Sveučilište Sjever

SEMINARSKI RAD

Predmet: Pouzdanost i održavanje tehničkih sustava

Održavanje sustava za navodnjavanje

Izradila: Mentor:

Lucija Ježovita dr.sc.Živko Kondić

SADRŽAJ

1.UVOD......................................................................................................................................3

2.PRIMJENA NAVODNJAVANJA..........................................................................................4

3.ODRŽAVANJE POTREBNE KOLIČINE VODE PRI NAVODNJAVANJU......................5

3.1. Trenutak početka navodnjavanja.........................................................................................5

3.2. Obrok navodnjavanja...........................................................................................................6

4.METODE, NAČINI I SUSTAVI NAVODNJAVANJA.........................................................7

5. ODRŽAVANJE SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE KOD NAVODNJAVANJA VINOGRADA............................................................................................................................9

6.ODRŽAVANJE SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE KOD NAVODNJAVANJA VOĆAKA.................................................................................................................................12

7. NAJVAŽNIJA PITANJA KOD ODRŽAVANJA SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE. .16

8. TRAJANJE NAVODNJAVANJA.......................................................................................17

9. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................18

10.LITERATURA....................................................................................................................19

2

1.UVOD

Poljoprivrednim zemljištima koja nemaju dovoljno vode za uzgoj poljoprivrednih kultura tijekom cijele vegetacije ili samo u određenom razdoblju rasta irazvitka, vodu dodajemo na umjetni način. Sve mjere i radovi kojima se svjesno i na umjetni način povećava sadržaj vode u tlu s ciljem uzgoja poljoprivrednih kultura nazivamo navodnjavanje.Navodnjavanje jesložena i opširna znanstvena disciplina, to je najvažniji agrotehenički postupak kojim se na poljoprivredno zemljište umjetnim putem dovodi voda kako bi se postigla dovoljna količina vlage za normalnu prehranu biljaka i time povećao urod.

S obzirom na potrebe i mogućnosti, u Hrvatskoj su navodnjavanjem obuhvaćene male površine.Međutim, uzgoj povrća je, posebno u priobalnom dijelu, gotovo neostvariv beznavodnjavanja. Naročito je to izraženo u ljetnim rokovima sjetve odnosno sadnje pri uzgoju povrća.

Najbolje rezultate navodnjavanjem, zbog najmanjih razlika temperature vode i temperaturezraka, postižu se rano ujutro. Najlošije rezultate postižemo ako navodnjavamo kada su visoke dnevne temperature anavodnjavamo hladnom vodom, što izaziva šok kod biljke a i biljke su sklonije obolijevanju.

Kvaliteta vode ima važnu ulogu za dobar razvoj biljke i dobre prirode. Najkvalitetnija voda jekišnica te slatka riječna i jezerska voda. Loša voda za navodnjavanje je zaslanjena (bočata)voda što je specifično za dolinu Neretve, posebno u ljetnom periodu.

U našim uvjetima proizvodnje i kod većine poljoprivrednih kultura sadržaj vode u tlu ječesto suprotan od potreba biljaka, tako da je u doba najvećih zahtjeva za vodom njen priljev u tlo najmanji.

Kulturna biljka usvaja vodu za svoje životne potrebe uglavnom iz tla pomoću korjenovogsustava (a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz tla prima i otopljena biljna hranjiva što znači da biljka istovremeno „pije i jede“. Najveću količinu usvojene vode biljka troši na procese transpiracije i izgradnju organske tvari putem fotosinteze.

3

2.PRIMJENA NAVODNJAVANJA

Voda ima nezamjenjivu ulogu u uzgoju biljaka tako da je za njihov rast i razvoj nužno osigurati dovoljne količine vode tijekom veegtacijskog razdoblja. Potrebe biljaka za vodom razlikuju se pri uzgoju biljaka na otvorenom prostoru kao što su poljoprivredne površine, parkovi i druge zelene površine, i u zatvorenom prostoru koji može biti staklenik, plastenik i sl. Ako se biljke uzgajaju u zatvorenom prostoru, poterbno ih je tijekom vegetacije stalno navodnjavati, dok je biljke uzgajane na otvorenom prostoru potrebno navodnjavati ovisno o količini i raporedu oborina. Količina dodane vode i učestalost navodnjavanja ovisi o klimatskim značajkama područja i vrsti uzgajanih biljaka.

U procjeni potrebe za navodnjavanjem i količinom vode potrebne za uzgoj bilja, primjenjuju se različiti kriteriji. Približna ocjena o potrebi navodnjavanja za određeno područje može se utvrditi na temelju potrebne vode – evapotranspiracije (PET ili ET0) koje se izračunavaju na temelju niza klimatskih podataka jednom od metoda za izračunavanje evapotranspiracije i podataka o raspoloživoj vodi. Na ovaj način može se utvrditi dekadni, mjesečni, vegetacijski i godišnji nedostatak vode, ali ako se proračunom obuhvate i biljke koje će se uzgajati, onda će se saznati nedostatak vode za uzgajane biljke, odnosno dobit će se nedostatak vode na relaciji biljka – atmosfera. Za točnu ocjenu o nedostatku vode i potrebi primjene navodnjavanja, proračunom se mora obuhvatiti i tlo, odnosno potreba za vodom sagledava se na relaciji tlo – biljka – atmosfera. Na temelju bilance vode u tlu utvrđuje se ukupni nedostatak vode za svaku biljnu vrstu tijekom vegetacijskog razdoblja. U izračunavanju bilance vode koriste se dva podatka o oborinama. Najčešće se koriste prosječne vrijednosti oborina ili 50 % vjerojatnost pojave oborina u dugogodišnjem razmatranom nizu godina i 75 % vjerojatnost pojave oborina u dugogodišnjem razmatranom nizu godina. U postupku izračunavanja bilance vode u tlu najčešće se koriste efektivne ili korisne oborine, a to su ukupne oborine umanjene zbog različitih gubitaka.

Nedostatak vode ili ukupna količina vode koju je potrebno dodati biljkama navodnjavanjem tijekom vegetacije može se izraziti kao norma navodnjavanja (Nn) i odnosi se zapravo na neto normu navodnjavanja (Nnn), jer se pri navodnjavanju manji dio vode gubi, bilo zadržavanjem na listu biljke, bilo površinskim otjecanjem, pogotovo na nagnutijim površinama, zatim isparavanjem s površine tla i sl. Stoga je potrebno neto Nn povećati za određenu vrijednost, tj. za koeficijent iskorištenja vode (Y), kojim se najčešće izračunata norma navodnjavanja povećava za 15 % do 20 % ili kako je prikazano pomoću formule:

Nnb = Nn/Y

Nnb – bruto norma navodnjaanja (mm)

Nn – neto norma navodnjavanja (mm)

Y – koeficijent iskorištenja vode pri navodnjavanju (0,80-0,85)

4

3.ODRŽAVANJE POTREBNE KOLIČINE VODE PRI NAVODNJAVANJU

Za visoku učinkovitost navodnjavanja potrebno je odrediti količinu, način i dinamiku raspodjele vode potrebne biljkama te pravodobno započeti s dodavanjem vode. Prema Tomiću (1988.), u doziranju vode temeljna su dva elementa navodnjavanja:

Trenutak početka navodnjavanja Obrok navodnjavanja

3.1.Trenutak početka navodnjavanja

Trenutak početka navodnjavanja je jedan od najvažnijih elemenata u praksi primjene navodnjavanja koji se temelji na stvarnom stanju količine vode u tlu, odnosno manjku i deficitu vode u tlu. U protivnom, ako se početak navodnjavanja određuje stihijski, neizbježno dolazi do neracionalnog dodavanja vode, bilo da se odnosi na višak ili manjak dodane vode, što u koačnici može prouzročiti višestruke štetne posljedice. Ako se dodaje više vode ili češće nego što je potrebno, mogu nastati neželjene posljedice kao što su ispiranja hraniva, pogotovo nitrata, pesticida iz tla, a time se još i dodatno može onečistiti okoliš, odnosno vodotoci i podzemne vode. Zatim se može prouzročiti pogoršanje fizikalnih značajki tla, zamočvarivanje tla i sl. Ako se dodaje manje vode nego što je predviđeno obrokom, neće se postići visinom i kvalitetom očekivani prinosi.

Početak navodnjavanja može se odrediti na nekoliko načina počevši od najstarijih i nepouzdanih, kao što je uzimanje i stiskanje grumena zemlje u šaci i nakon otvaranja šake promatra se njegova ljepljivost, odnosno vlažnost i donosi odluka o potrebi navodnjavanja, pa do najsuvremenijih načina kod kojih se koriste odgovarajući računalni programi, kao što su Cropwat, Cropflex i Wise.

5

3.2. Obrok navodnjavanja

Obrok navodnjavanja podrazumijeva količinu vode koja se dodaje u jednom navratu, u trenutku kad je biljkama potrebna za optimalan rast, a izražava se u mm ili mm3/ha. Najčešće je obrok navodnjavanja dio ukupnog nedostatka vode ili norme navodnjavanja u vegetacijskom razdoblju koji se dodaje u određenim vremenskim razmacima. Količina vode koja se dodaje kroz obrok ovisi o dubini korijenja biljke, razvojnom stadiju biljke, zalihi količine vlage u tlu prije navodnjavanja i fizikalnim značajkama tla. Za dubinu vlaženja tla određuje se dubina smještaja glavne mase korijenja, a ne dubina pojedinačnog korijenja. Od fizikalnih značajki tla važan je podatak o teksturi tla. Tako se na lakšim (pjeskovitim) i težim (glinovitim) tlima preporuča obrok navodnjavanja razdijeliti u dva manja obroka ili više njih, najčešće u razmacima dva do tri dana.

Naime, ako bi se na laganijim tlima u jednom navratu dodala sva količinavode, dio vode bi se zbog malog kapaciteta tla za vodu procijedio u dublje slojeve i biljci ne bi bila na raspolaganju, dok kod težih tla zbog manje infiltracijske sposobnosti tla dio vode na ravnim površinama bi se zadržao na površini i gubila bi se isparavanjem, a na terenima i s manjim padom pojavilo bi se površinsko otjecanje vode. U konačnici, bez obzira na značajke tla i podjelu obroka navodnjavanja biljkama uvijek treba dodati potrebnu količinu vode.

Obrokom navodnjavanja vlaži se tlo do poljskog kapaciteta tla za vodu, dok donja točka vlažnosti tla koja je značajna za početak navodnjavanja može biti točka venuća ili lentokapilarna vlažnost, već prema odluci korisnika navodnjavanja u kojem rasponu želi držati vlažnost tla. U homogenom tlu do dubine vlaženja, vodne konstante i volumna gustoća su nepromijenjene vrijednosti, dok se u heterogenom tlu do dubine vlaženja moraju izračunati prosječne vrijednosti za vodne konstante tla i volumnu gustoću.

Obrok navodnjavanja može se izračunati pomoću dvije formule, ovisno o tome jesu li vodne konstante tla izražene u mas. % ili vol. %.

Ako su PKv i Tv izraženi u mas. %, onda se obrok izračunava pomoću formule:

O = 10 * ρv *h (PKv – Tv)

O – obrok navodnjavanja (mm)

ρv – volumna gustoća tla (g/cm3)

h – dubina vlaženja tla (m)

6

4.METODE, NAČINI I SUSTAVI NAVODNJAVANJA

Navodnjavanje poljoprivrednih kultura je vrlo stara melioracijska mjera i praksa koju suizvodile mnoge civilizacije u prošlosti. Prapočeci navodnjavanja su vjerojatno bili u Kini iIndiji, a poznati su sustavi u dolinama rijeka Eufrata i Tigrisa (današnji Irak). Tu su još upredbiblijska vremena živjeli Asirci, Babilonci i drugi narodi koji su već 4 000 – 6 000 godinaprije Krista poznavali razne načine i tehnike navodnjavanja te ih koristili na svojim poljima.Visoka civilizacija drevnoga Egipta je koristila vode rijeke Nila za navodnjavanjepoljoprivrednih površina.Od proteklih civilizacija navodnjavanje su koristili stari Grci i Rimljani. U srednjem vijekuizgrađivali su se također sustavi za navodnjavanje u Europi i Aziji.Procvat i značajni napredak navodnjavanja nastaje iza Drugog svjetskog rata razvitkomsuvremenih tehnologija, sustava i opreme za navodnjavanje (crpke, novi materijali i sl.).

Danas se u svijetu trenutačno navodnjava 250 miliona hektara ili oko 17% obradivih površina,a na njima se proizvodi oko 40% svjetske hrane i poljoprivrednih sirovina.U Europskoj uniji (EU) danas se najviše navodnjava u zemljama južne Europe, pa tako uItaliji oko 23,0%, Portugalu 21,0%, Grčkoj 38%, Španjolskoj 18% od ukupnih obradivihpovršina.Prema podacima Popisa poljoprivrede iz 2003. godine u Hrvatskoj se navodnjavalo 9 264 hašto čini 0,86% naših obradivih površina i što je vrlo malo u odnosu na naše prirodnemogućnosti i potrebe.Danas se na poljoprivrednim kućanstvima u Hrvatskoj najviše površina navodnjava uSplitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Kada je riječ o poslovnimsubjektima, tada je najviše navodnjavanih površina u Osječko-baranjskoj županiji.

Svrha navodnjavanja kao melioracijske mjere je nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja priuzgoju poljoprivrednih kultura kako bi se osigurao njihov što veći biološki potencijal.Širom svijeta navodnjavaju se poljoprivredne površine u svim klimatima i područjima. Danasnavodnjavanje nije ograničeno samo na sušne predjele, već je prošireno na sve površine gdjeje razvijena poljoprivreda. Ono je postalo univerzalna melioracijska mjera i simbolrazvijenoga društva.Navodnjavanje se kao uzgojna mjera razlikuje, odnosno izvodi kao:

osnovno ili redovito;

dopunsko ili povremeno.

7

Osnovno ili redovito navodnjavanje se izvodi kao temeljna melioracijska i agrotehnička mjerau tehnološkom procesu biljne proizvodnje u sušnim (aridnim) predjelima gdje je primarnipreduvjet za bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. To su predjeli svijeta sa manje od 300mm ukupnih godišnjih oborina, koje ne osiguravaju životne uvjete za kulturne biljke i gdjebez navodnjavanja nema biljne proizvodnje (Južna Amerika, Afrika, Azija, dijelovi Bliskogistoka).

Dopunsko ili povremeno navodnjavanje se prakticira u umjerenim klimatskim područjimagdje nije osnovna nego samo korekcijska, melioracijska i agrotehnička mjera. Koristi seuglavnom u sušnim i toplim periodima godine (ljeto), kada nema dovoljno oborina. Obavljase povremeno u zavisnosti od potreba, a čini „dopunu“ prirodnim oborinama. Upravo uHrvatskoj dopunsko navodnjavanje nalazi svoju pravu vrijednost u suvremenoj i tržišnojpoljoprivredi.Navodnjavanje poljoprivrednih kultura se može obavljati na više načina te raznim tehnikama iopremom. Izbor načina navodnjavanja zavisi od kulture, klimatskih i zemljišnih prilika,opreme, iskustva i znanja poljoprivrednika - korisnika sustava.

Danas se svi načini i sustavi navodnjavanja mogu svrstati u sljedeće metode:

površinsko navodnjavanje;

podzemno navodnjavanje;

navodnjavanje iz zraka (pod tlakom).

8

5. ODRŽAVANJE SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE KOD NAVODNJAVANJA VINOGRADA

Nekoliko je principa navodnjavanja vinograda koji se svi baziraju na održavanju biljke u određenom vodnom stresu, od kojih se najčešćše koriste RDI metoda (ograničen deficit navodnjavanja), te PRD metoda (djelomično zasušivanje zone korijena).

Održavajući biljku u vodnom stresu postižu se slijedeći efekti: - smanjuje se rast vegetativnih izboja koji konkuriraju bobama u ishrani - bobe su manje što u konačnici znači da je više kožice u ukupnom prinosu koja vinu daje boju, tanine i ostale aromatične tvari.

Ograničen deficit navodnjavanja (RDI)

Kontrolirane aplikacije navodnjavanja znače da se biljci daje manje vode od optimalnih zahtjeva kako bi se loza održavala na kontroliranom vodnom stresu koji dokazano poboljšava kvalitet samog ploda. Ta praksa je poznata pod terminom „ograničen deficit navodnjavanja“, čime se kontrolira slijedeće parametre:

• Veličina ploda

• Vegetacijski i svijetlosni režim

• Dostupnost asimilata, fotosinteza

• Turgor, koncentracija soli

Kod navedenog pristupa uzgajivači loze moraju uzeti u obzir brojne parametre kao što su veličina trsa, tip tla i klimatski uvjeti ove i prethodne sezone. Također, potrebno je analizirati količine i termine oborina, evapotranspiraciju te kapacitet tla za vodu.

Vinogradar bi trebao testirati vodni stres u nekoliko faza uz napomenu da premala količina vode će u konačnici dati vino grožđe slabije kvalitete i smanjene količine šećera. Vodni deficit-stres testirati u slijedećim fazama:

1. Prije pojave šare- pozitivno djeluje na izloženost grozda svijetlu te smanjenu veličinu bobe

2. Šara- kraj akumulacije šećera

3. Pred berbu- smežuranje plodova, odnosno smanjen volumen ploda

9

Djelomično zasušivanje zone korijena (PRD)

Metoda u navodnjavanju vinograda kojom se dio korijena drži suhim dok se drugi dionavodnjava. Ova metoda se zasniva na fiziološkom principu biljke da hormon iz dijela korijena koji je zasušen daje signal biljci koja zatvara puči, čime se smanjuje transpiracija. U konačnici ovom metodom ostvaruju se rezultati: smanjen vegetativni rast, smanjena veličina lista, smanjena veličina bobe, ali uz zadržavanje prinosa, te bolje karakteristike grožđa u smislu akumulacije šećera, tanina i ostalih aromatičnih tvari.

Da bi se sustav za navodnjavanje vinograda pravilno održavao, mora biti sastavljen od osnovnih komponenti:

1. Glava sustava - Nalazi se na početku sustava gdje se sustav spaja na dovod vode. Svrha joj je da održi čistoću vode (filtracija), stalan tlak s kontrolom i zaštitu sustava. Na sebi može sadržavati ventil za doziranje i tlačni tank pomoću kojih se doziraju vodotopiva gnojiva kroz sustav navodnjavanja.

2. Glavna mreža cjevovoda - distribuira vodu do svakog polja cijevima.

3. Regulacija sustava u polju - omogućava automatsko, hidraulično i manualno otvaranje sekcija navodnjavanja. Podloga je za automatiziranje sustava. Sadrži regulator tlaka (prilagođavanje tlaka parceli), vakum ventil (štiti kapaljke od vakum efekta koji dovodi do povlačenja prvljaštine unutar kapaljke), te može sadržavati pomoćni ulaz za vodu za izvanredne situacije).

4. Razvodna mreža - dovodi vodu do laterala s kapaljkama ili rasprskivačima na svakoj parceli.

10

5. Lateralna mreža koja na sebi ima kapaljke ili rasprkivače . Kapaljke mogu biti već tvornički ugrađene u cijev ili se ugrađuju naknadno nakon rastezanja laterala u polju. U slučaju spajanja rasprkivača, oni se montiraju na lateralnu mrežu direktno u nasadu.Za sve trajne nasade, kao što je i vinograd, koriste se crijeva sa debljim stijenkama koje trajno ostaju u nasadu. U praksi se uvijek koriste kapaljke sa samkompenzirajućim efektom što znači da pri radnom tlaku sve kapaljke ispuštaju jednaku količinu vode bez obzira na nagib terena. Kapaljke se na tržištu razvijaju već nekoliko desetaka godina te su danas usavršene do te mjere da u sebi sadrže nekoliko mehanizama koji omogućavaju pravilan rad i dugotrajnost. Suvremena kapaljka u sebi pored samokompenzirajućeg efekta ima ugrađene i mehanizme kao što su filtracijska površina, mehanizam protiv začepljivanja, turbonet mehanizam koji maksimalno ubrzava protok vode unutar same kapaljke te anti sifon mehanizam koji spriječava ulazak prvljaštine u sustav.

6. Automatika - Postoji više vrsta programatora s kojima se omogućuje djelomičan ili potpuno automatiziran rad sustava. Obično programatori kontroliraju slijedeće parametre:

• Navodnjavanje na bazi vremena i količine vode • Kontrola pumpi i ventila • Kontrola i alarmi protoka

Pravilno dizajniran i redovito održavan sustav u kojem su sve gore navedene komponente međusobno usklađene, omogućit će dugotrajan i siguran rad te postizanje maksimalne kvalitete nasada. Također, bitna je i činjenica koja se često zaboravlja da je sustav za navodnjavanje alat kojeg je potrebno pravilno održavati prema uputama proizvođača. Kod redovitog održavanja sustav će jamčiti uspješan rad kroz dugi niz godina.

11

6. ODRŽAVANJE SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE KOD NAVODNJAVANJA VOĆAKA

U našoj zemlji navodnjavanje voćaka trebalo bi biti obavezno, jer je suša redovita pojava u ljetnom periodu, traje duže ili kraće vrijeme i često ostavlja ozbiljne posljedice na smanjenje prinosa i pogoršava kvalitetu plodova.Deficit vlage u početku perioda vegetacije negativno se odražava na opći porast biljaka, loš porast lišća, cvjetanje je slabije jer opadaju cvjetni zameci. Deficit vode u drugom dijelu vegetacije utječe na prijevremeno (prisilno) sazrijevanje i opadanje plodova, loše formiranje cvjetnih zametaka, starenje i opadanje lišća, što remeti fotosintezu i slabije nakupljanje hranjivih tvari pa voćke loše prezimljavaju i stradavaju u većem obimu.U sušnom periodu lišće voćaka može oduzimati vodu iz plodova zbog razlike u osmotskom tlaku. Tako plodovi ostaju sitniji, lošije su kvalitete. Mijenjaju se fiziološki i biokemijski procesi u biljkama, formiraju se spojevi koji pogoršavaju kvalitetu plodova.

U praksi se režim navodnjavanja najčešće koristi prema kritičnim periodima u odnosu na vodu. Voćke najviše troše vodu od završetka cvjetanja do kraja intenzivnog porasta plodova. Kritične faze razvoja u odnosu na vodu su cvjetanje, porast lišća i mladica formiranje zametaka i porast plodova.

Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti deset dana poslije cvjetanja, ukoliko je proljeće sušno, a zima je bila oskudna sa padalinama. Drugo navodnjavanje se obavlja početkom sedmog mjeseca, u periodu najvećeg porasta vegetativnih organa, kada se formiraju cvjetni pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada su i najveći evapotranspiracijski zahtjevi vanjske sredine, te stabla voćaka najviše troše vodu, a period je relativno oskudan padalinama.Treće navodnjavanje se obavlja početkom 8. mjeseca, za porast plodova, koji stižu za berbu krajem 8. mjeseca i tokom 9. mjeseca. Četvrto navodnjavanje primjenjuje se samo kod sorata jabuka i krušaka za zimsku potrošnju, ali se obavlja 25-30 dana prije berbe.

12

Navodnjavanje minirasprskivačima

Ovim načinom navodnjavanja voda na površinu tla pada u obliku malog mlaza ili maglice. Sustav radi pod manjim tlakom (od 1 do 2,5 bara) i navodnjava se samo dio voćnjaka gdje se razvija glavna masa korijena.Ovaj način navodnjavanja primjenjuje se pri uzgoju kultura koje se sade na veći razmak, kao što su voćnjaci ili vinogradi. Navodnjavanje minirasprskivačima je osjetljivo na vjetrovitim područjima i u područjima visoke evaporacije.Tržište danas nudi više tipova minirasprskivača različitih konstrukcija, kao što su kontinuirani ili pulsirajući, s navodnjavanjem cijelog ili samo dijela kruga, različitog dometa i intenziteta navodnjavanja.Zbog veličine sadnice minirasprskivača manja je potreba filtriranja vode u odnosu na navodnjavanje kapanjem.

Slika 1: Navodnjavanje minirasprskivačima

13

Navodnjavanje kap po kap

Koristi se na plantažnoj voćarskoj proizvodnji. Podrazumijeva najracionalniji utrošak vode u odnosu na druge načine navodnjavanja. Nema šokiranja voćke niti zbijanja tla.Sastavni dijelovi metode navodnjavanja kapanjem su: usisni vod, predfiltar, pumpa, ventil, injektor za kemijska sredstva, filter, glavni cjevovod, razvodna mreža, lateralni cjevovod, a završava emiterima-kapaljkama.Temeljni princip metode kapanjem jest da voda iz sustava postavljenih plastičnih cijevi izlazi kroz posebne kapaljke, koje su postavljene uzduž cijevi i „kap po kap“ vlaži tlo uz svaku uzgojenu sadnicu ili već odraslu voćku. Tom metodom može se najpreciznije dodavati voda potrebna u tlu.Navedeni način navodnjavanja ima dva sustava: površinsko i podpovršinsko navodnjavanje. Pri površinskom navodnjavanju cijevi i kapaljke su postavljene iznad tla ili na površini tla, a pri podpovršinskom navodnjavanju one su ukopane u tlo.Jedan od najznačajnijih problema navodnjavanja kapanjem je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko. Začepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoćom vode za navodnjavanje te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim čimbenicima. Filterima se može spriječiti mehaničko začepljenje kapaljki.Kemijsko začepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke.Jedna od najznačajnijih prednosti navodnjavanja kap po kap jest mogućnost primjene tekućih gnojiva ( fertirigacija) istovremeno s navodnjavanjem.Kod višegodišnjih nasada treba odabrati trajnija rješenja za navodnjavanje-najbolje su polietilenske cijevi s integriranim kapaljkama. Pri tome treba obratiti pozornost i na nagib tla, jer ukoliko on prelazi 5%, nužno je koristiti kapaljke kompenzirajućeg pritiska, kako bi se osigurala ujednačena distribucija vode kroz svaku kapaljku, kako na početku, tako i na kraju reda u voćnjaku.

Slika 2: Navodnjavanje kap po kap

14

Navodnjavanje kišenjem

Metodom navodnjavanja kišenjem voda se raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Metoda kišenja ima mnoge prednosti: mogućnost upotrebe u različitim topografskim uvjetima, pripremni radovi na zemljištu su nepotrebni ili minimalni, ne zauzima obradivu površinu, ne smanjuje korištenje mehanizacije, mogućnost ekonomičnog korištenja raspoložive vode zbog točnog doziranja.

Pri navodnjavanju kišenjem uređaj sustava zahvaća vodu iz izvora, tlači je kroz cijevi i na kraju preko rasprskivača, u obliku prirodne kiše, raspoređuje po površini koju navodnjava.Sustav navodnjavanja kišenjem može biti prenosiv, polustabilan i stabilan. U prenosivom sustavu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju brzopriključnim spojkama.Stabilni sustav ima sve dijelove stabilne. Rasprskivači se priključuju na cijevnu mrežu koja je najčešće postavljena u tlu.Svaki se sustav navodnjavanja kišenjem sastoji od vodozahvata, mreže cijevi, rasprskivača i armature. Cijevna mreža služi provođenju vode od iz ora do rasprskivača. Ta se mreža sastoji od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila.Rasprskivači imaju završnu ulogu u sustavu kišenja. Mogu se razlikovati po vodnom tlaku, domeni bacanja vode, količini izbacivanja vode, površini kišenja, intenzitetu kišenja vrsti i broju mlaznica, načinu pogona i načinu kišenja.Za navodnjavanje voćarskih kultura najpovoljnije je lagano kišenje, pa će najbolji biti rasprskivaći malog intenzizeta i malog dometa.Jedna od najvažnijih osobina rasprskivača jest ravnomjernost kišenja, zato rasprskivači moraju biti ravnomjerno raspoređeni po površini koja se navodnjava.Pri navodnjavanju kišenjem vrlo je važno poznavati trajanje kišenja s jednog položaja rasprskivača. Obrok navodnjavanja će zavisiti od osobina tla, kulture i trenutačnog stanja vlažnosti tla.

Slika 3: Navodnjavanje kišenjem

15

7. NAJVAŽNIJA PITANJA KOD ODRŽAVANJA SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE

Kod primjene navodnjavanja mnogo je pitanja na koja krajnji korisnik traži odgovore.

Koliku ukupnu količinu vode treba dodati? (NORMA NAVODNJAVANJA)Koliku količinu vode dodati prilikom svakog navodnjavanja? (OBROK NAVODJAVANJA)Koliko puta treba navodnjavati? (BROJ NAVODNJAVANJA)U kojem trenutku uključiti sustav navodnjavanja? (TRENUTAK NAVODNJAVANJA)Koliko dugo treba trajati navodnjavanje? (TRAJANJE NAVODNJAVANJA)Hoće li izvor vode biti izdašan za potrebne navodnjavanja? (POTREBNE KOLIČINE VODEZA NAVODNJAVANJE)

Slika 4: Mnogo je pitanja prije navodnjavanja

16

8. TRAJANJE NAVODNJAVANJA

Koliko dugo će trajati jedno navodnjavanje ovisi o količini vode koju trebamo dodati navodnjavanjem (obrok navodnjavanja) i intenzitetu navodnjavanja.Ako trajanje navodnjavanje želimo odrediti kod primjene sustava navodnjavanja kišenjem, tada obrok navodnjavanja podijelimo sa intenzitetom navodnjavanja, odnosno količinom vode(mm) koja u jedinici vremena (minuti) padne na navodnjavanu površinu. U tehničkim podacima za određeni sustav navodnjavanja mogu se naći i vrijednosti za intenzitet, ali najbolje ga je odrediti egzaktno na terenu za svaki sustav.

Intenzitet navodnjavanja se računa prema slijedećoj formuli:

I = q : P

gdje je

I = intenzitet navodnjavanja (kišenja) u mm/minq = protoka rasprskivača (l/min)P = površina kišenja jednog rasprskivača (m2)

Poznavanje intenziteta navodnjavanja je važno za usklađivanje intenziteta navodnjavanja saintenzitetom upijanja vode u tlo (vrijednosti infiltracije). Ukoliko je intenzitet kišenja veći odsposobnosti upijanja vode u tlo (infitracije), može doći do zadržavanja vode na površini tlatijekom i nakon navodnjavanja.

17

9. ZAKLJUČAK

Navodnjavanje, odnosno planiranje navodnjavanja je zahtjevna zadaća, koja uključuje multidisciplinarnost struka za utvrđivanje i izračunavanje svih relevantnih čimbenika i parametara. Svaki klimatski element ima većeg ili manjeg udjela u biljnoj proizvodnji. Međutim, stanje voda i temperatura su dominantni, pri čemu stanje voda u tlu značajno određuju oborine i isparavanje, te površinske i podzemne vode. Za navodnjavanje poljoprivrednih površina (kultura) osim ekonomskih mogućnosti, blizine vodotoka, dovoljne količine vode, vrlo je važna i kakvoća te vode. Kakvoću vode za navodnjavanje određuju fizikalna, kemijska i biološka svojstva.

Savladavanje poteškoća u navodnjavanju značajno je lakše kada se podigne razina znanja iz toga područja. Stoga je edukacija iz toga područja neophodna. Nakon stabiliziranja proizvodnje u smislu uroda, slijedeći je korak koncentrirati se na podizanje razine kakvoće proizvoda. To se može u činiti samo multidisciplinarnim pristupom gdje se osim agromoma treba uključiti i laboratorij kako bi se i „brojkama“ utvrdila kakvoća.

Sve navedeno u seminarskom radu ukazuje da je kontinuirano prisutstvo u polju, uz kulturu, odnosno sustav navodnjavanja , presudno za uspjeh svake proizvodnje.

18

10.LITERATURA

1. Ivan Šimunić: Uređenje voda, HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA, Zagreb, 2013.

2. Tomić Frane (1988.): Navodnjavanje; Fakultet poljoprivrednih znanosti, Zagreb 1988.3. Tomić Frane, Romić Davor, Madjar Stjepan (1995.): oprema za natapanje

kišenjem.Priručnik za hidrotehničke melioracije. Knjiga 4. Sustavi, građevine i oprema za natapanje. Građevinski fakultet Rijeka 1995.

4. Mađar Stjepan (1987.): Odvodnja i navodnjavanje u poljoprivredi; Zadrugar; Sarajevo,a. 1987.

5. https://www.scribd.com/doc/96399132/Sistemi-Za-Navodnjavanje 6. https://www.scribd.com/doc/241053137/Navodnjavanje-SKRIPTA 7. http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/poljoprivreda/

Plan_navodnjavanja_i_gospodarenja_poljoprivrednim_zemljistem_Grada_Zagreba.pdf

8. https://www.scribd.com/doc/239169316/Navodnjavanje 9. http://srijem.info/upload/paragraf/

2013_11_18_3867505_prirucnik_o_navodnjavanju.pdf10. http://www.bioplan.hr/uploads/2/2/0/6/22069576/navodnjavanje_vinograda.pdf 11. http://www.savjetodavna.hr/savjeti/15/212/navodnjavanje-vocnjaka/

19