Pojam obligacionog prava

Obligaciono pravo avgust 2009. godine

Obligaciono pravo

-skripta I dio-Avgust, 2009. godine

Pojam obligacionog prava-Obligaciono pravo je grana prava koja sistematski ureuje (normira) obligacione odnose.-Kao grana prava, dio je graanskog prava kao pravne oblasti; kao pravnu oblast graansko pravo moemo poistovjetiti sa pravnim sistemom.

-Kao grana graanskog prava obligaciono pravo se javlja kao pozitivno pravo, jer je skup normi koje reguliu meusobne odnose uesnika ili subjekata u obligacionim odnosima (obligacijama).-Postoji podjela na objektivno obligaciono pravo ili obligaciono pravo u objektivnom smislu, to znai skup nomativnih pravila donijetih od nadlenog organa u legislativnom postupku, i subjektivnog obligacionog prava ili obligacionog prava u subjektivnom smislu, kao skup ovlatenja i zahtijeva koji pripadaju odreenom licu (titularu) i priznaje se od strane objektivng prava i organa zatite prava.

-Obligaciono pravo je dinamian dio graanskog prava, za razliku od stvarnog koje titi statiku prisvajanja.

-Obligaciono pravo opravdava prelaz dobara (imovinskih prava) iz imovine jednog lica u imovinu drugog lica, a slui i uspostavljanju poremeene imovinske ravnotee; esto se govori da ovo pravo pravno interpretira promet roba i usluga, odnosno robnonovani promet, i saniranje poremeenih vrijednosti.

Predmet obligacionog prava-Predmet obligacionog prava u objektivnom smislu su obligacioni odnosi (obligacije).-Obligacioni odnosi su pravni odnosi izmeu dviju strana (na svakoj strani moe biti i vie lica), u kojima jedna strana odnosa ima povjerilaka ovlatenja (subjektivno obligaciono pravo-trabinu) da zahtijeva od druge strane (dunike ili dunika) odreeno ponaanje (dug ili obavezu), na koje je dunika strana, prema sadraju obligacije, prisiljena.-Obligacioni odnosi u stvarnosti nisu tako apstraktni, jer su vezani odreenim ekonomskim zakonitostima i sa pravnim osnovima iz kojih nastaju.

-Ugovor nije tako apstraktan pojam kao obligacija, ali obligacije u stvarnosti ne nastaju iz ugovora, ve iz pojedinog ugovora kao to je npr. prodaja, zajam, ostava i dr.

Znaaj obligacionog prava

-Istie se da su obligacioni odnosi najei pravni odnosi uopte, a pogotovo graanskog, imovinskog prava, iji su najobimniji dio.

-Obligaciono pravo kao nauno-nastavna disciplina je opte pravo tako to njegovi principi, konstrukcije, ustanove, pravila i interpretacije normi postaju relevantni za sve izvedene discipline i imaju za njih supsidijarnu vanost.-Ono je fundamentalna edukativna oblast, struni pravni predmet bez kojeg je nezamislivo opte obrazovanje pravnikih kadrova.

Razvoj obligacionog prava

-Obligaciono pravo nije okamenjena dogmatizovana pojava, ono se dijalektiki prilagoava socijalnim uslovima, to prilagoavanje je istorijska pojava.

-Ono se ne prilagoava pojedincima ili voluntarizmu drutvenih grupa ili centara moi, nego vladjuim oblicima drutvene proizvodnje.Metod obligacionog prava

-Pod metodom obligacionog prava moemo podrazumijevati metod zakonskog ureivanja obligacionih odnosa, ali i nauni metod prouavanja tih odnosa kao i metod primjene pravila (normi) obligacionog prava u sudskoj praksi.

-Pod metodom obligacionog prava podrazumijeva se, prvenstveno nain na koji ova grana prava ureuje drutvene odnose.

-Ureivanje obligacionih odnosa poiva na nekoliko principa koji su postavljeni meu osnovna naela ZOO.

-Na prvom mjestu to je naelo jedinstva pravila obligacionog prava-ovdje se radi o prevazilaenju dualizma pravila obligacionog prava, a ne na teritorijalno vaenje Zakona.

-Kao drugo osnovno naelo ZOO koje moemo uzeti za temeljno metodoloko uputstvo kod ureivanja obligacionih odnosa je naelo dispozitivnosti zakonskih normi.

-Norme ZOO su dispozitivne u tom smislu to su date na raspolaganje (dispoziciju) subjektima koji zavisno od svojih interesa, izraavaju svoju volju i zasnivaju svoje obligacione odnose onako kako te norme propisuju, s tim da mogu od njih odstupati i svoje odnose urediti i drugaije.

-Obino se takve norme gramatiki prepoznaju po, u datom kontekstu upotrebljenoj rijei mogu, za razliku od imperativnih normi kod kojih je naglasak na moraju ili duni su.

-Po pitanju metoda znaajno mjesto zauzima volja samih subjekata kod formiranja obligacionih odnosa, jer sloboda ugovaranja, koja proizilazi iz naela autonomije volje, smatra se osnovnim razlogom, izvorom obligacionih odnosa.

-Volja je inae osnovni stvaralac pravne norme, a u ovom sluaju to je pojedinana volja, odnosno saglaavanje pojedinanih volja najmanje dvije strane iza kojih stoje individualni, pojedinani interesi.

-Znai da se u obligacionom pravu, tj. u dobrom njegovom dijelu, pravni odnos izmeu dvije strane ne formira samo posredovanjem opte volje zakonodavca, nego se mora neposredno izraziti od zakonodavca priznata pravotvornost pojedinanih saglasnih volja.Odnos obligacionog prava prema tangentnim granama pravaOdnos obligacionog i stvarnog prava

-Uobiajeno je da se obligaciono i stvarno pravo smatraju jezgrom imovinskog graanskog prava.- Obligaciono i stvarno pravo povezuju sledee zajednike osobine: obe grane prava ili pravne discipline utemeljene su na zatiti subjektivnih graanskih prava koja imaju imovinski karakter, privatnopravnu autonomiju subjekata u pogledu disponiranja tim pravima i obavezama i prometljivost tih prava; kao element povezivanja je i esta funkcija obligacionih odnosa kao pravnog osnova za sticanje stvarnih prava; i stvarna i trabena prava sainjavaju imovinu nekog subjekta; oba prava procjenjiva su u novcu i zatiena imovinskom sankcijom i graansko-pravnom tubom; ponekad obligaciona prava dobijaju apsolutno dejstvo.

-Ono to razlikuje obligaciona i stvarna prava jeste razliito dejstvo: obligaciona prava imaju tzv. relativno pod im se podrazumijeva relaciono dejstvo, jer se ovlatenje ili zahtjev, u materijalnom smislu, odnosi samo na lica povezana obligacijom.

-Povjerilac je ovlaten neto zahtijevati samo od svoga dunika, treih lica se taj odnos ne tie.-Stvar je izvan povjerioevog domaaja.

-Osnovna tuba je tuba za naknadu tete (akvilijanska).

-Stvarna prava djeluju apsolutno prema svima, erga omnes.

-Samo ovlaenik stvarnog prava moe da vri akte upravljanja i raspolaganja sa stvari; svako drugo lice on je po svom pravu ovlaen da odbije, sprijei u mijeanju u svoja prava.

-Osnovna je vindikaciona tuba koja titi stvar bez obzira u ijim se rukama nalazila.

-Zatita stvarnih prava prati stvar i karakterie je negatorni zahtjev, a obligaciono-pravne tube prate linost dunika, one su line tube i imaju pozitivan zahtjev.-Obligaciona i stvarna prava razlikuju se i po predmetu: predmet stvarnih prava su stvari, ius in re; predmet obligacionog prava (trabine) je ponaanje (inidba, radnja) dunika koja ima specijalne karakteristike.-esto, ako je predmet ponaanja predaja stvari moemo rei da su tada obligaciona prava nastala povodom stvari-povodom predaje stvari (stvarnog prava)- ius rem.-U pogledu zakonskog regulisanja obligaciona prava nisu taksativno navedena, ni po sadraju, ni po broju, a stvarna prava su zatiena po principu enumeracije.

-Stvarna i obligaciona prava razlikuju se i u pogledu sticanja: stvarna prava se stiu predajom ili uknjibom, a obligaciona nastaju neposredno na osnovu nekog izvora obligacija (jednostrane ili dvostrane izjave volje, delikta ili raznih pravnih stanja).

-I prema trajanju se ova prava razlikuju obligaciona prava, u naelu, nisu trajnog karaktera i na njih znaajno utie protok vremena, jer slabe usljed nevrenja tako to ovlaenik obligacionog prava gubi zahtjev (tubu u formalnom smislu), a stvarna prava su nezastariva.

-Kae se da su stvarna prava rezultat nekog prethodnog prometa i da su ona mirovanje ili statika prava, dok je promet koji im prethodi, a koji je, najee obligaciono-pravni promet, dinamika prava.

-Obligaciona prava su samo to: kretanje, promet, dinamika.Odnos obligacionog i nasljednog prava

-Obligaciono pravo je odnos prometa (prenosa) prava izmeu ivih lica (inter vivos) i ono lako mijenja ovlatenika.

-Nasljedno pravo je imovinsko-linog karaktera i vezano je za sluaj smrti nekog lica (mortis causa).

-Obligaciona prava su predmet nasljeivanja, jer su imovinskog karaktera, dok je nasljedno pravo isto linog karaktera, s obzirom na svoju prirodu i funkcije.

Odnos obligacionog i porodinog prava

-I obligaciono i porodino pravo su tradicionalno dijelovi graanskog prava.

-Kad se unutar porodino-pravnih odnosa javljaju imovinsko-pravni odnosi oni se koncipiraju i rjeavaju kao sui generis imovinski odnosi.-Pitanja izdravanja ili zajednike imovine mada spadaju u imovinska prava te bi trebalo da ulaze u korpus obligacionih i stvarnih prava , posebno su regulisana, samim porodinim zakonodavstvom kao lex specialisom.

Odnos obligacionog i privrednog prava

-Privredno pravo se konstituisalo u samostalnu granu pravnog sistema zbog obilja normi koje ureuju status privrednih subjekata-pravnih lica i njihove odnose koji se najvie tiu poslova robnog prometa (privredno-pravnih obligacionih ugovora).

-Kohezioni element za obligaciono i trgovako pravo je opti dio obligacionog prava koji je lex generalis za sve dijelove jedinstvenog obligacionog prava, a posebno za neimenovane ugovore koji su u privrednom pravu esta pojava.

Odnos obligacionog i biveg tzv. samoupravnog prava

(prava udruenog rada)-Ove dvije pravne discipline, po svojoj prirodi meusobno protivrjene, bile su u ranijem periodu meusobno isprepletene jer su u obligacione odnose neminovno stupala i tzv.drutvena pravna lica (korisnici drutvenih sredstava).

-Ponekad su se obligacioni odnosi u koje su oni stupali nastojali ideoloki afirmisati kao nove pravne ustanove.

-Te nove pravne ustanove trebale su ukidati robni odnos, kupoprodajni odnos, kroz reafirmaciju proste, ekonomske razmjene izmeu specijalnih subjekata.

Odnos obligacionog i meunarodnog (privrednog i privatnog prava)-S pozicija optosti, meunarodno privatno pravo se ukazuje, za obligacione odnose sa meunarodnim elementom, kao opte (za sve subjekte i za sve odnose sa meunarodnim elementom), a meunarodno privredno pravo kao specijalna skupina normi (koje su esto nadnacionalnog i autonomnog karaktera) za naroite subjekte kojima je osnovna djelatnost meunarodna trgovina ili razmjena.

-S pedagokog aspekta, rije je o aplikativnim disciplinama u kojima se, u raznovrsnim sluajevima reprodukuju, recipiraju i modifikuju opti principi i instituti obligacionog prava.Odnos obligacionog prava i prava industrijske svojinei autorskog prava

-Pravo industrijske svojine, kao subjektivno pravo na terenu tehnikog stvaralatva, dijeli se na: pravo na patent, pravo na model, pravo na uzorak, pravo na ig i prava na tehniko-tehnoloka ili organizaciono-finansijska znanja i iskustva.

-Ova prava imaju svoj imovinski izraz i predmet su prometa; u tom smislu su mogui objekt objekt obligacionih prava.

-I autorska prava mogu biti u prometu predmet obligacija, ali to je vano istai, pod posebnim zakonskim imperativnim normama utvrenim uslovima i ogranienjima njihove prometljivosti.

-Iz sadejstva obligacionog prava sa ovim pravnim disciplinama izdvojili su se posebni imenovani ugovori, kao poseban segment tzv. posebnog dijela obligacionog prava, od kojih su naroito poznati: izdavaki ugovor, licencni ugovor, ugovor o know how i dr.

Odnos obligacionog i radnog prava-Radno pravo iz istih razloga kao to je to i bio sluaj sa porodinim pravom, u socijalistikom pravnom sistemu, izdvojilo se iz okvira obligacionog prava.

-Raznovrsni odnosi iz radnih odnosa podvode se pod pravila obligacionog prava.

Odnos obligacionog i graanskog procesnog prava

-Graansko procesno pravo i pravila izvrnog postupka su u funkciji zatite, izmeu ostalog i subjektivnih obligacionih prava.

-Sudski i izvrni postupak za zatitu subjektivnih obligacionih prava pokree se stranakom inicijativom.-Voenje postupka je rezervisano za sud, i ureeno imperativnim normama procesnog zakona, ali je u toku cijelog postupka potrebna stranaka inicinjativa.

-Sud, kao nosilac javne vlasti i javnog interesa, nema funkciju da se mijea i istrauje (tzv. inkvizitorskom maksimom) i rjeava spor saglasno javnom interesu, ve arbitrira kao nezavisan i objektivan djelilac pravde izmeu suprotstavljenih privatnih interesa.

-Postupak prinudnog poravnanja i postupak steaja su skup imperativnih normi objektivnog prava imperativnog karaktera koje, prema svojim posebnim pravilima i radnjama, dovode do mijenjanja sadraja obligacija u cilju privrednog ozdravljenja nelikvidnih subjekata sve do likvidacije, brisanja iz pravnog poretka, privredno-pravnih subjekata za koje se prema odluci suda donese takvo rjeenje.

Izvori obligacionog prava-Pod izvorima obligacionog prava podrazumijevaju se formalni izvori u kojima su, od strane nadlenih organa i na legitiman nain, utvrena pravila (norme) obligacionog prava.

-U savremenim pravnim sistemima kao najrasprostranjeniji i najlegitimniji opti normativni akt (propis) kojim se urejuju drutveni odnosi uzima se zakon.

-Obiaj, kao ustaljeno pravilo ponaanja izmeu odreenih subjekata u obligacionim odnosima i dalje zadrava znaaj, jer zakonska pravila esto upuuju na primjenu obiaja.

-Primjena uzansi se vie ne pretpostavlja, jer su to pravila koja detaljnije ulaze u poslovno- prometnu praksu pojedinih privrednih brani.

Sudska praksa-Prema veini autora sudska praksa nije formalni izvor prava, ona je putokaz kroz umu raznih pojedinanih rjeenja.

-Sudska praksa jesta izvor prava, jer svojom interpretacijom i primjenom pravnih propisa konkretne pravne probleme zatvara.-Popunjava pravne praznine suenjem na osnovu pravnih naela, analogijom i drugim pravilima primjene prava.

-Formalno-pravno sudska praksa nije izvor obligacionog prava, meutim pravnim stavovima i zakljucima vrhovni sudovi daju rjeenja i putokaz niim sudovima kojih se ovi, potujui kasaciono naelo, i pridravaju.

-Takva praksa moe imati i negativnih posljedica po pravnu sigurnost.

Pravna nauka

-Pravna nauka jeste, posredno izvor obligacionog prava, jer ona doprinosi stvaranju, mijenjanju i ukidanju pravnih pravila, popunjavanju zakonskih praznina, ali prua i dragocjene putokaze sudskoj praksi u pronalaenju adekvatnih rjeenja kod primjene prava.

Izvori (osnovi nastanka) obligacionih odnosa (obligacija)

-Najee se pod izvorima (osnovima) nastanka obligacija podrzumijevaju pravne injenice za iju egzistenciju zakon povezuje i priznaje nastanak obligacija.-Izvor obligacija odnosi se prema obligaciji koju stvara kao uzrok prema posljedici. (npr. ugovor o kupoprodaji je izvor obligacija, a obaveza prodavca da preda kupcu stvar i ovlatenje kupca da zahtijeva predaju stvari je obligacija koja je stvorena iz tog ugovora; isto tako obaveza kupca da isplati cijenu i pravo prodavca da zahtijeva od kupca da isplati cijenu je isto tako jedna obligacija stvorena kupoprodajnim ugovorom.

-Zakon o obligacionim odnosima, izvore obligacija iscrpno nabraja, jer u izvore taksativno uvrtava ugovor, prouzrokovanje tete, jednostrane izjave volje, poslovodstvo bez naloga i neosnovano bogaenje.Osnovna naela obligacionog prava

-Osnovna naela obligacionog prava, kao i pravna naela uopte, norme su najvieg stepena apstraktnosti izvedene induktivno iz niza manje apstraktnih normi koje vae za itav niz sluajeva obuhvaenih niim normama.-Pravna naela (principi, maksime, osnove, aksiomi) dio su pozitivnog prava, kada se iz njih deduktivnim putem izvlae zakonske ustanove i rjeenja iz sudske prakse.

-Opte naelo je apstraktna pravna norma (izvedeni pojam) izvedena iz niza manje apstraktnih normi i koja vai za itav niz sluajeva obuhvaenih niim normama.

-Na osnovu normi koje ine jednu ustanovu stvaraju se pojmovi te ustanove - pojam braka, pojam tete, itd.; a na osnovu normi koje vae za vie ustanova stvaraju se opta pravna naela.

-Naela se mogu neposredno primjenjivati u nedostatku odgovarajue institucije u Zakonu kojom se odnosno naelo oivotvoruje i moe se sud na njega pozvati i rijeiti sporni sluaj.

-Prema uenju o logikoj zatvorenosti pravnog sistema, u pravnom sistemu nema pravnih praznina, to je samo privid, jer ako nema posebne norme za dati sluaj, ipak je i taj sluaj obuhvaen optijom apstraktnijom normom, tj. naelom.

-Tako se moe ii do najvieg pravnog naela - naela pravednosti i njime zatvoriti sve sluajeve prividnih praznina.

-Pravna naela su jedna aksioloka (vrijednosna) sinteza date grane prava.Naelo zakonitosti u obligacionim odnosima

-Zakonitost podrazumijeva saglasnost pravnog ili materijalnog akta zakonom, odnosno pravnom normom.

-U potpunosti se cijeni i formalna i materijalna (sadrinska) zakonitost, odnosno nezakonitost.

Zabrana zloupotrebe prava

-Zabranjeno je vrenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom uspostavljeno ili priznato.-Time je, sada, dosljedno uspostavljena tzv. objektivna koncepcija zabrane zloupotrbe prava.

-Sfera individualne zloupotrebe prava javlja se u sluaju kada subjektivno pravo ne poiva na pravnoj normi ve na pravnom poslu.

- Zloupotreba prava se razlikuje od zaobilaenja (izigravanja) zakona, kada se vrijea smisao zabranjujueg pravila, ali se respektujue slovo toga pravila (potuje se slovo, ali se gazi duh zakona).

-Po aktima i radnjama koje su sredstvo zaobilaenja jasno se razlikuje proces zaobilaenja od procesa ispravljanja odredbi koje ureuju upotrebu dotinih akata i radnji.

-Utvrivanje i zloupotrebe prava, u procesno-pravnom smislu, vri se po slubenoj dunosti.

-Pravna posljedica zloupotrebe prava je zabrana vrenja prava.

-Kao prekoraenje granica subjektivnog prava zloupotreba je bespravno postupanje i onaj od koga se tada zahtijeva da ini, ne mora tom zahtijevu da udovolji, ne mora da ini, a takvom zahtijevu sud nee pruiti zatitu.

-Zabrana zloupotrebe prava je inae princip cjelokupnog imovinskog prava.

-Zloupotreba prava se sastoji od zloupotreba ovlatenja iz subjektivnog prava, tako da se potpuno ili djelimino onemoguuje koritenje drugog subjekta njegovim pravom, s tim da se tim ne ini nita nedoputeno.

-Zloupotrebu prava treba razlikovati od tzv. odgovornosti za rizik, gdje se potpuno pravilnim vrenjem svoga prava nanosi drugome teta.-Vrenje prava kojim se teta nanosi ne moe se ograniiti, ve se moe samo sankcionisati uspostavljanjem obligacionog odnosa na naknadu tete dok se zloupotreba prava mora ograniiti.

Dispozitivnost zakonskih normi

-Prema lanu 20. ZOO: Strane mogu svoj obligacioni odnos urediti drugaije nego to je ovim zakonom ureeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizilazi neto drugo.

-Ovdje se izrie da su norme ZOO takve prirode da se mogu primjenjivati, tj. promijeniti ili iskljuiti stranakim dogovorom.-Od njih strane mogu odstupiti ili ih stranakim dogovorom drugaije regulisati, tj.dispozitivni propis se primjenjuje ako stranke nisu u konkretnom sluaju neto drugo stipulisale.

Primjena dobrih poslovnih obiaja

-lan 21. stav 1. ZOO propisuje: Strane u obligacionim odnosima dune su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim obiajima.

-Pored pravinosti i naela potenja i savjesnosti, dobri poslovni obiaji su tenja zakona da preko realnih ivotnih odnosa koriguje strogo formalno-pravnu primjenu pravne norme.

-Ako postoji odreeni obiaj u ivotu naroda, odnosno poslovnih krugova, tada sud, ako je ovlaten zakonom, moe primijeniti obiajno pravilo kao pravno pravilo, ako ocijeni da dato pravilo ne protivrijei ustanovi javnog poretka.

Primjena uzansi-Prema lanu 21. stav 2. ZOO: Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su uesnici u obligacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.

-Opte uzanse za promet robom nee se primjenjivati poslije stupanja na snagu ZOO u pitanjima koja su njim regulisana.

-Opte ili posebne uzanse ili drugi trgovaki obiaji moi e se primjenjivati, makar bili i suprotni dispozitivnim normama ZOO, ako su strane izriito ugovorile njihovu primjenu.

-Ukoliko nisu izriito ugovorile, opte ili posebne uzanse ili trgovaki obiaji nee se primjenjivati ako su suprotni dispozitivnim normama ZOO.Primjena ZOO-lan 1106. ZOO glasi: Odredbe ovog zakona nee se primjenjivati na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona.

-Izuzetno, prema ustavnopravnoj normi, samo pojedine norme u zakonima mogu imati povratno dejstvo, ako to zahtijeva na zakonu utvren (u zakonodavnom procesu) opti interes.Postupanje u skladu sa optim aktima-lan 22. ZOO:1. Pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u sladu sa svojim optim aktima.

2. Ako ugovor koji je zakljuen ili druga pravna radnja koja je preduzeta ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili ako je ovim zakonom drugaije odreeno.

-Pretpostavlja se da je treem licu, tj. saugovarau, bilo poznato ili mu nije moglo biti nepoznato stanje stvari predvieno u internom propisu kakav je opti akt saugovaraa, ako se ti podaci koje sadri opti akt saugovaraa, po zakonu, upisuju u sudski registar.

-Duna panja, tj. savjesnost saugovaraa nalae mu da vri provjeru podataka iz sudskog registra prije ulaska u pravne odnose.

Primjena drugih saveznih zakona-lan 23. ZOO glasi: Na obligacione odnose koji se ureuju drugim saveznim zakonima primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu ureena tim zakonom.Primjena pojedinih odredaba-lan 285. ZOO izmijenjen lanom 10 Zakona o izmjenama i dopunama ZOO:

1. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izriito drugaije odreeno.2. Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzea i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima.

3. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.Obligacioni odnosi nastali van Republike Srpske-lan 1105. ZOO: Na prava i obaveze koje nisu nastale na teritoriji RS ukoliko uesnici obligacionh odnosa nisu izabrali mjerodavno pravo, primjenjuje se pravo Republike Srpske ako se prava i obaveze ostvaruju na toj teritoriji.

Rjeavanje sporova na miran nain

-lan 19. ZOO: Strane u obligacionom odnosu nastojae da sporove rjeavaju usaglaavanjem, posredovanjem ili na drugi miran nain.

Naelo pravinosti-Ovo naelo je povezano s naelom zakonitosti i predstavlja praktini, realni izraz tog naela i njegovu korekciju.

-Prema uenju o zatvorenosti pravnog sistema, pravne praznine se mogu popunjavati optim naelima idui sve do najvieg pravnog naela, naela pravednosti, kojim se prema ovim teoretiarima mogu zatvoriti svi sluajevi pravnih praznina.

-Pravinost kao formalni izvor prava svodi se na preputanje sudiji da po svome odluuje.

-U otklanjanju nepovoljnog (nepravednog) dejstva opteg pravnog pravila na pojedinaan sluaj, tj.u njegovom prilagoavanju konkretnom sluaju, uz ostalo, osnovno sredstvo u rukama suda jeste pravinost, nain primjene prava ili distribucije prava.-Suenje po pravinosti je metod popunjavanja pravnih praznina ili, po Aristotelu: Sutina pravinosti je da ispravlja zakon tamo gdje je on zbog svoje uoptenosti nepotpun.

-Pravinost je okrenuta ka drutvenoj sadrini konkretnog sluaja, a ne pravnoj normi.

-Pravinost uvaava i vrednuje relevantne okolnosti konkretnog sluaja kao to su: imovinsko stanje subjekta, njihov socijalni status, njihova savjesnost, stepen krivice i sl.

-Najvei znaaj dao je ZOO pravinosti proglasivi je osnovom obavezivanja na naknadu tete; radi se o jednom korektivnom ili treem osnovu odgovornosti u okvirima tzv. odgovornosti za drugog. -Time je primjena ovog osnova odgovornosti svedena na dvije situacije:1. Ako se obavezuje tetnik (lice nezdrava ili nezrela uma), kada, po osnovnim principima graansko-pravne deliktne odgovornosti za njegove radnje drugi odgovara i odgovarao bi da nema odluivanja po principu pravinosti, i

2. Kada se obavezuje lice koje je u pravno relevantnom odnosu sa tetnikom (roditelj ili staratelj) iako je tetu prouzrokovao tetnik sposoban za rasuivanje, tj. koji je po optim principima odgovornosti odgovorno lice, ali je nije u stanju nadoknaditi.

-Pravinost je kriterijum za odluivanje i u sluaju sudara motornih vozila, ako nema krivice nijednog od tetnika i ako razlozi pravinosti nalau da ne odgovaraju, kako bi trebalo, na ravne djelove.-U materiji tumaenja ugovora, kao dopunsko pravilo jeste tumaenje nejasnih odredaba o ugovoru bez naknade u smislu koji je manje teak za dunika, a u teretnom ugovoru u smislu u kojem se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

-Pravian odnos uzajamnih davanja u teretnom ugovoru utvrdie sud tumaei nejasne odredbe kroz njihovo povezivanje sa optim naelima obligacionog prava.

-Kod materijalne revizije ili raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, uz ostale uslove, mogue je preobraziti pravni odnos ako bi, po optem miljenju, bilo nepravino odrati ga na snazi.

-Ako raskid pogaa drugu stranu on moe zahtijevati naknadu tete.

-Pravina naknada se javlja i prilikom utvrivanja visine naknade nematerijalne tete, u sluaju smrti ili tekog invaliditeta nekog lica.

Naelo ravnopravnosti strana-Strane u obligacionom odnosu su ravnopravne, nijedna strana nije nadreena drugoj, tj. ne moe po materijalnom pravu da drugoj strani namee obaveze ili joj na drugi nain odreuje ponaanje.

-Odnosi strana u obligacionom odnosu su koordinirani.

-Dunik duguje izvrenje svoje obaveze kako ona glasi, ili kako je usaglaena, i povjerilac (kao druga strana odnosa) nema pravo da zahtijeva neto drugo, tj. duan je primiti ispunjenje obaveze ako se ona od strane dunika ispunjava uredno, tj. kako je u obligaciji utvreno.

-Obaveza se moe ugasiti samo saglasnou volja strana u obligacionom odnosu ili na osnovu zakonskog ovlaenja jedne strane ili po sili zakona.-U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga stvara ili iskoritava monopolski poloaj na tritu.

-Ovom zakonskom odredbom titi se konkurencija na tritu i dobrovoljna razmjena kao osnovni postulati trine privrede.

-Monopolska mo je sposobnost jednog preduzea ili malog broja njih da vre odluujuu kontrolu nad trinom cijenom i drugim aspektima konkurencije, obino iskljuivanjem drugih preduzea sa trita.

-Monopolska mo se uspostavlja na tri naina: 1. time to je jedan privredni subjekt proizvoa i prodavac odreenog proizvoda (npr. elektrine energije); 2. to se nekolicina privrednih subjekata dogovaraju monopolistikim (tajnim) sporazumom da jedan drugom ne konkuriu u podjeli trita i formiranju cijena; 3. tako to se uspostavljaju neformalni i preutni (tzv.dentilmenski) sporazumi sa ostalim privrednim subjektima, da bi svi zajedno izbjegli neeljena, po njih, dejstva konkurencije.

-Ovo naelo je vezano za privredni sistem u kojem je otvorena trina privreda na osnovama privatne svojine, tj. prava svojine i u sektoru sredstava za proizvodnju.

-Pored toga, radi se, u smislu drutveno-politikog sistema o demokratskim drutvima, kojima odgovaraju trini odnosi.

-Demokratska drutva moraju biti osjetljiva na krenja ljudskih prava koja ona tite i njeguju, pa je tako u njima prirodna zabrana diskriminacije meu subjektima u svim domenima, pa tako i u domenu trine utakmice.

Autonomija volje

-Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja da svoje odnose urede po svojoj volji.-Javni poredak obuhvata sva ona pravila u koja se ugovorom ne smije zadirati; sve to nije zabranjeno dozvoljeno je, a domen dozvoljenoga je domen autonomije volje.-Ako javni moral obuhvata optu moralnu svijest jedne drutvene sredine, dotle bi javni poredak mogao da znai optu pravnu svijest, tj. pravne norme koje izraavaju opte interese jedne drutvene sredine i otuda su one vie od privatnih inetersa strana iz obligacije.

-Sve norme koje tite opte interese ulaze u ustanovu javnog poretka, koja je iri pojam od pojma prinudnih propisa, te njih i obuhvata.

-Sankcija za prekoraenje zakonske slobode volje je nitavost ugovora.

-Ukoliko bi se volja ugovaraa ponaala na taj nain autonomno i ugovorom povrijedila okvire prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja, ugovor bi bio nitav.

-Zakon, tj. zakonsi propis je izraz opte volje, ali e se on primjeniti samo tada u ugovornim odnosima, kada ugovorne strane nisu drugaije stipulisale ili nije predvieno tzv. individualno popunjavanje ugovora.

-Autonomija volje jeste normativni princip, a sloboda ugovaranja njena praktina primjena.

-Kada to ne bi bilo tako, otpali bi mnogi instituti iz zakona koji ograniavaju autonomiju volje, jer bi ugovorne stranke samo via sila mogla osloboditi ispunjenja ugovorne obaveze, a ne kao to sada vai sporazumno i jednostrano raskidanje ugovora, promijenjene okolnosti, prekomjerno oteenje i dr.Naelo savjesnosti i potenja

-Ugovorne strane dune su se kako u fazi zasnivanja tako i u fazi dejstva i prestanka (tj. u fazama ostvarivanja obligacionih odnosa) pridravati ovog naela.

-Ovo naelo je, po svojoj pravnoj prirodi generalna klauzula to znai da je moe ispuniti svako odgovarajue injenino stanje obligacionih odnosa.

-Savjesnost je tzv. subjektivna strana ovog naela (generalne klauzule ili pravnog standarda).

-Potenje je objektivno stanje savjesnosti uhvaeno u realnim drutvenim odnosima, situacijama i uopte pravnom saobraaju.

-Savjesnost i potenje je relativno mjerilo upravljeno na unutranjost odnosa strana iz obligacionog odnosa.

-Nakon ispitivanja svih relevantnih okolnosti odnosa, naela potenog prometa i dobrih obiaja, izvodi se zakljuak koji odgovara pravnoj svijesti i savjesti.

-Naelo savjesnosti i potenja zahtijeva od ugovorne strane da vodi rauna da svojim ponaanjem ne povrijedi opravdane interese druge ugovorne strane.

-Savjesno ponaanje garantuje subjektu pravno povoljan poloaj, i obrnuto.-Moe se zakljuiti da sud prema okolnostima cijeni savjesnost ili nesavjesnost strane iz obligacije, tj. mogunost da je mogao znati ili injenicu da je znao za postojanje neke relativno (relaciono) vezane injenice, ali je elio ili je pristao da je iskoristi za svoje egoistine interese suprotno opravdanim intersima druge ugovorne strane.

Naelo ekvivalentnosti ili jednake vrijednosti davanja-Prevedeno na jezik prava, tj. zakonodavnih rjeenja, naelom ekvivalentnosti kod dvostranih ugovora titi se od naruavanja pravian odnos uzajamnih davanja.

-Osnovna mu je funkcija da titi ineterese strana u dvostranim ugovorima, sa uzajmnim obavezama strana, ako taj princip nije izuzetno iskljuen zbog prirode konkretnog tipa dvostranog ugovora (npr. kod ugovora o osiguranju, ugovora na sreu ili, ako to zakon dozvoljava, ugovornom klauzulom datom od samih ugovaraa, u nekom dvostranom ugovoru).

-Kao posebni sluajevi kada se zakonom ureuju uslovi, pretpostavke i posljedice povrede naela ekvivalentnosti, istiu se: 1.odgovornost za materijalne i pravne posljedice nedostataka ispunjenja dvostranih ugovora, 2.prigovor neispunjenja dvostranog ugovora, 3.raskid ugovora zbog neispunjenja, 4.raskid ili revizija zbog nastupanja promijenjenih okolnosti, 5.posljedice nastupanja nemogunosti ispunjenja, 6.ponitenje ili revizija ugovora zbog prekomjernog oteenja jedne ugovorne strane u dvostranom ugovoru, 7. ponitenje ili revizija zelenakog ugovora, 8.pravila za tumaenje optih uslova formularnih ugovora, 9.pravila o ustupanju ugovora. -Postojanje oigledne nesrazmjere uzjamnih davanja je faktiko pitanje, koje se u svakom konkretnom sluaju utvruje od strane suda.

-Poseban znaaj za procjenu ekvivalentnosti razmjene i utvrivanje neekvivalentnosti imaju metodi valorizacije, pa ak i revalorizacije uzajamnih davanja.

-Valorizacija, pa ak i revalorizacija, dobijaju na znaaju kod tzv. novanih obligacija koje, za predmet inidbe imaju isplatu odreene svote novca.

-Novac (tj. KM) je i valuta vrednovanja (valuta ugovora), tj. opte mjerilo vrijednosti; opti ekvivalent za odreivanje vrijednosti (stvari, inidaba, usluga) i valuta plaanja, zakonsko sredstvo plaanja i posrednik razmjene dobara na tritu..

-Strana lica mogu vriti plaanja u zlatu i devizama, ako su povjerioci i domaa pravna ili fizika lica.-Klauzula rebus sic stantibus je svojevrsni metod primjene valorizma.-Klizna skala je doputena ugovorna klauzula kojom se utvruje da cijena izgraenih i isporuenih predmeta zavisi od cijene materijala i rada koji utiu na proizvodnju u vidu skoka ili pada cijena elemenata konane cijene.

-Zlatna i devizna klauzula su zabranjene, tj. dozvoljene jedino na osnovu posebnog saveznog zakona.

-Zakonska kamata je valorizacija unutranje i nominalne vrijednosti novca u granicama propisane veliine (stope).

-Zbog smanjene unutranje vrijednosti novca u kriznim ekonomskim fazama u kretanju drutva, praktino se pokazuje nedovoljno za valorizaciju.

-Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dunik je duan da isplati onaj broj novanih jedinica na koji obaveza glasi; ali ako je dugovani broj novanih jedinica znatno obezvrijeen usljed promjene vrijednosti novca, sud e na zahtijev povjerioca, ako nae da okolnosti sluaja i pravinost to opravdavaju, dosuditi razliku po prosjenoj stopi rasta cijena na malo utvrenu od strane ovlatene organizacije u vrijeme isplate (uz mogui dodatak) osim ako ugovorne strane to nisu obezbjedile ugovaranjem indeksne klauzule ili na drugi nain.Naelo odgovornosti

-Naelo odgovornosti obuhvata sledee naelne odredbe u ZOO: Zabranu prouzrokovanja tete, Dunost ispunjenja obaveza i Ponaanje u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava.

-Alterum non ledere je jedna od osnovne tri Ulpijanove zapovijesti - nanijeti tetu drugome je zabranjeno.

-Ako do tete ipak doe, uspostavlja se obligacioni odnos na naknadu tzv. vanugovorne deliktne tete.-Prema tome, ako je autonomija volje, tj. saglasnost autonomnih volja izvor obligacija iz osnova ugovora, tada je pogreno ili protupravno ponaanje izvor obligacije iz osnova prouzrokovanja tete.

-Obligaciono-pravna odgovornost ili obaveza na naknadu prouzrkovane tete ima reparativnu funkciju (ispravka ili popravka stvari ili novana naknada) i moralnu funkciju (davanje ili dobijanje satisfakcije zbog povrede psihikog, linog ili moralnog integriteta linosti).

-Osnovni uslov za graansko-pravnu obligaciju ili za obligacionopravnu odgovornost je nastanak tete kao pravne injenice.

-Radnja prouzrokovanja tete sastoji se od injenja ili neinjenja, ili od neizvravanja preuzete obaveze dunika onako kako ona glasi.

-Nanoenje tete je zabranjeno, tj. protupravno, osim u sluajevima kada je protupravnost iskljuena, ali se odgovara, tj. nadoknauje teta ako prelazi uobiajene granice iako biva odobrena od strane nadlenog organa.

-Uzrona veza i krivica spadaju u uslove odgovornosti; adekvatna uzrona veza je pravno relevantna uzrona veza.

-Krivica je psihiki voljni akt i ne moe biti do kraja objektivizirana primjenom standarda panje i utvrivanjem krivice kao odstupanja od datog standarda panje.

-Osim toga, prosjeni standard panje je nepodesan za objektivizaciju krivice kod pojedinih kategorija tetnika kao to su: duevno bolesna, umno zaostala i usljed toga, ali i drugih priznatih uzroka, lica nesposobna za rasuivanje, pa tako i za odravanje dune panje (pravno oekivanog stepena panje u datim stvarima).

-Osim ovih lica zakonska je neoboriva pretpostavka da maloljetnici do 7 godina ivota nisu odgovorni; i maloljetnike do 14 godina titi relativna zakonska pretpostavka odgovornosti.-Po objektiviziranoj krivici, kriv je svako ko svojim vlastitim radnjama prilikom prouzrokovanja tete odstupa od standarda panje koja se prema okolnostima sluaja zahtijeva od deliktno sposobnog lica; ti standardi panje su: panja dobrog domaina, panja dobrog privrednika i panja dobrog strunjaka.

-Objektivna odgovornost ili odgovornost bez krivice ili po osnovu priouzrokvanja ili po osnovu kauzaliteta ili po osnovu stvorenog rizika ili po osnovu zakona, vee se za opasne stvari ili djelatnosti ili za druge sluajeve posebno tako odreene zakonom.

-Ovu odgovornost iskljuuje samo via sila, prouzrokovanje tete za koje je kriv sam oteeni ili potie od njega ili potie od treeg lica.

-Kod subjektivne odgovornosti se krivica pretpostavlja, dok se kod tzv. objektivne odgovornosti pretpostavlja se uzronost.

-ZOO prihvata dualizam pravila izmeu ugovorne i vanugovorne odgovornosti; dok vanugovorna deliktna odgovornost poiva na krivici, pruzrokovanju i pravinosti, ugovorna deliktna odgovornost poiva na injenici da je ugovara u vrijeme zakljuenja ugovora morao predvidjeti mogue posljedice povrede ugovora s obzirom na injenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

Sistem obligacionog prava-Sistematizovanje normi obligacionog prava ima svoja dva vida: nauni i zakonski.-ZOO nakon osnovnih naela u I dijelu, u II glavi daje opta pravila za sve obligacije iz bilo kog izvora postanka; glava II nosi naslov Nastanak obaveza i obuhvata: ugovor, prouzrokovanje tete, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga i jednostrane izjave volje. -U glavi III ZOO normira pravila o dejstvu obaveza, u glavi IV o prestanku obaveza, u glavi V o raznim vrstama obaveza i u glavi VI o promjeni subjekata u obligaciji.

-II dio ZOO pod naslovom Ugovori obuhvata imenovane ugovore iz raznih oblasti iz graanskog i privrednog ivota; znai, normirana su pravila tradicionalnih graansko-pravnih obligacionih ugovora, zatim normirana su pravila tzv. privrednih ugovora (poslova robnog prometa) ili trgovakih poslova, kao i pravila za turistike ugovore, ugovore u oblasti osiguranja, bankarske poslove.-Trei dio zakona je posveen rjeavanju pitanja sukoba zakona, a etvrti sadri prelazne i zavrne odredbe.

-Pravna teorija je manje vie jedinstvena do donoenja ZOO da obligaciono pravo sistematizuje na dva dijela: opti i posebni dio.

-U opti dio ulaze opta pravila normirana za sve obligacije bez obzira na izvor postanka, a u posebni dio graansko-pravni obligacioni ugovori.-Meu njima postoje i razlike po tome koju materiju pojedini autori istiu u prvi plan; pojedini pisci u prvi plan istiu tzv. optu teoriju obligacija (Jaki, Loza, urovi, Dragaevi), dok drugi, vre se vezujui za zakonodavevo izlaganje, na prvo mjesto stavljaju tzv. optu teoriju ugovora, a na kraju izlaganja, nakon to izloe normirana pravila svih izvora obligacija daju izlaganja pravila o dejstvu, mnoini subjekata, izmjeni subjekata, preinaenju sadraja i prestanku obligacija.

Pojam obligacionog odnosa ( obligacije)-Obligacija ili obligacioni odnos je posebna vrsta ili podvrsta pravnog odnosa.

-U obligacionom odnosu su uvijek dva interesanta - jedna je povjerilac, iji je interes koncentrisan u subjektivnim pravu potraivanja (trabini), a drugi je dunik iji je teret obaveza, a interes osloboenje od tereta ili obaveze.-Ovaj odnos titi se imovinskim sankcijama.

-Obligaciono subjektivno pravo (trabina) nema nikakvog znaaja ako mu ne odgovara korelativna obaveza (dunost na izvrenje inidbe-duga).

-Porijeklo naziva obligacije potie od latinske rijei ligare-vezati.

-Postoje dvije strane odnosa i na svakoj moe biti mnoina subjekata, i svaka moe biti ujedno i povjerilac i dunik (dvostrano obavezni obligacioni odnosi), a predmet obligacije najee je imovina.

-Odgovornost u obligacionom pravu znai da se prisilnim putem moe postii izvrenje dugovne radnje.

Karakteristike obligacija

1) Obligacija je relativan (relacioni) odnos- nastaje izmeu tano odreenih lica.-Povjerilac je nosilac subjektivnog obligacionog prava (trabine), a dunik je podreen objektivno-pravnoj obavezi ili dugu (jednostrano obavezan odnos).-Obligacioni odnos kod koga samo jedno lice, jedna strana dunik a druga strana ima samo ulogu povjerioca naziva se jednostrano obaveznim odnosom.

-Obligacioni odnos moe biti sloeniji tako da jedno lice ima ulogu dunika u jednoj obligaciji iz odnosa, dok u drugoj obligaciji, iz istog obligacionog odnosa, ima ulogu povjerioca; tada se radi o dvostrano obaveznom odnosu ili sinalagmatinoj obligaciji.

- Obligacija ne moe nastati samo sa jednim subjektom.

-Sva prava i obaveze iz obligacionog odnosa vae samo za ove subjekte, ali ima izuzetaka (apsolutno dejstvo nekog obligacionog prava).

2) Obligacija je pravni odnos- tj. zatien je odgovarajuom pravnom sankcijom.

-Sankcija koju nadleni (dravni) organ primjenjuje na subjekte obligacionih odnosa je imovinsko-pravna.

-Sankcija se sprovodi na imovini subjekta i nema za cilj lino kanjavanje.

-Subjekti samostalno utvruju sadraj obligacije, ali pravo daje mogunost intervencije u obligacioni odnos ako je pozvano od strane subjekta odnosa u zatitu a da prisili drugog subjekta na ponaanje u skladu sa sadrajem pravnog odnosa.

- Obligacija koja sadri pored ovlatenja i zahtjev (tubu u materijalnom smislu) naziva se potpunom, civilnom, pravno zatienom ili utuivom.

-Moralizacija obligacionog prava je pojava koja uslovljava pravno priznanje i onih obligacoionih odnosa koji nisu snadbjeveni mehanizmima zatite (tubom u materijalnom smislu); tu spadaju tzv. prirodne ili nepotpune odnosno neutuive obligacije.

-Pravni poredak na prirodne ili neutuive obligacije gleda kao na izuzetak od pravila da su obligacije pravni odnos i kao takvi utuivi.-Neke obligacije , s obzirom na svoje naroite karakteristike, se smatraju neutuivim, to su:

1. obligacije kod kojih je potraivanje obaveze zastarjelo - ovakva obligacija je zastarjela (jer se gubi zahtjev, tj. tuba za ispunjenje obaveze), ali nije prestala. Sud ne pazi na rok zastare po slubenoj dunosti, tek kada dunik istakne prigovor zastare, sud e odbiti da izrekne primjenu prinude. Ako dunik ispuni ovu zastarjelu obavezu, on nema pravo da zahtijeva da mu se vrati ono to je dao.

2. obligacije iz doputene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije deponovan Kocka je izuzetno dozvoljena, ako ne predstavlja krivino djelo ili prekraj. Opklada je po definiciji sporazum stranaka o tome da e onom ugovarau koji pogodi ishod kakvog nepoznatog dogaaja pripasti nagrada. Kocka je igra na sreu za novac ili neku drugu imovinsku vrijednost. Osnovno pravilo za doputenu igru ili opkladu je da iznos koji e pripasti pobjedniku mora biti deponovan kod jednog od uesnika ili kod treeg lica. Samo realna forma kod zakljuenja ovih neimenovanih aleatornih ugovora je uslov njihove pravne valjanosti, tj. utuivosti. Ako predmet igre ili opklade (kocke) nije deponovan, nastaje naturalna obligacija, tj. zahtjev za prinudno ostvarenje obaveze nee se moi ostvariti, kao i da ono to je dato na ispunjenje obaveze postaje neopozivo. ZOO predvia izuzetak- da se ne moe osporavati ispunjenje koje je izvrio poslovno nesposoban dunik ukoliko je dug zastario ili potie iz igre ili opklade. 3. obligacije kod kojih nije potovana dokazna forma, a to je od strane dunika istaknuto neki obligacioni odnosi moraju se oformiti u naroitoj formi, da bi bili pravno zatieni (sankcionisani). Za nastanak neutuive, naturalne obligacije rije je o formi koja se zahtijeva u svrhu dokaza. Tanije, to je jedini mogui dokaz postojanja, pa tako i eventualne zatite takvog obligacionog odnosa. Pismena forma kod ugovora o poklonu slui kao dokaz da je ugovor zakljuen. Ko poklon samo usmeno uini, a stvar ne preda, i na zahtijevanje nee da preda, ne moe se sudom natjerati, da predati mora. Za punovanost usmenog ugovora o poklonu potrebna je prava predaja (fizika predaja).Sadraj obligacije-Sadraj obligacije (prava i obaveze) nastaje povodom predmeta obligacije (radnje ili inidbe).

-Sadraj obligacije najee je utvren od strane samih subjekata (dobrovoljni), a rijetko od strane pravnih propisa (obavezni).

-Predmet obligacije je ponaanje i ono je na najtjenji nain povezano sa sadrajem obligacije, pa se kae da postoji obaveza (sadraj) na predaju stvari (predmet).

-Predmet (obligaciona radnja) moe se sastojati od injenja, neinjenja, trpljenja i proputanja.

-Predmet jo mora biti mogu, doputen i odrediv (odreen), i jo se dodaje da obligaciona radnja mora biti imovinska.

-Svojstva obligacione radnje su:

1. mogunost - Nemogunost izvrenja obligacione radnje razultira nepunovanou obligacije. Objektivna nemogunost je takva pojava koja izaziva posljedicu da niko ovakvu radnju ne moe izvriti. Subjektivna nemogunost je takva da obligacionu radnju ne moe da izvri samo ono lice koje je dunik u datom obligacionom odnosu. Prvobitna nemogunost je ona kada radnja ni u asu nastanka obligacionog odnosa nije bila mogua (nepostojei pravni odnos - nitavan od poetka, ex tunc). Ipak ZOO doputa da i takav pravni odnos konvalidira ako je nastao pod uslovom ili rokom, te je radnja postala mogua prije nastupanja uslova ili roka. Naknadna nemogunost je ona koja moe biti subjektivna i objektivna, iji je uzrok nemogunosti nastao nakon to je obligacija punovano nastala, jer je u asu nastanka obligacije izvrenje obligacione radnje nije bilo mogue. Kod objektivne nemogunosti posljedica je prestanak obligacije, a kod subjektivne posljedica je odgovornost dunika za povredu obligacije, jer je preuzeo obavezu koju je u asu preuzimanja mogao izvriti.2. doputenost Obligacija moe punovano nastati samo ako je predmet iz obligacije dozvoljen. Predmet obaveze je nedoputen, ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku, drugim pravnim propisima i pravilima dobrih obiaja. Osnovna sankcija za nedoputen predmet je apsolutna nitavost.3. odreenost (odredivost) ZOO dozvoljava da obligaciona radnja prilikom nastanka pravnovaljanih odnosa ne mora biti odreena, doputa odredivu radnju (nedovoljno odreenu) samo ako se iz sadraja obligacije (a vezano za prirodu obligacije, okolnosti sluaja ili sporazum stranaka) moe izdvojiti dovoljno podataka za njenu konkretizaciju. Za neodreenost radnje sankcija je nitavost.

-Ova posljedica postoji i u sluaju da ne postoji kauza (razlog obavezivanja).

-Kauza mora biti doputena, pravno opravdana ili iz pravno doputenih razloga.Klasifikacija obligacija-Podjela prema prirodi obligacione radnje:

1. pozitivne obligacije - podrazumijevaju aktivno ponaanje obavezanog subjekta (davanje i injenje). Nosilac obaveze kod pozitivne obligacije duan je da neto preduzme, radi, ini. To su ponaanja koja se sastoje od davanja (dare) i injenja (facere).2. negativne obligacije - zahtijevaju od dunika ili obavezanog lica pasivno ponaanje i usmjerene su na trpljenje (pati) i proputanje (neinjenje - non facere).-Povreda pozitivne nastupa neinjenjem, a negativne zapoinjanjem injenja dok traje obaveza da se obavezano lice toga pridrava.3. obligacije cilja - njom se postie neki rezultat. Samo ako se utvreni cilj i postigne obligacija je ispunjena i ona e se ugasiti, ukoliko izostane rezultat doi e do povrede obligacije i odgovornosti.4. obligacija sredstava - kod ovih obligacija radi se o takvom ponaanju koje nije strogo vezano za postizanje cilja, rezultata posla. Npr. ugovor o nalogu, gdje je bitno da je mandatar radio pridravajui se uputstva mandata, bez obzira da li je ostvatrio cilj. To znai da pravno dozvoljeno ponaanje obaveznika svodi se na preduzimanje svih potrebnih radnji u skladu sa pravilima posla i dunom panjom ili pravilima struke. To e biti dovoljno da se dunik oslobodi odgovornosti za preuzete obaveze.5. novane obligacije imaju za predmet radnju koja se sastoji u davanju odreene sume novca (isplati). Za novane obligacije je karakteristina zakonska kamata kao zakonska sankcija, koju svaki povjerilac moe istai prema duniku kao akcesornu obavezu zbog neurednog ispunjenja novane obaveze. Dunik koji zadocni sa ispunjenjem novane obaveze, duguje pored glavnice i zateznu kamatu. Povjerilac ima pravo na kamatu bez obzira da li je pretrpio tetu, a nije ni duan da tu injenicu dokazuje. Ako je pretrpio veu tetu od one koja mu po zakonu pripada na osnovu kamate (apstraktna teta) i to dokae, ima pravo zahtijevati vei iznos od ovog. Pored zakonske kamate, zakon za novane obligacije dozvoljava ugovaranje tzv. ugovorne kamate, tj. cijene koju lice plaa za koritenje tuim novcem.Ako ugovornu kamatu ugovaraju fizika lica tada je njena stopa ograniena na visinu kamatne stope koja se plaa u mjestu ispunjenja na tedne uloge po vienju, a izmeu pravnih lica je ona koju banka ugovara za tu vrstu posla. Zabranjen je anatocizam, tj. ugovaranje kamate na kamatu. Samo je kod ugovorne kamate dozvoljeno poveanje stope ako dunik zakasni sa isplatom dospjele kamate. Ova zabrana ne vai kod ugovorne kamate banaka. Kada se kao predmet obligacija javlja isplata novca vaie posebna dispozitivna pravila ZOO za vrijeme, mjesto i nain ispunjenja. ZOO je utvrdio princip monetarnog nominalizma. Monetarni nominalizam znai da je dunik obavezan da isplati povjeriocu novanu obavezu tako to e predati onaj isti broj novanih jedinica na koje obligacija glasi, do dospjelosti obligacije. Novana obaveza koja glasi na plaanje u zlatu ili stranoj valuti, treba da se isplati u domaem novcu koji vai u trenutku ispunjenja obaveze (u mjestu sjedita ili prebivalita povjerioca).

6. nenovane obligacije - imaju za predmet radnju koja moe biti sve osim isplata novca (davanje, injenje, neinjenje,..). Kod docnje dunika iz nenovane obaveze, sud moe na zahtjev povjerioca narediti plaanje sudskih penala, kao akcesorne novane obaveze.

-Podjela obligacija prema stepenu odreenosti radnje: 1. individualne obligacije - kod kojih je predmet (radnja, inidba) potpuno odreena, tj. ne ostavlja mogunost izbora ili dodatnog odreivanja. Predmet ostaje isti od poetka do ispunjenja obligacije. To ne znai da takav predmet u asu zasnivanja odnosa mora i da postoji, ali moraju postojati planovi koji jasno ukazuju kako da se takav predmet proizvede da bi bio podoban za predaju koja bi imala znaenje ispunjenja i postigla cilj obligacije. Ako nastane nemogunost ispunjenja iz objektivnih razloga (via sila) niko ne odgovara i prestaje obligacija, a kod subjektivnih razloga povjerilac postaje ovlatenik zahtjeva za naknadu tete (meutim, pitanje je da li se moe postii cilj obligacije). 2. kumulativne obligacije - kod kojih je predmet vie individualnih radnji koje se sve moraju izvriti istovremeno. Naknadna objektivna nemogunost izvrenja neke radnje ne vai za ostale radnje koje su mogue. Isto je i kod subjektivne nemogunosti, gdje nemoguu radnju zamjenjuje zahtjev za naknadu tete.3. generike obligacije gdje je radnja odrediva po rodu kojem pripada (masi istovrsnih predmeta). Konkretizacija predmeta odreenog roda vri se pomou prava izdvajanja dijela roda ili jedne stvari. Da bi se ovo ovlatenje vrilo treba utvrditi u obligaciji ko vri ovo ovlatenje i kako e se vriti izdvajanje. Ovlatenika ovog prava postavlja prvo saglasnost volja, ako nije mogu sporazum, onda se ovlatenik odreuje prema cilju obligacije, ako ni tada tada nije mogue onda to pravo pripada duniku (inae ovlatenik moe biti i povjerilac i tree lice).Ukoliko se ne moe utvrditi kako treba vriti individualizaciju, dunik je duan predati stvar srednjeg kvaliteta (pravo oblikovanja), ali prethodno stvar odgovarajueg kvaliteta (s obzirom na namjenu stvari, inae postupa nesavjesno za stvar srednjeg kvaliteta) predaje. Pravni znaaj generike obligacije Obligacija ne prestaje zbog vie sile i sluaja, ali prestaje kod pravne propasti roda, pravne zabrane, nedoputenosti radnje, propasti cijele generike mase zbog objektivnih okolnosti (nema odgovornosti i obaveze ispunjenja). Ovo ne postoji, naravno, kod subjektivnih okolnosti (propusti dunika). Povjerilac generike obligacije ima pravo da, radi obezbjeenja svog potraivanja, poto je prethodno obavijestio dunika koji je zapao u docnju, nabavi stvari istog roda na drugoj strani (od drugog dunika kog sam izabere) i da od prvobitnog dunika zahtijeva naknadu tete i cijene ili vrijednost dugovanih stvari i naknadu tete.4. alternativne obligacije - formiraju se povodom dva ili vie predmeta, a prestaju ispunjenjem samo jednog od vie utvrenih (dugovanih radnji) predmeta. Pravo izbora je isto kao i prethodno i ako se ne moe utvrditi pripada duniku (moe biti povjerilac, tree lice, pa i sud). Od prijema obavjetenja kojim vrilac prava izbora obavijesti drugu stranu ta je izabrala, izbor je nopoziv, i od tog momenta se ne moe vie mijenjati. Izvren izbor djeluje ex tunc. Objektivna naknadna nemogunost suava pravo izbora, a kod subjektivne naknadne nemogunosti situacija je:a) ako pravo izbora pripada duniku

ako je dunik odgovoran za nemogunost, obaveza se ograniava na preostale radnje

ako je povjerilac odgovoran , onda dunik ima pravo traiti naknadu tete, a svoju obavezu moe izvriti preostalom radnjom

b) ako pravo izbora pripada povjeriocu

ako je povjerilac odgovoran za nemogunost izvrenja jedne radnje, tada on moe umjesto te radnje nadoknaditi tetu i traiti preostali predmet ako je dunik odgovoran, povjerilac moe traiti preostali predmet ili zahtijevati naknadu tete.

5. fakultativne obligacije ima jedan predmet obligacije, tj. dunik duguje samo jedan predmet i povjerilac moe potraivati samo taj predmet, ali dunik ima mogunost da tu svoju obavezu ispuni nekom drugom radnjom. Kod objektivne naknadne nemogunosti obligacija e se ugasiti, a kod subjektivne obligacija ne prestaje ve povjerilac moe zahtijevati naknadu tete umjesto dugovanog predmeta. Ali u tom sluaju se dunik moe osloboditi obaveze na naknadu tete ispunjenjem fakultativne obaveze.-Podjela obligacija prema subjektima i djeljivosti predmeta:

1. line obligacije - ispunjenje obligacije je vezano za povjerenje i lina svojstva dunika. Njegovom smru ove obligacije prestaju i dugovanje je neprenosivo. Ovakve obligacije se ne mogu obezbijediti jemstvom.2. bezline obligacije - tipine su za obligacione odnose, svako lice moe u naelu izvriti obligacionu radnju. Ovdje je rije o pravnom standardu prosjenog dunika (dobar privrednik, dobar strunjak). Svaki dunik je duan da u ispunjavanju svoje obaveze postupa sa panjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarjuoj vrsti obligacija. Panja kod line obligacije se mjeri prema linim svojstvima, a kod bezlinih prema pravnim standardima. Ne prestaju smru subjekta ili likvidacijom pravnog lica, a obaveza prelazi na pravne sljednike. Obaveze i prava iz odnosa mogu se prenositi na trea lica i obezbjeuju se jemstvom.3. djeljive obligacije - su one obligacije iji je predmet podesan da se ispunjava u dijelovima, a da se ne naruava njena supstanca (predmet ne gubi na vrijednosti).

Pasivna razdijeljena obligacija (vie dunika ) gdje je djeljiva radnja, znai da svaki dunik duguje svoj dio obligacije koji mu je odreen sporazumom subjekata ili na osnovu zakona. Ukoliko nije utvreno koliko na kog dunika otpada duga, tj. obaveze, obaveza se dijeli na jednake dijelove. Svako nezavisno odgovara za svoj dug.

Aktivna razdijeljena obligacija (vie povjerilaca) gdje je djeljiva radnja, znai da svakom povjeriocu pripada dio trabenog ovlatenja zavisno od pravnog osnova. Ako je dio neutvrdiv, onda svima pripada jednak dio povjerilakog ovlatenja.

4. nedjeljive obligacije - su one obligacije iji se predmet ne moe podijeliti na alikvotne dijelove, bez obzira to postoji mnoina subjekata u obligaciji i to bi to, za ispunjenje takve obligacije bilo neophodno. Razlog je nedjeljivost predmeta, (obligacione radnje), jer bi se eventualnom podjelom izazvale nepovoljne posljedice po supstancu (materiju) predmeta (propast predmeta, gubljenje bitnih svojstava predmeta). Takva nedjeljivost se naziva faktikom (apsolutnom) nedjeljivou obligacije. Pravna ili relativna (ugovorna) nedjeljivost je kada je supstanca djeljiva ali se zbog prirode posla radnja izvrava kao nedjeljiva. Radnja se mora izvravati u cjelosti.5. solidarne obligacije - su one obligacije koje na strani subjekata imaju mnoinu subjekata i pravno nedjeljivu radnju. To je posebna vrsta pravne nedjeljivosti, koja uslovljava ispunjenje obligacije od strane svakog dunika ponaosob u cjelosti ili mogunost da svaki povjerilac, odnosno sapovjerilac, ako ih ima vie na povjerilakoj strani, moe zahtijevati od jednog dunika ispunjenje cijele obaveze u cjelosti. Solidarnost se nikada ne pretpostavlja, uvijek mora biti zasnovana na nekom pravnom osnovu. Pasivna solidarna obligacija - ako se mnoina subjekata pojavi na dunikoj strani, i tad se ti dunici nazivaju sadunici. Svaki sadunik jemi povjeriocu ispunjenje u cjelosti (in solidum), prema izboru povjerioca. Svaki sadunik moe prema nekom pravnom osnovu, koji je ujedno i izvor solidarne obligacije, dugovati sa razliitim rokom ispunjenja, ili mu obaveza moe biti uslovljena. Povjerilac izabira ekonomski najlikvidnijeg sadunika i kad on ispuni radnju u cjelosti obligacija prestaje za sve ostale sadunike.Svaki solidarni dunik pravo da se koristi tzv. objektivnim ili subjektivnim materijalno-pravnim prigovorima. Materijalno-pravni prigovori su injenice kojima dunik hoe da postigne odbijanje povjerioevog zahtjeva. Prigovor je defanzivna radnja, izjava dunika kojom on istie da usljed neke injenice povjerioevo pravo nije ni nastalo. Prigovori kojima se inidba trajno uskrauje nazivaju se permptorni, a kojima se privremeno spreava njeno ispunjenje nazivaju se dilatorni (primjer permptornog prigovora je prigovor zastarjelosti, primjer dilatornog prigovora je prigovor neispunjenja obaveze druge strane).-Objektivni prigovori su prigovori koje zakon predvia za sadunike u vanjskom odnosu, u tzv. objektivne prigovore koji se tiu samog obligacionog odnosa:

1. Prigovor prebijanja - kao jedan od naina prestanka obligacije, tie se svih sadunika i dunik-platilac moe ga istai ukoliko ga povjerilac opomene na ispunjenje, a prebijanje je preduzeto sa nekim drugim sadunikom.

2. Prigovor otpusta duga otpust (oprost) duga uinjen prema jednom vai i za sve ostale sadunike. Ukoliko je pojerilac iao na to da dug oprosti izriito samo jednom od sadunika, solidarna obaveza se smanjuje za vrijednost njegovog udjela. U ovom sluaju svaki sadunik moe istai tzv. prigovor redukcije jer dolazi do redukcije sadraja obligacije.

3. Prigovor prenova (novacije) - ima isto dejstvo kao i prigovor otpusta duga (moe dovesti do prestanka obligacije).

4. Prigovor zadocnjenja (povjerilaka docnja) - bez obzira to je on u docnji prema jednom od sadunika, koristi svim sadunicima i oni e moi istai ovaj prigovor i otkloniti privremeno zahtjev za ispunjenjem solidarne obligacije (dilatorni prigovor).

5. Prigovor sjedinjenja - mogu koristiti svi sadunici prema novom povjeriocu ako je ovaj univerzalnom sukcesijom naslijedio povjerioca i postao povjerilac. Dovodi do redukcije sadraja obligacije. Sastoji se u tome to sadunik odbija da isplati cjelokupnu vrijednost prvobitne obaveze jer se ona smanjila za onoliko koliko je pripadalo ranijem povjeriocu. 6. Prigovor poravnanja poravnanje je jedan od naina prestanka obligacije meusobnim obraunavanjem uzajamnih obligacija tako to jedan od subjekata prebijanja izjavi svoju volju (kompezacionu izjavu) ili to se oni tako sporazumiju.Ovo je prilika za samo onog sadunika koji ima takvu uzajamnu obligaciju sa povjeriocem, ostali sadunici mogu to da prihvate i tek tada prebijanje ima dejstvo prema svima.-Objektivni prigovori tiu se prestanka obligacije u cjelosti, njene nedospjelosti za ispunjenje, njene zastarjelosti ili nitavosti osnova nastanka solidarnosti.

-Kod prvobitne objektivne nemogunosti smatra se da obligacija nije ni nastala.

-Kod naknadne objektivne nemogunosti obligacija prestaje i povjerilac ne moe zahtijevati ni od jednog sadunika da obavezu ispuni.

-Kod naknadne subjektivne nemogunosti obaveza prestaje, ali povjerilac ima pravo na naknadu tete. Zahtjev se moe istai prema bilo kojem saduniku (ili svim), ali oni odgovaraju povjeriocu za tetu samo do visine vrijednosti dugovanog predmeta.-Subjektivni prigovori vezani su samo za linost pojedinog sadunika, u pravilu koriste samo njemu i stvar su meusobnih odnosa samo tog sadunika i povjerioca.

-Nakon to jedan od sadunika ispuni cijelu obavezu tzv. vanjski odnos, odnos izmeu povjerioca i sadunika prestaje, meutim i dalje ostaje nerazrijeen unutranji odnos sadunika. Nakon ispunjenja obaveze, dolazi do zakonske personalne subrogacije, na mjesto povjerioca stupie prema ostalim sadunicima, sadunik-platac, koji ima tzv. regresno pravo da se naplati od sadunika za otpadajue dijelove obaveze (sadunik-isplatilac konano nosi samo svoj dio cjelokupne solidarne obaveze).

-Svaki sadunik moe u regresnom postupku postaviti saduniku-isplatiocu, koji mu postavi tzv.regresni zahtjev, i objektivne i subjektivne prigovore koje je on imao pravo da postavi povjeriocu. Poloaj sadunika-isplatioca bie naroito nepovoljan ako je on propustio da prigovor istakne povjeriocu. Tada mu sadunik u regresnom postupku svojim prigovorom moe osporiti regresno pravo u cjelosti ili djelimino. Prigovor redukcije koristi sadunik koji je izvrio novaciju samo za svoj dio obaveze prema povjeriocu; zatim i sadunik koji je usljed konfuzije postao i povjerilac, kao i sluaju otpusta duga koji se tie samo jednog od sadunika. Prigovor zastarjelosti sadunici ne mogu koristiti prema saduniku-isplatiocu prema kojem povjerioev zahtjev nije bio zastario. U sluaju imovinske nesposobnosti sadunika da plati svoj dio isplatiocu, njegov dio obaveze dijeli se srazmjerno (procentualno) vrijednosti otpadajuih dijelova svakog sadunika na sve sadunike. Ukoliko je solidarnost imala funkciju jemstva u korist samo jednog sadunika, onda je samo on duan saduniku isplatiocu. Aktivna solidarna obligacija- postoji kada je vie lica na povjerilakoj strani, gdje svaki povjerilac ima pravo da od dunika zahtijeva ispunjenje cjelokupne trabine, a kada realizuje potraivanje i dunik mu ispuni dugovani predmet, dunikova obaveza prestaje i prema ostalim sapovjeriocima. Izbor povjerioca pripada duniku, sve do asa kad neki od sapovjerilaca zatrai ispunjenje obligacije. Dunik moe izvriti prebijanje samo prema povjeriocu traiocu ispunjenja. Otpust duga, novacija i konfuzija dovode do redukcije potraivanja. -Poravnanje nema dejstvo prema ostalim sapovjeriocima, ako ga ne prihvate. -Docnja dunika prema jednom povjeriocu tie se ostalih sapovjerilaca, a docnja jednog sapovjerioca znai zadocnjenje svih.

-Priznanje duga i odricanje od zastarjelosti od strane dunika, koristi svim sapovjeriocima.

-Ako nastupi nemogunost ispunjenja solidarne obaveze, obaveza prestaje. Ako je dunik odgovoran za nemogunost ispunjenja povjerioci imaju pravo na naknadu tete. Oni su postali solidarni povjerioci u pogledu potraivanja na naknadu tete, s tim to je njihov meusobni odnos ostao nepromjenjen. Obrnuto, ako je jedan od solidarnih povjerilaca odgovoran za nemogunost ispunjenja, obaveza dunika prestaje, a ostali solidarni povjerioci imaju pravo da od takvog solidarnog povjerioca zahtijevaju naknadu tete.

-Sapovjerioci imaju regresno pravo prema povjeriocu-naplatiocu. Ako je nemogue odrediti njihove dijelove prema pravnom osnovu, onda svakom pripada jednak dio. -Podjela obligacija s obzirom na vrijeme trajanja odnosa i njihovo pravno znaenje:1. trajne obligacije - Trajanje obligacije podrzumijeva njenu egzistenciju u pravnom ivotu, od momenta njenog nastanka do prestanka (isezavanja). Obligacije koje sadre potraivanja povremenih davanja koja dospijevaju godinje ili u kraim odreenim razmacima vremena ZOO naziva povremena potraivanja. Ona zastarjevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a samo pravo na povremena potraivanja zastarjeva za 5 godina (prekluzivni rok) od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraivanja poslije kog dunik vie nije ispunjavao svoju obavezu. Prekluzivni rok ne moe biti zaustavljen ili prekinut (kao rok zastarjelosti) i sudija pazi na njega po slubenoj dunosti. Ova zastara prava na potraivanje dovodi do gubitka zahtijevanja ne samo buduih povremenih davanja dunika, ve i onih koja su dospjela prije zastare.

2. trenutne obligacije - njihovom nastanku slijedi istovremeno i njihovo ispunjenje, akt stvaranja i akt prestanka stapaju se ujedan akt (npr. prodaja za gotovo).

-Podjela obligacija prema pravnoj prirodi:

1. civilne (potpune) i naturalne (nepotpune)2. jednostrano i dvostrano obavezne3. samostalne i akcesorne (sporedne-obaveze koje vae za glavnu, vae i za sporednu, npr.jemstvo)

Dejstvo obligacije

Povjerioeva prava i dunikove obaveze-Obligacija ima relativno (relaciono) dejstvo, dejstvo inter partes.

-Pravno dejstvo obligacije , odnosno ovlatenja koja iz obligacije proistiu, jeste da je dunik obavezan da ovlatenom povjeriocu ispuni svoju obavezu (dug), savjesno, u svemu kako glasi obligacija, odnosno konstituisano ovlatenje.

-Nasljednici i sukcesori su u zakonom odreenim sluajevima i pod zakonom odreenim uslovima subjekti obligacija, jer mogu da stupe na mjesto povjerioca ili dunika u obligaciji (univerzalnom ili singularnom sukcesijom).

-Da bi obligacija proizvela dejstvo povjerilac treba da se namiri u svom ovlatenju, odnosno zahtjevu, i da mu dunik ispuni obavezu onako kako glasi.Obezbjeenje dunikovih obaveza-Razlikuju se lina i stvarna sredstva obezbjeenja.

-Lina sredstva obezbjeenja pojaavaju dejstvo obligacionog odnosa tako to staju uz glavnu obavezu i obavezuje se davanje ovih sredstava obzbjeenja u sluaju da dunik ne izvri ili neuredno izvri svoju obavezu.

-U lina sredstva se ubrajaju: ugovorna kazna, jemstvo, odustanica, kapara, kaucija i avans.

-Realnim sredstvima obezbjeenja postie se disciplinovanje dunika u izvravanju njegovih prava, odnosno obaveza, na taj nain to povjerilac stie , pod zakonom odreenim uslovima, neko stvarnopravno ovlatenje na dunikovim stvarima ili pravima.

-Ovdje se ubrajaju pravo zadravanja i zaloga.

-Pored ove dvije grupe sredstava pojaavanja ili obezbjeenja dejstva obligacija postoje i zakonska sredstva obezbjeenja izvrenja dunikove obaveze, a to su: pravo na naknadu tete, zatezna kamata i penali (primjenjiva na obligacije iz bilo kog izvora obligacija).

-Zakon posebno izdvaja sredstva pojaanja (obezbjeenja) obligacija koje proistiu iz ugovora, i to realna: kapara, kaucija i avans, a u lina izriito uvrtava samo odustanicu.

Lina sredstva obezbjeenja

Ugovorna kazna

-Ugovorna kazna je suma novca, odnosno druga imovinska vrijednost koju se dunik obavezuje da isplati povjeriocu ukoliko povrijedi svoju obavezu prema njemu koja za predmet ima nenovanu radnju.

-Novane obaveze se prema izriitoj zakonskoj odredbi ne mogu obezbjeivati ugovornom kaznom, jer je povreda novanih obaveza obezbijeena plaanjem kamate , ija se stopa odreuje zakonom zatezna kamata.

-Ugovorna kazna je ugovorna klauzula kojom se povjerilac i dunik sporazumijevaju o njenom plaanju za sluaj neispunjenja ili zadocnjenja u ispunjenju neke nenovane obaveze.-Najee se odreuje u srazmjeri sa glavnom dunikovom obavezom.

-Akcesorni karakter ugovorne kazne vidi se po tome to se za ugovaranje ugovorne kazne trai saglaavanje volja u istoj onoj formi po kojoj je nastala obaveza (ugovor) koja se ugovornom kaznom obezbjeuje.-Ugovorna kazna nije naknada tete, ona se moe naplatiti i kada premauje visinu pretrpljene tete, a i kada nije nastala nikakva teta.

-Funkciju naknade tete e ugovorna kazna imati jedino u sluaju da je ugovorna kazna prema metodologiji obraunavanja manja od pretrpljene tete.

-Tada imalac prava na ugovornu kaznu moe zahtijevati i razliku izmeu obraunate ugovorne kazne do obraunate naknade pretrpljene tete.

-Ako sporazumom o ugovornoj kazni nije utvrena njena svrha ili cilj radi kojeg je predviena, zakonska je presumpcija da je ugovorena za sluaj dunikovog zadocnjenja.

-Kad je kazna ugovorena za sluaj neispunjenja obaveze povjerilac moe zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu.-Kod naknadne objektivne nemogunosti dunik ne odgovara i prestaje glavna obaveza i sredstvo njenog obezbjeenja.

-Ako je kazna ugovorena za sluaj skrivljenog neispunjenja ugovorne obaveze obezbijeene ugovornom kaznom, povjerilac ima pravo izbora; ukoliko izabere pravo da zahtijeva ugovornu kaznu, on gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze.

-Prema ZOO, dunik ne moe da se koristi ugovornom kaznom kao odustanicom.

-Kada je ugovorna kazna ugovorena za sluaj dunike docnje, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu, ali ako usljed docnje doe do trajne nemogunosti ispunjenja , dunik mora nadoknaditi tetu, a ne ugovornu kaznu.

Jemstvo-Jemstvo je ugovor izmeu povjerioca i jemca kojim se jemac obavezuje da e povjeriocu ispuniti punovanu i dospjelu dunikovu obavezu, ako dunik to ne uini.

-Ugovor o jemstvu je pismen (formalan) i akcesoran u odnosu na glavni ugovor ili kakvu drugu, glavnu obavezu koju obezbjeuje.

-Predmet ugovora o jemstvu je obaveza koju dunik ima prema povjeriocu iz postojeeg obligacionog odnosa koji postoji izmeu dunika i povjerioca.

-Jemeva obaveza je akcesorna i supsidijarna, ona ne moe biti vea od glavne obaveze.

-Zastarjelou obaveze glavnog dunika zastarjeva i obaveza jemca, rok zastarjelosti je dve godine.

-Odnos povjerioca i jemca- Odnos povjerioca i jemca vezan je za sadraj ugovora o jemstvu, kojim se moe uspostaviti nekoliko tipova jemstva.

-Kod supsidijarnog jemstva jemeva obaveza dospijeva tek ako je dunik nije ispunio u roku odreenom u pismenom pozivu povjerioevom da ispuni obavezu.

-Izuzetno, jemeva obaveza moe dospjeti i bez pismenog poziva upuenog duniku od strane povjerioca, ako je dunik oito nelikvidan ili je pao pod steaj.

-Solidarno jemstvo je ono gdje se jemac obavee pored dunika kao jemac-platac.

-Jemac iz privrednog posla smatra se smatra se kao jemac-platac, po zakonskoj pretpostavci.

-Solidarno jemstvo kod kojeg su dunik i jemac u istom redu pozivanja na ispunjenje zajamene obaveze treba razlikovti od solidarnosti jemaca.

-Isplatilac ima pravo regresa prema sajemcima u sluaju zakonske solidarnosti srazmjerno dijelovima duga koji otpadaju na svakog od sajemaca.

-Kada jedan od sajemaca isplati dug, tj. namiri povjerioevu trabinu, on tada stie pravo regresa prema duniku.

-Ako on ne moe da se regresira od dunika, ima pravo da se obrati sajemcima.

-Akcesornost jemstva nema nema znaaja kod steaja, niti kod nasljeivanja.-Kao jemevi prigovori smatraju se svi objektivni dunikovi prigovori koje ovaj ima prema povjeriocu s obzirom na trabinu.

-Pored dunikovih objektivnih prigovora jemac prema povjeriocu ima pravo uloiti i svoje objektivne prigovore koji se odnose na nedostatke ugovora o jemstvu, ali ima pravo i na subjektivne prigvore prema povjeriocu (npr. prigovor prebijanja uzajamnih potraivanja).-Povjerilac ima dunost obavjetavanja jemca o dunikovoj docnji, ako to ne uini bie mu odgovoran za tetu koju ovaj pretrpi zbog proputanja.

-Pod prestankom jemstva u pravilu se podrazumijeva isplata dunikovog duga, bilo od strane dunika, bilo od strane jemca.

-Meutim, jemac e se osloboditi odgovornosti (jemstva) ako povjerilac, na njegov poziv, poslije dospjelosti potraivanja, ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dunika u roku od mjesec dana od prijema poziva.

-Jemac koji isplati dunikov dug povjeriocu subrogira, po zakonu, u ulogu povjerioca.

-Njegova trabina prema duniku obuhvata isplaeno potraivanje, kamate do dana isplate i trokove eventualnog spora.

-Jemac koji je isplatio povjerioevo potraivanje, a o tome nije obavijestio dunika, te je i ovaj zbog neznanja te injenice, ponovo isplatio isti dug, nema pravo regresa prema duniku, ali ima pravo od povjerioca zahtijevati vraanje isplaenog.

-Pravo od povjerioca traiti vraanje isplaenog imae i onaj jemac koji bez dunikoog znanja (ne obavjestivi dunika) isplati povjerioevo potraivanje, koje je kasnije, na dunikov zahtjev poniteno ili ugaeno prebijanje.

Realna (stvarna) sredstva obezbjeenja izvrenja dunikove obavezePravo zadravanja (pravo retencije)

-Pravo zadravanja ili retencije je pravo povjerioca da za svoje dospjelo potraivanje zadri dunikovu stvar koja mu se nala u rukama, i da se, poto blagovremeno obavijesti dunika o svojoj namjeri, naplati iz vrijednosti zadrane stvari.

-Pravo retencije sadri dva ovlatenja povjerioca:

1. ovlatenje zadravanja dunikove stvari

2. ovlatenje namirivanja iz zadrane stvari.

-Stvar koja se nalazi u posjedu povjerioca ne smije biti otuena od dunika nasilno ili izvravanjem obaveze iz ugovora iji je cilj uvanje ili posluga.

-Pored toga, kao stvari koje su nepodobne za retenciju zakonom su odreene: dunikove isprave, pisma, line stvari i stvari bez prometne vrijenosti.

-Povjerilac ne moe zadrati zadranu stvar od asa kada mu dunik ponudi adekvatno obezbjeenje za njegovo potraivanje.

-Kao uslovi koje Zakon propisuje za vrenje prava zadravanja navode se:

1. pravo zadravanja se moe vriti na osnovu dospjelih potraivanja,2. pravo zadravanja se moe vriti na stvarima izuzev onih stvari koje zakon izuzima, a to su: stvari koje su izale iz dunikove dravine mimo njegove volje, stvari koje je dunik predao povjeriocu na uvanje ili poslugu, povjerilac ne moe zadrati punomoje dobijeno od dunika, dunikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale sline stvari, kao i stvari koje nemaju prometnu vrijednost. Pravo zadravanja vri se radi obezbjeenja novanog potraivanja. Stvar treba da se nalazi u dravini povjerioca. Izuzetak o postojanju prvog uslova javlja se kao kvalifikovana retencija, kod koje se pravo zadravanja moe vriti i na osnovu nedospjelog potraivanja u sluaju da je dunik postao nesposoban za plaanje (insolventan). Pod insolventnou se porazumijevaju dvije situacije: bezuspjenost izvrenja na dunikovoj imovini i otvaranje steajnog postupka nad dunikom.

3. pravo zadravanja traje sve do momenta isplate duga ili do momenta realizovanja prava retencije. Namirenje iz vrijednosti zadrane stvari vrie se na isti nain, saglasno pravilima koja vae za zalonog povjerioca. Namirenje iz zadrane stvari je jednostavnije ako je potraivanje nastalo iz privrednog ugovora, privredni subjekt moe i bez sudske odluke pristupiti javnoj prodaji u roku od 8 dana od dana obavjetavanja dunika. Obavjetenje dunika je vid njegove zatite od tetnih posljedica. Proputanje obavjetenja stvara obavezu na naknadu tete uz postojanje uzronosti izmeu proputanja obavjetenja i nastale tete.4. zaloni povjerilac ima pravo sledovanja, a retinet nema. Retinet ne moe podnijeti petitornu tubu protiv lica kod kojeg se nalazi stvar izala iz njegove dravine, zaloni povjerilac moe. 5. da bi povjerilac mogao vriti pravo retencije stvar mora biti u njegovoj neposrednoj dravini, dok kod zalogoprimca ne mora

6. pravo retencije nastaje po osnovu zakona , a zalono najece po osnovu ugovora.

Zaloga

-Zaloga je zalono (stvarno) pravo na tuoj stvari.

-Zbog naina nastanka dijeli se na ugovornu, sudsku i zakonsku.-U ZOO regulisana je tzv. runa zaloga, odnosno zalono pravo na pokretnim stvarima, dok hipoteka ili zalono pravo na nepokretnim stvarima je regulisana Zakonom o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.

-Ugovor predstavlja osnov (titulus) za sticanje zalonog prava, ali se ono ne moe stei zakljuenjem ugovora, ve tek predajom stvari (modus acquirendi).

-Najvanija osobenost zalonog prava je da zaloni povjerilac ima ekskluzivno pravo da se namiri iz zaloene stvari, bez obzira na ostale povjerioce i bez obzira na to u ijim se rukama stvar nalazi, tj. zalono pravo sadri dva ovlatenja: pravo prvenstva i pravo slijeenja (po tome se se razlikuje od obligacionog prava i pribliava stvarnom pravu).-Zaloena stvar i poslije zalaganja ostaje u svojini dunika ili treeg lica i njemu kao sopstveniku pripadaju sve koristi koje ta stvar prua.

-Zalono pravo je akcesornog karaktera, moe postojati samo ako postoji punovano potraivanje iju isplatu obezbjeuje.

-Ugovorom o zalogu koji je osnov (titulus) zalonog prava obavezuje se zalogodavac (dunik ili tree lice) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na koju zalogodavac ima pravo svojine da bi se mogao u sluaju docnje dunika naplatiti iz njene vrijednosti prije ostalih povjerilaca dunikovih.

-Povjerilac se ugovorom o zalogu obavezuje da stvar uva i po ispunjenju duga vrati neoteenu zalogodavcu.

-Vrenje zalonog prava pripae povjeriocu kada dunik zadocni i svodi se na zahtjev sudu da stvar proda na javnoj prodaji ili da dozvoli da se stvar proda po tekuoj cijeni ako stvar ima berzansku ili trinu cijenu.

-Ista stvar zaloena kod nekoliko povjerilaca slui kao zaloga po principu prior tempore potior iure.-Zalono pravo prestaje: isplatom potraivanja, gubitkom dravine, propu zaloga, odricanjem i izvrenom predajom.

-Ugovor o zalaganju potraivanja proizvodi pravno dejstva kada je dunik pismeno obavjeten o njegovom zakljuenju i zalogodavac je duan predati zalog, odnosno ispravu o zaloenom potraivanju.

-Osim prava potraivanja (npr.potraivanja iz vrijednosnih papira), u zalog se mogu dati i druga prava na nain predvien za njihovo prenoenje na drugoga, kao to su: autorsko pravo, patentno pravo, licenca, zalono pravo i dr., a ne mogu se zalagati: stvarne slubenosti, line slubenosti, statusna lina prava.

-Hipoteka je zalono pravo na nepokretnim stvarima; zaloga je nekretnina, itavo zemljino-knjino tijelo.

-Pravni osnov (titulus) zasnivanja hipoteke je pravni posao, sudska odluka ili zakon.

-Modus acquirendi je upis u zemljine knjige-Hipotekarni povjerilac ne stie dravinu ve pravo prvenstvenog namirenja svog potraivanja u sluaju dunike docnje prodajom zaloene nekretnine.-Ako je nekretnina zaloena kod vie povjerilaca red prvenstvenog namirenja rauna se prema momentu zatraenog upisa hipoteke u zemljinu knjigu, tj. prema asu upisa hipoteke.

-Ako je pravo hipoteke upisano u zemljinoj knjizi, ono moe prestati upisom brisanja u zemljinoj knjizi.

-Zaloni povjerilac moe zalonom (hipotekarnom) tubom od zalonog dunika, koji je vlasnik stvari, zahtijevati trpljenje namirenja tuioevog potraivanja prodajom zaloga.

-Tubom vindicatio pignoris zaloni povjerilac, kao stvarno-pravni ovlatenik moe traiti od svakog treeg lica predaju zaloga.

-Zakonsko zalono pravo stie se bez publiciteta, tj. ne trai se za njegovo sticanje predaja kada se radi o pokretnim stvarima, ni upis u zemljinu knjigu, kada se radi o nepokretnim stvarima, ono se stie kada su ispunjeni uslovi odreeni zakonom.-Ono ima pravo prvenstva u odnosu na ugovorno zakonsko zalono pravo koje se upisuje u javne knjige.

-Kao zakonsko zalono pravo istie se: zalono pravo zakupodavca na pokretnim stvarima koje je zakupac unio u zgradu ili zemljite, zakonsko zalono pravo na privrednim poslovima i zakonsko zalono pravo u pomorskom i vazduhoplovnom pravu.Zakonska sredstva obezbjeenja izvrenja obaveze dunika

Pravo na naknadu tete -Ako je teta koju povjerilac trpi zbog docnje dunika vea od iznosa koji se dobija po osnovu zakonske (zatezne) kamate, tako oteeni povjerilac ima pravo na naknadu tzv. potpune tete.-Potpuna teta obuhvata prostu tetu i izgubljenu dobit koju je dunik morao predvidjeti da moe nastati prilikom zasnivanja obligacionog odnosa perfekcijom ugovora.Pravo na zateznu kamatu

-Dunik koji zadocni sa ispunjenjem novane obaveze duguje, pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrenoj saveznim zakonom.-Ako je stopa ugovorene kamate via od zatezne kamate, ona tee i poslije dunikove docnje.

-Zatezna kamata je zakonsko sredstvo obezbjeenja povjerioca u sluaju neizvrenja dunikove obaveze.

-Pravo na zateznu kamatu nije zakonom obraunata naknada tete, jer se dosuuje bez obzira da li je povjerilac pretrpio kakvu tetu zbog dunikovog zadocnjenja.

-Dozvoljena je kumulacija zahtjeva na plaanje zatezne kamate i zahtjeva za naknadom tete koja prelazi prelazi po vrijednosti iznos pripadajue zatezne kamate.Penali

-Penali su zakonsko sredstvo obezbjeenja povjerioevih interesa koji su povrijeeni tako to dunik kasni sa ispunjenjem nenovane obaveze.

-Primjena ovog sredstva je zakonom uslovljena.

-Povjerilac ima pravo zahtijevati od dunika nenovane obaveze, putem suda, da je u naknadnom roku ispuni, i da sud obavee dunika da za svaki dan zakanjenja plati povjeriocu odreen iznos novca.

-Sudski penali su novani iznos koji sud u izvrnom postupku na zahtjev povjerioca (i u korist povjerioca) nalae duniku nenovane obaveze koji je u docnji sa izvrenjem svoje obaveze utvrene pravosnanom sudskom odlukom , da ga plati u paricionom roku.

-Povjerilac ne bi mogao kumulirati i zahtijevati pun iznos tete i sudske penale, za naplaeni iznos penala smanjuje se pretrpljena teta.

-Ali ako povjerilac i nije pretrpio tetu ima pravo da pod zakonom odreenim uslovima zahtijeva sudske penale:

1. im povjerilac predloi izvrenje ne moe vie postavljati zahtjev za sudske penale

2. dunik je u docnji sa izvrenjem obaveze u paricionom roku (15 dana)

3. obaveza dunika je nenovana

4. obaveza je utvrena pravosnanom sudskom odlukom koja se ne moe vie pobijati redovnim pravnim lijekom

5. donoenje rjeenja od strane izvrnog suda na prijedlog povjerioca.

-Ako i kada dunik naknadno izvri obavezu, sud moe smanjiti tako odreenu svotu, vodei rauna o svrsi zbog koje je naredio njeno plaanje.Vrenje povjerilakih prava

-Povjerilac svoje pravo iz obligacije moe zahtijevati samo prema duniku.

-Meutim, Zakon daje povjeriocu mogunost da doe do cilja i na taj nain to e vriti svoje pravo i mimo dunika, to su posebni sluajevi odreeni zakonom.

-Pored ovih posebnih sluajeva dozvoljava se povjeriocu mijeanje u imovinske odnose dunika, to su sluajevi kad se moe podnijeti tzv. indirektna tuba i sluaj sudske cesije.-Klasian nain mijeanja povjerioca u imovinske odnose dunika sa treim licima i obraanje povjerioca sa svojim zahtjevom direktno treim licima postie se pobijanjem dunikovih pravnih radnji.

Povjerioeva prava u posebnim sluajevima

-Zakon je utvrdio broj sluajeva kada povjerilac odstupa od uobiajenog vrenja svog subjektivnog prava saglasno dejstvu i sadraju obligacije i kada mu zakon daje mogunost da od uobiajenog dejstva i sadraja obligacije odstupi:1. ako se radi o generikoj obligaciji u kojoj je dunik pao u docnju, ovdje povjerilac moe vriti pravo izbora, ako o tome obavijesti dunika. Pravo izbora je karakteristino za alternativne obligacije. Tako nastaje alternativna obligacija, kao beneficija za povjerioca koji tada moe da pribavi od treeg lica (a ne od dunika) stvari istog roda, a od dunika zahtijeva samo naknadu cijene i naknadu eventualne tete koja mu je radi ove nabavke, radi pokria nastala ili moe zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu tete (izmjena sadraja obligacije po inicijativi povjerioca),2. kada se obaveza sastoji u injenju, vrenju, neke radnje, a dunik je u docnji, tada povjerilac moe, uz pretodnu obavijest duniku sam izvriti, o svom troku, dunikovu radnju i izmjeniti sadraj obligacije tako to bi dunik sada umjesto radnje injenja sada dugovao naknadu tete,3. povreda obaveze neinjenja od strane dunika, efekti radnje injenja mogu se otkloniti na troak dunika uz naknadu eventualne tete,

4. izmjena sadraja obligacije utvrene pravosnanom odlukom, ukoliko je dunik u docnji, pa ni u naknadnom primjernom roku ne izvri svoju obavezu, povjerilac moe izjaviti da nee primiti ispunjenje kako je utvreno obligacijom, tj. pravosnanom odlukom, nego e traiti naknadu tete zbog neispunjenja,

5. sudski penali.

Pobijanje dunikovih pravnih radnji

-Pobijanje dunikovih radnji, u materijalno-pravnom smislu se sastoji od povjerilakog prava pobijanja, a u procesno-pravnom smislu se realizuje pobojnom tubom.

-To je jedno od prava ili zahtjeva kojim se povjeriocu omoguava, uz ispunjenje zakonskih uslova mijeanje u pravne radnje svoga dunika sa treim licem.

-U rimskom pravu postojao je poseban delikt fraus creditorum koji bi se izvrio kada bi dunik umanjio svoju imovinu da bi onemoguio povjerioce da se iz nje naplate, te ih na taj nain otetio. -Da bi se ovakvo ponaanje dunika sprijeilo uvedena je tuba actio pauliana.-Interdiktnom tubom se naziva pravno sredstvo kojim s povjerilac umjesto dunika tui dunikovog dunika radi realizacije zanemarenih dunikovih prava zbog ega je dunikova aktiva nedovoljna da bi se povjerilac mogao iz nje naplatiti.

-Tzv. paulijanska tuba rimskog prava je efikasnija za povjerioca od indirektne tube jer se samo on a ne i ostali povjerioci namiruje iz pobijanog posla dunikovog i to u mjeri koja je potrebna za namirenje njegove trabine.

-Tubeni zahtjev se svodi na pobijanje dunikovih oteujuih radnji preduzetih s treim licima, zahtjev je ogranien na tuioca-povjerioca i samo u mjeri kojia je potrebna za namirenje njegove trabine.

-Pobojna tuba je sredstvo za efikasniju povjerilaku zatitu savjesnog i urednog povjerioca koji vodi rauna o svojim pravima i koji nema interesa da eka da se i ako se nad imovinom dunika otvori steaj.

-Subjekti pobijanja su: povjerilac (pobija) i tree lice na koje je dunik pravnom radnjom prenio dio svoje imovine odnosno nasljednik treeg lica ili protivnik pobijanja.

-Singularni pravni sljedinik treeg lica je onaj pravni sljednik kome je tree lice otuilo korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tako da se i singularni sukcesor treeg lica moe pojaviti kao protivnik pobijanja.

-Singularni sljednik se naziva pribavilac i tuba se moe podii protiv pribavioca tj. etvrtog licasamo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovog prethodnika moglo pobijati u sluaju oneroznosti posla, izuzev ako je poslom bez naknade otuio korist, kad se tuba protiv pribavioca moe podii iako on nije znao za pobojnost posla njegovog nesavjesnog prethodnika.

-Univerzalni sukcesor odgovara za dugove ostavioeve do visine vrijednosti nasljedne imovine, a ako je vie nasljednika, odgovaraju solidarno za dugove ostavioca i to svaki do vrijednosti naslijednog dijela bez obzira da li je izvrena dioba nasljedstva.

-Povjerioci prema Zakonu o nasljeivanju, mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca, od otvaranja nasljedstva, da se zaostavtina odvoji od imovine nasljednika i tada oni stiu pravo prvenstvene naplate u odnosu na ostale povjerioce koji nisu traili odvajanje zaostavtine, ali su ogranieni u naplati svog potraivanja samo na sredstva zaostavtine.-Pobojna radnja (pobojno djelo) je pravna radnja dunika koja je preduzeta na tetu povjerioca.

-Pod pravnom radnjom podrazumijevaju se izjave volje koje preduzimaju u cilju stvaranja nekog pravnog odnosa.

-Proputanje da bi se smatralo pravnom radnjom mora biti pod kontrolom ili upravljeno od strane dunikove volje (to je dunikova radnja tj. neradnja); mora biti svjesno (izjavljivanjem) svjesno uzdravanje od izjavljivanja.

-Nee se smatrati pobojnim radnjama ni radnje koje su izriitom zakonskom radnjom iskljuene, odnosno ije je pobijanje zabranjeno (npr. davanje od strane dunika treim licima prigodnih darova, srazmjernih mogunostima dunika).-Proputanje obogaenja ne moe se pobijati jer dunik nije izgubio materijalno pravo, niti mu je smanjena aktiva ili poveana pasiva.

-Pobojna moe biti samo imovinsko-pravna radnja, a ne neimovinska (kao to je npr.usvojenje) jer je svrha pobijanja namirenje trabine.-Pod pobojne radnje ne mogu se podvesti ni raspolaganja onim dijelovima imovine koja je ili koji su izuzeti od sudskog izvrenja.

-Nae pravo smatra da povjerioeva trabina, radi ijeg se namirenja pobija dunikova pravna radnja ne mora biti novana, predmet trabine moe biti i neko drugo pravo ili stvar in specie. -Opte pretpostavke pobijanja su:

1. postojanje utuivog potraivanja povjerioevog, dospjelog za naplatu, bez obzira kada je nastalo

2. postojanje insolventnosti dunika koja je nastala preduzimanjem pravne radnje na tetu povjerioca.

-Pod posebnim pretpostavkama pobijanja obuhvaene su 4 varijante izmjenjene paulijanske tube:

1. pobojna (paulijanska) dolozna tuba,

2. pobojna (paulijanska) kulpozna tuba,

3. pobojna (paulijanska) porodina tuba,

4. pobojna (kvazi-paulijanska) tuba.

-Jedna od ovih posebnih pretpostavki, kumulativno sa optim pretpostavkama stvara mogunost podizanja pobojne tube, ove pretpostavke dokazuje tuilac.-Prema vrstama pravnih djela koja se pobijaju, mogu se posebni uslovi razvrstati na:a) Djela uinjena s dunikovom namjerom oteenja povjerioca razlikuju se i prema namjeri i prema prema stepenu sauesnitva-znanja treeg lica (protivnika pobijanja) na tri varijante pobojne tube:1. Pobojna (paulijanska) dolozna tuba moe se podii ako je dunik znao da preduzetim teretnim raspolganjem nanosi tetu svojim povjeriocima i ako je treem licu sa kojim je ili u iju korist je pravna radnja preduzeta to poznato ili moglo biti poznato. Na strani dunika mora postojati svijest o nanoenju tete povjeriocu, to je posebna pretpostavka (poseban uslov). Pored ovog subjektivnog e