Odjeci 2008 AMEN

OdjeciZbornik literarnih radova u�enika osnovnih škola

2007./2008.

Odjeci 2008 AMEN.indd 1Odjeci 2008 AMEN.indd 1 5/21/08 2:35:01 PM5/21/08 2:35:01 PM

NakladnikNaklada LJEVAK d.o.o.Palmoti�eva 30, Zagreb

Hrvatskawww.naklada-ljevak.hr

Za izdava�aPetra Ljevak

UrednicaJasminka Salamon, prof.

Lektorica i korektoricaJasminka Salamon, prof.

Oblikovanje naslovnice i prijelomStudio LJEVAK – Ana Pojatina

PripremaStudio Ljevak

TisakFeroproms, Zagreb

Svako kopiranje, javna uporaba i prenošenje dijelova knjige bez dopuštenja autora i izdava�a zabranjeni su.


OdjeciZbornik literarnih radova u�enika osnovnih škola

2007./2008.

Zagreb, 2008.



5ODJECI S A D R Ž A J

Sadržaj

Umjesto predgovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Nagrađeni radovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Najbolji radovi u županijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Radovi po županijama

Dubrova�ko-neretvanska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Splitsko-dalmatinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Šibensko-kninska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Zadarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Li�ko-senjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Istarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Primorsko-goranska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Karlova�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Međimurska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Varaždinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Krapinsko-zagorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Zagreba�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Sisa�ko-moslava�ka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Koprivni�ko-križeva�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Bjelovarsko-bilogorska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Požeško-slavonska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Viroviti�ko-podravska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Osje�ko-baranjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Vukovarsko-srijemska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Grad Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

Abecedni popis svih u�enika sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 119

Abecedni popis svih u�itelja sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 126


6

Umjesto predgovora

Ljubav kao misao je mudrost.Ljubav kao osje�aj je dobrota.Ljubav kao oblik je ljepota.

(Vesna Krmpoti�)

Lijepo je na Zemlji dok ima na njoj pjesama niklih iz ljubavi.

(Sida Košuti�)

Ovim mislima naših književnica valja dodati na po�et-ku Odjeka: dok nam je u�itelja i u�enika ponesenih ljubavlju, ne moramo se brinuti za opstojnost hrvat-skoga jezika.

Urednica: Jasminka Salamon, prof.

ODJECIU M J E S T O P R E D G O V O R A


7

Nagrađeni u�enici i u�itelji

1. NAGRADA

Ljube moja, đe si ti meni?

DEŠA JELAVI�, 6. r.OŠ LAPAD, Dubrovnik

u�iteljica: Mirjana Kazna�i�

2. NAGRADA

Kru

PAULA BREZOVEC, 7. r.OŠ VIDOVEC, Vidovecu�iteljica: Sanja Biškup

3. NAGRADA

Moj u�itelju

KLAUDIJA OBAJDIN, 8. r. OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

u�iteljica: Ljiljana Bernatovi�-Markota

ODJECI N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I


8

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

1. NAGRADA

Ljube moja, đe si ti meni?

»Ljube moja, đe si ti meni?« rije�i su kojima mene moja none do�ekuje, a u kojima se krije blagoslov njezine ljubavi. Alevana je u Konavlima pa je cijeloga života sa�uvala sklad i ozbiljnost tog podneblja te se odmah požuri, da se ja ne bih opustila od tolike ljubavi, narediti mi: »Spremi taj ruksak, operi ruke, izuj crevje i dođi na objed.« Ja jedva do�ekam u�i u komin, gdje me osvoji prekrasan vonj lovorike, ruzmarina, lavande, aleksandrina, lemona u koši�u pored funjestre, ali i radost noninog osmijeha. Volim viđet taj ljubavlju blagoslovljeni osmijeh.

Moja none vam je, što bi moj đed �esto znao rijet, »mustra i po«. Redovito ide na svaki koncerat u Gradu, a dok ja vježbam violinu, �esto mi iz komina zna dobaciti: »Ne vaja ti to, ajde ponovo.« Nas dvije izvrsno se družimo, naro�ito ljeti. Gust nam je đira-vat Stradunom i kundurovat uz đelate ili paste iz Cele. A da je samo vidite kad je »golub blagoslovi«!

Famoze su i subote i neđelje koje provodim s njom. U moje none zorom uvijek vonjaju freška poga�a i džem od kaiša. Nakon doru�ka uvijek pođemo razventat njezi-nu kamaru. A da vidite tu kamaru! U njoj antiki namještaj, dvije velike postelje s dva komon�ina. Na noninom su komon�inu ofi�ica, inkunica, i kraljež. Preko postelja pro-stire se rekamani lincul i iste takve tunđele na kušinima. Iznad postelja na sjajnom bijelom zidu sveti Ante i Sveta Obitelj. U kantunu ponosno prkosi stoljetni buro s veli-kim škrabicama i blještavim zrcalom poviše njega. Ja uvijek širom rastvorim funjestre s kojih se najljepše vidi njezin đardin.

U đardinu moja none provodi najviše vremena. Gusta ispod velike bogumvile u vonju ruzmarina. S puno pacience njeguje raznobojne �erošpanje, narcise, jubice i miholjice. Ipak, najradije sjedne pod kriješvu. Dok sjedi zašti�ena njezinom krošnjom, voli biti sama. Svaki put kad uđe u đardin, kao da se pomladi, a ja veselo skaku�em za njom.

Noni je najve�a briga povr�e koje redovito prodava na Gunduli�evoj u Gradu. Po mažem joj ubrati gran�ice žuke kako bi skitila prokule, kaulin, a ponekad i žu�enicu u balice. Sve to na kraju ona uredno složi u sepete i koši�e.

Kad none spravi sve za placu, ide na rozarije, koje ne propušta ni jednu ve�er, a ja ostanem sama slade�i se njezinom kotonjatom i štrudelom od kriješava. Kad se vrati, sigurna sam da �e za ve�eru spravit zelje pod ulje ili možda pastu s pomadorama.

Sutra je neđelja, koju željno o�ekujem cijelu setemanu jer jedva �ekam da krenem usuret blagoslovu noninog osmijeha i dragih mi rije�i: »Ljube moja, đe si ti meni?«


ODJECIN A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I


9

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

2. NAGRADA

Kru

ODJECI N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Tešku je bilu negdaDu jenga duojti.Sagdašji je iBlaguslovljeni.Z druobnuga zrjaDougi je poutDu mefke melje.Cielu letuTeške je moke bilu,Ali je vriedilu.Moja se babicaRanu zbudi,Još ve�er si sePrepravi.Najbouši kruJejne roukeZmiesiju.Dok se krušna pe�Stupi,

Zdigjeni kruVe� �eka. Babica ga z meljuPopraši,Z vodu poškrupiI križ muNapravi.Kru se zažari,Kak sonce zableš�i,Najlepše od segaNa svietu zadiši.Babica nas zove:»Hote, deca, gotuvu je!Postružjaka mam dobite!«Sega je liepuNa svetu imeti,Ali bez kruha jeNi mo�i živeti.

PAULA BREZOVEC, 7. r.OŠ VIDOVEC, Vidovec


10

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

3. NAGRADA

Moj u�itelju

Zatitra zvijezda,Zaigra srce,Ugasi se lu�...Mir.

Zaledi se osmijehNa vrelim usnama,Kliznu suzaPrema rajskim stazama.

Moj u�itelju,Ti zaspa u vje�ni sanTako mlad.Drugi roditelju,Ovako zate�ena,Kamo �u sad?!

Ti mlada anđeoska dušo,Sada si u rajuU anđeoskom zagrljaju.S nebeskih visinaPozorno slušašTisu�u mališana,Što Te dozivamoSje�aju�i se divnih dana.

(gospodinu Ivici Mihalovi�u, prerano preminulom u�itelju razredne nastave u našoj školi)

KLAUDIJA OBAJDIN, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

ODJECIN A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I


11

Najbolji radovi u županijama

ODJECI N A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

1. DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJANorinom do NaroneANDREA JERKOVI�, 6. r.OŠ KULA NORINSKA, Kula Norinskau�iteljica: Karmen Mati� Vidovi�

2. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJANeobrono maslinaSILVIJA BUVINI�, 8. r.OŠ PU�IŠ�A, Pu�iš�au�iteljica: Silvija Marinovi�

3. ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJAVolimo seMARINA �URKOVI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibeniku�iteljica: Tona Rupi�

4. ZADARSKA ŽUPANIJAMoja babaANÐELA OLJICA, 6. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošanu�iteljica: Marija Smoli�

5. LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJAMoj djedRUŽICA DRAŽENOVI�, 6. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinjeu�iteljica: Manda Matanovi�

6. ISTARSKA ŽUPANIJAGuštiGORAN ŠTIMAC, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pulau�iteljica: Ivanka Petrin�i�

7. PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJAAnteMATEJ MRASS, 8. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatijau�iteljica:Milana Međimorec

8. KARLOVA�KA ŽUPANIJAOhola kraljica najljepšega kraljevstvaNIKOLINA MILANOVI�, 7. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, OgulinPŠ DREŽNICA, Drežnica u�iteljica: Ana Musulin

9. MEÐIMURSKA ŽUPANIJABez kruha se nebre živetiINES HORVAT, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovecu�iteljica: Cilika Tarandek

10. VARAŽDINSKA ŽUPANIJAMARTIN LEVATI�, 5. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin, Ku�an Donjiu�iteljica: Vasiljka Levati�

11. KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJAJutroMARIJA MUŽAR, 7. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovskou�iteljica: Marija Bolšec

12. ZAGREBA�KA ŽUPANIJAVukovarANA ŠATRAK, 8. r.OŠ GRADEC, Gradecu�iteljica: Nada Kanižanec

13. SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJANemam vremenaMARIJA BIONDA, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisaku�iteljica: Ljubica Špor�i�

14. KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJAHrvatska, ljubavi moja!KATARINA JAN�I, 8. r.OŠ MOLVE, Molveu�iteljica: Marija Hala�ek


12 ODJECIN A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

15. BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJAOna je HrvatskaANA-MARIJA BABI�, 8. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovaru�iteljica: Slobodanka Martan

16. POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJABiser Zlatne dolineDŽAFER ZE�IRI, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevou�iteljica: Ljiljana Bernatovi� – Markota

17. VIROVITI�KO - PODRAVSKA ŽUPANIJASlavonci u DalmacijiDOMAGOJ ŠEGREGUR, 8. r.OŠ »VLADIMIR NAZOR«, Viroviticau�iteljica: Jasenka Kolari� Bara�

18. OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJANasilnikROBERTO BAJTO, 5. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijeku�iteljica: Dubravka Leden�an – Kuštro

19. VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJAU�oINES VINCETI�, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, ŽUPANJAu�iteljica: Radojka Mati�

20. GRAD ZAGREBSumaglicaMAGDALENA JANŽI�, 7. r.OŠ OTOK, Zagrebu�iteljica: Jelena Bunijevac Mati�i�



DUBROVA�KO-NERETVANSKA


14 ODJECID U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Norinom do Narone

Iiiiiiiiii... Polazimo prema Vidu! Ne, ne, oprostite. Iiiii... Tek sad polazimo!

Vozimo se lađom. Obla�no nebo, kiša rominja tiho kao da se boji da nekoga ne probudi. Svi smo zadivljeni ljepotom. Nisam mogla odvojiti pogled od rijeke. Rane žute naran�e u zelenilu beru vrijedni ljudi i veselo nam mašu. Bujni šaš skriva pogled na udaljena brda i brižno �uva staništa mnogih ptica mo�varica. Povremeno bi provirila velika brda prekrivena svilenkastom maglom i šarenim listopadnim šumama.

Nakon prolaska ispod malog mosta napuštamo nabujalu Neretvu, a u svoje krilo prima nas nešto skromniji Norin. Ulazimo u neki tajanstveni mrak. Prolaze me trnci. Odjednom je zagrmjelo. Vrbe su se toliko nadnijele nad rijeku da ih moramo vješto izbjegavati. Prizor me podsjetio na Amazonu. Dok smo klizili lagano hladnim Norinom, razgovorom i smijehom kratili smo vrijeme do Arheološkog muzeja Narona.

Ondje nam je jedna ljubazna gospođica ispri�ala povijest Vida-Narone, koji se nala-zi na mjestu nekadašnjega hrama cara Augusta. Osjetili smo dah antike, vratili se u daleku prošlost i uživali razgledavaju�i predmete koji su ondje bili i prije dolaska Hrvata. Krasna rimska umjetnost!

Lijepo i pou�no iskustvo, a usput smo se dobro zabavili i nasmijali. Kad smo se vra-�ali ku�i, mnogi su bili željni sna, ali više nije bilo one tihe kiše koja svojim kapljicama umiruje i uspavljuje.

ANDREA JERKOVI�, 6. r.OŠ KULA NORINSKA, Kula Norinska


15ODJECI D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Ponešto o sebi(nešto kao autobiografija)

Rodio sam se u nemirno vrijeme, dok je rat još harao Lijepom Našom, jednoga prevru-�eg ljetnog podneva. Mama kaže u jedanaest i �etrdeset pet minuta, 30. srpnja 1994. godine, u Op�oj bolnici Sveti Vlaho. Ne sje�am se tog trenutka, ali iz pri�a sam saznao da se ni princu Charlesu, kad se rodio, nisu radovali kao meni. Naime, moj tata ima tri starija brata koji nemaju muške djece, pa sam ja došao kao spasitelj loze Dadi�a.

Ne trebam ni govoriti da su Dadi�i došli iz Hercegovine, iz malenog sela Beleni�i u Popovom polju. Mama je, doduše, rođena Gruška, ali je i njezina mama iz Hercegovine, i to iz Gradca poviše Neuma, a djed iz Luke, primorskog mjesta kraj Stona. Tatina se strana bavila zidarstvom, a mamina je stolje�ima živjela od mora i maslina. Od najrani-jega djetinjstva vezan sam za Lapad, predio ispod Rašice, gdje i danas živim. Kao malo dijete bio sam vrlo miran i tih. Moja se majka topila od sre�e dok bi me gledala buc-masta i sita. U vrti�u Pal�ica proveo sam krasan dio života, koji je, sada znam, završio upisom u prvi razred. Moj prvi kontakt sa školom bio je zadovoljavaju�i: rekli su mi da tako mora biti, a ja se nisam opirao. Ta, mama valjda zna što radi?! Tek sam se kasni-je uvjerio da i nije tako.

S obveznom školom, rukom pod ruku došle su i ostale obveze: upisi u škole plivanja i košarke, engleskog jezika i tako dalje i tako dalje. Stalno sam nekamo žurio da ne zakasnim. Život mi se odjednom okrenuo za tristo šezdeset stupnjeva. U petom razre-du odlu�io sam uvesti malo reda u svoj život, pa sam se ispisao s plivanja, a košarku sam nastavio trenirati. �inio sam se sam sebi kao neka velika faca, a mislio sam da �u tako i ve�i narasti. Nisu izostali ni uspjesi. Ponos Dadi�a sa svojom ekipom na Međunarodnom prvenstvu u Francuskoj okitio se zlatnom medaljom.

Na svoje veliko zaprepaštenje ve� sam u sedmom razredu, i svi me uznemiravaju pri�ama kako nasljednik Dadi�a mora razmišljati o svojoj budu�nosti. A meni sve te pri�e na jedno uho uđu, a na drugo iziđu. Uostalom, zašto bih se ja brinuo i zamarao razmišljanjem kad mješoviti zbor Hercegovaca, Primoraca i Dubrov�ana ionako pleše kako ja sviram?

I to je to. Za sada dovoljno. Do druge prilike, adio vam!

BOŽAN DADI�, 7. r.OŠ LAPAD, Dubrovnik



SPLITSKO-DALMATINSKA


17ODJECI S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Neobrono maslina

Na zapuš�enu starinuruke je stavi.S puno jubavivrimena i vojeuz nju je boravi.U krisu jepoji,prid neverugnjoji.Nažurene ruke dizo,tilo prignivo,gronu kidoda bi bilo rodazlotnega ploda,za likora izojmicunapuni bi kamenicuda ni s nje poi pod njon osto.Zaludu trud,zaludu mukai potno gu�a.U gospodora ostala je maslinaneobrona.

SILVIJA BUVINI�, 8. r.OŠ PU�IŠ�A, Pu�iš�a

Moj svijet

Dan mi uvijek zapo�inje jednako: sneno trljam o�i, tapkaju�i ulazim u dnevnu sobu, stavljam kruh u usta i rukom hvatam prvu knjigu koju moji požudni prsti pronađu. A onda, s otvaranjem tih �arobnih korica, svijet i sva događanja oko mene nestaju, i ja ulazim u �udesni svijet, svijet mašte, svijet u kojemu me neprestano prati onaj opojni, primamljivi miris knjige.

»Ostavi knjigu i doru�kuj!«

Tako me, naime, svaki, baš svaki put, moja majka prisilno vra�a s toga veli�anstvenog putovanja. I s potpunim pravom, jer se vrlo �esto zna dogoditi da nesvjesno kruh poku-šavam ugurati u nos, umjesto u usta, te da mi se �aj (dok o�ima napeto prelazim preko redaka) prolije po hla�ama. Također, zbog knjige nerijetko kasnim u školu, ne sjetim se


18 ODJECIS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

na vrijeme napisati zada�u, zbog nje sam budna do ranih jutarnjih sati. A kada se �ude-sne korice zatvore, debela nit, koja je povezivala mene i »onaj« svijet, puca, i ja se pono-vo moram vratiti u stvarnost.

Mnogi ne vole �itati knjige; za njih su one samo hrpa obi�nih listova papira, nezanimlji-ve i iznimno naporne. No valja znati da su u svim knjigama svjetovi. Druga�iji od našeg, zanimljiviji, ponekad strašni i sablasni, pustolovni, romanti�ni i nostalgi�ni, puni smijeha. Da bi se ušlo u taj nezaboravni svijet, potrebno je zavoljeti knjigu i osjetiti te slatke, opojne rije�i ve� na prvoj stranici. Tako najugodnije putujemo, ne moraju�i se prethodno pakirati. Dovoljno je samo zavaliti se u neki udoban naslonja� i otploviti na valovima re�enica.

Danas se ponovo, poput nekakve izgubljene lutalice, vra�am u knjižnicu. Tamo me uvijek, odmah s vrata, šaptom pozdravljaju knjige, moji stari znanci. Mašu koricama, šuš-kaju listovima, guraju se i nadme�u. One su samo željne da ih netko, bar jedanput, otvo-ri, da se njihova pri�a ponovo ispri�a te njihov miris opije i omami oduševljenog �ita�a.

»Knjiga nije hrana, ali je poslastica.«

Tiho prolazim između redova knjiga i prstima dodirujem njihove hrptove; zlatne naslove, šarene poput dje�jih igra�aka, zelene poput krošanja stabala, srebrne poput odraza mjese�ine u moru. Meni je knjiga i hrana i poslastica. Ona hrani moju dušu i srce. Ona oboga�uje moj rje�nik, odgovara na mnoga moja pitanja, tješi me i nasmija-va. �ini me mirnom i sitom. Njene me šaputave rije�i uspavljuju, a pri�a me prati i u snu. Kako se god osje�ala i gdje god bila, knjiga �e mi, kao najbolja prijateljica, uvijek biti na raspolaganju. Jedino što je potrebno jest otvoriti korice i po�eti �itati...

KRISTINA �URI�, 7. r.OŠ VISOKA, Split

Putovanje jednog lista

Na jedan mali zeleni listspustio se jesenji kist.I odmah boji njegovo liceda ga u novom ruhu vide ptice.

Sad još mora na�i drugi stan,ali tek kad svane novi dan.Smjestit �e se on u nekom kutu.Ne daleko. Tu, na putu.

Evo, ve� se vidi, list s grane pada.– Uskoro �e do�i! – majka mu se nada.Brzo, hitro, sve je bliže!Valjda �e sti�i prije kiše.

MANUELA UJEVI�, 7. r.OŠ »BIJA�I«, Kaštel Novi


19ODJECI S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Oblaci

Nižu se oblacikao mali �arobnjaci.Po nebu vedromigraju se s vremenom.

Od vedrine nasta tamai oblaka malihvelika galama.Munje nebom putujui oblaci luduju.

Nakon bu�ne igre teoblaci se smiriše.Ponovno su dobri bilii nebom zaplovili.

Sunce im se smijaloi veselo odmahivalo,a oni su dalje išlii mjesecu sjajnom prišli.

MILA MARTINI�, 5. r.OŠ PU�IŠ�A, Pu�iš�a

Ribari Put

Težaškin rukan Ove no�i zvijezde šute.krpe Njihova svjetlost na lice mi padai pribiru mriže. i govori: Svatko bira svoje pute. Biram ih. Ju�er i sutra, sada.LINDA NOVAKOVI�, 7. r. OŠ »GROHOTE«, Grohote VICTORIA VESTI�, 8. r. OŠ »GROHOTE«, Grohote


20 ODJECIS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Slovo o prijateljstvu

Ne želim otkriti ime svoje najbolje priljateljice. Ona je vrlo sramežljiva, no pametna dje-voj�ica.

Jedna smo drugoj oduvijek povjeravale sve tajne, ali nedavno, kad sam je upitala nešto o simpatiji, ona je digla nos i otišla. Mislila sam da se naljutila na mene, pa sam je izbjegavala. �im bi došla, ja bih se maknula iako sam je htjela zagrliti i re�i joj: »Oprosti, što god da sam ti u�inila!« Kad bih smogla hrabrosti da joj to kažem, predo-mislila bih se i otišla. Ne znam koga bih slušala: razum ili srce. Srce kaže: Reci joj, reci! No na kraju uvijek poslušam razum koji kaže: Nemoj joj re�i!

I, sad, prošlo je... Koliko? Barem mjesec dana da ne razgovaramo. Još se ne mogu opredijeliti: razum ili srce. Možda je najbolje da joj pokažem što sam napisala? To �u u�initi! Nadam se da �emo se pomiriti, da se više ne�emo svađati i da �emo biti naj, naj, najbolje prijateljice!

ENA GRGIN, 5. r.OŠ »BIJA�I«, Kaštel Novi



ŠIBENSKO-KNINSKA


22 ODJECIŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Volimo se

Volim ljetna jadrijska jutrapuna sunca i topline,otoke Prvi� i Zlarin u daljinii galeba kliktavca u visini.

Sneno more maestral budi.Pozdravljam ga i ja s mola,moje najdraže plaže,a cvr�ak s obližnjeg borasvima: »Dobro jutro!« kaže.

Moje najdraže mjesto na Zemlji.Pitam se: »Zašto je tako?«Pa, svaki kamen i bori svaki novi val i javolimo se, volimo se jako.

MARINA �URKOVI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

Sestre

Moja sestra i ja �esto se svađamo. Po�nemo se prepirati oko ne�eg sasvim bezveznog, a onda to preraste u pravu svađu. Ispri�at �u vam jedan, ne baš lijep, događaj.

Ljetnog popodneva, kad je sunce grijalo nemilice, otišla sam na kupanje. Uskoro je stigla i moja sestra Lucija, koja uviejk zapo�inje svađu. Što se dogodilo? Kad sam stigla do ruba mula, Lucija me gurnula. Nepripremljena, našla sam se u hladnom moru. Premda sam bila mrzovoljna, po�ela sam plivati. Lucija je sko�ila, doplivala do mene i htjela se ispri�ati. Za mene je isprika došla prekasno, pa sam je zagnjurila. Ona me povukla za sobom.

Zapo�ela je bitka. Sve je oko nas prštalo. U jednom sam trenutku uspjela sestru ugnjuriti do samog dna. Tamo je bio šiljasti kamen, na koji se ozlijedila. Bilo mi je jako žao i osje�ala sam se krivom. Potištena i tužna do�ekala sam tetu Nevenku, koja je Luciju odvela u bolnicu, gdje su joj na nogu stavili gips. Ispri�ala sam se sestri, zagrlila je i poljubila, a ona mi je uzvratila.

Tada sam osjetila sestrinsku ljubav. Odlu�ile smo da se više nikada ne�emo tu�i.

HANA TOŠI�, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik


23ODJECI

Hrvatska, moja domovina

Hridi puna je njezina obala.Restu masline, smilje i smokve.Vali joj otoke liju.Anđeli o njoj pisme pivaju.

Ka dragulj u oku mi sja.A, �a nan je lipa cila!

Moji preci ode su bili,Od stolje�a sedmog ona živi.Jaka je i srcu mi mila.A, �a nan je lipa cila!

I ja �u uvik ode ostati.

IVA MRVICA, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

Treba na�i vremena

Nikad nisam bila loša osoba, ali jednostavno nisam imala vremena za druge. Bezuvjetno pomaganje drugima srela sam samo u stripovima i u srceparaju�im romanima. Meni je bilo strano. Dok nisam srela...

Upoznali smo se u školskom hodniku, posve slu�ajno, prvog dana kad je kao novi u�enik došao u školu. Žurila sam na sat matematike i nisam pazila kuda idem. Jurila sam kao muha bez glave jer si nisam mogla priuštiti još i neopravdan sat zbog kašnje-nja. Odjednom sam udarila u nešto, to�nije u nekoga. Okrenula sam glavu i ugledala ricokosog de�ka u bijeloj majici kako skuplja knjige rasute po podu.

»Oprosti«, promrmljala sam i kleknula pokraj njega da mu pomognem. »Ti si novi?« pitala sam pružaju�i mu nekoliko bilježnica. Vidjela sam na njima neobi�no ime: Kevin. »Zoveš se Kevin?« upitala sam. »Hm, da, jesam«, rekao je tiho. »Znaš li možda gdje je 8.c?« upitao me ustaju�i s poda. Dakako da sam znala. Bio jer to moj razred. Međutim, ja sam mu pokazala sasvim drugu u�ionicu, onu na kraju hodnika, jer smo imali obi�aj zafrkavati nove u�enike. Doimao se dragim momkom i gotovo mi je bilo žao što sam mu tako smjestila. No može se to gledati i s vedrije strane: spasila sam ga od dosadnog sata matematike.

Dok je nastavnica listala po imeniku, za�ulo se kucanje na vratima. Mogla sam pret-postaviti tko je. Kevin je ušao u u�ionicu pomalo nesigurno i stidljivo. Nastavnica ga je

Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A


24 ODJECIŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

uputila da sjedne baš do mene. Gotovo sam se ugušila žvaka�om koju sam imala u ustima. Ostala sam uko�ena i postiđena.

Kevin nije razgovarao sa mnom, ali nije pokazivao ni ljutnju. Moram priznati da se odmah vidjelo da je pravi frajer, lijep i zgodan. De�ki iz razreda zaista su imali dovoljno razloga za ljubomoru. Kevin je brzo postao san svake cure u školi. Kako i ne bi s onim neodoljivim crnim kovr�ama i najljepšim osmijehom na svijetu?!

Poslije škole pozvao me na sladoled. Je li mogu�e da on ima vremena za mene poslije onoga? Nau�ila sam: treba osjetiti što je drugome potrebno. Moramo imati vremena za drugoga.

KRISTINA ŠKUGOR, 8. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik



ZADARSKA


26 ODJECIZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Moja baba

Moja baba je svaki dannosila fuštan,oli je svetac oliobi�an dan.

Srpon je žito žela,na gumlu ga vila.Svako jutro u kopanjikruv umisila.

Poparu bi obarila,makarunin i tarcinnas odgojila

»Edali vas, dico moja!«uvik nas je dozivala.Prid ku�on je na siđi sidila.

Po suncu je uru znala,u kainu se umivala.

Za mrtve je lumin gorila.U podne bi Gospu pozdravila.

Vajk je �ist obraz �uvala.Svakin se dinjala.

ANÐELA OLJICA, 6. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan


27ODJECI Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Opet zajedno

Tog jutra budilica je zazvonila ranije nego obi�no, jastuk se izmakao glavi, krevet pro-gutao moj pokriva�. Put se sam metnuo pod noge, a mamurluk pomutio sve pametne misli.

Iz daljine su se vidjela nasmiješena lica mojih prijatelja. Da, škola je po�ela. Sve je po starom iako je ljeto još među nama. Mašta se redovito otima kontroli, pa tako, umjesto orkestra rasklimanih klupa, slušam pjev ptica i, umjesto zagušljivog zraka u u�ionici, udišem miris mora. Sje�anja lebde dok ih oštar glas profesora ne prisili na slijetanje. Teško je vratiti se u stvarnost. Svako slovo napisano na plo�i valja upamtiti, a brige se gomilaju. Ljeto se polako gubi.

Sre�om, školske mi muke olakšavaju prijatelji. Opet smo zajedno, i to je najvažnije. Jedni drugima možemo izmamiti osmijehe, što �e i ovu školsku godinu zasigurno u�i-niti zabavnijom.

LARA PAVI�, 8. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan

Kadulja, politika i ostale zablude

Znam da svi mrze kad neinformirano derište, kojem je vrhunac znanja razmnožavanje ameba, pri�a nešto o politici. Ali ja nikako ne shva�am svrhu, op�enito, cjelokupnog sustava za koji pola Hrvata govori da su lopovi. Na primjer, kad na televiziji vidi bilo što vezano uz politiku, moj stari odmah histerizira i ne baš mirno i suzdržano zaklju�i kako su svi jednaki licemjeri, bez obzira na to tko �e biti taj koji �e ove godine prisvojiti sve što mu ne pripada.


28 ODJECIZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Ne misli tako samo moja obitelj, ali vjerujem da o tome nije potrebno puno govori-ti. Istinu �emo shvatiti nakon izbora. Pardon, istinu �ete shvatiti nakon izbora, jer mene i amebe dovoljno zbunjuju.

Baš mi je nedavno moj dragi brat intelektualac objašnjavao neke gluposti iz neshvat-ljivog svijeta repanja i antifeminizma (ne shva�am što je zakon biti napušen i cijeli dan razmišljati o svrsi postojanja žice), ali ja se nikako nisam mogla koncentrirati. Morala sam mu priop�iti da je država manje dužna od onog koliko je on dužan meni (što samo po sebi ne bi uop�e bio problem jer taj �e dug, baš kao i dug naše države, zauvijek postojati i ne�e biti vra�en), ve� sam mu morala re�i da nam je ra�unalo opet zaraženo, i to zahvaljuju�i mojoj pažnji. Ali, brižna kao što jesam, pri�ekala sam da završi, a onda sam rekla da je onaj njegov program nekako srušio ostale (?!? To se zove informati�ka nepismenost u kombinaciji s najgorom mogu�om pri�om – dobitna kombinacija, ako se ja pitam!). I on se, jadnik, sav zabrinuo, a ja iz kuta mislim: »Postoje dvije mogu�-nosti: da sam luda ili da sanjam. U oba slu�aja mogu tr�ati autocestom i vrištati od smijeha!« Jer, tko bi drugi sve to povjerovao ako ne moj dragi brat intelektualac? Kad više nisam mogla izdržati, izderala sam se: »Prvi april« (samo onim drugim rije�ima kojima mi kažemo da smo se šalili) iako je �etvrti mjesec poprili�no daleko, i tada je po�eo gotovo zaboravljeni obi�aj. On tr�i za mnom i mlati me po glavi, a ja se napola smijem, napola pla�em i zovem mamu, a tata psuje da za�epimo jer ne �uje Dnevnik. I taman onda kad se stara uživi u glazbu nekih netalentiranih kreštavaca i knjigu o aromaterapiji i ljekovitim travama (molim da netko objasni mom bratu razliku između kadulje i marihuane, jer je sva kadulja iz ku�e postala dim), dakle kad se uživi, mi utr-�imo u sobu i nastavimo fajt. Ili, on nastavi jer ja, o�ito, ništa nisam nau�ila iz svih fil-mova o Rokyju. Nemate pojma u kakvoj sam depresiji bila kad mi je dokazao da sam tolike sate potrošila na bezvezno zurenje u nekog gotovo super-junaka! (Naime, super- -junak nije super-junak ako nema tajice.)

Logika mi o�ito nije ja�a strana. Mislim, meni osobno jest logi�no da, budu�i da politi�ari sjede, gledaju (osim u predizborno vrijeme) i dobivaju novac, da i ja, gledaju-�i filmove takve vrste, postanem novi Mike Tyson (ve�a faca od Rockyja).

Ne provodim li previše vremena s ljudima što bi radije srušili cijeli sustav negoli iziš-li na izbore?

Izgleda da da. Nema mjesta za zabrinutost. Ako ikada naiđem na nekoga tko je sasvim zadovoljan predstavnicima Hrvatske (pod uvjetom da nije mrtav), svakako �ete biti obaviješteni. A do tada se možete opustiti.

Imam sve vrijeme svijeta. Baš onoliko koliko mi je potrebno.

IVA BUCI�, 8. r.OŠ »STARIGRAD-PAKLENICA«, Starigrad-Paklenica



LI�KO-SENJSKA


30 ODJECIL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Moj djed

Ve� odavno nema moga djeda, a ja ga se tako �esto sjetim. Bila sam malena, ali dovolj-no velika da njegov osmijeh i šale i danas žive u meni. Pamtim osobito njegovu visinu. Mislila sam tada da moj djed još uvijek raste i da �e me jednog dana posjesti na rame-na, pa �u vidjeti svoju baku Baricu s druge strane Brinja. Oh, a najdraži su mi bili nje-govi brkovi. �esto sam ga ljutila zbog njih jer su bili toliko zanimljivi za moje prsti�e.

Voljela sam ga jako. Težak selja�ki život i rad po tuđinama ostavio je dubok trag na njegovu izboranom licu. Kosa mu je bila sijeda poput srebra. A volio je zapjevati. Moj bi tata uzeo harmoniku, a onda bi krenula pjesma. Ona li�ka, glasna. Razvukao bi tata har-moniku, a pjesma se orila našom dolinom. Na kraju ne bi izostao poklik: »Pokreni ja�e!«

�esto sam �ula djeda kako pri�a nešto našim crveno-bijelim volovima. Onda bi naš Šaronja podigao visoko glavu i riknuo da se sva dolina zatresla. Znao je djed re�i: »S blagom trebaš znat, ono te razumi ka �ovik.«

Nema više moga djeda, nema ni Šaronje, nema ni pjesme. A ja sam tako voljela svoga djeda Dragu.

RUŽICA DRAŽENOVI�, 6. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

Mimi

Imala sam najdražu igra�ku: krpenu lutku Mimi. Lijepo ime za još ljepšu lutku. Ona za mene i nije bila lutka, ve� živo bi�e.

Mimi je spavala u mom krevetu. Kupala sam je, �ešljala, presvla�ila, razgovarala s njom i zamišljala da je to moja mlađa sestra, koju silno želim imati. Nikada se ne odva-jam od nje. Ako putujem ja, putuje i ona. Nosim je u posjet prijateljici i ponosno pred-stavljam u društvu.

Ali jedan trenutak nepažnje uništio je sve. Mama je zapalila vatru u dvorištu. Pripremala je meso za roštilj. Skakutala sam oko nje, a u rukama moja Mimi. Ispunila me radost i sre�a. Privla�ila me vatra poput magneta. Rasla je, širila se, grijala me, pla-meni jezici dizali se u nebo.

Zaboravila sam da u ruci držim Mimi. Uzeh drvo i bacih u vatru. Zajedno s njim od leti i moja Mimi. Plamen ju je obgrlio sa svih strana. Gorjela je. Paleta boja pred mojim o�ima. Crvena boja Mimine haljine, plava boja kose, bijele cipele, žuta ogrlica...

Gledala sam kako nestaju boje, nestaje moja Mimi, pretvara se u plamen, a onda u pepeo. Sve se zbilo u samo jednom trenutku, a meni �e ostati u sje�anju �itav život.


31ODJECI L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Vrištala sam. Skakala. Zvala majku. Molila sam je i preklinjala da Mimi izvadi iz vatre. Iš�upala sam jedan svoj pramen kose i bacila ga neka gori kao moja Mimi. Htjela sam sko�iti u vatru, ali me mama povukla za ruku i spasila. Suze su klizile niz obraze, sušile se, a nove pristizale. »Nema moje Mimi, mama, nema je više!« vikala sam po dvorištu. Prišla mi je mama, zagrlila me, odvela u ku�u i utješila. Tu je no� prespavala sa mnom u mojoj sobi i budno pratila svaki moj pokret.

Iz prevelike ljubavi i tuge prema Mimi više nemam ni jednu igra�ku u sobi.

MILANKA JELA�A, 6. r.OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

Pogledom kruži po u�ionici traže�i krivca

Sat fizike bio je zanimljiv.

U�itelj je donio vagu, na koju smo stavljali utege i mjerili njihovu težinu. U rad su se uklju�ili i oni za koje fizika ne postoji. Gledali smo utege, okretali ih, stavljali na vagu i precizno mjerili. Sat je prošao tako brzo kao da je trajao samo deset minuta.

U�itelj je otišao, a jedan u�enik odnio je vagu u kabinet. Samo što se vratio, za njim je dojurio u�itelj. U�inilo mi se kao da ga je vjetar spustio u u�ionicu. Predosje�ala sam buru. I, zaista, zapuhala je.

Drhtavim glasom u�itelj re�e: »Na vagi nedostaje �avli�, a jedna se strana slegla.« U prostoriji grobna tišina. Obrazi mu gore, a iz o�iju sijeva vatra. Brkovima mi�e gore- -dolje i pogledom kruži po u�ionici traže�i krivca.

Nijemo ga gledamo i ništa nam nije jasno.

Vaga, �avli�, u�itelj... Do maloprije sve je bilo u redu. A sada?

»Gdje je �avli�?« pitao je. Odgovora nema.

Prijavio nas je razrednici. Zbunjenost i nezadovoljstvo na njenom licu. Održala nam je »predavanje«.

Poslala je Entonija i mene da tražimo �avli� po hodnicima. Ali uzalud. �avli�a nema pa nema. Kao da je u zemlju propao.

Traže�i ga, naišli smo na u�itelja. Ljutito je rekao da idemo u u�ionicu.

Sljede�i sat razmišljala sam o �avli�u i vagi.

Ne, mi nismo krivi. A, opet, tko zna? Možda je, zaista, netko od u�enika izvadio �avli� i sakrio ga. Možda je �avli� sam ispao. A, tko može garantirati da u�itelj nije kriv? Mogao ga je i on izgubiti.

I U�ITELJI GRIJEŠE.

MARTINA DEJANOVI�, 8. r.OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac


32 ODJECIL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Obitelj

Došao sam iz škole. Nije bilo lako izdržati današnjih sedam sati. Htio sam oti�i u svoju sobu, biti malo sam, predahnuti i, možda, odigrati neku igricu na ra�unalu.

Istog trena kad sam otvorio vrata, iz sobe za dnevni boravak za�uo sam jedno ote-gnuto: »Ivanee!« Bio je to moj djed, koji ve� otprilike zna kad se vra�am iz škole. Kroz glavu mi je prošlo što �u sad sve morati napraviti, ili me, možda, ovaj put zove samo da pogledam nešto zanimljivo na televiziji.

Htio sam staviti torbu na uobi�ajeno mjesto, ali nisam stigao jer je iz kuhinje dopirao bakin glas: »Ivane, donesi mi drv da mogu dovršit južinu!« Torbu sam »nježno« odlo-žio gdje sam stigao i otišao po drva.

Kad sam ve� pomislio da je to kraj i da mogu u svoju sobu, iz garaže zagrmi ozbiljan tatin glas: »Ivane!« Znao sam da se istog trena moram nacrtati pred njim. Tata upravo popravlja mali kvar na automobilu, pa mu, o�ito, moram nešto pomo�i.

Sada sam ve� bio gladan, iscrpljen i sav nikakav, ali tu nije bio kraj mojim mukama. S posla je upravo došla mama. Pozvala me. Nisam se baš nježno oglasio, pa me upita-la zašto sam tako ljut. Kako nisam mogao nešto pametno odgovoriti, jednostavno sam otišao u svoju sobu.

Ovih dana svi me nešto gnjave i baš mi ne daju mira. Iako je tako, neizmjerno ih volim jer su mi u svakom trenutku velika podrška i znam da �e mi uvijek to i biti.

IVAN VI�I�, 8. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

Slobodan sam biti ...

Slobodan sam biti slobodankao ptica u letu. Hodati, tr�ati, smijati sei živjeti sretno na ovome svijetu.

Slobodan sam biti zaljubljenu bilo koju školsku prijateljicu.Bilo da se zove Janja, Dara, Evica,otvorena su im vrata moga srca.

Slobodan sam biti to što jesam,najbolji u�enik svoga odjela,sretan sin svojih roditelja.Zar mi još nešto treba?

JOVICA DELI�, 7. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac



ISTARSKA


34 ODJECII S T A R S K A Ž U P A N I J A

Gušti

Veli su guštiu anguštu,z ribarin,prija jutra,starin brodonpojti.

More gušta.I ja š njin.Riba grizei ni je ve�.

Na provi starega brodaribe misto iš�u.

Sprid hiže,mater �eka,prontaza užinu prontati.

GORAN ŠTIMAC, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

Moja omiljena fotografija

Uz tu se fotografiju uvijek dobro nasmijemo i rado, po tko zna koji put, prepri�avamo zgodu iz djetinjstva.

Moj brat i ja smo kao malena djeca bili jako znatiželjni. Pravi blizanci-špijuni! Ništa nam ne bi promaknulo i sve smo htjeli znati.

Toga smo dana nanovo istraživali svoje omiljeno podru�je - kuhinju. Posebno su nam privla�ne bile posude i kojekakve kutije, a naro�ito jedna koja je bila teška, dakle puna ne�ega, sigurno zanimljivog. Nigdje nije bilo nikoga, pa smo neometano mogli povu�i kutiju s police.

Odjednom je u kuhinji vladala prava me�ava! Brat je kašljao od brašna, a ja sam zbunjeno gledala spravicu u maminoj ruci koja je iznenada bljesnula. Stigla je i nona, po�ela je galama, a najjasnije se �ulo ono: »Ja �u poludjeti s ovom djecom!!!«

Mama uvijek kaže da smo samo na glavi imali toliko brašna da je mogla napraviti poštenu porciju doma�ih njoka.

SANJA KOS, 6. rOŠ »IVO LOLA RIBAR«, Labin


35ODJECI I S T A R S K A Ž U P A N I J A

Jezik ljubavi

Kada voliš nekog,voli ga polako.Ljubav je svetinja, �uvaj je,nikad ne zaboravljaj, u srcu nosi je.

Nosi je kao kap vode na dlanuda bude lijek za svaku, baš svaku ranu.Neka te sre�om ispunjava vje�no!Jezik ljubavi nau�i te�no.

BARBARA LAGANIS, 8. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

Mir(otvorstvo)Angelina ili Oprah?

Kada smo ustali, mama se odmah po�ela hvaliti novom majicom: »Sve �e mi prijatelji-ce biti zavidne kad vide što sam si kupila!« S osmijehom, koji se �inio beskrajnim, odvezla nas je u školu. Moga mlađega brata i mene.

U školi nisam naišao na osmijehe. Vjerojatno ni�ija mama nema baš danas novu majicu ili takvo što. Po povratku ku�i mama se više nije doimala sretnom. Valjda joj nitko baš previše nije hvalio novu majicu. Onaj osmijeh, koji se �inio da nikada ne�e prestati, nestao je s lica. Kada sam je pitao, rekla je: »Majica? Ah, da...O. K. je.«

Nakon napisane zada�e htio sam gledati televiziju, ali mama je na HTV-u gledala Oprah show i divila joj se kakva je ona mirotvorka - hrani gladnu djecu, obla�i ih, ško-luje, gradi im parkove... Lako je biti mirotvorac ako se zoveš Oprah.

Promijenio sam program, a ono na RTL-u Zvijezde extra. Voditeljica kaže: »Ekskluzivna tema - Angelina Jolie sa svojim suprugom Bradom ponovno u pohodu na posvajanje djece, i to one gladne iz Afrike!« Angelini nema kraja... Da, nema joj kraja, kao što nema kraja ni repriziranju te emisije. Osim što Renatica za najavu promijeni odje�u. Ah, televizija!

Okrenuh pogled prema tati, ljutitom tati. Na naslovnici novina �ita: »Rickie Martin prešao Angelinu!« Naime, govori se o tome da je Martin imao u planu posvojiti više djece nego Angelina... Pih!

Bio sam toliko ogor�en da sam �ak krenuo rješavati dodatne matemati�ke zadatke, zamislite. A kad sam to rekao mami, samo me �udno pogledala i prasnula u smijeh.



Drugoga dana u školi Marko se hvalio novim biciklom. Svi su htjeli takav iako su imali stare s kojima je sve u redu, ali ovo je »novi«! I svi su htjeli provozati se barem jedan đir. Idu�i ku�i, razgovarao sam s Markom. Rekao mi je da mu je novi bicikl ve� dosadio. Nave�er na TV-u ništa! A pod »ništa« podrazumijevam i Big Brothera. Svi se prave da su dobri sa svima, a zapravo im je samo do novca i pokazivanja.

Sutradan nam je u�iteljica govorila o Danu mira i savjetovala neka u�inimo nešto dobro na taj dan. I ne samo na taj dan, nego uvijek! Prva asocijacija: Angelina ili Oprah? Ne bi me �udilo da se organizira natjecanje »Tko �e dati više novca u humani-tarne svrhe - Angelina ili Oprah?« Onda bi to osvanulo na svim naslovnicama, dobile bi neko odli�je UNICEF-a (ako ve� nisu) pa ovo, pa ono...

Na temu mira u�iteljica je predložila zanimljiv projekt: donirajmo novac, staru obu�u i dugo iskoristivu hranu! Kada bi to u�inio svaki razred, svaka škola svakoga grada u svakoj državi - netko bi ostao bez nove majice, netko bez novog bicikla, ali zato mili-juni gladne djece i odraslih ljudi ne bi skidali osmijeh s lica. Pa, odaberimo!

TONI BALIBAN, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

Poštovanje

Osoba koju poštujem, kojoj se divim i koju cijenim jest crnokosi muškarac u kasnim tridesetim godinama. Zapravo ne znam bi li se mogao nazvati crnokosim jer mu je kosa, vjerojatno od �estoga razmišljanja, poprimila nijansu sivkastobijele boje.

Ali, što to govori o njemu? Jednako tako sam mogao re�i da ima dvadeset i dvije godine i plavu kosu. To ne bi pokazalo zašto ga ovdje opisujem. Ne�e to pokazati ni ako kažem da ima širok osmijeh, ali što ga daruje svojoj obitelji i što ga ima na svom licu svaki dan - ho�e.

Probudi se i kaže: »Kako je lijepo biti ja i ni za što ne bih želio biti netko drugi!« Vrijedno divljenja, zar ne? Kao i njegovo poštenje i promišljanje o životu...

Da osvoji dobitak na lutriji, ve�ina bi ljudi razmišljala što �e si sve kupiti tolikim nov-cem. Ne i �ovjek kojem se divim. On bi najprije pomislio kako �e mu se sin sigurno razveseliti ako obiteljski otputujemo na dugoo�ekivano zimovanje.

On uvijek pomaže drugima i pun je razumijevanja za ljude. Ne brine se za materijal-ne stvari, ve� za osje�aje.

Naravno, mnogi �e re�i da takav �ovjek ne postoji. Neka misle tako, nisam ljut. Samo mi je žao što oni nemaju takvoga oca...

TONI KUKURIN, 6. r.OŠ JOŽE ŠURANA, Višnjan



Sve je to naše

Puno je tega za nami ustalo,Puno �a se ni znalo,Uno �a imamo,Ma ne znamo tenditiNe znamo svoje držati,Te njive,Ti puti,Te boške,Ti kunzini,Sve je to naše,Ma hi ne znamo tenditi,Ta riba,To more,Te stine,Ti konopi �a nas za sve to vežu,To je naše,To je nami ustalo.Ko ne�emo mi,Ki �e?

SARA ŠKUFLI�, 8. r.OŠ ŠIJANA, Pula

Život s morem

Velika voda. Opjevana i opisana toliko puta. Za neke tek lijepa uspomena s ljetovanja. Za druge život pun znoja i truda. Za tre�e strepnja i �ekanje...

Sama pomisao na more puni mi nosnice jedinstvenim mirisom soli, bora i �empresa. Mogu osjetiti ugodnu svježinu koja hladi moje tijelo, dok ljeti plivam tim beskrajnim pros-transtvom. Kako me nježno obavija dok zaranjam u modrozelene dubine promatraju�i ribice, ježince, morske trave... Majka priroda, prijatelji, luda zabava. Neopisivi užitak.

Na horizontu se velika crvena lopta polako spušta u vodenu postelju, na po�inak. Sumrak je. Ribarice lagano isplovljavaju pra�ene galebovima. Njihovi krici remete tišinu. Ako Bog da, imat �e dobar ulov. Ribarske žuljevite, grube, snažne ruke vu�i �e teške mreže iz kojih �e iscuriti more i ostati život.

Razvrstaj ribu, složi u kašete, prekrij ledom da ostanu svježe. Digni, nosi, složi... Napregni miši�e, savij kralježnicu. Umorni i zadovoljni vratit �e se pred zoru svojim najmilijima. Zbog njih �e i sutra isploviti.



A što ako ne bude tako? Previše se puta dogodi da izmu�ene ruke vuku i vuku mreže, a iz njih život istje�e. Lica izborana od sunca i soli postaju lica o�ajnika tvrdog pogleda. Krici galebova odjekuju divlje i ljutito.

U daljini, daleko na pu�ini, žmirkaju svjetla. Tamna silueta broda. S obale se �ini tako si�ušan. Tko zna kamo plovi? Što prevozi? Što ga �eka? �ini se kao da se ne kre�e. Kao da pluta na ulju bonace.

A on nemilosrdno sije�e vodu šire�i oko sebe miris nafte. Velik, mo�an, gospodar. Kitovi i dupini gube utrku s njim. Sa svakom miljom sve je ponosniji, a motori kao da bruje pobjedni�ke pjesme.

Pogreška. Jer more ne voli bahatost. Od oholosti tih �eli�nih grdosija uzavrije mu utroba. Podignu se valovi. Krijeste od pjene dosežu do paluba. Ljulja ga i baca kao da je tek orahova ljuska. Bijesno ga udara u bokove i urla. Urla tako glasno i prijete�e da se mornarima ledi krv u žilama. Mole se tiho u nemo�i i jadu.

More ne odustaje. Ne prašta. Ne mari što jednake molitve, poput jeke, stižu s obale. Od žena �ija srca i misli putuju tim brodom. �ije se strepnje i strahovi bude ujutro sa zorom, a uve�er, umjesto da usnu, ja�aju sa sjajem mjese�ine. Mnogi se nisu vratili. Mnoge su se žene pogrbile od godina, a nisu prestale �ekati. Nisu se prestale osvrtati osluškuju�i poznate korake, dragi glas. Svake ve�eri pale svije�u i prigrle na grudi nje-govu sliku, pogleda uprtog u more. Suze nijemo klize niz ispa�ene obraze. Usne se bezglasno pokre�u u molitvi. Život se lagano gasi, a one i dalje �ekaju. Mole, pa pro-klinju, pa pitaju. Odgovora nema. Samo prevelika bol koja se ve� odavno udoma�ila u njihovim dušama.

Velika voda. Blaga, nježna, puna života. Ljuljuškaju�i se, miluje stijene i oblutke. �ini se tako pitoma.

More divlje i osvetoljubivo. Okrutno kažnjava i iznova dokazuje i pokazuje tko je tek slabašna kap, a tko mo�ni gospodar. Jak, beskrajan, veli�anstven.

VEDRAN ZADKOVI�, 8. r.OŠ »KAŠTANJER«, Pula

Straža Istre

Okružen malim vrtovima, vinogradima i maslinicima ponosno se na brijegu uzdiže stoljetni grad. Dva vitka zvonika proviruju kroz crvene krovove bujskih ku�a.

U stari se grad, koji je bio okružen kamenim zidinama, nekad ulazilo kroz dvoja gradska vrata, Velika vrata i Vrata sv. Leonarda. Danas još postoje zapadna vrata, zašti-�ena Kulom sv. Martina, koja vode prema istoimenom groblju, danas preuređenom u park.



Na samom vrhu brijega župna je Crkva sv. Servula. Kraj nje se uzdiže zvonik visok 48 m, nekad izvidnica i stražarnica, s kojeg za lijepog vremena pogled seže sve do Venecije. Zato su tada Buje s pravom nosile naziv Straža Istre.

Tu se još nalazi i plemi�ka pala�a te stara talijanska škola s mleta�kim lavom na pro�elju. Trg dijeli dvije stare gradske �etvrti: Villu, gdje su nekada živjele bogatije obi-telji, i Cornio, s nešto siromašnijim stanovništvom.

Še�em uskim, krivudavim kamenim ulicama, međusobno isprepletenim poput pau-kove mreže, u kojima se netko, tko ih ne poznaje, tako lako može izgubiti, ali, na sre�u, i odmah prona�i pravi put. Na malim trgovima i proširenjima pokoji stari bunar, sigurno ve� dugo neiskorišten jer su Buje jako rano dobile vodovod. Zastajem: s jednog otvorenog prozora dopire tako primamljiv miris svježih kroštula, tradicionalnih istarskih kola�a.

Kad smo ve� kod tradicije, upravo silazim na tradicionalno sastajalište Bujaca - Trg slobode. Tu se smjestila mala tržnica, vidikovac s krasnim pogledom na more, etno-grafski muzej u kojem se može razgledati rekonstrukcija stare istarske ku�e, te Crkva Majke Milosrđa s lijepim venecijanskim zvonikom. Legenda kaže da se imu�nom Bujcu Paolu Razizzi u snu ukazala Gospa, pa se uputio u Veneciju da nabavi kip najsli�niji Gospi iz sna. Kada se vratio s kipom, malo je po�inuo u svom vrtu pred gradskim zidi-nama, ali nakon odmora više nije mogao pomaknuti kip te je shvatio da Bogorodica želi ostati na tom mjestu. Zato se tu danas nalazi »mala« crkva.

Na zidu kraj tržnice sjede i razgovaraju dvije nonice. Ruke su im hrapave, lica stara i naborana, no njihove su o�i još uvijek velike i razigrane te pažljivo prate sva događa-nja na tržnici.

Silazim Prvosvibanjskom ulicom prema donjem dijelu grada. Oko mene se šarene zgrade. Mnogo ljudi na ulicama, djeca, stariji. Tko bi rekao da Buje imaju samo tri tisu�e stanovnika? Prolazim pokraj glavnoga gradskog trga, gdje se nalaze banke, trgovine, kafi�i pa i Pu�ko otvoreno u�ilište s pravim studentima, na �ijem je mjestu nekada bilo sajmište. Zamislite, kakva promjena!

Nastavljam svoju šetnju Istarskom ulicom do Školskog brijega. Na njemu se, kao što i samo ime kaže, nalaze škole, i to njih pet. Ako se svim ovim u�enicima pribroje još i prije spomenuti studenti, moj je grad pravi đa�ki grad. Tu se smjestila i velika sportska dvorana. Sa školskog se brda vidi Stanica i njezina sportska igrališta te mnoge male tvornice i velika zgrada Digitrona. Pitate se zašto Stanica? Jer je to bila stanica Parencane. Ali i to je prošlost.

Ve� umorna od hodanja i pomalo gladna, vra�am se ku�i. Oštra mi jesenska bura uporno pokušava raš�upati kosu.

MARTA KMET, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje



Pozdrav s Risnjaka

Risnjak, 22.10.2007.Poštovani dvonošci!

Ja sam ma�ka. Zapravo, malo ve�a ma�ka. I onda još malo ve�a od malo ve�e ma�ke. Pa zatim još malo ve�a. Nadam se da ste shvatili. Ja sam jedna poprili�no velika ma�ka. Ja sam ris. Ma, hajde! Priznajte da mi se divite. Unato� tome što sam jedanput bio istjeran iz hrvatskih planina, na neki na�in zaboravljen, ja sam se ipak vratio. I to sve zbog vas! Neko sam vrijem proveo razmišljaju�i (vjerujte mi, imao sam puno slobodnog vremena) te sam shvatio kako ste vi ljudi skloni brojim pogreškama zbog kojih se kasni-je kajete. Stoga sam vam odlu�io pružiti još jednu priliku. Ali oprezno - još samo jednu! Zato bih vas zamolio da mi pokušate pomo�i i da mi dopustite da nastavim živjeti kao pravi i ponosni ris. No, kako biste mi mogli što u�inkovitije pomo�i, morali biste znati što meni doista smeta. Stoga sam vas odlu�io uvesti u svoju svakodnevicu. Upravo vi imate prilku doznati što zna�i živjeti risovskim životom.

Svaki moj dan jednak je kao prijašnji, a sutrašnji se ne�e po mnogo �emu razlikova-ti od današnjeg. Zapravo, nisam �esto viđen danju. Za razliku od nekih životinja, ja sam samotnjak, zbog �ega prvenstveno lovim u sumrak ili no�u, što mi omogu�uje moj vid, koji se može usporediti samo s vidom nekih sova. Na mojem jelovniku nalaze se sisav-ci i ptice. Za razliku od mene, moj je pokojni otac obi�avao napadati doma�e životinje. Uvijek je tvrdio: »Što je doma�e, je doma�e.« Ja sam upravo ušao u prave godine - previše star za prišti�e, a premlad za sijede na krznu. Zbog toga mi nije teško sustignu-ti lovinu u trku. No, što bilo da bilo, svoje uši jednostavno obožavam. Ne samo zbog toga što imam izrazito oštar sluh, ve� i zbog njihove ljepote. Posebno su mi draga dva �uperka na vrhu mojih šiljastih ušiju. Povrh svega zašti�ena sam životinja.

Sude�i po svemu ovome, meni je u životu krasno. Upravo dovoljno krasno da bi svatko poželio biti ris. No, unato� svemu naj, naj, ja sam veoma usamljen i tužan. Jako mi nedostaje obitelj. Prije nekoliko godina moj se brat odselio u Austriju, a sestru nisam vidio otkad se nastanila u Švicarskoj. Ve� sam zaista izgubio svaku nadu da �u ih pro-na�i. I to ne samo ja! Tu su i druge zašti�ene životinje. Sve one koje smatraju da se svijet okre�e samo oko njih. Zamislite sebe u svemiru. Sami ste. Neko vrijeme usredo-to�eni ste na sve novo oko sebe i zaboravljate na osamljenost. Smatrate kako je veliko zadovoljstvo biti »jedini«. Međutim, nakon nekog vremena shva�ate koliko svi mi međusobno trebamo jedni druge.

Tada pokušavate nešto poduzeti, sve što je u vašoj mo�i – ali, nažalost, to nije dovoljno. Vi ste maleni, a svijet je tako velik. Tu tjeskobu ja svaki dan osje�am u srcu. Ne mogu prestati misliti o tome da �emo jednoga dana u potpunosti nestati. Ali zašto? To me pitanje stalno proganja. Zašto životinje nemaju prava na život? Svi ljudi žele nešto poduzeti, ali nikako da netko napravi prvi korak. Trenutno mi je jedina utjeha što znam da na svijetu postoji netko tko nas cijeni, nas – životinje. A to možete biti i vi. Samo trebate otvoriti srce i razmišljati kao netko usamljen. To zapravo i nije tako teško.



Jer svatko od nas na neki je na�in usamljen. �ak i oni najsretniji. Zapravo, ne tražim od vas da budete usamljeni. Baš naprotiv! Samo vam pokušavam re�i kako ste i vi dio prirode, dio prirode koju uništavate. Svi je vi uništavate, a to možda i ne znate. Tvornice koje ispuštaju brojne plinove u zrak, osim što zagađuju okoliš, prijete i nama, ali i vama. Zato pripazite i zajedno s nama gradite zdraviji i �istiji okoliš. UFF! Ne�u više pisati ili �u se rasplakati. A i šape me bole od pisanja. Dakle, za kraj bih vas još jedanput pod-sjetio na naš život i potrebe te vas zamolio da nam pomognete što prije možete i umijete, a mi �emo vam se odužiti ljubavlju i zajedništvom.

U nadi i iš�ekivanju, voli vas i poštuje vaš jedan i jediniRis

MATEA PRENC, 7. r.OŠ MAR�ANA, Mar�ana

Netko?

Moj je život sport i sport je moj život.Iz toga izviru mnoge želje: biti atleti�ar ili odbojkaš?

Kao �etrnaestogodišnji mladi� volim razmišljati o sportu. Atletiku volim od petog razreda. Obožavam Blanku Vlaši� i njen skok uvis, Andrew Home za skok udalj, Alison Felix za 100 m sprint...

Kada razmišljam o njima, vidim sebe kako osvajam titulu svjetskog prvaka. Znam da je to teško postati, ali sve se može! I Blanka je postala prvakinja, mogao bih i ja!

U tri godine osvojio sam 25 medalja: 19 zlatnih, 2 srebrne i 4 bron�ane!

Svi mi govore da moram trenirati atletiku, da sam talentiran, da sam brz kao vjetar.

Ve� sam oborio tri rekorda u tr�anju: u Izoli, u Umagu i u Taru. Ali ja bih želio obo-riti još nekoliko! Silno želim trenirati taj sport. U�iteljica Maria, profesorica hrvatskoga jezika, rekla mi je da bih, ako sam se rodio s takvim talentom, morao vježbati. Ona ve� vidi trenutak kad uživa slušaju�i našu himnu koja �e biti izvođena meni u �ast.

S dolaskom ljeta dolaze i maratoni. Uživam u njima sudjelovati i...pobijediti! Na ovogodišnji maraton u Novigradu mama me nije pustila. Ja sam se naljutio i biciklom otišao od Brtonigle do Novigrada samo da bih sudjelovao u maratonu.

Želio bih postati NETKO u atletici!Mislim da snaga za uspjeh leži u meni i jedva �eka da se pokaže.

ROBI ŠKRINJAR, 8. r.TALIJANSKA OSNOVNA ŠKOLA, Buje



Razigrana šuma

Razigrano liš�epo šumskom puteljku pleše.

Zlatnožuto, rumeno,još ponegdje zeleno.

Iako smežurano,veselo je i šuškavo.

A kad no� padne,šuma se na spavanje sprema.

Šuš, šuš, šušššš...Tišina je snena.

IRIS BUTKOVI�, 6. r.OŠ MATE BALOTE, Buje



PRIMORSKO-GORANSKA


44 ODJECIP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Ante

Upravo ovih dana moj dragi brat Ante u odli�nom je raspoloženju. Prošlo je ve� mnogo vremena od njegovih prvih koraka, zajedni�koga gledanja Telletubiessa i šokantnog buđenja svake subote ulijetanjem u moj krevet. U novije vrijeme osobito ga određuje prelazak na novi jezi�ni stil.

Nekada sam u njegovom rje�niku bio papa, što je trebalo zna�iti brat, a odnedavno sam preimenovan u budev. U međuvremenu je izmislio novi dijalekt: �akavsko – dal-matinsko – hrvatski, koji karakterizira izostavljanje ili preoblikovanje suglasnika r i povremena uporaba posuđenica iz njema�kog ili engleskog jezika. Nije za pohvalu, ali taj mali genije postupnim putem uspio je televiziju, koja bi trebala biti javno vlasništvo naše obitelji, privatizirati nakon što smo dobili satelitski program, pa su na rasporedu samo engleski i njema�ki crti�i. Sposobnoš�u zaklju�ivanja vrlo je brzo shvatio što poje-dine rije�i zna�e pa ih je uveo u svoj nejasni rje�nik, koji je time postao još nerazumlji-viji.

Što se ti�e situacije op�e sigurnosti, ni to se nije ništa znatnije promijenilo. Istini za volju, nema više ranojutarnjih subotnjih skakanja na moja leđa, ali sada, �im uđem u ku�u, po�inje kavate. Tada stariji brat dobiva vrlo precizne i pomno odabrane udarce po cijelom tijelu. Kada mama upita Antu što radi, on odgovara: »Zebam kavate na budevu.« Usput dobijem pedagošku uputu da mu pustim i da se ne branim jer bi Ante mogao izgubiti samopouzdanje. Zar mama ne shva�a da on možda ima i previše samo-pouzdanja?

Uz svoje snažne karakterne osobine uspio je svladati osnove baratanja �udom zva-nim kompjutor, a što je njegovom starijem bratu pošlo za rukom tek u tre�em razredu osnovne škole. Na sre�u, brzo ga je uspio pokvariti, pa je dobio zabranu njegova kori-štenja bez nadzora starije osobe.

Navedene vragolije uglavnom izvodi kod ku�e i, kao što primje�ujete, demonstrira na meni, ali u javnosti se ponaša poput politi�ara: uredan, uglađen i simpati�an. U vrti�u dobiva pohvale, tete ga isti�u baki, a kada dođe ku�i odmah – kavate. Ponekad mi se popne navrh glave, pa viknem: »Zlo�est si!« ili ga prijete�i lagano udarim. Do�ekaju me tada naleti oštre kritike moje majke: »Kako je samo tebi zlo�est, a svima je drugima dobar?!«

I tako uvijek ja nastradam i budem ismijan, jer Ante nikako ne može biti zlo�est, a ja se uop�e ne znam ponašati prema maloj djeci. Zbog svega toga Antu u budu�nosti vidim kao uspješnog politi�ara koji, nadam se, ne�e zaboraviti i ostaviti na cjedilu svoju boksa�ku vre�u iz mladih dana.

MATEJ MRASS, 8. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija


45ODJECI P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Kiša

Tap, tap, tap...Stiže kišakap po kap.

Na cvijet, na list,na prozor, na obraz...Sve snažnija,sve vlažnija...

Ponekad se smanjipa opet poja�a;dolazi, odlazii opet se vra�a.

Kap po kap...Izlazim van.Ali ne sama – imam kišobran!

DARIJA JURJEVI�, 7. r.OŠ »SVETI MATEJ«, Viškovo



Kruh i život

Mi smo sretna djeca jer imamo za kruh,A nesretna jer imamo siromašan duh.

Mi smo sretna djeca jer raskošno živimo,A nesretna jer se Bogu ne divimo.

Mi smo sretna djeca jer živimo lako,A nesretna jer znamo samo tako.

Mi smo sretna djeca jer možemo i bolje,A nesretna jer nemamo volje.

Ako sa siromašnima budemo dijelili ljubav i kruh,�init �emo dobro i obogatiti svoj duh.

MIA KLAPAN, 7. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

Mladi� kemu niš ne fali

Judi moji, Va školu ne volin hoditja san van Marin. aš tamo se moraImam dvanajst let dobar bit.i zmu�en sankod cel svet. Ja san mladi� pravi, kemu nišStalno malice gledan ne fali.i ne� povedan. Onda mi mat re�e: Da mi se po cel dan igrat,Mali, kade se ti gasiš? seh zafrkavat,A ja va sebe mislin: puno povedatO, Bože, kade si i nikad ne fermat.da me spasiš?

MARIN MARUŠI�, 6. r. OŠ »SV. MATEJ«, Viškovo



Puholov

Puholov ima dugu tradiciju u Hrvatskoj, potje�e �ak iz davnih vremena Rimskog Carstva. Danas se puhovi uglavnom love na podru�jima Gorskoga kotara i Like. Vještina toga lova prenosi se s koljena na koljeno.

U prošlosti su puhove ljudi naj�eš�e upotrebljavali kao hranu, a iskorištavali su i nji-hovu mast za lije�enje rana. Naši su preci odlazili u no�ni lov jer su puhovi no�ne živo-tinje. Tada je ulov bio ve�i. Odlazili su u šume gdje prevladava bukva jer se puhovi hrane njezinim žirevima. Ondje su na drve�e postavljali škrinjice, pravokutne drvene sandu�i�e s velikom drvenom ru�kom koja se zakva�i za granu. U unutrašnjost škrinji-ce stavi se komadi� jabuke ili nekoga drugog vo�a i napne se drveni poklopac koji zatvara kutiju. Kad puh, koji ima dobar osjet njuha, namiriše vo�e, poželi ga pojesti. No poklopac se zatvori i uhvati životinjicu za vrat. Dok su tako naši djedovi strpljivo �ekali no�, zapalili su vatru, na kojoj su naj�eš�e pekli krumpir i meso.

Pošto su pojeli i porazgovarali, otišli su pobrati škrinjice s ulovom. Puhove koji bi se zagnijezdili u duplama drve�a istjerali bi dimom. Naj�eš�e je ulov bio bogat, pa bi ga međusobno podijelili.

Danas se puhovi uglavnom love zbog masti, koja je veoma skupocjena. U puholov se odlazi preko dana, a u no�ni samo radi druženja i doživljaja. Zabranjeno ih je loviti koriste-�i se dimom, a stare škrinjice zamijenile su suvremene, s hvataljkama i žicom.

Bilo bi šteta da puholov padne u zaborav, jer je to duga i lijepa tradicija u našemu kraju.

GORAN POJE, 7. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, �abar

Kalendar

Gledaj, on listove ima,a nema ni jedne grane;prolje�e, ljeto, jesen i zima – svima im broji dane.

Oblaci, sunce, snjegovi, kiše,sve to u njega stane,cijela godina i ništa više,a on joj broji dane.

Kako se bliži Godina nova,biva sve tanji i tanji,list po list pada, odlaze slova,što je stariji, on je manji.

LUCIJA VOJTA, 6. r.OŠ »CENTAR«, Rijeka



List

Aden je listpa�ase poumjene ga je buohedu žou.Ceu je lejtukrasu krošnjo,zdej bu drvupremejnau nošnjo.

List bu na padeprekriu majhne guavcekire je anmau videtzez pažoutene travce.To su glivekire budo skrite ostalepa se jejžov i použovnabudo bale.

Aden je suhe listpa�ase s krošnje pou,mjene ga pa zdejnej ve� žou!

ALEKS PANIJAN, 6. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, PŠ TRŠ�E, �abar

Petaši

Ve� prvoga dana shvatile su glave male Na�as smo bili do staroga Rima,da u petom razredu ne�e biti šale. putovali svemirom i plovili morima.

Upoznali smo mnoge u�itelje nove, Biljku cvjetnja�u ve� u dušu znamo,upamtiti treba kako se tko zove. zatvorenih o�iju joj dijelove nabrajamo.

I prijatelji novi u klupe su sjeli, Izlete ipak najviše volimo,muška ekipa ve� im nadimke dijeli. tamo se od u�enja najbolje odmorimo.

Puno smo novih pojmova nau�ili, Uvijek smo spremni na uzbuđenja nova,za neke smo se stvarno dobro namu�ili. baš smo prava ekipa iz snova.

Nekima su padeži zadavali muke,a oko razlomaka diglo se dosta buke.

MATEJ BABI�, 5. r.OŠ »KANTRIDA«, Rijeka



Jutarnja šetnja

Jutarnji drš�u�i izdah. Gledam oko sebe. Osvježavaju�e jutro budi mi šesto �ulo i napo-kon, nakon toliko vremena, u zraku mirišem slatki miris, jesenji. Magla je prekrila okol-na gorja. Na vrhovima prstiju osje�am vlagu, svježinu na licu, jesensku hladno�u i toplinu mladog sunca.

Hodam uskom tamnom cestom prema šumi. Pogled mi privla�i pau�ina u mokroj travi punoj rose. Kroz kapljice se provla�e mlade sun�eve zrake, koje stvaraju ogledalce svjetlo-sti. Bijeli leptir proletio je kroz straže žutih suncokreta, koji ga nisu vidjeli, jer su se divili suncu. Žutom, blještavom i veli�anstvenom. Leptir zamahne mekim, laganim krilcima, u trenu proleti između labirinta pau�ina i ostavi ih iza sebe te odleprša k svome cilju.

Jutro prolazi. Sunce nastavlja nebeskim putem. Gubi se gorko-slatki miris jesenjih plodova. Jabuke zrele padaju. Preostale �e slaviti i drugo jutro. Nastavlja se krug magi�-ne prirode.

MICHELLE MIHEL�I�, 8. r.OŠ LOKVE, Lokve

Jesen

Suho liš�e pod mojim nogama,vru�i kesteni u mojim rukama.Sve boje kišobrana u mom oku,sivo jugo u mom jutru.

Žute meke kruške na mom stolu,sjajne kapi kiše na mom prozoru.Sivi vjetar miluje moj prag:došuljala se tiho jesen u moj grad.

DORA IVANIŠEVI�, 7. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka



�etrnaestogodišnjakinja

Sretna sam što živim u obitelji koja me voli i u kojoj se voli.

Kao i ve�inu mojih vršnjaka, optere�uju me razni problemi i brige. Na prvomu je mjestu škola, pa ocjene, izlasci, izgled...sve do takozvanih globalnih problema. Tek provirujem u život i ne znam što me �eka. I sitni problemi meni stvaraju glavobolje. Voljela bih više izlaziti i družiti se, ali ja živim u malome mjestu, u Martinš�ici, gdje svoje vršnjake brojim prstima jedne ruke. Izluđuje me i svaki prišti� i svaka neispunjena želja. Kako sam nesretna pod tolikom lavinom problema!

Kad mi se razvedri, shvatim koliko sam sebi�na i pohlepna. Neki ljudi bore se s bole-š�u, glađu, neimaštinom. Predstave zvane život svakodnevno se okre�u i prolaze. Sve je mogu�e, a ja imam toliko razloga za radost.

DINA DELISE, 8. r.OŠ FRANE PETRI�A, Cres

Zapisano je

Danas ne bi bilo danas da nije bilo ju�er.

Na istarskom kamenu zapisano je tko smo.Glagoljica za budu�e naraštaje!

Svako slovo volim.Svaki kamen pri�a svoju pri�u.Svako slovo �uva nas!

Rije�i mi te grle dušu.Junaci s dlijetom u ruci na kamenu pišu.Hrabra srca slovima kucaju za Hrvatsku.�irilu i Metodu kažem: »Hvala!«Jer bogatstvo je naše zapisano.

MARGARETA CINDRI� i MATEA JOZI�-DEJANOVI�, 6. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka



Sija�

Kasno je poslijepodne. Seljaci užurbano dovršavaju poslove koje su zapo�eli tijekom dana kako ih ne bi ulovio mrak. Žene su krenule ku�ama pripremiti ve�eru, a muškarci pospremaju oruđe kojim �e se sutradan ponovno koristiti. Svi osim jednoga �ovjeka.

Ljetos je sija� imao veliki zadatak: trebao je požeti cijelo polje žita sam. Sunce se ve� spremalo za�i i tada je shvatio da je izgubio utrku s vremenom, stoga je odložio želje-zni srp na toplo tlo i krenuo na po�inak. Polje je ostalo samo...

U daljini se �uo prigušeni glas �ešljugara. Samo je nebo bilo granica. Svima koji su znali slušati davao je znak da još jedan dan nepovratno nestaje skrivaju�i se iza oblaka. Puhao je lagani povjetarac ljuljaju�i tanke klasove žita i šire�i blagi miris suhe slame koja je beživotno, mirno, u tišini ležala na vlažnom tlu. Seljak osjeti tjeskobu i tugu.

U daljini su stajale dvije ku�e siromašna izgleda, omotane velom sjene, odvojene na osami. Maleni su prozori bacali pogled na tamnozelenu šumu. Jedna od tih ku�a selja-kov je dom. Seljak osjeti strah od njemu dobro poznatog prostora. Istrošena, smežu-rana stara koža i mutne tamne o�i otkrivale su mnoge pri�e, one lijepe, ali i ružne, pri�e koje su starca veselile, ali i one koje su ga �inile tužnim i sjetnim. Pokidana se i uprlja-na odje�a odmarala na stolcu uz pe�. Starac je pošao na po�inak. U tom je trenutku sunce potpuno zašlo i na nebu se pojavila prva zvijezda.

U sija�evu oku ostale su samo slike kasnoga poslijepodneva, zlatnog sunca i neba boje meda te njegovo polje, koje nikada više nije vidio.

Svitanje... Odjednom zrak prereže snažan pijetlov krik, no nikoga nema da ga �uje.

VALENTINA KRULJAC, 8. r.OŠ BROD MORAVICE, Brod Moravice



KARLOVA�KA


53ODJECI K A R L O V A � K A Ž U P A N I J A

Ohola kraljica najljepšega kraljevstva

Poštovani �itatelji ovih redaka!

Šaljem vam srda�an pozdrav i jedno upozorenje: toplo se obucite, sjednite kraj ognjišta, opustite se. Nije isklju�eno da biste mogli osjetiti blagu jezu. Prošetajmo zajedno, vi i ja, mojim rodnim krajem Drežnicom.

Maleno je to mjesto u središtu gorskoga dijela naše domovine. Sa svih je strana okruženo visokim brdima. Ne treba vam karta ni putokaz. Ovamo se ne dolazi �esto, ali tko jednom posjeti Drežnicu, rado se vra�a zbog prirodnih ljepota, a i zbog gosto-ljubivih doma�ina. Oaza je to mira i tišine, neopisive ljepote u svim �etirima godišnjim dobima. Toliko boja i zvukova izvorne, još uvijek dobro sa�uvane prirode.

Jedno godišnje doba posebnu ljepotu i neodoljiv �ar daje ovome kraju. Ovdje �ete �eš�e vidjeti putnike zimi, kad ohola kraljica zavlada svakim drvetom i poljem te raširi svoje raskošne haljine i jasno nam daje do znanja tko vodi glavnu rije�. Skupocjene su joj te haljine jer ina�e ne bi uz sebe vodila tolike �uvare. Gospodin Mraz sa silnom vojskom minusa i hladni vjetar koji se obruši s Bjelolasice. �ak joj i mjesec daruje svu pozornost kad izvede svaku zvijezdu u ranove�ernju šetnju.

Silni su obožavatelji gospodarice Zime koji pohrle s punom opremom u moj kraj unose�i nemir među malo, uglavnom starih, stanovnika. Star�ad je to koja pamti i puno oholije kraljice nego danas. Pogledate li njihove ruke, vidjet �ete umorne šake koje su se oblikovale drže�i sjekire i lopate, jedino oružje kojim se bore protiv svoje okrutne vladarice.

Zima ovdje traje dugo, pa brojna jutra po�inju �iš�enjem snijega. Bitka se �ini uza-ludnom, kao da ne�e nikada prestati, a onda iznenada provire prvi jaglaci i toplije sunce izmami Drežni�ane iz njihovih domova.

Brzo prolazi prolje�e, ljeto još brže. Zavlada krasna jesen i oboji šumu crvenom, žutom i smeđom bojom. Ožalosti ono malo djece koja žive u okolnim, razbacanim selima pa dugo putuju do škole. Školsko zvono odjekne obližnjom šumom. Ljudi i pri-roda ne mogu joj pobje�i jer njoj nema proturje�ja.

Sve mora biti spremno za do�ek njezinoga veli�anstva Zime!

NIKOLINA MILANOVI�, 7. r. OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, PŠ DREŽNICA, Ogulin


54 ODJECIK A R L O V A � K A Ž U P A N I J A

Zima nam dolazi

Studeni je, a ve� su prve pahulje snijega pale i zabijelile brda i polja. No sunce je s pla-vog neba po�elo sjati i otopilo prvi snježni pokriva�.

U subotu, kad sam se probudila, poznata slikarica zima ve� je bila u po�etku stva-ranja svog bijelog remek-djela. Krovove, šume, automobile...sve je obojila u bijelo. No ta �arolija nije dugo trajala. Nažalost, sunce je provirilo iza oblaka i otopilo zimin ura-dak. No ona �e se vratiti, i to u još raskošnijem izdanju. Ponovo �e ku�ama obu�i halji-nu satkanu od kristalnih pahulja, a na krovove �e, kao bisere na ogrlicu, naslagati ledene sige. Automobile �e obu�i u krasna bijela sve�ana odijela. Odrasli �e se u ku�a-ma grijati, a djeca se vani veselo grudati, sanjkati, uživati u zimskim radostima. Na tri mjeseca zima �e doslovno zavladati prirodom. No kad se približi kraj njene vladavine, dostojanstveno �e se povu�i, ponosna na svoje djelo. Jednim, posljednjim, hladnim vjetrom oprostit �e se s nama, ali s obe�anjem da �e se vratiti sljede�e godine.

Još samo nekoliko dana i vladavina zime bit �e službena. Jedva �ekam!

BRIGITA GOJAK, 7. r.OŠ NETRETI�, PŠ JAR�E POLJE, Duga Resa

Put u Nebljuse

Kolovoz. Lijep sun�an dan. Na nebu razbacani bijeli paperjasti oblaci kao ovce na zele-noj prostranoj livadi. De�ki iz folklornog društva nose stare teške kov�ege pune narod-nih nošnja. Sve je spremno za putovanje.

Polako kre�emo. Veselo društvo ve� je po�elo pjevati stare narodne pjesme. Iz Drežnice stižemo u Jezerane. U maloj, ali dobro opremljenoj trgovini kupili smo sendvi�e da, ako ogladnimo, imamo što pojesti. Putovanje smo nastavili autocestom. Vrijeme kratimo raznim zanimljivim šalama. Od same pomisli na današnji nastup hvata nas lagana trema, ali vožnja autocestom na �udan na�in smiruje i opušta. Nakon duge vožnje bližimo se Nebljusama. Još »samo« jedan sat vožnje uskom cestom izgrađenom na sredini velikog polja. Ispred nas su radovi. Vrijedni oznojeni radnici krpaju oronulu cestu. Moramo nazad. Pri okretanju sišli smo s ceste na prostrano polje. Otac Miloš rekao je da je to poznato Krbavsko polje. Nisam mogla vjerovati da je to isto polje gdje su se u prošlosti hrabri vojnici i ratnici borili licem u lice s napada�em za opstanak svoje zemlje. Žu�kasta trava prekriva ve�inu polja, kao na Divljem Zapadu. Ponegdje neko blago uzvišenje.

Nastavljamo put. Nakon loše vozimo se još gorom cestom. Bližimo se Nebljusama. Malo mjesto s mnogo stanovnika. Sve je puno ljudi željnih plesa i zabave. Napokon kraj našega putovanja.

SLOBODANKA GVERO, 8. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, PŠ DREŽNICA, Ogulin



MEÐIMURSKA


56 ODJECIM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Bez kruha se nebre živeti

Kruh more biti koruzni,beli, �rni, raženi;fest pe�eni more biti,a more mu i kora krej iti.

Bez kruha se nebre živeti,bez kruha nebremo rasti,bez kruha smo siromašni,bez kruha smo la�ni.

INES HORVAT, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

Zimski notturno

Drhtave pahuljena promrzlu tlu.Gibaju se.Šapu�u nešto.

Svileni mjesecobasjava ihsvojim vlasima.Osje�aju se živima,ska�u s drve�au tamni ponorpjevaju�isretno.

Hladno�a ih štiti,no� ih skriva,u zajedništvupružaju�i imživot...

JOSIP NOVAK, 8. r.OŠ PODTUREN, Podturen


57ODJECI M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Štrukli

Moja mama pe�e štrukle.

Najbolši so tikvini,a ni zeljovi so neza fkrejhiti.I sirovi i jabukinimi znojonegda fini biti,ali ne navek!

Negda pak jih malo ciganica pogledne.Da soseda pe�e,ni� k nam ne donese.Da pak bom ja pekla štrukle,celo selo bo znalokaj so štrukli!

IVA POLANEC, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

Pahulica

Kak mali vrap�ek po zrako leti,a veter ju nosi sim, nosi ju tam.Zgledi kak da je valcer zatancalamala, svetle�a pahulica bela.

Okin�ila je poteke i steze,bele so postale se breze.Cvetje je do kolena v snegu stolo,a drevje pak je bleš�e�e đunđe dobilo.

IVA MIHINJA�, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec



VARAŽDINSKA


59ODJECI V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Vesela sli�ica

Vjetar puše, a tratin�ice seod ju�erašnje kiše suše.

Sunce je obasjalo masla�kov listkoji je poslije kiše blistao �ist.

Tako mali masla�akna sebi ima sunca tra�ak.

A pun je kapljica i suncai moj crni ma�ak.

MARTIN LEVATI�, 5. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

Osje�ao sam se kao mala kap

Kada sam prvi put trebao ostati sam kod ku�e, strašno sam se bojao. Roditelji su mi govorili da je prvi put svima tako. Tom re�enicom i još mnogima pokušali su me ohra-briti. To mi nije baš pomoglo, svejedno sam se jako bojao.

I došao je taj trenutak: mama je zatvorila vrata, a ja sam ostao sam. No sad sam se manje bojao, a više sam se osje�ao usamljen... Nakon nekoliko minuta razmišljanja shvatio sam što, ustvari, zna�i ostati sam kod ku�e.

Neka su djeca upravo sada s bakom i djedom ili s roditeljima, dok sam ja sam u ku�i i u�im snalaziti se u životu. Više se nisam bojao jer sam shvatio da sam ja sada, u ovim trenucima, jedinstven, jer sam sâm kod ku�e.

Nakon tog mojeg silnog razmišljanja bilo je ve� vrijeme za školu. Spremio sam se, ali sada sam bio više nego ponosan što nosim klju�eve oko vrata.

ALAN PATEKAR, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin


60 ODJECIV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Jesen cimbulašica

ma babica igrarije sonca i megleživljenja piesmica dežđ tamburaš

listje na balu rosa i listveter frulaš cimbule i kist

FRAN�ESKA �REPINKO, 5. r.OŠ IVANA RANGERA KAMENICA, Lepoglava

Hodam ulicama Vukovara

Zovem se Filip.Hodam ulicama grada heroja.Imam trinaest i pol godina.Hodam ulicama Vukovara.U�enik sam VII. b razreda VII. osnovne škole u Varaždinu.Ponosan sam na Varaždince koji su branili Vukovar.Hodam ulicama Vukovara sa svojom majkom.Mnoge majke izgubile su sinove u Vukovaru.Jedanaest je sati 18. studenoga 2007.Prolazim ulicom Vukovara u nijemoj koloni tužnih, ali ponosnih ljudi.Tom istom ulicom prije šesnaest godina hodali su ljudi tužna pogleda koje su istjerali neljudi.Hodam ulicama Vukovara za ubijene na Ov�ari, za sve hrabre poginule i žive hrvatske branitelje.Vidim Vodotoranj sa 600 granata pogođen.Ranjen je i tuguje.U Vukovaru danas tuguju i ulice, ku�e, dvorišta.Danas je u Vukovaru tuge do neba, ali i ponosa i prkosa.Tuguju bijeli mramorni križevi na groblju. Bijela boja ne �ini mi se više tako lijepa.Trebala bi zna�iti život, a ne smrt.Hodam ulicama Vukovara i znam da �u sljede�e godine biti opet ovdje.Hodam Vukovarom i znam da to �inim za mrtve zbog života – istinskog i pravog živo-ta u Lijepoj Našoj.

FILIP ROGINEK, 7. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin


61ODJECI V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Š�uri�

Š�uri�e, š�uri�e š�uri�. Š�uri�e, š�uri�e š�uri�Moli, drobni ti�. na teža�kem kak fi�firi�.

Grozdja �uvar, Menje š�uri�ejesenski fiškal. dok moštek v brienke kloko�e.Š�uri�. Tie moli ti�. Da zrak na mraz zadiši, š�uri�ek se primiri.Kre plota se mota,fljetne se v travu fkota. De je vej š�uri�, zake je vtihelŠ�uri�e, š�uri�e š�uri�ek, tie molji kri�?tie moli �erni kuk�ek,crkveni zvon�ek.

KATARINA KLJUNI�, 8. r.OŠ IVANA RANGERA KAMENICA, Lepoglava

Svojim odlukama stvaram budu�nost

Nekim svojim pametnim odlukama mogu stvoriti budu�nost.

Mnogi svoje odluke prepuštaju drugima, ali ja nisam takva. Sama želim odlu�iti. Nekad donosim pametne odluke, a nekad ne. Prijatelji me isprave kad nešto pogrešno odlu�im. Zahvaljujem im na tome. Prije pola godine jedna mi je prijateljica ponudila alkohol i cigarete. Glatko sam odbila. Znam da sam donijela pravilnu odluku. Trebamo odlu�ivati onako kako nam razum govori.

VALENTINA FUNTAK, 7. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet


62 ODJECIV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Kanoni�e Šimune,

Sigurno se pitaš zašto sam od svih likova, a ima ih mnogo koji su pridonijeli hrvatskoj književnosti i razvijanju moralnih i životnih vrijednosti mladih �itatelja, odabrala baš tebe. Ve�ini �itatelja i ljubitelja romana Marije Juri� Zagorke ti si tek još jedan glavni negativac iz njezinih romana. Zapravo, pretpostavljam da te ve�ina �itatelja brzo zaboravi jer se na prvi pogled ne isti�eš ni�im; ni ljepotom, ni izrazitom inteligencijom, ni visokim moralnim vrijednostima. No ja imam dobar razlog zašto sam odabrala baš tebe, kanonika Šimuna.

Odabrala sam te jer si jedan od rijetkih likova u koji su utkane sve ljudske osobine koje ja najmanje cijenim. Dapa�e, ti si savršena slika �ovjeka kakvog ja nikad ne�u i ne mogu poštovati. Jedna je od takvih tvojih osobina laž, zatim prijevara. Tvoja sposob-nost da sve ljude uvjeriš u svoju dobrotu i nevinost ponekad plaši. Jer, ti si sposoban lagati svim ljudima oko sebe, naivne prevariti i dati im da vjeruju u ono što je tebi pogodovalo, i to bez imalo grižnje savjesti.

Plaši me �injenica da si nakon svih svojih nedjela – pokušaja silovanja, krađe i laganja – još uvijek mogao izi�i pred lica tih ljudi koji su ti slijepo vjerovali sa smiješkom na licu, znaju�i koliko im zla nanosiš svakim novim jutrom. �itaju�i o tvojim postupcima, sva-kog sam trenutka postojala sve lju�a.

Jedna od tvojih osobina jest i nemo� da priznaš poraz, osobina koja, po mom mišlje-nju, grani�i s blagom ludoš�u. Ta tvoja opsesija Mandušom mogla se u nekim trenucima poistovjetiti sa zaljubljenoš�u, no to više nije bilo mogu�e nakon što te ona odbila.

Tvoja nemo� da priznaš poraz i �injenica da tvoja veza s Mandušom nije mogu�a, u najmanju je ruku sramotna. Svaka odrasla ili iole pametna i poštena osoba priznala bi (istina, teška srca) poraz. I ne samo to. Tvoja odluka da, ako ti ne možeš imati Mandušu, nitko ne može, krajnje je djetinjasta. I, na kraju, kad si pretpostavio da je Manduša umrla i da je Divljan ne može imati, bilo ti je lakše vjerovati da je i Divljan mrtav. Pretpostavljam kako si tada vjerovao da ti zapravo nisi gubitnik, ve� da si nadmudrio i Mandušu i Divljana. Zapravo, nisi vidio da u to vjeruješ samo TI, dok su svi drugi bili realni i prihvatili da �e Divljan i Manduša biti zajedno, kad-tad.

No, vidiš kako si završio? Poginuo si od ruke svog najve�eg protivnika, koji je sma-trao da nisi vrijedan da zbog tebe završi u zatvoru. I zato, Šimune, što je on bio dovolj-no velik, dostojan, pošten, dok ti to nisi mogao biti, on sada ima sve, a ti...ti si tek jedan negativac u nizu.

Mnogi bi rekli da je to sudbina, karma. I ja tako tvrdim jer mislim, kao mnogi drugi, da se dobro dobrim, a zlo zlim vra�a. Zapravo, mislim da si ti jedan velik i važan knji-ževni lik jer iz tvojih postupaka dobivamo važnu životnu poruku i nadu. Nadu da �e svi ljudi poput tebe završiti na sli�an na�in.

Divim se Mariji Juri� jer je napisala zanimljiv roman K�i Lotrš�aka, koji �e, nadam se, utjecati na živote mnogih �itatelja te ugraditi u njih mnoge moralne vrijednosti kao što je to Zagorka vješto utkala u moj život.

Janja

JANJA GALI�, 8. r.OŠ IVANA RANGERA KAMENICA, Lepoglava



KRAPINSKO-ZAGORSKA


64 ODJECIK R A P I N S K O - Z A G O R S K A

Jutro

V rano jutrokokot zapopeva.Zbuditi ve� se treba.

Sunce još prav izašlo ni.Rosa na travijoš leži.

Ica ve� glavu vrti.Gazdarice h štalujoš ni.

Kumica z košarujfriških jajecna plac žuri.

I sirek z košarefriški, doma�i diši.

Gdo je rekelda h Europuz jajci i siromne bumo išli mi?

MARIJA MUŽAR, 7. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko


65ODJECI K R A P I N S K O - Z A G O R S K A

Novi prijatelj

Toplo jesensko sunce spustilo je meke zrake na prozor moje sobe i diglo me na noge. Subota je vrijeme zabave i igre. Ne gube�i mnogo vremena, obukao sam se i, ništa ne planiraju�i, lagano krenuo do svojega najdražeg mjesta: šume.

Jesenski povjetarac igrao se granama drve�a lagano raznose�i listove. Male vjeverice skakale su sa stabla na stablo ubiru�i svježe plodove. Otr�ao sam do livade i sjeo na panj. Promatrao sam umorne, sive i istrošene njive koje seljaci marljivo obrađuju.

Moje misli u jednom trenutku prekine �udan zvuk.

Bio je nalik na pla� napuštena djeteta. Dignem se i napravim nekoliko koraka. Imao sam što vidjeti! Ispred mojih nogu ležalo je malo bespomo�no lane. Spustio sam se do njega lagano ga dodirnuvši. Lane je i dalje ležalo. Shvatio sam da se ne boji, dakle da nešto nije u redu. Primio sam ga u ruke i primijetio da je ranjeno. Uplašene o�i stalno su me pratile. �vrsto sam ga stisnuo uz sebe i odnio ku�i.

Topla staja puna sijena bila je njegov novi dom. Isprao sam ranu od krvi, previo je i nahranio ga. U njegovom pogledu vidio sam znak zahvalnosti i prijateljstva.

Nakon nekoliko dana malo lane samo je skakutalo i tr�alo po dvorištu. Sretan što imam novog prijatelja, nisam se odvajao od njega. Shvatio sam da i ja mogu pomo�i.

U�initi nekom život ljepšim, lagodnijim, sretnijim nešto je što nema cijene.

PETAR BAŠAK, 5. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

Zlatice na krumperupojele listjei cime ve� ni.

PETRA PRESE�KI, 7. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko


66 ODJECIK R A P I N S K O - Z A G O R S K A

Šuma

Ne boj se. To sam ja, šuma. Tužna sam pa sam poželjela da ti se povjerim.

Svakoga dana ljudi me sve više zagađuju. Misle da sam javno odlagalište sme�a. U mene dovoze stare pokvarene ku�anske uređaje, pokoji izvoženi automobil. U svaku moju grabu bacaju debele crne vre�e prepune sme�a. Kada se poderu, iz njih ispadaju raznorazni otpaci. Iz dana u dan sve je užasnije. Moje se drve�e suši, nestaju plodovi, a životinje i biljke izumiru. Ljudi uop�e nisu svjesni da time ne ugrožavaju samo moj opstanak, ve� i svoj.

Ah, a nekad sam bila tako sretna. Dok sam još bila potpuno �ista, djeca bi me stal-no posje�ivala i uživala ovdje u igri. U jesen bi brali kestene i vrganje, a u kasno prolje-�e šumske jagodice. To me veoma veselilo. A sada po drve�u svašta urezuju i ne pitaju koliko me to boli. Više �ak ni zrak nije �ist, a pti�ica i njihovog pjeva sve je manje.

Kad jednoga dana shvatite što �inite, bit �e prekasno.

MARTA SIVEC, 6. r.OŠ »VLADIMIR NAZOR«, Budinš�ina

Sve je jednostavno, prirodno

Stariji ljudi imaju druga�ije osje�aje i obi�aje od nas za boži�nih dana. Slavljenje Isusovog rođenja za njih nije histeri�no kupovanje darova. Nemaju problema s izgorje-lim lampicama po krovovima i balkonima. Ne kupuju velika boži�na drvca i ne natje�u se tko �e ih ljepše i bogatije okititi.

Mirno�a kojom pale svije�e, sklapaju ruke u molitvi, peku boži�ni doma�i kruh i na mene djeluje smiruju�e.

Gledam baku kako sama izrađuje nakit za svoj boži�ni »kinđ«. Sve je tako jedno-stavno, prirodno. Jabuke, ukrasni papiri�i u više boja, licitarska srca i medenjaci. Na borovim gran�icama sve je to dobilo svoj pravi smisao. Kao da je oduvijek ondje i kao da �e zauvijek ondje ostati. U �ast malom Isusu. I slama pod stolom kao da je ondje izrasla i posušila se. Spavati na njoj za moje je djedove bilo sasvim normalno. Tako su se približili djetešcu koje se na njoj rodilo. Pjevanje boži�nih pjesama, u slavu Isusovog rođenja, vrhunac je polno�ke. I moje je srce ispunjeno toplinom i ljubavlju. Ja�e sam doživjela Boži� u domu svoje bake nego u svim trgova�kim centrima svijeta.

PETRA MARKULIN, 5. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor



ZAGREBA�KA


68 ODJECIZ A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Vukovar

U pitomu ravnicu, gdje ljepotica Vuka donosi svoja vodena bogatstva u snažan, neu-kro�en Dunav, urastao je stoljetnim korijenima grad Vukovar.

Još od vremena vu�edolske golubice ovdje žive ljudi koji vole svoju rodnu grudu. I kako su koji osvaja�i sa sjevera, juga, zapada ili istoka dolazili i pokušavali oteti zemlju, šumu, dom, dušu i misli, tako su se slomljeni i poraženi vra�ali, a ravnica se i dalje di�ila svojim �uvarima, ratarima; sr�anim, hrabrim, ponosnim domoljubima.

I 1991. godine potekla je krv u napadnutom Vukovaru. Ali svaki dio grada opet je pokazao snagu ljubavi prema svojoj ravnici i svojim korijenima. Svaki je dan bio nalik na onaj prethodni, samo još teži. Svaki je sat življenja pod devedeset sedmodnevnom kišom užasa u gradu budio sve ja�u snagu, sve �vrš�u odluku otpora i prkosa.

Ginulo je sve više ljudi, nedužnih dje�aka, nikom dužnih staraca, ginuli su branitelji grada, ravnice i domovine, a svojim su životima, položenima na oltar slobode, gradili hrvatsku državu i budu�nost.

I kad su osamnaestoga dana hladnoga studenog te godine Vukovarci napuštali svoj grad, u svakom je srcu bilo isto nijemo obe�anje: »Vratit �emo ti se, naš grade!«

Rasula su se zrnca Vukovara širom Lijepe Naše. Prihvatili su život što im ga je nudilo progonstvo, ali u srcima su nosili dušu svoga grada i �uvali je za dane povratka.

Danas, nakon šesnaest godina, Vukovar je grad heroj koji još pla�e za svojim žrtvama, ali je i grad heroj koji ima snage na pepelu mnogih zgarišta graditi nov život, novu budu�-nost. On �uva istinu i pravdu u srcima preživjelih i u tajnama zajedni�kih grobnica...

...Na klupi u parku grada gdje Vuka doti�e Dunav teku sati i dani igre, odmora i sje�anja. Na klupi u parku Vukovara urezani su neki novi inicijali i srce probodeno strje-licom ljubavi za grad.

ANA ŠATRAK, 8. r.OŠ GRADEC, Gradec

Tuga

Iz zaklona napadai dođe kad se �ovjek najmanje nada.

Suza u oku, pognuta glava.Tuga je tu, sre�a spava.

LUKA KUMIŠA, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�


69ODJECI Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Moj neobi�ni brat

Kad je on došao na svijet, sve se promijenilo. Umjesto sre�e, što se rodio, nastala je tuga. Ja sam onda imala tek �etiri godine, pa nisam mogla shvatiti što se događa. Naslutila sam da nešto nije u redu jer sam vidjela tužna lica.

Kasnije su mi roditelji objasnili kako je moj brat druga�iji od drugih. Meni se tako nije �inilo, ali sam s godinama shvatila da se razlikuje.

Moj brat Josip ima o�i kao Kinez zato što ima down sindrom. On je baš simpati�an, i ne znam što bih da njega nema. Uvijek nas oraspoloži svojim rije�ima. Ima govornu manu, ali meni to uop�e ne smeta. Nema ni�eg ljepšeg nego kad dođe do mene i kaže: »Tina!« Odmah se razveselim.

Ove je godine Josip krenuo u prvi razred Osnovne škole Grigora Viteza. Svi su ga prihvatili. Njegovi prijatelji dolaze k nama pa se zajedno igraju.

Uspješan je u školi. U�itelji ga vole. Kako i ne bi bio kad je tako pažljiv i dobar?!

Josip svakodnevno unosi vedrinu u moj život. Volim svoga neobi�nog brata.

MARTINA BLAŽINEC, 6. r.OŠ Brezovica, BREZOVICA

Pismo roditeljima

Dragi roditelji,

znam da niste najgora stvorenja na ovom svijetu, ali bih vas ipak željela upozoriti na neke stvari.

Prvo, ta buka koja dolazi iz vaše sobe dok se »ne svađate, nego samo raspravljate« mogla bi biti malo manja ili biste mogli manje raspravljati da ne moram tražiti nešto što bih mogla ugurati u uši. Prsti su dosta efikasni, ali onda ne mogu ništa drugo raditi. Tati je izgovor da je temperamentni Dalmatinac, a koji je mamin, ne mogu se sjetiti.

Drugo, raspored vremena. Kako se to dogodi da uvijek kad navale u školi, i vi imate vremena navaliti na mene? Jako je važno što se uzgaja u Gani ili kako izra�unati gusto-�u kamena, a kad mi objasnite sve važne stvari, onda više nema vremena za odlazak do kioska, gdje ima novih stripova i poneki filmi� na DVD-u. Kad pokušavam ispri�ati što sam sanjala, tati po�nu vijesti, a mama mora u kuhinju i sluša jednim uhom.

Tre�e, raspodjela novca. Nekako se uvijek nađe za novine, a nema za stripove. Ima za bilježnice, novi šestar, a kad se pojave novi »Mekani Zvekani«, onda je to skupo i djetinjasto. Velika sam i mogu i�i po kruh, baciti sme�e, spremati sobu, brisati prašinu, ali kad ho�u pogledati neki film kasno nave�er, odjednom se smanjim i moram se pokupiti u krevet jer je sutra škola.



A, i ta škola! Kako to da je škola postala važnija od svega? Kako se dogodilo da je škola pojela ve�inu vremena?

Uzela je najprije slobodna jutra i popodneva, ukrala skoro sve vikende, pa manje praznike. Još je samo ljeto ostalo, no kako je krenulo...

Osim toga – velika sam, znam da ljeto ne traje vje�no, dođe jesen i opet je tu škola koja jedva �eka zabiti zube u moje vikende.

Mama, tata, znam da sam ve� velika, ali shvatite, nave�er kad se sve smiri i ostanem sama, a ne mogu zaspati iako »sutra imam školu ujutro«, dobro mi dođu moji Mekani Zvekani. Njima bar u mislima mogu ispri�ati svoje snove, odsanjane ili budu�e. Oni znaju da se bojim da �u sutra zeznuti kontrolnu iz matematike. Oni mi ne�e držati predavanja kad se to dogodi i podsje�aju me na dane kad nisam bila tako velika, a i brige su bile puno manje.

Nisam sigurna da želim odrasti, ali �ini mi se da to jedino Petar Pan može razumjeti.

DAGMAR MOTUŠI�, 7. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

Buđenje

Prvi jutarnji autobus odlazi za Zagreb. Poznajem ga po zvuku kad polazi sa stanice. Još je no� i tišina. Ubrzo zatim �ujem da je ustao tata. Spušta pusu na moj obraz, ušuška-va me i odlazi na posao. Tako mi je toplo i ugodno. Tonem ponovo u san. No�nu ugodu prekida mama buđenjem. Moram ustati, jutarnja sam smjena. Dok se obla�im, mama diže rolete. Obližnji park pokraj groblja sav je bijel. Livadu i drve�e pokrilo je inje. U zgradama gore svjetla. Još se nije razdanilo. Izgleda jako hladno. Jedem svoje uobi-�ajene žitarice i gledam na Zagreba�ku ulicu. Velika kolona automobila kre�e se prema hrvatskoj metropoli. I ja sam nekako spora. Mama mi ve� tre�i put govori da požurim. Plo�nikom prolaze prvi đaci. I ja moram po�i u hladno zimsko jutro.

NIKOLINA MARTI�, 5. R.OŠ VUKOVINA, Vukovina



Jednostavne rije�i

Svakodnevno me okružuje »brdo« raznoraznih rije�i. Anglizmi vrište na mene iz televi-zora i radioaparata, vulgarizmi urlaju na nogometnoj utakmici ili u sportskoj dvorani, žargonizmi me prate na školskim hodnicima. Sa mnom se sve te rije�i zajedno voze u autobusu ili vlaku, gledaju me sa zidova ku�a ili zgrada, smiješe mi se iz nekih izloga...

Rije�ima jednostavno ne mogu pobje�i. Prate me u stopu. A ja među njima samo tra-žim neku jednostavnu rije� kao ljubav, dobrota, osmijeh. No one mi se dobro skrivaju.

Jesu li ih ljudi zaboravili? Zašto je ovaj svijet ispunjen samo teškim i kompliciranim rije�ima?

Tražim jednostavne. Gdje ih prona�i? U vrti�u, najranijem djetinjstvu?! Nisam sigu-ran ho�u li ih u ovom vremenu i tamo na�i.

Ja �u i dalje uporno tražiti jednostavne rije�i, a molim vas, potražite ih i vi!

ANTE TOMI�, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

Nitko nema vremena

Za mene nemaju vremenaNi mama, ni tata,Pa �ak ni baka.

Kada želim razgovarati,Obi�no mi daju deset kunaI pošalju me »preko vrata«.

A ja? Što �u?Uzmem tih deset k una,Kad su mi ih ve� dali,Trknem brzo do kioskaI kupim puno, puno sli�ica.

Zatim odem do IvanaPa se kockamo, kockamo, kockamo...

Ivan uvijek ima vremena.

MISLAV HILC, 5. r.OŠ DUGO SELO, Dugo Selo



Jesen i ti�ek

Kišna, siva jesen se privlekla,grda megla ve� se zbira,mali vrap�ek sletel je na moje okno,mrvice sem mu dal, ve� ih prebira.

Zoblji, zoblji, ti�ek mali,zima bu ti mrzla, duga,uz put si malo zapopevajda ti sr�eko ne prevzeme tuga.

Kad bi me mogel ti razmetirekel bi ti kak muder moraš biti,kak za dugu zimu se pripremiti,da buš imel kam glavu skriti.

Dok sem ga tak milo gledel,opala je ve� i �rna kmica,veter je naglo zahu�al, vrap�ek je odletel.Za njem je spuznula i moja suza.

DANIJEL MOHARI�, 8. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica



Rodio se Sandi

Davne 1993. godine jedan je dje�ak ugledao svjetlo dana. Dosta mu je bilo plutanja i plivanja, želio je vidjeti svoju mamu. No prve osobe koje je ugledao na svjetlu bili su ljudi u bijelom. Okretali su ga i znatiželjno gledali. Skoro je dobio vrtoglavicu. Napokon je ugledao mamu. Ona se divila i glasno rekla: »Isti tata!« Bilo mu je zabavno u maj�i-nim rukama. Ona ga je nahranila, a Sandi je zadovoljno zaspao. Sutradan je i tata došao vidjeti malog Sandija. Ljubio ga je, ljubio i mrmljao: »Ovo je moj sin. Moj sin!«

Nakon desetak dana došlo je vrijeme da Sandi upozna ostatak obitelji. Donijeli su ga ku�i u Zapreši�. Kad ga je djed ugledao, tvrdio je da je isti on iz mlađih dana. Svi su komentirali Sandijev izgled: tatin nos, stri�eva glava, mamine o�i, djedove uši i kosa, bakine ruke... Sve je na njemu bilo tuđe, samo su noge bile njegove. Nitko nije imao takve iks noge. One su ga sljede�ih godina služile besprijekorno zato što su bile samo njegove.

Kad je Sandi narastao, saznao je da je za sve zaslužna genetika. Ipak voli svoju obi-telj, voli što ima mamine o�i, tatin nos, stri�evu glavu, djedove uši i bakine ruke.

SANDI FATI�, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

Iza zavjeseslatkiši u �izmici,na prozoru zima.

MARINELA SENTI�, 8. r.OŠ »GRADEC«, Gradec

Jesen je Kiša

Jesen je poneki bijeli oblak Kapina nebu. pljuštave, prštave,Tu ga je ljeto zaboravilo šuškave, razigrane, rasplesane,kad se od nas selilo. klize i ska�u, utrkuju se, pjevuše,KRISTINA DUMAN�I�, 5. r. jedna drugoj mašu.OŠ DUGO SELO, Dugo Selo

ZRINKA IVA�IN, 7. r. OŠ »GRADEC«, Gradec



Sve je u slovima

Kad sam išla u vrti�, svi su me uvjeravali da je sve u slovima. Kako to može biti sve u slovima? E, pa može.

Ako itko šljivi lima�e i njihovu filozofiju, a morao bi, jer lima�i su bolji filozofi nego odra-sli, trebao bi znati koliko istine ima u njihovu razmišljanju. Da djeca ne razmišljaju na glup na�in, nego poštovanja vrijedan, svoj na�in, dokaz je moj dvogodišnji brati� koji svoju istinu kaže ovako: »Kad sam ja bio vejiki, onda sam ja imo felali i julio sam sto na tat!« Dokažite da on nije bio velik i da nije imao ferari, i da nije jurio sto na sat! Sto-sat. Dva S.

Hmm... gdje je istina? Mojim je roditeljima vjerojatno glup moj na�in razmišljanja, njihovim roditeljima njihov...

Ma, nema veze! Nije bitno.

Samo malo! Moja je vrti�ka filozofija bila: » Sve je u slovima!« (Vjerojatno zato što ih nisam znala.) Sve-slovima. Znate na što mislim, zar ne? Obje rije�i po�inju slovom S. Ako dvije rije�i u re�enici po�inju istim slovom, zna�i da su istinite. Istina istinijatosta.

Hmm... hmm... pa, možda u svemu tome ima neke famozne filozofije.

LUCIJA VINSKI, 5. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

S didom

Kad sam ljeti bio kod djeda, trebali smo igrati nogomet protiv tri godine starijih dje�aka, i to na betonu. To je didu tako iznerviralo da se posvađao sa svim uku�anima.

Kad sam se vratio s utakmice, njega nije zanimalo jesam li ja dobro igrao, nego imam li porazbijana koljena. Prvo me gledao ispod oka, a onda pitao: »Jesi se izubija?« »Nisan, dida, zabija sam �etiri gola.« »Ajde, bravo! Kažeš tri godine stariji?« »Da, da.«

Onda me primi u krilo i po�ne pri�a: »Kad sam ja bija dite, nije bilo vako ka danas...«

»O, ne!« pomislim.

BRUNO BILI�, 6. r.OŠ VELIKA MLAKA, Velika Mlaka



SISA�KO-MOSLAVA�KA


76 ODJECIS I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Vinka

Osam godina bio sam jedino dijete u obitelji. Onda se rodila moja sestra.

Bio je to veliki doživljaj, naro�ito za mene. Morao sam se priviknuti da još netko sa mnom dijeli roditeljsku ljubav. Nije mi to bilo nimalo teško.

Sa zanimanjem sam prou�avao to milo i si�ušno lice i �esto se smijao sestri�inim postupcima. Bila je tako slatka da sam je promatrao i dok je spavala. Kako je ona rasla, rasla je i moja ljubav prema njoj.

Danas Vinka (ime je dobila po djedu) ima šest godina. Jedina je unuka u našoj poro-dici, pa je svi volimo na neki poseban na�in.

A i Vinka je posebna. Visoka je, vitka. Ima dugu plavu kosu i lijepe plave o�i. Toliko je živahna i glasna da ispunjava sve prostorije u ku�i. Tr�i, ska�e, pjeva, penje se na sve na što se može popeti. Jako je znatiželjna. Zna �itati i pisati i vrlo lijepo crta. Veoma je društvena i lako sklapa poznanstva i prijateljstva. Voli putovati, obožava kupovati u velikim trgova�kim centrima. Ponekad se posvadi s mamom zbog igra�aka. Mama misli da ih ima i previše, a ona, naravno, da ih je još uvijek premalo.

Moja sestra, kao i ja, ima svoju sobu. U njoj prevladava ruži�asta, njena najdraža boja. Vrata i zidove oblijepila je Barbi posterima. Gotovo su svi predmeti u sobi u barbi stilu.

Vinka je i vrlo samostalna djevoj�ica. Ve� odavno sama se odijeva, sprema i hrani. Ve�inu toga nau�ila je u vrti�u.

U posljednje vrijeme više se priprema za školu. Ve� je nabavila neke sitnice.

Srijedom odlazi na balet. Tamo potroši višak energije. Nastupala je u baletnoj pred-stavi »Trnoružica«. Svoj nastup shvatila je veoma ozbiljno i bila je jako ponosna. Svi smo bili na predstavi. Ja samo joj darovao cvije�e kao pravoj baletnoj umjetnici. U nje-nim o�ima vidio sam uzbuđenje, radost i sre�u.

Kada Vinka nije kod ku�e, svuda vlada neobi�na i �udna tišina. Nedostaje mi njezin zvonki glas i vedar smijeh.

Volim svoju sestricu. Naša bi obitelj bez nje bila nepotpuna.

I ona voli sve nas. Mazi se s nama poput ma�kice. Radosno tr�i pred tatu kad se vra�a s posla.

�esto dolazi u moju sobu. Nekad mi godi njena nazo�nost, a ako nešto radim, smeta mi. Tada se naljutim na nju, a ona se raspla�e. Brzo to zaboravi i opet cvrku�e oko mene.

Sve što ima, sa mnom podijeli. Kad joj netko ponudi slatkiše, uvijek uzima za svoga velikog brata. Tako znam da je i njena ljubav prema meni velika.

MATKO MATKOVI�, 8. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina


77ODJECI S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Obasjaj naša srca ljubavlju

Boži� je pred vratima. Uskoro �e pokucati i u�i u naše tople, oki�ene domove. No prije toga moramo pripremiti svoja srca. Moramo zamoliti Boga da nam oprosti naše grije-he. Tek tada bit �emo ispunjeni sre�om i radoš�u, a naša �e srca ponovo zablistati.

Bože, hvala Ti jer si tako dobar, jer si uvijek uz mene. Hvala Ti za sve darove kojima me svaki dan obasipaš, zbog svega što �iniš za mene. Dugujem ti neopisivu zahvalnost i zato �u neprestano ponavljati: »Hvala Ti, Bože«.

Bože, za Boži� ne�u Te moliti za darove, molit �u Te za sre�u i za ljubav. Molim Te daj mi snage da i dalje budem dobra u školi i da ispunim u životu svoj cilj.

Molim Te obasjaj moje srce ljubavlju.

Molim Te za svoju obitelj i za sve svoje bližnje. �uvaj ih i u�ini im svaki dan sretnim.

Molim Te, Bože, za sve ljude svijeta. Neka se ne svađaju, neka svi budu prijatelji, neka pomažu jedni drugima.

Molim Te da više ne bude rata, pucnjava i žrtava.

Bože, vjerujem da �eš uslišati moje molbe te da �eš uo�i Boži�a slobodno kro�iti u moj dom.

TEA GAJŠAK, 8. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

Nemam vremena

Svaki dan od nekoga �ujem: »Nemam vremena!«

Govori to moja mama dok mi objašnjava zašto ne možemo u šetnju. Govori to moj tata kad bih ja na klizanje. Kaže to i moja sestra kad ja ne razumijem matemati�ki zadatak. �ak i moja prijateljica Lana mora tati pa nema vremena.

Moj djed kaže da nema vremena za bacanje. Dok sam bila malena, mislila sam: »Kakvo je to vrijeme koje možeš bacati?« A sad ve� znam da moraš sve raditi po redu jer ne�eš sve sti�i napraviti.

Kad me mama pita ho�u li joj oti�i u trgovinu, ja se sjetim zada�e pa kažem: »Nemam vremena!« Jer to nemam vremena naj�eš�e zna�i da nam se nešto ne da raditi. Tako ja u svom danu uvijek nađem više vremena za igru nego za u�enje, više vremena za gledanje televizije nego za sviranje klavira. Vrijeme je �udno. �udno i mo�no. Ono te�e, prolazi, gazi...a mi ga hvatamo. U toj trci prolaze nam dani, mjese-ci, godine. Rastemo, starimo i mijenjamo se.

Ali idem ja sada završiti zada�u. Moram! Nemam više vremena!

MARIJA BIONDA, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak



Duga

�arobno!

Kroz �udesnu igrukiše i suncapruži se šarena duga.Beskrajno lijepagleda na svijetta sretna sun�ana pruga.

Veli�anstveno!

Tad bljesnu ljepota,duga se žari,i radost me zagrliZbog sasvim obi�ne stvari.

MARINA ADAMOVI�, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

Hodanje kroz vrijeme

Kora�am po mraku, a u daljini je neko svjetlo. Dolazim do njega. Ispred mene su vrata. Na njima piše: Hodanje kroz vrijeme. Otvaram vrata i nađem se na mostu. Dolazim do �ovjeka koji vi�e: »Besplatno hodanje kroz vrijeme! Besplatno!« Nikoga nije bilo na ulici, samo sam ja rekao: »Ja �u!«

Ušao sam u neku sobu. Ispred mene je veliki ekran. Vidio sam ljude koji pješa�e ili se voze biciklima. Na vrhu ekrana piše: prošlost.

Uđem kroz druga vrata, na kojima piše: sadašnjost. Na ekranu su se prikazivali auto-mobili, ljudi koji puše i uzimaju drogu. Vidio sam da jako uništavaju svijet.

Kroz tre�a vrata ulazim bez daha. Znao sam što �u vidjeti. Na ekranu piše: budu�-nost. Vidim smak svijeta, propadanje Zemlje, poplave. Sjeverni i Južni pol otapaju se. Odjednom �ujem glas: »Na tebi je da spasiš svijet!«

Užurbano krenem prema vratima na mostu. Kod ku�e sam ispri�ao roditeljima svoju zgodu. Nisu vjerovali, a ja �ujem onaj glas: »Još je malo vremena!«

JOSIP DRNI�, 6. r.OŠ »IVAN GORAN KOVA�I�«, Gora, Petrinja


79ODJECI S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Ribi�ka pri�a

Ovo sam ljeto, kao i svako dosad, provodio s bakom i djedom u Nebojanu, malom selu na obali Kupe.

Svake sam ve�eri išao u ribe s prijateljima Damirom i Huski�em. Oni su prili�no stari-ji od mene, ali me prihva�aju kao sebi ravnog. Cijelo poslijepodne pripremali smo udice i mamce te raspravljali na kojem �emo zavoju usidriti �amac. Te smo ve�eri isplovili u dvama �amcima. U jednom smo bili moji prijatelji i ja, a u drugom tata i vele�asni Vjeko. No� je bila bez mjeseca, tamna i tiha. Sjedili smo u �amcima i �ekali svoj plijen. Tiho smo razgovarali – oni o prošlosti, a ja o budu�nosti. Odjednom se moj štap naglo savi-je, a u vodi se po�ne nešto bacakati. Bio je to som. Na prvi pogled u mraku �inio se kao gadna brkata »beštija«, koja me ljutito gleda. Ali kad sam ga bolje pogledao, vidio sam da je to mala ribica koja se udaljila od mame i izgubila. Gledao sam ga ne znaju�i što bih u�inio. Ipak sam ga pustio u vodu i doviknuo za njim: »Dovedi djeda drugi put!«

Još smo mnoge ve�eri pecali, ali mali som više nije izlazio iz dubina.

IVAN KRAKAR, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

Volim njezine kronike

raskošna jesen je tu volim njezinu produhovljenost s njom možemo do beskraja sti�i važno je biti traga� za jesenjim putevima za njezinim utiscima za otiscima ima darovitosti za pjesmu za novi korak u smeđem liš�u u vjetrovima daljina volim njezine kronike i daleke i nove i ispisujem ono što volim ono što ljepotu skriva i imenicu ljubav podržava

FABIJAN HORVAT, 7. r. OŠ NOVSKA, Novska



Sunce Jesenja pjesma

Sunašce drago Preko šuma i livadadanas jako grije, tiho je došla,ljube�i Zemlju, kroz krošnje stabalaod sre�e se smije. s vjetrom je prošla.

VINKA BRADI�, 6. r. Donijela kišu,OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak obojila liš�e, u mokrom gnijezdu pti� se stiš�e. Svaku je travku dotaknula kistom, poigrala se svakim listom. S grane skida staro odijelo, naru�uje novo, sve�ano, bijelo...

ANABELA MIHALI�, 6. r. OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

Boni

Vra�am se iz škole. Vru�e je. Ulica je duga i pusta. �ini mi se kao da nikada ne�u vidje-ti zelene zidove svoje ku�e. Iznenada �ujem poznato tapkanje. Što je bliže, poznatije mi je. Umoran sam, ali i znatiželjan. Okre�em se. Osmijeh mi se razlijeva po licu. Pa, to je moj Boni! Tr�i prema meni. Toliko se žuri da mi se �ini da �e napraviti salto i doko-trljati se kao kugla do mene. Osje�am da se nešto topi u meni. Ne mogu izdržati! Bacam torbu i tr�im prema njemu. Jedva �ekam da zagrlim to mekano krzno. Sudaramo se, padamo u travu. Iz svakog pokreta izbija nam sre�a i zadovoljstvo što smo skupa.

LUKA JURI�, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak



KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA


82 ODJECIK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Hrvatska, ljubavi moja!

Ne znam kakov je stranjski svet,el je gaden, el je lep.Vidla sem ga na slikaj,zgledi jeder, zgledi lep.

I �istam bi mogla ste�iako ne bi smela re�i:nek zgledi kak godi o�enek debele soze to�e;kad so jedini za petmoja domovina, moj svet.

Imam rad mekote zorane,posađene i posejane.I bistre vode kej te�o,one koje kloko�o.I šume velike i jake,bereke i vrbake.

Rad imam i more i pe�ine,male brege i velke planine.

Rad imam otoke i žale,drage �melice i bumbare,i fti�ice kej lepo popevajoi živine kej zevajo.

Moreš mi stija govoriti ili bu�itial me od Hrvatske nemreš odgovoriti.ONA je moja ljubljena,drugi ji neso ni do kolena!

KATARINA JAN�I, 8. r.OŠ MOLVE, Molve


83ODJECI K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Vukovar – grad heroj ili grad heroja?

Vukovar. Prosje�an hrvatski grad. Ma, kao i svaki drugi. Tako bismo govorili o ovome gradu da nije bilo Domovinskog rata.

Odjednom je Vukovar u tami. Ulice su puste. Ljudi su u mra�nim i vlažnim podrumi-ma bez struje i vode. Poput krtica. Žive u nemogu�im uvjetima dok neprijatelj razara njihov voljeni grad. Ne vide što se događa vani. Samo �uju tupe udarce i eksplozije. Mole. Nadaju se da je svaki udarac posljednji.

Vukovar je grad heroja jer Vukovarci su pravi heroji. Svako novo jutro ne donosi im dobre vijesti, no oni ne gube nadu da �e do�i pomo� i da �e biti spašeni.

Najve�i su heroji oni koji su preživjeli sve te ratne strahote i pronašli u svojim srcima snagu da se opet vrate vukovarskim ulicama, da se vrate svom razrušenom i uništenom gradu, da izlije�e rane vodotornju.

Vukovar je grad heroj jer se, nakon svega, obnavlja i budi. U njega se polako vra�a život.

Ipak, heroji su ljudi, a ne ku�e. Trebalo je preživjeti tri mjeseca u podrumima! To su za mene junaci, i žalostan sam kad vidim da danas i naše neprijatelje proglašavaju herojima.

MARKO KOŠ�AK, 8. r.OŠ »GRIGOR VITEZ«, Sveti Ivan Žabno

Dragi branitelju!

Pišem ti pismo iz svoga toplog i sigurnog doma, koji si mi ti osigurao. Osigurao si mi ga time što si stao ispred metka i mine te žrtvovao svoje noge i prste desne ruke. Mogao si izgubiti i život, kao mnogi tvoji suborci. Sre�om, nisi!

Ja sam dje�ak. Imam nepunih dvanaest godina, još se nisam ni rodio kad je bio rat. Iz onoga što sam vidio i pro�itao i što su mi stariji pri�ali, shvatio sam da je bilo strašno.

Dok ti ovo pišem, mislima mi prolaze slike Vukovara i vas, nedužnih vojnika, koje ubijaju i odvode u ropstvo. Život koji ti je sudbina namijenila nije lagan, ali neka ti utjeha budu ove moje rije�i: »Od sveg ti srca hvala što si spasio lijepu nam našu domo-vinu.«

TOMISLAV BENOTI�, 5. r.OŠ »BRA�A RADI�«, Koprivnica


84 ODJECIK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Prva lubav

Si so mi verovalidok sem reklada sem se zalubila.

Be�ala sem po no�ii rekli so:»I to je normalno.«Štela sem biti sama.I to so razmeli.

A onda sem dobilajedinico v školi.Bila sem kriva ja.A zabili so – bila je krivaPRVA LUBAV.

LUCIJA GRGUREC, 5. r.

OŠ »FRAN KONCELAK«, Drnje

Livada masla�aka

Mislim da sam najbogatiji na svijetu jer imam veliku i sretnu obitelj. Na život gledam kao na livadu punu masla�aka. Neki su još sasvim maleni, i tek se nazire njihova ljepota. Neki su u punom sjaju, i svi im se dive. Neki su ve� postali pahuljasti i �ekaju da ih vjetar ponese. U mojoj se obitelji oduvijek svaki masla�ak njeguje i brižno odgaja. Vjerojatno smo nekima i �udni jer živimo po starim, ali vrijednim i bogatim pravilima. Dok sam još bio sasvim malen, nau�io sam da je nedjelja dan za obitelj. Ako nekog nema u nedjelju na ru�ku, to nije nedjelja. Uvijek po�injemo mojom malom, ali iskrenom, molitvom koju sam nau�io od mame. I moji mlađi brat i sestra u�e isto. Svaku ve�er prije spavanja zahvalim Bogu za još jedan dan. Tata kaže da je tako kod nas oduvijek.

Kako vrijeme prolazi, moja se slika livade s masla�cima sve jasnije i jasnije vidi. �esto razgovaram o tome s bakom i djedom. Ponekad mislim da oni znaju sve i da su prošli sve. Njihove mudre rije�i i putokazi pomažu mi u sastavljanju moje slike svijeta i života. Najljepše je u mojoj obitelji u vrijeme Boži�a. �esto satima slušam o tome kakvi su Boži�i bili nekad, �emu su se ljudi tada veselili i kako su blagdan doživljavali. Roditelji su u te dane stalno uz nas, ne jure na posao. Sve je druga�ije, mirnije. Iako je vani hladno, oko srca vlada velika toplina. Volio bih da moju livadu masla�aka nikad nitko ne gazi, da nikad ne puše vjetar i da uvijek budemo zajedno.

LUKA PREMEL�, 7. r.OŠ SIDONIJE RUBIDO ERDÖDY, Gornja Rijeka


85ODJECI K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Slobodna sam biti...

Slobodna sam bitizdrava i sretna,vesela i divnako livada cvjetna.

Slobodna sam biti,rajske snove sniti,na krilima mašteu visine poletjeti.

Slobodna sam bitiko kapljica rose,tr�ati poljemraspuštene kose.

Slobodna sam bitiko ptica u letu,slobodna sam bitinajsretnija na svijetu!

MIRNA PUHAR, 5. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec



BJELOVARSKO-BILOGORSKA


87ODJECI B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Ona je Hrvatska

Domovinu svoju vidim Gledam jeU kapima rose na djedovoj livadi, U dragom Istraninu, Zagorcu, U brazdama Jadranskoga mora, Dalmatincu, Podravcu...U gustim šumama Gorskoga kotara U grudi plodne bilogorske zemlje,I snjegovima Like. U krošnjama parkova moga Bjelovara, U ranama ratnim.Prepoznajem jeU Mihanovi�evim stihovima Ona je meni»Lijepa naša domovino, Od najšireg mora šira,Oj, juna�ka zemljo mila...« I od visokog neba viša,U Tadijanovi�evim I od maj�inog oka ve�a!»visokim žutim žitima« slavonskim, ONA JE HRVATSKA! U Preradovi�evom »Rodu o jeziku« što»zuji, zve�i, zvoni, zvu�i,šumi, grmi, tutnji, hu�i...«U Gunduli�evoj »Slobodi«.

ANA-MARIJA BABI�, 8. r. IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

Grüezi, Švicarska!

Kona�no je osvanula i ta dugo o�ekivana nedjelja. Sve je spremno, ali mi kre�emo tek popodne u tri sata. Kako �u to do�ekati? Buljim u sat, a kazaljke se jedva mi�u.

Ipak smo u podne krenuli. Moje je uzbuđenje na vrhuncu. Daleki je put pred nama. Jesam li što zaboravila? »Nije važno, opusti se i uživaj!« govorim sama sebi i po�injem uživati. A uživali su i mama i tata, koji je vozio.

Brzo smo stigli na hrvatsko-slovensku granicu Bregana. Užas! Kolone automobila! Opet �ekanje. Nitko se ne mi�e, a sunce nam se nad glavama užareno smije.

Put kroz Sloveniju protekao je u koloni, bez odmora i stajanja. Prošli smo tunel Karavanke i stigli u Villach u Austriju u 21 sat. Automobil smo odvezli na vlak, a i mi se smjestili u spava�a kola. Obavijestili su nas da vlak vozi preko Münchena jer se oko Insbruka popravljaju štete od poplava. »Neka vozi kud ho�e, bar �u se naspavati«, mrmljam pospano jer ve� tri no�i od uzbuđenja nisam spavala.

Jutro je svanulo sivo. Sunce je zapelo negdje iza planina i ne žuri mu se, a oko nas se sve užurbalo. Nisam se ni snašla, a ve� smo tu. Švicarska, naše odredište.

»Grüezi« (grici) pozdravio nas je švicarski carinik. »Grüezi, Švicarska!« skoro zapje-vam. Grüezi je uobi�ajeni pozdrav, kao kod nas bog.


88 ODJECIB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Planine. Sve sami šiljasti vrhovi, jedan viši od drugoga, podupiru nebo kao da me pitaju: »Tko ti je od nas najljepši?« Jedan među njima nakrivio snježnu kapu, a tanak mlaz suza umiva mu lice dok mu se sunce neumorno penje na glavu. Sitni gradovi promi�u u podnožju prema zelenomodrom jezeru. Napuštamo Lihtenštajn i za�as sti-žemo u Heidiland. Planine su niže, naseljenije, ku�e razbacane, pašnjaci zeleni. Ovdje su živjeli Heidi i Peter, jeli kozji sir i doma�i kruh. �uvali su koze, tr�ali zelenim pašnja-cima i brali cvije�e Klari. Kao da ponovo �itam knjigu Johanne Spyri, udišem �isto�u i svježinu toga raskošnog zelenila.

Oko podne smo u Wädensvilu, gdje �emo boraviti sedam dana. Gradi� je smješten na padini brda do samoga ciriškog jezera. Sve mu ulice vode uz brdo ili niz brdo, pa izgleda nagnuto. Na samom je ulazu u mjesto kružni tok, baš onakav kao na Radi�evom trgu u Bjelovaru, pun ma�uhica. Nedaleko od središta, okružena visokim stablima, zelenim grmovima i raznobojnim cvije�em, skriva se zgrada s velikim staklenim prozo-rima. To je škola. Ova školska zgrada ve� je oživjela, dok moja još samuje. U Švicarskoj ljetni školski praznici završavaju 15. kolovoza. Željezni�ka pruga i glavna ulica Seestrase prolaze tik uz jezero. Prugom i cestama spojena su sva mjesta na ciriškom jezeru.

Sljede�eg dana krenuli smo vlakom u Zürich. On je najve�i, ali nije i glavni grad Švicarske. Švicarska je podijeljena na 26 kantona i ima tri službena jezika: njema�ki, francuski i talijanski. Kanton Zürich najrazvijeniji je i najnaseljeniji. Stanovnici puno rade, skoro tijekom cijelog dana, ali i dobro žive, visokim standardom. Mi smo se odmah uputili u Banhofstrasse, najposje�eniju ulicu. Poput zagreba�ke Ilice, ona ima mnoštvo trgovina, restorana i ljudi iz svih krajeva svijeta. Toliko stranih jezika u jednoj ulici! Da ne povjeruješ! Iako tuda dnevno prolaze tisu�e ljudi, ulica je jako �ista. Nigdje ni papiri�a! Ali zato ima puno cvije�a, stabala i klupa za odmor. Poznate modne ku�e izložile su svoje cijene na proizvode u blještavim izlozima. Zavrtjelo mi se u glavi od velikih brojaka. Sva sre�a da ima i trgovina u kojima i ja mogu nešto kupiti. S trgovcima govorim njema�ki. I dobro mi ide. Od svih švicarskih proizvoda meni je najdraža »Milka« �okolada. Poznata je u svijetu, a ja sam ponosna jer je dobila ime po našoj opernoj divi Milki Trnini. Nisam stigla provjeriti znaju li to Švicarci.

Najsnažnije me se dojmio kanton Schwyz. Cesta nas vodi po brdima na kojima rastu tamnozeleni gorostasi, borovi kao u našem Gorskom kotaru. To je središnji dio Švicarske, u kojem se nalazi Marijansko svetište Einsideln. Nekada je tu bila samo kape-lica za molitvu namjernicima i uto�ište za lutalice. Mnogi su dolazili moliti za ozdravlje-nje, o �emu govore zapisi na zidovima. I danas dolaze hodo�asnici iz cijele Europe, ali i mnogi turisti. Barokna crkva građena je 1466. godine, gradila se 30 godina, a pripa-da redu benediktinaca. Oltari, slike i freske ukrašeni su �istim zlatom. I stoji crkva tu, takva bogata i lijepa, ve� 500 godina! Sažalila sam se nad našom Hrvatskom. Koliki su je samo ratovi i vojske pustošili! Koliko je samo zvonika uništeno i crkava ranjeno u Domovinskom ratu! A, kako su tek stradali ljudi i njihovi domovi! »Nastavljamo«, prene me mama. »Nastavljamo«, odgovaram misle�i kako se ova rije� simboli�no odnosi i na moju Hrvatsku. Iza crkve vodi cesta kroz šumu, na vrh brda. Uz rub ceste stoje šumske životinje od drveta: srna i lane kraj hranilišta, lisica na izlazu iz brloga, tri zeca u igri i puno razli�itih ptica na granama. Na plo�ama su obavijesti o vrstama sta-bala i stanovnicima šume. Tako saznajem da su stabla stara i do 500 godina, a prosje�-ne visine 50 m! Nakon dva sata hoda stigli smo na vrh. S visine od 1200 m pogled je


89ODJECI B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

veli�anstven! Duboko dolje, kao u zdencu, blista jezero. Nekoliko manjih naselja sti-snulo se oko njega, a svud uokolo visoke planine prekrivene šumama i pašnjacima, a iza njih još viši bijeli vrhovi! Tu smo ostali cijeli dan uživaju�i u krajoliku i u �istom i oštrom planinskom zraku.

Dan povratka brzo je došao. Prebrzo. Putem kojim smo došli vra�amo se ku�i. Sunce je ostajalo iza nas i spremalo se na po�inak kad smo napuštali Švicarsku. Jednim je okom ve� žmirilo, a drugim nas ispra�alo. Okrenula sam se k njemu. Još jedan pogled. Švicarska je moja druga domovina. »U Švicarskoj sam rođena, zato je bar još jednom moram posje-titi«, pomislila sam, a sunce mi je namignulo s odobravanjem. »Grüezi, Švicarska!« rekla sam glasno, a mama i tata su ponovili. I mahnuli smo Švicarskoj kao dragoj osobi!

MATIJA TEA MILOSAVLJEVI�, 8. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

Trešnje

Moja je baka Mira stara, jako bolesna trešnja. Ona želi dati makar još jedan cvijet koji moram pomirisati u svježe proljetno jutro. Trude�i se jako, i proljetos je procvjetala. Makar je stara i bolesna, ima želju za životom, cvjetanjem.

Sljede�i naraštaj moje obitelji jest mama. Divna trešnja puna bijelih cvjetova, �iju ljepotu ne mogu nadmašiti ni zimska sanjarenja ni proljetne �ežnje. Crvene trešnje svatko bi htio imati, ali moja ih mama daruje samo meni. Divni poljupci svake ve�eri prije spavanja uljepšavaju mi san i daju hrabrost da pobijedim cijeli svijet – sama, uz malu pomo� velike mame.

Sljede�a je po redu moja sestra. Tako lijep cvjeti�, najljepši. Prelazi iz pupoljka u cvijet i postaje jedinstvena u cijelom carstvu cvije�a. Dok gledamo njezinu krošnju punu cvjeti�a, zaslijepi nas svjetlo dobrote i nade.

Stigli smo i do najmlađeg �lana, mene. Jedan sam mali pupoljak sa željom da posta-nem lijep cvijet i trešnja koja s istog stabla u�i biti borac za svako novo sun�ano pro-ljetno jutro.

MATEA GREDELJ, 7. r.OŠ �AZMA, �azma


90 ODJECIB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Vukowar Vukovar

Koliko boli �ovjek �ovjeku Razorena prošlost.nanijeti može! Sloboda pregažena tenkovima.

MIA RUŽI�KA, 8. r. MAGDALENA REKI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje Grubišno Polje

Dolazi prolje�e

...na jednu klupu u parkugdje �ovjek mirno sjedipod šeširomogrnut kaputom.Ljudi se i ne osvr�u,a ja ga gledam,gledam Tina,velikog Tina,Tina Ujevi�a.

I pridružim se njemu,U njegovom stihu i tuzi,i postajem besku�nik kao i on.Postajem stanovnik klupekoju obasjava srebrna no�.Dolazi prolje�e.

»Dobra ve�er, Tine,budimo zajednou pobratimstvu lica u svemiru«,kažem mui sjedam do njegadoti�u�i gasrcem.

MARIA HELENA PAVLEK, 6. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar



POŽEŠKO-SLAVONSKA


92 ODJECIP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Biser Zlatne doline

Vidio sam mnoštvo veselih, razigranih i šarenih livada, no jedna mi se na poseban na�in urezala u srce. U središtu je parka malog naselja Ov�are u srcu Zlatne doline.

Ovog prolje�a, koje je zabujalo snažnim mirisima, krenuo sam po svoje prijatelje da se poigramo u toj oazi rajske ljepote i raskoši. Osun�ana livada mamila me svojom ljepotom, mirisom, svježinom, zujanjem marljivih p�ela i proljetnim cvrkutajem ptica u svoj zagrljaj. Srce mi je zaigralo te sam pomislio kako �e mi isko�iti iz tijela. Kad sam se našao u središtu livade, žarko sunce obasjalo me svojim �arima i toplinom. Osje�ao sam se kao u maj�inu zagrljaju uživaju�i u umilnim zrakama sunca. Proljetni je vjetri� njihao glavice masla�aka. Jorgovan je zahvaljivao suncu što ga napaja toplinom. Slatka igra p�ele opuštala me. U�inilo mi se kao da sam ja ondje, na šarama cvijeta, a p�ela me ljubi. Moju bujnu maštu prekinulo je marljivo kuckanje crvenda�a u drvo. Kao da je pokušavao nekoga zadiviti svojim trudom. Slavuji su umilnom roditeljskom pjesmom zabavljali svoje male vragolane. Dva djetli�a plesala su svoj svadbeni ples.

Nisu slu�ajno stari Rimljani ovdje prepoznali raj na Zemlji, pa ovu dolinu nazvali VALLIS AUREA, tj. Zlatna dolina. Ona je, uistinu, zlatna: najljepša, najbogatija i najdra-gocjenija, najistaknutiji biser u kolajni lijepe naše domovine.

DŽAFER ZE�IRI, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

Suton

U daljini planineIzrezane od kolaža,U visini sunceCrveno od siline...Lepet ptice, naran�asto-crne,A krošnje drve�a sada nose krune...

Grad se miri, svjetla se pale,Sunce tone negdje blizu,A opet daleko.Oblaci gore negdje u visini.

Suton pada, no� ve� dolazi.Slika što je vidim sadaNe prolazi, ne prolazi...

IVA GRGI�, 8. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega


93ODJECI P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Modna kretanja u mojoj školi

U mojoj školi stvarno se svakakvi modni trikovi mogu vidjeti. Svatko ima nešto svoje, nešto po �emu je fora. Ili barem tako misli.

U mom je razredu, kad je rije� o modi, glavni, daleko najdruga�iji i, kako misli, uvijek u trendu Kiki. Jednom kad je dobio nove patike, a dobiva ih svaki mjesec, pro-šetao je razredom:

»Vidi ti ove moje nove tenisice! Baš su super! Gle, kota�i u đonu! Za tren oka pati-ke pretvorim u koturaljke! Sve to za samo 150 eura!« hvali se Kiki dižu�i obrvu u iš�ekivanju reakcija.

A onda se nastavi praviti: »Pa, vidi! Ovdje svijetle! Nisam ni primijetio...« Vinku to strašno zasmeta, pa zadirkuje Kikija: »Pa, da, Kiki. Ove ti patike omogu�uju da, kada se budeš vozio ulicom na ovim super patiko-koturaljko-bakandžama, ili kako se ve� to �udo zove, odmah budeš i semafor.«

I, cijeli se razred smije. I, na veliko �udo cijeloga razreda, Kiki je toga dana zaboravio ponijeti školske papu�e.

»Na sre�u, ne�e izuvati te specijalne patike, pa se ne�emo pogušiti«, nastavlja pri�u Denis.

Sve završi time da Kiki uvjeri ve�inu kako ih sigurno ne bi pogušio jer to su patike poznate marke i visoke kvalitete.

Još jedan Kikijev modni dodatak jest kapa »šilterica« s propelerom za hlađenje na solarni pogon. O frizurama da i ne govorim: jež ili irokeza, ili možda �ak i kombinacija! S njim stvarno nikada nije dosadno.

Mi, cure, volimo pratiti modne trendove i onda se, u najboljem mogu�em izdanju, proše�emo modnom pistom, u ovom slu�aju, školskim hodnikom. Nakon svih pokusa i isprobavanja vratimo se na dobre stare »trapke« i majicu. Ipak, ostanu umeci za kosu, ponekad naj�udnije naušnice ili toliko šarene dokoljenice da se pri pogledu u njih zavr-ti u glavi. Onda nam de�ki nerijetko daju nadimke Maškara, Pisanica ili nešto tre�e.

Ima i onih koji misle da moraju imati etiketu na patikama ili majici, dok njihovi pro-tivnici kažu: »Mi nikoga ne�emo reklamirati poput živu�ih plakata!«

E, onda nastane svađa. Na kraju se smiju jedni drugima, pa i sami sebi.

Tako izgleda moja škola s modne strane. Uvijek �emo imati primjedaba jedni na druge u vezi s odje�om i obu�om, ali ipak se slažemo na neki �udan na�in.

PAULA VUKAS, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo


94 ODJECIP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Žena od kartona

Vidim da je gledaš.Stoji na polici,Ponosna kraljica.

Ne treba joj jesenDa je obu�e u zlato.Sjajnija je od ljeta.

Šešir! Kao da je došlaS hipodroma,Ipak je ona fina dama,Mršava, visoka.

Vidim da je gledaš.Diviš se mramornoj puti,Licu obasjanomNekom �udnom svjetloš�u.

Navla�im zavjese.Sun�ev se trak protegne.Izvije leđa i pada na pod.

Gle, ona od krasoticeSpade na siroticu,Samo ženu od kartona!

HANA MAŠOVI�, 8. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega



VIROVITI�KO-PODRAVSKA


96 ODJECIV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Slavonci u Dalmaciji

Zora još nije bila svanula. Polusneni smo sjedili na kov�ezima i šutjeli o�ekuju�i bus. Roditelji su �avrljali s razrednicima prikrivaju�i nervozu. �ulo se brujanje motora i vidje-la su se dva svjetla. Trenutak iš�ekivanja i ... hrlimo prema autobusu. Trpamo kov�ege veli�ine manjeg ormara i bježimo od roditelja.

Kroz mrak su se nazirali poznati i tihi krajolici moga kraja. Tijekom putovanja malo je tko mogao zaspati. Usprkos pjevanju iz svega glasa i dobroj zabavi uspio sam za- mijetiti kako se kraj kroz koji smo prolazili polako mijenja. Nizinu su zamijenile strme litice, a zelenu boju trave sivo kamenje na crvenoj zemlji. Naš prvi cilj bio je Split. Stari je grad ravnodušno do�ekao svoje poznate posjetitelje i nije ni primijetio da smo �etiri godine stariji. Zato smo mi pri obilasku Dioklecijanove pala�e držali rogove kipu rim-skoga vladara i poškakljali Grgura Ninskoga po nožnom palcu.

Ne znam što se događalo iza prozora autobusa, ali je nakon dvije partije karata ispred nas osvanula plo�a na kojoj je pisalo Makarska rivijera. I odjednom smo se našli s prtlja-gom ispred hotela u Baškom Polju. Na brzinu raspremanje, ru�ak i osvajanje plaže. Galeb u preletu �udio se graji žutokljunaca u moru i na obali. Visoki borovi zaklanjali su nam vidik pa smo plivali na pu�inu da bismo bolje vidjeli uspavana diva – Biokovo.

Drugi dan – novi izazov. Razgledavali smo Malakološki muzej u Makarskoj. Ni najbo-gatija mašta umjetnika ne bi mogla izmisliti takve boje i oblike rijetkih školjaka. Priroda nam je opet mahnula prstom ispred nosa poru�uju�i koliko je smjelija i maštovitija od nas.

Tre�i smo dan zauzeli neosvojivi Dubrovnik. Lutali smo zidinama i bili oduševljeni pogledom s najviše kule. Dubrovnik od ranije �uvam u svom sje�anju. Ukazuje mi se kao grad pun ma�aka koje sam promatrao iz svojih kolica kad sam bio malen. Nakon razgledavanja crkava i pala�a bio sam tako umoran da sam pomislio kako ne bi bilo loše da sam opet malen i da me mama provoza kolicima po Stradunu. Iz Cavtata – našeg najjužnijeg odredišta – potjerala nas je kiša.

Sljede�i smo dan u autobusu baš razgovarali o ribi s ru�ka kada smo, nakon izlaska iz tunela, ugledali panoramu delte Neretve. Ostali smo na trenutak bez daha, ali je na radiju po�elo svirati Prljavo kazalište, pa smo zapjevali zajedno s njima. Obišli smo arhe-ološki muzej u Naroni. �udio sam se kakva je to visoka civilizacija ovdje živjela, a zatim se osmjehnuo sam sebi na ironiju jer je dvije tisu�e godina kasnije jedan seljak prodao kamenu glavu kipa iz kamenog ostatka hrama Englezu za jedan šešir ne prepoznavši njezinu ljepotu i vrijednost. Upitao sam samoga sebe: »Jesu li topla glava i pun želudac važniji od cjelovite pri�e koju nam arheologija može ispri�ati o povijesti nekoga kraja?«

Posljednjeg dana – dana našeg povratka, posjetili smo Nacionalni park Krka. To je isprva rje�ica, zatim voda koja pokre�e mlinove, pa postaje snažnija, ali tada stiže do sedrenih barijera. Udaranje mlinova daje ritam njezinom toku. Uz stazu su se poredali starci koji prodaju smokve i rakiju. Smokve su ukusne, a starci srda�ni i rado su nam odgovorili na zafrkanciju i naše zanovijetanje da nam daju da kušamo rakijicu. Podnožje


97ODJECI V I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

slapova stvorilo je jezerce u kojemu su turisti tražili osvježenje. Starica u koje sam kupio smokve rado pri�a o prošlosti i mlinovima.

Vra�am se svjež, bistar i sa zelenilom u plavim o�ima.

DOMAGOJ ŠEGREGUR, 8. r.OŠ »VLADIMIR NAZOR«, Virovitica

Podravska šuma

Krajolik moga zavi�aja ukrašava divna rijeka Drava, po kojoj je i nazvan Podravina.

Naša Podravina obožava šumu bujna života. Ona joj je kao prijatelj koji jedva �eka da prisko�i u pomo� i lako razveseli svojim društvom. Podravska je šuma pitoma i gostoljubiva; posjetitelja jedva može otpustiti iz svoga kraljevstva, koje asocira na raj. A nad prostranstvom života lebdi presveti odraz razloga zašto živi, kako bi bila jedno-stavna slika trojice mudrih.

Ve� na po�etku šume �ini vam se da ste otkrili ljepotu ili pali na rub svojih osje�aja. Tu se lepršavi zbor ptica pjevica skuplja da bi vas pozdravio. Stabla, golemi divovi, pravi su kraljevi s velikim krunama koje ukrašavaju tisu�e najmanjih i najvrjednijih broševa �iji se dijamanti rose ljeskaju na suncu.

Svojom veli�inom izdiže se hrast. Zagrljaj njegove široke krošnje daje vam sigurnost, ali izbrazdana kora, kada se dotakne, podsje�a vas na okrutnost grešnih ruku.

U središtu šume stoji ljubavno deblo bukve. Njezini su listovi u obliku srca i davna su uspomena na sv. Valentina. �ini se kao da ju je on posadio prije svoje smrti. Bukva je samo srce ove šume.

Uz rijeku i male poto�i�e svoj jutarnji odraz u njima gleda vrba. Mlade pti�ice �ešlja-ju njezinu dugu raš�upanu kosu i govore o hvalospjevu stvorova.

FILIP JAKUPEC, 6. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a


98 ODJECIV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Jesenska slika

Vjetar puše, puše i pušeI diže opalo liš�e u bojama.Zelena, smeđa, crvena, žutaMiješaju se i šušte pod nogama.

Promrzli vrap�i�i na granama cvrku�u,Dozivaju sunce kojega nema.Oblaci su se nebom nadviliI kiša se jesenska sprema.

Šetam pod šarenim kišobranom.Na grad se spušta ve�er.Zrakom se širi miris kestenjaKoje na uglu kestenjar pe�e.

DAVID TURK, 5. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Sanjari su usamljeni u svijetu otuđenosti

Sanjari. Tko su oni zapravo? Je li to neka vrsta ljudi druga�ija od nas? Jesu li to ljudi koji ne mare za bogatstvo, za luksuz i vlastitu udobnost života? Jesu li to ljudi koji si postavljaju neke više ciljeve? Kako ih prepoznati u gomili koja juri na posao? Imaju li oni uop�e posao? Prolaze li svijetom poput besku�nika kakve u prnjama, nepo�ešljane, i prljavih ruku sre�emo u velegradovima?

Možda su povu�eni izvan gradova, daleko od o�iju javnosti? Mare li oni uop�e za javnost? Možda su svi oni razli�iti? Možda stoje pred nama, a mi i ne znamo da su to oni? Možda je to onaj slijepac koji me uvijek pozdravi kad prođem kraj njega? Možda su to oni starci i starice koji po cijele dane bezbrižno hrane golubove u parku? Što ako je to onaj ribar koji samo sjedi i plete mreže koje trunu na staroj barci?

Sjete li se oni da su druga�iji, da su sanjari? Znaju li to oni uop�e? Jesu usamljeni? Kome se jadaju kad izgube nov�anik? Koga traže da im pomogne postaviti novi ormar? Imaju li interes za takve stvari?

Znam sigurno da su sanjari posebni, jedinstveni, druga�iji od ve�ine, od prosje�nosti. Zbog toga su �esto neshva�eni i usamljeni.

Kako ja to znam? Možda sam i ja sanjar.

NINA ŽUNI�, 8. r.OŠ »VLADIMIR NAZOR«, Virovitica



OSJE�KO-BARANJSKA


100 ODJECIO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Nasilnik

Toga sam dana bio jako ljut.

Test do testa, ispitivanje do ispitivanja, ni trenutka vremena za igru ili kartanje s prijateljima! Umoran od svega i zlovoljan kao mrak, naletio sam na Larenu, svoju sestru. U rukama je nosila ogrlicu od šarenih kuglica koju je satima vrijedno slagala.

»Pogledaj«, rekla je ponosno, »kako je lijepa!«

»Odvratna je«, zarežim i svom silom velikog bijesa istrgnem joj ogrlicu iz ruku.

Deseci perlica rasuli su se posvuda.

»Ha, ha«, nasmijao sam se zlobno. Kao da sam svu svoju zlovolju istresao iz sebe.

Larena je šutjela. Nije vikala i nazivala me ružnim imenima kao obi�no. Po rasutim su kuglicama klizile velike suze. Vidio sam njezine velike tužne o�i na malenom licu, uzdrhtale ru�ice koje su se širile kao da pitaju: »Braco, zašto?«

Osjetio sam nasilnika koji stanuje u meni. Viđao sam ga ja i prije, uživa katkad biti zlo�est prema drugima. Bude mi poslije žao, ali kad iziđe, na tren sam nemo�an pred njim. Znam da uvijek moram paziti da se ne pojavi i misliti o tome kako se drugi osje�a-ju. Kleknuo sam pokraj Larene, pokupio rasute perlice i pomogao joj popraviti ogrlicu.

Kao dobar brat osje�ao sam se puno bolje.

ROBERTO BAJTO, 5. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

Uskrs

Sjaji se u uzdrhtaloj od uzbuđenja Tek izležene žute pahuljicedje�joj ruci pisanica piju�u dvorištem,na mladom proljetnom suncu. a janjci poskakuju.

»...koji je za nas okrunjen bio...« »...koji je za nas razapet bio...«

U gnijezdu darovi, Molitva na usnamai usklici uzbuđenog djeteta. i �estitka od srca jer ON je za nas uskrsnuo!»...koji je za nas križ nosio...« VINKA �EPO, 8. r. OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin


101ODJECI O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Skitnje mojim �amcem

Spremna sam za novo putovanje,odlazak u dobro znane šumovei grgolje Drave i Dunava.�amac me prima u svoje naru�je,okupan mirisom rijeke.

Vodi me uz pješ�anu obalu, sprudove,krošnje stoljetnog hrasta i mirne ravnice.Zajedno promatramo, osluškujemo,istražujemo.Pecarošima na pozdrav mašemo.

I mi stajemo. Zabacujem udicu.�amac me strpljivo �eka,odmara umorne kosti.

U smiraj dana vra�amo se zadovoljni.Lagano škripe daske �amca.U daljini se naziru mjestanaše sutrašnje skitnje.

HELENA MARKOVI�, 8. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

Jesenja magla

Gusta, siva magla progutala je drvenu ogradu uz puteljak koji je vijugao do rijeke. Progutala je zatim magla beskrajnu rijeku. Ugušila je brežuljke u daljini. Poput gustog dima zamutila je pogled i sve oko sebe u�inila nevidljivim.

Probija se. Probija se kroz ogoljelo granje. Nezasitna guta sve što joj se nađe na putu.Jesenja no� je. Uz maglu, tužna i tjeskobna.Mirno je, ali sablasno. Rijeka više nije rijeka. Ona je sada mra�na dubina nad kojom

lebde tajne. Tajne koje u nama izazivaju nelagodu, tjeskobu, strah.Magla je svuda oko nas. U našim je srcima. Zamu�uje nam misli. Tamni naš svijet.

Hrani se našim strahovima, jezom. Baca sve ono loše pred nas.Hladno�a vjetra otrježnjuje me, vra�a me u svijet. Kiša se ipak probila kroz maglu,

teško i polako. Budi rijeku. Spušta se niz stazu. Spušta se niz obraze. Ispire i ispunjava prazninu naše duše, otvara srce i ruši zidove koje smo stvorili oko sebe.

Tjera tešku maglu i tjeskobu iz nas.Vjetar donosi slatke mirise dunja s mokrih brežuljaka.Jesen se opet vra�a k nama...

IVONA TUÐMAN, 7. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek


102 ODJECIO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Pobuna likova u lektirnim djelima

Jednoga dana, kad su sve knjige pale,pri�e su se pomiješale.Crvenkapica ima plavu kapu sada,Pinochio se Pepeljugi nada.Vuk sada ne jede baku,nego ide s njom na kavu svaku.Snjeguljica nije kralji�ina žrtva,a kraljica leži kod patuljaka mrtva.Psi sada pri�aju kao navijeni,miševi nisu od ma�aka progonjeni.Divovi su postali maleni kao grah,sada patuljke više nije strah.Trnoružica se više ne�e ubosti u vreteno,nego vani prascima baca sijeno.Jakov se više ne penje po grahu,nego sebi traži bogatu snahu.U�iteljice iz bajka blage su postale,jedinice u imeniku više nisu ostale.Harry više nema svoje mo�i,nego u obi�nu školu opet mora po�i.Zaljubljeni kompjutor sada je tužanjer je svojoj dragoj postao preružan.Prin�evi iz bajka nisu više slavniI sada svima govore: »Bili su to dani!«Zmajevi se boje svoje sjene.A to sve zaprepastilo je mene!Pozvala sam tada sve pisce svijetai svoje su junake ukrotili do ljeta.Sada se sve na staro vratilo,pa može biti sretno svako dijete koje je patilo.

MIRNA BRADARI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Vladislavci


103ODJECI O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Sun�eva zraka

Zora jei svi�e novi dan.Iz sun�eve kugleprospe se zraka.Probije bogatu krošnju hrastai zaigra na zelenoj travi.Zazuje p�ele.Posko�i vrabac.Zagrije mi se srcei osjetih radost.»Dobro jutro!« re�e mi.I ja krenuh u novi dan.

LUCIJA EŠKUTI�, 8. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek



VUKOVARSKO-SRIJEMSKA


105ODJECI V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

U�o

Što, zavidite nam? I vi biste htjeli takvog razrednika?

E, neka vam bude krivo i žao, jer taj film ne�ete gledati!

Nekima �e se u�initi da pri�am o strahu i trepetu, jer tako obi�no svi govore o svom nastavniku matematike. Međutim, jako se varate!

Voli on matematiku, cijeni znanje, rad i brzinu, ali uz njega, vjerujte, nama ništa nije teško!

Hrpu smo bilježnica i ove godine nabavili jer tko zna koliko je zadatka U�o pripremio za nas?!

U�o, tako ga svi zovemo, pa i on sam sebe, odavno je u našoj školi. U njoj je po cijeli dan, u podstanarsku mu se sobicu ne žuri.

Igralište je njegova druga u�ionica. S de�kima trenira i smišlja novu taktiku kako bi postigli što bolje rezultate u nogometu, a kad im je potrebna podrška, svi smo složni i spremni ih bodriti.

Baš je dobro što na biciklu nema kilometar-sat jer on ve� odavno ne bi mogao regi-strirati sve te silne kilometre što ih naš razrednik prijeđe. Sve što je u krugu trideset kilometara za našeg razrednika ne predstavlja problem. Ni vremenske neprilike nisu prepreka jer za njega nema boljeg prijevoznog sredstva.

Zato, ako slu�ajno planirate biti dio našega razrednog tima, prvo nau�ite voziti bicikl, ina�e vam nema pristupa.

U ve�ernjim satima u dvorani je opet veselo. To je vrijeme predviđeno za druženje i odbojku.

Kad otopli, bicikl pod noge pa put Virova i spa�vanske šume! Pridruže nam se rodi-telji, koji, dok mi igramo i natje�emo se u sportskim vještinama, pripremaju roštilj i slastice za sve.

Padne tu šala, viceva, pjesme do kasnih ve�ernjih sati.

Svuda prisutan i uvijek za akciju, nikada umoran i bezvoljan, takav vam je naš razrednik.

Da ga ne izdaje poneka sijeda vlas, pomislili biste da je jedan od nas.

U zadnje vrijeme matematiku predaje u stihovima, misle�i da �emo tako bolje nau�iti.

Rezultati nam još nisu poznati, ali da je zabavno i opuštaju�e, to svakako!

Na U�u uvijek možemo ra�unati, �ak i kad postavi ovakve zadatke:

– Ju�er sam, Filipe, od tebe posudio 100 kuna. Danas sam opet od tebe posudio 100 kuna. Reci, koliko sam ti ukupno dužan?

– Niste vi, U�o, meni ništa dužni!

INES VINCETI�, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja


106 ODJECIV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Slavonijo, ljubavi moja

Rođena sam u najljepšoj zemlji na svijetu – HRVATSKOJ. Volim svaki njezin kutak, ali najviše svoju ravnu SLAVONIJU.

Živim u možda �ak i njezinu najmanjem, ali meni najljepšem selu – BOKŠI�U.

U njemu je sve tako ljupko i drago.

Sve je uvijek to�no na svojemu mjestu: duga�ke njive iza lijepo uređenih baš�a, na kojima se zeleni tek klasalo žito ili proklijali kukuruz, �iji se redovi naziru kao ravne crte moje bilježnice; crveni makovi probijaju se kroz zlatnožute cvjetove repice �ine�i savr-šeni kontrast meni najdražih boja; divlji ze�evi u trku pred traktorom; plahe srne blagih o�iju u obližnjoj hrastovoj šumi; lastavice u paru dolije�u prošlogodišnjim gnijezdima; livade i park zaogrnuti plaštem tratin�ica i masla�aka kao mlada Slavonka niskom zlat-nih dukata, a moja se ruža ponovno razgranala i rascvjetala pod prozorom.

Slavonija je more polja kojemu nema ni kraja ni konca.

Volim sve njezine puteljke i drumove jer vode u široko srce i iskrenu dušu.

IVANA TKALEC, 7. r.OŠ �AKOVCI, �akovci

Vinkova�ke jeseni

Jesen tiho dolazii otvara sva vrata,i otvara sve kapije.

Vodi cestom zaprege,vesele momke i djevojkei pjesmu slavonsku.

Ulicama sela, gradaslave se dani veseli,slave se Vinkova�ke jeseni.

MARTINA MRGAN, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci



Udomitelj

Žurno juri na svomu žutom biciklu. Vu�e prikolicu. U njoj je pijesak. Skre�e pogled u dvorište i zaustavlja se:

– Je li ti tata kod ku�e?– Da! Taataa!– Trebam ga nešto pitati.– Je li to pijesak iz Save? Ima li koja školjka u njemu? Nešto �ete praviti? radoznalo

nižem pitanja.– Da, ku�icu za psa.

Tata izlazi iz ku�e i razgovora. Razgovor je kratko trajao.

– Evo, samo da jedem pa �u do�i.– Mogu li i ja s tobom? Možda nađem koju školjku u pijesku.– Samo ti dođi s tatom – pozva me Marijan, naš susjed, i zamaknu iza ugla na svom

biciklu s prikolicom.– Tata, što je trebao Marijan?– Trebam mu pomo�i oko pse�e ku�ice. On kao da nema pametnijeg posla. Ovo mu

je ve� peta. A, što �u, moram �ovjeku pomo�i kad se ve� ne znam izgovoriti.– Skre�emo u dvorište u kojemu, priznajem, nikad nisam bila. Oko mene tr�i mali

kuštravi �etveronožac i umilno me gleda. Iza trošne ku�ice proviri i oglasi se krupna pse�a njuška, a pod lipom, isplažena jezika i oslonjen na zadnje noge, sjedi i promatra me olinjali ov�ar. Još ih nekoliko protr�i dvorištem, pa ostadoh stajati dok su tata i susjed Marijan nešto mjerili i razgovarali o ku�ici. Primijetivši kako stojim ko ukopana, susjed me uvede u neveliku prostoriju, tatu ponudi �ašicom rakije, a meni se ispri�a:

– Ne znam �ime bih te ponudio.– Ma, nije važno, ne treba.

Požali se tati kako ne kuha otkad mu je žena umrla, a ja pogledom prelazim preko uredno složenog posuđa. Štednjak je �ist, odje�a odložena na jednom kraju ležaja. Kroz neveliki prozor tra�ak sunca obasja svetu sliku na zidu i stari sat �ije kazaljke stoje.

Kao da je znao što tata misli o gradnji ku�ice, po�eo je pri�u, opravdavaju�i se:

– Vidiš ti koliko je pasa lutalica? Što da neki ugrize koje dijete? Ja ne razumijem ljude koji drže ljubimce, a kad ih se izdovolje, puste ih ili otjeraju od ku�e. Možda su ove pse prenijeli preko Save i ostavili ih da se ne mogu vratiti ku�i. E, što sam ja imao Reksa! Taj bi se zno vratiti i sto kilometara od ku�e, taman da ga ostaviš u najguš�oj šumi.

Reksa je pregazio automobil prije pet godina, i sje�am se da smo svi tugovali za njim.Neugodna sje�anja prekide Marijanov otac, koji je došao pomo�i oko ku�ice.

– Ima li posla? – pitao je tatu.– Ima, ne smijem se požaliti. Još samo kad bi pla�a bila redovita. Toliki su nezapo-

sleni, pa mi koji radimo, moramo šutit!



– E, ja �u se vje�no kajati. Imo sam posla, al ku�a se gradila i novca nije bilo mnogo. Zbog toga Marijana nisam školovo. Da mi je onda bila sadašnja pamet, poslo bi ga na škole. Vidiš kako se pati.

Marijan ne predbacuje ocu zbog nezavršene škole, ne žali se. Misli na svoje ljubim-ce, koji su se okupili oko njegovih nogu i griju ga. Malom kuštravku drži šapicu u ruci i tepa mu kako �e uskoro imati svoj dom.

Nisam ostala dugo, iz pijeska mi je susjed izvadio nekoliko rije�nih školjkica, a oslo-njeni prednjim šapama uz dvorišnu ogradu, pozdravili su me Marijanovi ljubimci, kao da me lavežom pozivaju na ponovno druženje.

Pada mrak. Ulica je utihnula. Samo naš susjed Marijan još uvijek radi. Cijelo je vrije-me sagnut. Bolestan je. No, bez obzira na sve, pravi ku�icu za pse.

SVJETLANA PRGOMET, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Zimske no�i

Tišina...Promrzli zidovi ku�aI rije�i što ih ljudi zboreOstale u zraku,Smrznute u muklu zimu,Skrile se u mraku.

Kroz grad se šeta umorna zima,Ostavljaju�i tragove na nama.Padaju zvijezde, tiho i nježno,A u o�ima našim jedino tama.

Pospane misli,Otegnute kao i vrijemeŠto �eka svoj kraj,U no�ima posutim bjelinomImaju tihi sjaj.

A kada utihne danI zagrli te san,Još uvijek tu je daleko svitanjeDa mu se nadaš u zimskim no�ima.

ÐURÐINA BOBI�, 7. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovar



Hvala ti

Hvala ti, vjetre vragolane,što si mi skinuo žutu dunju s grane!Hvala ti, zemljo,za raj�ice ubrane!Hvala ti, jesenje sunce,što k’o ljeti sjaš!Hvala ti, hladna kišo,što još ne padaš!Hvala ti, liš�e,što šuštavo šuštiš!Hvala ti, nebo,što se ne mutiš!

ROBERT DADI�, 6. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Moja Slavonija

Kukuruzi se zlate.Polja se šarene.Šume se zelene.Kulen je na stolu ljuti.

Slavonijo moja,sve bih dala za te!

TEA ŠIPI�, 6. r.OŠ STJEPANA CVRKOVI�A, Stari Mikanovci



Bijeli cvijet

Jedan bijeli cvijet provirio iz zemlje,ugledao svijet.Nikao u miru!

Jedan bijeli cvijet borio se protivoluje i kiše,borio se protiv vjetra što ga njiše.I rastao u miru!

Sve dok jednog dana nije prisloniosvoje bijelo licena latice plave poto�nice.I rodila se ljubav. U miru!

MATEJA JUR�EVI�, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

Moja baka

Duga sijeda kosa, skupljena u pletenicu, o�i blago plave, lice malo naborano. Iako stara, moja baka uspravnog je stasa. Ljudi joj znaju re�i da se dobro drži za svoje godi-ne. Na to se ona samo nasmije svojim grlatim smijehom što odzvanja ku�om.

Obožavam svoju baku i rado joj pomažem u ku�anskim poslovima. Nažalost, vidimo se samo kad su školski praznici jer ona živi daleko. Njezina se ku�a nalazi u jednom krasnom mjesto, gdje je sve zeleno, puno cvije�a i vo�a. Bakina ku�a uvijek miriše na slatke kola�e.

Moja baka blaga je žena. Za svakoga ima strpljenja, a najviše za mene. Savjetuje me što je dobro, a što nije i u�i me da trebam drugima nesebi�no pomagati. �esto zna re�i: »Sinko, dobro se dobrim vra�a.« Trudim se postupati po njezinim savjetima. Ne volim kad kaže: »Odrast �eš, a mene ne�e biti, zato zapamti što sam ti rekla!« Suze joj krenu, a mene nešto stegne u srcu. Tada joj govorim da se to ne�e tako brzo dogodi-ti i da �e ona živjeti barem sto godina. Osmijeh joj opet ozari lice.

Eh, bako, bako, kad bi znala koliko te volim i cijenim! Ti si najbolja i najdivnija osoba na svijetu. Tvoja blagost, ljubav, dobrota i razumijevanje pratit �e me cijeli život i biti mi pokazatelj na životnomu putu.

Hvala ti, bako, što postojiš i što se brineš o meni!

MILOVAN CVETOJEVI�, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo



GRAD ZAGREB


112 ODJECIG R A D Z A G R E B

Sumaglica

Srebrena sumaglicaspustila se nad grad.Ljudi žure krcatim ulicamazamišljeni.Slijepa sebi�nost.Plaha, nježna koprenapoput debelog zidarazdvaja.Pogledaj oko sebe!Toliko je prijateljakoje nismo upoznali.

MAGDALENA JANŽI�, 7. r.OŠ OTOK, Zagreb

U raskošnoj oazi velegrada

Oduševio me prijedlog moje profesorice da �lanovi literarne skupine idu posjetiti Botani�ki vrt.

Krenuli smo ususret šarolikim bojama jeseni.

Ve� od same pomisli da se nalazi u Ulici Antuna Mihanovi�a, autora himne »Lijepa naša«, preplavili su me osje�aji ljubavi i odanosti prema domovini.

Ulazimo u Botani�ki vrt, tu raskošnu oazu u kojoj raste deset tisu�a vrsta razli�itog bilja. Okružuje nas priroda dodirnuta jesenjom �arolijom. Vje�na stabla s ponosom nas do�ekuju. Svako od njih ima magi�nu mo� po podrijetlu, listovima, kori, cvjetovima ili plodovima. Iz Zemlje Izlaze�eg Sunca potje�e klerodendrum. Krase ga bijeli cvjetovi i plavi plodovi obavijeni crvenoljubi�astom �aškom.

Na sjevernoj »obali« jezerca što se svjetluca, zrcali, izdižu se taksodije (mo�varni �empresi), koji potje�u iz Sjeverne Amerike.

Posebnost središnjeg dijela perivoja �ine visoka stabla sjevernoameri�kog tulipanov-ca. Listovi su mu jarkonaran�aste boje, neobi�nog oblika. Pri vrhu kao da su odrezani i lagano nazubljeni.

Davidija je domovinu promijenila i ovdje raširila svoje tri metra duge grane. �ini se da joj odgovara zagreba�ka klima!

Svoje mjesto u »engleskom perivoju« našle su zelene smreke, jele, borovi i ariši. U zagrljaju mirisnih iglica diše se lakše i punije.


113ODJECI G R A D Z A G R E B

Ginko, zagrnut zlatnožutom krinolinom, �ije naran�astožute sjemenke padaju na tlo, širi neugodne mirise.

Nailazim na kaki oki�en plodovima. Nisu još zreli, pa moli jesen da se ne ljuti i ne mrgodi, neka se sa suncem udruži da toplinom okruni dan, da mu plodovi dozriju.

Dekorativno grmlje nosi plamene frizure. Ljubi�aste sitne porculanske perlice grmlju su dale posebnost i ljepotu.

Mediteransko, ljekovito, aromati�no i za�insko bilje opojnog je i ugodnog mirisa.

Veliki, široki listovi palme poput velikih lepeza raširili se na krošnji.

Zanesenoj ljepotom ove oaze mira i neobi�nosti, misli su mi se po�ele pretakati u stihove:

Na površini jezercabijeli lopo� pliva.Tanke, vitke trskedrš�u pod dodirima.

Vjetri� je sivoj vrbikose �ešljao,sa zlatnom kišom liš�aveselo zaplesao.

Od �ipkastih nitipauk mrežu tka.Mesožderka želiuhvatiti kukca dva.

Topla sun�eva zrakau vodoskok se skrila,u bisere i kristali�ekapi pretvorila.

S drve�a pada bezbrojzlatnih leptiri�a...

Iz sanjarenja me probudio glas paziteljice ove ljepote: »Zatvaramo!« Svjetlost dana odlazi. Rumeno predve�erje spušta se na Botani�ki vrt, a mi se vra�amo u vrevu vele-grada.

GABRIJELA VRBLJANIN, 5. r.OŠ OTOK, Zagreb



Život je Božji dar

Danas �ovjek nikako nije zadovoljan. Koliko god lijepim životom živio, uvijek želi više. To ga dovodi do propasti i gluposti. Dovodi ga do uništavaju�e droge.

Droga je velika bolest i dokaz ljudske obijesti i bijede. Neki mladi misle da su »face« ako pobjegnu od ku�e, lažu, plja�kaju i kradu za drogu.

Drugima su oni samo bijedni jadnici koji ne znaju cijeniti život što im je podaren.

Drogiraju se oni kojima je dosadno u životu. Oni i ne pomišljaju kako je ta njihova dosada samo malen problem nasuprot gladi i neimaštini u svijetu.

Drogeraši ne shva�aju da je život samo jedan i nije na bacanje. Ne shva�aju da su stvoreni s ljubavlju i da zaslužuju bolje od droge.

Droga �ovjeku uništi osjetila. On postaje slijep i ne vidi ljubav. Ogluši i ne �uje tople rije�i. Na dodir ne osje�a toplinu. Ne može namirisati ni okusiti dobrotu. Tada postaje bezvrijedan i gubi život.

Ne želim nikome govoriti što treba raditi i kako se treba osje�ati. Samo želim re�i mladima da imaju Božji dar, pravo i obvezu svoj život u�initi slobodnijim i ljepšim.

Trebamo mirisati, slušati, gledati, milovati i kušati dobrotu koja nas okružuje i pre-poznati njene �arolije.

LANA KAVUR, 5. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

Zraka sunca između teških oblaka

Ju�er je pala kiša. Promatrao sam kako s pokisle grane opada liš�e. U meni se svađala gomila ljudi, ali nisam znao koga da poslušam...

Kako su tužne i teške misli što �esto prolaze kroz mene! Mogu li ostati ravnodušan kad se sjetim da jedni drugima, a i sami sebi, zastiremo o�i zavjesama taštine? Zbog maski kojima skrivamo ono što jesmo, postajemo ono što ne želimo biti, a samo obri-si ostaju od onoga što smo bili.

Ali ne, ne može sve biti tako sivo, tako bezli�no... Mora postojati netko tko �e biti moja sre�a. Znam, znam da postoji ona koja traži ljubav, i �ije srce kuca u istom ritmu s mojim. I neka moje tople rije�i budu kapi koje kaplju na njezinu žednu dušu.

Iako su iz Pandorine kutije izašla sva zla svijeta, u njoj, i u srcima ljudi, ostala je nada. I u meni živi nada. I znam da, pored svih zala koja nam ova drama života pruža, vrijedi živjeti za ljubav.

BORNA PRIVERŠEK, 8. r.OŠ »DR. IVAN MERZ«, Zagreb



Krila

Gusjenica mala iz lista proviri.Cvije�e! Livade! I, gle, leptiri!Što bi sve dala da ima krilaKrhka i nježna kao što je svila,Da dotakne šareno cvije�e,Da osjeti radosno prolje�e?!

Želi sjaj i sunca toplinu,I, gle, odjednom se vinu!Krila joj se naglo rastvoreStvorena za sve njezine snove.Dotakne oblak, travu i cvije�eOh! Koje li leptirske sre�e!

Gleda oko sebe i vidi:Livade, cvije�e, šareni leptiri!Pa, ništa se promijenilo nije,Al gusjenica više nije jednakaKakva je dosad bila.

I odjednom shva�a i zna:Za pravu ljepotuSvakome trebaju krila!

BARBARA DRAŠKOVI�, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

Mir

Sviđa li vam se onaj stisak ruke na misi koji vam pruža netko nepoznat?

Sviđa li vam se toplina i sigurnost koja u tom trenu prođe kroz vas?

Meni je drag taj osje�aj mira pomiješan s bujicom misli i željom da ga prenesem na sve ljude oko sebe.

Nasmiješena lica posvuda. Bijela golubica ulazi u svakoga od nas i daje nam nadu u još bolji svijet. Svijet bez grmljavine i hladne kiše.

Raširi krila! Spreman si za let! Spreman si pogledati si u o�i bez osuđivanja. Pruži ruku bez osje�aja mržnje. Topao, prijateljski zagrljaj ne ubija. Lijepa rije� ne boli.

Grlite ljude oko sebe! Možda jednoga dana netko dođe i zagrli vas.

IVANA BOLFAN, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb



Plodovi jeseni

Jesenje jabukerumene se u krošnji,tikvice plešuu vlastitoj nošnji.

Zlatno se liš�evrpolji u travi,kesteni se igrajuna obližnjoj grani.

Košara s plodovimasve se više širi,mirisno cvije�e iz njeradosno viri.

MARINA TADI�, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

Stigla je!

Ogoljelo drve�e poput hobotni�inih krakova veselo je lepršalo na vjetru. Djevojka je drhtavom rukom otvorila hrđavu prozorsku kvaku i duboko udahnula. U zraku je bio miris tek pokošene trave i ve� osušenog liš�a. Odjednom je zapuhao vjetar. Donio je u svojoj košari kukuruz, grožđe i dunje. Mrsio je djevoj�inu kosu. Usamljena jesen tiho je kora�ala pustim i mokrim putovima. Zavirivala je u svaki kut ceste, njive, šume i gdje god je pogledala, liš�e je padalo kao da ga umorne grane više ne mogu držati. Padalo je poput svile na mokru zemlju...

KARLA GOLUB, 7. r.OŠ GUSTAVA KRKLECA, Zagreb



Na prozor zamagljen kuca opet

Jesen. Hm...! Opet je tu. To�na kao uvijek. Kaže se da nastupa odmah nakon prve kiše iza Velike Gospe. Ve� je provukla svoje prste kroz zrak, prirodu, ljude.

Osje�am laganu nostalgiju... Nedostaje mi ljeto... Oni krasni dugi dani obasjani sun-cem... Nagli preokret! Ovako zamišljena pri pogledu kroz prozor zaboravljam na šume obojene �arobnim jesenskim bojama, na bogatstvo plodova kojima nas je obdarila. Vinogradi prepuni so�nog, zrelog grožđa ipak me zovu na berbu i druženje.

Osje�am se pomalo umorno, kao da je jesen iz mene isisala svu energiju, kao da me usporila, potom zaustavila. Dnevnu svjetlost sve ranije zamjenjuje mrak, a kiša, magla, hladno�a postaju naj�eš�e rije�i koje izlaze iz usta meteorologa. Jesen postaje dosadna. Svojim ritmom usporila je ljude. Jedva �ekam zimu, koja �e snijegom prona�i sve one izgubljene dje�je glasove iz parkova i ulica.

MIRNA BABI�, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

Orah

U našem vrtu glavno mjesto ima kvrgavi orah. Iako je vrlo star, deblo mu nije široko, a ni krošnja previsoka. Taj rast rezultat je života korijena na malom prostoru jer s jedne mu je strane traktor presijecao žile pri oranju, a s druge strane moj tata mu je oduzi-mao zemlju za mamin vrt. Tako da je naš orah nizak, iskrivljen i tankih grana. Iako su u blizini dva ve�a i raskošnija stabla, moja je mama izabrala upravo ovo za drvo vrta i kraj njega postavila stol s klupama. Njegove niske polusuhe grane uporno je branila od tatinog pohoda sjekirom, i te su grane bile baš ono što je mene najviše privla�ilo kako sam odrastao. S pet – šest godina mogao sam dose�i do listova najnižih ovješenih grana, a one bi se samo malo zanjihale i mahnule mi da sam još premalen za njih. Orah mi se �inio velikim, nedostižnim i izazivao me da se penjem na nj. Kako sam rastao, orah kao da je postajao sve niži, a ja sam se, uz pomo� stola, napokon popeo na drvo. Orah je šuštao i �udio se što ja to radim među njegovim granama. Podmetao mi je sitne gran�ice pod noge ne bih li pao. Pobijedio sam ga, isprepleo svoje ruke s njego-vim �vrstim, �vornatim i mirisnim granama, a on se šuškaju�i smijao i zasuo me malim plodovima, o�ito vesele�i se mojoj pobjedi.

DINO GRABOVAC, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb



Glasujem za svijet sazdan samo od ljubavi

Kako bi bilo kad bi svijetu bio poznat samo osje�aj �iste, neokaljane ljubavi? Bi li to zna�ilo kraj nemira, rata i zlo�ina? Vjerojatno.

�ovjek ima tako mnogo razloga da prestane mrziti, a po�ne voljeti, no to ne �ini. Zašto? Možda je to u ljudskoj prirodi. Ipak, ve�inom je to svjestan izbor ljudskog uma. Koliko god se smatralo da je to ve� zaklju�ena tema, da se nikad ne�emo nau�iti pame-ti, ja vjerujem. Vjerujem da �e ljudi po�injati i završavati svaki dan s osmijehom, mame-�i smiješak svim ljudima oko sebe. Nadam se da �e, sada ili nakon nekoliko desetlje�a, �ovjek shvatiti bit iskrene ljubavi i životne sre�e.

PETRA LISAC, 8. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

Sloboda

Slobodno moje misli lete,kao ptica.

Tuga ihstavlja iza rešetaka.

Nježni zagrljaj.Moje misli izletepoput ptice iz krletkei nesputano lete mojim srcem.

LUCIJA PRUSAC, 7. r.OŠ OTOK, Zagreb


119ODJECIA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A


BOŽAN DADI�, 7. r.OŠ LAPAD, Dubrovnik


ANDREA JERKOVI�, 6. r.OŠ KULA NORINSKA, Kula Norinska

MARKO JURI�, 6. r.OŠ KULA NORINSKA, Kula Norinska

PETRA KRALJEVI�, 7. r.OŠ LAPAD, Dubrovnik

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

SARA ALAJBEG, 7. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

DINO BUKTENICA, 6. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

MERY BUKTENICA, 7. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

SILVIJA BUVINI�, 8. r.OŠ »PU�IŠ�A«, Pu�iš�a

DINO CECI�, 8. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

KRISTINA �URI�, 7. r.OŠ VISOKA, Split

MARIJA ELEZOVI�, 7. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

ENA GRGIN, 5. r.OŠ »BIJA�I«, Kaštel Novi

INES JOVANOVI�, 7. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

NEA KOLUDROVI�, 6. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

MILA MARTINI�, 5. r.OŠ »PU�IŠ�A«, Pu�iš�a

BOŽENA MIHOVILOVI�, 8. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

KETI NIŽETI�, 5. r.OŠ »PU�IŠ�A«, Pu�iš�a

LINDA NOVAKOVI�, 7. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

MANUELA UJEVI�, 7. r.OŠ »BIJA�I«, Kaštel Novi

VICTORIA VESTI�, 8. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

ALEN VIDAN, 6. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

MLADEN ZLENDI�, 6. r.OŠ »GROHOTE«, Grohote

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

MARINA �URKOVI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

IVA MRVICA, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

IRIS PERICA, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

KRISTINA ŠKUGOR, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

HANA TOŠI�, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

IVA BUCI�, 8. r.OŠ »STARIGRAD-PAKLENICA«, Starigrad-Paklenica

ANÐELA OLJICA, 6. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan

LARA PAVI�, 8. r. OŠ SUKOŠAN, Sukošan

MARTA PETROVI�, 6. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan

JAKOV SUDINJA, 8. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJA

JOVICA DELI�, 7. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

RUŽICA DRAŽENOVI�, 6. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

MATEJA FILIPOVI�, 8. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

MILANKA JELA�A, 6. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

IVANA JELI�, 6. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

DRAGANA LAVRNJA, 6. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

ILIJANA MARIJA MEDI�, 6. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

NATAŠA RAŠETA, 7. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

ANITA SEVER, 5. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

Abecedni popis svih u�enika sudionika(po županijama)


120 ODJECIA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

MARKO TADI�, 5. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

IVAN VI�I�, 8. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

JOVANA VLAISAVLJEVI�, 6. r.OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

TONI BALIBAN, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

IRIS BUTKOVI�, 6. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

DIANA �ENDAK, 6. r.OŠ JOŽE ŠURANA, Višnjan

IZIDOR �ERLJENKO, ??OŠ »IVO LOLA RIBAR«, Labin

VALENTINA �ULINA, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

GIANLUCA DRAGUZET, 5. r.OŠ MAR�ANA, Mar�ana

ENA KAJEVI�, 5. r.TALIJANSKA OSNOVNA ŠKOLA, Buje

MARTA KMET, 8. r. OŠ MATE BALOTE, Buje

SANJA KOS, 6. r.OŠ »IVO LOLA RIBAR«, Labin

TONI KUKURIN, 5. r.OŠ JOŽE ŠURANA, Višnjan

BARBARA LAGANIS, 8. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

IRIS LUKEŽ, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

FRANKO MAKOVAC, 7. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

MARTINA MEDICA, 8. r.TALIJANSKA OSNOVNA ŠKOLA, Buje

SARA MEDICA, 7. r. OŠ MATE BALOTE, Buje

OSKAR ORZAN, 5. r.TALIJANSKA OSNOVNA ŠKOLA, Buje

MATEA PRENC, 7. r.OŠ MAR�ANA, Mar�ana

HANA RADOLOVI�, 6. r.OŠ MAR�ANA, Mar�ana

SARA ŠKUFLI�, 8. r.OŠ ŠIJANA, Pula

ROBI ŠKRINJAR, 8. r.TALIJANSKA OSNOVNA ŠKOLA, Buje

GORAN ŠTIMAC, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

JOANNA VRANJAC, 6. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

VEDRAN ZADKOVI�, 8. r.OŠ »KAŠTANJER«, Pula

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

NIKA ANTOLOVI�, 5. r.OŠ »KANTRIDA«, Rijeka

LEA ARAMIN�I�, 7. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

DAMJAN BABI�, 8. r.OŠ »KANTRIDA«, Rijeka

MATEJ BABI�, 5. r.OŠ »KANTRIDA«, Rijeka

MARGARETA CINDRI�, 6. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

ANDREA �URKOVI�, 7. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

DINA DELISE, 8. r.OŠ FRANE PETRI�A, Cres

NIKOLA DURBI�, 6. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija

MATTEO EIBEK, 8. r.OŠ »KANTRIDA«, Rijeka

DORA IVANIŠEVI�, 7. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

LARA JAKOVAŠI�, 8. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija

MATEA JOZI�-DEJANOVI�, 6. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

DARIJA JURJEVI�, 7. r.OŠ »SV. MATEJ«, Viškovo

KLARA KAJBA-ŠIMANI�, 6. r.OŠ »CENTAR«, Rijeka

SANJA KASUMOVI�, 7. r.OŠ »CENTAR«, Rijeka

MIA KLAPAN, 7. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

VALENTINA KRULJAC, 8. r.OŠ BROD MORAVICE, Brod Moravice

ANABELA MALBAŠA, 8. r.OŠ »SV. MATEJ«, Viškovo

MAURO MAROHNI�, 7. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

MARIN MARUŠI�, 6. r.OŠ »SV. MATEJ«, Viškovo

MICHELLE MIHEL�I�, 8. r.OŠ »LOKVE«, Lokve

MATEJ MRASS, 8. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija

ALEKS PANIJAN, 6. r.OŠ PETAR ZRINSKI, PŠ Trš�e, �abar

TEA PEROVI�, 5. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

IVANA PETROVI�, 7. r.OŠ BROD MORAVICE, Brod Moravice



GORAN POJE, 7. r. OŠ »PETAR ZRINSKI«, �abar

ANA PRANJI�, 8. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija

NINO SABLI�, 7. r.OŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija

ANASTAZIJA STJEPANOVI�, 6. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

ROBERT VALEN�I�, 7. r.OŠ »KOZALA«, Rijeka

LUCIJA VOJTA, 6. r.OŠ »CENTAR«, Rijeka

KARLOVA�KA ŽUPANIJA

BRIGITA GOJAK, 7. r.OŠ NETRETI�, PŠ Jar�e Polje, Duga Resa

SLOBODANKA GVERO, 8. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, PŠ Drežnica, Ogulin

RADA MARAVI�, 6. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, PŠ Drežnica, Ogulin

NIKOLINA MILANOVI�, 7. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, PŠ Drežnica, Ogulin

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

MATIJA BOGDAN, 6. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

LANA FLORJANI�, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

INES HORVAT, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

MARIO KOVA�I�, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

IVA MESARI�, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

IVA MIHINJA�, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

MARIO MIKOR, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

MATEJA MIKUL�I�, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

JOSIP NOVAK, 8. r.OŠ PODTUREN, Podturen

IVA POLANEC, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

EMANUEL ŠKVORC, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

IZABELA TOMAŠI�, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

LUCIJA ZADRAVEC, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

NIKOLA ZEMAN, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec


MONIKA BEN�EK, 5. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Ku�an Donji

PAULA BREZOVI�, 7. r.OŠ VIDOVEC, Vidovec

FRAN�ESKA �REPINKO, 5. r.OŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

JELENA DRŽAI�, 8. r.OŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

JELENA FILIPAŠI�, 5. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

VALENTINA FUNTAK, 7. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

JANJA GALI�, 8. r.OŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

ANASTAZIJA HUÐOŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

MATEJA KEFELJA, 7. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

KATARINA KLJUNI�, 8. r. OŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

MATEA KRIZMAN, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Varaždin

MARTIN LEVATI�, 5. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Ku�an Donji

DAVOR MLINARI�, 7. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

TIHANA ORŠI�, 5. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

ALAN PATEKAR, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Varaždin

TEA ROGINA, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Varaždin

FILIP ROGINEK, 7. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Ku�an Donji

VALENTINO SAKA�, 7. r.OŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

JELENA ŠANTALAB, 7. r.OŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

HRVOJE ŠTEFEK, 6, r.OŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

FRANJO VUKOVI�, 5. r.VII. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Ku�an Donji

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

MAJA, ANA, MARTA i LISA, 4. r.OŠ OROSLAVJE, Oroslavje

PETAR BAŠAK, 5. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor



IVICA GORI�AN, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

FILIP KRIŽNIK, 7. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

MARIJA KRSNIK, 8. r. OŠ ÐURMANEC, Ðurmanec

VALENTINA KUNŠTEK, 5. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

ANJA LELJAK, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

LAURA LOPARI�, 8. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

PETRA MARKULIN, 5. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

STELA MARKULIN, 7. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

MARIJA MUŽAR, 7. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

PETRA PRESE�KI, 7. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

KRISTINKA RAŠKAJ, 7. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

NIKOLINA RUMBAK, 5. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

MARTA SIVEC, 6. r.OŠ »VLADIMIR NAZOR«, Budinš�ina

GABRIJELA SOPEK, 5. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

ANA ŠEREMET, 8. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ANDREJA VLAHEK, 8. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

JURAJ BEZUH, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

BRUNO BILI�, 6. r.OŠ VELIKA MLAKA, Velika Mlaka

MARTINA BLAŽINEC, 6. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

IVONA BO�KOR, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

KRISTINA BROZOVI�, 8. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

MATEJA �OSI�, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

KRISTINA DUMAN�I�, 5. r.OŠ DUGO SELO, Dugo Selo

SANDI FATI�, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

MISLAV HILC, 5. r.OŠ DUGO SELO, Dugo Selo

ZRINKA IVA�IN, 7. r.OŠ GRADEC, Gradec

JOSIPA JANJE�I�, 8. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

MARIJANA KAURINOVI�, 6. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

KATARINA KLIN�I�, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

LUKA KUMIŠA, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

NIKOLINA MARTI�, 5. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

DANIJEL MOHARI�, 8. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

DAGMAR MOTUŠI�, 7. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

MATIJA PINKO, 8. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

PETRA PLANTAK, 6. r.OŠ GRADEC, Gradec

KATARINA SADRI�, 5. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

MARINELA SENTI�, 8. r.OŠ GRADEC, Gradec

ANA ŠATRAK, 8. r.OŠ GRADEC, Gradec

RAMONA Š�URICOŠ GRADEC, Gradec

IVAN ŠPOLJARI�, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

ANTE TOMI�, 8. rOŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

LUCIJA VINSKI, 5. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

MARINA ADAMOVI�, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEEVI�A, Sisak

MARIA BIONDA, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

VINKA BRADI�, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

JOSIP DRNI�, 6. r.OŠ »IVAN GORAN KOVA�I�«, Gora, Petrinja

MARTINA FERI�, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEEVI�A, Sisak

JURAJ FRITZ-SABLJAK, 7. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

TEA GAJŠAK, 8. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

FABIJAN HORVAT, 7. r. OŠ NOVSKA, Novska



IVA HORŽI�, 5. r. OŠ NOVSKA, Novska

SAMANTA JAJ�INOVI�, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

LUKA JURI�, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

PETAR KOMLJENOVI�, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

STEFANI KOMLJENOVI�, 4. r.OŠ NOVSKA, Novska

IVAN KRAKAR, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

TOMISLAV KUKOR, 8. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

MATKO MATKOVI�, 8. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

ANABELA MIHALI�, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

IVA POKAS, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

JURICA ŠEPL, 8. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

INES ŠTEFAN�I�, 7. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

HELENA TORINEK, 8. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

MIA TORINEK, 6. r.OŠ 22. LIPNJA, Sisak

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

TAJANA I DUNJA, 4. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

MIRNA BEGI�, 6. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

MARTINA BELEC, 6. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

TOMISLAV BENOTI�, 5. r.OŠ »BRA�A RADI�«, Koprivnica

DARJA DAMJANI�, 4. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

DAMIR GALEŠI�, 8. r.OŠ »GRIGOR VITEZ«, Sveti Ivan Žabno

PETAR GAZDEK, 8. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

VALENTINA GREGURI�, 8. r.OŠ MOLVE, Molve

LUCIJA GRGUREC, 5. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

JELENA HAJDUKOVI�, 8. r.OŠ »GRIGOR VITEZ«, Sveti Ivan Žabno

DARIJA HARAMBAŠI�, 8. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

MIRTA HIŽMAN-PERAŠI�, 8. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

GRETA JAMBREKOVI�, 5. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

KATARINA JAN�I, 8. r.OŠ MOLVE, Molve

MIRNA JAZVEC, 5. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

MARKO KOŠ�AK, 8. r.OŠ »GRIGOR VITEZ«, Sveti Ivan Žabno

IVA LEVAK, 5. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

LUKA PREMEL�, 7. r.OŠ SIDONIJE RUBIDO ERDÖDY, Gornja Rijeka

MIRNA PUHAR, 5. r.OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

KATARINA RODEK, 8. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

ANA ŠESTAK, 5. r.OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

MATIJA VRŠI�, 6. r.OŠ MOLVE, Molve

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

ANTONIJA, LEON, MARIN, DINKO, ISABELA LANA, KATARINA i IVAN, 4. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

ANA-MARIJA BABI�, 8. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

IVONA BREKALO, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MIROSLAV FRIC, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MATEA GREDELJ, 7. r.OŠ �AZMA, �azma

VJEKOSLAV HORVAT, 6. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

SABRINA KALANJOŠ, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

ANDREA KNEŽEVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

TOMISLAV LUK�I�, 6. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

MARTINA MARTINOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

IVANA MILKOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje



MATIJA TEA MILOSAVLJEVI�, 8. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

MARIA HELENA PAVLEK, 6. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

MONIKA PERKOVI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MAGDALENA REKI�, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

MIA RUŽI�KA, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

NEVENA STOJ�I�, 8. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

MATEJ WAGNER, 8. r.OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje


IVA GRGI�, 8. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

HANA MAŠOVI�, 8. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

LIDIJA MILKOVI�, 8. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

KLAUDIJA OBAJDIN, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

PAULA VUKAS, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

DŽAFER ZE�IRI, 8. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

FILIP JAKUPEC, 6. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

MARTINA MIHOKOVI�, 6. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

DOMAGOJ ŠEGREGUR, 8. r.OŠ »VLADIMIR NAZOR«, Virovitica

DAVID TURK, 5. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

ROBERTO BAJTO, 5. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

MIRNA BRADARI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Vladislavci

VINKA �EPO, 8. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

LUCIJA EŠKUTI�, 8. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

INES GLASNOVI�, 6. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

VIRGINIJA HEFER, 6. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

HELENA MARKOVI�, 8. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

IVONA TUÐMAN, 7. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

ÐURÐINA BOBI�, 7. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovar

FRANJO BOŽI�, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

IVA BOŽI�, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

MILOVAN CVETOJEVI�, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo

ROBERT DADI�, 6. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

SANDRA FALETAR, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

ANA FRANJI�EVI�, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

BRANKICA GOJKOV, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo

ZORICA GOJKOV, 5. r.OŠ BOROVO, Borovo

JOSIPA IŠTAKOVI�, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

MATEJA JUR�EVI�, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

IVAN KNEŽEVI�, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

TEODORA LAZI�, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo

ANTONIJA LEUTAR, 6. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

VUKICA MAKRI�, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo

MAJA MATIJEVI�, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo

MARTINA MRGAN, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

DRAGAN POPADI�, 7. r.OŠ BOROVO, Borovo

JELENA POŽEGA, 6. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

SVJETLANA PRGOMET, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

TEA ŠIPI�, 6. r.OŠ STJEPANA CVRKOVI�A, Stari Mikanovci

IVANA TKALEC, 7. r.OŠ �AKOVCI, �akovci

IVANA TOVILO, 8. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

IVANA UGLJEŠI�, 6. r.OŠ STJEPANA CVRKOVI�A, Stari Mikanovci



ANA-MARIJA VIDAKOVI�, 6. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

JOVANA VIŠEKRUNA, 5. r.OŠ BOROVO, Borovo

GRAD ZAGREB

ANA, LARISA, LEON i ROKO, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

JOSIP, PETAR, FILIP, MARTIN i MARIN, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

MILENA, IVAN, IVANA, TINO, LUKA, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

MARIJA ANTOLOVI�, 7. r.OŠ OTOK, Zagreb

MIRNA BABI�, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

IVANA BOLFAN, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

JOSIP BOLKOVAC, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

BARBARA DRAŠKOVI�, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

KARLA FU�KAR, 8. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

TEREZIJA GLOŽINI�, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

KARLA GOLUB, 7. r.OŠ GUSTAVA KRKLECA, Zagreb

DINO GRABOVAC, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

IVAN GR�EVI�, 6. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

BRUNO HENC, 5. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

MARTINA HOPFINGER, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

MAGDALENA JANŽI�, 7. r.OŠ OTOK, Zagreb

MILENA JENI�, 6. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

LANA KAVUR, 5. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

MELINDA KAZI�, 5. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

MATEJA KOŠUTI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

NIKOLINA KOVA�I�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

PETRA LISAC, 8. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

MARKO MARINOVI�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

MAGDALENA MARIJA MEAŠI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

TONI OŠTRI�, 6. r.OŠ IVANA MEŠTROVI�A, Zagreb

TIN PAVI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

BORNA PRIVERŠEK, 8. r.OŠ »DR. IVAN MERZ«, Zagreb

JAKOV RADOŠEVI�, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

LUCIJA PRUSAC, 7. r.OŠ OTOK, Zagreb

ZVONIMIR SELJAN VUTMEJ, 7. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

LUKA SI�AJA, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

LUCIJA SLONJE, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

IVANA STI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

DUNJA ŠEVERDIJA, 8. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

MARINA TADI�, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

IVAN PORIN TOLI�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

LARA VARJA�I�, 5. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

GABRIJELA VRBLJANIN, 5. r.OŠ OTOK, Zagreb

FILIP VUKI�EVI�, 5. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

IVANA VUKI�EVI�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

TIFFANY ŽINI� H., 6. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb


126 ODJECIA B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A


MIRJANA KAZNA�I�OŠ LAPAD, Dubrovnik

KARMEN MATI� VIDOVI�OŠ KULA NORINSKA, Kula Norinska

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

VESNA GRUBIŠI�OŠ VISOKA, Split

JELENA LJUBI�OŠ »BIJA�I«, Kaštel Novi

SILVIJA MARINOVI�OŠ »PU�IŠ�A«, Pu�iš�a

MIRJANA STANI�OŠ »GROHOTE«, Grohote

LUCIJA ZOKOOŠ »BIJA�I«, Kaštel Novi

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

TONA RUPI�OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

BOJA SLADI�OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

MARIJA SMOLI�OŠ SUKOŠAN, Sukošan

MILKA TROŠELJOŠ »STARIGRAD-PAKLENICA«, Starigrad-Paklenica

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJA

ŠTEFICA BARIŠI�OŠ »DONJI LAPAC«, Donji Lapac

KATICA DEV�I�OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

MANDA MATANOVI�OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

ISTARSKA ŽUPANIJA

DOBRILA ARAPOVI�OŠ MAR�ANA, Mar�ana

MARIA BASSANESETALIJANSKA OSNOVNA ŠKOLA, Buje

SONJA BULJEVI�OŠ MATE BALOTE, Buje

BRANKA CVEKOŠ ŠIJANA, Pula

NATAŠA IVAN�I�OŠ »KAŠTANJER«, Pula

MARICA LEDI�OŠ JOŽE ŠURANA, Višnjan

IVANKA PETRIN�I�OŠ ŠIJANA, Pula

SANJA PETROVOŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

JANGELA SUŠAC BUDIMIROŠ »IVO LOLA RIBAR«, Labin

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

JAGODA ANTI�-RUŽI�OŠ »KOZALA«, Rijeka

RADOSNA BARBALI�OŠ »SV. MATEJ«, Viškovo

IVA BRAJDI�OŠ BROD MORAVICE, Brod Moravice

SANDA ÐANOVI�OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

MARINA HRGA-ARHOŠ »PETAR ZRINSKI«, �abar

HELENA DE KARINAOŠ »KOZALA«, Rijeka

MLADENKA KU�I�OŠ FRANE PETRI�A, Cres

TATJANA MAKOVACOŠ »SV. MATEJ«, Viškovo

ANDREJA MARKOVI�OŠ »LOKVE«, Lokve

MILANA MEÐIMORECOŠ »RIKARD KATALINI� JERETOV«, Opatija

MARICA PANI�OŠ »CENTAR«, Rijeka

SOVJETKA STUPARICHOŠ »SV. MATEJ«, Viškovo

NIKOLINA ŠOJATOŠ »KANTRIDA«, Rijeka

INGRID ŽORŽOŠ »PETAR ZRINSKI«, PŠ Trš�e, �abar

KARLOVA�KA ŽUPANIJA

MAJA LUKEOŠ NETRETI�, PŠ Jar�e Polje, Duga Resa

ANA MUSULINOŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, PŠ Drežnica, Ogulin

Abecedni popis svih u�itelja sudionika(po županijama)


127ODJECIA B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

LIDIJA NOVAKOŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

CILIKA TARANDEKII. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

KRISTINKA VUGRINECOŠ PODTUREN, Podturen


SANJA BIŠKUPOŠ VIDOVEC, Vidovec

MARTINA HRANJIV. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Varaždin

KRISTINA JUGOŠ »PETAR ZRINSKI«, Jalžabet

VASILJKA KEREŠAVII. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN, Ku�an Donji

MIRJANA POSAVECOŠ IVANA RANGERA Kamenica, Lepoglava

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

MARIJA BOLŠECOŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Petrovsko

SAVO MALOBABI�OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

BISERKA PU�AKOŠ »VLADIMIR NAZOR«, Budinš�ina

ANICA ŠUKOŠ OROSLAVJE, Oroslavje

KSENIJA ZUBI�OŠ ÐURMANEC, Ðurmanec

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

DORIS BAJDAKOŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

JAGICA BUNTI�OŠ DUGO SELO, Dugo Selo

MARIJANA JAI�OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

NADA KANIŽANECOŠ »GRADEC«, Gradec

NADA LEPOTINECOŠ »GRADEC«, Gradec

SLAVICA MARTINKOOŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

MIRJANA RAJTEROŠ BREZOVICA, Brezovica

RADOJKA SI�I�OŠ VELIKA MLAKA, Velika Mlaka

IVANKA TOMI�OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

ŽELJKA TRAJBAR CIGI�OŠ ANTUNA AUGUSTIN�I�A, Zapreši�

MARINA ZORI�OŠ VUKOVINA, Vukovina

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

LJILJANA BAJEVI�OŠ NOVSKA, Novska

DANICA �ORI�OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

MIRJANA DRAHOTUSKYOŠ IVANA KUKULJEVI�A, Sisak

ÐURÐICA FRANOŠ »IVAN GORAN KOVA�I�«, Gora, Petrinja

LJUBICA ŠPOR�I�OŠ 22. LIPNJA, Sisak

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

TANJA GALI�OŠ »BRA�A RADI�«, Koprivnica

SNJEŽANA DOLENECOŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

MARIJA HALA�EKOŠ MOLVE, Molve

VANJA LOJANI�I�OŠ »MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA«, Ðelekovec

BORIVOJ PENGOVOŠ SIDONIJE RUBIDO ERDÖDY, Gornja Rijeka

NEVENKA PETRI�OŠ »FRAN KANCELAK«, Drnje

IVAN�ICA SUDINECOŠ »GRIGOR VITEZ«, Sveti Ivan Žabno

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

VLATKA BEUKOŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

SLOBODANKA MARTANIV. OSNOVNA ŠKOLA BJELOVAR, Bjelovar

IVANA ONTLOŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

BLAŽENKA PUŠI�OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

ŽELJKA RUŽI�KAOŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

VERONIKA STANKI�OŠ IVANA NEPOMUKA JEMERŠI�A, Grubišno Polje

ZORICA VUSI�OŠ �AZMA, �azma


LJILJANA BERNATOVI�-MARKOTAOŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo


128 ODJECIA B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

ROMANA THÜROŠ JULIJA KEMPFA, Požega

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

BILJANA BUKOVŠAKOŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

JASENKA KOLARI� BARA�OŠ VLADIMIR NAZOR, Virovitica

ZORICA VARGAOŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

DARIJA ATLAGI�OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

JASNA �ULIBRKOŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

ZDENKA KORDI�OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

DUBRAVKA LEDEN�AN-KUŠTROOŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

MIRTA MIHALJEVI�OŠ MATE LOVRAKA, Vladislavci

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

MARINA ANTOLOVI�OŠ SINIŠE GLAVAŠEVI�A, Vukovar

IVANKA BROZDOŠ VOÐINCI, Vođinci

ANA BUNJEVACOŠ STJEPANA CVRKOVI�A, Stari Mikanovci

RADOJKA MATI�OŠ MATE LOVRAKA, Županja

SLOBODANKA MOGUŠOŠ BOROVO, Borovo

ANA-MARIJA ZULI�OŠ �AKOVCI, �akovci

GRAD ZAGREB

IVKA BAŠI�OŠ AUGUSTA ŠENOE, Zagreb

MIRA BEVANDAOŠ STENJEVEC, Zagreb

JELENA BUNIJEVAC MATI�I�OŠ OTOK, Zagreb

VEDRANA CVJETKOVI�OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

BOŽENKA DOLI�OŠ »DR. IVAN MERZ«, Zagreb

ALEKSANDRA KULARIOŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

MARIJA NEVEŠ�ANINOŠ IVANA MEŠTROVI�A, Zagreb

NADA SIJARTOOŠ STENJEVEC, Zagreb

DANICA SUDAREVI�OŠ SESVETE, Sesvete

ANA-MARIJA ŠOŠTARI�OŠ GUSTAVA KRKLECA, Zagreb


Documents

Odjeci 2008 AMEN