Upload
enisamelajasarovic
View
325
Download
12
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Oboljenja vrata
Citation preview
SEMINARSKI RAD
Profesor: Student:
SADRŽAJ:
1. UVOD......................................................................................................1
2. HIRURŠKA OBOLJENJA VRATA...........................................................2
2.1. HIRURŠKA OBOLJENJA ŠTITASTE ŽLIJEZDE..............................2
2.1.1. Difuzna toksična struma..............................................................2
2.1.2. TOKSIČNI ADENOM..................................................................2
2.1.3. HIPOTIROIDIZAM.......................................................................3
2.1.4. TIROIDITIS.................................................................................3
2.1.5. POLINODOZNA STRUMA ( NETOKSIČNA STRUMA ).............3
2.1.6. TUMORI ŠTITASTE ŽLIJEZDE..................................................4
3. VRATNO REBRO....................................................................................5
4. BOLESTI JEDNJAKA..............................................................................6
4.1. REFLUKSNA BOLEST.....................................................................6
4.1.1. SIMPTOMI..................................................................................6
4.1.2. UZROCI......................................................................................7
4.1.3. DIJAGNOZA...............................................................................7
4.1.4. LEČENJE GERB-A.....................................................................8
4.2. BARRETT-OV JEDNJAK..................................................................8
4.3. UZROCI............................................................................................9
4.4. SIMPTOMI........................................................................................9
4.5. DIJAGNOZA.....................................................................................9
4.6. DIVERTIKULI JEDNJAKA..............................................................10
4.7. TUMOR JEDNJAKA.......................................................................12
4.7.1. LIJEČENJE...............................................................................12
4.7.2. PREVENCIJA............................................................................13
4.7.3. KOMPLIKACIJE........................................................................13
5. LITERATURA........................................................................................14
1. UVOD
Anatomija vrata
Vrat se opisuje kao posebna anatomska cjelina. U vratu se nalaze vitalne
anatomske strukture kao što je vratni dio kičmenog stuba sa kičmenom moždinom,
magistralna cirkulacija mozga sa karotidnim arterijama i jugularnim venama, ždrijelo,
dušnik, jednjak, štitasta žlijezda te vitalni nervi kao što je n.vagus, n.glosopharingeus
i n. laringeus. Osim toga u vrau se nalaze brojni mišići, nervi i bogat splet limfnih
sudova sa oko 200 limfnih žlijezda. Sve ove strukture se nalaze na relativno malom
prostoru i u bliskom su anatomskom kontaktu, pa se smatra da je za uspješno
hirurko liječenje ove regije neophodno dobro poznavanje delikatnih topografskih
odnosa.
Слика 1. Struma
1
2. HIRURŠKA OBOLJENJA VRATA
2.1. HIRURŠKA OBOLJENJA ŠTITASTE ŽLIJEZDE
Štitasta žlijezda je najveći izolovani endokrini organ, i svoju funkciju ispoljava
djelovanjem tiroidnih hormona. Tiroidni hormoni utiču na metabolizam svih ćelija i
tkiva u organizmu. Stoga sva oboljenja štitaste žlijezde mogu biti praćena
povećanim, smanjenim ili normanlnim nivoom tiroidnih hormina u krvi.
Hiperfunkcionalna oboljenja su predstavljena sa tri klinička entiteta i to
difuznom toksičnom strumom, toksičnim adenomom i polinodoznom toksičnom
strumom.
2.1.1. Difuzna toksična struma
Ovo je najčešće hiperfunkcionalno oboljenje štitaste žlijezde koje se javlja u
mlađoj životnoj dobi. U kliničkoj slici dominiraju znaci povećanog metabolizma
(tireotoksikoza), a manifestuje se znojenjem, gubitkom težine, tahikardijom i
egzoftalmusom. U kasnijoj fazi bolesti dolazi do difuznog uvećanja cijele štitnajče što
se naziva difuzna struma. Ovo oboljenje spada u grupu hipertireoza, a etiološki se
radi o autoimunom procesu i stvaranju antitijela koja stimulišu rad žlijezde.
Слика 2. Difuzna toksična struma.
2.1.2. TOKSIČNI ADENOM
Toksični adenom predstavlja autonomni čvor u štitnjači koji pojačano luči
hormone i dovori do supresije ostalog tiroidnog tkiva. Manifestuje se kao mek,
bezbolan čvor u štitnjači, uz povećan ili normalan nivo hormona u krvi a scintigrafski
2
se detektuje kao vruć čvor u štitnjači. Liječenje je hirurško uz odstranjvanje oboljelog
dijela štitnjače i očuvanje druge strane koja je zdrava.
Polinodozna toksična struma je oboljenje kod kojeg dolazi do povećanja
štitnjače u cjelini sa više čvorova koji pojačano luče hormone. Liječenje je takođe
hirurško sa odstranjivanjem žlijezde u cjelini.
2.1.3. HIPOTIROIDIZAM.
Smanjena funkcija štitaste žlijezde se definiše kao hipotiroidizam. Može biti
urođeni i stečeni. Urođeni se javlja tokom fetalnog razvoja i nakon rođenja nastaje
klinička slika tzv. kretenizma( retardacija fizičkog i mentalnog rasta).
Hipotiroidizam kod odraslih nastaje kao rezultat razarajućeg dejstva
hroničnog tiroiditisa, ili jatrogeno, davanjem određenih ljekova koji smanjuju rad
žlijezde, te nakon operacija ukoliko se tabletama ne nadoknađuju hormoni.
U kliničkoj slici dominiraju zamor, otoci na nogama, dobijanje tjelesne težine
i obstipacija. U težim formama nastaje miksedem- otok lica, gubitak kose, koža je
suva, javlja se bradikardija i hipotenzija.
Dijagnoza se postavlja na osnovu niskog nivoa hormona u krvi.
Liječenje podrazumijeva nadoknadu hormona putem administracije ljekova.
Kod djece je potrebno liječenje sprovesti odmah radi sprečavanja zastoja u rastu.
2.1.4. TIROIDITIS.
Zapaljenje štitaste žlijezde je najčešće autoimunog karaktera. U prvoj fazi
ovog hroničnog oboljenja javlja se hipertireoza da bi nakon više godina prešlo u
hipotireozu. Hirurški se liječi kada dođe do povećanja žlijezde u cjelini sa pojavom
kompresivnih smetnji ( pritisak na dušnik ili jednjak). Gnojna zapaljenja su rijetka, i
liječe se incizijom i evakuacijom gnoja.
2.1.5. POLINODOZNA STRUMA ( NETOKSIČNA STRUMA )
Ovo je najčešće oboljenje štitnjače i naročito je prisutno u endemskim
područjima, pa i u našoj zemlji. Endemska područja strume su regioni Mediterana,
Alpa, Anda i Himalaja gdje je zemljište siromašno jodom. To je bio razlog uvođenja
jodiranja kuhinjske soli u svim zemljama.
3
Слика 3. Polinodozna struma
Obična netoksična struma predstavlja uvećanje štitaste žlijezde sa
očuvanom funkcijom, to jest bez hormonskog poremećaja, bez pojave tumora ili
zapaljenja. Obično se u žlijezdi svaraju čvorovi koji vremenom pokazuju tendenciju
rasta, degeneracije i cističnih promjena.
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, ultrazvučnim pregledom i
hormonskim pretragama.
2.1.6. TUMORI ŠTITASTE ŽLIJEZDE.
Tumori štitaste žlijezde su najčešće porijeklom od folikularne ćelije. Mogu biti
benigni i maligni. Najčešće se javljaju benigni tumori, dok su maligni rijetki.
Benigni tumori se klinički manifestuju u vidu pojave solitarnog nodusa u
štitnjači, i pripadaju adenomima
Maligni tumori štitnjače nastaju dejstvom jonizujućeg zračenja. Havarije
nuklearnih elektrana i česta upotreba jonizujućeg zračenja u dijagnostičke ili
terapijske svrhe su faktor rizika za nastanak karcinoma.
Klinički se maligni tumor manifestuje kao sporo rastući, bezbolan, tvrd čvor u
štitnjači. Promuklost obično predstavlja kasni simptom bolesti, kada dolazi do
maligne infiltracije laringealnog nerva.
4
Слика 4. Karcinom štitaste žlijezde.
3. VRATNO REBRO
Urođeno oboljenje gdje se javlja rebro iznad normalnog prvog rebra. Može
se javiti jednostrano ili obostrano. Usled pritiska na arteriju subklaviju može dovesti
do poremećaja protoka sa formiranjem tromba i posledičnom ishemijom. Kod pritiska
na venu subklaviju dolazi do otoka ruke.
Ako su pritisnuti nervi dolazi do trnjenja u ruci i slabosti. Dijagnoza se
postavlja radiografijom vratne kičme, neurološkim pregledom i angiografijom.
Liječenje je operativno sa odstranjenjem prekobrojnog rebra.
Urođene ciste i fisule vrata su embrionalni zaostaci škržnih lukova, koji se
normalno povlače tokom embrionalnog razvoja. Ukoliko se spontano ne zatvore, ovi
prostori stvaraju ciste ispunjene tečnošću. Kod pojave infekcije cista se pretvara u
gnojnu kolekciju koja rupturira kroz kožu spolja i tada nastaje spontana fistula vrata.
Oboljenje se liječi hirurški sa odstranjenjem ciste i kanala u cjelini.
5
4. BOLESTI JEDNJAKA
4.1. REFLUKSNA BOLEST
Gastroezofagealna refluksna bolest je oboljenje digestivnog sistema koje je
uzrokovano vraćanjem želudačnog sadržaja u jednjak. Riječ gastroezofagealni
odnosi se na želudac i jednjak, dok riječ refluks znači vraćanje. Gastroezofagealni
refluks je vraćanje želudačnog sadržaja, ili hrane i tečnosti u jednjak. Moderna
definicija GERB-a. Stanje koje nastaje kada refluks želudačnog sadržaja uzrokuje
zabrinjavajuće simptome ili komplikacije.
Gastroezofagealna refluksna bolest praćena gorušicom, osećajem vraćanja
kiseline i želudačnog sadržaja, kašljem, problemima sa disanjem, i pojavom astme
prisutna je u oko 20% do 30% stanovništva u Europi i Severnoj Americi. Osim što je
GERB povezan sa smanjenjem kvaliteta života i produktivnosti, bolesnici sa
dugogodišnjim osećajem kiseline imaju i znčajano povećan rizik od razvoja ozbiljinih
kompliakcija u vidu suženja ili tumora jednjaka.
4.1.1. SIMPTOMI
Gorušicapredstavlja najčešći simptom GERB-a. Opisujemo je kao osećaj
pečenja iza grudne kosti i u sredogruđu koji se nekad osjeća i u grlu. Može trajati
satima i obično se pogoršava nakon obroka. Saginjanje ili ležanje na ravnom takođe
mogu isprovocirati pojavu ili pogoršati osećaj gorušice.
Regurgitacijaje pojava nevoljnog vraćanja želudačnog sadržaja u jednjak i
ždrelo. Posebno je neprijatna forma regurgitacije kiseline u noćnim časovima dok
osoba spava. Regurgitacija je najčešće prisutna kod bolesnika koji imaju veću
želudačnu kilu.
Otežano gutanjeu sklopu GERB-a najčešće nastaje zbog zapaljenskog
oštećenja jednjaka kiselinom, i posledičnim sužavanjem njegovog lumena, odnosno
poremećajem normalne peristaltičke funkcije jednjaka.
Suv kašalj, promuklost i astmatakođe su često isprovocirani GERB-om. Kod
pojave ovih simptoma neophodno je konsultovati specijalizovanog Ljekara, da bi se
utvrdilo tačno poreklo ovih simptoma.
Jak retrosternalni bol može biti isprovociran refluksom kiseline u jednjak.
Ovakav bol podseća na bol kod angine pectoris i infarkta miokarda.
6
4.1.2. UZROCI
GERB tipično nastaje kada želudačni sadržaj vraća u jednjak i dovodi do
pojave simptoma ili komplikacija. Donji ezofagealni sfinker je mišić koji je lokalizovan
na prelazu jednjaka u želudac koji ima ulogu da se opušta dabi dozvolio nesmetan
prolaz hrane iz jednjaka u želudac, teda se potom kontrahuje da ne dozvoli vraćanje
želudačnog sadržaja. Kada je funkcija ovog mišića poremećena dolazi do
nekontrolisanog vraćanja želudačnog sadržaja u jednjak, i nastanka simptoma.
Neki od sledećih faktora mogu uticati na pojavu simptoma GERB-a:
Prejedanje
Konzumiranje određene vrste hrane (citrusno voće, čokolada, masna i
prezačinjena hrana)
Naprezanje
Kofein
Alkohol
Pušenje
Upotreba nesteroidnih antiinflamatornih ljekova kao što su brufen, aspirin,
andol i diklofen.
4.1.3. DIJAGNOZA
Svako ispitivanje započinje detaljnim razogovorom sa bolesnikom i klasičnim
fizikalnim pregledom. Potom je potrebno uraditi sledeće dijagnostičke procedure:
Kontrastna radiografija jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog creva. Ovo je
metoda kojom se vrši snimanje rengenskim aparatom jednjaka, želuca i
dvanaestopalačnog creva. Pacijent u toku pregleda dobija da popije specijalno
kontrastno sredstvo. Ovo sredstvo omogućava evaluaciju morfološkog izgleda
navedenih organa, može se delimično dobiti uvid i u funkciju gornjeg digestivnog
trakta.
Endoskopija gornjeg digestivnog trakta(ezofagogastroduodenoskopija).
Dijagnostička procedura koja omogućava Ljekaru da dijagnostikuje i leči problem
gornjeg digestivnog trakta. Doktor koristi dugi, flijeksibilni instrument koji ima
sopstveni izvor svetolsti i naziva se endoskop. Endoskop se plasira kroz usta i
ždrelo, u jednjak, želudac i početni deo dvanaestopalačnog creva. Na ovaj način
moguće je kompletno ispitati unutrašnjost navedenih oragana i dijagnostikovati
različita oboljenja.
7
Tokom endoskopije Ljekar može načiniti ibiopsijejednjaka, želuca ili
duodneuma kako bi procenio postojanje stepena zapaljenja. Koristeći jedinstveni
protokol biopsija za jednjak kao i najnoviju histopatološku klasifikaciju može se
detaljno proceniti stepen i težina refluksa, veličina problema i rizika od nastanka
tumora jednjaka, odnosno postojanje Barrett-ovog jednjak. Svi ovi nalazi se stavljaju
u specijalan izveštaj koji predstavlja osnovu za sprovodjenje najadekvatnijeg vida
lečenja koji je u potpuosti individalno prilagodjen i to u vidu promena životnih navika i
ishrane, primene odgovarajuće medikamentozne terapije ili potrebe za hirurškim
lečenjem.
4.1.4. LEČENJE GERB-A
Specifično lečenje GERB-a određuje vač Ljekar a ono može biti uslovljeno
nekim od sledećih faktora:
Starosna dob i opšte zdravlje bolesnika, kao i postojanje udruženih
oboljenja
Kondicija pacijenta
Tolerancija specifičnih ljekova, procedura i terapijskih mera
Očekivanja bolesnika
Izbor i preferencijali bolesnika
Poboljšanje simptoma GERB-a često se postiže promenama životnih
navika i specifičnom dijetom.
4.2. BARRETT-OV JEDNJAK
Barrett-ov jednjak predstavlja pojavu cilindričnog epitela na jednjaku koji je
normalno pokriven plošastoslojevitim epitelom. Ovo stanje posledica je
dugogodišnjeg refluksa želudačnog sadržaja u jednjak i posledičnog hroničnog
zapaljenja. Barrett-ov cilindrični epitel sadrži posebne, takozvane peharaste ćelije
koje se ne javljaju normalno na jednjaku. Klinički značaj Barrett-ovog jednjaka leži u
činjenici da je ovo stanje prekancerozna lezija. Iako će manje od 1% opšte
populacije pacijenata sa Barrett-ovim jednjakom razviti karcinom, praćenje i lečenje
ovog stanja je obavezno. Tip karcinoma koji se razvija iz Barrett-ovog jednjaka
nazivna se adenokarcinom jednjaka. Ovaj tip karcinoma ima najveći porast
učestalosti u zapadnom svetu od preko 300% za poslednjih 20 godina.
8
4.3. UZROCI
Barrett-ov jednjak razvija se kod ljudi koji imaju hronični, dugogodišnji osećaj
gorušice odnosno GERB. Veruje se da hronično zapaljenje dovodi do promene u
normalnoj ćelijskoj proliferaciji, te posledično i do zamene normalnog epitela
patološkim. Pacijenti sa dugogodišnjom gorušicom imaju povećan rizik za nastanak
Barrett-ovog jednjaka i trebalo bi da se obavezno jave Ljekaru.
4.4. SIMPTOMI
Ovo su neki od osnovih simptoma koje imaju bolesnici sa Barrett-ovim
jednjakom. Ipak, postoje značajne individualne razlike u percepciji simptoma i
kliničkoj slici, tako da je konsultacija Ljekara uvek neophodna.
Pojava noćne gorušice
Učestalo podrigivanje i povraćanje
Otežano gutanje
Prisustvo krvi u stolici i povraćanje krvi
Jedan od klasičnih anamnestičnih podataka za postojanje Barrett-ovog
jednjaka je višedecinjska gorušica koja se poslednjih nekoliko meseci spontano
umanjila ili u potpunosti prestala. Neki pacijenti sa Barrett-ovim jednjakom nemaju
nikakve simptome. To je zato što je ova specifična sluzokoža manje osetljiva na
dejstvo kiseline.
4.5. DIJAGNOZA
Nakon razgovora sa pacijentom i osnovnog kliničkog pregleda, Ljekar mora
da načini endoskopiju gornjeg digestivnog trakta. Ovaj pregled sprovodi se posebnim
dugačkim i savitljivim instrumentom koji se uvodi korz usta pacijenta. Na svom vrhu
ovaj instrument ima kameru kojom se sagledava unutrašnjost jednjaka, želuca i
početnod dela dvanaestopalačnog creva. Ljekar sliku dobija na ekranu koji nudi
veliko uvećanje i time omogućava precizniju percepciju. Najsavremeniji endoskopi
kao što je i naš imaju posebno ugrađene uređaje koji omogućavaju lakšu
identifikaciju Barrett-ovog jednjaka. Barrett-ov jednjak se na endoskopiji vidi kao
ružičasto obojena sluzokoža koja se jasno razlikuje od inače normalne beličaste
sluznice jednjaka.
Lečenje Barrett-ovog jednjaka
Specifično lečenje Barrett-ovog jednjaka određuje vaš Ljekar a ono može biti
9
uslovljeno nekim od sledećih faktora:
Starosna dob i opšte zdravlje bolesnika, kao i postojanje udruženih
oboljenja
Kondicija pacijenta
Tolerancija specifičnih ljekova, procedura i terapijskih mera
Očekivanja bolesnika
Izbor i preferencijali bolesnika
Praćenje kroz redovne endoskopske preglede uz stalno uzimanje ljekova
koji suzbijaju kiselinu iz želuca ili sprovođenje antirefluksnog hirurškog lečenja
predstavljaju danas najčešći način vođenja bolesnika sa Barrett-ovim jednjakom.
Danas postoji i nekoliko opcija za endoskopsko uklanjanje Barrett-ovog jednjaka, od
kojih je najsavremenija i najadekvatnija radiofrekventna ablacija Barrett-ove
sluzokože HALO sistemom. O detaljima ovih procedura konsultujte vašeg Ljekara.
4.6. DIVERTIKULI JEDNJAKA
Divertikuli jednjaka predstavljaju vretenasta proširenja zida, kao posledica
njihove slabosti, s jedne, i povećanja intralumenskog pritiska i Utrakcije iz okolnih
organa, s druge strane. Zid divertikuluma može da ima sve slojeve zida jednjaka i da
sadrži samo mukozu i submukozu, sa prolapsomumišićni sloj. Divertikuli su najčešće
lokalizovani u srednjem i distalnom delu jednjaka, dok je njihova lokalizacija u
proksimalnom delu znatno ređa.
Zenkerov divertikulum, faringo-ezofagealni divertikulum je smešten između
farinksa i GES-a, obično je solitaran, pulsacionog tipa, različite veličine.
Klinička slika zavisi od veličine divertikuluma. U početku, dok je još malih
dimenzija, njegovo prisustvo je asimptomatsko. Kasnije, kada dostigne određene
dimenzije, ispoljava se osećaj, “grebanja“ ih prisutnog stranog tela u podnožju vrata,
suvoća usta, suv kašalj, obilnije lučenje pljuvačke, zatim disfagija, regurgitacija unete
hrane i tečnosti, i pojava „manevarskih pokreta“ kod bolesnika. Neretko je prisutan
neprijatan zadah iz usta. Kada je divertikulum većih dimenzija, on se uočava
inspekcijom. U toku pijenja tečnosti prisutno je pretakanje.
Komplikacije su moguće: zapaljenje jačeg stepena divertikulitis, ulceracija i
krvarenje unutar i iz divertikuluma, aspiracija regurgitiranog sadržaja iz divertikuluma
u disajne puteve i pojava bronhopneumonije i perforacija zida divertikuluma.
Dijagnoza se postavlja rendgenskim i endoskopskim pregledom. Pri gutanju
10
barijumske kaše prvo se ispunjava divertikulum, a tek kasnije jednjak.
Ezofagoskopskim pregledom uočava se divertikulamo proširenje u hipofarinksu i
eventualne zapaljenjske promene, ulceracije i krvarenja-različitog stepena.
Lečenje je konzervativno. Ishrana treba da bude bez začina i alkohola, hrana
treba daje kašasta, zalogaji koji se gutaju manji. U slučaju divertikulitisa primenjuju
se antibiotici. Hirurško lečenje se primenjuje kod eventualno nastalih komplikacija
jačeg krvarenja iz divertikuluma, fistulizacije i perforacije.
Divertikuli srednjeg i donjeg dela jednjaka su češći. U srednjem delu
jednjaka divertikuli su obično trakcionog, dok su u distalnom delu češće pulsacionog
tipa.
Klinička slika. Kada su malih dimenzija i bez komplikacija, prisustvo
divertikula je asimptomatsko i slučajno se dijagnostikuje u toku rendgenskog ili
endoskopskog pregleda jednjaka, pretežno kod starijih osoba, kod oba pola
podjednako. Kada su divertikuli većih dimenzija prisutna je disfagija, osećaj pritiska
iza grudne kosti i zaostajanja zalogaja, štucanje, oštar bol iza grudne kosti i
ezofagealno povraćanje.
Komplikacije su iste kao i kod Zenkerovog divertikuluma.
Dijagnoza se postavlj a rendgenskim pregledom uz uzimanje barijumske
kaše i ezofagoskopskim pregledom
Lečenje je simptomatsko. U slučaju divertikulitisa i često propratnog
refluksnog ezofagitisa daju se antibiotici, spazmolitici, antacidi, metoklopramid, i
holinomimetici. Hirurško lečenje se primenjuje kada nastanu vitalne komplikacije, a
hirurški se interveniše preko leve pleure.
11
4.7. TUMOR JEDNJAKA
Tumor jednjaka je bolest kod koje su maligne stanice porijeklom iz tkiva
jednjaka. Jednjak ima oblik šuplje cijevi koja prenosi hranu i tekućinu od usne
šupljine do želuca.
Bolesnici sa zloćudnim tumorom pločastihstanica jednjaka imaju povećanu
učestalost drugih primarnih tumora glave i vrata ili pluća. Ovi drugi primarni tumori
mogu se otkriti prije, nakon ili u vrijeme dijagnoze zloćudnih tumora jednjaka. Ovi
zloćudni tumori se mogu povezati s pušenjem i korištenjem alkohola. Dokazano je
da i prehrana s mnogo masnoće, s malo proteina i nisko kalorična prehrana također
povećava rizik od zloćudnih tumora jednjaka.
Kakvi su simptomi
poteškoće u gutanju (disfagija). To je najuobičajenija pritužba,ali se
općenito ne primjećuje dok se lumen jednjaka ne suzi do jedne polovice ili
jedne trećine normalnog, zbog svoje elastičnosti.
povraćanje krvi,
žgaravica,
curenje sline,
zadah,
regurgitacija hrane,
bol u prsima koja nije povezana s jelom,
gubitak težine je uobičajen i često značajan (više od 10 posto ukupne
tjelesne težine),
kašalj koji je izazvan gutanjem upozorava na lokalno širenje u traheju
sa rezultirajućom traheoezofagealnom fistulom.
Rutinski skrining u svrhu otkrivanja zloćudnih tumora jednjaka nije uobičajen
u zapadnoj hemisferi zbog toga što je bolest relativno rijetka. Masovno ispitivanje je
prikladno za područja visokog rizika, kao što su Kina i Japan. Ukoliko postoje
simptomi liječnik će obično izvršiti poseban rendgenski pregled koji se naziva
gutanje barija.
4.7.1. LIJEČENJE
Terapija izbora i prognoza bolesti ovisi o stadiju zloćudnog tumora (je li
samo u jednjaku ili se proširio na druga mjesta) i općem zdravstvenom stanju
12
bolesnika. U liječenju bolesnika sa zloćudnim tumorom jednjaka koriste se sve vrste
liječenja:
Hirurškizahvat (odstranjivanje zloćudnog tumora),
terapija zračenjem (korištenje visokih doza zračenja koje mogu imati
različiti izvor nastanka radi uništavanja malignih stanica),
hemoterapija (korištenje lijekova radi uništavanja stanica zloćudnog
tumora).
Hirurškizahvatje najčešći izbor u liječenju zloćudnih tumora jednjaka. Liječnik
ukloni jednjak i poveže preostali zdravi dio jednjaka sa želucem tako da bolesnik još
uvijek može gutati. Da bi se napravila ta veza nekad se može koristiti dio crijeva ili
plastična cijev. Liječnik će najčešće ukloniti i limfne čvorove oko jednjaka i
prekontrolirati ih pod mikroskopom kako bi vidio sadrže li maligne stanice. Terapija
zračenjem koristi rendgenske zrake ili druge visoko energetske zrake kako bi se
uništile stanice zloćudnih tumora.
4.7.2. PREVENCIJA
Smanjiti ili potpuno prestati s pušenjem i prekomjernim konzumiranjem
alkohola.
4.7.3. KOMPLIKACIJE
Veliki gubitak tjelesne težine koji je rezultat neadekvatnog uzimanja hrane.
Širenje tumora na druga područja tijela
13
5. LITERATURA
Dragović M., Gerzić Z.: Osnovi hirurgije; Medicinska knjiga, 1994.
Simeunović S.: Vodič za prehospitalno zbrinjavanje povređenog
pacijenta, BG, 2007.
Internet pretraživači:
o http://www.google.com
o http://www.wikipedia.org
14