ODJECI IZ ŽIVOTA PROVINCIJE PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Školskih sestara franjevaka - SPLIT, Lovret

God. 2015./XLV.

Br. 2/177 ________________________________________________________________________

S A D R Ž A J

RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE .................................................................... 3 IZ GENERALATA Nova provincijalna uprava Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina ............. 4 IZ PROVINCIJALATA Poziv na IV. zborovanje sestara ......................................................................................... 5 Sa sjednica provincijalne uprave ........................................................................................ 6 Obavijesti .......................................................................................................................... 7 ZBIVANJA I OSVRTI Čestitanje redovnica nadbiskupu Barišiću ........................................................................ 11 Duhovna obnova u Lećevici............................................................................................. 13 Susret na Visovcu ............................................................................................................ 14 Susret sestara koje djeluju u Zagrebu ............................................................................... 15 Od crkve do crkve ........................................................................................................... 15 Dokumentarac Školske sestre franjevke u srcu Afrike ....................................................... 17 U pohodu papi Franji u Sarajevo ...................................................................................... 21 Duhovne vježbe za kandidatkinje ..................................................................................... 22 Iz naših dječjih vrtića ....................................................................................................... 24

ODJECI 2/2015.

2

JEKA IZ AFRIKE Susret s mladima.............................................................................................................. 26 Statut Provincije u našem svakidašnjem životu ................................................................ 26 Duhovno praćenje u redovničkom odgoju ........................................................................ 27 Živjeti blagoslov .............................................................................................................. 28 NAŠI POKOJNICI Sestre naše Družbe........................................................................................................... 29 Rodbina sestara................................................................................................................ 29 S. M. Berhmana Rozarija Nazor ...................................................................................... 29 Zahvale ............................................................................................................................ 38 LIST DRUŽBE Iz generalne kuće ............................................................................................................. 40 Iz Mariborske provincije .................................................................................................. 41 Iz Splitske provincije ....................................................................................................... 42 Iz Tršćanske provincije .................................................................................................... 43 Iz Lemontske provincije .................................................................................................. 44 Iz Mostarske provincije ................................................................................................... 45 Iz Argentinsko-urugvajske provincije .............................................................................. 48 Iz Bosansko-hrvatske provincije ...................................................................................... 49 Iz Austrijske provincije .................................................................................................... 50 Iz Paragvajske provincije ................................................................................................. 51 Iz Rimske regije ............................................................................................................... 51 PORUKE SV. OCA Izlazak – temeljno iskustvo zvanja ................................................................................... 53 Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi ......................................... 55 Govor pape Franje u sarajevskoj katedrali ........................................................................ 58 Predani govor pape Franje na susretu s duhovnim zvanjima u sarajevskoj prvostolnici .... 59 Poruka mons. Marina Barišića za Nedjelju Dobrog Pastira .............................................. 62 ________________ Izdaje: Provincijalat Provincije Presvetoga Srca Isusova školskih sestara franjevaka Krista Kralja 21000 Split, Lovretska 9

Uređuje: s. Marija Petra Vučemilo

tel. 021/ 319-805; faks 021/ 319-358 e-mail: skolske-sestre-franjevke@st.htnet.hr splitska.provincija@ssfcr.org skype: skolskesestreLovret www.skolske-sestre-franjevke.hr

ODJECI 2/2015.

3

RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE

Drage sestre!

Ljeto je i vjerujem da svaka od nas ima plan gdje se i kako sadržajno i kvalitetno odmoriti. Okolnosti života i rada takve su da za sve trebamo imati plan, pa tako i za godišnji odmor. Ako ga ne planiramo može izmaći racionalnom i umjesto vremena svježine i radosti pretvoriti se u svoju suprotnost. A želja nam je, vjerujem, da nam i duša i tijelo nađu rashladu u Bogu kojemu posvećujemo svoje i radno vrijeme i vrijeme odmora. Mislim da nama, Bogu posvećenim osobama, ne treba posvješćivati da nam je i odmor provesti s Gospodinom.

U godini koju je papa Franjo proglasio Godinom posvećenoga života pozvane smo i mi, sestre, na zauzetiju dosljednost u svjedočenju vjerodostojnosti pozivu. U svako vrijeme. Na završetku redovitih radnih obveza, godišnji odmor daje nam se kao idealna prilika da u opuštenom okruženju i na neformalan način budemo jasan znak protivljenja kulturi prolaznosti, besadržajnosti i hedonizma - svega onoga što nam se nameće kao nezaobilazna “vrednota” suvremenoga svijeta.

Bilo bi dobro da u tom smislu i dane godišnjega odmora iskoristimo “radno” i poglede svojih bližnjih usmjeravamo prema Kristu, na način koji odiše radošću o kojoj i papa govori i na koju u biti poziva. Neka nam se obistini njegova želja: “Gdje god su redovnici ondje je radost”.

Uz ove riječi iz Papine okružnice izdvajam misao koju možemo “žvakati” i u dane opuštenosti te sabirati njezine plodove za narednu radnu godinu i obveze apostolata kojima idemo ususret: …obnovimo svoj osobni susret s Isusom Kristom ili barem donesimo odluku da ćemo se otvoriti i dopustiti njemu da se susretnemo s njim, da ćemo ga tražiti svakoga dana bez prestanka (usp. Radujte se, str. 16).

U danima odmora neka naši susreti odišu iskrenom radošću koja neka se crpi iz osobnoga susreta s Kristom i dubokoga zajedništva s njim.

Neka vas prati Mir i dobro!

s. Leonka Bošnjak Čovo, provinc. predstojnica

Split, 1. srpnja 2015.

ODJECI 2/2015.

4

IZ GENERALATA

Prot. n. 1871/2015

Grottaferrata, 15. svibnja 2015.

Predmet: Nova provincijalna uprava Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina

Provincijalnim upravama i svim sestrama Družbe

Drage sestre!

Od 3. do 7. ožujka 2015. u Bugojnu je održan redoviti provincijalni kapitul Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Dana 6. ožujka, pod predsjedanjem vrhovne predstojnice s. M. Klare Šimunović, izabrana je nova provincijalna uprava:

s. M. Kata Karadža, provincijalna predstojnica,

s. M. Lidija Jurišić, zamjenica provincijalne predstojnice,

s. M. Ines Vujica, provincijalna savjetnica,

s. M. Samuela Klaić, provincijalna savjetnica,

s. M. Celina Vidak, provincijalna savjetnica.

Na sjednici održanoj 13. svibnja 20l5. godine, sukladno kan. 625 $ 3 Zakonika kanonskog prava, Vrhovna uprava je potvrdila novu provincijalnu upravu Bosansko-hrvatske provincije.

Mir vam i dobro!

s. M. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica

ODJECI 2/2015.

5

IZ PROVINCIJALATA

Br. 120/2015.

Split, 24. lipnja 2015.

Svim sestrama Provincije

Predmet: Poziv na IV. zborovanje sestara

Gdje su god posvećene osobe, ondje je radost. Papa Franjo

Drage sestre!

Radosna sam što se naše zborovanje, koje se događa jednom u šest godina, ostvaruje upravo u Godini posvećenoga života.

Na blagdan sv. Marije Anđeoske, u nedjelju 2. kolovoza 2015. godine, sabrat ćemo se u 9 sati na zajedničkom slavlju u našoj provincijalnoj kući u Splitu.

Kao što je sv. Franjo okupljao svoju braću radi uzajamnog hrabrenja, snaženja zajedništva i dijeljenja iskustava redovničkog života i poslanja, imat ćemo priliku i mi u našem provincijalnom središtu zaživjeti duh te franjevačke tradicije. Spominjući se važnijih proteklih događaja, u okrenutosti prema budućnosti slavit ćemo svoju pripadnost našoj redovničkoj obitelji.

Stoga vas pozivam i svesrdno potičem, drage sestre, da se po uzoru na svetoga Franju, koji je želio da braća u bratstvu zajedno hvale Gospodina, oraspoložimo i radosno uključimo u ovo naše provincijsko slavlje.

Sve vas lijepo molim, da svoje obveze planirate tako da prednost date sestrinskom zborovanju. Ne dozvolite da vas drugi poslovi ometu u sudjelovanju u ovom slavljeničkom događaju. Naprotiv, probudite u sebi želju za dolaskom i to ne samo zato što se zborovanje upriličuje sukladno našem zakonodavstvu, nego zbog njegova cilja koji smjera k promicanju dublje međusobne povezanosti.

Neka naš Lovret, po svakoj od nas, na blagdan sv. Marije Anđeoske uistinu bude mjesto radosnog sestrinskog susretanja u vjeri, nadi i ljubavi.

Do zborovanja u lovretskom susretištu, srdačno vas pozdravljam

s. Leonka Bošnjak Čovo, provinc. predstojnica

ODJECI 2/2015.

6

SA SJEDNICA PROVINCIJALNE UPRAVE

Zagreb, 14. svibnja 2015.

S. Leonka je izvijestila o događanjima od prošle sjednice, svojim posjetima zajednicama sestara i župama u kojima djeluju naše sestre.

Odlučeno je da se slavlje polaganja doživotnih zavjeta i proslava jubileja redovničkoga života upriliči zajedno, 12. rujna u Splitu.

Razmišljalo se o sadržaju i pripremi zborovanja sestara, koje se prema Statutu Provincije i Provincijskom planu, treba upriličiti ove godine o blagdanu sv. Marije Anđeoske.

Na temelju zapisnika sjednice Misijskoga vijeća razmotreno je trenutno stanje u Misiji te prijedlozi upućeni provincijalnom vijeću na odobrenje.

Razmotrena je molba s. Marine Mičić za eksklaustraciju i proslijeđena Vrhovnoj upravi.

Razgovaralo se o tijeku radova oko samostana na Lovretu i izmjene krova na kući u Trpnju, te planu financiranja tekućih radova i novih potrebnih zahvata u drugim kućama.

Split, 20. i 21. lipnja 2015.

S. Leonka je, na temelju godišnjeg pohoda zajednicama sestara ukratko iznijela pregled stanja u svakoj zajednici, s posebnim osvrtom na potrebne promjene pri godišnjem rasporedu sestara. Također je iznijela i gospodarsko stanje protekle pola godine s naglaskom na veće financijske izdatke u pojedinoj zajednici te doprinose pojedinih zajednica provincijalnoj blagajni.

Razrađen je program zborovanja sestara koje će biti na blagdan sv. Marije Anđeoske.

Razmotrene su pristigle molbe: s. Nade Dolić za polaganje doživotnih zavjeta, te sestara Kongoanka, s. Seraphine Fazila Kanyere Karambu, s. Marie Louise Masika Kavuke i s. Anne Marie Mukundwa Kalinga, za obnovu zavjeta. Njihove molbe su povoljno riješene. Razmotrene su također molbe postulantkinja iz Bukavua za primanje u novicijat te molbe kandidatkinja za primanje u postulaturu.

Planiran je i većim dijelom utvrđen raspored sestara za sljedeću godinu te imenovane kućne predstojnice zajednica u kojima je to bilo potrebno.

s. Marija Petra Vučemilo, provinc. tajnica

ODJECI 2/2015.

7

O B A V I J E S T I Međuprovincijski susret odgojiteljica

U samostanu sestara Bosansko-hrvatske provincije u Livnu dana 18. travnja održan je godišnji sastanak odgojiteljica i provincijalnih predstojnica naših triju provincija hrvatskoga govornoga područja. Na susretu je sudjelovala i vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović, koja se nalazila u kanonskom pohodu Mostarskoj provinciji. Iz naše Provincije sudjelovale su odgojiteljice s. Karolina Bašić i s. Milka Čotić te provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo.

Međuprovincijski susret sestara u Zagrebu

U prigodi pohoda vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović zajednici sestara Mostarske provincije u Zagrebu, upriličen je, po njezinoj želji, zajednički susret svih sestara naših triju provincija koje žive i djeluju u Zagrebu. Susret je upriličen u franjevačkom samostanu u Dubravi. Uz naše sestre iz zagrebačkih podružnica na susretu je bila i provincijalna predstojnica s. Leonka.

Ekologija i eko-karta RH i BiH kao izraz skrbi za dom

U organizaciji Franjevačkog instituta za kulturu mira, u Franjevačkom samostanu na Trsteniku u Splitu 2. i 3. svibnja održan je seminar na temu Ekologija i eko-karta RH i BiH kao izraz skrbi za dom. Na seminaru je djelomično sudjelovalo nekoliko naših sestara. Kod nas je tom prigodom bila s. Karmela Dominković iz Družbe sestara sv. Križa iz Đakova. Na Trsteniku su bile i dvije sestre crnogorske provincije s. Irineja i s. Afrodita, koje su iz Albanije stigle na seminar te su i one kratko posjetile našu lovretsku zajednicu.

Biblijska Olimpijada

U subotu, 25. travnja u Offenbachu je održana Biblijska olimpijada “S vjerom u život” na kojoj je sudjelovalo 29 ekipa iz petnaest hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj. I naše sestre u tri misije pripremale su djecu i mlade za sudjelovanje na Olimpijadi: Darmstadt (2 ekipe), Frankfurt (3 ekipe) i Main-Taunus/Hochtaunusa (5 ekipa). Od pet ekipa iz Main-Taunus/Hochtaunusa koje je pripremala s. Magdalena Višić, dvije ekipe su pokazale najizvrsnije vjersko znanje i osvojili su prvo i drugo mjesto.

Mala vatrogasna olimpijada

Dana 8. svibnja dvjestotinjak predškolaca iz kaštelanskih dječjih vrtića na terenu GOŠK-ovog stadiona u Kaštel Gomilici, sudjelovalo je na Maloj vatrogasnoj olimpijadi. Marljive Pčelice iz našeg dječjeg vrtića u Kaštel Lukšiću pokazale su svoju spretnost, brzinu i želju da budu poput njihovih domaćina, velikih vatrogasaca te su sakupili najviše bodova i osvojili prvo mjesto.

ODJECI 2/2015.

8

Dokumentarni film Školske sestre franjevke u srcu Afrike

Dana 7. travnja film je prikazan na TV Jadranu. Dana 13. svibnja predstavljen je u Zagrebu u velikoj dvorani Filozofskog fakulteta Družbe Isusove. U programu predstavljanja sudjelovala je i misionarka s. Mirabilis Višić te je osobno svjedočila o svom misionarskom životu i djelovanju. Na predstavljanju su sudjelovale sve članice provincijalne uprave.

U emisiji Semper Magis

Dana 15. svibnja na Radio Mariji u večernjoj emisiji Semper Magis, koju u splitskom studiju uređuje i vodi p. Stijepo Balatinac, DI, sudjelovale su odgojiteljica s. Karolina Bašić, juniorka s. Marija Matanović i kandidatkinja Vlatka Katkić. U Godini posvećenoga života u jednosatnom razgovoru s voditeljem emisije bila je to prigoda upoznati slušatelje s karizmom i djelovanjem naše Družbe te posvjedočiti o svom redovničkom zvanju.

Posjet vrhovne predstojnice

Na završetku kanonskog pohoda Mostarskoj provinciji a prije odlaska u Rim, koncem mjeseca travnja, vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović posjetila je zajednicu sestara na Lovretu.

Misionarke na odmoru

Dana 4. svibnja na redoviti odmor u Hrvatsku je stigla s. Mirabilis Višić, a sredinom mjeseca srpnja dolazi s. Mislava Prkić. U međuvremenu je u Split stigla i s. Romana Baković radi liječničkih pregleda.

Rekreativno-duhovni susreti sestara

U organizaciji Sekcije za medicinsku i socijalnu službu, dana 24. travnja održan je jednodnevni izlet i duhovna obnova na Visovcu za sestre koje djeluju u medicinskoj i socijalnoj službi.

Dana 1. svibnja, u organizaciji Sekcije za katehizaciju, upriličen je jednodnevni izlet i duhovna obnova za sestre katehistkinje, voditeljice liturgijskoga pjevanja i sakristanke. Posjetile su Tisno, svetište Gospe od Karavaja te Murter.

Seminari za sestre s privremenim zavjetima

Od 1. do 3. svibnja u Splitu je održana radionica za sestre s privremenim zavjetima naše Provincije pod vodstvom gospođe Zorice Janković. Bio je to intenzivan zajednički i osobni rad, u kojem je sudjelovalo svih pet sestara.

Seminar za sestre juniorke koji organizira HKVRPP održan je 22. i 23. svibnja 2015. u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici. Tema seminara bila je Redovnički zavjeti kao nastavak krsnog posvećenja, a voditelj p. Marijan Steiner, DI. Na seminaru je sudjelovalo oko četrdeset sestara različitih družbi među kojima i četiri iz naše Provincije.

ODJECI 2/2015.

9

Vijećanje redovničkih odgojitelja

U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara 8. i 9. svibnja u Karmelu sv. Ilije u Zidinama, Buško Blato održano je Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica. Te ma je bila Posvećeni život: Evanđelje, proroštvo, nada u današnjoj Crkvi, a voditelji fra Ante Vučković i don Stjepan Bolkovac. Sudjelovale su i naše odgojiteljice s. Karolina Bašić i s. Milka Čotić. Papa u Sarajevu

Na susretu s Papom u Sarajevu 6. lipnja sudjelovalo je tridesetak naših sestara iz Splita, Omiša, Knina, Imotskoga, Zadra, Paga i Zagreba. Iz Splita u dva autobusa redovnica bilo je četrnaest naših sestara zajedno s provincijalnom predstojnicom s. Leonkom. Pohod se odvijao pod motom: Mir vama!

Zborovanje sestara

Prema Statutu Provincije i Provincijskom planu ove godine o blagdanu sv. Marije Anđeoske, u nedjelju 2. kolovoza u provincijalnom središtu u Splitu, održat će se zborovanje svih sestara Provincije.

Doživotni zavjeti

Slavlje doživotnih zavjeta s. Nade Dolić bit će u Splitu 12. rujna 2015. godine. Euharistijsko slavlje tom prigodom s početkom u 10.30 sati predvodit će nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić.

Jubileji redovničkog života

Na blagdan Imena Marijina, 12. rujna u provincijalnom središtu u Splitu, proslavit ćemo jubileje redovničkog života naših sestara. U okviru programa duhovne obnove i slavlja jubileja za sestre 50. i 60. obljetnice redovničkoga života upriličeno je hodočašće u Asiz i druga franjevačka mjesta od 30. lipnja do 6. srpnja. Hodočašću se pridružila i s. Nada Dolić.

Duhovna obnova za sve sestre jubilantkinje – 70., 60., 50., 25. obljetnice – kao i sestre koje navršavaju 10 godina od doživotnih zavjeta, održat će se u našem samostanu u Zadru od 4. do 8. rujna. Obnovi će se pridružiti i s. Nada u pripremi za doživotne zavjete. Voditelji duhovne obnove su o. Damjan Kružičević, OSB i fra Marijan Vugdelija, OFM, a okvirna tema veže se uz zajednički život i okružnicu Radujte se! izdanu prigodom Godine posvećenog života.

Susret u Rimu za mlade redovnice i redovnike

U Godini posvećenoga života, od 15. do 19. rujna, u Rimu će se održati susret mladih redovnika i redovnica. Na susret su prijavljene sve naše sestre s privremenim zavjetima iz Splita i dvije sestre iz DR Konga.

ODJECI 2/2015.

10

Kanonski pohod sestrama u Njemačkoj

Vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović pohodit će u mjesecu rujnu naše sestre koje djeluju u Njemačkoj: Glonn 19.-21. rujna, Frankfurt 23.-25. rujna, Darmstadt 26. rujna.

Susreti na razini Družbe

Prema programu Vrhovne uprave ove godine su predviđena dva susreta na razini Družbe: susret provincijalnih tajnica od 24. kolovoza do 1. rujna u Frascatiju (Rim), te susret provincijalnih ekonoma od 19. do 26. listopada u Asizu.

Redovnički dani

Ove godine redovnički dani, XXXI. po redu, održat će se na temu Radost – zajedništvo – emocije u pet hrvatskih gradova: Dubrovnik, 5. rujna u dvorani Ivana Pavla II.; Rijeka, 12. rujna u zgradi nadbiskupije; Split, 18. i 19. rujna u Dominikanskom samostanu; Đakovo, 26. rujna; Zagreb, 23. i 24. listopada u Franjevačkom samostanu u Sigetu; 24. listopada bit će susret s tajnikom za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života, mons. José Rodríguezom Carballom (OFM).

Seminar za medicinske sestre

Seminar za medicinske sestre u organizaciji HKVRPP održat će se od 9. do 11. listopada 2015. godine u duhovnom centru Oaza sv. Marije Krucifikse na Kamenu u Splitu. Tema je seminara On slabosti naše uze i boli ponese (Mt 8,17), a voditelj fra Ante Vučković.

ODJECI 2/2015.

11

ZBIVANJA I OSVRTI ČESTITANJE REDOVNICA NADBISKUPU BARIŠIĆU

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, na Veliku subotu, okupile su se predstavnice redovničkih zajednica s područja grada Splita. U ime svih redovnica Splitsko-makarske nadbiskupije uskrsnu čestitku nadbiskupu izrazila je naša provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo.

Preuzvišeni oče nadbiskupe! Ovogodišnje uskrsno čestitarsko okupljanje ostvaruje se u godini koju je Sveti otac proglasio Godinom posvećenoga života. Nama redovnicama to je osobito drago, jer u ovoj papinoj odluci prepoznajemo nastojanje da se posvijesti i iznova istakne važnost redovničkoga poziva. Istovremeno je iščitavamo i kao zahtjev za preispitivanje novih mogućnosti oživotvorenja redovničke karizme i poslanja.

U našoj nadbiskupiji živa je i djelatna redovnička prisutnost po brojnim muškim i ženskim zajednicama koje nemaju samo slavnu povijest koje se treba sjećati, kako je istaknuo Ivan Pavao II., nego i povijest koju nam je izgrađivati iz ucijepljenosti u Kristovo otajstveno tijelo – njegovu zajednicu vjernika koja je u našoj mjesnoj Crkvi povjerena, oče nadbiskupe, Vašoj pastirskoj mudrosti i vodstvu.

Prva zajednica vjernika na ovaj je dan, dan Velike subote, bila obavijena šutnjom koja je odjekivala tugom Velikoga petka, ali i neizvjesnošću Veličine koja se tek ima zbiti. U to vrijeme, kad su im uzeli Gospodina kako je rekla Marija Magdalena (usp. Iv 20,2), i kad ga nisu mogli gledati licem u lice, tvarna poveznica koju im je dao bila je utisnuta u Veronikin rubac. Veronika!, ta hrabra žena, u ozračju muke i otuđenja mnogih od ljudskosti, usudila se pristupiti Gospodinu - iskazati mu svoju sućut, ljudskost. A zauzvrat je dobila otisak njegova božanskoga lica.

Mi redovnice, kao Veronike svoga vremena, u ozračju različitih otuđenja nastojimo iz povezanosti s Bogom živjeti s bližnjima, dijeleći njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Svaka redovnička zajednica, u djelokrugu svoga apostolata, nastoji na svoj način uvesti ljude u prepoznavanje otisaka Božje blizine, njegove pouskrsne prisutnosti.

U znak toga nastojanja i u ime redovnica naše nadbiskupije predajem Vam, oče nadbiskupe, ovom prigodom sliku - Veronika pruža Isusu rubac. Djelo je umjetnika s afričkog kontinenta, točnije iz DR Konga gdje djeluju naše sestre, pa je svojevrsna poveznica sa sestrama svih, ovdje nazočnih, redovničkih zajednica koje djeluju izvan naše Domovine i naše matične nadbiskupije.

U ovom motivu primite i našu uskrsnu čestitku i želju da poput utisnutoga Isusovog lica koje se očima vjere u bližnjima jasnije vidi i Vi, oče nadbiskupe, svojom zauzetošću potičete vjernike naše nadbiskupije, od klera preko redovništva do laika, da autentičnije svjedoče Uskrsloga i tako budu njegova vjerodostojnija slika. Kao što je Veronikin rubac znak novosti i novoga čovjeka koji nastupa s događajem uskrsnuća, želimo Vam zahvaćenost tom uskrsnom novošću i nastojanje oko njezina ozbiljenja.

U ime svih redovnica koje djeluju na području naše nadbiskupije želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

ODJECI 2/2015.

12

U ime svih redovnica s. Leonka je nadbiskupu predala sliku Veronika pruža Isusu rubac, afrički motiv izrađen u pijesku. Darovala mu je i DVD Školske sestre franjevke u srcu Afrike - Split-Luhwinja 1974.-2014. snimljen u prigodi 40 godišnjeg misijskoga života i djelovanja naših sestara u DR Kongu.

Nadbiskup je zahvalio na čestitkama i daru te uputio svoju prigodnu riječ, ističući: “Žene su prve blagovjesnice Radosne vijesti koje preko otkotrljanog kamena i praznog groba prve dolaze u susret uskrslom Gospodinu i nose tu poruku njegovim učenicima, a vi prve nosite radosnu vijest njegovom apostolskom nasljedniku. U vama vidim Veronike koje u svoj život utiskuju prisutnu snagu Krista uskrsloga. U vašem licu se očituje ta novost. To je lice koje pokazujete braći i sestrama u svojim zajednicama i apostolatu kojim današnjem čovjeku naviještate Radosnu vijest.”

Istaknuo je kako Uskrs u Godini posvećenoga života ima posebno značenje, jer posvećenje nikada nije završeno. Ono je uvijek na djelu kao Kristovo uskrsnuće u našim životima. To je proces, rast koji daje znak i svjedočanstvo da Isusovo uskrsnuće nije ostalo zatvoreno u prošlosti, nego da je Uskrsli zahvatio našu stvarnost. Isus od nas u Crkvi očekuje da posvjedočimo tu novost.

Čestitajući Uskrs zaželio je da u svima nama i u našim zajednicama zaživi dar Kristove milosrdne ljubavi i svjetlo uskrsnuća.

s. M. Petra

ODJECI 2/2015.

13

DUHOVNA OBNOVA U LEĆEVICI U želji za zajedničkim izlaskom iz uobičajenoga ambijenta, naša se mala sestrinska zajednica u poslijepodnevnim satima 15. travnja iz Sinja “preselila” u lećevačko okruženje pod vidom mjesečne duhovne obnove.

Župnik fra Domagoj Runje, naš redoviti mjesečni duhovni obnovitelj, velikodušno nas je i ove godine primio u svoj dom. Euharistijsko slavlje imale smo u dragoj kapelici koja je ovaj put zabljesnula novim sjajem a i zamirisala mirisom svježe obrađenog drveta. Kroz malene prozorčiće sunčeva je svjetlost, u sjenama, odražavala ples grana na vjetru i uz to pružala neku posebnu toplinu i svjetlucavost, inače hladnom prirodnom kamenu kojim je kapela obložena. Nove klupe, uz mirisnost, pokazale su se udobnima za molitvu dok je jednostavni snježno bijeli kameni oltar, urešen križem u središtu, dozivao u pamet istinsko središte života – Krista, Uskrsloga koji nam se otkriva u jednostavnosti i svakodnevnosti. Ali nije ga lako prepoznati. Možda zbog različitih sjena koje nas opsjedaju ili plijene naš vidokrug?! Kako god.

Na prvu nije ga prepoznala ni Marija Magdalena koju evanđelja prikazuju kao opsjednutu što u biblijskom smislu, kako nam reče fra Domagoj, znači da nije vladala sobom. Isus ju je izliječio. Od kad je njemu dala središnje mjesto u svom životu sve se posložilo na pravo mjesto. Tako ga je u vjernosti pratila sve do Golgote. Vidjela je kako umire na križu i ta joj je smrt zasjenila pogled prema novosti života koja je iz nje izbijala u punini. Progledala je tek kad ju je Uskrsli pozvao po imenu, a prije toga je mislila da je vrtlar. Zapravo i nije pogriješila. Bio je to božanski vrtlar koji se spominje u govoru o stvaranju. Onaj koji je stvorenje doveo u red, a čovjek u nered. Uskrsnim događajem otkriva se kao Obnovitelj i Spasitelj.

Apostola apostolorum, Marija Magdalena kao svjedokinja Uskrsloga Krista, ona koja je dozvolila da on (o)vlada njezinim životom, zavrijedila je da bude među njemu najbližima na dan Pedesetnice. Tako nekoć opsjednutā, a sad Duhom ispunjenā, javno naviješta onoga koji ju je oslobodio (op)sjena i otvorio oči za uskrsnu stvarnost.

Na kraju homilije fra Domagoj je spomenuo i Nikodema i, povlačeći paralelu s nikodemskim kršćanima, zaželio nam da budemo ispunjene Duhom uskrsloga te pozvao da Krista svjedočimo i u javnosti, kao Marija Magdalena, i u tajnosti, kao Nikodem.

Za vrijeme euharistijskoga slavlja, točnije od molitve Večernje s nama je u kapelici bio predstavnik životinjskog “župskog osoblja”, mačak Mišo. Doživjele smo ga kao predstavnika stvorenja životinjskoga svijeta koji slavi svoga Stvoritelja. Vidjelo se da je domaći i da zna kad mu je vrijeme, poput prvih katekumena, da napusti kapelicu. Bilo je to prije pričesti, kad je odšetao u prirodu.

Nakon mise i mi smo otišle u prirodu. Jedan dio sestara zadržao se u ugodnom razgovoru s fra Domagojem u župskoj kući, dok su se neke od nas rekreirale vani, zavirivajući u travu i busenja lećevačkih šparožina tražeći jestivi dio.

Ako Bog da, opet ćemo put Lećevice na okrjepu duha i tijela, možda i prije sljedeće duhovne obnove.

s. Natanaela Radinović

ODJECI 2/2015.

14

SUSRET NA VISOVCU

U organizaciji Sekcije za medicinsku i socijalnu službu provincijskog Vijeća za apostolat održan je na Visovcu, 25. travnja, susret za sestre koje rade u zdravstvenim i socijalnim ustanovama i koje njeguju naše bolesne sestre. Na susretu je sudjelovalo deset sestara.

Tema susreta bila je zahvalnost. Mjesto okupljanja i početak susreta otočić Visovac. Već od ranog jutra zahvaljivale smo Bogu na lijepom vremenu, prekrasnom krajoliku drniškog kraja. U franjevačkoj crkvi na Visovcu slavile smo sv. misu zajedno s majkama poginulih branitelja iz Splita, koju je predvodio gvardijan samostana fra Mate Gverić. Poslije sv. mise i male okrjepe nastavile smo s radom u predivnoj prirodi, gdje se može čuti samo šapat vode koja okružuje otočić, cvrkut ptica i drugih životinja koje se oglašavaju svaka na svoj način.

Razmišljale smo nad tekstom o ozdravljenju deset gubavaca (Lk 17,11-19). Kako mi zahvaljujemo Bogu, jedna drugoj i jedna za drugu? Nalazim li se ja u ulozi gubavca koji se vratio i zahvalio Bogu za primljena dobra ili kao ona devetorica koja misle da je normalno otići bez zahvale. U ugodnom i otvorenom razgovoru razmijenile smo svoja iskustva i razmišljanja o zahvalnosti.

Nakon radnog dijela nastavile smo put prema Roškom slapu i Skradinu, diveći se ljepoti prirode, zahvaljujući Bogu Stvoritelju za tako divno djelo.

s. Andrea Nazlić

ODJECI 2/2015.

15

SUSRET SESTARA KOJE DJELUJU U ZAGREBU

U samostanu franjevaca mostarske provincije u zagrebačkoj Dubravi u subotu 25. travnja 2015. održan je susret Školskih sestara franjevki splitske, mostarske i bosansko-hrvatske provincije koje djeluju u Zagrebu i okolici. Ovaj susret, održan na inicijativu s. Klare Šimunović, vrhovne predstojnice, ujedno je i završetak njezinog službenog pohoda sestrama mostarske provincije. Veliki broj sestara djeluje na ovom području, pa je Godina posvećenog života zgodna prilika za ovakav susret.

Osim s. Klare na susretu su sudjelovale i provincijske predstojnice splitske i bosansko-hrvatske provincije s. Leonka Bošnjak i s. Kata Karadža, te s. Zdenka Kozina, zamjenica provincijske predstojnice mostarske provincije kao i veliki broj sestara svih triju provincija. Susret je u franjevačkom duhu, jasno i spontano animirala s. Ivka Lučić.

Nakon kraćeg molitvenog uvoda i pozdrava s. Klare, uslijedio je kratak prikaz života i rada sestarskih zajednica u Zagrebu. Pauza je bila zgodna prilika za spontane susrete i razgovore, te je potom susret nastavljen predavanjem Izazovi za našu prisutnost u mjesnoj Crkvi koje je pripremila s. Vinka Bešlić.

Euharistijsko slavlje u 12 sati predvodio je salezijanac don Stjepan Bolkovac, a liturgiju su svojim pjevanjem i sviranjem uljepšale sestre i najmlađe članice hercegovačke provincije. One su nakon ručka izvele zanimljiv igrokaz koji oslikava svakodnevni život sestara, nakon kojeg je s. Klara uputila završnu riječ sestrama.

s. Dragica Živković (preuzeto: www.ssf.hr)

OD CRKVE DO CRKVE Sekcija za katehizaciju, dosljedna svojoj prvosvibanjskoj kreativnosti, organizirala je i ovaj put ugodno druženje za sestre katehistkinje, voditeljice liturgijskoga pjevanja i sakristanke. Zbog obveza na dan svetoga Josipa radnika, odazvao se manji broj sestara - one koje su htjele i umjele odvojiti vrijeme za cjelodnevni susret u prirodi, na otoku Murteru.

Prva postaja hodočasničkoga puta bila je župa Tisno a srdačan domaćin i dosljedan suputnik bio je župnik don Lazar Čibarić. Nakon kratkog posjeta župnoj kući započeo je naš pohod i poklon u obližnjim crkvicama i crkvama, poput svetoga Franje koji je isto rado činio i molio: “Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste ovdje i u svim tvojim crkvama…”

U naselju Tisno župna je crkva posvećena Duhu Svetom pa je i pravo da smo zdušno zapjevale himan O dođi, Stvorče, Duše Svet, koji se intonacijom očito svidio župniku kad je sakristanu rekao da se može pjevati i bez sviranja. Kratko nam je pripovijedao o svojoj župi i drevnoj župnoj crkvi, kakve su uostalom sve koje smo taj dan vidjele. Uz to zajedničko im je da se uz njih vežu brojne bratovštine čiji ostarjeli, uz oltare postavljeni i na licima svetačkih likova izborani, barjaci kao da pripovijedaju priču o ne tako bliskoj povijesti.

Ponad župne crkve nalazi se svetište i crkva Gospe od Karavaja gdje je župnik za nas slavio svetu misu. Put do nje označuju postaje križnoga puta. U našem slučaju, a po izboru don Lazara, bio je to Put svjetla. U molitvi nam se pridružilo i nekoliko vjernika, među kojima i

ODJECI 2/2015.

16

župnikovi suradnici, i jedna gospođa iz Bjelovara. Tako da se naša družina za vrijeme molitve umnožila, poput onih ribica ili kruhova kad je Gospodin nahranio gladne. Sada smo mi bili i ribice i kruhovi, ali i glādni Njega i Njegove blizine. Od trinaest iz naše redovničke skupine broj se popeo do dvadeset i četiri. Uspinjali smo se prema vrhu brda kao učenici kad su slijedili Isusa kad bi uzlazio na goru u želji da čuju što ima reći njihovu srcu.

Ljepota prirode i njezina blagodat potaknula je neke da u sabranosti berača plodova traže šparoge, dok je većina davala dojam sabranosti u molitvi. U miru i ljepoti prirode kao Božjeg hrama nezaobilazna je bila asocijacija na kād jer se ugodni miris trava i cvjetova, koji se povremeno osjećao, uzdizao kao tamjan. Srce je bilo spremno za slavlje, zahvalu, euharistiju.

Nakon zajedničkoga ručka u Banovim dvorima posjetile smo tri naselja, točnije njihove župne crkve. Najprije smo krenule prema jezerima. Nadale smo se, u najmanju ruku, šetnji ispod vrba dok su se neke čak pribojavale plovidbe zbog uzburkanosti mora. Samoobmana je razotkrivena kad smo na ulazu u naselje vidjele natpis Jezera. Nakon poklona Duhu Svetome u Tisnome, u Jezerima smo se naklonile Gospi od zdravlja, a od nje krenusmo u murtersku župnu crkvu svetoga Mihovila da bismo na posljetku u Betini svetome Franji zapjevale Čuj, sveti Franjo, nas. Tako smo druženje toga dana započele i završile s pjesmom.

Može se reći da smo u organizaciji Sekcije za katehizaciju taj dan hodile od crkve do crkve pod vodstvom Duha Svetoga, uz Gospin zagovor, zaštitu Mihovilovu i Franjinu molitvu Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svome svetome križu otkupio svijet.

s. Natanaela Radinović

ODJECI 2/2015.

17

DOKUMENTARAC ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE U SRCU AFRIKE Nakon što je u Splitu i Dubrovniku već predstavljen javnosti, dokumentarni film o našim sestrama misionarkama u DR Kongu pojavio se na platnu i pred zagrebačkom publikom 13. svibnja 2015. u dvorani Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na Jordanovcu.

Snimljen u vrlo složenim uvjetima, izlažući autore opasnosti čija je cijena mogla biti i život, zasigurno nijednog posjetitelja nije ostavio ravnodušnim. Naprotiv. Dokumentarc stvarnosti afričkog podneblja kao da je uprisutnio i oživio svakidašnju običnost neobičnog darivanja, samozatajnog trpljenja i doticanja kongoanskog čovjeka u siromaštvu koje se samo sluti ukoliko ga se ne živi zajedno s tim istim narodom.

Kamera i objektiv izvrsna su sredstva kojima se i najudaljenija mjesta približavaju, ali Zoranu Marinoviću i Davoru Stopiću ovdje je uspjelo nešto puno više. Vjerojatno zato što su priču Školskih sestara franjevaka u srcu Afrike, staru četiri desetljeća, učinili i svojom pričom, kako je potvrdio i sam autor Marinović; što su iz ove priče izvukli ono što sestre nikad same od sebe ni o sebi ne bi rekle.

Koordinirajući tijek večeri, s. Natanaela Radinović je jednostavnim i neposrednim najavama svim govornicima podjednako “pripremala” i “osiguravala” trenutke u kojima su progovarali o plodovima misionarskog djelovanja, o ideji nastanka filma, o samom filmu i sestrama misionarkama. O četrdesetogodišnjoj djelatnoj prisutnosti sestara u srcu Afrike, jezgrovit i sadržajan presjek dala je provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo.

U program predstavljanja dokumentarca uključio se i svojim doprinosom osvježio večer i dječji zbor Sunce župe Majke Božje Lurdske pod ravnanjem s. Željke Čeko, uz pratnju glasovira, oboe i violine. Šutnju poštovanja izazvala je molitva Očenaša – Lhara mwinja na početku i kraju predstavljanja kao i interpretacija teksta Četrdeset godina nade.

ODJECI 2/2015.

18

Zainteresiranost za ovu manifestaciju opravdala je posjećenost iste. Našim sestrama koje žive i djeluju u Zagrebu, pridružile su se sestre Provincijalne uprave iz Splita, misionarka s. Mirabilis Višić, brojne sestre različitih Družbi, redovnici i svećenici, laici - prijatelji i dobročinitelji misija. Što smo dobili? Što pohranili u sebi? Možda smo i mi priču o sestrama učinili doista svojom. Možda je u nama nastala i jedna nova priča o Africi. Priča iz koje provire nada. Nada u sigurnije i bolje sutra.

s. Diana Dolić

RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE

Draga braćo i sestre, mir vam i dobro!

Prijatelji naše sestrinske zajednice, u Domovini i u DR Kongu, srdačno vas pozdravljam i drago mi je da smo ovdje zajedno, povodom predstavljanja dokumentarnog filma Školske sestre franjevke u srcu Afrike.

Nakon predstavljanja u Splitu radost mi je što to činimo i ovdje, u Zagrebu, i što se to ostvaruje u Godini posvećenoga života, kad se na razini čitave Crkve posvješćuje važnost Bogu posvećenoga poziva, ali isto i potiče Bogu posvećene da propituju svoju pastoralnu plodnost. Naša Zajednica obilježila je 40. godišnjicu pastoralne plodnosti misionarskog života i djelovanja u Africi.

Nemir ljubavi zahvatio je naše sestre misionarke i prije četrdeset godina odveo ih da probude svijet u srcu Afrike. Vođene Duhom, pronalazile su putove do ljudi žednih Božje riječi i vodile ih u oblikovanju života prema evanđeoskim i općeljudskim vrednotama (usp. Radujte se). Darom njihove misijske plodnosti obogaćena je mjesna Crkva u nadbiskupiji Bukavu, a i naša zajednica mladim sestrama Kongoankama.

U Misiji djeluje dvadeset sestara, u četiri zajednice. Sedam je sestara Hrvatica i trinaest Kongoanka. U dvjema kućama odgoja trenutno imamo pet postulantkinja i dvanaest kandidatkinja.

Prve tri sestre odazvale su se Božjem pozivu i poput Abrahama krenule u dalek i nepoznat kraj, narod, jezik i kulturu. “Opremljene” živom vjerom stigle su u svoju prvu misijsku postaju davne 1974. godine. Bilo je to u pokrajini Kivu, nadbiskupija Bukavu, u zabačenom selu Luhwinji koje je tako postalo kolijevka sestrinske prisutnosti na afričkom tlu.

ODJECI 2/2015.

19

Domaći puk primio je sestre s velikim poštovanjem. Ljubav su im iskazivali malim znakovima pažnje, ali i u većim pothvatima, kao na primjer u gradnji Domaćinske škole i zdravstvenog centara kad su zajedno sa sestrama, doslovno na svojim leđima, nosili građu s obližnjih brda. Mještani i sestre bili su i jesu jedno.

Život među afričkim narodom započele su učenjem urođeničkog jezika mashi, koji smo mogli čuti u uvodnoj pjesmi. S vremenom su ga tako dobro svladale te im je, s pravom mogu reći, nakon 40 godina postao blizak i govore ga kao materinji jezik. Narodu je to osobito važno. Prihvaćanje i poznavanje mashija učinilo je da su ih prihvatili kao svoje. Dakako, u tome veliku ulogu ima i sestrinsko apostolsko djelovanje.

Danas smo prisutne u školstvu, zdravstvu, nadbiskupijskom karitasu, župnom apostolatu, pastoralu zatvorenika, pružanju pomoći zapuštenima, nemoćnima i ratom pogođenima. Sestre misionarke osobito su prepoznatljive po Domaćinskim školama i po skrbi o siromašnoj djeci, i to kroz kumstva u koja ste i vi uključeni te kao produžena ruka pomoći imate važnu ulogu u njihovoj djelatnoj misijskoj prisutnosti.

Po dolasku sestre su svoj apostolat usmjerile prema opismenjavanju stanovništva, poučavanju djevojaka i mladih majki u održavanju higijene i obrađivanju zemlje. Prvu godinu sve djelatnosti odvijale su se na otvorenom, pod stablima u dvorištu prve sestrinske kuće i ispred kolibica raštrkanih po velikom broju okolnih brežuljaka.

S Božjom pomoću i uz pomoć dobročinitelja, a mnogi ste ovdje s nama, naša je zajednica u Africi osnovala četiri Domaćinske škole, do kojih nam je osobito stalo. Naime, u kulturi afričkog naroda uobičajeno je, zbog siromaštva, da se prednost u školovanju daje muškoj djeci. Žene i djevojke uglavnom su obespravljene. Preživljavaju služeći po obiteljima, obavljajući domaćinske poslove. Naše sestre pokušavaju upravo to izmijeniti. Kako? Posvećuju se školovanju i odgoju prvotno ženske mladeži, što i jest u duhu karizme naše Družbe. Kroz obrazovanje nastoje im vratiti samopoštovanje i bude u njima svijest o dostojanstvu žene.

U sestrinskoj gorljivosti za naviještanje evanđelja i njihovu žrtvovanju za bližnjega, u nadi protiv svake nade, prepoznatljiva je Božja prisutnost. Sestre su samo zahvaljujući Njemu došle, opstale i još djeluju u prostoru gdje ljudski život, nažalost, malo vrijedi.

Glad, mučenja, odvođenja na stratište, strah i stalna životna ugroženost ni sestre nije zaobišla. Vjerne Bogu i čovjeku dijele su sudbinu Kongoanaca. Bile su spremne s njima i umrijeti, što su pokazale uslijed ratnih događanja. Kad su mnogi misionari iz Europe napustili misijsko područje sestre su ostale uz narod. Bogu hvala za snagu i milost koju im iskazuje i za svjedočanstvo vjere koje sestre daju - kako njima u Africi tako i nama u Domovini.

U teškim situacijama, iako udaljene, naše sestre nisu bile same. Imale su uza se svoju zajednicu, ali i brojne dobročinitelje diljem Europe, a najviše iz Hrvatske.

Osobitu zahvalnost dugujemo Nacionalnoj upravi Papinskih misijskih djela u Zagrebu, koja svesrdno podupire i pomaže projekte sestara u zdravstvu, školstvu, uzdržavanju sestrinskih

ODJECI 2/2015.

20

zajednica i redovničkog pomlatka. Jedan od zadnjih projekata je gradnja odjela bolnice u Nyantende.

U brojnim župama Zagrebačke nadbiskupije naša Splitska provincija ima mnogo prijatelja misija i dobročinitelja sestara u Africi.

Iskreno nam je drago da ste večeras ovdje s nama. Sestre misionarke nas trebaju. Jedna od njih je ovdje među nama, s. Mirabilis Višić, koja će vam to i posvjedočiti. A ja vam u ime cijele naše sestrinske zajednice školskih sestara franjevaka iskreno zahvaljujem. Hvala vam za svaki vaš doprinos i pomoć. Suradnici ste misijskog djelovanja naših sestara u naviještanju i uprisutnjivanju kraljevstva Božjega. Bog vas sve blagoslovio!

s. Leonka Bošnjak Čovo

ODJECI 2/2015.

21

U POHODU PAPI FRANJI U SARAJEVO

U kasnim večernjim satima 5. lipnja, točnije u ponoć, redovnice Splitsko-makarske nadbiskupije, a među njima i mi lovretske sestre, uputile smo se na susret s papom Franjom. Stigle smo u jutarnjim satima u Sarajevo, grad s bogatom multinacionalnom kulturom, grad s burnom poviješću i velikim ratnim stradanjem čije su posljedice i danas vidljive, kako na materijalnom polju tako i na ljudima koji su te strahote proživjeli. Jasno je stoga zašto je Papa odlučio doći u Sarajevo i donijeti poruku mira, kao glasnik mira poput našeg sv. Franje. U bogatom pretprogramu na stadionu Koševo pripremali smo se za euharistijsko slavlje s pjesmom na usnama, slaveći Boga i radosno iščekujući taj povijesni trenutak dolaska sv. Oca. U svečanom euharistijskom slavlju, u kojem je pjevao zbor od 1.600 pjevača, sudjelovalo je oko 67.000 ljudi. Svi su hodočasnici radosno i dostojanstveno slavili Boga. Došli su vođeni Duhom kako bi pozdravili Papin dolazak i čuli njegovu poruku. Papa je došao s porukom: “Mir vama”. I u propovijedi je vrlo konkretno naglasio da poruka mira ne smije ostati samo na riječima, nego da se treba zauzeto raditi na skladnijem suživotu, gradeći zajedništvo i dijalog. Osnaženi njegovom porukom pripremili smo se za sljedeći susret, susret s duhovnim zvanjima u sarajevskoj katedrali. Tri Bogu posvećene osobe, među kojima je bio i jedan fratar iz mojeg Posavskog kraja, iznijele su svoja svjedočanstva o ratnom stradanju i proživljenim torturama. Njihovim svjedočenjem bio je dirnut i Papa te je rekao da se prošlost ne smije zaboraviti, ali da je važno oprostiti. Osobito mi Bogu posvećene osobe moramo opraštati kako bismo Bogu mogli vjerodostojnije služiti, a bližnjega ljubiti što je i zadaća svakog kršćanina. Nakon dirljivog susreta u katedrali uputili smo se natrag svojim redovničkim zajednicama, zahvaljujući Bogu koji nam je podario tako radostan susret sa sv. Ocem, čija poruka mira treba zaživjeti najprije u nama samima, kako bismo je mogli živjeti u svojim zajednicama, ali i širiti ljudima koje susrećemo, imajući na umu Papine riječi: “Svi smo mi braća i imamo jednog nebeskog Oca”.

s. Marija Matanović

ODJECI 2/2015.

22

DUHOVNE VJEŽBE ZA KANDIDATKINJE

Od 17. do 20. lipnja u našem samostanu u Zadru, održane su duhovne vježbe za kandidatkinje triju sestrinskih provincija Bosansko-hrvatske, Mostarske i Splitske. Sudjelovalo je 16 kandidatkinja, a voditelj je bio fra Šime Markulin, franjevac provincije Presvetog Otkupitelja.

Duhovne vježbe bile su protkane molitvom, radionicama i predavanjima. Nakon kratkog međusobnog upoznavanja fra Šime nas je uveo u duhovno promišljanje predavanjem o savjesti koja je okvir svega i koja nas uvijek potiče dobro činiti, a zlo izbjegavati. Idući dan održao je predavanje na temu “Ja redovnica”. Istaknuo je da biti redovnik ili redovnica znači tragati za istinom. Pozvani smo odbaciti neistinu i poluistinu te hrabro i s ljubavlju prigrliti Istinu, tj. Boga, živeći sklad kontemplacije i akcije. Riječ je o stupovima čiji se ideal krije u umijeću življenja prožetosti jednoga i drugoga, kada actio postaje contemplatio i contemplatio actio. Upravo duhovne vježbe, trebaju nam pomoći da naš rad u svakodnevici bude plodonosan. Njegova plodnost ovisit će o našoj molitvi koja treba biti stamena, kvalitetna i zrela. Trećega dana već sam naslov predavanja “Jesam li dostojna” naveo nas je na traženje odgovora, kojeg nam je fra Šime pružio ističući razliku između dvaju pristupa. Prvi se odnosi na gledište suvremenog svijeta koji nameće stav da čovjek vrijedi onoliko koliko može doprinijeti društvu. Drugi je stav ljudi koji vjeruju i ispovijedaju da su djeca Božja. Takvi znaju reći: “Dostojan sam, s pomoću Božjom”. Zadnje predavanje “Hvaljen budi”, koje nas se dojmilo na poseban način, bilo je usmjereno na promišljanje o nasljedovanju Krista po primjeru sv. Franje i sv. Klare Asiške. Poslanje s križa, Kristove riječi upućene sv. Franji “Idi i popravi moju crkvu”, obvezuje i nas. Fra Šime nam je posvijestio koliko je bitna uloga pojedinca u zajednici. Pojedinac je njezin temelj. Naše provincije bit će dobre ukoliko smo mi dobre. Stoga je potrebno usvojiti logiku izgradnje vlastite osobnosti.

Radionice održane u prijepodnevnim satima imale su za cilj potaknuti nas na kritički osvrt i promišljanje vezano uz aktualna događanja u Crkvi, o kojima se mogu čuti suprotni stavovi i mišljenja, a koji se itekako tiču nas samih i naše budućnosti, u kontekstu ispravnog odnosa i izgrađenog stava prema njima, u skladu s naukom Crkve i u svijetlu prihvaćanja odgovornosti raznih službi koje će biti stavljene pred nas u našemu pozivu i poslanju. Ove radionice išle su i u smjeru posvješćivanja obdarenosti i prožetosti čovjeka vjerom i razumom, koji nas upućuju jedno na drugo i osposobljuju da u cjelovitosti bića djelujemo u duhu naše franjevačke karizme.

Uz svakodnevnu liturgijsku molitvu časova i euharistijska slavlja, u čijem su animiranju sudjelovale sve kandidatkinje, okupljale smo se u zajedničkoj molitvi klanjanja pred Presvetim te molitvi krunice. Trenuci slobodnog vremena bili su prigoda za šutnje, trenutke osame, promišljanja i poniranja u vlastitu nutrinu te preispitivanja svoga poziva i osluškivanja govora Božjega.

Uza sve to našlo se i vremena za upoznavanje znamenitosti grada Zadra, tako da su i morske orgulje izborile mjesto tijekom duhovnih vježbi, želeći nam zasigurno uzburkati

ODJECI 2/2015.

23

nutrinu duše ljepotama svega stvorenog, i to upravo na dan kada je papa Franjo izdao novu encikliku koja započinje pohvalama Bogu našega brata Franje iz Asiza. Laudato si zapjevali smo na mjestu Pozdrava suncu, poznate instalacije u zadarskoj luci. Nije izostao ni posjet benediktinskom samostanu sv. Marije, gdje su nas sestre velikodušno provele jednom od najvrjednijih izložbi crkvene umjetnosti “Zlato i srebro Zadra”. Ništa manje srdačno otvorili su nam vrata crkve sv. Šime, a onda i škrinje sv. Šime unutar crkve, u kojoj se čuvaju relikvije sv. Šimuna bogonosca. Uz dobru organizaciju naše s. Marte Škorić, posjetile smo i crkvu i samostan sv. Mihovila, zadarsku katedralu sv. Stošije i za kraj, “bacile” pogled sa zvonika katedrale.

Vjerujem da je mini trening uspinjanja i silaženja sa zvonika bio pun pogodak te me nuka svojom simbolikom da mu prepustim završnu riječ o našim duhovnim vježbama, tako bogate sadržajem, isprepletenošću škole zdrave duhovnosti, prožetošću franjevačke jednostavnosti, življene akcije i kontemplacije, jekom sa zvonika koja mi u dane nakon duhovnih vježba odzvanja u važnim sitnicama življenja samostanskog načina života, u traganju za istinom, čistoćom, mirom i radošću djece Božje.

Hvala svima: našem bratu Šimi, našim sestrama odgojiteljicama, sestrama u samostanu koje su nas velikodušno primile i u skrovitosti brižno pratile te poštivale naš ritam, svim kandidatkinjama, i iznad svega, jedinomu Dobrome. Neka naši životi postanu i ostanu jedno veliko Hvala!

Vlatka Katkić, kandidatkinja

ODJECI 2/2015.

24

IZ NAŠIH DJEČJIH VRTIĆA

MAJKA, NAJMILIJE BIĆE

U srijedu 13. svibnja u prepunoj dvorani samostana u Arbanasima održana je već tradicionalna priredba povodom Majčinog dana. Moto priredbe bio je Majka, najmilije biće.

Na početku programa sve prisutne je pozdravila voditeljica podružnice s. Miranda Škopljanac Mačina, istaknuvši važnost majke u životu svakoga od nas. Posebnu zahvalu uputila je djeci koja su neumorno s odgojiteljicama uvježbavala program kako bi razveselili svoje obitelji i prijatelje, a naročito svoje drage mame.

Pjesmom Osmjeh majke djeca su otvorila program, ali ne samo program nego i srca svih prisutnih, pogotovo majki. Nastavili smo pjesmom Abeceda kojom su predškolci pokretom i aplikacijom pokazali da su spremni za školu. Slijedila je recitacija posvećena našoj nebeskoj Majci uz pjesmu Cvijeće za Mariju, a onda recitacije i pjesme posvećene majkama. Dašak mora na scenu je donijela pjesma Maestral, a mornarske majice koje su nosili dječaci pridonijele su tom dojmu. “Englezi” su sa svojom teacher Ksenijom Milić pokazali kako se voli mama na engleskom jeziku. Poseban čar dale su djevojčice predškolke igrokazom Najljepši cvijet, koji govori kako smo svi jednako važni te o snazi prijateljstva. Na samom kraju sve okupljene raznježili su najmlađi koji su prenijeli čemu služe mame: “S djecom se zajedno vesele i sve brige s njima dijele”. Vrhunac priredbe bila je plesna točka koja je nasmijala sve prisutne. Priredba je završila podjelom darova mamama koje su napravila djeca uz malu pomoć odgojiteljica. Djeca su nagrađena dugim i glasnim pljeskom, a druženje je nastavljeno uz kolače vrijednih majki.

Iva Gospić, pripravnica

DAN BEZ BRIGA

Za djecu Dječjeg vrtića Jordanovac Podružnica Zadar 30. svibnja obilježen je kao dan bez briga. Odlučili smo se za cjelodnevno druženje. Izlet je bio zamišljen kao druženje edukativnog karaktera, kako za djecu tako i za roditelje i odgojiteljice. Krenuli smo posjetiti franjevački otočić Visovac i Skradinski buk koji se nalazi u sklopu NP Krka.

Uzbuđenje koje je vladalo moglo se iščitati iz očiju djece koja su se toga jutra u 8.30 sati našla na autobusnom kolodvoru u Zadru. Nakon molitve za sretan put, žamor u dupkom punom autobusu postajao je sve glasniji i veseliji. Nekoliko obitelji koje su išle u “punom sastavu” odlučilo je poći osobnim automobilima. Doživljaj je bio potpun kad smo stigli pred Visovac. Ukrcali smo se u dva motorna brodića i krenuli put samostana. Fratri su nam priredili topli doček. Na obali nas je dočekao fra Stojan Damjanović, uputio nas u crkvu gdje je trebalo početi misno slavlje. Isti dan na Visovcu je organiziran sastanak braće franjevaca, časnih sestara Franjevačkog svjetovnog reda i Frame.

Misno slavlje je predvodio fra Petar Klarić. Mladi iz Miljevaca i Drniša uzveličali su sv. misu svojim pjevanjem. Putem kroz park posjetili smo muzej u kojem smo mogli vidjeti predmete pronađene u okolici Visovca, vrijedne knjige, slike te ostale dragocjenosti. Neki su se okušali u nogometu i košarci, neko vrijeme provodili kupujući suvenire, a ostali su

ODJECI 2/2015.

25

uživali u šumovima valova i hladovini parka. Oko 15 sati pozdravili smo se s našim domaćinima.

U NP Krka prekrasna je priroda, kao stvorena za istraživanje i promatranje. Upoznali smo nove vrste riba, vidjeli brze bjelouške, smaragdna vretenca i mnoštvo šarenih leptira. Na kraju puta svi smo se smjestili na livadu podno slapa, Skradinskog buka. Uživali smo u igri, razgovoru, druženju, hranjenu životinja i žuborenju vode. Naučili smo puno, vidjeli svašta, a najviše je vrijedilo vidjeti onih četrdesetak pari dječjih očiju koje su, poput krijesnica, sjale od veselja, djecu punu sreće i uzbuđenja koja dijele zadnje zalogaje sendviča s “gladnim” labudovima. Djeca su se zadnjim atomima snage, ali punih srca, penjala uz stepenice parka do autobusa koji nas je čekao da nas preveze u našu sigurnu luku, naš Dječji vrtić.

Nataša Mance, odgajateljica

MARLJIVA PČELICA

U mjesecu svibnju u našem dječjem vrtiću Pčelica u Kaštel Lukšiću bilo je više događanja. Dana 8. svibnja sudjelovali smo na maloj vatrogasnoj olimpijadi, dječjih vrtića Kaštela i osvojili prvo mjesto. Pobjednici Male vatrogasne olimpijade i s. Kruna, voditeljica vrtića, bili su 25. svibnja kod gradonačelnika grada Kaštela na svečanom prijemu, kamo su se odvezli vatrogasnim vozilom. Dana 12. svibnja obilježili smo Majčin dan prigodnom priredbom, na kojoj smo se zahvalili našim majkama ali i našoj Nebeskoj majci Mariji, Majci nad majkama. Dana 20. svibnja organiziran je izlet djece, roditelja i odgojiteljica u Sinj. Bili smo najprije u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje je za nas slavljena sveta misa na kojoj su djeca pjesmom izrazila svoju zahvalu Majci Mariji. Posjetili smo zatim samostanski muzej, a onda se poigrali u parku. Poslije toga išli smo na jahanje i druženje u Glavice, posjetili smo mlinicu i ribogojilište.

Dana 23. svibnja sudjelovali smo na zajedničkom misnom slavlju svih vjerskih vrtića naše nadbiskupije, koje je bilo u Solinu u crkvi sv. Anastazije.

Sredinom mjeseca lipnja oprostili smo se od naših predškolaca. Svetom misom zahvalili smo Gospodinu na uspješnoj pedagoškoj godini i zamolili ga da nas i dalje prati na našem putu, neke u školu a neke u nove vrtićke godine. Nakon mise predškolci su održali prigodan oproštajni program. Podijeljene su im diplome za uspješno izvršene predškolske obveze, ali i diplome malim “Englezima”, koji su u sklopu našeg vrtićkog programa pohađali tečaj engleskog jezika. Također su podijeljene medalje sportašima, koji su pohađali malu sportsku školu. Predškolci su se izletom u vojni objekt Lora, gdje su posjetili ratne brodove i razgledali topovnjaču, oprostili od svojih vrtićkih dana. Želimo im da i nadalje budu radoznali i da svaku stopu njihova života prati dragi Bog.

Ivana Tadina, odgajateljica

ODJECI 2/2015.

26

JEKA IZ AFRIKE

SUSRET S MLADIMA Želja “izići na periferiju” u susret mladima povela nas je za nedjelju Dobrog pastira, 25. i 26. travnja 2015. u posjet župi Nyabibwe. To je selo udaljeno od Bukavu 100 km koje uspijemo prijeći za 3 do 4 sata vožnje po makadamu prepunom rupa. Ujedno je to krajnja župa nadbiskupije Bukavu, na samoj granici s biskupijom Goma. Selo nas se puno dojmilo. Ljudi su jako prijazni. Mladi, stari, djeca, svi su nas dočekali s velikom radošću. Svi vjernici bili su silno obradovani našim dolaskom. I nisu nas prestajali pitati: “Sestre, hoćete li ostati kod nas?” Ne začuđuje njihova radost, jer je župa ostala bez redovnica početkom ratova u ovom području prije 20 godina. Sve vjernike pozdravili smo tijekom župne mise. A poslije mise imale smo susret s mladima u samoj crkvi. S. Clara Agano predstavila je mladima temu “Mladi u obitelji i društvu”. Njihova otvorenost i zainteresiranost očitovala se u pažljivom slušanju i mnoštvu postavljenih pitanja s obzirom na obiteljski život kao: “Što činiti kad vjenčanje postane problem koji razara obitelj? Kako živjeti sa suprugom koja ne može roditi i imati djecu”. Bilo je pitanja i s obzirom na naš redovnički život, posebno redovnički odgoj, kao: “Što je potrebno za postati redovnica? Koji su razlozi da netko prekine redovnički odgoj i vrati se obitelji nakon nekoliko godina?” Susretu su prisustvovale i djevojčice koje tijekom mise plešu da bi uzveličale liturgijsko slavlje. Rekle su: “A mi, kad ćete nama dati jednu pouku? I mi trebamo učiti od vas.” Dirljivo ih je bilo vidjeti u poderanoj odjeći koja im nije zapreka da plešu pred svima nama i svim srcem slave Boga. Svugdje se osjeća nedostatak prisutnosti redovnica. Potreba ljudi za Bogom i teškoće u apostolatu očituju se i u velikom broju sekti koje “niču” po selu. Svećenici nisu bili ništa manje radosni od svojih župljana zbog našeg dolaska. Zahvalni su što smo mislili na njih, njihovu župu. A malo domaćih keksa što smo iz naše kuhinje ponijele te lijepi korpolar i palij, rad naših sestara, darovale smo u znak našeg prijateljstva i molitve za njih i svećenike koji žive i svjedoče u toj dalekoj i izoliranoj župi. Oni pozdravljaju cijelu našu zajednicu. Lijepo je radosno živjeti i radost velikodušno dijeliti.

s. Anne Marie Mukundwa

STATUT PROVINCIJE U NAŠEM SVAKIDAŠNJEM ŽIVOTU Tema ovogodišnjih susreta svih sestra u Misiji je novi Statut Provincije u našem svakidašnjem životu. Prvi susret održan je u mjesecu siječnju, s radom na poglavlju “Život u redovničkoj zajednici”. Na početku mjeseca posvećenog Mariji koja je učiteljica molitve par execellence, imale smo naš drugi susret na temu “Molitveni život”. Lijepo je bilo toga dana doživjeti zajedništvo u našoj kući u Ngubi u Bukavuu. Voditeljice susreta su bile sestre iz zajednice u Nyantende. Poslije uvodnog izlaganja o molitvi i temeljitog iščitavanja

ODJECI 2/2015.

27

drugog poglavlja Statuta, podijelile smo se u manje skupine kako bismo svaku točku Statuta što konkretnije preispitale u našem svakidašnjem životu. Bogato je bilo vrednovanje našeg življenja molitve. Nadamo se da ćemo prijedloge, u tom dijalogu iznjedrene, moći zaživjeti kako bismo se približile Franjinom načinu života za kojeg autobiografi kažu da nije bio čovjek koji moli već čovjek molitva. Poslije radnog dijela uslijedilo je življenje sakramenta pomirenja i slavljenje svete mise. Molile smo zajedno “za skladan zajednički život” u našim zajednicama (Statut, 37). Mnogo puta smo pomislile da su se neki susreti dogodili sasvim slučajno, mada se grčki filozof Heraklit to trudio poricati, ali kod Boga ništa nije slučajno. Tako i ovaj susret, koji smo upriličile 1. svibnja jer je to neradni dan, savršeno odgovara početku Marijina mjeseca. Za slavljenje svete mise i sakramenta pomirenja pozvale smo “slučajno” don Louis Pasteura, koji je odgovoran za biskupijski Caritas gdje radi naša s. Mirabilis. Svećenik kao osoba “iz struke” obogatio nas je podsjetivši nas na važnost blagdana sv. Josipa Radnika te osjećajnost i stalnu zauzetost Crkve za dostojanstvo radnika, čiji spomendan slavimo. Naše okupljanje bila je prigoda da u ugodnom raspoloženju proslavimo imendan naših dviju sestara imenom Marie Louise, kojih je imendan bio dva dana ranije. Obavijest svim sestrama o sudjelovanju s. Espérance Casinga i s. Emilienne Nankafu u rujnu ove godine u Rimu na susretu mladih redovnika s Papom, ozarila je srca svih nas. One dvije poći će u susret Papi, našim sestrama u Provinciji i Družbi, a u svojim srcima ponijet će sve nas i naše molitve. Susret smo završile u kasnim poslijepodnevnim satima uz pjesmu zahvale. Razmjena osobnih iskustava, promišljanja i radosti ponovno su nam bili prigoda da zajedno s psalmistom kličemo: Kako je lijepo biti zajedno!

s. Samuela Šimunović

DUHOVNO PRAĆENJE U REDOVNIČKOM ODGOJU U duhovnom centru Amani u Bukavuu 2. i 3. svibnja bio je organiziran seminar za sestre s privremenim zavjetnim od prve do treće godine. Tema je bila Život u istini kao plod duhovnog praćenja u junioratu. Voditelji seminara su nam predstavili temu duhovnog praćenja. Iako nam je ova tema već dobro poznata iz prvih godina redovničkog odgoja, uvijek iznova je aktualna i važna za svaku etapu redovničkog života. Pojam “duhovno praćenje” znači doslovno ići ukorak s nekim, dijeliti, lomiti iskustva kao što lomimo kruh da bi ga dijelili među sobom. “Pratiti” znači hodati usporedno s drugim, hodati njegovim ritmom, ni brže ni sporije od njega. Upravo to je i osnovni princip duhovnog praćenja – ritam se određuje ritmom osobe koju se prati. Porijeklo duhovnog praćenja možemo naći već u starozavjetnim tekstovima. Svima nam je dobro poznato da je Samuel u djetinjoj dobi boravio u hramu u školi kod svećenika Elia.

ODJECI 2/2015.

28

Kralj David u trenucima odlučivanja traži pomoć kroz razgovor s prorokom Natanom. U Novom zavjetu susrećemo Filipa koji dijalogom uvodi eunuha u vjeru. Uloga duhovnog voditelja upućuje na veliko sebedarje, podrazumijeva mnogo poniznosti i diskrecije. To je osoba koja hoda uz nas i ne nameće nam svoj put, već nam pomaže posvijestiti cilj našega života. Duhovno vodstvo pomaže drugome da se prepusti vodstvu Duha Svetoga, pomaže rasti u vjeri, spoznati samoga sebe, a posebno svoju osobnu povijest. Za uspješno duhovno praćenje potrebno je veliko povjerenje između osoba te pouzdanje u Božju providnost. Povjerenje nam pomaže da se otvorimo i budemo što iskreniji u dijalogu. Iskrenost i otvorenost pomažu u upoznavanju samoga sebe i razvijanju samosvijesti, što pridonosi rastu i zrenju u svom redovničkom posvećenju. Takvo duhovno praćenje mnogima je u povijesti pomoglo u shvaćanju i življenju Božjeg poslanja, pa zašto ne bi i nama danas? Dvodnevni seminar, bogat međusobnim dijeljenjem iskustva i izlaganjem na temu, pomoć nam je u radosnom življenju redovničkih zavjeta. Zato hvala našim sestrama koje su nam omogućile sudjelovanje.

s. Séraphine Fazila Kanyere

ŽIVJETI BLAGOSLOV Dana 7. svibnja sestre u zajednici Nguba u Bukavuu okupile su se kako bi zahvalile Bogu za dar njegove dobrote koju je usadio u srce svakog čovjeka. Mnogo je onih što su se dali voditi upravom njegovom dobrotom u svojim srcima te su nastavili ljubiti i dijeliti svoj život i svoja dobra s braćom i sestrama koju možda nikada nisu osobno ni susreli. Ekonomija ljubavi nema granica ni računa. Sve što mi radimo, živimo i pomažemo drugima u ovom napaćenim narodu u DR Kongu, činimo zahvaljujući Stvoritelju i braći koja u njegovo ime ljube i dijele. Tako i danas, blagoslov novog automobila kojeg smo dobile zahvaljujući mnogim dobročiniteljima, blagoslov je ne samo automobila već svih osoba koji su ugradili svoju dobrotu i smisao dijeljenja u njegovu nabavku. Blagoslovna molitva podsjetila nas je da se dobro ne može zadržati te smo molili i za sve nas kojima će automobil služiti, ali i za sve one koje će nam Božja Providnost poslati u susret na ovim našim blatnjavim ili prašnjavim putovima kako bismo im svjedočile Njegovu ljubav, nastavile živjeti i dijeliti dobro. Nakon blagoslova novog automobila terenca blagoslovili smo i početak gradnje radionice za izradu crkvenoga ruha. Neka naša molitva prati i čuva sve radnike koji sudjeluju u gradnji. Liturgijsko ruho je vidljivi izraz naše “nevidljive” ljubavi i poštovanja prema Bogu. Sve lijepo što će se izraditi u toj radionici neka nam pomogne pobožno slaviti i hvaliti Stvoritelja.

s. Samuela Šimunović

ODJECI 2/2015.

29

NAŠI POKOJNICI

SESTRE NAŠE DRUŽBE

S. M. Neža Mohar, živjela 92 godine, u Družbi 71 godinu preminula 14. travnja 2015. u Mariboru

S. M. Monika Wodiunig, živjela 74 godine, u Družbi 54 godine preminula 5. svibnja 2015. u Pliberku / Blajburgu

S. M. Beata Vidovič, živjela 88 godina, u Družbi 58 godina preminula 8. svibnja 2015. u Repnjama

S. M. Berhmana Nazor, živjela 89 godina, u Družbi 70 godina preminula 14. svibnja 2015. u Splitu

RODBINA SESTARA Iva Malenica, majka s. Antonele, preminula 22. travnja 2015.

Anđa Radić, majka s. Zorislave, preminula 5. svibnja 2015.

S. M. BERHMANA ROZARIJA NAZOR S. Berhmana je preminula na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u 90. godini života i 71. godini redovništva. Sprovod pokojne s. Berhmane bio je 18. svibnja na Lovrincu. Uz brojne sestre iz gotovo svih podružnica okupio se lijep broj drugih redovnica te rodbina pokojnice. Na ispraćaju je bilo četrdesetak svećenika zajedno s biskupom dubrovačkim mons. Matom Uzinićem. Sprovodni obred u kapeli groblja predvodio je katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, a na samom groblju biskup Uzinić. Sprovodnu misu, nakon sprovoda, u

samostanskoj kapeli na Lovretu prevodio je nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić u zajedništvu s biskupom Uzinićem i devetnaest svećenika. Od s. Berhmane se na Lovrincu, uz prikaz njezina života i djelovanja, oprostila provincijalna predstojnica. Nakon sprovodne mise u samostanskoj kapeli od pokojnice se oprostio don Tomislav te u ime rodbine gosp. Ante Nazor.

ODJECI 2/2015.

30

RIJEČ OPROŠTAJA PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE

U večernjim satima svetkovine Gospodinova uzašašća na nebo, 14. svibnja 2015., u nazočnosti velikog broja sestara preminula je naša draga s. Berhmana. U sedamdeset prvoj godini redovničkog života uzišla je njezina duša Onomu za kojega Sirah veli: “Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti” (Sir 1,13).

S. Berhmana Rozarija Nazor rodila se 30. rujna 1925. godine u Jesenicama, od oca Petra i majke Marije rođ. Nazor. Imala je dva mlađa brata. Rođena je na blagdan sv. Jeronima Dalmatinca kojega je držala svojim posebnim zaštitnikom.

Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu, upisala se u Žensku realnu gimnaziju u Splitu. Posredstvom svoje tete, naše pokojne s. Janje Nazor, primljena je Rozarija u Zavod školskih sestara na Lovretu, najprije kao gojenica a onda kao kandidatkinja. U kandidaturu je primljena 1. rujna 1938. godine, a u postulaturu 14. veljače 1944. godine. Kanonsku godinu novicijata započela je na blagdan Bogojavljenja 1945. godine. Prve redovničke zavjete položila je 7. siječnja 1946., a doživotne zavjete 19. travnja 1949. godine u Splitu.

S. Berhmana je nakon položenih prvih redovničkih zavjeta poslana na studij. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1946. godine upisuje studij povijesti južnoslavenske književnosti i francuskoga jezika, te hrvatski jezik i hrvatsku povijest. Po završetku studija 1951. godine vraća se u Split.

Tijekom nekoliko godina bila je vratarica u samostanu na Lovretu, nakon čega je jednu školsku godinu (1955./56.) bila prefekta u slovenskom internatu kod školskih sestara u Celovcu. Po povratku u Split nekoliko je godina imala brigu za kandidatkinje. Godine 1961. na molbu katedralnog župnika don Pavla Žanića, kasnije biskupa mostarskoga, a s dopuštenjem vrhovne predstojnice s. Tereze Vidan i dekretom Biskupskog ordinarijata, imenovana je vjeroučiteljicom djece u župi sv. Duje (1961.-1963.) te je bila prva vjeroučiteljica iz naše Provincije. Od godine 1963., na molbu biskupa mons. Frane Franića, profesorica je u biskupskoj sjemenišnoj gimnaziji u Splitu. U sklopu gimnazije bio je osnovan i Odsjek za redovnice, kojem je inicijatorica bila upravo s. Berhmana. Djelovanje je započelo u prostorima preuređenih gospodarskih zgrada našega samostana, a s. Berhmana je bila imenovana podupraviteljicom Odsjeka za redovnice. U gimnaziji je predavala, s jednim prekidom, sedamnaest školskih godina hrvatski jezik, a neko vrijeme i francuski te jednu školsku godinu njemački jezik. “To mi je ostalo kao najdraža dužnost koju sam obavljala, iako nikada prije nisam poželjela da bih radila u školi”, zapisala je s. Berhmana u svojoj autobiografiji.

Nakon što je jedan mandat bila zamjenica provincijalne predstojnice, na redovitom Provincijalnom kapitulu 1975. godine s. Berhmana je izabrana za provincijalnu predstojnicu. Po završetku te službe 1981. godine odlazi u našu kuću u Glagoljaškoj ulici, gdje je jedno šestogodište obnašala i službu kućne predstojnice (1986.-1992.). S velikim zadovoljstvom s. Berhmana je poučavala i izvan škole. U samostanu je davala satove jezikȃ vanjskim đacima. Neko vrijeme bila je katehistkinja u višim razredima osnove škole u župi sv. Roka. Godine 1992. ponovno se vraća u provincijalnu kuću na Lovret, gdje ostaje do konca svoga života. S velikim zadovoljstvom poučavala je sve koji su to od nje zatražili,

ODJECI 2/2015.

31

prevodila je, lektorirala razne tekstove, osobito svećenicima župnicima, njezinim nekadašnjim đacima.

S. Berhmana je s izrazitom zahvalnošću primila dar studija, jer je studiranje redovnica u to vrijeme bila prava rijetkost. Dugo je bila jedina fakultetski obrazovana sestra u zajednici, te se na svaki način trudila zahvalno uzvratiti zajednici za taj dar, osobito pisanom riječju. Svesrdno se zauzela da se življena povijest Provincije ne prepusti zaboravu pa je napisala prvu knjigu povijesti Provincije pod naslovom Lovretske sestre (1986. godine). Iz zahvalnosti prema svim sestrama koje su svoj život i rad, molitvu i žrtvu, vjernost i ljubav ugradile u temelje naše zajednice, sabrala je njihove životopise i 1997. godine oblikovala prvu knjigu nekrologa svih do tada preminulih sestara pod naslovom Put u svjetlo. U vrijeme kad se u redovničkim zajednicama počelo razmišljati o izdavanju provincijskih glasila, s. Berhmana se za to zdušno zauzimala te su u našoj Provinciji, među prvima, počeli izlaziti Odjeci iz života Provincije (1970. godine). S. Berhmana je bila prva i dugogodišnja urednica, ustrajna poticateljica sestara za pisanje priloga te čitanje Odjeka. Na taj način zauzimala se za međusobno upoznavanje sestara i života pojedinih zajednica te intenzivnije življenje s cijelom Provincijom.

Niz godina s osobitom je radošću, pripravnice za redovnički život, u postulaturi i novicijatu poučavala povijest Provincije i Družbe. Sa slovenskoga jezika prevela je (1997.) na hrvatski jezik sjećanja s. Hedvike Puntar na utemeljiteljicu naše Družbe Tragom majke Margarete Pucher.

S. Berhmana je imala izrazito dobro pamćenje osoba, događaja i datuma. S lakoćom je pristupala ljudima i sklapala dugotrajna poznanstva i prijateljstva. Uz sestre svoje zajednice bila je povezana i s brojnim sestrama drugih zajednica, osobito sestrama sv. Križa koje je susrela na studiju i s njima ostala u kontaktu do konca života. Posebno su joj na srcu bili njezini đaci, nadasve oni koji su postali svećenici, a danas je među njima i nekoliko biskupa. Svakom bi se njihovom posjetu veoma radovala i brižno se raspitivala o životu svakog pojedinog. S. Berhmana je voljela pisati pisma i s mnogima je na taj način bila povezana dokle god su joj fizičke snage to dopuštale. Na poseban način bila je povezana sa svojom rodbinom, a gotovo jednako tako zanimala se za roditelje i rodbinu drugih sestara. Ljubav prema zajednici prenijela je na sinovke i sinovce koji lovretsku zajednicu, preko tete Berhmane, doživljavaju svojom.

S. Berhmana je voljela zajednički život, puno je držala do samostanske stege, obdržavanja dnevnoga reda, poštivanja pretpostavljenih. U svojoj biografiji iskreno je zapisala: “Cijeli svoj život trudila sam se da budem bolja, ali, bez lažne poniznosti, mogu reći da nemam osjećaja nekog napretka, jedino što predanije prihvaćam nedaće života i što lakše shvaćam svoje i tuđe nedostatke … Blaženi krotki jer će posjedovati zemlju. Moj željeni ali nedosegnuti ideal!”

Draga s. Berhmana, hvala vam za svako dobro koje ste učinili za našu zajednicu. U pisanoj baštini naše Provincije ostaje vaš duboki trag. Neka Vas Gospodin blagoslovi i nagradi Vaš trud. Milostivo Vas primio u blaženstvo krotkih na nebesima.

Počivala u miru Božjem!

s. Leonka Bošnjak Čovo

ODJECI 2/2015.

32

RIJEČ OPROŠTAJA DON TOMISLAVA ĆUBELIĆA

Rijetki su ljudi kojima kad izgovorimo ime biva jasno o kome je riječ. Među takve ljude pripada s. Berhmana. Dovoljno je reći s. Berhmana i znano je o kojoj je osobi riječ. Rođena na blagdan sv. Jeronima, umrla na blagdan Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista, isti datum kad i njezina prijateljica od punog povjerenja s. Oresta (1997.). Za živog Boga slučaja nema. Od rođenja život se kreće u izlomljenoj liniji a naše je vrijeme ograničeno. I dođe vrijeme kad se malo-pomalo gubi vlast nad kretnjama tijela i pokretima duše.

Umrli ste u kući koju ste smatrali svojom. Bili ste ugledni i kulturni. S diplomom književnosti i francuskog jezika predavali ste u sjemenišnoj gimnaziji s kratkim prekidom 17 školskih godina. Na visokoj razini generacijama prenosili ste znanje iz hrvatskog (francuskog) jezika i unosili ravnotežu u životne prostore gimnazijskih dana. To ste umjeli i znali. – Puno je razloga u Vašoj osobi da Vam generacije sjemenišnih gimnazijalaca od školske godine 1963./4. do umirovljenja (i drugi ljudi) budemo zahvalni i da Vas se sjećamo. Za ulazak u gimnazijske prostore trebao je pristanak Svete Stolice. U odgovoru je pisalo: “Dozvoljava se samo u slučaju ako se nikako drugačije ne može riješiti stvar”.

Bili ste dostojanstvenog stava i odmjerene riječi koja nije bila prazna. Inflaciju riječi niste priznavali. U Vašoj osobi nije imala prostora. Svjesni da riječ predstavlja osobu. Bili ste drukčija. Izrazito drukčija. U osobi s. Berhmane - riječ je bila poziv, a ne prepreka. Odudarali ste od standardnog u pozitivnom smislu.

Slutili ste i bojali se gorčine u ljudskom okruženju. A gorčina je ledeno tlo na kojemu ništa ne može rasti. Rastemo u teškim vremenima, ne u vremenima lagodnosti. U vrtlogu i tjeskobi odlučivanja nastojali ste uskladit uvjerenje i potrebu. Bili ste i ostajete zaštitni znak zajednice na Lovretu. Vjerodostojni i odmjereni. Vaši su na Vas bili ponosni.

Patnja drugoga Vas je dodirivala. Bili ste neotporni na uvredu i krivu riječ. Gotovo bi djelovali izgubljeno. Ali izuzetno uvjerljivi u opraštanju. “A najlakše i bez imalo zadrške molim Oca nebeskoga: Otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Otpusti mi, Gospodine, kao što i ja otpuštam. A Ti to znaš i možeš bolje i velikodušnije.” (citat iz autobiografije).

U Krista ste vjerovali, a Isus Krist voljan je surađivati s najmanjim treptajem vjere.

Vi ste s. Berhmana kod ljudi prepoznavali i isticali vrijedne, pozitivne, lijepe strane ljudske osobe što svakako ulazi u kompletnost Vaše osobe i to je Vaša odlika.

Je li imala slabosti? Jest, imala ih je. A tko ih nema. Nismo valjda ljudi, kršćani, svećenici redovnici i redovnice da likujemo na nečijim nedostacima i slabostima. To Krist nikad ne čini. Stoga, dobro je da Krist prosuđuje nas, a ne mi njega i druge. Čovjek i njegova djela imaju sjenu. A što bi Krist i Crkva radili da nema slabih i grješnih? Na početku života vjere predsjeda Bog osobno; to je njegov dar; ne ističimo svoje pravo na Isusa Krista makar nagomilali brdo kreposnih djela. Jer… mane velikih ljudi utjeha su budalama. Bez opraštanja nema pomaka u životu. Jer ako bez opraštanja živimo, “sastajemo se a ne poznajemo, živimo ali se ne volimo, umiremo a da se ne oplakujemo”.

“Sva će naša djela biti dovršena, snage istrošene, i srce će se zaželjeti počinka…” Pa počivajte u miru koji Krist daruje. Amen.

ODJECI 2/2015.

33

RIJEČ NA GROBLJU U UVODNOM DIJELU SPROVODNOG OBREDA

Jedina istina koja ne stari, koja ne gubi svoju snagu i svoju aktualnost - to je smrt. Sve istine koje ljudi redom suprotstavljaju toj istini ubrzo ostare. Govoriti o smrti bez strahopoštovanja je u najmanju ruku loš ukus ili taština. Govorit o smrti bez uskrslog Krista je utopija.

Na pitanje o smrti nema zadovoljavajućeg odgovora u okvirima sustava znanja, već samo u okviru sustava vjere.

S. Berhmana prošli ste svoju malu Kalvariju s licem vjernika i nemirom prema smrti. Molimo Krista u kojega ste vjerovali da Vam podari novi uskrsli život.

Život se kida, mrvi i osipa i čovjek umire po pravilima zemlje. I Krist je umro po pravilima zemlje a živio po pravilima neba. Neka Krist u kojega ste vjerovali unese u Vas novi uskrsli život. A mi priznajmo svoje grijehe (ne tuđe) jer u smrti iznimke nema, ni iznenađenja. Svi putovi vode do nje, sve što činimo to je priprema za nju, uvijek joj bliže, nikad dalje.

Don Tomislav Ćubelić

RIJEČ SPLITSKO-MAKARSKOG NADBISKUPA NA POČETKU SPROVODNE MISE

Poštovane sestre, rodbino, dragi biskupe, braćo svećenici, poštovani đaci, nazočni vjernici, prijatelji naše s. Berhmane, svima izražavam svoju ljudsku i kršćansku sućut. Oprostili smo se od nje na našem groblju, ali povezanost ostaje trajna. Jedan od jačih momenata povezanosti jest i ova molitva koja je najdublji i najiskreniji izraz zahvalnosti Bogu za naše drage, osobito za pokojnu sestru. U tu zahvalnost želimo i mi uključiti sve ono što osjećamo i dugujemo pokojnoj s. Berhmani, čime nas je zadužila.

Želimo da joj Gospodin dade puno vrjedniju nagradu, neprolaznu nagradu ostvarenosti života u uskrsloj dimenziji. U tom zajedništvu osjećamo da smo ga ponekad znali i narušiti i ne biti na onoj razini na kojoj bi trebali biti. Negdje osjećamo iskrenost kajanja i pitanja oproštenja, to su novi momenti oproštaja i molitve za pokojnu. Želimo reći Gospodinu: Gospodine, želimo oprostiti sve što nije bilo na ljudskoj i na vjerničkoj razini prema pokojnoj sestri. Ona je to sigurno prelazeći s ovog svijeta učinila od srca i iskreno. Neka Gospodin oprosti svima nama da bismo mogli dostojno slaviti ova sveta otajstva.

NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA SPROVODNOJ MISI

Godina je 1963., poslije zatvaranja sjemeništa i bogoslovije (1956.), ponovo se otvara splitsko Nadbiskupsko sjemenište, uz velike poteškoće, ali uz još veću radost. Raspršeni širom domovine, u Zagrebu, Zadru, Dubrovniku, vraćamo se doma. I ne samo da nas je bilo u drugom razredu veliki broj, velika obitelj, preko četrdeset. Nego i oni koji su poslali pismo da bi upisali sjemenište, bilo ih je još više - taj prvi razred, čini mi se, pedeset i trojica. Toliko mladosti u uskom prostoru. Nije bilo lako organizirati ponovo otvaranje jer su nam prostori bili oduzeti. S druge strane, ideologija još uža. Zbog nje smo izgubili sva

ODJECI 2/2015.

34

prava. Tko se upisao u sjemenište izgubio je pravo na doplatak, na zdravstveno osiguranje, na đačke i studentske povlastice. A s druge strane, svugdje čujemo: “odumire taj neprijatelj, Crkva će odumrijeti”. Ta mladost u sjemeništu vidi budućnost, neku nadu, a s druge strane već je pod etiketom. To nije bilo lako. Nije bilo lako pronaći i ponovo strukturirati osoblje, profesore koji će gimnaziju, sjemenište ponovo uzdignuti na višu razinu. Među profesorima vidimo neobično - jedna časna sestra. “Kako se ona zove?”, “s. Berhmana”. “Odakle?” “S Lovreta”. Mala početna rezerviranost i udaljenost odmah su se premostili. Ovdje bih se načas zaustavio u promišljanju. Reći ću nešto o pismu. Pisma su pisali sjemeništarci da ih se primi u sjemenište. Svaki čovjek dolazeći na ovaj svijet dolazi s pismom, u omotnici. Kome je usmjerena ta omotnica? Najprije toj osobi jer je ona sama adresant. Onda kasnije i drugima, okolini, roditeljima, prijateljima, svima s kojima će se susretati. A što je to pismo? To je Božja poruka, plan za svaku osobu. I tu poruku, koja je na početku nepoznata, s vremenom se otkriva i ona dolazi do svog izražaja. Tu je i pismo od naše s. Berhmane i to ispisano i pročitano. Najbolje ga možemo vidjeti u ovim trenucima oproštaja. Tu je ono skoro cjelovito premda je, ljudski gledano, nepoznato. Vjerujem da to pismo ima puno poglavlja i da su sva sastavljena od ljubavi, pažnje, predanosti, sebedarja. Jer s. Berhmana nije samo radila u sjemeništu nego je radila za sjemenište, za tu mladost. Ja vjerujem da je i ona prepisala nešto od te mladosti, ali mi smo ovdje daleko više prepisali, svoje živote. Sestra, kako smo je zvali, bila nam je poput majke. Njoj je stalo u tim uvjetima koje sam nabrojio, u toj ideologiji, da nam kao majka pomogne odrastati u što normalnijim uvjetima. U želji da nam pruži sve najbolje puno je pažnje tkala u nastavu. Nije nas učila za školu, učila nas je za život. Njoj nije bilo važno hoće li dotični mladić dokraja završiti sjemenište i bogosloviju. Naravno da joj je to stalo, ali htjela je spremiti mladost za život, da imaju lijepo ponašanje, da budu ljudi koji nešto znaju, intelektualci koji će imati jednu duhovnu dimenziju, da od njih naša domovina, naša Crkva ima nadu, novost koja će na svoj način dati ohrabrenje ovome puku. S. Berhmana je to radila s ljubavlju. Ali znate kakvi smo mi u tim godinama. Svatko ima svoju narav, malo prkosa, pa ne želi biti pod nečijom pažnjom, želi neku slobodu. Znali smo se često opirati i biti nezahvalni. Ali vjerujem da je svatko cijenio njezinu predanost, ljubav, pažnju. Razredi su bili veliki. Mnogi su od nas zaboravili u kojem su razredu bili, gdje mu je bila klupa. A s. Berhmana je poslije toliko godina znala bolje nego dotični gdje je tko sjedio, znala je sve detalje i dogodovštine iz škole. Znala je što je tko pisao u školskoj zadaći. Nevjerojatno koja je to bila memorija. Možemo je vidjeti kao živu memoriju, kao arhiv sjemeništa od '63. do zadnje godine kad je predavala. To je doista jedan kompletni arhiv u kojem su toliki životni detalji, slike zapisani. To je mogao netko tko je imao ljubavi. I na našim maturalnim proslavama iznosila bi detalje kojih se nismo sjećali. A ona bi štošta iznosila: “Sjećate se kad je bilo to…”, ili: “ti si to rekao”… Ljudi su se čudili. To je mogla profesorica koju smo zvali sestra a bila nam je kao majka. Evo, to pismo je ona u Božjem planu otkrivala, pisala i na svoj način davala nama. Ja bih rekao da bismo mi koji smo prošli Nadbiskupsko sjemenište u kojem je ona predavala mogli prihvatiti ovu tvrdnju: “Vi ste moje pismo, pisano ne tintom već ljubavlju”. Ne bi se bunili na ovakvu njezinu izjavu jer to je doista bila stvarnost. Ona je u Božjem planu, kroz ta vremena, radila na ostvarenju Kraljevstva Božjeg odgajajući upravo nove navjestitelje Kraljevstva Božjega.

ODJECI 2/2015.

35

Sestri Berhmani trebamo zahvaliti i za jednu drugu dimenziju. Uz profesore, ona je kao žena uvijek unosila jedan novi element, jednu novu dimenziju. Njezina prisutnost je bila bogatstvo i obogaćenje. Vjerujem da je svima nama dala za zadaću da pismo koje je svatko od nas donio sa sobom, otkriti i pročitati, ispisati da ono bude rad koji će biti promoviran. Ne ovdje, nego kod Gospodina. Smrt je uvijek jedna stvarnost koja nas povezuje i usmjeruje prema uskrsnuću Gospodinovu. Srasli smo s njime, kaže sv. Pavao, po našem životu, po smrti i uskrsnuću. Vjerujemo da joj je Gospodin dao nagradu za njezin trud i rad. Pred smrću evanđelje nam stavlja nekoliko držanja koja su, rekao bih, potpuno ljudska i normalna. Ima držanja pred smrću kao pred nekim neprijateljem za koga ne znate kad će doći ali sigurno znate da će doći, da će vas pogaziti, da ste poraženi. To je strah koji sve više i više ulazi što se više proglašavamo samodostatnim i autonomnim. Možemo se pred smrću postaviti kao ovaj sluga koji sa strahom čeka svoga gospodara jer se boji da mu ne prigovori da nešto nije dobro učinio, da je promašio, propustio. Ima i ovaj treći momenat gdje se očekuje s ljubavlju i radosno, a to je čekanje svoga Zaručnika. Ja ne znam čitavu životnu priču i povijest naše s. Berhmane, Gospodin to zna. Bila je osoba posvećenog života koja je u teškim vremenima svoj život, sposobnosti, talente stavila u službu evanđelja, u službu Crkve, u službu Krista raspetog i uskrslog. Koliko god su nam momenti straha i nepovjerenja prisutni, vjerujem da je na kraju kod nje prevladala slika: osoba posvećenog života koja očekuje svoga Zaručnika. Za sve ono što je značila i bila među nama zahvaljujemo zajednici školskih sestara koja je iznjedrila jednu osobu koja je bila osoba Crkve, ne samo vaše zajednice, nego je te granice proširila. Neka Gospodin proširi granicu ograničenosti, grešnosti, zemaljskih dimenzija i uvede je u bezgraničnu radost i sreću. Pokoj vječni, daruj joj, Gospodine.

Mons. Marin Barišić

RIJEČ ZAHVALE U IME RODBINE

Drage i poštovane školske sestre franjevke! Dopustite da u ime obitelji pokojne s. Berhmane Rozarije Nazor zahvalim za sve dobro što je vaša zajednica učinila za našu tetu. U prvom redu vam hvala što ste našu tetu primili u svoju zajednicu, omogućili joj primjereno obrazovanje, postavši tako prvom ženom u našim Jesenicama s visokoškolskom diplomom. Hvala vam što ste joj dozvolili da bude dugogodišnja profesorica na tako uglednoj i značajnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, splitskom sjemeništu. Posebno smo ponosni na činjenici da ste joj ukazali povjerenje da vrši službu provincijalne predstojnice vaše Provincije. Hvala vam na toplini, ljubavi i brizi za nas, članove njezine obitelji, koju ste iskazivali bilo kod naših posjeta teti, bilo da ste zajednički proživljavali sretne i teške trenutke u našoj obitelji. Samostan na Lovretu i vašu zajednicu doživjeli smo kao dio nas. Ali posebna vam hvala za posljednjih nekoliko godina života naše tete kada ste pokazali primjerenu brigu i skrb. Iskreno i veliko vam hvala!

ODJECI 2/2015.

36

Koristim ovu priliku da u ime obitelji zahvalim ocu nadbiskupu, svećenicima, redovnicima, redovnicama, rodbini, mještanima i prijateljima koji su došli ispratiti našu tetu i na taj način iskazati joj poštovanje. Iako je naša teta umrla u 90. godini, nama teško pada ovozemaljski rastanak, ali kada racionalno promislimo, samo Bogu možemo biti zahvalni da je toliko dugo bila dio sviju nas. Draga teto, zbogom i doviđenja u vječnosti!

Ante Nazor, sinovac

PRISTIGLI IZRAZI SUĆUTI

Poštovana i draga s. M. Leonka! Vama i cijeloj vašoj zajednici Splitske provincije, iz dubine duše izražavamo iskrenu sestrinsku sućut povodom odlaska s ovoga svijeta drage sestre Berhmane. Više naših sestara poznavalo ju je i bilo s njom dugi niz godina sestrinski povezano, divilo se njezinoj dobroti, shvaćanju redovništva u ovom našem vremenu i spremnosti da pomogne, da učini nešto dobra svagdje i svakome. Hvala dobrom Bogu koji ju je dao ovim našim danima, neka i po njezinoj smrti Gospodin blagoslovi cijelu vašu zajednicu! Svoje molitve upućujemo Gospodinu za mir i pokoj plemenite duše preminule sestre Berhmane. Suosjećamo s Vama u boli za dragom Pokojnicom i ostajemo sjedinjene u molitvi. U ime zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa

s. M. Amalija Kupčerić, provincijalna poglavarica Đakovo, 18. svibnja 2015.

***

Draga provincijalka s. Leonka, drage sestre splitske provincije, posebno u zajednici na Lovretu! U Godini posvećenog života Gospodin je pozvao već puno sestara naše Družbe u krilo Boga Oca, sada i s. Berhmanu. Vjerujemo, da preminule sestre Njegovim očima gledaju na nas i nadamo se, da nama mogu pomoći naći baš ono što Gospodin najviše očekuje od nas. Hvala posebno sestrama na Lovretu, koje su danju i noću služile Bogu i zajednici razumijevajući i pomažući s. Berhmani, kao i drugim bolesnim sestrama. Neka uživa puninu Božje ljubavi i mira. Mir i svako dobro.

s. Vida Tomažič

ODJECI 2/2015.

37

Samostan sv. Klare Split, 25. svibnja 2015.

Cijenjena i draga časna s. provincijalko, bila sam zadužena da izvršim neke hitne poslove pa mi oprostite što Vam se javljam sa zakašnjenjem. Primite izraze moje iskrene sućuti u povodu smrti drage s. Berhmane, koju je Gospodin pozvao u svoj mir. Vijest da je preminula iznenadila me, jer sam s. Berhmanu uvijek doživljavala kao zdravu osobu, punu dinamike, elana i južnjačke radosti kojom je zračila i na druge tu radost prenosila. Iz mojih školskih dana, provedenih kao gojenica u vašoj sredini, na Lovretu, a pod nadzorom uzorne nam prefekte s. Oreste, koja je riječju i životom naše duše trajno upravljala k dobrome Bogu, i to baš u godinama koje su bile presudne za našu duhovno-moralnu formaciju, ostala nam je u dubokom sjećanju i s. Berhmana, kao pomoćnica naše dobre prefekte. Uz nju smo bile slobodnije, intimnije; ona nas je vodila na šetnje, posebno u ljetnim danima – prema Poljudu, prema moru. Znala je, kao psiholog, da nam treba i radosnih trenutaka i odmora od napornog učenja i trajnog boravka u učionici kao i u školi. Dolazila nam je, s ostalim sestrama, i u naš samostan. U nekoliko navrata nazivala me je telefonski i pitala za sestru mi Branku, koja joj je znala slati neke umjetničke razglednice za pisanje, zbog čega bijaše radosna. Svojim znanjem stranih jezika mnogo je pomagala drugima, a u Sjemeništu bijaše glavni njezin rad oko duhovno-znanstvene formacije mnogih đaka. Znala mi je katkada prenijeti utiske o doživljajima s njihovim mladenačkim postupcima. Neka je dobri i milosrdni Bog primi u svoje okrilje i nagradi vječnom nagradom. S preporukom u molitve i uz srdačan pozdrav, odana Vam u Kristu

s. Marija od Presv. Srca, OSC ***

Poštovane sestre! Kad sam saznao da je Gospodin s. Berhmanu pozvao k sebi, odmah sam odlučio da ću doći na pogreb i tako joj još jednom iskazati poštovanje i zahvalnost za sve što nam je dala kroz naše srednjoškolsko obrazovanje. Doista nam je puno dala od svog znanja, ali ona je na svoj specifičan način bila i odgojiteljica. Nikad nije propustila uputiti nas na ljudsko i kršćansko, a svojom praksom ispisivanja čestitaka s porukom kad god smo odlazili na praznike (za Božić i Uskrs) ostala nam je u posebnom sjećanju. Bilo je toliko njezinih “legendarnih” intervencija kad je kao razrednica nastojala ispravljati naše nestašluke. Nažalost, jučer me je uhvatila neka viroza s visokom temperaturom i doslovno me je slomila, tako da, nažalost, ne mogu doći u Split na pogreb. Dana 27. lipnja planiramo se naći u Splitu i proslaviti 40. obljetnicu mature, pa ćemo tada svi skupa otići na grob i zahvaliti joj. Cijeloj vašoj zajednici izražavam iskrenu sućut, a s. Berhmanu ću uključiti u svetu misu čim se oporavim. Srdačan vam pozdrav

don Mili Plenković ***

ODJECI 2/2015.

38

Mainz, 18. 5. 2015.

Štovane sestre franjevke,

povodom smrti s. M. Berhmane Rozarije Nazor želim svima izraziti veliko poštovanje njezine zemaljske mudre ličnosti, koja je odisala dobrotom i poniznošću. Upoznala sam je jer je bila prijateljica moje majke iz gimnazijskih dana.

Sada će naći svjetlo, toplo mjesto u Božjoj milosti i dobroti. Na zemlji ostavlja prazninu.

U kršćanskoj odanosti

Stella Sprung-Gather

***

ZAHVALE Darujući Bogu svoj život u predanom radu i velikom voljom, nakon oporavka od teških i učestalih tjelesnih lomova, s. Silvestra je uvijek ispočetka velikim žarom radila svoju dužnost u svojoj redovničkoj zajednici. Snagu je crpila u euharistijskom Isusu. Pobožnost prema nebeskoj Majci Gospi Sinjskoj i Majci Božjoj Lurdskoj te vjernost zajedničkoj molitvi, davalo joj je snagu u teškim trenutcima duge bolesti. Draga moja sestra Silvestra, našla si smiraj u Očevu zagrljaju, odmori se i za nas moli. Vama, drage sestre, koje ste došle na ispraćaj moje drage sestre Silvestre, za svaku molitvu ili drugi način iskazanu ljubav i pažnju, od srca zahvaljujem. Zahvalna sam i svećenicima iz samostana Majke Božje Lurdske koji su na ispraćaju iz Zagreba molili za moju sestru, a gvardijanu fra Mati Matiću na riječima kršćanske utjehe. Posebno sam zahvalna sestrama na Jordanovcu koje su je uvijek i svugdje pratile, pomagale u njezinoj bolesti, bdjele nad njom, molile s njom i za nju, često se i nasmijale jer je s. Silvestra uza svu svoju bolest bila i duhovita. Hvala vam, drage sestre, od srca u moje ime i u ime moje braće i sestara te cijele naše obitelji.

Vaša zahvalna s. Eugenija Bešlić ***

Drage sestre! Hvala vam za svaki dolazak u bolnicu, za svako pitanje: Kako ti mater?, za brojne izraze sućuti i za prisutnost na posljednjem ispraćaju na mjesnom groblju u Ogorju. Podržale ste mene i moju obitelj, od srca vam hvala. Moja se pokojna majka na poseban način radovala i sa zahvalnošću dočekivala sestre s Lovreta. Kad je jednom ugledala cijelu grupu sestara na vratima bolničke sobe s radošću je uskliknula: Evo moje dice!

ODJECI 2/2015.

39

Kao što vam se moja majka radovala i sa zahvalnošću vas susretala, tako smo svi mi na njezinom sprovodu u tuzi bili radosni što ste u tako velikom broju došle na njezin posljednji ispraćaj. Drage sestre, preporučite dušu moje drage majke Bogu. Kriste, svojim ljubavlju je zagrli, u Tvom Božanskom zagrljaju neka se odmori! U svoje ime i u ime svoje obitelji od srca vam zahvaljujem.

S. Antonela Malenica ***

Prošao je jedan život, mlad 90 godina. Ili star? Zavisi kako ga gledaš. Prolazim još onim putovima kojima smo zajedno koračale. Sama. Zapažam kao nikad do sada: stabla, travu, poljsko cvijeće, naš tvrdi, ali nadasve, dragi kamen. U svemu tome susrećem Boga. Ti si, majko, sada kod Njega. U to čvrsto vjerujem. Tako si u stvorenju sa Stvoriteljem i jedno sa svojim mužem i troje djece nedavno preseljenih u vječnost, kao i s nama dvoje, još živućom djecom. Majko, za sve ti to topla hvala. Gospodin ti bio vječna nagrada. Počivaj mirno u svom dragom Kijevu. Velika hvala i djelatnicima doma Lovret za nesebičnu ljubav koju su joj pružali. Svim svojim sestrama u domovini i izvan domovine zahvaljujem za izraze sućuti upućene također mojoj obitelji. Hvala svima onima koji su je ispratili na vječni počinak. Svoju majku preporučujem u vaše molitve.

Vaša s. Zorislava Radić

ODJECI 2/2015.

40

LIST DRUŽBE Školske sestre franjevke Krista Kralja

Godina XIX. Lipanj 2015. Br. 2 (51)

IZ GENERALNE KUĆE

Od brojnih događaja koji se odvijaju a u koje je uključena i naša zajednica odabrale smo ih nekoliko koje želimo podijeliti sa svima vama.

Vrhovne savjetnice imale su priliku 20. travnja 2015. sudjelovati na studijskom danu u organizaciji Franjevačkog instituta za duhovnost na Papinskom sveučilištu Antonianum na temu Istraživati obzore: Franjevački posvećeni život 50 godina nakon Drugog vatikanskog sabora. Prijepodne održana su četiri predavanja, a popodne se radilo u skupinama. Svaki predavač, na svoj način, prenio nam je poticaje u istraživanju obzorja u budnosti i strpljenju. Naglašeno je kako je nužno razabirati, slušati i odgovoriti na potrebe našeg vremena u skladu sa svojim pozivom, vlastitom karizmom, njegujući prisutnost i služenje Gospodinu i Božjem narodu.

U nedjelju 3. svibnja u Slovenskom papinskom zavodu nekoliko nas sudjelovalo je na svetoj misi u spomen na mons. Maksimiljana Jezernika koji je preminuo 21. travnja 2015. u Celju u Sloveniji. Mons. Jezernik bio je jedan od osnivača Slovenskog zavoda i njegov dugogodišnji rektor. Poznavale su ga mnoge sestre i s njim su na razne načine surađivale, posebno sestre koje su živjele u Rimu.

Dana 8. svibnja radosno smo dočekale s. Klaru, vrhovnu predstojnicu, koja se nakon kanonskog pohoda Mostarskoj provinciji vratila u Generalnu kuću. Osim kanonskog pohoda početkom ožujka, s. Klara predsjedala je Redovitom provincijskom kapitulu Bosansko-hrvatske provincije. Sudjelovala je također na redovitom susretu provincijalnih predstojnica i odgojiteljica hrvatskog govornog područja te na međuprovincijskom susretu sestara Družbe koje obavljaju svoje poslanje u gradu Zagrebu i okolici.

Hodočašću sestara Rimske regije u nedjelju 10. svibnja u Sacro Speco – Narni i Terni pridružile su se tri sestre iz naše zajednice.

U mjesecu svibnju nakratko nas je posjetila s. Isabel Fernández iz Argentinsko-urugvajske provincije. Došla je u Rim na Međunarodni kongres za odgajatelje u posvećenom životu (Rim, 7.-11. travnja 2015.) te na stručno usavršavanje i obveze pri Kongregaciji za kauze svetaca.

Manja braća – OFM okupljena na Generalnom kapitulu u Domus Pacis u Svetoj Mariji Anđeoskoj željela su dan 25. svibnja slaviti s cijelom Franjevačkom obitelji preko predstavnika franjevaca kapucina, konventualaca, Franjevačkog svjetovnog reda i Međunarodne franjevačke konferencije ustanova Trećeg samostanskog reda (CFI-TOR) koju je predstavljala naša vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović, članica Vijeća CFI-TOR. Svi su uputili svoje čestitke za uspješan rad Kapitula i za promicanje suradnje i bratstva među različitim granama Franjevačke obitelji. Tijekom posjeta gđe Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednice Republike Hrvatske Svetom Ocu u Vatikanu, bili su organizirani razni susreti. U srijedu 27. svibnja 2015. na Papinskom sveučilištu Antonianum gđa Grabar-Kitarović održala je predavanje na temu Žene u

ODJECI 2/2015.

41

politici, izazovi u globaliziranom svijetu. Na predavanju su, uz sestre sa Farnesine, nazočile i dvije sestre iz naše zajednice; druge su sudjelovale na svetoj misi koju je predslavio kardinal Josip Bozanić 28. svibnja na grobu svetog Petra u kripti Vatikanske bazilike. Zadovoljstvo nam je što smo mogle 30. svibnja 2015. u Generalnoj kući biti domaćini sestrama koje su se okupile na kapitulu Rimske regije. Kapitulom je predsjedala vrhovna predstojnica s. Klara, a odvio se na temu Probudite svijet svojim svjedočanstvom. Dan smo započele zajedno, kapitularke i kućne sestre, slavljem svete mise, a završile molitvom Večernje i večerom, ujedno slaveći i imendan s. Celine Sarić.

Zahvalne smo Bogu za uspješan posjet pape Franje Sarajevu koji smo pratile molitvom i velikim zanimanjem. Ostanimo ujedinjene slaveći radosno ovu Godinu posvećenog života.

s. Angela Zanjkovič

IZ MARIBORSKE PROVINCIJE

Proljeće je kod nas vrijeme susreta i hodočašća. Većinu ih je organizirala Konferencija redovničkih zajednica Slovenije (KORUS). U subotu 25. travnja naše juniorke s odgojiteljicom s. Metkom i drugim mladim redovnicama i redovnicima iz raznih redovničkih zajednica, posjetile su samostan klarisa u Turnišču i Zavod Marianum u Veržeju gdje salezijanaci provode odgojne, socijalne, kulturne i vjerske aktivnosti. Neke naše sestre nazočile su susretu starijih redovnika i redovnica koji je održan 3. svibnja kod sestara Svetog Križa u Maloj Loki. U ponedjeljak 4. svibnja održan je u Repnjama godišnji sastanak Viših redovničkih poglavara i poglavarica s članovima Slovenske biskupske konferencije. Bili su prisutni svi ordinariji, pomoćni biskupi, apostolski nuncij mons. Juliusz Janusz te poglavari i poglavarice iz svih redovničkih zajednica. Predavanje pod nazivom Radost i križ službe autoriteta održao je nadbiskup emeritus mons. Marjan Turnšek. U subotu 16. svibnja okupili su se u Repnjama postulanti i postulantinje, pripravnici i pripravnice iz različitih muških i ženskih redovničkih zajednica. Od 22. do 23. svibnja opet u Repnjama održali su sastanak ekonomi i ekonome o računovodstvu i poreznom sustavu za vjerske zajednice.

Zahvalni smo papi Franji što je nakon bolnog razdoblja iščekivanja imenovao nove biskupe u Crkvi u Sloveniji. Kao što smo već izvijestili u jesen 2014. imenovan je novi nadbiskup i metropolit u Ljubljani, mons. Stanislav Zore, OFM. U veljači 2015. godine imenovan je a 15. ožujka zaređen pomoćni ljubljanski biskup, mons. Franc Šuštar. Dana 14. ožujka i Mariborska je nadbiskupija u osobi mons. Alojzija Cvikl, SJ dobila nadbiskupa i metropolitu koji je zaređen 26. travnja na nedjelju Dobrog Pastira. I sestre su, poput mnogih vjernika, žarkom molitvom pratile tešku situaciju u kojoj se zbog financijskog kolapsa našla Mariborska nadbiskupija. Zahvaljujemo Bogu što je imenovanjem nadbiskupa započeo proces traženja rješenja za izlazak iz krize. Nastavljamo i nadalje moliti da Gospodin dadne snagu i hrabrost novom nadbiskupu u njegovom zadatku za oporavak Nadbiskupije na svim razinama.

U subota 18. travnja sestre iz triju slovenskih provincija hodočastile su u Akvileju i otok Barbana, ovaj put u organizaciji sestara iz Tršćanske provincije. Stari rimski grad Akvileja

ODJECI 2/2015.

42

na Jadranskom moru danas je jedno od glavnih arheoloških nalazišta u sjevernoj Italiji. Bilo je to rano kršćansko središte koje je, prema legendi, osnovao sveti Marko evanđelista. Za nas je to važno jer je Akvileja odigrala presudnu ulogu u širenju kršćanstva, također na našim prostorima, ali i u osmišljavanju i stvaranju europske kulture. Iz Akvileje smo se zaputile prema marijanskom svetištu na otoku Barbana koje datira iz VI. stoljeća. To je bila nova prilika za međusobno povezivanje. Čak ni vjetar ni kiša nisu mogli pokvariti naše dobro raspoloženje. Iskrena zahvala sestrama iz Tršćanske provincije koje su velikom ljubavlju organizirale ovo hodočašće.

Od 30. travnja do 3. svibnja nekolicina sestara iz Slovenije posjetila je našu zajednicu u Zemunu i nekoliko drugih mjesta u Srbiji u kojima su dugo živjele i radile naše sestre: Beograd, Pančevo, Zrenjanin. Skupinu je predvodila s. Mihaela Berčon koja je godinama radila u Srbiji te dobro poznaje ta mjesta, okolnosti i povijest. Zahvalne smo sestrama iz Zemuna na gostoprimstvu i pomoći pri organizaciji posjeta.

Ove godine centar Mir za pomoć obiteljima u poteškoćama, koji se nalazi Mariboru u kući matici, slavi desetu godišnjicu djelovanja. Tom prigodom od siječnja do svibnja djelatnici centra Mir ponudili su stanovnicima Maribora i okolice odgojne večeri. Svrha te inicijative bila je podizanje svijesti javnosti o važnosti zdravih i korisnih međuljudskih odnosa, posebno unutar obitelji. Susreti su bili dobro posjećeni. Nakon što je Gospodin početkom ožujka o. g. pozvao k sebi četiri sestre naše Provincije, njima su se pridružile još dvije: 14. travnja s. Neža Mohar iz zajednice sestara u kući matici u Mariboru, koja je cijeli svoj redovnički život radila u radionici liturgijskog ruha, a 8. svibnja s. Blaga Vidovič koja je posljednjih sedam godina provela u Repnjama, a ranije 51 godinu u našoj zajednici na otoku Rabu u Hrvatskoj. Neka ih Gospodin vječnom radošću nagradi za njihovo velikodušnu služenje.

s. Mira Rožanc

IZ SPLITSKE PROVINCIJE Na svetkovinu Navještenja Gospodinova za vrijeme duhovnih vježba u samostanskoj kapeli u Zadru, obnovile su zavjete tri sestre: s. Nada Dolić, s. Mirjana Puljiz i s. Dragica Karlić. Zavjete je primila provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo. Sestre s privremenim zavjetima uključuju se u susrete i seminare na međuprovincijskoj razini i na razini Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Uz to za njih su organizirani seminari i u našoj zajednici koje je predvodila gospođa Zorica Janković iz Rijeke. Od 1. do 3. svibnja u Splitu je održana radionica pod njezinim vodstvom, a sudjelovalo je svih pet juniorka. Bio je to intenzivan zajednički i osobni rad, u vidu vlastitog vrednovanja te vrednovanja rada i života sestara koje su nam prethodile.

Dokumentarni film Školske sestre franjevke u srcu Afrike, nakon predstavljanja u Splitu, predstavljen je 13. svibnja i u Zagrebu. Na predstavljanju je sudjelovala i misionarka s. Mirabilis Višić te je osobno svjedočila o svom misionarskom životu i djelovanju. Premda nije dugo govorila, jednostavnošću i autentičnošću svoga nastupa oduševila je slušatelje, kojih nije bilo malo. Naime, tom se prigodom u velikoj dvorani Filozofskog fakulteta Družbe Isusove okupio veliki broj dobročinitelja i prijatelja naše misijske zajednice u DR Kongu.

ODJECI 2/2015.

43

Prigodom kanonskog pohoda sestrama Mostarske provincije vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović posjetila je kratko i našu zajednicu u provincijskom sjedištu u Splitu. Sestre u Zagrebu imale su prigodu družiti se s vrhovnom predstojnicom na zajedničkom susretu svih sestara naših triju provincija koje žive i djeluju u Zagrebu. Uz naše sestre na susretu je bila i provincijalna predstojnica s. Leonka. Već se tradicionalno upriličuju duhovno-rekreativni susreti sestara. Tako je u organizaciji Sekcije za medicinsku i socijalnu službu provincijskog Vijeća za apostolat 25. travnja na Visovcu održan susret za sestre koje rade u zdravstvenim i socijalnim ustanovama te koje njeguju naše bolesne sestre. U organizaciji Sekcije za katehizaciju provincijskog Vijeća za apostolat upriličen je 1. svibnja duhovno-izletnički dan za sestre katehistkinje, voditeljice liturgijskoga pjevanja i sakristanke naše Provincije. Susret je bio u Tisnom (kod Gospe od Karavaja) i Murteru. Na oba susreta sestre su imale bogat duhovno-molitveni program s euharistijskim slavljem te upoznavanje prirodnih ljepota u zahvalnosti Bogu za njegova divna djela. S Katoličkom Crkvom u Bosni i Hercegovini radovale smo se pohodu pape Franje. Na susretu s papom u Sarajevu sudjelovale su i sestre iz naše Provincije.

s. Marija Petra Vučemilo

IZ TRŠĆANSKE PROVINCIJE U našoj Provinciji, dok su se bližili ljetni odmori, zbili su se prekrasni i ugodni događaji koje želimo s vama podijeliti. U subotu 18. travnja nekoliko naših sestara sudjelovalo je na tradicionalnom hodočašću triju slovenskih provincija. Ovaj put hodočašće je organizirala naša Provincija i bilo je usredotočeno na Akvileju, kolijevku pokrštavanja naših zemalja. Susret je započeo u Zavodu Svete Obitelji u Goriziji. Cijelo vrijeme hodočašća pratio nas je mons. Karlo Bolčina, stručni i duhovni vodič. On nam je pokazao baziliku i okolinu. Misu smo slavile na otoku Barbana, gdje smo također i ručale. Na povratku smo se zaustavili u mjestu Fogliano di Redipuglia na austrougarskom groblju iz Prvog svjetskog rata. Iako je dan bio kišovit i vjetrovit, provele smo ga u radosnom druženju i sestrinstvu. S. Andreja, odgojiteljica, sudjelovala je na Međunarodnom kongresu odgojitelja i odgojiteljica, održanom u Rimu od 7. do 11. travnja 2015. pod naslovom Živjeti u Kristu prema evanđeoskom načinu života. Zajedno s drugim odgojiteljicama naše Družbe bila je smještena i lijepo primljena u zajednici sestara na Farnesini. Na nedjelju Dobrog Pastira 26. travnja u crkvi sv. Luke, redovnici i redovnice naše biskupije slavili su jubileje svoga redovničkog posvećenja. Među njima su bile i s. Gabrijela koja je slavila 60 te s. Valentina koja je obilježila 50 godina redovničkog života. Uz nadbiskupa Giampaola Crepaldi koncelebrirali su svećenici slavljenici. Svi su sudionici primili na dar dragocjenu svjetiljku.

U Godini posvećenog života biskupi Triveneta organizirali su 2. lipnja veliko dvodnevno hodočašće redovnika i redovnica u Akvileju. U njemu je sudjelovalo nekoliko sestara iz Trsta i Gorici s juniorkama. Tom prigodom iz Trsta je krenuo poseban autobus. Prvi susret bio je u Gorici u crkvi Presvetog Srca Isusova i Marijina. Uslijedile su pjesme i molitve te

ODJECI 2/2015.

44

smo pažljivo pratili predavanje nadbiskupa Jose Rodriguesa Carballa. Odatle smo se autobusima dovezli do Akvileje. Gotovo svi smo se zadržali na travnjaku u susjedstvu bazilike gdje smo jeli ono što smo ponijeli sa sobom. Bilo je lijepo vidjeti šarolikost među redovnicima. Ljudi su se zadržavali promatrajući nas u radosnom razgovoru.

U 15.30 sati u bazilici smo slavili svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio patrijarh Venecije Francesco Muraglia, predsjednik Trivenetske biskupske konferencije.

Četvrtak 11. lipnja oprostili smo se od dječaka i djevojčica iz naše dopunske škole u Goriziji i Trstu. Vladala je radosna atmosfera dok smo jedni drugima željeli dobar ljetni odmor. I na kraju, donosim vam jednu avanturu iz prirode koju vrijedi spomenuti. U našem vrtu se zaustavio roj pčela. Neiskusne kako s njima treba postupati, položile smo ih u noćni ormarić. No, one se nisu htjele zadržati. Možda nisu mogle podnijeti miris naftalina!? Došao nam je u pomoć pčelar, brat naših sestara Rupnik, noseći sa sobom košnicu. Pčele su se u njoj nastanile. Nakon nekoliko tjedana još jedan roj zaustavio se podalje, na vrhu stabla. Trebala nam je još jedna košnica. Pčele počeše letjeti s jednog cvijeta na drugi, a nakon nekoliko mjeseci podarile su nam 10 kg meda. Koje li radosti u našoj zajednici! Zasladile smo tim medom i naše sestrinstvo, svaka je pak dobila posudu pravog meda. Ako dođete k nama provesti odmor, možete se u večernjim satima zaustaviti blizu košnica i slušati koncert u izvedbi pčela koje trepetom krila suše mokru žetvu meda kojeg su taj dan prikupile.

s. Gabrijela Koncilja

IZ LEMONTSKE PROVINCIJE

Dani prolaze tako brzo. Ljeto s toplim povjetarcem već je tu, plavo nebo, zelenilo i cvijeće u cvatu oslikavaju krajolik naše regije. Božja umjetnost je tako čudesna i tražimo vrijeme kako bismo sve to barem nakratko uživale jer smo vrlo zauzete aktivnostima u raznim apostolatima u kojima svakodnevno pokušavamo živjeti evanđeosku radost. Obilježili smo Dan utemeljiteljice 6. ožujka misom u samostanu Mount Assisi i posebnom večerom koju nam je priredio jedan naš dobročinitelj. U svakoj od naših kuća sestre su proslavile taj dan na svoj način.

Dana 14. ožujka pozvale smo naše bivše učenice Mount Assisi Academy da nam se pridruže u molitvi križnog puta. To je postao tradicionalni događaj, a onima koje dolaze svake godine pridružuju se nove osobe. To je još jedna prilika za blizinu s laicima. Pridruženi članovi imali su niz aktivnosti u proteklom razdoblju, od našeg zadnjeg javljanja. Četiri nova kandidata završila su orijentacijski program koji su vodili ovlašteni suradnici. Pridruženi članovi i kandidati bili su 20. ožujka pozvani da se pridruže molitvi križnog puta, a od 21. do 22. ožujka kandidati su imali zadnji orijentacijski sastanak. Pridruženi članovi i kandidati imali su 18. travnja dan duhovne obnove. Susret je vodio i večernju misu slavio fra Bob Hutmacher, OFM. Dana 22. travnja svi su oni dali ili obnovili svoje obećanje na jednu godinu. Sada imamo 32 suradnika.

Bivše učenice i drugi laici pozvani su 3. svibnja na svečanost krunidbe našeg kipa Marije i Isusa u samostanu Mount Assisi te na domjenak koji je nakon toga uslijedio.

ODJECI 2/2015.

45

Već su bile i nastavljaju se različite aktivnosti vezane uz obilježavanje Godine posvećenoga života. Neke sestre su se pridružile drugim redovnicima i redovnicama Nadbiskupije Chicago u molitvi i na agape. Organizatori i sponzori susreta bili su franjevac fra Bob Lombardo i zajednica Sestra franjevki od euharistije u Chicagu, nova zajednica koju je on osnovao prije nekoliko godina. Također 27. svibnja druga skupina sestara pridružila se redovnicima u nadbiskupiji na molitvi koja ujedinjuje redovnike južnog dijela nadbiskupije Chicago. S. Therese Ann predvodila je molitvu, a s. Marya Terese nosila je uskrsnu svijeću. Bivše učenice sponzorirale su 7. lipnja utrku od 5 km pod nazivom Run With the Nuns (Trči s redovnicama). Sredstva prikupljena iz utrke koristit će se za apostolat naše Provincije. Iako većina redovnica ne trči, one su navijale za sve koji su sudjelovali, te su provele vrijeme s njima prije i nakon utrke.

Iako brojne sestre idu u razne centre na duhovnu obnovu, godišnje duhovne vježbe, uvijek postoji jedan tjedan duhovnih vježbi na “našem brdašcu”. Ove godine fra John Petrokovic, OFMCap vodio je duhovne vježbe od 10. do 17. lipnja. Tema je bila Odabir zahvalnosti u izobilju života.

Pet sestara proslavilo je 27. lipnja jubileje redovničkog života. To su: s. Cecilie Adamic 85 godina, s. Thomasine Novakovich, s. Clement Korenic i s. Conrad Staresincic 70 godina i s. Anne Raguz 60 godina. Obitelj, prijatelji i sestre okupili su se na slavlju svete mise i ručku u Slovenskom katoličkom centru.

Svakodnevno doživljavamo Božju dobrotu prema nama dok činimo ono što možemo u svom apostolatu. Za neke to je molitva i patnja, za druge je to širenje Evanđelja kroz svakodnevne aktivnosti. Povezujemo se s cijelom našom Družbom u slavljenju i življenju posvećenog života.

s. Kathleen Vugrinovich

IZ MOSTARSKE PROVINCIJE

Drage sestre, od prethodnog javljanja u Kongregacijskom listu život naše Provincije obilježen je mnogim važnim događajima, stoga je i ovo izviješće opširnije od uobičajenoga.

Vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović stigla je 9. ožujka 2015. u provincijsko sjedište u Mostaru gdje je započela kanonski pohod našoj Provinciji. U radosti dobrodošlice dočekale su je članice provincijske uprave, sestre okolnih zajednica i podružnica te provincijski pomladak. Tom prigodom u samostanskoj kapeli svečano euharistijsko slavlje na čast Duhu Svetomu predvodio je fra Ante Marić, član Hercegovačke franjevačke provincije. Osvrnuvši se u svojoj propovjedi na misno čitanje koje uprizoruje Isusov nastupni govor o svom blagovjesničkom poslanju te neprihvaćenost od strane njegovih sumještana (Lk 4, 24-30), fra Ante nas je pozvao da u svom redovničkom svakodnevlju ne propuštamo jedni drugima dati prigodu i povjerenje, kako ne bismo ostali uskraćeni za milost otkrivanja proroka iz svog mjesta – među onima s kojima živimo. Uime cijele Zajednice s. Klaru pozdravila je provincijska predstojnica s. Franka Bagarić. Ističući temu kanonskog pohoda Bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje obrazložila je: Htjele smo da veličanstvene riječi iz Djela apostolskih (1,8) o Isusovoj božanskoj oporuci svojim svjedocima, koje bijahu temom VII. plenarnog vijeća Družbe, budu također misao vodilja Vašeg kanonskog pohoda našoj Provinciji. Želja nam je da i ovom prigodom jako odjeknu u našim srcima i životu

ODJECI 2/2015.

46

kako se ne bi suobličavale ovomu svijetu nego da razabiremo što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo, savršeno (usp. Rim 12,1).

Unatoč virozi, koja ju je na nekoliko dana zaustavila u njezinoj misiji, s. Klara je ipak uspjela pohoditi sve sestre i mjesta apostolata u BiH i Hrvatskoj. Osobni razgovori sa sestrama te zajednička razmjena mišljenja i iskustava bili su prigoda za vrednovanje života i poslanja dotične zajednice. Na podružnicama je s. Klara susrela i gvardijane i župnike te im zahvalila na uspješnoj suradnji i duhovnoj skrbi za sestre. Susrela je i provincijala fra Miljenka Šteku. Dana 13. travnja primio ju je biskup mostarsko-duvanjski mons. dr. Ratko Perić kojemu je zahvalila za pastirsku potporu životu i djelovanju sestara u Hercegovini. Nazočila je i redovitom međuprovincijalnom susretu provincijskih predstojnica i odgajateljica koji je upriličen 18. travnja 2015. u samostanu Krista Kralja sestara Bosansko-hrvatske provincije u Livnu.

Osim pojedinačnih susreta vrhovne predstojnice sa svim sestrama ostvarena su i dva zajednička susreta, u Mostaru i Međugorju. U svom izlaganju na tim susretima s. Klara se vodila geslom pohoda Bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje. Istaknula je pozitivne dojmove svoga pohoda, ali i potaknula sestre da uvijek iznova razabiru “ono više” što bismo, na osobnom i zajedničkom planu, mogle i trebale poduzeti u naviještanju i svjedočenju Evanđelja. Naglasila je pritom važnost stalnog razlučivanja u molitvi te života u sestrinskom zajedništvu što nam pomaže slijediti putove Božjega plana i “izlaska” od biti za sebe k biti za druge. Dana 25. travnja, po završetku vizitacije zajednica u Zagrebu, ostvarila se lijepa zamisao s. Klare o međuprovincijskom susretu sestara naše Družbe koje djeluju na području Zagreba. Predavanje na temu Izazovi za našu prisutnost u mjesnoj Crkvi pred sedamdesetak sestara, okupljenih u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Aveniji Gojka Šuška, prigodno je održala s. Vinka Bešlić. Osim govora o apostolatu koji uslijed umora, zdravstvenih problema i visoke životne dobi zajednica postaje sve teže breme, s. Vinka je ukazala na opasnost potrošačke kulture, snage medija i sekularizama koji pred nas stavljaju zamku prepuštanja osrednjosti, prihvaćanju duha svijeta i luksuznog životnog stila koji smanjuju osjećaj za Boga i bit redovničkog života. Euharistijsko slavlje predvodio je don Stjepan Bolkovac, SDB, a liturgiju su svojim pjevanjem i sviranjem uljepšale naše najmlađe. Nakon ručka su izvele igrokaz Počnimo ispočetka kojim su uprizorile činjenicu da više evangeliziramo po onomu što jesmo negoli po onomu što govorimo i činimo.

Na sastanku s kućnim predstojnicama 28. travnja u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju s. Klara je izložila temu Kućna predstojnica – posvećena žena u neprekidnom odgojnom hodu provlačeći u svom promišljanju uvjerenje kako je potrebno prijeći od ideje odgoja kao priprave za život prema ideji odgoja kao trajne dimenzije života, bitne za ustrajni napredak u ljubavi prema Bogu i bližnjima. Ne radi se o tomu da se odgaja ‘za zadatak’, nego je potrebno odgajati se neprestance u sposobnosti ‘biti za druge’ i služiti drugima na prilagodljiv, svrhovit, uvažavajući način znajući da smo i same na putu trajne formacije. Obrazložila je zatim ljudske kreposti koje su neophodne sestri koja je pozvana da vodi neku zajednicu. Istaknula je kako to nisu koraci koji dolaze spontano, nego zahtijevaju cijeloživotni odgoj za slobodu koja se dade dodirnuti i izazvati, oblikovati iskustvima svakodnevice, odnosima s drugima pa i vlastitim promašajima i grijesima. Bogata diskusija, u kojoj su sestre iznijele i međusobno podijelile iskustva, pomogla im je u traženju odgovora na poteškoće s kojima se susreću u animiranju zajednica. Zatim se s. Klara posebno susrela i s odgajateljicama i gojenicama.

ODJECI 2/2015.

47

Na kraju vizitacije s. Klara je susrela članice Provincijske uprave zahvalivši im za organizaciju vizitacije i pomoć u ostvarivanju zacrtanog programa. Iznoseći svoja zapažanja i viđenje provincijske stvarnosti naglasak je stavila na potrebu života u zajedništvu s Bogom, davanje dužne pozornosti samoodgoju te jačanju identiteta Školske sestre franjevke kroz duhovnost zajedništva, otvorenost misijskim ciljevima i dijeljenje karizme Družbe s laicima.

Kanonski je pohod zaključen 30. travnja misom zahvalnicom koju je u kapeli provincijskog sjedišta predvodio fra Ante Marić. Na kraju svete mise provincijska predstojnica s. Franka Bagarić zahvalila je s. Klari za sve susrete, za njezinu jednostavnost i strpljivost, za dar slušanja i za konkretne upute ostvarivanja novih putova u navješćivanju onoga što smo vidjeli i čuli (1Iv 1,3). Nadamo se da će dobro sjeme koje je posijala na njivu naše Provincije uroditi bogatim duhovnim plodovima. U popodnevnim satima s. Klara se oprostila sa sestrama u Mostaru zahvalivši za podijeljena osobna iskustva iz života i apostolata, za radosti i poteškoće, strahove, nade i želje. Ohrabrila nas je da ostanemo vjerne Gospodinu te preporučila u molitvu potrebe Vrhovne uprave i cijele Družbe. Polovicom ožujka nekoliko naših sestara s provincijskom predstojnicom s. Frankom Bagarić sudjelovalo je u Nacionalnom susretu redovnika i redovnica u svetištu Majke Božje Bistričke.

Tradicionalna svibanjska duhovna obnova u Bijelom Polju i ove je godine okupila stotinjak sestara. Bio je to ujedno i završetak duhovnih vježba koje je predvodio o. Antonio Mario Čirko, OCD. Cjelodnevni program odvijao se u svjetlu teme Vjernost u življenju karizme Družbe i svjedočenje. Uz bogate duhovne sadržaje imale smo prigodu pogledati u predvorju samostanske knjižnice malu izložbu knjiga sačuvanih unatoč trima ratovima. Izložene knjige sestre su koristile za osobnu izgradnju i pomoć u trajnoj formaciji ili su ih upotrebljavale u vlastitim školskim ustanovama. O stoljetnoj vjernosti karizmi slikom i riječju su govorile i ploče postavljene u knjižnici te u dvorani za predavanja. Postav izložbe kao i izradu ploča s povijesnim prikazom djelovanja sestara u Hercegovini pripremila je s. Natalija Palac.

Treći pohod Rimskog prvosvećenika BiH u nepunih 20 godina i prvi u osobi pape Franje donio nam je iznimno veliku radost. U zajedništvu s više od 65 tisuća vjernika u euharistijskom slavlju s papom na stadionu Koševo, kao i na susretu Sv. Oca s Bogu posvećenim osobama u sarajevskoj prvostolnici, 6. lipnja 2015. sudjelovala je velika skupina sestara i pomladak naše Provincije s provincijskom predstojnicom s. Frankom Bagarić. Sestre glazbenice su s članovima župskih zborova koje uvježbavaju bile uključene u veliki liturgijski zbor od 1650 pjevača, a u medicinskoj ekipi prve pomoći bile su s. Marija i s. Samuela Bešker. Uz osobne i zajedničke molitve kojima smo pratile pripremu ovog povijesnog događaja našoj je Zajednici pripala osobita čast da sudjeluje u izradi misne odjeće za ovu prigodu. Osim misnice za Svetoga Oca s. Ljilja Pehar i s. Matilda Parlain izradile su i 20 misnica za kardinale, nadbiskupe i biskupe. S. Elizabeta Soldo sudjelovala je u izradi štola za ostale svećenike suslavitelje.

Radosno vam priopćujemo da je 2. lipnja naša s. Marijana Selak izvanrednim uspjehom završila petogodišnji studij socijalnog rada na Sveučilištu u Mostaru i obranom diplomskog rada stekla akademsku titulu i zvanje magistra socijalnog rada.

ODJECI 2/2015.

48

I ovoga proljeća Gospodin je u ‘nebeski Jeruzalem’ ubrao još jednu ružu iz našeg provincijskog vrta – s. Rozu Kostić koja mu se u osvit Cvjetnice posve spremna odazvala u 72. godini života i 52. godini redovništva. Zahvalne smo Bogu što smo u njezinom životu imale svjedočanstvo istinske vjernosti Isusovu pozivu.

Sa željama mira i dobra, među nama i do granica svijeta, sestrinski vam pozdrav iz Mostara!

s. Zdenka Kozina

IZ ARGENTINSKO-URUGVAJSKE PROVINCIJE

Svim sestrama pozdrav mira i dobra! Drago mi je što s vama mogu podijeliti vijesti o događajima posljednjih mjeseci.

Pratile smo molitvom prijelaz u nebo s. Else Centurión 16. ožujka o. g. Posljednjih nekoliko mjeseci živjela je u provincijalnoj kući kako bi imala bolju medicinsku skrb, ali unatoč liječenju u nekoliko dana njezino stanje se jako pogoršalo. S. Elsa je bila profesorica španjolskog jezika i književnosti i dala je svoj veliki doprinos u Provinciji radeći korekturu Kongregacijske kronike od 1864. nadalje u prijevodu sa slovenskog na španjolski jezik. Ona je također poučavala španjolski s. Mihaelu Berčon u vrijeme njezina služenja našoj Provinciji. Sjećamo se s ljubavlju i zahvalnošću s. Else za sve što je učinila za našu Provinciju.

Dana 25. i 26. travnja održan je sastanak kućnih predstojnica s Provincijalnom upravom u zajednici svete Elizabete u Formosi. Susret je vodio p. Oscar Daniel Cáceres, rektor Bogoslovnog sjemeništa, Resistencia, Chaco. Izlagao je na temu posvećenog života prema dokumentima Radujte se i Istražujte. Pozvao nas je na zahvalno sjećanje za svoj poziv i zvanje. Zatim smo u skupinama podijelile svoja iskustva s obzirom na karizmu i duhovnost koju smo dobile u nasljedstvo od naše utemeljiteljice. To nam je omogućilo uzajamnu podršku.

U školi sv. Ruže Viterbske u San Lorenzu održan je 16. i 17. svibnja sastanak pravnih zastupnika, ravnatelja, redovnica i laika te tajnika svih školskih ustanova iz naše Provincije. Smjernice dvoje stručnjaka: gđe Norma Valenta, računovođe i knjigovođe naše Provincije te gospodina Federica Alcaldekroz iz Walsh osiguranja, pridonijeli su pojašnjenju i preciziranju pravnih pitanja vezanih uz računovodstvo.

Osim toga s. Ruth Mendoza i s. Alejandra Barrera izložile su temu o tome kako franjevačke vrijednosti, uz dosljednost života, trebaju rasvjetljivati naš apostolat u školi kako bismo mogle dati auten tičan odgovor na potrebe i očekivanja koje društvo ima od naših obrazovnih institucija. Uz to svaka je ustanova imala priliku predstaviti način na koji radi. To nam je omogućilo da imamo otvoren pogled na to tko smo i prema čemu smo orijentirane.

Bili su to ugodni dani bratskog dijeljenja. Sudionici su izrazili zanimanje i oduševljenost za bogatstvo naše karizme i duhovnosti. Ponudili su svoju pomoć i doprinos u organiziranju budućih sastanaka te nam dali savjete s obzirom na neke aktivnosti. Obećali su da će

ODJECI 2/2015.

49

nastaviti s nama raditi odgovorno i oduševljeno kako bi se i nadalje nastavilo naše poslanje u obrazovanju djece i mladih.

S povjerenjem da Gospodin uvijek hodi s nama, pozdrav svima do sljedećeg glasila.

s. María Angélica Medina

IZ BOSANSKO-HRVATSKE PROVINCIJE

U Godini smo posvećenog života, a pred nama je još lijepih i važnih događaja, kako na planu Zajednice tako i Crkve.

Provincijski izborni kapitul je iza nas. Završena je i kanonska vizitacija provincijske predstojnice s. Kate Karadža za vrijeme koje je imala osobne i zajedničke susrete u svakoj zajednici, a posebnu pozornost posvetila je upoznavanju sestara s radom Kapitula održanog u Bugojnu od 3. do 7. ožujka ove godine.

U organizaciji Kongregacije za ustanove posvećena života i društva apostolskoga života od 7. do 11. travnja održan je u Rimu Međunarodni kongres odgojitelja i odgojiteljica na temu Živjeti u Kristu prema evanđeoskom načinu života s podnaslovom Formirani za posvećeni život u srcu Crkve i svijeta. Iz naše Provincije sudjelovale su s. Samuela Klaić i s. Ljubica Stjepanović.

Prigodom nedjelje Dobrog Pastira na poseban način molile smo za nova i postojeća duhovna zvanja. Sestre u Provinciji molile su devetnicu koju je pripremilo Vijeće za početni odgoj i pastoral zvanja, a kroz tjedan molitve za duhovna zvanja neke su zajednice upriličile duhovne obnove s mladima kao i animiranje euharistijskih slavlja. Redoviti susret provincijskih predstojnica i odgajateljica triju provincija hrvatskog govornog područja održan je 18. travnja u našem samostanu Krista Kralja u Livnu. Sudjelovale su provincijske predstojnice i odgajateljice, a nazočila je i s. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica. Izlaganje na temu Odgajati (se) za proroštvo života u skladu s Evanđeljem, koje se temeljilo na okružnicama Radujte se i Istražujte, održala je s. Samuela Klaić. Uoči Dana Provincije, 28. travnja, u provincijalnoj kući na Bjelavama u Sarajevu euharistijsko slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit Vinko kardinal Puljić u koncelebraciji vlč. Branka Jurića, tajnika. Kardinal je naglasio da euharistijskim slavljem želimo zazvati Božji blagoslov za plodno djelovanje novoizabrane Provincijske uprave, a samim tim i na sve članice Provincije Prečistog srca Marijina. Uime sestara kao i u svoje osobno, kardinala je pozdravila provincijska predstojnica s. Kata Karadža. Od 30. travnja do 4. svibnja obilježile smo pet desetljeća naše prisutnosti u biskupiji Mainz. Kroz ovo razdoblje djelujemo u kućanstvu u Biskupskom bogoslovnom sjemeništu sv. Bonifacija, biskupskoj kući, u Hrvatskim katoličkim zajednicama Mainzu, Wiesbadenu i Rüsselsheimu te u bolnici u Mainzu. Središnje misno slavlje 3. svibnja u augustinskoj crkvi predslavio je kardinal Karl Lehmann u zajedništvu s članovima kanoničkog zbora biskupije Mainz te više svećenika. Na euharistijskom slavlju sudjelovalo je tridesetak sestara iz Provincije koje su živjele i radile u spomenutoj biskupiji kao i zajednica sestara u Mainzu. Uime vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović slavlju je nazočila s. Ana Antolović,

ODJECI 2/2015.

50

vrhovna savjetnica, zatim provincijska predstojnica s. Kata Karadža kao i prethodna provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević.

Crkva u Bosni i Hercegovini radosno se pripremala za susret s papom Franjom u Sarajevu 6. lipnja. Na ovom povijesno važnom događaju za naš narod i Crkvu nazočile su mnoge sestre naše Zajednice. Aktivno smo bile uključene u pripremu kao i na sam dan papina pohoda: u pripremi kateheza za susret mladih s papom Franjom, u izradi misnog ruha (štola), pripremanju hostija, sudjelovanjem u zboru koji je animirao liturgijsko pjevanje za vrijeme svete mise.

s. Ljubica Stjepanović

IZ AUSTRIJSKE PROVINCIJE U subotu, 21. ožujka 2015. nekoliko naših sestara sudjelovalo je na duhovnoj obnovi u zajednici St. Peter, koju je vodio p. Antonio Sargadoy, OCD, dijecezanski vikar za redovništvo na temu: “Post - put do istine u prošlosti i danas”. Razmatrali smo lice Božje, kako ga prepoznajemo, gdje ga nalazimo, kako mijenja naš pogled na život, sve je to bilo u usporedbi s mišlju sv. Terezije Avilske, koja kaže da nikakva stvar ne postoji sama za sebe, nego da bude darovana i da donosi radost drugima. Svaka sestra je u svojoj raznolikosti djelo i Božji dar, svaka ima svoje darove i pred Bogom ima istu vrijednost.

Dobar broj sestara naše Provincije je sudjelovalo na hodočašću triju slovenskih provincija. Zahvaljujemo za ovo prekrasno iskustvo hodočašća sestrama iz Tršćanske provincije, osobito za euharistijsko slavlje koje smo slavili u marijanskom svetištu Barbana, zajedničko blagovanje i završetak s Litanijama u Goriziji.

Prošle godine naša škola u St. Peteru pokrenula je projekt “Sve je ljubav” s razmjenom nekoliko učenika iz Turističke škole iz Aprilziha, koja se nalazi u Balkanskim planinama u Bugarskoj. Budući da su vrlo loši uvjeti u kojima tamo učenici uče i stanuju, organizirali smo zajedno sa župom St. Jakob tombolu 23. travnja, a novac koji smo prikupili namijenjen je izgradnji učionica. Dana 5. svibnja, kada su prve zrake sunca pozdravljale novi dan, potresla nas je iznenadna i tužna vijest da je zauvijek od nas otišla Gospodinu s. M. Monika Wodiunig. Dugi niz godina i sve do kraja, uvijek nasmijana i vedra, vodila je brigu o bolesnim ženama u Pliberku/Bleiburgu. Svakodnevna molitva Časoslova i osobni susret s Bogom davali su joj snagu na njezinom redovničkom putu.

Tradicionalno predstavljanje škole ove godine u St. Petru, zvano Impuls, bilo je u znaku 25. obljetnice škole s pogledom i sjećanjem na početke. Sve je bilo prožeto s prekrasnim pjevanjem zbora i video snimcima koje je pripremila diplomantica Jaka Novak i uz fotografsku izložbu Leje Jazbec, također diplomantice.

Petak 29. svibnja je održana tradicionalna “Duga noć crkava”. Budući je ove godine Godina posvećenog života otvorili smo vrata naše kuće i ponudile smo program za djecu i za odrasle pod nazivom “Franjo i jednostavnost”. Velik broj djece i mladih recitirali su Pjesmu brata Sunca, dok su odrasli promišljali i pisali svoju Pjesmu brata Sunca. Uz pučku pobožnost Šmarnice i bratsko agape završili smo večer.

ODJECI 2/2015.

51

U mnogim crkvama u Koruškoj tijekom mjeseca svibnja orila se marijanska pjesma “Spet klíče nas venčani maj”. Posebnu vrijednost imale su Šmarnice u St. Peteru 6. svibnja s glumcem Gregorom Čušin koji je prezentirao monodramu “Peto evanđelje”. Zajednički zaključak Šmarnice imali smo zadnje nedjelje svibnja u drevnom svetištu Gospa Sveta.

s. Andrea Starz

IZ PARAGVAJSKE PROVINCIJE

Drage sestre Družbe! Ovaj put vijesti iz naše Provincije imaju naslov U očekivanju pape Franje. Velikom radošću i oduševljenjem Paragvaj se priprema za doček pape Franje 10., 11. i 12. srpnja ove godine. Na razini naše biskupije održavaju se razni susreti: molitvena bdijenja, susreti mladih, festivali i dnevna molitva za duhovni uspjeh posjeta pape Franje našoj zemlji. Nadbiskupija Marijina Uznesenja organizirala je uoči svetkovine Tijelova molitveno bdijenje koje je održano na stadionu Defensores del Chaco u Asunciónu. Sudjelovalo je mnoštvo laika, biskupa, svećenika i redovnika iz različitih zajednica, mladih, župnih skupina, crkvenih pokreta i stalnih đakona. Mi, Školske sestre franjevke Krista Kralja imale smo aktivnu ulogu prije i za vrijeme bdijenja.

Procesija s Presvetim održana je na mjestu koje je bilo ukrašeno tepihom cvijeća. Nakon procesije bila je molitva hvale i svjedočanstva iz života nekoliko pozvanih ljudi. Dječji zbor sastavljen od 200 članova pratio je molitvu, zajedno s drugim glazbenim skupinama iz različitih župa. Ta ista djeca dočekati će Svetog Oca na dolasku u zračnoj luci.

Uslijedilo je zatim euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup mons. Edmundo Valenzuela. U svojoj propovijedi posebno je ohrabrio posvećene osobe da budu vjerne neizmjernoj ljubavi Presvetoga. Osim toga potaknuo je sve da nastave moliti u zajednici i obitelji te da svatko ima otvoreno srce za riječi i poruke koje će nam uputiti papa Franjo.

Moto koji pokreće pripremu papina posjeta jest Glasnik mira i radosti. U tom duhu živimo u cijeloj zemlji, zainteresirani i uzbuđeni što ćemo sudjelovati u svim slavljima s Kristovim namjesnikom koji nam dolazi u posjet i koji će nam donijeti poruku nade i radosti. U našem jeziku Guarani kažemo Eju Francisco, to jest Franjo dođi!

s. Fátima Dittrich

IZ RIMSKE REGIJE

Sa zahvalnošću se spominjati primljenih dobara, riječi su kojima se papa Franjo u svom Apostolskom pismu obraća svim redovnicima u ovoj Godini posvećenoga života. I to je ono što smo mi, sestre svih zajednica Rimske regije učinile slaveći Blagdan zahvalnosti i Revizije života 9. i 10. svibnja.

U subotu 9. svibnja, okupile smo se u zajednici Via dei Colli na Farnesini. Nakon svečane molitve Jutarnje i doručka u dvorani je s. Lucija Vrdoljak, regionalna poglavarica, uputila

ODJECI 2/2015.

52

svakoj od nas srdačan pozdrav, istaknula temu dana i pozvala nas da se intenzivno uključimo u proces obraćenja, potičući nas da budemo žene zajedništva. Zatim je slijedio kratak prikaz dnevnog reda i odlaska u rad po skupinama, u potragu za znakovima – put (u našem predivnom vrtu) na stazama zahvalnosti, zajedništva, radosti i nade. Bilo je to intenzivno iskustvo uključenosti, zabavno i u radosti istinskog sestrinstva. Zatim smo u dvorani, podijelile iskustva i zajedno se radovale za velike stvari koje je Gospodin učinio nama. U poslijepodnevnim satima nakon osobnog klanjanja u kapeli, fra Alessandro Mastromatteo nam je iznio temeljito razmišljanje o temi vodilji Godine posvećenog života Gledati prošlost sa zahvalnošću, živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju, prigrliti budućnost s nadom te predsjedao svečanim slavljem Večernje i misom zahvalnicom u kojoj smo posebno molile za sve sestre Regije koje su već stigle u kuću Očevu. U nedjelju 10. svibnja s nekoliko naših laika suradnika otputovali smo za Narni. Da bismo “napunile baterije”, preispitivale našu vjerodostojnost, pronašle inspiraciju i snagu za provedbu novih izazova i prioriteta, trebalo se vratiti na izvor, Franji. Koračajući putem Prvomučenika franjevaca, kao hodočasnice stigle smo u svetište Speco di Narni, franjevačko mjesto, najstarije u Valnerini. Ovdje je sveti Franjo stigao 1213. i ovdje se ponovno vraćao; ovdje je slušao zvuk anđeoske violine i pretvorio vodu u vino; ovdje se više posvetio kontemplaciji Boga u osami, u špilji. Krenuti na put, na hodočasničku stazu, znači ponovno otkriti i prepoznati vlastito stanje putnika, ali i preispitivanje cilja prema kojem se putuje.

Fra Alessandro je bio naš stručni vodič i slavitelj svete mise tijekom koje smo se u zahvalnosti spomenule primljenih darova.

Prije nego što smo se uputile na ručak, imale smo vremena i priliku biti zajedno, međusobno se pobliže upoznati, posjetiti i moliti na mjestima gdje je Franjo živio i molio, diviti se prekrasnom krajoliku, hodati i promatrati u čuđenju i uživajući stvoreno, gotovo netaknuto.

U popodnevnim satima stigle smo do svetišta svetog Antuna Padovanskog u Terni gdje su sačuvani ostaci franjevačkih Prvomučenika, svi su porijeklom odavde. Terni je grad sv. Valentina, sveca ljubavi. Prava ljubav nije sterilna: izražena je u žrtvi i urodi plodom, baš kao što je krv Prvomučenika franjevaca bila sjeme franjevačkog poziva sv. Antuna Padovanskog. Žrtva i ljepota koja spašava i donosi plodove mira i solidarnosti.

Bio je to dan bogat i radostan. Iskustvo koje smo proživjele pomoći će nam ponovno započeti te novom snagom i oduševljenjem probuditi svijet svojim svjedočenjem.

s. Anna Maria Jurić

ODJECI 2/2015.

53

PORUKE SV.OCA

IZLAZAK – TEMELJNO ISKUSTVO ZVANJA Poruka Svetog Oca za 52. svjetski dan molitve za duhovna zvanja

Draga braćo i sestre!

Četvrta vazmena nedjelja stavlja pred naše oči lik Dobroga Pastira koji poznaje svoje ovce, zove ih po imenu, hrani ih i vodi. Već više od pedeset godina opća Crkva slavi te nedjelje Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Ona nam na taj dan svaki put doziva u svijest važnost molitve, kao što je sam Isus rekao svojim učenicima, da “gospodar žetve radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10, 2). Isus daje tu zapovijed u kontekstu slanja misionara. On je pozvao, osim dvanaestorice apostola, još sedamdeset dvojicu učenika te ih poslao dvojicu po dvojicu u misije (Lk 10, 1-6). Zapravo Crkva “je po svojoj naravi misionarska” (Drugi vatikanski koncil, dekret Ad gentes, 2), kršćanski se poziv nužno rađa iz iskustva misije. Slušati i slijediti glas Krista Dobroga Pastira, puštajući da nas on privuče sebi i vodi i posvećujući njemu vlastiti život, znači dopustiti Duhu Svetomu da nas uvede u tu misijsku dinamiku, budeći u nama želju, radost i hrabrost prikazati naš život i utrošiti ga u službi Kraljevstva Božjega.

Prinositi vlastiti život u misiji je moguće jedino ako smo u kadri izaći iz samih sebe. Stoga na ovaj 52. Svjetski dan molitve za zvanja želim razmišljati upravo o tom posebnom “izlasku” koji je srce poziva, ili, još bolje, naš odgovor na poziv kojeg nam Bog daje. Kada čujemo riječ “izlazak”, odmah pomislimo na početke čudesne povijesti ljubavi između Boga i njegova naroda, povijesti koja prolazi kroz dramatično razdoblje ropstva u Egiptu, Mojsijev poziv, iskustvo oslobođenja i putovanje prema Obećanoj zemlji. Knjiga Izlaska, druga knjiga Biblije, u kojoj se opisuju ti događaji predstavlja jednu prispodobu cijele povijesti spasenja, ali i temeljnu dinamiku kršćanske vjere. Naime, prijelaz iz ropstva staroga Adama na novi život u Kristu je djelo otkupljenja koje se događa u nama po vjeri (Ef 4, 22-24). Taj prijelaz je istinski i pravi “izlazak”, to je put svake kršćanske duše i čitave Crkve, odlučujući zaokret u našem životu prema Ocu.

U korijenu svakog kršćanskog poziva postoji taj temeljni pokret, koji je dio iskustva vjere. Vjerovati znači nadići samoga sebe, izaći iz samoga sebe, napustiti udobnost i ukočenost vlastitoga “ja” i staviti u središte svoga života Isusa Krista. To znači ostaviti, poput Abrahama, svoju rodnu zemlju i ići naprijed s povjerenjem, znajući da će nam Bog pokazati put prema novoj zemlji. Taj se “izlazak” ne smije shvaćati kao znak prijezira vlastitoga života, vlastitih osjećaja, vlastite ljudskosti. Naprotiv, oni koji pođu za Kristom nalaze život u izobilju, stavljajući se u potpunosti u službu i na raspolaganje Bogu i njegovu Kraljevstvu. Isus kaže: “I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti” (Mt 19, 29). Sve je to duboko ukorijenjeno u ljubavi. Kršćanski poziv je prije svega poziv na ljubav koji nas privlači i odvaja od nas samih, “decentralizira” nas i pokreće “trajno izlaženje iz vlastitoga 'ja' zatvorenog u samoga sebe ka svojem oslobađanju kroz sebedarje i upravo tako prema istinskom pronalaženju samoga sebe, štoviše prema otkrivanju Boga” (Benedikt XVI., Enciklika Deus Caritas est, 6).

ODJECI 2/2015.

54

Iskustvo izlaska je paradigma kršćanskog života, osobito onih koji su prihvatili poziv posebnog posvećivanja službi evanđelja. To uključuje stalnu obnovu stava obraćenja i preobrazbe, neprestani hod prema naprijed, prijelaz iz smrti u život poput onoga što ga slavimo u svakom bogoslužju: riječju, to je iskustvo prijelaza, Pashe. Od Abrahamova poziva do Mojsijeva, od izraelskog hodočasničkog putovanja kroz pustinju do obraćenja koje su propovijedali proroci, pa sve do Isusova misionarskog putovanja koje ima svoj vrhunac u njegovoj smrti i uskrsnuću, poziv je uvijek Božje djelo po kojem nam on pomaže izaći iz našeg početnog stanja, oslobađa nas od svakog ropstva, izbacuje nas iz kolotečine i trga iz naše ravnodušnosti, te nas dovodi do radosti zajedništva s Bogom i braćom i sestrama. Odgovoriti na Božji poziv, dakle, znači dopustiti njemu da nam pomogne izaći iz samih sebe i svoje lažne sigurnost i krenuti putom koji vodi prema Isusu Kristu, izvoru i krajnjem odredištu našeg života i naše sreće.

Ta dinamika izlaska ne tiče se samo pojedinca kojeg je Bog pozvao, već misijskog i evangelizacijskog djelovanja cijele Crkve. Crkva je doista vjerna svom Učitelju u mjeri u kojoj je Crkva “koja izlazi”, Crkva koja nije zaokupljena sama sobom, svojim strukturama i uspjesima, već je kadra izaći van, biti u pokretu, susretati se s Božjom djecom u njihovoj stvarnoj situaciji i osjetiti suosjećanje (com-passio) za njihove boli i patnje. Bog izlazi iz samoga sebe u trojstvenoj dinamici ljubavi, sluša bolne vapaje svoga naroda i intervenira kako bi ga oslobodio (Izl 3, 7). Crkva je pozvana slijediti taj način postojanja i djelovanja. Crkva koja evangelizira izlazi u susret čovjeku, naviješta oslobađajuću riječ evanđelja, Božjom milošću liječi duhovne i tjelesne rane duša i pridiže siromašne i patnike.

Draga braćo i sestre, taj oslobađajući izlazak prema Kristu i prema braći i sestrama ujedno predstavlja za nas način na koji možemo u potpunosti razumjeti čovjeka i povijesni razvoj pojedinaca i društava. Čuti i prihvatiti Gospodinov poziv nije nešto privatno i čisto osobna stvar koja se može pomiješati s nekim prolaznim osjećajem. Naprotiv, to je konkretna, stvarna i potpuna predanost koja obuhvaća cijelo naše postojanje i stavlja ga u službu rasta Božjeg kraljevstva na zemlji. Zato kršćanski poziv, ukorijenjen u kontemplaciji Očeva srca, istodobno potiče na solidarno zauzimanje za oslobođenje braće i sestara, osobito najsiromašnijih. Isusov učenik ima srce otvoreno prema njegovim beskrajnim obzorima, a prijateljstvo s Gospodinom nikada ne znači bijeg od života ili iz svijeta već se naprotiv “bitno pokazuje kao misionarsko zajedništvo” (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 23).

Taj izlazak prema Bogu i drugima ispunjava naše živote radošću i smislom. Želim to poručiti prije svega mladima koji, također zbog svoje dobi i otvorenosti prema budućnosti, znaju biti raspoloživi i velikodušni. Ponekad neizvjesnosti i brige za budućnost te problemi s kojima se svakodnevno susreću prijete da sputaju tu njihovu poletnost, da im sruše snove, i to u tolikoj mjeri da pomisle kako se ne vrijedi zalagati i da Bog u kojeg vjeruju kršćani nekako ograničava njihovu slobodu. Ali, dragi mladi prijatelji, ne bojte se izaći iz samih sebe i krenuti na put! Evanđelje je poruka koja donosi slobodu našim životima, preobražava ga i čini naš život ljepšim. Kako je lijepo pustiti da nas iznenadi Božji poziv, prihvatiti njegovu riječ i ići u svom životu Isusovim stopama, u klanjanju Božjem otajstvu i velikodušnom služenju našim bližnjima! Vaš će život tako svakim danom postajati sve bogatiji i radosniji!

ODJECI 2/2015.

55

Djevica Marija, uzor svakog poziva, nije se bojala izreći svoj “fiat” kao odgovor na Gospodinov poziv. Neka nas ona prati i vodi. S velikodušnom hrabrošću vjere, Marija je od radosti pjevala da je izašla iz same sebe i povjerila Bogu planove koje je imala za život. Njoj se obratimo da bismo bili potpuno otvoreni za ono što Bog planira sa svakim od nas, tako da u nama poraste želja da izađemo i hodimo, s brižljivošću, prema drugima (usp. Lk 1, 39). Neka nas Djevica Marija štiti i zagovara za sve nas.

Iz Vatikana, 29. ožujka 2015., Cvjetnica

KOMUNICIRATI OBITELJ: POVLAŠTENO MJESTO SUSRETA U DARU LJUBAVI

Poruka pape Franje za 49. svjetski dan sredstava društvene komunikacije

Tema obitelji je u središtu dubokog promišljanja Crkve i procesa koji uključuje dvije sinode: nedavno održanu izvanrednu opću i redovitu opću koja je sazvana za listopad. U tome kontekstu, držao sam prikladnim da tema idućeg Svjetskog dana društvenih komunikacije ima obitelj za referentnu točku. Uostalom, obitelj je prvo mjesto gdje učimo komunicirati. Povratak tom prvobitnom ozračju može nam pomoći i da naša komunikacija bude više autentična i humana i istodobno promatrati obitelj s nove točke gledišta.

Možemo u vezi s tim crpiti nadahnuće iz evanđeoske slike o Marijinu pohodu Elizabeti (Lk 1, 39-56). “Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje'” (rr. 41-42).

Prije svega, ova epizoda nam pokazuje komunikaciju kao dijalog koji se isprepliće s govorom tijela. Prvi odgovor Mariji na njezin pozdrav daje dijete, koje poskakuje od radosti u Elizabetinoj utrobi. Radost u susretu s drugima, što je nešto što naučimo još prije rođenja, je u stanovitom smislu arhetip i simbol svakoga drugog oblika komunikacije. Utroba koja nas prima je prva “škola” komunikacije, mjesto slušanja i fizičkog kontakta, gdje se počinjemo upoznavati s vanjskim svijetom u zaštićenom okruženju, uz umirujuće zvukove otkucaja majčina srca. Taj susret dvaju bića, tako intimno povezanih a ipak međusobno tako različitih, susret pun obećanja, je naše prvo iskustvo komunikacije. To je iskustvo zajedničko svima, jer sve nas je majka rodila.

I nakon rođenja ostajemo u stanovitom smislu u jednom “krilu”, koje je obitelj. To krilo čine različite međusobno povezane osobe: obitelj je “mjesto gdje se uči suživotu u različitosti” (Apost. pobud. Evangelii gaudium, 66). Bez obzira na njihove razlike u spolu i dobi, članovi obitelji prihvaćaju jedni druge, jer između njih postoji veza. Što je širi raspon tih odnosa i što su više zastupljene različite dobi, to je bogatija sredina u kojoj živimo. To je ta veza koja je u korijenu jezika, koji pak jača tu povezanost. Mi riječi ne izmišljamo: možemo ih koristiti, jer smo ih dobili. U obitelji se uči govoriti “materinski jezik”, to jest jezik naših predaka (usp 2 Mak 7, 25.27). U obitelji dolazimo do spoznaje da su drugi

ODJECI 2/2015.

56

živjeli prije nas, da su nam omogućili da postojimo i da možemo zauzvrat rađati život i činiti nešto dobro i lijepo. Možemo davati jer smo primili. Taj začarani krug je u srcu sposobnosti obitelji da komunicira unutar sebe same i s drugima. Općenitije govoreći, to je model svake komunikacije.

Iskustvo tog odnosa koji nam “prethodi” omogućuje da obitelj bude također kontekst u kojem se prenosi onaj osnovni oblik komunikacije, a to je molitva. Kada mama i tata stavljaju svoje novorođeno dijete na spavanje, često ga povjeravaju Bogu, da bdije nad njima. Kada djeca malo porastu roditelji s njima mole jednostavne molitve, spominjući se s ljubavlju također drugih osoba, djedova i baka, rođaka, bolesnika i onih koji pate, svih onih kojima je potrebna Božja pomoć. Tako nas je većina upravo u obitelji naučila vjersku dimenziju komunikacije, koja je u kršćanstvu sva prožeta ljubavlju, ljubavlju koju Bog nama daruje i koju mi zatim dajemo drugima.

U obitelji učimo jedni druge prihvaćati i podržavati, razabrati izraze lica i trenutke šutnje, smijati se i plakati zajedno s ljudima koji nisu izabrali jedni druge, a ipak su jedni drugima toliko važni. To nam uvelike pomaže razumjeti značenje komunikacije kao prepoznavanje i stvaranje bliskosti. Kad smanjujemo udaljenosti uzajamnim zbližavanjem i prihvaćanjem, možemo doživjeti zahvalnost i radost. Marijin pozdrav i poskakivanje vlastitog djeteta su blagoslov za Elizabetu, nakon čega slijedi prekrasni hvalospjev Veliča, u kojem Marija veliča Božji naum ljubavi za nju i za njezin narod. Iz jednog “da” izrečenog s vjerom proizlaze posljedice koje daleko nadilaze nas same i naše mjesto u svijetu. “Pohoditi” znači otvoriti vrata, ne ostati zatvoreni u svom malom svijetu, već izići, ići prema drugima. Obitelj također pokazuje da je živa ako se izdigne iznad same sebe, a obitelji koje su to učinile mogu komunicirati svoju poruku života i zajedništva, mogu dati utjehu i nadu ranjenim obiteljima, a time i graditi samu Crkvu, koja je obitelj obiteljî.

Obitelj je, više od bilo čega drugog, mjesto gdje se, u svakodnevnom zajedničkom životu, stječe iskustvo vlastitih i tuđih granica, nailazi na male i velike probleme što ih nosi suživot s drugim osobama, slaganje s drugima. Ne postoji savršena obitelj. Ne trebamo se bojati nesavršenosti, slabosti pa čak ni sukoba, već trebamo naučiti kako se s njima konstruktivno nositi. Zbog toga obitelj u kojoj nastavljamo jedni druge voljeti unatoč našim ograničenostima i grijesima postaje škola opraštanja. Opraštanje je samo po sebi proces komunikacije. Kroz izraženo i prihvaćeno kajanje je moguće ponovno uspostaviti i unaprijediti komunikaciju koja je prekinuta. Dijete koje nauči u obitelji slušati druge, razgovarati s drugima s poštovanjem i izražavati svoj stav ne poričući tuđi, bit će u društvu graditelj dijaloga i pomirenja.

Kad je riječ o izazovima komuniciranja, obitelji koje imaju djecu s jednom ili više smetnji u razvoju mogu nas mnogo toga naučiti. Motorička, osjetilna ili mentalna ograničenost može biti razlog za zatvaranje u same sebe, ali isto tako može postati, zahvaljujući ljubavi roditelja, braće i sestara i prijatelja, poticaj na otvorenost, dijeljenje i komunikaciju sa svima. To također može pomoći školi, župi i udrugama da postanu gostoljubiviji prema svima, ne isključujući nikoga.

U svijetu u kojem se tako često proklinje, govori zlo o drugima, i kojem se sije razdor i ogovaranjem truje sredinu u kojoj živimo, obitelj nas može naučiti razumjeti komunikaciju kao blagoslov. I to također u situacijama u kojima očito prevladavaju mržnja i nasilje, gdje su

ODJECI 2/2015.

57

obitelji razdvojene kamenim zidovima ili ništa manje neprobojnim zidovima predrasudâ i ozlojeđenostî, gdje se čini da postoje dobri razlozi da se kaže “sad je dosta”; zapravo, jedino blagoslovom a ne proklinjanjem, susretanjem a ne odbacivanjem, prihvaćanjem a ne borbom, možemo razbiti spiralu zla, pokazati da je dobrota uvijek moguća i djecu učiti bratstvu.

Danas suvremeni mediji, koji su poglavito za najmlađe postali nezaobilazni dio života, mogu biti i prepreka i pomagati komunikaciju u obitelji i među obiteljima. Mogu joj biti prepreka ako dovedu do toga da se izbjegava slušati drugoga i izravni kontakt s drugima, da se ispuni svaki trenutak šutnje i očekivanja, zaboravljajući da “šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem” (Benedikt XVI., Poruka za 46. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. 1. 2012.). Mediji mogu potpomoći komunikaciju kad omogućuju ljudima razgovor i dijeljenje iskustava, ostati u kontaktu s prijateljima koji su daleko, zahvaliti drugima ili tražiti oproštenje, otvoriti vrata za nove susrete. Svakodnevno otkrivajući to živo središte koje je susret s drugima, taj “novi početak”, znat ćemo mudro koristiti tehnologiju, ne dopuštajući da nam ona dominira. I ovdje su roditelji prvi odgojitelji. Ali oni ne smiju biti prepušteni samima sebi. Kršćanska je zajednica pozvana pomagati im da nauče djecu kako živjeti u medijskom okruženju na način koji je u skladu s dostojanstvom ljudske osobe i u službi općeg dobra.

Veliki izazov koji se danas postavlja pred nas je, dakle, kako ponovno naučiti razgovarati jedni s drugima, a ne samo proizvoditi i konzumirati informacije. To je smjer prema kojem nas vode važni i utjecajni moderni komunikacijski mediji. Informacija je važna, ali to nije dovoljno. Prečesto se stvari pojednostavljuju, suprotstavljaju različiti stavovi i pogledi pozivajući osobe da se svrstaju na jednu ili drugu stranu, namjesto da im se pomogne steći cjelovit uvid.

Zaključno, obitelj nije tema rasprave ili teren na kojem se vode ideološka prepucavanja, već je to okruženje u kojem se uči komunicirati u iskustvo bliskosti, okruženje u kojem se ostvaruje komunikacija, “komunikacijska zajednica”. Obitelj je zajednica koja zna pružiti pomoć, koja slavi život i koja je plodonosna. Kada to shvatimo ponovno ćemo moći vidjeti kako je obitelj i nadalje bogat izvor čovjekoljublja, a ne samo problem ili institucija u krizi. Mediji katkad nastoje predstaviti obitelj kao neku vrstu apstraktnog modela kojeg treba prihvatiti ili odbaciti, braniti i napadati, a ne kao živu stvarnost; ili pak kao tlo za ideološke sukobe, a ne kao mjesto gdje svi možemo naučiti što znači komunicirati u ljubavi koju se prima i daruje. Prenositi svoja iskustva znači shvatiti da su naši životi međusobno isprepleteni kao jedna stvarnost, da su glasovi mnogi i da je svaki od njih jedinstven.

Obitelji treba promatrati kao bogatstvo, a ne kao problem za društvo. Najljepša je obitelj ona koja zna komunicirati, polazeći od vlastitog svjedočenja, ljepotu i bogatstvo odnosa između muškarca i žene, te između roditeljâ i djece. Ne borimo se zato da branimo prošlost, već naprotiv, strpljivo i s povjerenjem, radimo na izgradnji bolje budućnosti za svijet u kojem živimo.

Franjo Iz Vatikana, 23. siječnja 2015.

Uoči spomendana svetog Franje Saleškog

ODJECI 2/2015.

58

GOVOR PAPA FRANJE U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

Katedrala Srca Isusova u Sarajevu, 6. lipnja 2015., susret Svetog Oca pape Franje sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima

Spremio sam za vas govor, ali pošto sam čuo svjedočenje ovoga svećenika, redovnika i redovnice, osjećam potrebu govoriti spontano. Oni su nam pripovijedali život, iskustva, pripovijedali su nam o mnogim ružnim i lijepim stvarima. Predat ću svoj govor, koji je inače lijep, kardinalu nadbiskupu.

Sam svjedočenja već govore za sebe. To je sjećanje vašega naroda! Narod koji zaboravlja svoja sjećanja nema budućnosti. Ovo je sjećanje vaših očeva i majki u vjeri: ovdje su govorile samo tri osobe, ali iza njih stoje mnoge osobe koje su propatile na isti način.

Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir. Ne da bi gledali na ova svjedočenja kao ne nešto čudno što se dogodilo, nego da bi ste voljeli kao što su oni voljeli. U vašoj krvi, u vašem pozivu je poziv, u njemu je krv ovo troje mučenika. Tu je krv i poziv mnogih redovnika i redovnica, mnogih svećenika i sjemeništaraca i bogoslova. Autor Poslanice Hebrejima kaže: Molim vas ne zaboravite vaše pretke, one koji su vam prenijeli vjeru. Oni (pokazuje na svjedoke) su vam prenijeli vjeru; oni su vas naučili kako se živi vjera. Sam Pavao nam kaže: “Ne zaboravite Isusa Krista”, prvog Svjedoka. Oni su pošli Isusovim stopama.

Oživljavati sjećanje radi stvaranja mira. Neke riječi su mi posebno ostale u srcu. Jedna, ponavljana: “oprost”. Čovjek ili žena koji se posvete na službu Bogu i ne oproste ne služe ničemu. Oprostiti prijatelju koji te uvrijedio nekom ružnom riječju, ili s kojim si se svađao, ili nekoj sestri koja je ljubomorna na tebe, nije naročito teško. Oprostiti onome tko te tuče, tko te muči, gazi, koji ti prijeti s uperenom puškom da će te ubiti, to je teško. Oni su to učinili, i propovijedaju da to treba činiti.

Druga riječ koja mi je ostala jest onih 120 dana u koncentracionom logoru. Koliko puta nas duh ovoga svijeta nagna da zaboravimo naše pretke, patnje naših predaka! tamo su dani bili izbrojani, ne dani, već i minute, jer je svaka minuta, svaki sat muka za sebe. Živjeti onako svi zajedno, prljavi, bez hrane, vode, po vrućini i hladnoći, i sve to mnogo dana! A mi se žalimo kad nas malo boli zub, ili kada želimo imati televizor u svojoj sobi, sa svim komotnostima, ili koji prigovaramo poglavarima kada ručak nije baš najbolji ... ne zaboravite molim vas svjedočanstva vaših prethodnika. Mislite o tome koliko su propatili. Mislite o onih šest litara krvi koje je ovaj svećenik koji je prvi govorio morao primiti da bi preživio. Živite životom dostojnim križa Kristova.

Časne sestre, svećenici, biskupi, bogoslovi ako su posvjetovnjačeni samo su karikature, ne služe ničemu, ne čuvaju sjećanje na svjedoke vjere. Izgubili su sjećanje na Isusa Krista raspetoga, našu jedinu slavu.

Još jedna stvar koja mi dolazi u pamet je onaj vojnik koji je darovao krušku časnoj sestri; i ona žena muslimanka koja sada živi u Americi, koja je donijela hranu .... svi smo braća. I taj okrutni čovjek je mislio ....ne znam što je mislio, ali je osjetio Duha Svetoga u svome

ODJECI 2/2015.

59

srcu i možda je pomislio na svoju majku i rekao: „uzmi ovu krušku i ništa ne govori nikome“. I ona žena muslimanka je prelazila preko vjerskih razlika: ljubila je. Vjerovala je u Boga i činila dobro.

Tražite dobro sviju. Svi to mogu činiti, sjeme dobra. Svi smo djeca Božja.

Blago vama kada imate tako blizu ova svjedočanstva, nemojte ih molim vas zaboraviti. Neka vaš život raste s ovim sjećanjem. Mislim na ovog svećenika kome je umro otac dok je bio dijete, onda je umrla i majka i sestra, i ostao je sam ... Ali on je bio plod ljubavi, bračne ljubavi. Pomislite na onu sestru mučenicu: i ona je bila kćerka svoje obitelji. Pomislite na ovog franjevca, s dvije sestre franjevke; i dolazi mi u pamet ono što je kardinal govorio: što se dogodi s vrtom života, tj. s obitelji? Dogodi se ružna stvar, dogodi se da ne cvijeta. Molite se za obitelji, da bi u njima cvjetali mnogi sinovi i bilo mnogo zvanja.

I na kraju, želim vam reći da je ovo bila povijest okrutnosti. I danas, u ovom svjetskom ratu vidimo mnoge, mnoge okrutnosti. Činite uvijek suprotno od okrutnosti: njegujte nježnost, bratstvo, oprost. I nosite križ Isusa Krista. Crkva, sveta majka Crkva vas takve želi: malene, male svjedoke, pred ovim malim svjedocima, male svjedoke križa Kristova.

Bog vas blagoslovio, i molim vas molite za mene. Hvala. (kta)

PREDANI GOVOR PAPE FRANJE NA SUSRETU S DUHOVNIM ZVANJIMA U SARAJEVSKOJ PRVOSTOLNICI

Draga braćo i sestre,

sve vas srdačno pozdravljam, a osobito vašu bolesnu i stariju subraću i sestre koji ne mogu biti ovdje, ali su u duhu s nama. Zahvaljujem kardinalu Puljiću na njegovim riječima, kao i sestri Ljubici, don Zvonimiru i fra Jozi. Hvala svima za službu koju vršite za Evanđelje i Crkvu. Došao sam u vašu zemlju kao hodočasnik mira i dijaloga, kako bih učvrstio i ohrabrio braću u vjeri, a osobito vas, pozvane raditi “na puno radno vrijeme” u vinogradu Gospodnjem. On nam govori: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28,20). Ovo je sigurnost koja nam ulijeva nadu i utjehu, osobito u teškim trenucima naše službe. Mislim ovdje na sve prošle i sadašnje patnje i kušnje vaših kršćanskih zajednica. Iako živite u teškim okolnostima, niste se predali. Oduprli ste se, trudeći se s neumornim duhom služenja suočiti s osobnim, društvenim i pastoralnim poteškoćama. Gospodin neka vas nagradi!

Pretpostavljam da se ponekad, zbog situacije Crkve u vašoj zemlji koja je u brojčanoj manjini, ili pak zbog neuspjeha u službi, osjećate kao i nekoć Isusovi učenici kada nisu ništa ulovili, iako su ribarili cijelu noć (usp. Lk 5,5). No, ukoliko se pouzdamo u Gospodina, upravo u tim trenucima možemo iskusiti snagu njegove Riječi i njegovoga

ODJECI 2/2015.

60

Duha koji obnavlja u nama povjerenje i nadu. Plodnost naše službe ovisi iznad svega o našoj vjeri; o vjeri u Kristovu ljubav od koje nas ništa ne može odijeliti, kako veli apostol Pavao (usp. Rim 8,35-39) koji je dobro shvaćao kušnje! Također, i bratsko zajedništvo nas podržava i sokoli; bratstvo među svećenicima, redovnicima, posvećenim laicima, bogoslovima i sjemeništarcima; bratstvo među svima nama, koje je Gospodin pozvao da, ostavivši sve, njega slijedimo, ono nam daje radost i utjehu te čini naš rad djelotvornijim. Mi smo svjedoci ovog bratskog zajedništva!

“Pazite na sebe i na sve stado” (Dj 20,28). Ovaj poticaj svetoga Pavla - iz Djela apostolskih - podsjeća nas da, ako želimo pomoći drugima da postanu sveti, ne smijemo zanemariti sami sebe, to jest, naše posvećivanje. I obrnuto, predanost vjernom Božjem narodu, utkanost u njegov život te iznad svega blizina siromašnima i malenima, omogućava nam da napredujemo sve više u suobličavanju s Kristom. Briga za vlastiti pastoralni rast i pastoralna ljubav prema ljudima uvijek idu zajedno i uzajamno se obogaćuju, te se nikada ne mogu odvojiti.

Što bi značilo za jednog svećenika i za jednu Bogu posvećenu osobu, danas, u Bosni i Hercegovini, služiti Kristovom stadu? Držim da bi prije svega značilo ostvarivati pastoral nade, pazeći na ovce koje su u stadu, ali znati i izići iz njega u potragu za onima koji traže Radosnu Vijest, a ne znaju je sami naći ili ponovno otkriti put koji vodi k Isusu; susretati ljude ondje gdje žive, pa čak i onaj dio stada koji živi izvan njegovih granica, daleko, prihvaćati one koji možda još ne poznaju Krista Isusa; brinuti o odgoju katolika u vjeri i kršćanskome životu; ohrabrivati vjernike laike da budu promicatelji evangelizacijske misije Crkve. Stoga vas potičem da podupirete katoličke zajednice u njihovom rastu da budu otvorene i usmjerene “prema van”, sposobne za susret te odvažne u evanđeoskom svjedočenju.

Svećenik, redovnik, pozvan je živjeti i bojazni i nade svojega naroda; pozvan je djelovati u stvarnim prilikama svoga vremena, često obilježenima napetostima, neslogama, nepovjerenjem, neizvjesnošću i siromaštvom. U najtežim trenucima molimo Gospodina da nam dade srce koje se znade ganuti, da nam dade sposobnost suosjećanja. Ne postoji bolje svjedočanstvo od onoga da budemo blizu onima koji su u duhovnoj ili materijalnoj potrebi. To je zadatak nas biskupa, svećenika i redovnika da ljudima očitujemo Božju blizinu, da im pružimo Njegovu ruku koja snaži i ozdravlja. Naša je briga sjediniti se s bolima i suzama našega naroda; ne umarati se u otvaranju srca i pružanju ruke svima koji nas trebaju, osobito onima koji, možda zbog srama, od nas ništa ne traže, a toliko im je potrebno. Ovdje osobito želim izraziti moje poštovanje sestrama redovnicama za sve ono što velikodušno čine, a ponajviše za njihovu vjernu i brižnu prisutnost.

Dragi svećenici, redovnici i redovnice, potičem vas da s radošću nastavljate s vašim pastoralnim služenjem, čija je plodnost zajamčena vjerom i milošću, ali i svjedočanstvom skromnoga života, odvojenog od svjetovnih interesa. Molim vas, ne padajte u napast da postanete jedna vrsta elite, zatvorene u samu sebe. Velikodušno i jasno svećeničko i redovničko svjedočanstvo primjer je i poticaj bogoslovima i sjemeništarcima te onima koje

ODJECI 2/2015.

61

Gospodin poziva da mu služe. Dok stojite uz bok mladima te ih pozivate da podijelite s njima iskustva vaše molitve i služenja, pomažete im otkriti Kristovu ljubav koja ih poziva da se odazovu Gospodinovu pozivu. Neka vjernici laici vide u vama onu vjernu i nesebičnu ljubav koju je Krist ostavio kao oporuku svojim učenicima.

Uputio bih posebnu riječ i vama, dragi bogoslovi i sjemeništarci. Među tolikim lijepim svjedočanstvima osoba posvećenoga života u vašoj zemlji, prisjetimo se sluge Božjega Petra Barbarića. On ujedinjuje rodnu Hercegovinu i Bosnu u kojoj se posvetio, kao i čitav kler, bilo biskupijski, bilo redovnički. Neka ovaj mladi svećenički pripravnik krjeposnoga života bude svima velikim primjerom.

Djevica Marija je uvijek pored nas kao brižna majka. Ona je prva učenica Gospodinova i primjer života posvećenoga Njemu i braći. Kada se nalazimo u poteškoćama ili doživimo stanja u kojima osjećamo svu našu nemoć, obratimo se njoj sinovskom odanošću. Ona nam neprestano poručuje - kao na svadbi u Kani: “Što god vam rekne, učinite” (Iv 2,5). Ona nas uči da slušamo Isusa i slijedimo njegovu Riječ, ali s vjerom! To je njezina tajna, koju nam želi prenijeti kao majka: vjera, ona izvorna, prava vjera, kojoj je dovoljna samo jedna trunka da i planine premjesti!

Ovim vjernim zagovorom možemo s radošću služiti Gospodinu i biti svagdje sijači nade. Obećavam vam moj spomen u molitvi te od srca blagoslivljam sve vas i vaše zajednice. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. (kta)

ODJECI 2/2015.

62

PORUKA MONS. MARINA BARIŠIĆA ZA NEDJELJU DOBROG PASTIRA

Predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, uputio je poruku za Nedjelju Dobrog Pastira - 2015.

Poštovana braćo i sestre, Kristovi vjernici laici, osobe duhovnog poziva i posvećenog života!

1. “Zahvaljujemo Ti što si nas pozvao da stojimo pred Tobom i Tebi služimo”, govorimo zahvalno Gospodinu. (II. euharistijska molitva) Doista, svi smo pozvani, nitko sam sebe ne zove. Drugi me zove. Bog nas je pozvao u život, i nema života bez poziva. Za Gospodina, svi smo važni, i nitko nije anoniman. Dobri Pastir nas poznaje i po imenu zove. Tek kad je uskrsli Gospodin izgovorio njezino ime - “Marijo”, Marija Magdalena Njega je prepoznala. Shvatila je tko je zove i čiji je to glas. Ista ljubav poziva svakoga u svom redu, bilo za brak - biti otac, majka, bilo za duhovni poziv - biti svećenik, redovnik, redovnica. Stoga brak i duhovni poziv su srodni i povezani.

2. Poštovana braćo i sestre, poziv nas izvodi iz naše zatvorenosti i oslobađa sebičnosti. Izvodi iz uskoće našega egoizma, na pučinu i dubinu periferija života. Papa Franjo s godinom posvećenog života i izvanrednom svetom godinom Božjeg milosrđa, želi sve nas pozvati i ohrabriti da naš odgovor, bude znak blizine, solidarnosti, jednostavnosti, iskrenosti svima u potrebama. Potiče nas da s većim žarom, u radosti zajedništva, svjedočimo svoj poziv. Štoviše, da sami postanemo poziv drugima.

3. Uz slavlje nedjelje Dobroga Pastira, ne samo laici, Kristovi vjernici, već prije svega osobe duhovnog poziva, svi zajedno, pozvani smo odgovorno živjeti svoj i biti poziv jedni drugima. Biti poziv svjedočanstvom svoga života, tolikim mladićima i djevojkama u našim sredinama da poklone veću pažnju, više vremena i iskrene ljubavi Dobrom Pastiru, koji s ljubavlju izgovara njihovo ime. Jer, ako je netko zatvoren, udaljen, stranac, ne druži se, teško će drugoga upoznati, zavoljeti, zaljubiti se. To što vrijedi za mladića – djevojku, u slučaju poziva za brak, to isto vrijedi za duhovni poziv - naš odnos i ljubav prema Kristu.

4. Dobro smo svjesni da u našoj sredini nije lako čuti i prepoznati Njegov glas koji šapće naše ime. Mentalitet svijeta, a katkada i neki članovi Crkve, čudno gledaju na one mladiće i djevojke koji se odluče prihvatiti i slijediti Krista. Ipak, ohrabruje da svi oni istovremeno danas očekuju i traže mnogo od osoba koje su prihvatile duhovni poziv, od svojih svećenika, redovnika, redovnica. Traže autentičnost i radikalnost, uvjerenost i uvjerljivost.

5. Braćo i sestre, doista, život je poziv. Nema života bez poziva. Stoga, neka naše molitve za duhovna zvanja, osobne i zajedničke, budu izraz ljubavi, blizine i ohrabrenja svim mladićima i djevojkama koje Gospodin danas poziva za svoje suradnike. Neka svjedočanstvo našega života, na putu njihova odgovora, svima njima bude znakovit poziv, da među svojom braćom i sestrama, njihov odgovor “Evo me” bude izgovoren radosna i nepodijeljena srca.

Mons. Marin BarišićNadbiskup i metropolit splitsko-makarski