BROJ 7 / JUN 2012.

www.preduzetnistvo.ef.ac.me

ČASOPIS SMJERA PREDUZETNIŠTVO

Sadržaj

Uvodna riječ 4 10 lekcija o porezima 5Zapošljavanje - prioritet svih prioriteta 8Entrepreneurship, Employment, Economy and Encouragemente 10Uloga i značaj digitalnog korporativnog identiteta 13Kreditor krajnje instance – teoretski i operativni pristup 15Biznis zona - preduzetnički instrument 22Socioekonomske posledice stečaja 25Unapređenje poslovanja kroz Customer Relationship Management 31Pravni i institucionalni okvir za primjenu politike konkurencije u Crnoj Gori 35Poslovna etika i etički kodeks 40Savremeni trendovi u primijenjenim straživanjima: Metodološki osvrt na ekonometriju panela 43Katastarska evidencija nekretnina i biznis 48Razvoj naučno-tehnološkog parka u Crnoj Gori 50Stiv Džobs - najgori menadžer na svijetu i “ludački sjajan” lider 52Cause marketing - nova biznis strategija 57SDI u Crnoj Gori 59Razvoj (ne)ekonomske svijesti o inovacijama i preduzetništvu 62C:F Summit 2012. 64Životna sredina je naše ogledalo – čuvajmo je! 66Strategija i ciljevi kompanije TELEKOM koji je vode i drže na liderskoj pozicijiu 72Na marginama, II preduzetnička konferencija 74#EkonomijaCG - Kako su studenti tviteraši vidjeli konferenciju “Ekonomija Crne Gore 2012” 76Da li je moguća budućnost biznisa bez interneta? 78Ako nas vole naši klijenti, voljeće nas i šef 79Gerila marketing 81Posjeta Montenegro berzi 83Smjer Preduzetništvo: Naš gost - Novak Uskoković 84O porodičnom biznisu iz studentskog ugla.... 85Kako Gugl regrutuje kadrove? 86Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju 88Kuda sa diplomom? Koliko ona vrijedi? Koliko znamo? 90Manifest kapitalizma 92Vještina komunikacije kao sredstvo za postizanje cilja 93Moje iskustvo na postdiplomskom studiju 94Iskustvo sa razmjene 95Ja poslije prve godine studija 97Prvo radno iskustvo 98Studenski život u Sloveniji 99Utisci o fakultetu 101Savjeta studenata Studija menadžmenta u studijskoj 2011-12 godini 102Donacija krvi je donacija života 2 104

4

Uvodna riječProf. dr Milorad Jovović, dekan Ekonomskog fakulteta

Usljed ukupnih društveno-ekonomskih okolnosti, dugo vremena se u Crnoj Gori nije govorilo o preduzetništvu i privatnom biznisu. Međutim, danas se sve češće u na-učnim raspravama i radovima, kao i sva-kodnevnim razgovorima, može čuti da su mala i srednja preduzeća kičma privrede a preduzetništvo fundament ekonomskog

razvoja.

U trenucima kada se sve svjetske ekonomije suo-čavaju sa problemima među kojima je nezaposle-nost, kao posljedica recesije, jedan od najvećih, nastupa razdoblje traženja novih rješenja, najče-šće fokusiranih na preduzetništvo i njegovu ulogu u ekonomskom rastu i razvoju društva. Više nego ikada ranije, savremeno preduzetništvo predstav-lja izazov - poziv na borbu, u kojoj, da bi uspjeli, njegovi akteri moraju biti drugačiji.

Priroda organizacije, njen način rada i sistematiza-cija radnih mjesta se mijenjaju, zato pojedinci koji ove promjene na vrijeme prepoznaju i na njih rea-guju imaju najviše šansi da uspiju u novom poslov-nom okruženju. Sve ovo dovodi do toga da raste

broj ljudi koji će se susresti sa preduzetništvom – na tržištu novih proizvoda i usluga, ali i sopstve-nog zaposlenja.

U današnjem svijetu, u kojem ideje pokreću eko-nomiju, inovacije i preduzetništvo se doživljavaju kao nerazdvojna cjelina - povećava se uloga znanja pri postizanju konkurentskih prednosti i generisa-nju ekonomskog rasta. Preduzetništvo je važno za svako društvo, a posebno za društva koja su isto-vremeno u tranziciji i krizi, dok je obrazovanje za preduzetništvo jedan od ključih preduslova nje-govog razvoja. U cilju razvijanja preduzetničkog društva, neophodno je stvaranje mladih genera-cija sa pozitivnim stavom prema preduzetničkom načinu razmišljanja, razvijanjem ličnih, poslovnih i preduzetničkih vještina kroz sve nivoe obrazova-nja. Zato na Ekonomskom fakultetu nastojimo da našim studentima pružimo kvalitetnu biznis edu-kaciju, razvijemo njihovu inovativnost, podstakne-mo ambiciju i zainteresujemo ih za privatni biznis. Naš cilj je svakako opravdan, imajući u vidu značaj koji preduzetništvo ima za njihov lični razvoj, bu-duću konkurentnost na tržištu rada i u krajnjem - sveukupni razvoj Crne Gore.

5

10 lekcija o porezimaDr Milorad Katnić, ministar finansija u Vladi Crne Gore

Da bi država postojala i vršila svoje funkcije neop-hodno je da posjeduje sredstva. Većina modernih država sredstva dominantno ostvaruju putem po-reza. Zato se u prilog oporezivanju može ustvrditi da građani ne bi bili slobodni, a ekonomije ne bi bile produktivne, kao što jesu, da nema zaštite lič-nih i imovinskih prava, fizičke infrastrukture (pute-va i mostova), i sličnih akcija, koje gradi i sprovodi država. Zato, dobro uređen poreski sistem može pojedincu i društu da donese koristi. Ipak, ako su porezi previsoki, a sistem nepravilno postavljen, to nije samo dodatni teret za pojedince i ekonomiju već i pravi zločin. Zločin i prema pojedincu koji je oporezovan ali i prema ukupnoj zajednici koja zbog lošeg sistema neće napredovati. To je suština lekcija o porezu, koje su prikazane u nastavku.

Prva lekcija: Porezi su jako važni za život sva-kog pojedinca i društva (države) »Kako su ljudi oporezivani, ko je oporezovan i što je bilo oporezovano govori više o društvu od bilo čega drugog. Odnos prema porezu mogao bi za civilizaciju biti ono što je ponašanje prema seksu za osobnost. To su temelji za spoznavanje načina ponašanja društva.«1

Adams upozorava da se pri oporezivanju igramo vatrom i da bez odgovarajućeg nadzora i brige možemo lako spaliti sve što smo izgradili, a naše nade za bolji svijet mogu otići u dim. Istovremeno, on svjedoči da se, počev od Egipta, starog Rima i Grčke pad najznačajnijih civilizacija i carstava može pripisati (i) lošem poreskom uređenju. Veći-na sukoba papa i kraljeva u srednjem vijeku vodila se zbog želje Crkve da ne bude podložna kraljevim poreznicima, a porezi su uzroci brojnih i masovnih seoba. Na drugoj strani, “efikasni” (konkurentni) poreski sistemi vodili su procvatu država (poput Britanije u XVIII vijeku i azijskih tigrova u XX vije-ku), koje su ih implementirale.

Istorijsku građu, o slabljenju i propasti mnogih carstava usljed pretjeranog oporezivanja zabilje-žio je i Pol Kenedi koji u svom djelu “Uspon i pad velikih sila” navodi da je zapadna strana Habz-burskog carstva u drugoj polovini XVI vijeka bila ugrožena otvorenim pobunama usljed poveća-nog oporezivanja. On je takođe zabilježio da su porezi bili najveći uzrok španskog i austrijskog neuspeha, u XVI i XVII vijeku.

Druga lekcija: Porezi su cijena

U klasičnoj literaturi porezi se definišu kao instrument za prikupljanje državnih pri-hoda ili instrument kojim se od poreskih obveznika uzima novac za finansiranje dr-žavnih funkcija.

Nad ulazom u zgradu Poreske uprave u Vašin-gtonu ispisana je poznata rečenica Olivera Wendella Holmesa “Porezi su cijena civilizacijskog napretka”. Istovremeno, porezi su i cijena koja se plaća za “pri-vilegiju” da se radi i zaradi, cijena koja se plaća kao ulaznica za “regularno” tržište. Neolokijanskim rječni-kom prevedeno, porez je prisilan rad, a poreske stope mjera slobode da se raspolaže svojim novcem.

Treća lekcija: Porezi su distorzivni – štete eko-nomskoj aktivnosti

U filozofskoj i teorijskoj ravni za poreze možemo tvrditi da su distorzivni, da remete i štete slobodnu tržišnu utakmicu. Nerijetke su ocjene da moderni poreski sistem destimuliše specijalizaciju i da je baziran na oporezivanju znanja. On motiviše na sa-moproizvodnju, jer u tom slučaju najčešće ne pla-ćate nikakve poreze, a u slučaju trgovine porezi se plaćaju od strane kupaca (porezi na potrošnju, PDV i sl) i od strane proizvođača (porez na dohodak).

Četvrta lekcija: Veće poreske stope - više sive ekonomije

Siva ekonomija je produkt komplikovane regulaci-je i visokih poreza. Regulacija koja postavlja ogra-ničenja i poskupljuje zakonito poslovanje privatnih kompanija motiviše na kršenje pravila. Porezi kao cijena koja se plaća da bi se biznis označio kao le-galni direktno utiču na visinu neregularnog poslo-vanja i poreske evazije. Zemlje sa konkurentnijim poreskim sistemom imaju niže stope sive ekono-mije dok države sa većim poreskim opterećenjem bilježe veće stope sive ekonomije.

Makroekonomske i mikroekonomske studije ba-zirane na podacima za više država sugerišu da je glavni pokretač visine i rasta sive ekonomije pove-ćanje poreskog opterećenja i drugih socijalnih op-terećenja na zarade. Veća razlika između ukupnog troška rada i onoga što ostane zaposlenom kao »zarada u džepu« znači veće podsticaje za zaposle-

6

ne i poslodavce da izbjegnu ovu razliku i učestvuju u sivoj ekonomiji. Slični zaključci se mogu naći i u studijama Svjetske banke i OECD-a.

Peta lekcija: Niži porezi – brži ekonomski rast, više investicija i bolji životni standard Studija Svjetske banke2, iz 1983. godine, koja je obuhvatila analizu 20 zemalja dolazi do zaključa-ka da države sa nižim porezima bilježe značajnije stope ekonomskog rasta, generišu više investicija i uživaju u bržem rastu produktivnosti i životnom standardu, u odnosu na države sa visokim pore-zom. Slični zaključci se mogu naći u studiji iste in-stitucije iz 2007. godine, a koja se odnosi na države Istočne Evrope i Centralne Azije3.

Mnoga druga istraživanja su došla do sličnih zaklju-čaka. Martin Feldstein sa Harvarda (1997) u svojoj analizi zaključuje: “opterećenje izazvano poveća-nim oporezivanjem može nadmašiti jedan dolar za dolar prikupljenog državnog prihoda, stvarajući troškove povećanja vladinih trošenja više od dva dolara za svaki dolar vladinog trošenja”. U studiji u veoma cijenjenom Journal of Monetary Economics, ekonomisti iz Federalnih Rezervi i Univerziteta iz Floride su zaključili da: “smanjivanje poreza značaj-no povećava ekonomski rast i da promjene u raspo-redu poreske stope takođe imaju značajne uticaje na ekonomski rast” (Hakkio, Rush i Schmidt, 1996).

Šesta lekcija: Porezi na dohodak (rad) imaju najveći negativan efekat na rast i razvoj

Na osnovu empirijskog pregleda država Istočne Evrope i Centralne Azije, studija Svjetske banke iz 2007. ukazuje da “oporezivanje koje slabi podsti-caje za produktivne investicije i zapošljavnje može ometati rast”, dok porezi koji “manje remete eko-nomske podsticaje, kao što je porez na potrošnju, imaju slabiji negativan efekat na rast”. Jedan od za-ključaka studije je i da indirektni porezi mogu ma-nje da škode rastu jer su relativno neutralni za šted-nju i investicije i ne umanjuju podsticaje za rad4.

Italijanski ekonomisti Tabellini i Daveri (1997) su dokazivali da su “povećanje u evropskoj nezapo-slenosti i usporenje u ekonomskom rastu pove-zani jer je u njihovoj osnovi zajednički uzrok pre-komjerno visoki trošak rada. U Evropi su troškovi rada porasli iz mnogih razloga, ali je jedan poseb-

no lako identifikovati: visoki porezi na rad. ” Ko-risteći složeni model opšte ravnoteže, Njemački ekonomista Bernhard Heitger (1993) je zaključio da je za “najvažnije zemlje OECD, oporezivanje po-stalo usporavač rasta”. Roubini, Milesi i Gian (1998) su zaključili da je “generalno, oporezivanje faktora dohodka usporavajuće za dohodak”.

Sedma lekcija: Visoke stope poreza na dohodak obeshrabruju rad

U zemljama gdje je poreski sistem koncipiran na način da je teško izbjeći plaćanje visokih stopa na više nivoe dohotka od ovakve politike na gubitku su najčešće upravo te države i njihove ekonomije. Visoko kvalifikovani, kreativni i produktivni kadar neće ove zemlje prepoznati kao pogodno tle za na-poran rad i sticanje dohotka. Ljudi će ili biti demo-tivisani da rade naporno i da preuzimaju rizike ili će »glasati nogama«.

Analiza sprovedena na uzorku od 239 rezultata iz si-stematizovanih 32 empirijske studije, a koja se odno-si na čitav svijet sugeriše da povećanje zarade za 10% nakon poreza ohrabruje od 1 do 2% povećanje u ča-sovima rada muškarca i 5% povećava časove rada za udatu ženu (Evers, Mooij & van Vuuren 2005).

Osma lekcija: Progresivno oporezivanje dohot-ka ne smanjuje nejednakosti

Kao osnovni argument za model progresivnog oporezivanja najčešće se navodi potreba za ostva-renjem socijalnih ciljeva. U ovom smislu socijalni ciljevi prevode se u »socijalnu pravednost«, tj. po-trebu da se porez plaća shodno ekonomskoj snazi. Operezivanje većih nivoa dohotka sa većim stopa-ma izjednačava se sa namjerom da se bogatiji sloje-vi zajednice više oporezuju. Ipak, ovakva analogija najčešće ide upravo na štetu mobilnosti među so-cijalnim grupama. Progresivnim porezom na do-hodak ne oporezuju se stanja, već tokovi. Zamislite bogate pojedince koji usljed svog imetka, do kojeg su mogli doći bilo napornim radom, bilo nasljeđem, kockom ili slično, mogu sebi priuštiti »nerad«. Pro-gresivno oporezivanje njihovo bogatstvo - stanje ne dotiče. Istovremeno, pojedinci koji uz to pripadaju siromašnijim slojevima društva, koji akumuliranim znanjem i/ili napornim radom, trenutno zarađu-ju veće nivoe dohotka visokim poreskim stopama sputani su da preskoče granicu siromaštva.

7

Nizak proporcionalni porez nije povećanje prihoda bogatima. To je šansa za sve. Šansa koja omogu-ćava mobilnost među socijalnim grupama. Visoke progresivne stope poreza na dohodak znače do-datni trošak (kaznu) za vrjednije, kreativnije, ino-vativnije i uspješnije.

Deveta lekcija: Visoki porezi ne preraspodjelju-ju bogastvo već (bogate) ljude

Sa povećanjem bezbjednosti i slobode putovanja seljenje u jeftinije poreske juridikscije danas je rasprostranjeno više nego ikada. Statistika zema-lja EU, a posebno SAD ovo potvrđuje. Ljudi radije biraju sisteme sa nižim porezima, a obično najo-brazovaniji i najtalentovaniji stanovnici migriraju ka državama koje nemaju poreze na dohodak, a najveće migracije su upravo iz zemalja koje imaju najveće poresko opterećenje.

Engleski Independent konstatovao je da se u 2006. godini dogodio najveći egzodus Njemaca u posljednjih 60 godina. Podaci Njemačkog Federal-nog Zavoda za statistiku pokazuju da je emigriralo 155.290 Njemaca, uglavnom visokoobrazovanih, doktora, pravnika, menadžera, naučnika. Kao final-na odredišta na prvom mjestu su: Švajcarska, SAD i Austrija. Njemački analitičari kao glavne razloge, pored visoke stope nezaposlenosti, koja u pojedi-nim oblastima iznosi 17%, vide u visokim porezi-ma i pretjeranoj birokratiji.

Deseta lekcija: Poreska konkurencija je dio ukupne konkurentnosti države

U današnjem globalnom svijetu kapital ne (pre)poznaje granice nacionalnih država. Kapital se može transferovati jednim telefonskim pozivom ili pritiskom kompijuterskog dugmeta. Tako, sa uspostavljanjem političke stabilnosti i vladavine prava, poreska konkurencija postaje sve važniji faktor ukupne konkurentnosti. Vlasnici kapitala motivisani željom za njegovom oplodnjom bira-ju (kupuju) sisteme koji ih najmanje kažnjavaju, koji imaju najmanju cijenu. Kao što pojedinci pri jednakom kvalitetu usluge i asortimana biraju jef-tinije supermarkete tako i vlasnici kapitala biraju (kupuju) poreske sisteme koji su jeftiniji. Ono što je Adam Smit prije par vjekova uočio kao mogućnost u punoj mjeri je zaživjelo kao pravilo, u današnjem modernom svijetu. Države koje su prepoznale po-

reze kao važan instrument ekonomskog razvoja, i implementirale konkurentne sisteme, u kratkom roku su iskusile benefite takve politike.

Države sa visokim poreskim sistemima, osim što ostaju bez najsposobnijeg dijela stanovništva, po-staju sve siromašnije i od visokih poreskih stopa imaju sve manje poreske prihode. U situaciji viso-kih poreza, manje sposobni građani, ili oni čiji su transakcioni troškovi seljenja veći od eventualnih koristi seljenja, prestaju da rade, zapošljavaju se u državnoj administraciji ili vrše utaju poreza. Time, najmanje sposobni, najmanje obrazovani i najsi-romašniji postaju još siromašniji, odnosno postaju dodatno breme za poreske obveznike.

Umjesto zaključka

I dok je u prošlosti svijet osvajan veličinom i sna-gom vojske, danas se »osvaja« veličinom i konku-rentnošću poreskog sistema. Zato i male države danas mogu biti »moćne« i bogate. Mogu biti uto-čište za najbogatije, najeefikasnije i najvrijednije. Mogu biti utočište za veliki kapital i odatle crpiti svoju i ekonomsku i političku moć. Primjeri Švaj-carske, Linhenštajna, Luksemburga, Hong Konga, Singapura i drugih (malih) država koje su na plat-formi konkurentnog poreskog sistema trasirali put ka bogatstvu ovo potvrđuju.

Konkurentni - manje kažnjavajući i obeshrabruju-ći poreski sistemi motivišu pojedince da rizikuju i investiraju rad i kapital, tako što im omogućavaju ubiranje najvećeg dijela benefita. Ovakvi poreski sistemi doprinose pojedinačnom i opštem pove-ćanju blagostanja, povećanju šansi da siromašni nađu zaposlenje i da zahvaljujući svom radu i trudu postanu bogati. Zato je sistem sa niskim i jedno-stavnim poreskim opterećenjem u funkciji bogati-jeg društva i liječenja nezaposlenosti i siromaštva.

(Endnotes)1 Adams C. (2006) Za dobro i zlo - Utjecaj poreza na kretanje

civilizacije, Institut za javne financije, Zagreb2 Keith Marsden, “Links Between Taxes and Economic Growth:

Some Empirical Evidence,” World Bank Staff Working Paper No. 605, 1983.

3 The World Bank, Fiscal Policy and Economic Growth: Le-ssons for Eastern Europe and Central Asia, 2007.

4 Pogledati detaljnije: The World Bank, Fiscal Policy and Economic Growth: Lessons for Eastern Europe and Central Asia, 2007.

8

Zapošljavanje - prioritet svih prioritetaDr Dragan Lajović, profesor Univerziteta Crne Gore i predsjednik Odbora direktora IRF-a

Nezaposlenost je kao fenomen poprimila karakter ekonomske elementarne nepogo-de u posljednjih nekoliko godina.

Vjerovatno je u svijesti velikog broja građa-na Zapadnog Balkana naslijeđena struktura nacionalnih ekonomija, sa ogromnim uče-šćem reprolanaca i velikih sistema u njima,

pa je proces odvikavanja dug i mukotrpan.

I pored verbalnog zalaganja za preduzetništvo, izgleda da je na ekonomskoj sceni preovladavajući stav da zbog nesavršenosti pojedinih tržišta ili nji-hovih segmenata, država ostaje jedini regulatorni mehanizam koji uvijek podstakne socijalnu kom-ponentu u ekonomiji, a razvojnu odloži za neka bolja i srećnija vremena.

I tako čitave decenije socijala dominira nad rastom i razvojem, sa uvijek novim i uvijek svježim i jačim argumentima. I svi ih stejkholderi (Vlada, Sindikat, menadžment, zaposleni, nevladin sektor, banke, mediji) rado usvajaju, a ekonomski progres, po-sebno u uslovima krize, poprima zabrinjavajući karakter.

Ono dobro što kriza nosi sa sobom jeste što će ot-porni na njene tektonske poremećaje ojačati, a oni drugi nestati sa ekonomske scene. I što prije Vlade zemalja koje infuzijama održavaju ekonomske mr-tvace u životu to shvate, to će i njihove ekonomije krenuti putevima oporavka.

Kad se to multiplikuje sa strukturnom nezaposle-nošću, te nedostatkom ambicija i svježih ideja, onda problem postaje kompleksniji. I gotovih rje-šenja i transplantacije recepata nema i ne može biti. Treba uvijek uvažiti specifičnosti ekonomije na koju se primjenjuje set instrumenata i mjera i objektivno analizirati njihovu djelotvornost.

I kad analizirate kako crnogorska ekonomija pod-nosi teret krize, onda se brojkama valja podsjetiti: jula 2000. godine i 86.100 nezaposlenih i danas, njih 31.790 i stope nezaposlenosti od 13,27 odsto.

I umjesto da fokus pažnje svih stejkholdera bude usmjeren ka start up i brzorastućem malom i sred-njem biznisu, sve oči su uprte u ministra finansija, premijera i budžet, kao i mogućnost i šansu da što prije nakon rebalansa imamo rebalans rebalansa.

Umjesto da gradimo preduzetničku infrastrukturu (biznis, naučno-tehnološke parkove, preduzetnič-ke inkubatore, biznis zone, klastere i centre uspješ-nosti), mi radije pravimo planove podržavljenja i restrukturiranja, sa akcentom na kratkoročnim be-nefitima i, istovremeno, bez mogućnosti da bene-fiti javno-privatnog partnerstva budu valorizovani novim zapošljavanjem, rastom i razvojem.

Stoga, promjena strukture crnogorske ekonomi-je podrazumijeva promjenu sistema vrijednosti i način razmišljanja i poimanja svakog njenog su-bjekta: građanina, preduzeća, institucije, banke, lokalne uprave i Vlade. Umjesto budžeta - biznis, umjesto rebalansa - nova ideja i novi biznis, umje-sto socijale - preduzetništvo, umjesto prava na rad - šansu za biznis. Kada i sa kojim resursima? Ovdje i sa ovim konkurentskim prednostima sa kojima Crna Gora raspolaže.

A resursi su takvi da ih treba finalizovati po stan-dardima koji vode bilansima samoizdržavanja svakog pojedinca, porodice, preduzeća, regije, lokalne uprave i države. Ili, pak, država, koja ima sjajne prirodne resurse, ima nešto manje sreće sa ljudskim resursima. Ili je, pak, ogledalo uokvireno input-output analizom krivo što je ekonomski lik u njemu neprimjeren željenom.

Uspjeh malih ekonomija je u brzini, kao konku-rentskoj prednosti, i mikro i malim preduzećima koja počinju biznis i onim brzorastućim, koja hitaju ka srednjem nivou biznisa.

Pitanje svih pitanja je ambicija i želja za samopotvr-đivanjem onog ko želi radni angažman i, istovre-meno, ukorijenjeno mišljenje da je država najbolji poslodavac sa najmanjim rizikom za zaposlenog.

Mali je broj mladih koji se odlučuje da u preduzet-ništvu potraži svoje mjesto pod suncem. Nekada im nedostaju znanje i vještine, a više od toga spre-mnost na rizik i ambicija da budu posvećeni. Naj-novija lokalna istraživanja uvjeravaju u ove konsta-tacije i, istovremeno, prisustvo velikog broja nere-zidenata koji Crnu Goru doživljavaju poželjnom radnom destinacijom.

Humbolt je govorio da “čovječija duša nikad nije ve-drija nego kad nađe pravi posao”. Ili, pak, neki traže posao sa željom da ga nikad ne nađu. Da li se ljudi

9

školuju zbog diploma ili zbog sticanja znanja i vješti-na? Očekuju li da će diplomiranjem bez rizika ući u biznis ili, pak, da su stekli ulaznu vizu za tržište rada koje favorizuje najbolje i najuspješnije, a prosječne i one koji su i nešto ispod toga surovo kažnjava.

Je li investicija u znanje najbolji put za ostavare-nje dividendi ili trošak koji će teško biti nadokna-đen? Možda je sivo tržište radne snage pokazalo u godinama koje su za nama sve svoje prednosti, pa regularno kao i da ne nudi neke benefite. Ili je vrhunsko umijeće isplatiti plate bez poreza i dopri-nosa i tražiti državnu pomoć.

Sve su ovo pitanja na koja ćemo pokušati da nakon današnje konferencije odgovorimo. I da za kraj citi-ram Tonija Blera, koji je prvih nedjelja poslije usta-novljavanja svoje vlade utvrdio tri osnovna priori-

teta: edukaciju, edukaciju, edukaciju i imenovao prvog državnog sekretara za cjeloživotno učenje. Možda učenje i sticanje znanja i vještina konačno stane na pijedestal koji mu objektivno pripada. Pri čemu benefiti dolaze na srednji i duži rok, pod uslovom da se sistem pripremi na svim poljima na inovacije. I da, paralelno sa edukacijom i inovaci-jama, pripremimo ekonomski sistem na investicije kroz čitav set mjera i instrumenata i, istovremeno, debirokratizujemo javni sektor koji protokom vre-mena bilježi obrnuto proporcionalnu efikasnost u donosu na broj zaposlenih.

Preporuka Vladi je da, stvarajući ambijent, učini ekonomski sistem stimulativnim za preduzetniš-tvo, kako bi oni čije vrijeme dolazi mogli da ra-čunaju na ekstraprofit i dividendu iz investicija u znanje i vještine.

10

The importance of entrepreneurship is co-piously clear. Entrepreneurship is important for economic growth, productivity, innova-tion and employment. Economic growth

and development depend upon it. Entrepre-neurship and technological innovation are closely linked phenomena that are vital to the creation and maintenance of national wealth hence eco-nomical growth. Encouragement also plays an important role in the advancement of the entre-preneurial activities. “As globalization reshapes the international economic landscape and technologi-cal change creates greater uncertainty in the world economy, entrepreneurship is believed to offer ways to help to meet new economic, social and environ-mental challenges. Entrepreneurship has gained ad-ditional attention in the current economic crisis, as it is widely viewed as a key aspect of economic dy-namism. Economic crises are historically times of in-dustrial renewal, or creative destruction, as less effi-cient firms fail while more efficient ones emerge and expand. New business models and new technologies, particularly those leading to cost reductions, often emerge in downturns. Hence, policy makers look at entrepreneurship in combination with innovation to return to a period of sustained economic growth. Both entrepreneurship and innovation are associ-ated with “doing something new” and policies, if de-signed appropriately, can be mutually reinforcing in (re-)creating economic dynamism.” © OECD 2009

To increase entrepreneurial activities, collaborative efforts are essential. Collaborative activities are greatly influenced by the process of globalization. Globalization has affected the need of firms to col-laborate. Firms now seek opportunities to cooper-ate, rather than identify situations where they can achieve majority control. The use of collaboration is particularly acute in capital- and knowledge-intensive sectors. These are also the sectors where firms have expanded internationally fastest, as they need to compete in various markets simul-taneously, but also to exploit and acquire assets and technology that may be specific to particular locations. The increasing similarity of technologies across countries and cross-fertilization of technol-ogy between sectors, coupled with the increasing

Entrepreneurship, Employment, Economyand Encouragement

Manijeh Reyhani, PhD, DBA, visiting Professor at the University of Montenegro, a Research Scientist at the Centre for Entrepreneurial Management and Innovation (CEMI), Perth Australia and Executive Director of A&M Consulting Engineers Pty Ltd, Perth Western Australia.

costs and risks associated with innovation has led firms to consider R&D alliances as a first-best op-tion in many instances.

Networks play an increasing role in the generation of economic growth. Networks are particularly important regarding innovation and entrepre-neurship. Specialized innovative clusters are pres-ent and are getting stronger in Europe. Research shows that multidisciplinary and multi-sectoral networks can play important roles in members’ competitiveness, provided they exhibit diversity, coherence and complementarities. Firms and or-ganizations more and more actively engage in networks as a means to survive in a volatile inter-national market and in a situation of rapid techno-logical change. Engagement in networks has sev-eral well-documented advantages. The workforce, suppliers, customers, universities and research in-dustries, government bodies share the burden of costs so innovation becomes a collaborative social endeavour. Interactions with suppliers and clients also assume an important role, as do specialised business services.

In developing economies collaboration as a means to enabling and nourishing innovation is impor-tant. Questions such as what happens to firms that are located outside urban agglomerations or in peripheral regions and are they less innovative, or can information and communication technolo-gies serve as a proxy for face-to-face collaboration are usually explored. For example, network theory explains that weak ties are important in terms of refreshing a firm’s innovation capacity, by forcing it to include ideas from the periphery. Others argue that ICT cannot supplant face-to-face interaction since it is not an efficient medium for transferring tacit knowledge. Face to face meetings, workshops and conferences encourage collaborations.

For example, frozen food was seen as a major inno-vation in the Swedish market. This new technology was introduced and gained acceptance through network of interested individuals and organizations that formed around the Frozen Food Institute. Their objective was to produce information and gain ac-

11

ceptance of the new technology. They concluded that Clusters/networks in the previous forms might not be replicated directly today but different actors could take the lead and find ways to collaborate, much in the same way as for frozen food in the past.

Regional company representatives and entrepre-neurs, who respond favourably to a project and its technology transfer goals based on their grow-ing knowledge of the developing community and work to link members with other people or companies that would be motivated to work with them to fill a need or solve a problem, are more successful. Where appropriate, staff set up indi-vidual meetings between potential collaborators. Before or after seminars and technology screen-ing panels are good times to schedule these indi-vidual meetings. This helps attendees accomplish two things at once and feel that they had spent their time profitably. When word spread that these company events help attendees learn about stra-tegically important emerging technologies and make productive and valuable contacts, other lo-cals are motivated to attend these events to get the same benefits.

Social networking has also become very impor-tant. Only five years ago, most people did not use search engines. Just few years ago we did not hear the terms “blog,” “podcast,” or “social network.” Furthermore, few years ago, people thought that it was impossible for a business to make money through Internet advertising. Today, we have Google, a company with over $200 billion market cap that does just that. The pace of change is al-ready so fast that the world will be a very different place in a few years time.

The effect of networks and entrepreneurial orien-tation suggests, that the ‘‘fundamental’’ networks of academics involved in the firms assists in the identification and exploitation of initial opportu-nities to internationalize. In particular, it suggests that many such firms progress through pre-in-ternationalization behaviour, preparing them to attempt to enter global markets. This is a result of the nature of technology developed by these firms being global in nature. Of particular impor-tance is the fundamental network of the academic who developed and commercialized the technol-ogy, and these networks can only be fully lever-

aged if the application of the technology is within the area of the academic’s interest. Thus, the les-son for university commercialization units, is that there may need to be trade-offs made between the application with the maximum commercial potential, with that which interests the academ-ics. “Genius is one percent inspiration, ninety-nine percent perspiration” Thomas Alva Edison has said. The hard work of collaboration of the academics with the practitioners in the market place and in-vestors getting the technology into the hands of the customers is highlighted by these words.

A modern biotechnology provides an example of a new form of knowledge production where university–industry collaboration has been evi-dent in all phases of the evolution for the path to commercialization of a new technology. Phase one (science-driven), where primary emphasis is placed on scientific research; phase two (technol-ogy driven), with primary emphasis on technol-ogy development and standardisation; and phase three (commercialization), with primary emphasis on commercial development and application.

In the knowledge economy, which is now emerg-ing, the universities, as major centres of learning and research, are becoming increasingly impor-tant as the sources of ideas that can be turned into new products, processes and systems. This is particularly so in the enabling technologies such as information and communications technologies, biotechnology and nanotechnology. Reflecting this development, governments throughout the OECD countries are investing heavily in strength-ening the research capacity of their universities. They are not doing this for its own sake, but in the expectation that this investment will show a return to the economy and the society through improved innovation performance and, hence, stronger eco-nomic growth. While the universities are increas-ingly important as sources of ideas, those ideas will only show an economic return if they can be effectively applied by business and this would de-pend heavily on the national innovation system and the quality of the linkages between the uni-versities, business and finance providers.

For example, the modern U.S. University has be-come an enormous, complex institution, compa-rable in scale with a major corporation. The chief

12

cause is both evident and encouraging: in an in-creasingly knowledge-based society, universities are one of the few institutions able to harbour and nurture knowledge creators. As the value of knowledge increases, the value of new, cutting-edge knowledge is magnified. To manage this role, universities have evolved structures that mediate between the core academic activities of faculty and students and external consumers of knowledge. In organizational terms, these struc-tures have been called “boundary organizations”, because for a given task, they must accommodate the interests and reconcile the ideals of both real. Turning ideas into intellectual property presents many complications for universities, but it resolves even larger difficulties. By establishing clear own-ership over potentially valuable knowledge, a separation is established between academic work and discoveries entrusted to licensees or start-up firms. As the shift toward the ‘‘entrepreneurial uni-versity’’ model is still at an early stage, it may be premature to assess the impact this will have on the university’s performance.

A longitudinal comparative analysis of univer-sity research commercialization performance in Australia, the UK and the USA shows the strong relationships between number of disclosures cap-tured and spin-off and start-ups generated. This well supports the proposition that the number of Disclosures is an important Leading Performance Indicator for research commercialization perfor-mance and should be monitored as such by uni-

versity managers working on research commercial-ization. It is a key indicator of whether university policy is to focus on spin-off generation, licensing or strategic alliances with existing companies or all three of these strategies. There are insufficient longitudinal data, given the delays involved in the commercialization process to test relationships with commercialization royalty earnings or spin-off equity sale values.

One element of these commercialization efforts is developing and bringing to market new products and processes based on publicly funded R&D. It is assumed that universities, in particular, provide large “untapped reservoirs” of potentially com-mercializable knowledge that just needs encour-agement and incentives to be brought to market. This thinking has underpinned three policy shifts across most countries: closer linking of govern-ment funding for academic research to economic objectives; fostering more long-term relationships between firms and academic researchers; and encouraging universities to seek more actively to commercialise their research.

Finally, entrepreneurship education offers a solu-tion. It seeks to prepare people, particularly youth, to be responsible, enterprising individuals who become entrepreneurs or entrepreneurial thinkers by immersing them in real life learning experienc-es where they can take risks, manage the results, and learn from the outcomes.

13

Uloga i značaj digitalnog korporativnogidentitetaDoc. dr Biljana Rondović, Ekonomski fakultet

Rezime: Brz tehnološki napredak i prihvatanje mo-derne i konstantno napredujuće telekomunikacione infrastrukture stvaraju izuzetne mogućnosti poslova-nja elektronskim putem na globalnom nivou, krčeći put ka potpuno novom obliku ekonomije – internet ekonomiji. Igrajući katalizatorsku ulogu u organiza-cionim promjenama, nova ekonomija je otvorila put novim modelima biznisa, počela da preispituje osno-ve za njegovo izvođenje i postavlja pitanje efikasno-sti do sada važećih poslovnih politika i tradicional-nih poslovnih praksi i procedura, od kojih je većina bila formirana sa potpuno drugačijim idejama od današnjih. Posebnu ulogu u ponašanju preduzeća u digitalanoj ekonomiji ima digitalni korporativni identitet. Ovaj rad ima za cilj da pruži kratak osvrt na značaj građenja digitalnog identiteta, kao i da ukaže na problem otežane mogućnosti njegove pot-pune kontrole.

Šta je to digitalni korporativni identitet? Digitalni korporativni identitet je, najjednostavnije rečeno, lična karta veb prezentacije kompanije koja nastupom na elektronskom tržistu želi da obavlja svoje poslovanje. To je utisak koji nastup kompa-nije na vebu ostavlja na internet zajednicu[1]. S obzirom da je u digitalnom društvu najčesće prvi susret sa nekom kompanijom upravo susret sa nje-nom veb prezentacijom, poslu izgradnje dobre e-reputacije treba prići ozbiljno i studiozno. Američki e-marketari [2], vole da kažu: “Ako imate svoju veb prezentaciju, nemate drugu priliku da ostavite prvi utisak”. Na ovom polju, težnja za idealnim nikada ne prestaje, naprotiv, raste u skladu sa brzinom promjena u kulturološkim i internet trendovima.

Izgradnja onlajn reputacije počinje izradom veb prezentacije, aktivnostima na društvenim mreža-ma, reklamom preko drugih sajtova, komunikaci-jom sa klijentima i sl, a završava se formiranim ne-gativnim ili pozitivnim stavom korisnika. Da je teš-ko izgraditi reputaciju, a lako je urušiti, pokazuju istraživanja koja nam govore da jedan zadovoljan internet korisnik, u prosjeku, obavijesti tri svoja prijatelja o svom prijatnom iskustvu. Nezadovo-ljan klijent, u prosjeku obavijesti dvadeset sedam prijatelja o lošim iskustvima koje je doživio[3].

Kao što u životu svaka individua ima jedinstvene karakterne osobine, nešto što kreira tokom cijelog

svog života, tako i u biznisu na internetu preduze-će mora kreirati jedinstven, jak nastup, što druga-čiji od nastupa drugih. Upravo preduzeća koja na vebu ostvaruju najveći promet, čiji se biznisi sma-traju uspješnim i čije ime je odavno postalo zvuč-no, imaju jak onlajn korporativni identitet.

Iluzorno je očekivati da se korporativni identitet gradi brzo, lako, bez velikih finansijskih ulaganja i bez poštovanja određenih pravila. Naprotiv, ovaj put rijetko se lako prelazi. Internet je često idealan kanal za jačanje kompanijskog identiteta, ali nije ni mali broj primjera iz prakse koji su pokazali kako je, zahvaljujuću upravo njemu, poljuljana nečija reputacija.

Kada kompanija ima informacije koje želi da plasi-ra o sebi, te informacije su njene samo do trenut-ka dok ne budu postavljene na njen sajt. Od tog trenutka te informacije prestaju da budu njeno vlasništvo, prelaze u ruke internet zajednice i svi imaju pravo da ih tumače na svoj način. Od toga na koji način i koliko je kompanija uspješno “upa-kovala” te informacije, zavisi kakav je doživljaj po-jedinaca prema kompaniji.

Sve analize iz ove oblasti pokazuju da je najvažnije stvoriti visok stepen povjerenja između korisnika i kompanije. Više od 80 odsto kompanija koje tre-nutno imaju nastup na vebu nemaju zadobijeno povjerenje korisnika. Koliko god to paradoksalno zvuči, prosječan internet korisnik želi da “osjeti fi-zičku prisutnost kompanije na vebu, da osjeti miris njenog prodajnog mesta, da osjeti toplinu njenog glasa dobrodošlice”. Kao i u realnom okruženju, najveći broj korisnika se može pridobiti ukoliko kompanija insistira na istinitosti i originalnosti. Do sada nije izmišljen bolji medij od interneta gdje se loš glas može tako daleko čuti.

Povjerenje na vebu zahtijeva permanentnu dvo-smjernu komunikaciju, pri čemu u kompaniji mora postojati svijest da se interaktivnost najčešće ne podrazumijeva, već mora biti inicirana.

Poseban fokus treba staviti na korisnost (usability). Grana psihologije koja se bavi profilima korisnika na vebu insistira na činjenici da korisnik sa svakom sljedećom posjetom nekoj prezentaciji pomisli: “Daj

14

da vidim šta su novo pripremili za mene“. Korisnost se, jednostavno, najbolje postiže stalnim osvježa-vanjem ponude. Kompanija koja ima elektronski nastup može imati moćno i napredno back-end rješenje, ali ono bez korisnog sadržaja kod posjeti-laca neće lako kreirati impresiju i doživljaj.

Posebno mjesto u kreiranju poslovnog identiteta treba ostaviti vizuelnom identitetu. To je oblast koja balansira između nauke i umjetnosti, a u njoj se prepliću dizajn, programiranje, osmišljavanje i pisanje tekstova, i naravno, prilagođavanje sajta pretraživačima (SEO)[4].

Prepoznatljivost na elektronskom tržištu zavisi i od vizuelnog identiteta, ali i od načina njegovog promovisanja. U praksi se pokazalo da su najbolje ocijenjeni sajtovi upravo jednostavni, koji se vode idejom: “Ako se kupac izgubi na vašem sajtu, i vi možete izgubiti kupca”. Jednostavnost mora biti u paketu sa sadržajnošću, ali ne i zatrpanošću sajta.

Lijep sajt je poželjan, ali dobar sadržaj na njemu je obavezan. Poznati američki marketing guru, Seth Godin1 je nedavno na svom blogu objavo suštinu kreiranja sajta koji obećava dobru reputaciju. On fokus stavlja na sadržaj. Ako je sadržaj razlog do-laska posjetioca na sajt, razlog njihovog vraćanja, ako od njega zavisi rangiranje sajta na pretraživači-ma, a posljedično se mijenja i broj posjeta, onda je jasno koliko se njemu mora posvetiti pažnje. Iz tog razloga, on i kaže: “Za dobru e-reputaciju su bitne 3 stvari: sadržaj, sadržaj i sadržaj“[5].

Iako se gradi u virtuelnom svijetu, onlajn korpora-tivni identitet nije virtuelan, više je nego stvaran, teško se stiče i jos teže održava. Kao što je teško izgraditi jak onlajn identitet, još je teže njim uprav-ljati i mjeriti njegovu efikasnost. Onlajn korpora-tivni identitet ne ostaje samo u virtuelnom, već se

prenosi u realno okruženje2. Pošto internet dugo pamti, reputacija u elektronskom je trajnija od one koja se stiče samo u realnom okruženju3.

Zaključak Kako danas prosječnom internet korisniku nije problem da neku kompaniju “izgugla“, “fejsbukuje“ ili “iztvita”, svaki biznis, mali ili veliki, mora prona-ći način da zauzme što bolje mjesto pod suncem na internetu. To što će kompanija napraviti skupu prezentaciju ili otvoriti više Fejsbuk naloga je da-leko od potreba koje nameću zahtjevi jakog kor-porativnog identiteta. Ljudi koji su u kompanijama zaduženi za e-reputaciju moraju biti svesni činje-nice da je bolje da kompanija nema svoj sajt, nego da ga ima, a da on bude loš.

Nebitno je da li se na sajtu insistira na hladnim ili toplim tonovima, tradicionalnom ili modernom stilu, ozbiljnosti ili opuštenosti, sajt mora da poka-že identitet vlasnika, po mogućnosti, što jači.

Literatura[1] Thomas J. Smedlinhoff, (2009), Introduction to Online

Identity Management, Chicago [2] Econsultancy, (2011), Online Reputation and Buzz Monito-

ring, SAD[3] http://www.iserbia.rs/page.php?tip=2&id=40[4] http://www.totaldizajn.com/[5] Godin, Seth (2010), Linchpin: Are You Indispensable? Port-

folio Hardcove, San Francisco

Endnotes:

(Endnotes)1 Detaljnije na http://www.typepad.com/services/trac-

kback2 Neke analize pokazuju da čak 60% impresija koje dolaze

do korisnika u realnom okruženju, posledica su utiska koji je ostavljen u elektronskom okruženju.

3 Zahvaljujući internet pretraživačima svaka kompanija ima trajan online dosije, koji se može isčitavati praktično neo-graničen broj puta i u neograničenom roku

15

Apstrakt: Kreditor krajnje instance obezbjeđuje li-kvidnost pojedinačnim bankama i drugim finansij-skim institucijama u neprilikama. Market mejker, u krajnjoj instanci, pruža likvidnost tržištima za fi-nansijske instrumente koji su uobičajeno likvidni, ali su postali problematični i nelikvidni. Polazeći od roka na koji se odobravaju sredstva i hartija koje se prihvataju kao kolateral, diskontni šalter se kod po-jedinih centralnih banaka (npr. Bank of England) po-kazao neefektivnim kao izvor likvidnosti. Izgleda da su centralne banke, poput FED, od početka prevazišle bazični koncept „isuviše velik da bi propao“, stavljaju-ći se u funkciju bankara Vol strita. Isto se odnosi i na MMF, kao potencijalnog međunarodnog kreditorg u krajnjoj instanci.

Ključne riječi: kreditor krajnje instance, centralna banka, Federalne rezerve, banke, „isuviše velik da bi propao“, moralni hazard, kamatne stope, kolateral

1. Bazični pristup mehanizmu kreditora kraj-nje instance

Sir F. Bering (1797) vjerovatno je bio prvi koji je saopštio ideju „the dernier resort“, po kojoj bi Bank of England obezbjeđivala sredstva entitetu kada bi mu svi drugi izvori bili nedostupni. Među pr-vim autorima tematike kreditora krajnje instan-ce bili su H. Tornton (1802) i V. Bedžet (1873). Tornton je prepoznao u Old Lady of Threadneedle Street stabilizujuću ulogu u vremenima krize, ko-jom bi ova spriječila rapidno smanjenje kredita koje je prozrokovano opadanjem depozitne baze u bankarskom sistemu. Bedžetov klasik „Lombard Street” smatran je savršenim izvještajem o odgo-vornosti kreditora krajnje instance. Prema Bed-žetu, Bank of England bi trebalo da pozajmljuje likvidne izvore na osnovu pokrića finansijskim institucijama koje imaju prihvatljiv kvalitet aktive (solventne su), ali se suočavaju sa kratkoročnim poteškoćama finansiranja.

Bedžetova formula ostavila je otvorenim dva bitna pitanja: što je „dobar“ kolateral i što je odgovara-juća kamatna stopa. Kolateral ne mora da bude standardni oblik likvidne aktive. Po definiciji, ve-ćina kolaterala mogla je biti korišćena prije nego što je banka dosegla tačku potrebe za zajmom

Kreditor krajnje instance– teoretski i operativni pristupProf. dr Slobodan Lakić

u posljednjoj instanci. Tako da će aktiva koja je u pitanju, vjerovatno, biti dio bankarske zajmovne knjige ili neka fizička aktiva banke. Vrednovanje koje bi se moglo realizovati pod „normalnim“ tr-žišnim uslovima je otežano, pogotovo u periodi-ma ekonomskih i finansijskih poremećaja kada je prisutna velika neizvjesnost oko toga gdje bi se tržišno vrednovanje moglo u krajnjem izvršiti (pla-titi). Pitanje „penalne stope“ dovodi se u vezu sa moralnim hazardom, tj. mogućnošću da se banke ponašaju nepromišljeno ukoliko očekuju da će biti spasene bez velikog troška.

Budući da je informisano tržište korektno i efika-sno, objavljivanje je poželjno. Međutim, komuni-kacije oko pomoći za hitnu likvidnost su kritične u determinisanju šansi za uspjeh. Informacija o po-moći Bank of England Northern Rock trebalo je da ojača poziciju institucije, ali su novosti o zvaničnoj pomoći sugerisali manjim deponentima da je po-stojao problem, i oni su reagovali u skladu sa tim. Panika 1907. bila je prouzrokovana glasinama da je National Bank of Commerce bila nesolventna. Deponenti su povukli masovno svoju ušteđevinu iz NBOC, što se proširilo i na druge banke. Vodeće ličnosti iz politike i industrije pozvale su na stvara-nje centralizovane bankarske vlasti, kao pokušaj da se spriječi još jedna kriza. Zakon o federalnim re-zervama iz 1913. implementirao je novu centralnu banku SAD.

U novijoj literaturi su se iskristalisale lekcije iz ne-davnih događaja. Adekvatan pristup likvidnosti centralne banke u periodu nevolja, zasnovan na dobro dizajniranim olakšicama, pomaže da se izbjegne da vlasti sebe vide u poziciji potrebe da razmatraju odobravanje zajma u krajnjoj instan-ci. Ukoliko se traži pomoć izvan normalnih kana-la, centralna banka mora gotovo momentalno da ima jasnu ideju o solventnosti problematičnog en-titeta i o kvalitetu raspoloživog kolaterala. Država iz nekoliko razloga mora rano da bude uključena, uz jasnu i stalnu komunikaciju. Ukoliko je podrška instituciji sa poteškoćama takva da je više od pri-vremene, problem sa kojim se suočava javni sektor je kako strukturisati tu pomoć. Podrškom javnog sektora ne bi trebalo da se spasavaju privatni akci-onari i oni koji su odgovorni za vođenje problema-tične institucije.

16

2. Teoretski koncept kreditora krajnje instance

Prethodne krize finansijskog sistema u razvije-nim i zemljama u razvoju ponovo su potencirale istraživanje o tome kako spriječiti i/ili reagovati na takve krize, pri čemu se kao ključna potencira-la bolja regulacija i supervizija. Krize finansijskog sistema stvaraju ogromne troškove ekonomiji, ali i smanjuju efikasnost monetarne politike.Troš-kovi proističu iz činjenice da se volumen i efika-snost intermedijacije smanjuje kada su banke zatvorene ili kada ulažu napore da ojačaju svoj portfelj. Negativan uticaj na efikasnost monetar-ne politike rezultat je neodgovarajućeg reagova-nja problematičnih banaka na promjene kamat-ne stope. Takođe, centralna banka mora da ima visoku dozu opreza u implementaciji monetarne politike usljed bojazni od štetnih posljedica sla-bih banaka.

Neke bankarske krize bile su prouzrokovane pu-canjem mjehura cijena aktive. Iako neodgovaraju-ća monetarna politika može da doprinese smjeru cijena aktive, finansijska tržišta često „entuzijaz-mom“ zavedu učesnike i analitičare u pogrešnom pravcu. Ukoliko nije uspjela da spriječi krizu, cen-tralna banka kao kreditor krajnje instance ima obavezu da se uhvati u koštac sa posljedicama. U slučaju šire sistemske krize, centralna banka može brzo da obezbijedi dodatni bazni novac na osnovu tražnje za njim ukoliko je u pitanju šok koji je povezan sa pouzdanošću (sigurnošću). U ovom kontekstu, kreditor krajnje instance nije u konfliktu sa ciljevima monetarne politike, s obzi-rom da je u pitanju odgovor na promjene tražnje za baznim novcem.

Sva načela V. Bedžeta (Walter Bagehot) su primjenj-ljiva u navedenim okolnostima. Kada su u pitanju problemi pojedinačnih banaka, ne može se sa pre-ciznošću utvrditi da li je pristup olakšici kreditora krajnje instance odgovarajući. Ukoliko je odgo-varajući, trebalo bi da bude adekvatno kolatera-lizovan, uz pristup po penalnoj stopi, dok bi mo-netarna injekcija trebalo da se kompenzira preko drugih operacija. Izazov za centralne banke je da identifikuju da li je ili nije problem (ili će vjerovatno postati) sistemski i, ako jeste, da procijene opseg i vremenski period ublažavanja sveukupnog stanja likvidnosti. Ovaj problem je postao evidentan na-kon berzanskog sloma 1987. godine.

Ističe se da je konačna uloga monetarnih vlasti, ili bi trebalo da bude, upravljanje i nadgledanje (supervizija) bankarskog i finansijskog sektora, kako bi spriječile podsticaj ili posrtanje u pravcu finansijskih poremećaja. Sprečavanje i ublaža-vanje finansijskih kriza – iznenadnog ili poten-cijalnog sloma važnog dijela kreditnog sistema, upućuje na ulogu kreditora krajnje instance cen-tralne banke. Ove krize su povezane s gubitkom povjerenja u rang pojedinih finansijskih institu-cija. Izbori koji se otvaraju monetarnim vlastima, kada su u pitanju neželjene posljedice finansij-skih kriza, mogu se klasifikovati kao: a) ništa ne preduzimati – nepostojanje kriznog menad-žmenta; b) postojanje olakšica kreditora krajnje instance; c) kreiranje međunarodnog kreditora krajnje instance.

Kreditor krajnje instance vrši makar dvije funkcije: kreditor krize, koja obezbjeđuje finansiranje koje se odnosi na krizu; menadžer krize, koja pretpostavlja odgovornost za bavljenje krizom ili potencijalnom krizom. Centralna banka generalno sprovodi obje funkcije. U savremenom sistemu sa fleksibilnim deviznim kursom, centralna banka je pozicioni-rana da funkcioniše kao kreditor krajnje instance, budući da može kreirati likvidnost kada je to po-trebno. Ovo, ipak, nije suštinski preduslov za kre-ditora krajnje instance, pogotovo kada djeluje kao menadžer krize. S. Fišer predlaže mogućnost odre-đivanja agencije koja će se baviti potencijalnim problemima bankarskog sektora i opskrbljivati ga sa dovoljno sredstava za pokriće anticipiranih troš-kova krize.

Kreditiranje u krajnjoj instanci stvara rizik moral-nog hazarda. Prema Fišeru, u domaćoj ekonomiji mogu se koristiti tri oruđa da se suzbije poten-cijalni moralni hazard: a) zvanična regulacija; b) potpomaganje monitoringa privatnog sektora i samoregulacija; c) nametanje troškova onima koji prave greške uključujući, kada je to odgovaraju-će, podršku propadanju. Kreditor krajnje instance koji dobro funkcioniše slijedi nekoliko vodećih principa koje je oblikovao Bedžet. Kreditiranje bi trebalo da je uvijek na osnovu kolaterala, uz provjeru da li je kolateral dobar u normalnim (ne-kriznim) okolnostima. Raspolaganje kolateralom je, iako grub, snažan test da li će institucija u ne-prilikama biti vjerovatno solventna u normalnim okolnostima.

17

U skladu sa drugim principom, penalna (kaznena) stopa je potrebna da se ograniči tražnja za krediti-ma institucije koje nisu u nevoljama. Kreditor kraj-nje instance povremeno pozajmljuje individualnim institucijama umjesto tržištu. „Eksternalnosti“ mogu da proizađu iz neuspjeha drugih institucija i ima-nentnih neizvjesnosti (usljed panike) koje se odnose na stanje na tržištu, kao posljedica panike. Ne posto-ji mogućnost preciznog nagovještavanja okolnosti pod kojima će kreditor krajnje instance ispuniti svoje dvije funkcije. Ipak, kreditor bi trebalo da specificira opšte principe na osnovu kojih će djelovati.

Analitička osnova za dobro poznati sindrom „isu-više velik da bi propao“ i princip za „konstruktivnu nejasnoću“ može se pronaći u modelu kreditora krajnje instance Gudarta i Huanga (1999). Ključni rezultati su da, ako je prenošenje panike (moralni hazard) glavna briga, centralna banka je preko-mjerno (malo) podstaknuta da spasava banke, a rezultirajući ekvilibrijum je visok (nizak). Kada se i zarazna panika i moralni hazard zajedno anali-ziraju, podsticaji centralne banke za spašavanjem samo su neznatno slabiji nego kod same zarazne panike. Optimalna politika centralne banke mogla bi biti „nemonotonična“ na veličinu banke. Model se analizira u jednom periodu ili kao dinamički.

Za razliku od jednog perioda, u dinamičkom okvi-ru optimalna politika spasavanja centralne banke može biti nemonotonična za veličinu banke, a sama optimalna politika je vremenski promjenjiva. Ako je prenosna panika glavna briga, onda će centralna banka generalno imati prekomjeran podsticaj da spasava banke preko KKI, mada su ti podsticaji da se spasavaju velike (male) banke snažni (slabi), a time je ravnotežni nivo rizika visok (nizak). Ako je moralni hazard glavni problem, onda centralna banka gene-ralno ima malo podsticaja da spasava banke preko KKI, i njeni podsticaji ne zavise od veličine banke. Kada se uzme i jedno i drugo u obzir, podsticaji su jači nego u okviru jednog perioda, ali slabiji nego u dinamičkom okviru samo sa prenosnom krizom.

Ključni rezultat koji proizlazi iz modela je da je pre-nosna kriza ključni faktor koji utiče na podsticaj centralne banke u obezbjeđenju KKI, što ne važi za moralni hazard. Kada je prenosna kriza (panika) glavna briga, centralna banka ima snažan podsti-caj da pruži KKI, a kada se uključi i moralni hazard, čak i ako to slabi podsticaj centralne banke, njeni

efekti su sasvim slabi, a kvalitativne karakteristike podsticaja centralne banke ostaju iste kada je pani-ka glavni problem. Ovo je zbog toga što je moralni hazard samo neugodan nus produkt panike. Kad ne bi bilo zabrinutosti za paniku, podsticaj central-ne banke da obezbijedi KKI bio bi vrlo slab, a kao posljedica – bio bi prilično mali moralni hazard.

3. Mogućnost funkcionisanja međunarodnog kreditora krajnje instance

Kao što je KKI važan u domaćoj ekonomiji, prema pojedinim autorima, postoji slična potreba u me-đunarodnom finansijskom sistemu za nezavisnom agencijom koja će djelovati kao KKI za zemlje u kri-zi1. Potreba se javlja zbog toga što međunarodni tokovi kapitala ne samo da su ekstremno nestabil-ni, već i zarazni (contagious), pokazujući klasične znake finansijskih panika, odnosno zato što me-đunarodni KKI može pomoći da se ublaže efekti ovih nestabilnosti, a možda i sama nestabilnost. Fišer ukazuje da je MMF na značajan način već vršio ulogu međunarodnog KKI, da ima kapacitet da djeluje i kao krizni kreditor i krizni menadžer u pojedinim zemljama, čak iako nije međunarodna centralna banka.

Kako je i ranije sugerisano, nije neophodno da u zemlji centralna banka bude KKI. Finansijska struk-tura MMF-a blizu je onoj kod kreditne unije, a ima pristup pulu sredstava koje može odobriti zemlja-ma članicama. U mogućnosti je da skupi značajna finansijska sredstva kako bi reagovao na krizu. U slučaju sistemskih problema, MMF se može zadu-živati na osnovu aranžmana o pozajmljivanju. Kao krizni menadžer, MMF je opredijeljen da vodi pre-govore sa zemljama članicama koje su u krizi, kao i da koordinira u aranžiranju finansijske pomoći. Iako je MMF posljednjih godina demonstrirao spo-sobnost brzog pomjeranja u susret krizi, glavno ograničenje njegove sposobnosti da djeluje na vri-jeme, prema Fišeru, je isuviše dugo odugovlačenje vlada u pristupanju MMF-u.

U periodu prije aktuelne krize naglašavalo se: da bi olakšice KKI MMF-a funkcionisale efikasno, ne-ophodno je sprovesti glavne reforme međuna-rodnog sistema. Reforme koje bi smanjile frekven-tnost i obim kriza obuhvataju: a) poboljšanje i im-plemenetaciju međunarodnih standarda (poput

18

bankarskih Bazela i MMF-a) i ostalih važnih stan-darda koji su bili razvijeni ili su bili u procesu izra-de; b) promjene na unapređenju transparentnosti i povećanju relevantnih informacija; c) poboljšanje procedura za primjenu u privatnom sektoru. Kra-jem 1997. MMF je uključio Dodatnu olakšicu rezer-vi (SRF), kojom se mogu odobravati zemljama koje su u krizi krediti u velikim iznosima po penalnim stopama, a razmatrana je i uslovna olakšica2.

Problem moralnog hazarda mogao bi biti tretiran preko istih kanala koji su predloženi za domaćeg kreditora krajnje instance: zvanična regulacija, nadgledanje privatnog sektora i samoregulacija i uvođenje troškova onima koji pogrešno postu-paju. Uvođenje penalne stope obeshrabrivalo bi moralni hazard, a nove procedure koje se odnose na privatni sektor trebalo je značajno da smanje moralni hazard investitora. Problem bi bio kako podstaći zemlje da usvoje međunarodne standar-de. Fišer je sugerisao da bi samo nekoliko zemalja bilo prihvatljivo za zaduživanje kod KKI. Iako bi za razvoj standarda i međunarodni mehanizam kon-trole bilo potrebno vrijeme, u međuvremenu bi mogao biti dizajniran tranzicioni proces u kojem bi se zemlje kvalifikovale za novu olakšicu3.

Može se primijetiti da Fišer promoviše ekspanzivnu ulogu MMF-a, koji je bio predmet ozbiljnih optužbi kritičara njegovih performansi, ne samo zbog pre-poruka politike, već i s obzirom na bazičnu agendu zajmova, čime je kreiran moralni hazard u zemlja-ma koje se zadužuju i kod stranih kreditora. Glavna razlika između centralne banke, kao KKI, i MMF-a, prema kritikama, je da je MMF-u potrebno gla-sanje njegovog Izvršnog odbora da bi preduzeo neku akciju4. Takođe, očekivalo se da dese promje-ne u međunarodnom finansijskom sistemu koje je Fišer opisao: pomjeranje ka plivajućim deviznim kursevima, veći holdinzi međunarodnih rezervi u zemljama u razvoju, uključenost privatnog sektora u finansijske krize, međunarodni standardi.

Za razliku od autora koji apostrofiraju da MMF nema ni atribut KKI – moć da kreira neograničeni iznos baznog novca i nezavisnu vlast da sprovede tu moć, drugi autori (npr. Miškin) smatraju da po-stoji snažna utemeljenost za međunarodnog KKI. Prema njima, u industrijskim zemljama centralne banke imaju sposobnost da ekspanzivnom mo-netarnom politikom i operacijama KKI kanališu

sredstva onima s produktivnim investicionim mo-gućnostima. Pogled na asimetrične informacije ukazuje da je mnogo manja vjerovatnoća da cen-tralne banke u zemljama s mladim tržištima imaju ovu sposobnost. U skladu s ovim pogledom, po-stoji jak argument da međunarodni KKI može biti potreban da se savladaju finansijske krize u ovim zemljama.

Međutim, uključivanje u aktivnosti KKI, uprkos ovoj potrebi, stvara ozbiljan problem moralnog hazarda koji finansijske krize čini vjerovatnijim. KKI koji ne limitira dovoljno ove probleme može situaciju učiniti lošijom. Đanini (1999) je istraživao da li se i kako praksa nacionalnog kreditora krajnje instance može prilagoditi međunarodnom nivou. Na nacionalnom nivou, efikasnost takve prakse zasnovana je na izmjeni raspoloživih resursa, teh-ničkoj diskreciji kada se to tiče priloženog stanja, ex ante superviziji i moći nametanja provođenja. Neke karakteristike međunarodnog okruženja, ipak, otežavaju primjenu ove strukture, čime se može objasniti zašto su svojevremeno paketi po-moći velikog obima funkcionisali slabije od zado-voljavajućeg.

Džini i Viploš (2001) su analizirali na koji način međunarodni KKI može spriječiti bankarske i va-lutne krize u zemljama u razvoju. Uporedili su dva različita aranžmana: jedan, u kojem međunarodni KKI povećava likvidnost na međunarodnim finan-sijskim tržištima, i jedan u kojem se njegovi resursi koriste da potpomognu domaće bankarske sigur-nosne mreže. Oba aranžmana zahtijevala bi važne promjene u globalnoj finansijskoj arhitekturi - prvi bi zahtijevao globalnu centralnu banku koja emi-tuje međunarodnu valutu, a drugi bi morao da funkcioniše kao „međunarodni bankarski fond“ koji je blisko involviran u superviziju domaćih ban-karskih sistema.

4. Kreditor krajnje instance u koncepciji Fede-ralni rezervi

Federalne rezerve su u septembru 1998. organi-zovale spasavanje gigantskog i „prominentnog“ hedž fonda LTCM, koji je bio na ivici propasti. In-tervencija FED je, navodno, imala za cilj da predu-prijedi moguće destruktivne posljedice po svjet-ska finansijska tržišta. Ipak, intervencija FED je bila

19

pogrešno usmjerena i nepotrebna jer LTCM inače ne bi propao. Zabrinutost za efekte sloma fonda na finansijskim tržištima bila je preuveličana. In-tervencija je kratkoročno pomogla akcionarima i menadžerima fonda da se okoriste više nego što bi to bilo uobičajeno. Intervencija je imala i ozbiljnije dugoročne konsekvence, uključujući i diskredita-ciju doktrine FED-a spašavanja velikih finansijskih firmi, odnosno ponovo potkopala moralni autori-tet kreatora politike FED.

Finansijski sistem SAD je nametnuo ozbiljan moral-ni hazard cjelokupnoj ekonomiji. FED su u dekad-nom periodu održavale kratkoročne kamatne sto-pe na rekordno niskim nivoima, dajući podsticaj Vol stritu da kreira rizične zajmovne proizvode, poput subprimarnih i kamatnih proizvoda koji su bili po-stavljeni da propadnu. Zajmovi su bili prepakovani i prodati Vol stritu, između ostalih, u formi CDO ili CMO. U slučaju prodaje (foreclosure), ove nove ino-vacije bi onemogućile pronalazak holdera instru-menta. Kada su 2006. hipotekarni zajmovi počeli da pokazuju svoju lošu stranu, investicione banke su ubrzano gubile svoje deponente, izazvavši prilično brzo napad na Bear Stearns. Za razliku od 1907, kada bi nesolventne banke propale, sada je bio prisutan „neodgovoran“ KKI, tj. Federalne rezerve.

Posljedica snižavanja kamatnih stopa FED-a, kako bi navodno spasile finansijski sistem, je da se bezob-zirne banke nisu smatrale odgovornim za svoje ak-cije. Nakon što je kriza finansijskog sistema dosegla vrhunac u jesen 2008, izrađena je strategija kojom bi se „potpomoglo zdravlje“ bankarskog sistema i „lansiralo“ kreditiranje. Plan rekapitalizacije je imao sekundarni efekat – cunami merdžera kojim su naj-veće banke koristile novac poreskih obveznika da bi postale još veće, udaljavajući manje, slabije banke sa tržišta. Takođe, redukovala se konkurencija koja ko-risti potrošačima i omogućavala eksplozija bankar-skih provizija. Postalo je jasno da preuzimanja koje finansira država imaju manje koristan uticaj na eko-nomiju u odnosu na povećanje kreditnog nivoa.

Pojedini analitičari ističu da je jeftinije za zemlju da jednostavno spase banke. Navodi se primjer Velike depresije, kada je između 1929. i 1933. jedna od pet banaka propala. To je, navodno, prouzrokova-lo ogromne probleme ekonomiji, uz pad realnog BDP od 29 odsto i uz stopu nezaposlenosti od 25 procnata. Ipak, činjenica je da je tokom ove finan-

sijske krize nekoliko stotina manjih i srednjih bana-ka propalo u SAD. Najveće banke su u ranom pe-riodu (do 19. septembra) dobile sredstva iz TARP programa, i to zvanično: Bank of America5 i Citigro-up po 45 milijardi dolara, JP Morgan Chase i Wells Fargo po 25 milijardi, a Goldman Sachs i Morgan Stanley po 10 milijardi. Nestankom nekoliko većih banaka došlo je do veće koncentracije u ovoj indu-striji nego prije krize.

Najveće, najpovezanije banke – „isuviše velike da bi propale“ – ostvaruju korist od implicitne pomoći poreskih obveznika, s obzirom da njihovi troškovi finansiranja adekvatno ne odražavaju rizik propa-sti. Te „dotacije“ zauzvrat stvaraju ekonomski pod-sticaj bankama da rastu još više kako bi dostigle status „too big to fail“. Državnim spasavanjem na-građuju se firme koje bazično propadaju po stvar-nim tržišnim standardima. U namjeri FED-a da podupire bilanse stanja gigantskih banaka i vraća povjerenje u finansijski sistem, značajnu ulogu su dobili i poreski obveznici, čije su stotine milijardi dolara usmjerene ka bankama koje su prvenstve-no i prouzrokovale krizu.

Kompanije poput AIG, Fannie Mae, Freddie Mac, Bank of America i Citigroup dale su veliki doprinos tekućem metežu u SAD, ali i šire, pomamnim uče-stvovanjem u špekulativnom ambijentu i okruže-nju (manipulativnom) sa mjehurom naduvenim dugom. Glas-Stigelov zakon je ukinut 1999, što je razlog zašto su banke bile u mogućnosti da trguju hartijama pokrivenim aktivom (ABS) i izazovu pu-canje sistema devet godina kasnije. Godinu nakon tržišnog sloma, bilansi stanja mnogih finansijskih kompanija su bili prepuni toksičnih aktiva, što zna-či da je problem finansijske nesolventnosti i dalje bio prisutan. Američke banke se nisu suočile sa krizom likvidnosti, već je realnost postala kriza sol-ventnosti, koja je eksplodirala propašću Lehman Brothersa.

Argument za koncept „isuviše velik da bi propao“ polazi od toga da su velike firme velike iz nekog ra-zloga. Prevedeno, zajam od šest milijardi ne može odobriti manja banka. No, tačno je i da šest ma-lih banaka može odobriti po milijardu. Povećanje broja konkurentskih banaka ne smanjuje ukupan iznos kapitala u finansijskom sistemu. Argument da su velike banke efikasnije, takođe, nije održiv. Upravo je istraživanje FED-a o performansama

20

menadžera u periodu od 1980. do 1993. pokazalo nedostatak povećanja efikasnosti ili profitabilnosti kao rezultat bankarskih merdžera. Novija istraživa-nja su došla do sličnih rezultata: efikasnost se ne povećava značajno veličinom banke, ako je ekono-mija obima važna determinantna uspjeha. Slično je i kada je riječ o poslovanju banaka.

Činjenica da je FED snažno favorizovao velike ban-ke sa Vol strita sugeriše da im je omogućio masi-van rast i veliku moć6, dok je dopustio da stotine malih banaka nestane. Koncept „isuviše velik da bi propao“ operativno je preformulisan u „što veće i veće, to bolje“. 1970. godine pet najvećih banaka držalo je 17 odsto ukupnih aktiva bankarske in-dustrije SAD, a danas šest najvećih banaka u SAD raspolaže polovinom aktiva7. Činjenica da su po-jedine nebankarske firme, poput AIG, važne zbog međupovezanosti u globalnom finansijskom siste-mu sa bankama kao što je Goldman Sachs, upućuje ponovo na potrebu da se GS-u omogući što bolje funkcionisanje. FED su u tajnosti i bez javne deba-te (glasanja u Kongresu) odlučile koje su institucije vrlo bitne da bi bile spasene.

Najveća banka na svijetu, Federalne rezerve, to-kom posljednje finansijske krize tajno je sprovela najveće spasavanje u svjetskoj istoriji. Iznos koji je savezna država potrošila spasavajući velike ban-ke (700 milijardi dolara, TARP) je izrazito manji od stvarnog iznosa. Prema izvještaju o ograničenoj reviziji GAO (strana 131), dostupnom svim člano-vima Kongresa, FED su u periodu od 1. decem-bra 2007. do 21. jula 2010. preusmjerile bankama u SAD i širom svijeta 16.1 triliona dolara, gotovo oslobođenih kamate. To je jedan od pokazatelja kako funkcioniše sistem „slobodnog tržišta“. O ko-likom se iznosu radi, dovoljno pokazuje podatak o BDP SAD na nivou od 14.58 triliona dolara (2010), dok je sadašnji nacionalni dug SAD nešto iznad 15 triliona dolara.

Citigroup - $2.513 triliona•Morgan Stanley - $2.041 triliona•Merrill Lynch - $1.949 triliona•Bank of America - $1.344 triliona•Barclays PLC - $868 milijardi•Bear Sterns - $853 milijardi•Goldman Sachs - $814 milijardi•Royal Bank of Scotland - $541 milijardi•JP Morgan Chase - $391 milijardi•

Deutsche Bank - $354 milijardi•UBS - $287 milijardi•Credit Suisse - $262 milijardi•Lehman Brothers - $183 milijardi•Bank of Scotland - $181 milijardi•BNP Paribas - $175 milijardi•Wells Fargo - $159 milijardi•Dexia - $159 milijardi•Wachovia - $142 milijardi•Dresdner Bank - $135 milijardi•Societe Generale - $124 milijardi•“Ostali zajmoprimaoci” - $2.639 triliona•

Prema izvještaju revizora GAO, približno 3.08 trilio-na dolara usmjereno je stranim bankama u Evropi i Aziji. Većina zajmova za spasavanje je odobrena po kamatnim stopama ispod tržišnih8, što je omo-gućilo mnogim finansijskim institucijama da brzo ostvare ogromne profite (milijarde dolara). Osim pomenutog, FED su platile bankama 600 miliona dolara kako bi pomogle sprovođenje programa vanrednog pozajmljivanja. Dalje, prema GAO, FED su platile začuđujućih 659.4 miliona dolara „provi-zije“ finansijskim institucijama koje su, prije svih, prouzrokovale finansijsku krizu9. Pomenuto je mo-guće ako centralna banka suštinski nije dio vlade, odnosno ako je privatna institucija, privatni ban-karski kartel, što je u slučaju FED, fakticitet.

Dodatne zamjerke koje se mogu uputiti operacio-nisanju FED-a odnose se na niske kamatne stope koje se negativno odražavaju na ekonomiju i na tzv. telegrafisanje tržištu FED-a o svojim odluka-ma, čime se daje špekulantima prednost u odnosu na druge investitore. Držanjem prekonoćnih stopa kreditiranja između 0.00 i 0.25 odsto, banke su bile u poziciji da kupe bezrizične državne hartije SAD, koje donose mnogo više nego što su troškovi fi-nansiranja. Takođe, banke mogu dodatno da uzaj-mljuju korišćenjem državnih hartija kao kolaterala za prekonoćne i „terminske“ zajmove. Potom kori-ste novac koji su uzajmile da kupe još više držav-nih hartija. Transakcije se nanovo odvijaju, omogu-ćavajući bankama da same sebe leveridžuju.

Dakle, virtuelno slobodan novac dozvoljava ban-kama da finansiraju svoje „trgovačke knjige“10. Pro-blem se dodatno povećava objavljivanjem namje-ra FED-a da drži kamatne stope ultra niskim u peri-odu od dvije godine. Nešto slično se dešava nakon nedjeljnih sastanaka FOMC-a. Snalažljivi učesnici

21

na tržištu znaju da mogu jeftino da se zaduže kako bi leveridžovali trgovačke knjige sve dok FED ne nagovijesti da mijenja smjer. Tzv. „Operacija okre-ta“ je navodno sprovođena s ciljem stimulisanja tražnje niskim kamatnim stopama u dužem vre-menskom periodu, što nije efektuirano. Rast naj-većih igrača na Vol stritu u potpunosti zavisi od politike jeftinog novca FED-a. Vještački niske stope negativno utiču na tržišta i ekonomiju kreiranjem volatilnosti.

Literatura

Bernstein, Asaf, Eric Hughson, and Marc D. Weidenmier. 2008. „Can a Lender of Last Resort Stabilize Financial Markets? Lessons from the Founding of the FED“. Working Paper (October). Cambridge, MA: National Bureau of Economic Research.

Fischer, Stanley. 1999. „On the Need for an International Len-der of Last Resort“. New York (3, January): Speech. Ameri-can Economic Association and the American Finance Associ-ation. International Monetary Fund.

Freixas, Xavier, Bruno M. Parigi, and Jean-Charles Rochet. 2003. „The Lender of Last Resort: A 21st Century Approach“. Working Paper (December). Frankfurt am Main: European Central Bank.

Freixas, Xavier, and Bruno M. Parigi. 2008. „Lender of Last Re-sort and Bank Closure Policy“. Presented at CESifo Area Conference on Applied Microeconomics (March). CESifo Working Paper (April).

Giannini, Curzio. 1999. „Enemy of None but a Common Friend of All’? An International Perspective of the Lender-of-Last-Resort Function“. Working Paper (January). Washington, D.C: International Monetary Fund.

Goodhart, C. A. E. 1999. „Myths about the Lender of Last Re-sort“. International Finance 2:3, pp. 339-360.

Goodhart, Charles, and Hauzhou Huang. 1999. „A Model of the Lender of Last Resort“. Working Paper (March). Washin-gton, D.C: International Monetary Fund.

Heffernan, Shelagh. 2005. Modern Banking. London: John Wiley&Sons.

Jeanne, Olivier, and Charles Wyplosz. 2001. „The Internatio-nal Lender of Last Resort: How Large is Large Enough?“. Working Paper (May). Washington, D.C: International Mo-netary Fund.

Kahn, Charles M., and Joao A. C. Santos. 2001. „Allocating Bank Regulatory Powers: Lender of Last Resort, Deposit Insu-rance and Supervision“. Working Paper (August). Basle: Bank for International Settlements.

Lakić, Slobodan. 2006. Instrumentarijum monetarnog menad-žmenta. Podgorica: Ekonomski fakultet.

Lakić, Slobodan. 2010. „Monetarno upravljanje i kontrola u uslovima neizvjesnosti i krize“. Montenegrin Journal Of Economics No11. Podgorica: ELIT.

Schwartz, Ana. 1999. „Is there a Need for an International Len-der of Last Resort?“. Cato Journale No 1 (Spring/Summer). Wshington, D.C: Cato Institute.

Endnotes:

(Endnotes)1 Prema Ketelu i Magnusu (1986), šest trendova u međuna-

rodnom bankarstvu od ranih 70-ih povećalo je potrebu za međunarodnim KKI, novim oblicima međunarodne koor-dinacije centralne banke i supervizije: rastuća zavisnost zemalja u razvoju od komercijalnog kreditiranja; rapidno povećanje finansijskih potreba zemalja u razvoju; trend rasta racija dug-usluge; koncentracija bankarskog kredi-tiranja; koncentracija bankarskih depozita; izmijenjene supervizorske potrebe tržišta .

2 SRF uključuje i penalnu stopu i ideju “slobodnog kreditira-nja”, koje bi se u međunarodnom kontekstu moglo odno-siti na uslove koje međunarodni KKI ispunjava za rano kre-ditiranje i sa dovoljnim iznosima drugim zemljama koje bi mogle biti pod uticajem prenošenja krize. Sporazum o povećanju kvota daje kapacitet MMF-u da to ostvari.

3 Promjene, prema Fišeru, ne bi trebalo da rezultiraju pove-ćanjem kreditiranja MMF-a, a ako bi reforme uspjele bilo bi manje međunarodnih kriza i manje potrebe za kriznim kreditiranjem.

4 Ratifikacija odluka u MMF-u (85% glasova) nije moguća bez prihvatanja SAD koje kontrolišu preko 14% glasova. To ukazuje da je MMF državni i klasni instrument privatnih interesa SAD. MMF-ovi programi spašavanja narušavali su ekonomske suverenitete zemalja. Desetine milijardi dola-ra iz programa MMF-a često nisu značile pozitivan priliv kapitala u neku zemlju već podmirivanje zapadnih finan-sijskih institucija i valutnih špekulanata. Zemlja bi potom otplaćivala dug godinama.

5 Poput Citigroup, Bank of America je dvostruki dobitnik sredstava TARP. Prigrabila je dvije kompanije – Merrill Lynch i Countrywide Financial Group, koje su takođe uzaj-mljivale milijarde kod centralne banke.

6 Veličinom dolazi moć – da se plate lobisti, zakonodavci i da se promijeni regulacija.

7 Misli se na „super-šest“: JP Morgan, Bank of America, Citigroup, Wells Fargo, Goldman Sachs Group i Morgan Stanley, koje su u septembru 2011. povećale svoje holdin-ge za 39% (na 9.5 triliona dolara) u odnosu na 2006.

8 Na primjer, 20. oktobra 2008. centralna banka SAD je odo-brila 113.3 milijardi zajma na 28 dana preko Term Auction Facility po stopi od 1.1%. Ta kamatna stopa je bila manja od trećine od 3.8% koje su banke obračunavale jedna dru-goj za jednomjesečne zajmove tog dana.

9 Federalne rezerve plaćaju faktički banke da ne odobravaju zajmove. U skladu sa Zakonom o vanrednoj ekonomskoj stabilizaciji (2008.), FED-u je dozvoljeno da plati kamatu na „viškove rezervi“ koje banke iz SAD drže kod centralne banke. Od 2008. taj iznos prelazi 1.5 triliona dolara.

10 Banke ili korporacije uzimaju novac koji im nije potreban jer je suštinski besplatan – 1% kamate u pojedinim sluča-jevima i jedna desetina procenta u drugim. Novac se inve-stira u bilo što što donosi kamatu, a to uključuje i toksične aktive u knjigama mnogih zajmoprimalaca, koje ovi nisu morali da prodaju jer su obezbijedili finansiranje za drža-nje u knjigama. Ovo je praksa koja je i u poslednje vrijeme bila prisutna.

22

Umjesto uvoda

Biznis zone su oblik preduzetničke infrastrukture koji predstavlja građevinski uređen i komunalno opremljen prostor, a namijenjen je za usklađeno i plansko korišćenje od strane većeg broja preduze-ća i preduzetnika, pri čemu planski i usklađen pri-stup omogućava zajedničko korišćenje prostora, komunalnih, administrativnih, finansijskih, tehnič-kih i drugih usluga, ostvarujući tako niže troškove poslovanja. Riječ je o dijelu gradskog prostora na-mijenjenom, prije svega, industrijskoj proizvodnji u kojoj je podignut veći broj pogona. Industrijski pogoni često imaju zajedničku infrastrukturu (že-ljeznice, putevi, gasovod, električni vodovi, vo-dovod, kanalizacija, telekomunikacije itd). Prema tome, biznis zona nije funkcionalni nego prostorni pojam. Mogu nastati spontano, ali se najčešće to radi planskim mjerama. U biznis zoni potencijalni korisnici treba da imaju povoljnije uslove za rad, prije svega zbog riješenih infrastrukturnih proble-ma (saobraćajna, komunalna, energetska i komu-nikaciona infrastruktura), smanjenih troškova po osnovu cijene zakupa poslovnih prostora i nižih troškova administracije (zajedničke službe).

Biznis zone se formiraju kako bi se podstakao ra-zvoj malog i srednjeg biznisa kao i povećao broj direktnih stranih investicija kroz povoljnosti inve-stitorima pri gradnji poslovnog prostora na potpu-no infrastrukturno opremljenom zemljištu.

Biznis zone - Amerika i EU iskustva

Stvaranje biznis zona u Americi se ispostavilo kao uspješna inicijativa od strane vlade država Central-ne Amerike, kako bi promovisali trgovinu, privla-čenje direktnih stranih investicija i uspostavljanje komercijalne veze i poslovnih mogućnosti. Biznis zone imaju mnoge pozitivne efekte, uključujući doprinose u socijalnom i ekonomskom razvoju od-govarajućih zemalja i regiona, diversifikaciju izvoza, stvaranje novih radnih mjesta i jačanja privredne dinamike između zemalja. One su, takođe, atraktiv-na opcija za investitore jer omogućavaju kompani-jama da povećaju konkurentnost poslovanjem pod šemom podsticaja i benefita. Preduzeća osnovana u okviru biznis zone dobijaju brojne podsticaje, uključujući poreske olakšice i dr. Osnivanje biznis zona u Americi je postalo važno sredstvo za po-

većanje privrede zemalja u regionu. Svaka zemlja je razvila svoj poseban zakon kako bi na što lakši način obezbijedila funkcionisanje stranih kompa-nija. Fiskalni podsticaji i koristi odobreni od strane različitih zemalja Amerike su slični. Oni uključuju potpuno ili djelimično oslobađanje od poreza na ograničeni period, porez ana dodatu vrijednost, carinskih dažbina, kao i na uvoz i izvoz određenih proizvoda. Ove poreske olakšice se, generalno, odobravaju kompanijama osnovanim u biznis zoni, kao i kompanijama koje upravljaju biznis zonom (obično lokalne kompanije koje iznajmljuju prostor investitorima i prodaju im razne usluge).1

Kad se uspješno pokrenu, evropski biznis i tehno-loški parkovi igraju ključnu ulogu u urbanoj eko-nomiji, obezbjeđujući zapošljavanje, konkuren-tnost preduzeću i cvjetanje inovacija. Takođe, oni mogu biti i mjesta koja pate od problema, kao što su loše upravljanje životnom sredinom, zakrčenje saobraćaja i zagađenje. Evropska unija finansira istraživački projekat pod nazivom ECOPADEV, koji ima za cilj da pruži takvim sredinama održivu bu-dućnost obezbjeđujući eko biznis parkove.

Evropski gradovi su morali brzo da se razvijaju to-kom prošlog vijeka, da se zapošljava što veći broj ljudi. Sada oko 80 odsto Evropljana živi u urba-nim sredinama, ali to je pritisak na lokalne resur-se, uključujući i one industrijske prostore gdje bi preduzeća trebalo da rastu i prosperiraju. Takođe, treba naglasiti da mnoge biznis zone u Evropi po-stoje, iako funkcionišu u neodrživom stanju. Često lokalne vlasti nemaju informaciju o tome kako se upravlja ovakvim zonama.23

Benefiti za MSP u Biznis zoni

Složen program podsticajnih mjera na državnom nivou obavezuje lokalne samouprave da u cilju privlačenja investicija donesu odluke o olakšicama za ulaganja. Svaka lokalna samouprava treba da usvoji svoj program olakšica kojima teži da privuče strane investitore da ulažu u razvoj tog područja.

Moguće povoljnosti na nivou lokalne samouprave su:

Olakšice u dijelu plaćanja komunalnih ili dru-•gih naknada;Povoljna cijena zakupa/kupovine prostora za •

BIZNIS ZONA - PREDUZETNIČKI INSTRUMENTDoc. dr Dragan Lajović

23

biznis zone;Mogućnost definisanja povoljnog modela pri-•vatno-javnog partnerstva;Infrastrukturno opremanje na područijima •gdje ne postoji;Na zemljištu i objektima koji su u vlasništvu •lokalne samouprave, a nalaze se u biznis zoni, omogućiti investitorima povoljan paket olak-šica u dijelu zakupa, korišćenja ili kupovine ;Oslobađanje ili umanjenje plaćanja komunal-•nih naknada;Organizovanje u okviru lokalnih samouprava •one stop shop tijela radi bržih i efikasnijih pro-cedura;Sagledavanje daljeg razvoja biznis zona u pro-•stornim planovima i planovima razvoja.

Podsticajne mjere su jedan od glavnih faktora prili-kom donošenja odluke investitora da pokrene svoj biznis unutar zone.

Takođe, biznis inkubator predstavlja jedan od elemenata preduzetničke infrastrukture kojim se omogućava razvoj novoosnovanih mikro i malih preduzeća tokom prvih godina poslovanja. Ovaj oblik institucije obezbjeđuje preduzećima prostor, infrastrukturu i različite oblike podrške i usluga koje im omogućavaju da vode svoje poslove. Podstica-njem razvoja inovativnih start-up ili mikro i malih preduzeća sa velikim potencijalom rasta i dodatne vrijednosti, doprinosi se održivom ekonomskom rastu lokalnih zajednica, kao i povećanoj moguć-nosti zapošljavanja. Inkubator će služiti kao prva tačka kontakta, one stop shop za svako start up ili mikro i malo preduzeće. To će obezbijediti predu-zetnicima proizvode i usluge na dva načina i to:

Proizvode i usluge koje nudi direktno inkuba-•tor;Inkubator će biti središte za različite usluge i •programe koje nude druge potporne institu-cije i okupljaće ih na jednom mjestu.

Inkubator podstiče kompanije da postanu samo-stalne dok traje period inkubacije, za koji su predvi-đene tri godine, plus jedna ukoliko je to potrebno.

Kako bi biznis zona poslovala kao poseban entitet predlaže se osnivanje preduzeća koje bi upravljalo biznis zonom i koje bi bilo angažovano na imple-mentaciji usvojenih rješenja od strane nadležnih lokalnih i državnih institucija. Preduzeće bi odredi-

lo menadžment koji bi upravljao zonom i kontroli-sao njeno formiranje. 4

Uprava biznis zone bi trebala biti one stop shop i pružati sljedeće usluge:

Pomoć pri osnivanju novog preduzeća i/ili za-•jedničkog ulaganjaPomoć pri pribavljanju potrebnih dozvola od •lokalnih i državnih institucijaPomoć prilikom zaključivanja poslova•Pomoć pri carinjenju, otpremi i špediciji•Povezivanje sa domaćim preduzećima i po-•stojećim ulagačimaPomoć prilikom umrežavanja na lokalnom i •državnom nivou, s visokoobrazovnim institu-cijama, lokalnim i državnim organima uprave, kao i provajderima poslovnih uslugaOrganizovanje programa obuke i edukacije za •zaposlene i poslodavce u biznis zoni.

Takođe, Investiciono-razvojni fond Crne Gore A.D. podržava aktivnosti Vlade Crne Gore na implemen-taciji Projekta razvoja biznis zona u Crnoj Gori kao značajnog generatora razvoja malog i srednjeg preduzetništva i, s tim u vezi, podsticaja ravno-mjernog regionalnog razvoja i povećanja zaposle-nosti. IRF ima potencijal da, u zavisnosti od daljeg razvoja biznis zona u Crnoj Gori, definiše posebnu kreditnu liniju za investitore koji iskažu spremnost da ulažu u biznis zone.

SWOT analiza za biznis zone u Crnoj Gori1.

Analiza snage i slabosti biznis zone, kao i prilika i prijetnji iz okruženja, može se sumirati u tabeli na sljedećoj strani.

Swot analiza upravo ukazuje na opravdanost po-teza koji treba učiniti u budućnosti (uvođenjem biznis zona) kako bi se minimizirale slabosti i izbje-gle prijetnje koje dolaze uglavnom od tržišta, a ujedno iskoristila sve snage i prilike.

Zaključak

Stvaranje biznis zona jedno je od najsnažnijih sredstava u rukama opština, gradova i regija da u svoj prostor privuku industriju. Za državu ili lokal-ne uprave to znači pojednostavljivanje procedure i garanciju sprovođenja zoniranja i planiranja razvo-ja i zaštite okoline.

24

Biznis zone su projekt Vlade Crne Gore kojim se želi podsticati razvoj malog i srednjeg preduzet-ništva na infrastrukturno opremljenom zemljištu. Razvojem biznis zona na nivou jedinica lokalne samouprave želi se podsticati ravnomjeran razvoj Crne Gore i povećanje zaposlenosti.

Projekat razvoja biznis zona u Crnoj Gori predstavlja šansu za razvoj malih i srednjih proizvođačkih kapa-citeta. Ovim se doprinosi kako ekonomskom pros-peritetu lokalne samouprave, tako i države u cjelini.

Da bi se osnovala biznis zona, podrazumijeva se is-punjenje sljedećih obaveza lokalne samouprave, od-nosno vlasnika prostora koji je obuhvaćen zonom:

Usvajanje pravilnika o utvrđivanju kriteriju-•ma i postupaka za dodjelu u zakup prostora zone;Usvajanje pravilnika o načinu korišćenja pro-•stora zone;Izrada tipskog ugovora o odnosima operatora •i korisnika zone.

Osnovni kriterijumi koji predstavljaju smjernice za definisanje biznis zone na područjima pojedinih lokalnih samouprava su:

Definisanje lokaliteta1. Infrastrukturno opremanje2. Pravna regulativa3. Planska dokumentacija4. Olakšice na nivou lokalne samouprave5. Djelatnosti u biznis zoni6. Formiranje biznis inkubatora i tehnoloških 7. parkovaProglašenje biznis zone.8.

Korisnici zone su mikro, mala i srednja preduzeća koja se bave lakom industrijom koja ne zagađuje životnu okolinu, inovativni preduzetnici sa nagla-skom na ICT, mikro i mala preduzeća koja se bave naučno-istraživačkom djelatnošću. Korisnici mogu biti domaća i strana preduzeća koja obavljaju dje-latnosti iz navedenih oblasti:

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo•Prerađivačka industrija •Saobraćaj i skladištenje •Stručne, naučne i tehničke djelatnosti •Informisanje i komunikacije •

Osnovni uslovi koje preduzeće treba da ispunjava su da ima predstavništvo u Crnoj Gori i da je u pri-vatnom vlasništvu.

Literaturahttp://www.nassarabogados.com/files/legal-free_zones.pdfhttp://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/procedu-

ral_aspects/imports/free_zones/index_en.htmhttp://ec.europa.eu/research/environment/newsanddoc/

article_3892_en.htmhttp://www.minekon.gov.me/ministarstvohttp://www.ifc.org/ifcext/fias.nsf/AttachmentsByTitle/

SEZpaperdiscussion/$FILE/SEZs+report_April2008.pdf

Endnotes:

(Endnotes)1 http://www.nassarabogados.com/files/legal-free_zones.

pdf2 http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/proce-

dural_aspects/imports/free_zones/index_en.htm3 http://ec.europa.eu/research/environment/newsan-

ddoc/article_3892_en.htm4 http://www.minekon.gov.me/ministarstvo

SNAGASaobraćajna povezanostSređeno infrastrukturno zemljište sa svim dozvolamaManji troškovi administracijeManje cijene zakupa poslovnih prostoraPovezivanje komplementarnih zanimanjaPosebna kreditna linija IRF-a za investitore u zoniDostupnost različitih poslovnih uslugaLakše pokretanje proizvodnjeJeftinija i besplatna promocija preduzeća

PRILIKERazvoj malog i srednjeg preduzetništva u Crnoj GoriPodsticanje ulaganjaPovoljniji uslovi poslovanja u Crnoj GoriPovećanje broja zaposlenih u Crnoj GoriPrivlačenje stranih InvestitoraIndustrijsko povezivanjeIzdvajanje firmi iz centra gradaUvođenje novih tehnologija i opremeMogućnost ravnomjernog regionalnog razvojaKontrola očuvanja životne sredine

SLABOSTIVelika koncetracija preduzeća na jednom mjestuVeć postojeća - nedovoljno očuvana infrastrukturaNedovoljno zaštićena područjaUdaljenost od grada

PRIJETNJEGlobalna ekonomska krizaNelikvidnost crnogorske ekonomijeNerazvijenost opština, prvenstveno u sjevernom dijeluVeliki troškovi u toku osnivanja biznis zoneLoša putna infrastrukturaMogućnost neusklađenosti između politika lokalnih samouprava i države

25

Abstract: This paper represents our attempt in hi-ghlighting the main social consequences that ban-kruptcy can have. As the global economic crisis spre-ad throughout our country the importance of ban-kruptcy as a preventive procedure grows ever more. Bankruptcy should avert unsuccessful transmission of bad operations of a business entity to other entiti-es. The literature on bankruptcy proceedings is parti-cularly modest, so we will devote part of the paper to explaining the bankruptcy process. We will present statistics on bankruptcy proceedings in our country, and the results of our research.

Key words: bankruptcy, social consequences, economic crisis.

Uvod

Literatura o stečaju kao pravnom procesu je na za-dovoljavajućem nivou u našoj zemlji, međutim lite-ratura o socijalnim posledicama stečaja je naročito skromna. Razlog za to leži u činjenici da privredna društva i upravnici ne žele da razmišljaju previše o stečaju, pogotovo u situacijama kada privredni subjekt dobro posluje. Često se informacije o po-sledicama koje je stečaj velikih javnih privrednih društava izazvao prećutkuju ili se u javnosti igno-rišu kao nešto što se nije dogodilo ili se dogodilo iz razloga koji se teško mogu utvrditi. Međutim, bespotrebno zanemarivanje posledica koje stečaj ima na zaposlene, upravu privrednog društva, ali i čitavu sredinu u kojoj je privredno društvo poslo-valo, može imati uticaja na dalji razvoj društva i či-tave zajednice. Takođe, nedostupnost informacija u ovoj oblasti je primetna jer se uglavnom u proce-su naučnog istraživanja posledica i uzroka stečaja nailazi na zatvorena vrata. Takođe, stečaj, odnosno reorganizacija kao njegov oblik, trebao bi da ima i socijalnu funkciju u vidu očuavanja radnih mesta zaposlenima u privredi. Imajući prethodno u vidu u ovom radu analiziraćemo posledice koje stečaj može imati na pojedinca i čitavu zajednicu.

Pojam, cilj i istorijski aspekt stečaja

U stranoj literaturi stečaj se obično definiše kao pravni proces kojim nelikvidni dužnik predaje svoju imovinu sudu koji pravično i proporcionalno

Socioekonomske posledice stečajaMr Vule Mizdraković, Mr Bojana Čavić, Vladimir Džamić, masterUniverzitet Singidunum

deli prihode nastale od prodaje imovine poverio-cima i obično proglašava izmirenje dugova stečaj-nog dužnika. Suštinski, stečajnim postupkom bi trebalo postići oslobađanje stečajnog dužnika od dugova. Reč „bankrotstvo“ potiče od italijanskih reči banca rota, što u prevodu znači polomljena klupa. U srednjevekovnoj Italiji je bio običaj da licu koje je postalo nesolventno bude slomljena klupa na kojoj je trgovao. Prvi dokaz o postajanju zakon-skog uređenja stečajnog procesa može se prona-ći u vavilonskom Hamurabijevom zakoniku iz XIII veka pre Hrista (White, 1977:281). Ovim zakonom je predviđeno izmirenje obaveza dužnika srazmer-no učešću duga određenog poverioca u ukupnom iznosu dugova. Sa druge strane, u drevnoj Atini 623. godine pre nove ere, čuvenim Drakonovim zakonikom je uređeno da stečaj predstavlja krivič-ni prestup za koji se obično određivala smrtna ka-zna kao kaznena mera, dok se sva imovina dužnika srazmerno delila poveriocima. Kasnije je uvedena alternativna kazna u vidu izganstva dužnika iz dr-žave, a ponekad bi dužnik pao u ropstvo i imao obavezu služenja poveriocima do namirenja dugo-va. Izmenama navedenog zakona 594. godine pre nove ere uvedeno je da dužnik i njegovi potomci gube grčko državljanstvo (White, 1977:282).

U rimskom zakonodavstvu bilo je uobičajeno da dužnik izmiruje svoje dugove stavljanjem svojih usluga na raspolaganje poveriocima, odnosno ropstvom, prema Zakonu o dvanaest tablica iz 451. godine pre nove ere. Poverioci su imali pravo da prodaju dužnika kao roba gde bi podelili pri-hod srazmerno dugovima koje je dužnik imao pre-ma njima. Tek u vreme vladavine Cezara menja se zakon, gde se zatočeništvo isključuje iz zakona kao kaznena mera. U srednjevekovnoj Italiji u praksi je najčešće dužnik napuštao grad I, ukoliko se nikada ne bi vratio, njegova imovina bila bi podeljena po-veriocima, a dužnik bi bio proglašen nelikvidnim. U Engleskoj, sve do XIX veka, bi stečajni dužnik bio proglašen za lopova uz određenu zatvorsku kaznu. U to vreme postojali su različiti zakoni koji su re-gulisali stečaj lica koji su se bavili trgovinom i lica koji se trgovinom nisu bavili, gde su ovi prvi bili naročito rigorozniji. Iz prethodnog se može uvi-deti razlog odbojnosti prema stečaju koji je sasvim razumljiv. Lica proglašena nelikvidnim su bila obe-ležena od strane društva i često su apsolutno gubi-la status u društvu. I u sadašnjosti je stigma stečaja

26

toliko jaka, naročito među porodičnim privrednim društvima, da vlasnici često priznaju da su u pro-blemu tek kada je likvidacija neminovna.

Stečajni postupak se u našoj zemlji prvi put uređu-je Zakonom o stečajnom postupku iz 1861. godi-ne, u međuvremenu je usvojeno više zakona koji uređuju ovu oblast, a trenutno važeći je Zakon o stečaju Republike Srbije donet krajem 2009. go-dine. Osnovni cilj stečajnog postupka je stvaranje što povoljnije prilike za namirenje stečajnih pove-rilaca i što produktivnije korišćenje imovine stečaj-nog dužnika kao i pokušaj njenog maksimiranja u tom postupku. Stečajni postupak može pokrenuti stečajni dužnik (što se smatra dobrovoljnim ste-čajem) ili poverioci stečajnog dužnika, što je češći slučaj. Da bi stečaj nad određenim privrednim su-bjektom bio pokrenut, osim u posebnim slučajevi-ma, potrebno je da bude ispunjen makar jedan od sledećih uslova:

postojanje trajnije nesposobnosti plaćanja,•postojanje preteće nesposobnosti plaćanja,•prezaduženost i•nepostupanje po usvojenom planu reorgani-•zacije i ako je plan reorganizacije izdejstvovan na prevaran ili nezakonit način (Zakon o ste-čaju, 2009:3).

U slučaju otvaranja stečajnog postupka, upravlja-nje nad privrednim subjektom preuzima stečajni upravnik, kojeg imenuje stečajni sudija. Stečaj ima dva oblika: likvidaciju i reorganizaciju. Likvidacija, ili bankrotstvo kako se navodi u Zakonu o stečaju Republike Srbije, podrazumeva namirenje obave-za prema stečajnim poveriocima iz stečajne mase stečajnog dužnika i prestanak poslovanja privred-nog subjekta u stečaju. Reorganizacija je postupak koji se otvara u slučaju da privredni subjekt može nastaviti sa poslovanjem nakon namirenja dugo-vanja prema stečajnim poveriocima. U praksi se uglavnom termin stečaja poistovećuje sa termi-nom likvidacije. Razlog za to je činjenica da veoma mali broj privrednih subjekata u vreme pokretanja stečajnog postupka ispunjava uslove otvaranja postupka reorganizacije:1

ako se reorganizacijom obezbeđuje povoljnije •namirenje poverilaca u odnosu na likvidaciju,ako postoje ekonomsko opravdani uslovi za •nastavak dužnikovog poslovanja,

ako postoji sastavljen plan reorganizacije u pi-•sanoj formi. (Zakon o stečaju, 2009:62)

Postavlja se pitanje zašto je u praksi potrebno toli-ko vremena da se otvori stečajni postupak u vidu reorganizacije pre nego što privredni subjekt is-puni uslov za postupak likvidacije koji, pored svih prednosti koje mnogi autori navode, ipak dovodi do dalekosežnih negativnih ekonomskih i soci-jalnih posledica. Kao što Radulović u svom radu navodi: „ ...nakon pet godina primene zakon nije uspeo da stečaj učini atraktivnijim, niti da izmeni strukturu stečajnih postupaka u korist reorganiza-cije“. Trenutno važeći zakon je imao osnovni zada-tak da sva privredna društva koja su u blokadi više od tri godine budu automatski ugašena, čime bi se smanjili troškovi pokretanja stečajnog postupka za privedne subjekte koji nemaju drugo rešenje osim likvidacije. Stručnjaci iz ove oblasti kao jedan od najboljih instrumenata borbe protiv talasa stečaja koji će, ili je već udario Evropu i njen privredni si-stem, navode dobro organizovan sistem reorgani-zacije privrednih društava. Što više privrednih su-bjekata započne proces reorganizacije ranije, više njih izaći će iz tog procesa očuvano, za razliku od situacija kada se u stečaj ulazi sa zakašnjenjem, pa je likvidacija neminovna (The economist, 2008:1). Pa, ipak, čini se da nije dovoljno urađeno u pogle-du čuvanja privrednih subjekta od bankrotstva u vidu reorganizacije.

Uticaj stečaja na zaposlene u privrednom su-bjektu

Otvaranje stečaja u privrednom subjektu je stre-sna situacija za zaposlene, što doprinosi dodatnoj nepopularnosti stečaja u društvenoj zajednici. Po pravilu, otvaranje stečajnog postupka predstavlja zakonski osnov da zaposleni u određenom pri-vrednom subjektu dobiju otkaz ugovora o radu, pogotovo u slučaju likvidacije. Pa, ipak, prethodno zakonsko uređenje predstavlja iskorak ka humani-jem postupanju prema zaposlenima privrednog subjekta u stečaju, imajući u vidu da je prethod-nim zakonom bilo uređeno da zaposleni automat-ski dobiju otkaz samim pokretanjem postupka.

Stečajni upravnik odlučuje kome će dati otkaz i ovde dolazi do izražaja njegova moć prosuđiva-nja, ali i objektivnost i pravičnost. Obično se sma-

27

tra opravdanim da zaposleni i uprava proporcio-nalno budu otpušteni. Ipak, važno je napomenuti da implementacija ovakvih vrednosti u praksi za-visi u velikoj meri od kodeksa profesionalne etike samog stečajnog upravnika, budući da zakonske norme nisu uvek same po sebi dovoljne. Zato prepoznajemo poseban značaj poslovne etike, odnosno etičkog kodeksa u radu stečajnih uprav-nika, a i uprave uopšte.

Često se pod stečajem, a naročito likvidacijom, podrazumeva brisanje privrednog društva iz po-stojanja i prekid svih njegovih aktivnosti. Među-tim, imajući u vidu da se sve poslovne operacije obično ne završavaju danom otvaranja stečajnog postupka, lice koje sprovodi stečajni postupak, stečajni upravnik, ima pravo da pokrene poslovne aktivnosti u cilju naplate što većeg dela dugova privrednog subjekta. U određenim slučajevima, pre same rasprodaje imovine stečajnog dužnika, stečajni upravnik može ući i u novi poslovni odnos za čije izvršenje su potrebni zaposleni. U tim situ-acijama određeni broj zaposlenih može biti zadr-žan na poslu dok se započeta poslovna aktivnost ne izvrši, odnosno dok se stečaj ne okonča. Među-tim, to je redak slučaj, jer je zakonski uređeno da sve zarade i doprinosi zaposlenih koji su zaposleni nakon što je stečajni postupak pokrenut spadaju u prvi isplatni red, odnosno predstavljaju trošak stečajnog postupka (Stevanović, 2005:220). Time je stečajni upravnik ograničen u neadekvatnom i neopravdanom zapošljavanju novih radnika. Ta-kođe, što su troškovi stečajnog postupka viši, to je manja verovatnoća da će svi stečajni poverioci biti isplaćeni iz stečajne mase ili da će oni prihvatiti eventualni plan reorganizacije.

Zaposleni koji su dobili otkaz usled otvaranja ste-čajnog postupka u privrednom subjektu u kojem su bili zaposleni, pored egzistencijalnih razloga pronalaska novog posla, mogu biti u situaciji da potražuju neisplaćena primanja, neto zarade i do-prinose za periode u kojima su bili redovno zapo-sleni. Ova potraživanja prema privrednom subjek-tu u stečaju se smatraju neobezbeđenim potraži-vanjima, pa njihova isplata nije izvesna. Zakonom o radu koji je prestao da važi donošenjem novog zakona iz 2005. godine ukida se zakonsko uređe-nje da se ne vrši isplata otpremnine zaposlenom koji je dobio prekid radnog odnosa usled stečaja ili likvidacije.

Smatramo da je ovde uloga države u smanjenju posledica stečaja na zaposlene naročito značajna. Odgovornim ponašanjem organa državne uprave prema stanovništvu i odgovornim poslovanjem javnih preduzeća država može izgraditi model po-željnog ponašanja koji bi pratili i ostali privredni subjekti. Pokretanjem i finansiranjem velikog bro-ja projekata za rešavanje ili makar za umanjenje društvenih problema i nagrađivanjem privrednih društava koja ovakve projekte dobrovoljno po-mažu, država može doprineti rešavanju socijalnih problema i pokazati stanovništvu i privrednim su-bjektima da ove probleme smatraju važnijim u bu-dućnosti (Ivanović, 2010:23).

Imajući prethodno u vidu, za utehu je da je Za-konom o stečaju iz 2009. godine uređeno da ne-isplaćene neto zarade zaposlenih i bivših zapo-slenih, u iznosu minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre otvaranja stečajnog postupka i neplaćeni doprinosi za poslednje dve godine pre otvaranja stečajnog postupka, čine prvi isplatni red u redosledu namirenja poverilaca stečajnog dužnika (Zakon o radu, 2005:21). Prethodnim je predviđeno namirenje navedenih obaveza prema zaposlenima iz stečajne mase dužnika. Pa, ipak, može se dogoditi da je to neizvodljivo zbog ni-skog iznosa stečajne mase. U tom slučaju, zapo-sleni ima zakonsko pravo da u roku od 15 dana od pravosnažne presude stečajnog sudije podnese zahtev Fondu solidarnosti za isplatu potraživanja. Fond predstavlja javnu instituciju koja je osnova-na odredbama Zakona o radu2 i finansirana je od strane budžeta Republike Srbije. U periodu od 01.01.2011. do 21.10.2011. godine isplaćeno je ukupno 292.347.014,00 dinara neto zarada i 135.740.494,00 dinara doprinosa, što je i prikaza-no na graficima jedan i dva.

Na narednim graficima možemo primetiti da je najveći broj zaposlenih i najveći iznos isplaćenih neto zarada i doprinosa pripao mestu Ivanjica. Razlog za to je veliki broj privrednih društava nad kojima je u prehodne 3-4 godine pokrenut stečaj, kao što su: „DP Graditelj“, „Industrija tepiha Ivanji-ca“, „Metalac-Ivanjica“ i dr. Primećujemo da Beo-grad ne prednjači u isplatama neto zarada i dopri-nosa, iako bi se možda to moglo očekivati kada se uzme u obzir broj privrednih društava koja u ovom gradu funkcionišu.

28

Grafik 1: Geografska pripradnost zaposlenih kojima su isplaćene neto zarade ili doprinosi

Izvor: prilagođeno sa sajta Fonda solidarnosti

Grafik 2: Isplata neto zarada i doprinosa prema geografskoj pripradnosti

Izvor: prilagođeno sa sajta Fonda solidarnosti

1

90

150

27

233

19

76

344

230

7 3

120

58 72

9

104

137

95 101

174

129

32 22 19 1 4

219

14 4 32 35

57

0

50

100

150

200

250

300

350

400Ал

екси

нац

Аран

ђело

вац

Бачк

а То

пола

Ба

точи

на

Бече

ј Бе

ла Ц

рква

Бе

огра

д И

вањ

ица

Књаж

евац

Ко

вин

Краг

ујев

ац

Краљ

ево

Круш

евац

Ку

ла

Леск

овац

Ло

зниц

а Ни

ш

Нови

Беч

еј

Панч

ево

Пиро

т Пр

окуп

ље

Раш

ка

Реко

вац

Рум

а Со

коба

ња

Сом

бор

Срем

. Мит

рови

ца

Сврљ

иг

Ужиц

е Вл

адич

ин Х

ан

Вучј

е За

јеча

р

Број запослених којима су исплаћене зараде или доприноси

0,00

5.000.000,00

10.000.000,00

15.000.000,00

20.000.000,00

25.000.000,00

30.000.000,00

35.000.000,00

40.000.000,00

45.000.000,00

50.000.000,00

Исплаћене нето зараде или доприноси запосленима из Фонда солидарности према географском подручју

Исплаћене нето зараде

29

Pomenućemo i to da je Fond solidarnosti za pret-hodnu, 2011. Godinu, tražio dodana sredstva u iznosu od 500 miliona dinara za isplatu potraživa-nja radnika. Imajući u vidu da sredstva nisu odo-brena, fondu će nedostajati sredstva za isplatu potraživanja za oko 10.000 radnika. To će, prema njihovoj proceni koja je objavljena na internet stranici fonda, definitivno imati loš uticaj na soci-jalni položaj zaposlenih.

Iako je običaj da se stečajni postupci u Republici Srbiji pokreću na zahtev poverilaca čija potraživa-nja nisu izmirena, postoje situacije kada zaposle-ni samostalno iniciraju pokretanje stečaja. To su obično situacije kada se jedino na taj način može pronaći rešenje za loše poslovanje određenog pri-vrednog subjekta. Primer za prethodno opisanu situaciju je privredni subjekt „Rade Končar-elek-trouređaji“ iz Sombora, u kome su bila zaposlena 124 radnika (što je i objavljeno na internet strani-ci Agencije za privatizaciju). Stečajni postupak je otvoren 27.10.2004. godine od strane skupštine zaposlenih zbog neisplaćenih zarada u toj godini i teških radnih uslova, da bi godinu dana kasnije bilo proglašeno bankrotstvo, odnosno likvidacija privrednog društva.

Veoma mali broj istraživanja je urađen na temu uti-caja stečaja na zaposlene u privrednom subjektu u toku samog procesa stečajnog postupka, a naro-čito nakon njega, kada je u pitanju reorganizacija. Karakteristično za privredne subjekte koji su u po-stupku reorganizacije jeste da postoje poremeće-ni međuljudski odnosi kao posledica čestog otpu-štanja zaposlenih i eventualnog zaposlenja novih radnika. Zaposleni koji su prošli kroz stečaj morali su da se izbore sa stresom zbog eventualnog otka-za, lošom radnom atmosferom, niskim zaradama, neizvesnošću primanja zarada, glasinama i ne-proverenim informacijama, slabom motivacijom... Često se zaposleni zbog prethodno navedenih razloga samostalno povlače iz radnog kolektiva, preuranjenim odlaskom u penziju ili pronalaskom novog zaposlenja. U istraživanju koje je sprove-deno u jednom hrvatskom privrednom subjektu koji je bio u postupku reorganizacije, utvrđeno je da skoro 40 odsto zaposlenih smatra da je najvaž-niji faktor motivacije velika plata (Topolčić i Afrić, 2000:967). Na drugom mestu je sigurnost zaposle-nja, i to za jednu trećinu zaposlenih. Zatim, zapo-sleni su upitani šta je najvažnija i najneophodnija

promena u privrednom subjektu. Za jednu petinu zaposlenih dobri međuljudski odnosi su najvažni-ji, dok jedna trećina zaposlenih smatra da su topli obrok i korišćenje slobodnih dana promena koja je najvažnija.

Prethodno navedeni podaci potvrđuju iznete kon-statacije vezane za uticaj stečaja na psihološko stanje zaposlenih. Interesantno je primetiti da za-posleni kao najvažniji faktor motivacije vide veća primanja, iako mnogi autori potvrđuju da pove-ćanje zarade predstavlja samo kratkoročni faktor motivacije. Na primer, poznati su testovi koji su obavljani sa studentima Univerziteta Harvard, gde im je jedne sedmice ponuđen iznos od 10 dolara da potroše kako žele. Naredne sedmice su studenti upitani koliko novca bi morali da dobiju da potro-še kako bi doživeli dvostruko zadovoljstvo. Odgo-vori studenata bili su u rasponu od 35-50 dolara (Poundstone, 2011:43). Pa, ipak, razlog zbog kojeg su zaposleni u istraživanju naveli da je povećanje plate najvažniji faktor motivacije, verovatno je više egzistencijalni faktor nego što je motivacioni.

Stečaj i društvena zajednica

Pitanje otvaranja stečajnog postupka nije samo ekonomskog karaktera. Naprotiv, ono ima svoje uzroke, ali i posledice u političkoj, ekonomskoj i socijalnoj ravni uopšte. Globalna ekonomska kriza koja je Srbiju, kao i ostatak sveta, zahvatila 2008. godine u talasima sve do danas, samo je posebno pojačala negativne uticaje koje stečaj ostavlja ne samo na makroekonomsku stabilnost države i nje-nu reputaciju, već, pre svega, na život zaposlenih, a konsekventno i na društveni ambijent u celini. Zato prepoznajemo tri konkretna odnosa stečaja i druš-tvene zajednice: ekonomsku, političku i socijalnu.

Stečaj privrednog subjekta direktno implicira veću nezaposlenost, a samim tim i veću stopu apsolut-nog siromaštva u Republici Srbiji, koje je dostiglo vrhunac u 2011. godini. Prema nezvaničnim po-dacima, u 2011. godini je u Srbiji zabeleženo čak stotinu hiljada više nezaposlenih nego prethodne kalendarske godine, a sličan trend se beleži i kada je reč o stopi apsolutnog siromaštva. Likvidacija novih privrednih subjekata bi drastično povećala i dramatičnu stopu nezaposlenosti. Time bi i ovako osiromašena i ekonomski uzdrmana srednja klasa

30

pretrpela dodatni negativan uticaj. Otuda sam ste-čajni postupak, tačnije njegove posledice, imaju veliki mikroekonomski i makroekonomski značaj kada je reč o Srbiji.

Veliki broj socijalnih protesta, sindikalnih okuplja-nja na ulicama i sve veći broj štrajkova (u okvirima zakona, ali i van njega), stvorili su veliki pritisak na nosioce političke vlasti, koji, suočeni sa najvećom ekonomskom krizom u savremenoj svetskoj istoriji, moraju da pronađu adekvatne odgovore i očuvaju političku i socioekonomsku stabilnost. Broj nezado-voljnih, tzv. gubitnika u procesu tranzicije, ali i gubit-nika usled globalne ekonomske krize, drastično se povećava, pa se stiče utisak da politička elita, imajući u vidu aktuelnu situaciju, ali i predizborni momenat, čini sve da sačuva privredne subjekte od velikog zna-čaja. Jedan od najkonkretnijih primera koji svedoči o važnosti funkcionisanja velikih privrednih subjekata u (post)kriznim uslovima u Srbiji jesu najnovija zbi-vanja u privrednom subjektu „US Steel Serbia“.

Intervencija Vlade Republike Srbije u slučaju sme-derevske železare predstavlja jedan od najnovijih pokušaja da se spreči veliko otpuštanje radnika i eventualna likvidacija tog privrednog subjekta, a konsekventno i sačuva makar deo socioekonom-ske stabilnosti u državi. Naime, nakon saopštava-nja rukovodstva iz Pistburga (Pittsburgh), uprava „US Steel“ u Smederevu saopštila je da, usled eko-nomske krize i teške ekonomske situacije, mora da se povuče, čime bi oko pet i po hiljada radnika ostalo bez posla, a ekonomija ovog podunavskog grada bila veoma uzdrmana.

Broj zaposlenih u ovom privrednom subjektu, ali i uticaj koji on ima na ekonomiju Srbije, iznudio je da Vlada Republike Srbije kupi isti za jedan ame-rički dolar. Ovakav potez izvršne vlasti, zapravo, je pokušaj da se aktuelna socijalna mapa ne pogor-šava dodatno propadanjem privrednog subjekta čija se privatizacija svojevremeno predstavljala kao jedna od uspešnijih. Ipak, teška ekonomska situacija u Srbiji verovatno će usloviti da država ponudi ovaj privredni subjekt nekom od privatnih vlasnika u nekom budućem procesu privatizacije, pa ostaje da se vidi da li će ovakav vid sprečavanja stečaja i gubitka oko pet i po hiljada radnih mesta, uspeti da obezbedi dugoročnu socijalnu stabil-nost ili će, naprotiv, dugoročno takvo rešenje biti mnogo skuplje i nepraktičnije.

Zaključak

Iz primera navedenih u radu može se zaključiti da je stečajni postupak u Republici Srbiji doživeo određene izmene i unapređenja donošenjem no-vog zakona, gde na prvom mestu vidimo skraće-nje dužine trajanja stečajnih postupaka, što je u prošlosti bio važan problem, naročito kod javnih preduzeća. Svakako da ove izmene pozitivno utiču na zaposlene jer nisu retki slučajevi produbljivanja socijalnih problema zaposlenih odugovlačenjem trajanja stečajnog postupka. Međutim, brzo okon-čanje poslovanja privrednog subjekta i podizanje efikasnosti stečajnog postupka na viši nivo ne bi smeli da budu jedini ciljevi koje država i njeni or-gani treba da imaju u vidu, jer iz takvog ponašanja proizlazi nemar i zapostavljanje socijalnog stanja zaposlenih, odnosno stanovništva. Ovde, u prvom redu, treba imati u vidu socijalnu zaštitu pre i na-kon prestanka radnog odnosa, olakšanje pronala-ženja novog zaposlenja i ubrzanje naplate zaosta-lih potraživanja.

Korišćena literaturaIvanović, Đ.M., (2010), Promovisanje društveno odgovornog

poslovanja preduzeća u Srbiji. Sociologija, 53(1), str. 21-42.Poundstone, W., (2011), Priceless, New York, Hill & Wang.Radulović, B., (2011), Empirijska analiza bankrotstva u Repu-

blici Srbiji. Dostupno na: http://www.slideshare.net/bra-dulovic/empirijska-analiza-bankrotstva-u-republic-srbiji, pristup, 13.12.2011.

Službeni glasnik Republike Srbije, (2009), Zakon o stečaju. Službeni glasnik RS, 104/2009.

Službeni glasnik Republike Srbije, (2009), Zakon o dopuni za-kona o radu. Službeni glasnik RS, 54/2009.

Stevanović, M., (2005), Priručnik za stečajne upravnike, Beo-grad, USAID.

The economist, (2008), European bankruptcy laws: out of pocket. Dostupno na: http://www.economist.com/node/12855376, pristup, 25.12.2011.

Topolčić, D. i Afrić, V., (2000), Stečaj viđen očima zaposlenih. Društvena istraživanja, 9(6), str. 995-973.

Vasiljević, M., (2008), Trgovinsko pravo, Beograd, JP Službeni glasnik.

White, L., (1977), Bankruptcy as an economic intervention. Jo-

urnal of libertarian studies, 1(4), str. 281-288.

Endnotes:

(Endnotes)1 U Zakonu o stečaju Republike Srbije se eksplicitno ne na-

vode uslovi, ali se iz odredbi zakona može zaključiti da su to navedeni uslovi.

2 Zakon o radu u svom članu 127. predviđa osnivanje Fonda da bi se ostvarili ciljevi taksativno pobrojani članom 125. istog zakona, tj. između ostalog prava zaposlenih na ispla-tu određenih naknada neposredno pre i u slučaju samog stečajnog postupka.

31

Apstrakt

Moderne poslovne strategije i kvalitet poslovnog okruženja su uslovi za povećanje konkurentnosti privrednih subjekata u savremenim uslovima po-slovanja. Kako bi maksimiziralo svoj profit, predu-zeće sebi postavlja za cilj da ima zadovoljne i lo-jalne klijente, kao i da pridobije nove. To se danas postiže, prije svega, stvaranjem i održavanjem do-bre komunikacije sa klijentom, na obostranu korist i zadovoljstvo.

Upravljanje odnosima sa potrošačima (CRM), da-nas ima izuzetnu važnost u poslovnom svijetu. Ono predstavlja neizbježan dio strategije poslova-nja savremenih organizacija, odnosno privrednih subjekata, koji idu ka cilju poboljšanja svog poslo-vanja. Ostvarivanje bliskih odnosa sa potrošačima predstavlja glavno oruđe za postizanje konkurent-ske prednosti, pa će stoga u radu biti ukazano na značaj uspostavljanja tih odnosa sa potrošačima, kao i na načine na koje CRM može doprinijeti una-pređenju poslovanja na dugi rok. Ključne riječi: CRM, potrošač, odnosi sa potrošači-ma, lojalnost potrošača....

Customer loyality1. – Stvaranje lojalnih potro-šača

Potrošači su oduvijek imali veliku moć. Njima pri-pada središnje mjesto u savremenom poslovanju i sam potrošač se tretira kao “kralj”. Sva pažnja kom-panija usmjerena je ka njima. Potrošači su resurs u kom kompanije vide osnovu za održanje i razvoj.1

Kreiranje poslovanja i kulture preduzeća usmjere-no je na odnos sa potrošačima. Stoga je veoma važno ostvariti bliske odnose sa njima. Ključni cilj postojanja kompanija jeste zadovoljenje klijenata, stvarajući im vrijednost za koju smatraju da je veća od iznosa koji za nju plaćaju, a u isto vrijeme je veća od vrijednosti koju im za isti iznos nude konkuren-ti. Takvo stanje se zove “superiorno zadovoljavanje potreba klijenata”, što dovodi do uspješnogi poslo-vanja kompanije.2

Da bi kompanije opstale, moraju stalno da se prila-gođavaju svojim potrošačima, moraju im svakod-

Unapređenje poslovanja krozCustomer Relationship ManagementDoc. dr Boban Melović

nevno dokazivati svoju lojalnost na taj na-čin što će pronalaziti vremena da saslušaju i riješe probleme svojih potrošača, dajući popuste „vjernim“ kupcima i još čitav niz radnji koje će ih izdvojiti iz “mora sličnih kompanija”. Konkurencija na tržištu se ra-zvija i postaje sve jača, pa se stoga zahtijeva brz odziv i dobro poznavanje klijenata, tj. stvaranje lojalnih potrošača. Samo zadovoljan kupac je pro-fitabilan kupac!

Veoma je važno zadobiti povjerenje potrošača. Tako se stiču lojalni potrošači, koji su od ključnog značaja za dalji opstanak kompanije, kao i za njen održiv rast i razvoj. Vjernost klijenta (customer loya-lity) se zasniva na iskustvu koje klijent stiče kupovi-nom i korišćenjem proizvoda i usluga neke kompa-nije, kao i na kontaktima, direktnim ili indirektnim, koje klijent ostvari sa nekom kompanijom. Iskustvo potrošača se definiše kao emotivna veza ili odnos koji kompanija želi da ima sa klijentom.3 Stvaranje konzistentnog iskustva robne marke kroz sve kana-le interakcije kompanije sa svojim klijentima, osno-va je za stvaranje percepcije kompanije na kojem se temelji njen poslovni uspjeh.

Svaka kompanija koja želi da stekne konkurentsku prednost na tržištu mora da izoštri i unaprijedi svo-je prodajne vještine kako bi kupcima pružila po-zitivno korisničko iskustvo i ostvarila svoje ciljeve. Sa kupcima treba graditi odnose zasnovane na po-vjerenju, treba držati obećanja i pružati očekivani kvalitet. Svakog korisnika je potrebno tretirati kao ključnog pojedinačnog kupca i prema njegovim individualnim potrebama se treba odnositi profe-sionalno. Takođe, od velikog značaja je stvaranje “opuštene i prijateljske atmosfere” prilikom inte-rakcije i treba imati jedinstven pristup prema nji-ma. Ujedno, sve što se radi treba da budei jedno-stavno i lako razumljivo za kupca.

Međutim, uspostavljanje odnosa sa kupcima nije baš tako lako kao što se čini, tj. kupci nijesu jedno-stavni za uspostavljanje saradnje. U savremenim uslovima kupci su informisani o svemu i raspolažu mnoštvom informacija o proizvodima i njihovim karakteristikama i svakim danom očekuju sve više od kompanija. U vezi sa tim, postoje i dva proble-ma koja je potrebno imati u vidu, a to su:4

32

Kupci često ne znaju šta zaista žele, a pogo-•tovo koje će njihove vrijednosti biti u buduć-nosti.Njihova očekivanja od kompanija dramatično •rastu, sve do nerealnih zahtjeva.

Prema tome, kompanije koje ulažu napore u odr-žavanje dugoročnih odnosa sa klijentima moraju imati na umu da u današnjim uslovima klijenti po-staju sve pametniji i sofisticiraniji, pa samim tim moraju odabrati pravu strategiju kojom će poku-šati da pridobiju profitabilne klijente, koji će im omogućiti da opstanu na tržištu.

Implementacija novih aplikacija u savreme-2. nom poslovanju

Kako bi neka kompanija održala dugoročne uspješne odnose sa svojim potrošačima, potrebno je da sazna što više o njima. Te informacije je po-trebno skladištiti i koristiti na pravi način kako bi se na profesionalno poslovalo. Svaka informacija o korisniku je veoma bitna i treba je čuvati, a nikako zanemarivati.

U aktuelnim uslovima privređivanja svaka moderna i uspješna kompanija želi što više da pojednostavi svoje poslovanje i da ga svede na nivo na kojem će se svi potrebni podaci dobijati na najlakši način i najkraćim mogućim putem. Kompanije raspolažu sa mnogo informacija o svojim klijentima koji su od suštinskog značaja. Međutim, tradicionalan način poslovanja kompanija je doveo do „rasipanja” infor-macija koje su često bile zagubljene, a takođe, lanac dostavljanja tih informacija je bio predugačak. U sa-vremenim uslovima stvari su drugačije. Kompanije vrše integraciju svih podataka o klijentima u jedin-stvenu bazu podataka (data warehouse), kako bi se dobila kompletna slika o klijentima. Radi se dizajn digitalne arhitekture kompanije koji se svodi na in-tegraciju i umrežavanje svih aplikacija – poslovnih i informacionih sistema kompanije. Pomoću ovoga se dobija uvid u samo poslovanje kompanije. Tako-đe, zaposleni više ne moraju čekati danima, nedje-ljama ili čak duže na informacije iz različitih izvora kako bi zadovoljili klijente – zaposleni sada imaju sve potrebne informacije „u kratkom roku i na do-hvat ruke”. Uz adekvatno korišćenje, mogu djelovati brzo i efikasno, a sve u skladu sa zahtjevima dinami-ke digitalne ekonomije. Aplikacije su u početku po-

državale pojedine podatke, zatim su se orijentisale na poslovne funkcije, a na kraju su podržavale cje-lokupne integrisane procese, kao i niz funkcija.5 U prvoj fazi naglasak je bio prvenstveno na pojedno-stavljivanju i segmentaciji komplikovanih poslovnih aktivnosti i podržavanju adekvatnih funkcija. Druga faza je donijela integraciju jednostavnih aplikacija u one koje podržavaju poslovne funkcije. U ovim fazama akcenat je bio na reduciranju troškova. Me-đutim, početkom 90-ih godina prošlog vijeka, kada dolazi do pojave reinženjeringa poslovnih procesa, akcenat se stavlja na multifunkcionalnu integraciju, fleksibilnost i prilagodljivost aplikacija, što je dovelo do povećanja lojalnosti i zadržavanja klijenata.

Najaktuelnije aplikacije koje kompanije primjenju-ju u svom poslovanju danas su:6

Customer Relationship Management• – si-stem za upravljanje odnosom s klijentimaEnterprise Resource Planning• – sistemi za planiranje resursa preduzećaSupply Chain Management• – sistemi za upravljanje lancem ponudeSelling-chain Management• – sistemi za upravljanje lancem prodajeEnterprise Application Integration• – sistemi za povezivanje aplikacija preduzećaBusiness Intelligence & Analytics, Knowledge •Management & Decision Support – sistemi za podršku organizacijskom znanju, odlučivanju, kao i poslovnom izvještavanju i analitici

Menadžment koji se temelji na povezivanju sa kupcima (Customer Relationship Management), postaje ključ svih marketing procesa savremenog preduzeća! CRM proizilazi iz nove bazične filozo-fije, koja ne priznaje prodaju kao kraj marketing procesa, nego u kupcu vidi bogatstvo preduzeća!7

Osnove koncepta CRM-a3.

CRM je koncept koji se razvio tokom ranih 90-ih godina prošlog vijeka i u to vrijeme akcenat je bio na unapređenju kanala djelovanja i integraci-ji kanala. Međutim, u savremenim uslovima CRM je više koncentrisan na predviđanje potreba kori-snika, na izgradnju korisničkih servisa za pomoć, što povećava zadovoljstvo korisnika, efikasnost kanala i profit. Akcenat više nije na orijentisano-sti kompanije na uslugu, već povećana briga za

33

korisnika! Kompanija koja se na vrijeme ne preo-rijentiše na korisnika i njegove zahtjeve, izgubiće lako konkurentsku prednost i izgubiće „kompas” u svom daljem poslovanju. Svaka kompanija bi trebalo da upozna korisnike svojih usluga kako bi otkrila njihove želje i zahtjeve. Potrebna je povrat-na informacija, jer jednosmjernost nije u prirodi informacija.

3.1. Definisanje CRM-a

CRM je relativno nova skraćenica koja se pojavljuje u modernom poslovanju. CRM (Customer Relati-onship Management) ili upravljanje odnosima sa klijentima predstavlja poslovnu strategiju kojom se stvaraju i održavaju dugoročni i profitabilni odnosi sa klijentima, a sve u svrhu optimiziranja dugoročnih vrijednosti za kompaniju.8 CRM za-htijeva poslovnu filozofiju koja je usmjerena ka kli-jentu, kao i kulturu kompanije kao podršku proce-sima prodaje, marketinga i usluge klijentima. Ova poslovna strategija pruža preduzeću mogućnost da poveća lojalnost klijenata, a sve to dovodi do smanjenja troškova i povećanja profitabilnosti, što je, inače, i suština i cilj CRM-a.

Sa druge strane, CRM je i sistem kojim prilagođa-vamo strategiju, organizaciju i kulturu poslovanja na taj način što svaki kontakt s korisnikom vodi ka dugoročnom zadovoljstvu korisnika, a samim tim i dugoročno povezanoj dobiti kompanije. U ovom slučaju se ne razmišlja na način “šta mi možemo ponuditi korisniku”, nego “kako upoznati korisnika i identifikovati njegove potrebe”. Prvo pitanje se odnosi na kompaniju i usluge koje ona nudi, kao i na tržište koje je potrebno naći za te usluge. Drugo pitanje se odnosi na identifikovanje potreba sva-kog pojedinačnog korisnika i prilagođavanje po-nude kompanije njegovim potrebama.

Kompanije pokušavaju da pridobiju što veći broj klijenata i iz dana u dan nalaze nove načine da ih privuku. Prema tome, za implementaciju CRM-a u određenu kompaniju, neophodno je korišćenje sa-vremenih informacionih tehnologija i tehnika koje omogućavaju personalizaciju odnosa prema kori-sniku, bez obzira na ukupan broj klijenata. Tehno-logija omogućava i podržava CRM i stalno ga odr-žava aktuelnim. Uprkos tome, CRM nije tehnologija, već poslovni koncept, odnosno poslovna filozofija. Kompanije u razvijenim ekonomijama nastoje or-

ganizacijski, tehnološki i informatički preorijentisati svoje poslovanje na način da je u središtu poslova-nja korisnik i njegove potrebe koje je potrebno za-dovoljiti. CRM sve više postaje strateška odrednica u svim djelatnostima, a posebno u sektoru usluga. CRM nije informatički pojam, iako ga mnogi tako doživljavaju zbog intenzivnog korišćenja novih in-formacionih tehnologija pri njegovoj realizaciji.

3.2. Otpor korisnika prema CRM-u

Sa razvojem interneta, uloga CRM-a postaje sve veća. Međutim, postoji problem i u vezi sa njim mnogo pitanja oko privatnosti i raspolaganja in-formacijama o klijentima, što je i pitanje zakonske regulative.

Neki klijenti jednostavno ne žele da im se zna ime, niti ikakve lične informacije o njihovim kupovnim transakcijama. Ti klijenti se zovu potpuno anoni-mni klijenti. Uprkos tome, svaka kompanija mora da nađe drugi uspješan način za približavanje ovom tipu korisnika kako bi uspjela da ih zadrži kod sebe. Veoma je važno poštovati ovakvu njiho-vu želju, tj. ne treba ih “gušiti” i “zatrpavati” ponu-dama na osnovu saznanja o njihovim preferenci-jama i potrebama, jer upravo to može biti razlog za gubljenje ovakvih korisnika, koji mogu biti od velike važnosti. Zatim, neki kupci žele da imaju pristup svim informacijama koje su im potrebne, pa samim tim su spremni da daju sve potrebne in-formacije o sebi, što ide u korist kompaniji. Važno je iskorisititi šansu sa ovim tipom korisnika, kako bi izvukli što više informacija o njima i kako bi tim informacijama kasnije raspolagali. Postoje i klijenti koji su apsolutno raspoloženi da daju sve informa-cije, kako bi im kompanija prilagodila svoju uslugu u potpunosti. Oni nijesu mnogo zainteresovani za to čemu služe takve informacije koje se od njih tra-že, ali su raspoloženi da ih daju. Kompanije veoma mudro koriste ovakve situacije sa ovim tipom kori-snika i za ovaj tip saradnje sa njima imaju pokriće iza kojeg stoje zakonski propisi koji ih štite.

3.3. Faze CRM-a

U osnovi, postoje tri faze CRM-a:9

Sticanje novih klijenata;1) Povećanje profitabilnosti postojećih klijenata;2) Zadržavanje profitabilnih klijenata kroz cijeli 3) životni vijek.

34

Klijente bi stalno trebalo osluškivati i prilagođavati im se ponudom novih, prikladnih proizvoda i uslu-ga. Takođe, neophodno je kroz adekvatne CRM strategije kreirati programe lojalnosti i zadržava-nja postojećih korisnika.

Prilikom izgradnje odnosa sa klijentom potrebno je, prvenstveno, analizirati tipologiju korisnika i njegove kupovne navike. Zatim je potrebno obra-titi pažnju na njegove kupovne navike i preferenci-je u kupovini. Kada se dobiju ove informacije, koje su od suštinskog značaja za izgradnju odnosa sa klijentom, pažnja se usmjerava na razvoj „jedan na jedan” personalizovanog odnosa sa klijentom.

Efikasnost CRM-a i njegov uticaj na unapre-4. đenje poslovanja i povećanje dobiti

Veoma je važno precizirati najvažnije aspekte po-slovanja, odnosno akcenat se stavlja na to koje se informacije servisiraju potrošačima i kakva je fi-nansijska prošlost potrošača. Takođe, bitan aspekt primjene CRM sistema je identifikovanje i elimini-sanje nepotrebnih informacija. CRM ima ključnu frazu customer-centered, što podrazumijeva fo-kusiranje na pojedinačnog kupca. Baš u ovome je razlika između upravljanja odnosima sa kupcima i tradicionalnog marketinga (koji odjednom cilja veliku grupu potencijalnih potrošača).

Efikasnost CRM procesa podrazumijeva:10

Identifikaciju faktora koji doprinose uspješ-•nom odnosu sa kupcima; Razvoj prakse odnosa sa kupcima;•Razvoj procesa koji pogoduje potrošačima;•Formulisanje pitanja koja bi na najadekvatniji •način pomogla rješavanju potencijalnih pro-blema potrošača;Preporuku rješenja za potrošače koji imaju •žalbu na proizvod, odnosno uslugu, praćenje prodaje, kao i podršku.

Upoznavanje korisnika, shvatanje njihovog po-našanja i predviđanje njihovih namjera omogu-ćava kompaniji prilagođavanje i ponudu usluga korisnicima u pravo vrijeme i na pravi način. Tako usredsređenost cijele kompanije na pojedinač-nog korisnika, uz primjenu informacionih tehno-logija, pomaže bržem i produktivnijem poslova-nju. Na taj način kompanije bolje upoznaju svoje

korisnike i lako mogu povećati svoje prihode i smanjiti troškove.

Među ključne ciljeve CRM-a spada oblikovanje du-goročnih odnosa sa korisnicima, približavanje ko-risnicima na svakom koraku i maksimiziranje aktiv-nosti svih sektora u kompaniji prema potrebama pojedinačnog korisnika. Implementacijom CRM-a postiže se povećanje zadovoljstva korisnika, sma-njenje troškova, povećanje prodaje, pripremanje uspješnijih marketinških aktivnosti i povećanje produktivnosti. CRM je danas, zasigurno, jedna od najaktuelnijih strategija koja vodi unapređenju poslovanja kompanija u turbulentnim i rizičnim uslovima privređivanja!

Literatura:Adižes, I., „Upravljanje promjenama”, Asee DOO, Novi Sad,

2005.Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interaktiv-

nost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010.Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interaktiv-

nost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010.Lovreta, S., Berman, B., Petković, G., Veljković, S., Crnković, J.,

Bogetić, Z., „Menadžment odnosa sa kupcima“, Data status i Centar za izdavačku djelatnost Ekonomskog fakulteta, Beograd, 2010.

Mihailović, B., „Marketing“, CPI, Podgorica, 2008.Muller, J., Srića, V., „Upravljanje odnosom s klijentima“, ZT Za-

graf, Zagreb, 2005.Stanković, Lj., Radenković-Jocić, D., Đukić, S., „Unapređenje po-

slovne konkurentnosti“, Ekonomski fakultet, Niš, 2005. .Vranešević, T., „Upravljanje zadovoljstvom klijenata“, Grafički

zavod Hrvatske, Zagreb, 2000. http://crmcommunity.com

Endnotes:

(Endnotes)1 Adižes, I., „Upravljanje promjenama”, Asee DOO, Novi Sad,

2005, str. 132.2 Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interak-

tivnost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010, str. 97.3 Vranešević, T., „Upravljanje zadovoljstvom klijenata“,

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 2000, str. 32.4 Mihailović, B., „Marketing“, CPI, Podgorica, 2008, str. 57.5 Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interak-

tivnost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010., str. 97.6 Muller, J., Srića, V., „Upravljanje odnosom s klijentima“, ZT

Zagraf, Zagreb, 2005., str. 53.7 Mihailović, B., „Marketing“, CPI, Podgorica, 2008, str. 56.8 Stanković, Lj., Radenković-Jocić, D., Đukić, S.,

„Unapređenje poslovne konkurentnosti“, Ekonomski fakul-tet, Niš, 2005, str. 116.

9 Muller, J., Srića, V., „Upravljanje odnosom s klijentima“, ZT Zagraf, Zagreb, 2005, str. 103.

10 Lovreta, S., Berman, B., Petković, G., Veljković, S., Crnković, J., Bogetić, Z., „Menadžment odnosa sa kupcima“, Data status i Centar za izdavačku djelatnost Ekonomskog fa-kulteta, Beograd, 2010, str. 183.

35

Rezime: Zakonski okvir politike konkurencije Evrop-ske unije predstavljaju četiri elementa. Prvo, to su osnivački ugovori Evropske unije, drugo, to su re-gulacije i direktive Savjeta i Komisije EU, treće, to je izvjestan broj pravila i preporuka koji nijesu obave-zujući, ali koji govore o tome kako Evropska Komisija shvata i sprovodi politiku konkurencije, četvrto, to su presude Evropskog Suda Pravde vezane za sporove između firmi, vlada, Evropske komisije ili drugih ak-tera. Postojeća regulacija odnosi se na četiri tipa ak-tivnosti koji su zabranjeni ili značajno ograničeni a to su: nedopušteni trgovinski sporazumi, zloupotre-ba dominantnog položaja na tržištu, određeni oblici spajanja firmi i uzajamne kupovine firmi i određeni oblici državne pomoći. Politika konkurencije u uku-pnom dijelu pojedinačnih ekonomskih politika je od velike važnosti za dalje integracije privrede Crne Gore. Građenjem regionalnih integracija i širih obli-ka ekonomskih integracija sa Evropskom unijom, postavlja i pitanje uređenosti zakonske regulative. Funkcionisanje privrednog sistema i povećanje eko-nomske aktivnosti kao svoj preduslov imaju kvali-tetnu zakonsku regulativu, odnosno institucionalni okvir. Efikasna primjena pravila konkurencije će obezbijediti transparentan, korisnicima pristupačan pravni okvir koji će predstavljati osnovu izgradnje privrede Crne Gore. Ključne riječi: Politika konkurencije, Evropska unija, Crna Gora, pravni okvir.

LEGAL AND INSTITUTIONAL FRAMEWORK FOR IMPLEMENTATION OF COMPETITION POLICY IN MONTENEGRO

Abstract: The legal framework of competition po-licy of the European Union represent the four ele-ments. First, to the founding treaties of the European Union, the second to the regulation and directives of the Council and the EU Commission, a third to a cer-tain number of rules and recommendations which are not binding, but talking about how the European Commission understands and implements a policy of competition, the fourth, to the judgments Euro-pean Court of Justice relating to disputes between companies, governments, the European Commission or other stakeholders. The existing regulation appli-es to four types of activities that are prohibited or si-gnificantly restricted as follows: certain trade agree-ments, abuse of dominant market position, certain

Pravni i institucionalni okvir za primjenupolitike konkurencije u Crnoj Goridoc. dr Nikola Milović

forms of company mergers and purchases of mutual companies and certain forms of state aid. Competition policy in the overall economic policies of the individual is of gre-at importance for the further integration of the economy of Montenegro. Construction of regional integration and broader forms of economic integration with the European Union, sets the questi-on of order legislation. Functioning economic system and increase economic activity as a precondition for a high-quality legislation and institutional fra-mework. Effective enforcement of competition rules will provide a transparent, accessible to users of the legal framework which will form the basis for develo-ping the economy of Montenegro.Key words: Competition policy, European union, Montenegro, legal framework.

I Politika konkurencije Evropske unije

Izgradnja jedinstvenog tržišta Evropske unije ubr-zala je i pospješila uticaj na nastanak jedne od zajedničkih politika EU, politike konkurencije. Po-red zajedničke antimonopolske politike Evropske zajednice za ugalj i čelik, sve zemlje članice imale su tada i nacionalne politike konkurencije. S pove-ćanjem broja zajedničkih politika, posebno stva-ranjem zajedničkog tržišta, politika konkurencije Evropske unije dobila je izuzetan značaj1.

Dobro poznavanje i razumjevanje ekonomskih in-tegracija zahtjeva izučavanje osnove i prirode pra-va konkurencije Evropske unije. Ekonomske per-spektive zajedničkom tržištu dala su četiri uspješna evropska Ustava: Evropska ekonomska zajednica i Ugovor iz 1957., Jedinstveni evropski akt sačinjen 1985., Mastrihtski Ugovor 1991. i Ugovor iz Amster-dama 19972. Zajednički ciljevi osnivača EU, u dijelu jačanja međusobne trgovine, povećanja kvalite-ta proizvoda i usluga, širenja zajedničkog tržišta, smanjenja trgovinskih barijera, povećanja pozi-tivnih efekata na zajedničkom tržištu, opredjelili su i osnovni cilj politike konkurencije. Osnovni cilj politike konkurencije je smanjenje poremećaja na

1 Miroslav Prokopijević, Evropska unija- Uvod, 2 dopunjeno izdanje, Beograd, 2009, str 263.

2 Jacques Pelkmans, European Integration, Methods and Eco-nomic Analysis, 3rd edition, Prentice Hall, FT. 2006, str. 18.

36

tržištu kao i maksimalna korisnost koja se postiže na njemu uz korektivne radnje koje se odnose na smanjenje monopolskog ponašanja u okviru EU. Da bi se očuvalo dobro funkcionisanje tržišta, vla-sti kao što su Evropska komisija moraju sprečavati ili ispravljati ne-konkurentsko ponašanje privred-nih subjekata. Komisija prati: sporazume između preduzeća koje ograničavaju konkurenciju, zlou-potrebu dominantnog položaja, određene obli-ke spajanja preduzeća i uzajamne kupovine kao i odeđene oblike državne pomoći.

Preduzeća koja se nalaze na udaru antimonopol-ske politike EU su uglavnom velika sa izrazitim tr-žišnim učešćem. Međutim kako su te kompanije i nosioci privrednog razvoja zemalja, politika kon-kurencije mora da balansira između suprostavlje-nih zahtjeva3. Primarni cilj politke konkurencije je bio širenje tržišta i integracija istog, međutim sa razvojem tržišta nastajale su i velike kompanije čiji godišnji prometi su veći nego bruto društveni pro-izvod pojedinih članica EU. Nastanak ogromnih korporacija otežava sprovođenje politike konku-rencije ali poboljšava konkurentski položaj firmi EU u odnosu na rivalske.

Politika konkurencije stvara pravila kako bi bila si-gurna da se biznis i kompanije takmiče međusobno u fer uslovima. Ona kao takva ima dosta pozitivnih efekata među kojima treba istaći: podsticanje pre-duzetništva i efikasnosti, potrošačima stvara slobo-du izbora, stvara niže cijene i veći kvalitet, podstiče inovaciju i specijalizaciju itd. U politici konkurencije Evropska unija je uglavnom slijedila SAD. Amerika je određena rješenja u antimonoposkom zakono-davstvu donijela nekoliko decenija prije evropskih zemalja. Međutim i u SAD i u Evropi antimonopol-sko zakonodavstvo, kao okosnica politike konku-rencije, prošlo je dvije faze. U prvoj fazi insistiralo se na objektivnim pokazateljima: koliko firmi ima u nekoj grani na jednom tržištu, koliko je pojedi-načno učešće firmi, koliki je stepen koncentracije, kakva je mogućnost supstitucije, kakve barijere postoje, kakav je ulaz i izlaz itd. Taj pristup može-mo nazvati kvantitativni. Od kada je u SAD Čikaška škola počela da utiče na privredno sudstvo došlo je do postepene promjene antimonopolske filozofije, koja se sastojala u prelasku sa objektivnih kriteriju-ma na ekonomsku procjenu posledica antimono-3 Monti Giorgio, EC Comeptition Law, Cambridge University

Press, 2007.

polskih politika. Regulativa u Evropi znatno kasni za ovim zaokretom, tako da se uglavnom još uvijek oslanja na objektivna mjerila4, ali je krajem devede-setih godina započeta izvjesna reforma koja ide u pravcu oslanjanja na analizu poslovanja.

II Pravni okvir za primjenu politike konkuren-cije u Crnoj Gori

Funkcionisanje privrednog sistema i povećanje ekonomske aktivnosti kao svoj preduslov imaju kvalitetnu zakonsku regulativu, odnosno instituci-onalni okvir. Efikasna primjena pravila konkuren-cije će obezbijediti transparentan, korisnicima pri-stupačan pravni okvir koji će predstavljati osnovu izgradnje ekonomije Crne Gore. Politika konkuren-cije u ukupnom dijelu pojedinačnih ekonomskih politika je od velike važnosti za dalje ekonomske integracije privrede Crne Gore. Građenjem regio-nalnih integracija i širih oblika ekonomskih inte-gracija sa Evropskom unijom, postavlja i pitanje uređenosti zakonske regulative5.

U okviru politike konkurencije Crne Gore osnovu zakonodavnog okvira predstavlja Zakon o zaštiti konkurencije6, koji je stupio na snagu 1. januara 2006. godine. Ovo je inače, prvi zakon iz ove obla-sti u Crnoj Gori, kojim se utvrđuju i uređuju osnovni instituti prava konkurencije i institucionalni okvir za njihovu primjenu. Zakon je usaglašen sa pra-vom Evropske zajednice, standardima prava kon-kurencije koji su utvrđeni u članovima 101., 102. i 106. Konsolidovanog Ugovora o Evropskoj uniji i ugovora o funkcionisanju Evropske unije7, kao i ključnim uredbama i direktivama EU iz ove oblasti. Zakon je izmijenjen u maju 2007. godine8.

Sem pomenutog u zakonodavstvu Crne Gore po-stoji niz zakona koji definišu pitanje konkurencije, kao što su: Zakon o elektronskim komunikacija-

4 Lyons Bruce, Cases in European competition policy-the eco-nomic analysis, Cambridge University Press. 2009.

5 Nikola Milović, Konkurentnost privrede Crne Gore, Doktor-ska disertacija, Podgorica, 2010.

6 Zakon o zaštiti konkurencije (Službeni list RCG br. 69/05).7 European Commission, EU Competition Law Rules Appli-

cable to Antitrust Enforcement Volume 1: General rules, Situation as at 1st April 2011, COMPETITION HANDBOOKS Brussels, 2011.

8 Zakon o zaštiti konkurencije (Službeni list RCG br. 37/07).

37

ma9; Zakon o energetici10; Zakon o bankama11 kao i Zakon o radio difuziji12.

Najvažnija podzakonska akta donesena na osnovu Zakona o zaštiti konkurencije odnose se na: Uredbu o bližim uslovima za izuzeća sporazuma po vrstama i određivanje vrsta sporazuma koji mogu biti izuzeti od zakona13 koja je usklađena sa ključnim odredba-ma koje se primjenjuju u evropskom pravnom po-retku; Pravilnik o sadržaju zahtjeva za pojedinačna izuzeća14; Pravilnik o sadržini prijave sporazuma i načinu vođenja evidencije15; Pravilnik o obliku i sa-držini prijave za registraciju odobrenih koncentra-cija i obrascu registra i načinu vođenja16; Pravilnik o obliku i sadržini zahtjeva za pokretanje postupka17; Uputstvo o obliku i sadržini zahtjeva za izdavanje odobrenja za sprovođenje koncentracije18; Uputstvo o kriterijima za utvrđivanje relevantnog tržišta19.

Poštujući članove Sporazuma o stabilizaciji i pri-druživanju između Crne Gore i EU, postoje me-đunarodne obaveze koje se posebno odnose na nivoe dozvoljene državne pomoći. Svjetska eko-nomska i finansijska kriza odrazila se i na crno-gorsku ekonomiju i uslovila povećan broj prijava državne pomoći za restrukturiranje privrednih društava što je za posljedicu imalo povećanje ap-solutnog iznosa državne pomoći u posmatranom periodu. Posmatrano u odnosu na procenat učešća u BDP-u, evidentno je da Crna Gora pokazuje veće učešće državne pomoći u BDP-u od većine zemalja članica Evropske unije. Zbog takvog ekonomskog okruženja pravni okvir za primjenu pravila u obla-sti državne pomoći u Crnoj Gori vezan je za:

međunarodne obaveze: Sporazum o stabili-•zaciji i pridruživanju (SAA), član 73., alineja (iii) Protokol br. 5 (pomoć za proizvodnju čelika) i član 24. (posebna pravila za poljoprivredu i ri-barstvo).

9 Zakon o elektronskim komunikacijama (Službeni list CG, br. 50/08 i 53/09).

10 Zakon o energetici (Sl. list RCG br. 39/03, i Sl. list CG br. 53/09).

11 Zakon o bankama (Sl. list CG br. 17/08).12 Zakon o radio difuziji (Sl. list RCG br. 51/02, 62/02, 46/04,

56/04 i 77/06. i Sl. list CG br. 50/08, 79/08 i 53/09).13 Sl. list RCG br. 10/07.14 Sl. list RCG br. 36/06.15 Sl. list RCG br. 54/06.16 Sl. list RCG br. 36/06.17 Sl. list RCG br. 36/06.18 Sl. list RCG br. 77/0519 Sl. list RCG br. 77/05.

nacionalne propise: Zakon o kontroli držav-•ne pomoći20, Uredba o bližim kriterijumima, uslovima i načinu dodjele državne pomoći21, Uredba o načinu i postupku podnošenja prija-ve državne pomoći, Uredba o načinu vođenja evidencije o državnoj pomoći, Pravilnik o sadr-žaju godišnjeg izvještaja o dodijeljenoj držav-noj pomoći 22.

Postojeći Zakon o zaštiti konkurencije imao je i iz-vjesnih korekcija njegov predlog koji je u dobrom dijelu usaglašen sa pravilima EU nalazi se u skup-štinskoj proceduri i njegovo usvajanje se očekuje do kraja 2011. godine.

III Institucije nadležne za primjenu politike konkurencije

Institucionalni subjekti koji su nosioci primjene ZZK su Ministarstvo ekonomije i Uprava za zaštitu konkurencije. Ministarstvo ekonomije kao nadlež-ni organ obavlja poslove predlaganja politike za-štite i razvoja konkurencije, prati sprovođenje po-litike zaštite i razvoja konkurencije, donosi propise za sprovođenje zakona i utvrđuje metode istraži-vanja konkurencije. Uprava za zaštitu konkurencije predstavlja operativno nezavisno tijelo za zaštitu konkurencije.

Uprava za zaštitu konkurencije je sastavljena od tri unutrašnje organizacione jedinice: Sektora za pra-ćenje koncentracija, zabranjenih sporazuma, zlo-upotrebe dominantnog položaja i međunarodnu saradnju, Sektora za vođenje prekršajnog postup-ka i Službe za opšte poslove.

Nadležnosti Uprave za zaštitu konkurencije su sle-deće: prati konkurenciju na tržištu uopšte i tržištima pojedinih privrednih sektora, odobrava izuzeća od zabrane pojedinih sporazuma i odobrava koncen-tracije učesnika pod propisanim uslovima i rješava u drugim pitanjima za koje je po zakonu nadležna, rješava u postupku utvrđivanja povreda konkuren-cije propisanih zakonom, preduzima mjere prema učesnicima i udruženjima učesnika za učinjene povrede konkurencije ili radi njihovog sprječava-20 Zakon o kontroli državne pomoći (Sl. list CG br. 74/09).21 Uredba o bližim kriterijumima, uslovima i načinu dodjele

državne pomoći (Sl. list CG br. 27/10).22 Pravilnik o sadržaju godišnjeg izvještaja o dodijeljenoj drža-

vnoj pomoći (Sl. list CG br. 31/10).

38

nja, prestanka već nastale povrede i otklanjanja štetnih posljedica po učesnike i potrošače, anali-zira stanje na tržištu sa stanovišta slobodne i efi-kasne konkurencije i o utvrđenom stanju podnosi izvještaj Ministarstvu, priprema stručne osnove za izradu podzakonskih akata, primjene evropskih i drugih međunarodnih standarda i instrumenata iz oblasti zaštite konkurencije, uspostavlja među-narodnu saradnju sa ovlašćenim organima drugih zemalja i međunarodnim organizacijama, objav-ljuje zahtjeve za odobrenje koncentracija (naziv, prirodu koncentracije i privredni sektor u okviru koga se koncentracija vrši) u Službenom listu Crne Gore, kao i druge poslove u skladu sa Zakonom.

U okviru navedene zakonske regulative i instituci-onalnog okvira, u junu 2008, godine u okviru Mini-starstva ekonomije sačinjena je Strategija politike konkurencije23 koja je definisala stanje u oblasti konkurencije, ciljeve, prioritete i način njihovog postizanja, kao i potrebne resurse za efikasno sprovođenje pravila o konkurenciji. Krajnji cilj ove strategije je potpuna harmonizacija konkurencije i pravnih odredbi sa evropskim kao i efikasna im-plementacija pravila kroz funkcionalnost nezavi-snih nadležnih organa.

Strategija predstavlja osnov za buduće faze u ra-zvoju politike konkurencije u Crnoj Gori, posebno u oblasti analize napretka u primjeni pravila kon-kurencije i formiranja profesionalne i nezavisne in-stitucije. Strategija razvoja konkurencije ima za cilj da osigura transparentan, jasan i koristan Zakon o zaštiti konkurencije usaglašen sa zakonskim okvi-rom EU u oblasti konkurencije.

Kako je navedeno u samoj Strategiji zadatak orga-na Uprave nadležnog za zaštitu konkurencije je: “Obezbijediti da konkurencija funkcioniše u korist potrošača, opšteg dobra i konkurentnosti privre-de”. Takođe, obavljanje djelatnosti konkurencije u korist potrošača znači obezbjeđvanje takvih uslova na tržištu, kojim će se povećati sigurnost potrošača i mogućnost većeg izbora, efikasnijim određvanjem cijena, kroz inovacije, kao i bolji kva-litet i raznovrsnost proizvoda. S obzirom da su pri-vrednici u isto vrijeme i potrošači, obezbjeđvanje funkcionisanja konkurencije na dobrobit potro-šača podrazumijeva i funkcionisanje na dobrobit 23 Vlada Crne Gore, Ministarstvo za ekonomski razvoj, Strate-

gija politike konkurencije, Podgorica, 2008.

privrede a kao rezultat toga i na opšte dobro i konkurentnost. Suštinski cilj je interes krajnjih po-trošača, a ne zaštita bilo kojeg učesnika na tržištu. Prema ovom dokumentu, politika konkurencije predstavlja jasnu filozofiju usmjeravanja u procesu ispravnog donošenja odluka Organa nadležnog za zaštitu konkurencije i ima nekoliko važnih uloga. Prvo, predstavlja put kroz fundamentalne principe sa ciljem obezbijeđvanja efikasne primjene. Dru-go, obezbjeđvanje zakonitosti kroz jasnu filozofiju u radu Organa Uprave nadležnog za zaštitu kon-kurencije, i kao rezultat toga i mjerila na osnovu kojeg će se ocjenjivati rad organizacije. Treće, do-datna motivacija i prostiranje van okvira zakonito-sti fokusirajući se na rad Organa Uprave nadležnog za zaštitu konkurencije.

Trogodišnja iskustva u funkcionisanju Uprave za zaštitu konkurencije ispostavila su sljedeće ogra-ničavajuće faktore njezinog razvoja: (i) nedovo-ljan broj kvalifikovanog kadra, koji bi garantovao nesmetano funkcionisanje Uprave, što je u velikoj mjeri otežano nemogućnošću planiranja pove-ćanja broja zaposlenih i osipanja već postojećeg kadra; (ii) pored unapređenja zakonske regulative, potrebno je i kadrovsko jačanje u dijelu specifičnih oblasti primjene zakona, kao što su telekomunika-cije, mediji, finansijske usluge i dr.; (iii) nedostatak finansijskih sredstava namijenjenih za funkcioni-sanje Uprave za zaštitu konkurencije. Međutim, potvrda da je Zakon o zaštiti konkurencije zaživio je broj podnesenih zahtjeva za izdavanje odobre-nja za sprovođenje koncentracije kojih je bilo 46, od kojih je u 90% slučajeva podnosilac zahtjeva bio strani investitor. Ovo nas upućuje da je ambi-jent u Crnoj Gori povoljan za strane investitore, i da oni imaju isti tretman kao i domaći investitori na našem tržištu.

IV Zaključak

Jačanje pravnog i institucionalnog okvira politike konkurencije u Crnoj neophodne su za integraciju u zajedničko tržište EU. Oblasti politike konkuren-cije koje moraju da budu pravno harmonizovane sa EU odnose se na:

donošenje novog Zakona o zaštiti konku-•rencije , koji će biti usaglašen sa članovima i uredbama EK 32003R0001, 32004R0139, 31965R0019, 31999R1215, 31999R2790 i 32002R1400. Novi Zakon nalazi se u skupštin-

39

skoj proceduri i njegovo usvajanje se očekuje do kraja 2012. godine; ukidanje Uprave za zaštitu konkurencije i osno-•vanje Agencije za zaštitu konkurencije, predlo-gom novog Zakona predviđeno je formiranje ovog nezavisnog tijela u skladu sa evropskom praksom. Ovakav model vršenja poslova zašti-te konkurencije pretpostavlja funkcionalnu i finasijsku nezavisnost samog organa;obezbjeđenje tehničke pomoći u okviru IPA •programa za područje konkurencije; specijalizovana obuka službenika koja će će •biti namijenjena upoznavanju i sprovođenju istražnih radnji, upotrebi ekonomskih analiza i donošenju ispravnih odluka u postupcima; otkrivanju povreda pravila konkurencije, na-•ročito prećutnih dogovora i zloupotrebe do-minantnog položaja, za šta će se obezbijediti uslovi uvođenjem “Leniency programa” (utvr-đivanje povrede prava konkurencije – nadlež-nost EK), a na području “Competition Advo-cacy” (podizanje nivoa kulture konkurencije – seminari, obuke, okrugli stolovi) najviše pa-žnje će biti usmjereno na obuku sudija i zapo-slenih u sektorskim regulatorima.

Imajući u vidu navedene aktivnosti možemo zaklju-čiti da se politika konkurencije EU ne može označiti jednoznačno i jednodimenzionalno zato što je bila razapeta između dva generalna cilja. Generalni ci-ljevi su prije svega bili zahtjev birokratije za regula-cijom na jednoj strani kao i zahtjevi tržišta na dru-goj. Iako je dosta birokratizovana i normirana ona

je i dalje jedna od najboljih zajedničkih politika EU, prije svega zbog ogromnog značaja koji je imala u dijelu integracije tržišta i suzbijanju monopola.

Pravni i inistitucionalni okvir za primjenu politike konkurencije u Crnoj Gori treba da: obezbjedi usa-glašenost sa ZZK, promoviše konkurenciju gdje ona nije prisutna, gdje je ograničena ili se ne pri-mjenjuje, podigne nivo svijesti i razumijevanje po-zitivnih efekata konkurencije između zakonodav-nih organa, učesnika na tržištu i krajnjih potrošača, obezbijedi efikasno i pravovremeno servisiranje prema učesnicima na tržištu, kako na unutrašnjem tako i na spoljnjem tržištu, ispuni međunarodne obaveze kao i da doprinese u razvoju i približava-nju međunarodnoj praksi u sprovođenju politike konkurencije.

Literatura:Konsolidovani Ugovor o Evropskoj Uniji i ugovor o funkcioni-

sanju Evropske Unije (2008/C 115/01) Lisabonski ugovor, konsolidovana vezija, prevod, Ministarstvo

vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore. 2011.Lyons Bruce, Cases in European competition policy-the econo-

mic analysis, Cambridge University Press. 2009.Nikola Milović, Konkurentnost privrede Crne Gore, Doktorska

disertacija, Podgorica, 2010.Ministarstvo za ekonomski razvoj, Strategija politike konku-

rencije, Vlada Crne Gore, Podgorica, 2008. Monti Giorgio, EC Comeptition Law, Cambridge University Pre-

ss, 2007.Jacques Pelkmans, European ntegration, Methods and Econo-

mic Analysis, 3rd edition, Prentice Hall, FT. 2006.Miroslav Prokopijević, Evropska unija- Uvod, 2 dopunjeno iz-

danje, Beograd, 2009.Vlada Crne Gore,Ministarstvo za ekonomski razvoj, Strategija

politike konkurencije , Podgorica, 2008.

40

Rezime

Poslovna etika predstavlja koncept savreme-nog načina poslovanja u mnogim kompani-jama širom svijeta, a naročito onih uspješnih. Jedan od trendova globalnih procesa, jeste i razvoj koncepta poslovne etike, koji prožima

gotovo sve aspekte savremenog poslovanja, a prvenstveno se oslanja na povjerenje i partnerski od-nos. Poslovna etika pruža podršku organizacijama, kompanijama i menadžerima prilikom upravljanja, a ta se pomoć odnosi na poslovanje u skladu s na-čelima i vrijednostima morala i etike. Preduzetnička aktivnost je najbolji okvir za razvoj kreativnog i ino-vativnog djelovanja, a zbog svoje specifičnosti, po-slovna etika dobija sve više mjesta u malim i srednjim preduzećima, koja takođe pokazuju veliki interes u korištenju načela poslovne etike u svom životu i radu.

Ključne riječi: moral, etika, poslovna etika, preduzet-ništvo, mala i srednja preduzeća, poslovni kodeks.

Pojam poslovne etike

Kompanije, profitne ali i neprofitne organizacije danas u svijetu imaju veliki značaj, a samim tim i ostvaruju veliki uticaj na svoje šire i uže okruženje. U svijetlu ove činjenice, ali i ekonomskog rasta i razvoja, praćenog globalizacionim trendovima, u prvi plan se ističe način njihovog poslovanja. Ov-dje se prije svega misli na motive kojima se one rukovode prilikom donošenja poslovnih ali i svih drugih odluka. S toga ne treba da iznenađuje zna-čaj koji poslovna etika dobija u poslednjih nekoliko decenija, naročito ako se u obzir uzmu okolnosti i razni uticaji, kojima su donosioci odluka izloženi.

Definisati poslovnu etiku jednom univerzalnom definicijom je skoro nemoguće, ali ono što je važ-no istaći jeste da ona upućuje na poslovne situ-acije, aktivnosti i odluke kojima će se opredijeliti poslovanje kompanije, u svijetlu onoga šta je do-bro a šta je loše. U vrijeme krize mnoge kompanije se suočavaju kako sa moralnim, tako i poslovnim izazovima, pa se sa razlogom postavlja pitanje, da li je poslovna etika uopšte moguća, odnosno da li je biznis moguće obavljati u skladu sa moralnim i etičkim principima i normama. Već je uveliko pri-sutna dilema da li je etički ispravno nagrađivanje menadžmenta za uspjehe u trenucima kada veli-

ki broj radnika ostaje bez posla? Da li je opravdan tehnološki progres i rast po cijenu povećanog za-gađivanja sredine u kojoj živimo i da li su pojedinci stvarno u stanju da odole izazovima koji se postav-ljaju ispred njih?

Pitanja koja danas prožimaju razmišljanja sko-ro svakog čovjeka, naravno nemaju jedinstven i jednostavan odgovor. Međutim, zaključak koji se može izvesti iz svih pojedinačnih stavova jeste, da je prisustvo poslovne etike preporučljivo i dobro za organizaciju u bilo kojoj mjeri osim one koja po-drazumijeva njeno apsolutno odsustvo.

Razdvojiti u teoriji i praksi pojmove etičnosti i morala može da bude izuzetno teško i komplek-sno, što predstavlja veliku prepreku za potpuno i pravo poimanje poslovne etike i njenog značaja. Jedna od ustaljenih definicija morala se odnosi na „norme, vrijednosti i vjerovanja koja su ugrađena u društveni život, koji definiše šta je ispravno a šta ne, kako za pojedinca, tako i za društvenu zajednicu“1. Jedna od karakteristika morala, jeste zapravo nje-gov obavezujući karakter, kako individualno, tako i društveno. Poslovna etika usmjerava menadžere u kompanijama da donose odluke skladu sa moral-nim načelima i normama, čime se povećava ugled kompanija, a time se stvaraju i preduslovi za kon-tinuirani rast i razvoj. Poslovna etika se odnosi na primjenu moralnih standarda i vrijednosti u odgo-varajućim poslovnim situacijama, a u tu svrhu ona se često koristi etičkim teorijama. Iz ovoga sasvim logično proizilazi konstatacija da je poslovna etika upravo bazirana i razvijena na osnovama vrijedno-sti i normi koje su ustaljene u jednom društvu, a koje ujedno pomažu i podupiru odluke koje dono-se pojedinici čiji uticaj ima individualni i širi druš-tveni karakter.

Etičke teorije pružaju pojedincima i organizacija-ma okvir za razlikovanje dobrog od lošeg, a često se definišu kao „pravila i principi koja određuju do-bro i loše, za bilo koju situaciju“2. Etika se odnosi na „napore uz pomoć kojih se donosi odluka, šta raditi, kako raditi, odnosno kako živjeti“3.

Neke od najpoznatijih teorija su svakako normativ-ne-deskriptivne teorije koje su zasnovane na mo-ralnom vrednovanju posledica koje prouzrokuje određena odluka ili poslovni potez. Sa druge stra-ne one u razmatranje uzimaju i moralno prosuđi-

Poslovna etika i etički kodeksmr Radivoje Drobnjak

41

vanje i sistem vrijednosti onoga ko donosi određe-nu odluku, kao i motivisanost za donošenje iste. U tabeli su date neke od najznačajnijih noramativnih teorija, kao i njihova pravila i koncepti na kojima su zasnovane.

Značajno je naglasiti da se poslovna etika odno-si ne na ispravnost onoga što je u saglasnosti sa komercijalnim težnjama i željama, već na moral-no ispravno i neispravno. Prethodna konstatacija svjedoči o tome da poslovna etika osim profitnih organizacija igra veoma važnu ulogu i u neprofit-nim organizacijama, državnim, paradržavnim in-stitucijama i drugim organizacijama.

Imajući u vidu da se zakonima nastoji regulisati šta jeste a šta nije ispravno, postavlja se logično pita-nje, kakva je razlika ili kakve su sličnosti između zakona i poslovne etike? Odgovor na ovo pitanje se ogleda u činjenici da poslovna etika razmatra upravo ona pitanja koja nijesu precizno i jasno de-finisana zakonskom regulativom. Bilo da je riječ o testiranju proizvoda ili nekim drugim odlukama, poslovna etika stupa na snagu, kada je potrebno riješiti dilemu koja nije zapisana u pravnom siste-mu. Nepostojanje zakonskih propisa ne predstavlja zeleno svijetlo za zloupotrebu, već prostor u kojem kompanija ili neka organizacija pokazuje svojim kupcima, zaposlenima i drugim stejkholderima, snagu svog integriteta i snagu svog karaktera. Ovo nas navodi na logičan zaključak da se poslovna eti-ka i zakonska regulativa udopunjuju, da su na je-dan način suplementarne a na drugi komplemen-tarne kategorije. Poslovna etika izvire iz zakonske regulative, ali i nastavlja tamo gdje zakonom nijesu „pokriveni“ specifični slučajevi i poslovni procesi.

Važnost poslovne etike i etičkog kodeksa

Analizirajući značaj poslovanja organizacija u da-našnjem vremenu, nameće se logičan zaključak, a to je da se poslovna etika i odvijanje biznisa ne mogu i ne smiju posmatrati odvojeno. Uzimajući u obzir mogućnost za postojanje malverzacija i raznih zloupotreba, poslovna etika dobija na zna-čaju, naročito u svijetlu otvaranja ekonomija i pri-hvatanja tržišnih principa. S obzirom na prethod-no navedeno, pojedincima ili širim grupama po-slovna etika može dati odgovor na dileme koje su prouzrokovane odlukama koje kompanije i druge

organizacije donose u kompleksnim i dinamičnim uslovima poslovanja.

Sledeći bitan faktor za postojanje poslovne etike jeste odbrana integriteta pojedinca u savremenoj i globalizovanoj ekonomiji. Jedna od bitnih premi-sa svake uspješne kompanije jesu zadovoljni zapo-sleni. Primjenom principa na kojima počiva filozo-fija poslovne etike stvara se osjećaj potrebnosti i vrijednosti kod svih aktera u poslovnom procesu. Navedeno se naročito postiže primjenom princi-pa odgovornosti, kako prema zaposlenima, tako i prema kupcima, klijentima, dobavljačima i svim stejkholderima zajedno. Neke od najuspješnijih kompanija u svijetu danas svoje poslovanje zasni-vaju prethodno navedenim principima. Ove kom-panije poslovnu etiku ne doživljavaju kao opciju, već kao neizbježan dio poslovne strategije.

Prisutnost poslovne etike čini menadžere sposob-nijim ne samo za donošenje, već i za odbranu do-nijetih odluka u svojim kompanijama. Na ovaj na-čin se najbolje vidi veza između morala i poslovne etike, koja zapravo pomaže da pojedinac postane ne samo dobar čovjek, već i dobar menadžer i ru-kovodilac. Primjena pravila poslovne etike od stra-ne menadžmenta je na fonu kreiranja atmosfere u kojoj zaposleni kreiraju jednu zdravu poslovnu atmosferu ispunjenu kreativnom energijom i ino-vativnim duhom, kao osnovnim preduzetničkim osobinama.

Kako smo suočeni sa sve većim uticajem koji biznis ima na sve segmente života, sasvim je jasno da po-slovna etika u tom slučaju ima sve veći značaj, jer nam pomaže da razumijemo konkretne situacije i imlikacije određenih odluka. Kompanije u svojem okruženju imaju stalan rast broja stejkholdera, koji su veoma zainteresovani za njihovo poslova-nje, čime se podiže značaj poslovne etike i njenih principa. Poslovna etika i njena primjena pomažu mnogima da pronađu razloge za ponašanja poje-dinaca ili nekih kompanija, koja nijesu u skladu sa etičkim pravilima i normama. Na taj način se kreira jedna vrsta „odbrambenog mehanizma“ koja za cilj ima da se isti ili slični događaji preduprijede i nikada više ne dogode.

Etički kodeksi su važan instrument modernih orga-nizacija i savremenih kompanija. Kompanije koje u današnje vrijeme nemaju u okviru svoje organiza-

cione strukture eitčki kodeks, u nekim zemljama ako ne pod pritiskom komercijalnih odnosa, a ono pod pritiskom zakona bivaju izložene jakom priti-sku da formiraju isti i efikasno ga sprovode u svom poslovanju. Sa druge strane, kompanije koje imaju etički kodeks uložili su značajnu količinu vreme-na i novca na njegov razvoj i implementaciju. Sve ovo je dovelo do toga da sve više i više kompanije radi na razvoju vlastitih etičkih kodeksa, a sve to se višestruko odražava i na njihovu učinkovitost u poslovanju. Prema tvrdnjama jednog broja na-učnika, kompanije bi trebale imati etički kodeks i iz altruističkih razloga, odnosno, samo zato što je to prava stvar koju treba uraditi. Takođe, posjedo-vanje etičkog kodeksa se pokazalo i kao efikasan način za upravljanje svojom moralnom odgovor-nošću, koja doprinosi rješavanju socijalnih. Dobar

etički kodeks i njegova odgovarajuća implementa-cija se mogu pozitivno odraziti na ugled kompa-nije, na iznose koje kompanije isplaćuju povodom izgubljenih pravnih sporova (jer preventivno utiču na smanjenje istih), podstaći vlasti učine liberalniji poslovni ambijent, povećanje organizacione efika-snosti, kao i poboljšati radnu klimu u i oko same kompanije.

Endnotes:

(Endnotes)1 BUSINESS ETHICS – Andrew Crane, Dirk Matten, Oxford

University Press, New York 2004, str. 112 BUSINESS ETHICS – Andrew Crane, Dirk Matten, Oxford

University Press, New York 2004, str. 763 A MANAGERIAL APROACH TO BUSINESS ETHICS –

A.C.Wicks; R.E.Freeman; P.H. Werhane; K.E.Martin, Prentice Hall, New York, 2010, str. 4

42

43

APSTRAKT

U akademskim krugovima, sve su češće raspra-ve o primjeni ekonometrije panela u empirijskim istraživanjima, što se ogleda kroz bogatu literatu-ru koja je poslednjih decenija „preplavila” naučnu oblast ekonometrije, a potvrđuje se kroz sve veći broj radova u referentnim časopisima. Motivisani ovim dešavanjima, u radu se želi prezentirati kon-cept na kome počiva razvoj ekonometrije panela, kroz objašnjenja o specifičnostima serija panela i ukazivanje na razloge zbog kojih je njihova primje-na sve više zastupljena. Zatim se prikazuju osnove za specifikaciju bazičnih linearnih statičkih ekono-metrijskih modela serija panela.

KLJUČNE RIJEČI: serije panela, ekonometrijski mo-deli panela, metod fiksnih i stohastičkih efekata

I UVOD

Zahvaljujući mogućnosti da se njima obuhvate složeni procesi ekonomskih i društvenih kretanja, što prevazilazi mogućnosti modela sa uporednim podacima i vremenskim serijama, modeli panela doživljavaju sve veću popularnost u primijenjenim istraživanjima. Kao posledica toga, sve je veći broj teorijskih i praktičnih studija koje se bave ovim mo-delima, kako u svijetu, tako i na ovim prostorima.

Najpoznatije studije panela u svijetu datiraju iz sre-dine šezdesetih godina u SAD-u i zasnivaju se na an-ketama koje sadrže podatke o zaposlenosti, zarada-ma, potrošnji hrane i slično, a dopunjavaju se svake godine.1 U Evropi, nekoliko država ima svoje godiš-nje nacionalne studije koje su formirane osamde-setih godina.2 Serije podataka panela u nedovoljno razvijenim zemljama, iako nemaju dugu tradiciju statističkog sakupljanja, postaju sve više dostupne. U statistici zemalja u regionu, najpribližnije studija-ma panela su Ankete o potrošnji domaćinstava.

1 Ove studije, koje se koriste za ispitivanje prirode i uzroka siromaštva u SAD-u kao i za ispitivanje efekata ekonom-skih i socijalnih programa, su: PSID (Panel Study of Income Dynamics) i NLS (National Longitudinal Surveys of labor market experience).

2 U Holandiji SEP (Socio-Economic Panel), njemački GSOEP (German Social Economics Panel), u V. Britaniji BHPS (Brit-ish Household panel survey) itd.

U nastavku će se prezentirati koncept na kome počiva razvoj ekonometrije panela u dva koraka. Prvo će se govoriti o specifičnostima serija panela i razlozima zbog kojih je njihova primjena sve više zastupljena, a zatim o osnovim pretpostavkama za specifikaciju bazičnih linearnih statičkih ekono-metrijskih modela serija panela (modela fiksnih i stohastičkih efekata).

II SERIJE PANELA – osobine, značaj, prednosti i ograničenja

Sastavni dio svakog istraživanja čine podaci. Njiho-va uloga u ekonometrijskim istraživanjima je često od presudne važnosti za dobijanje kvalitetnih i po-uzdanih rezultata u ekonometrijskim analizama.

Prema svojim karakteristikama i načinu dobija-nja, svi podaci u ekonometrijskim istraživanjima se mogu podijeliti u nekoliko osnovnih kategorija (Jovičić, M. [4]):

Uporedni podaci ( cross section data) – vezuju se za jedinice posmatranja u datom trenutku. Indeks uz promjenljivu iX nema vremensku komponentu, već se odnosi na jedinice po-smatranja (i=1,2,..., N).Podaci vremenskih serija ( time series data) – daju informacije o numeričkim vrijednostima promjenljivih veličina iz perioda u period. Vri-jednostima se pridodaje vremenski indeks tX, t=1,2,..,T.Podaci panela ( panel data)– predstavljaju po-novljene ankete jednog istog uzorka u različi-tim vremenskim periodima. Njima se bilježi ponašanje istih jedinica kroz vrijeme. Za pro-mjenljivu itX (i=1,2,...,N, t=1,2,...,T), indeksi označavaju i-tu jedinicu posmatranja u vre-menu t.

Pored ove tri najznačajnije grupe podataka razli-kujemo još i: tehničke i tehnološke podatke, razne zakonske i institucionalne regulative, podatke koje konstruišu sami ekonometričari (zbog potrebe da se izmjere neki faktori koji se inače ne mogu na konvencionalan način izmjeriti), itd.

Dakle, serije panela su specifična kombinacija upo-rednih podataka i vremenskih serija, što znači da

Savremeni trendovi u primijenjenim straživanjima:Metodološki osvrt na ekonometriju panelamr Milena Lipovina-Božović, mr Julija Cerović

44

sadrže podatke većeg broja jedinica posmatranja kroz određeni broj vremenskih tačaka. Drugim rije-čima, svaka opservacija u seriji panela ima u sebi in-formacije i o strukturi i o dinamici posmatrane po-jave. Zbog ove osobine, serije panela postaju sve popularnije u kvantifikovanju ekonomskih relacija.

Serije panel podataka postale su široko dostupne u razvijenim zemljama, a sve više i u zemljama u razvoju. Razlozi zbog kojih je, poslednjih godina, ekonometrijska metodologija u oblasti analize regresionih modela sa podacima panela, doživje-la veliku popularnost su višestruki. S obzirom na razlike koje postoje među jedinicama posmatranja (grupama ispitanika, zemljama, itd.) pretpostavke o homogenosti jedinica posmatranja, uobičajene u klasičnoj statističkoj analizi, često u ekonomiji ni-jesu zadovoljene. Upravo iz ovih razloga koriste se modeli panela, koji se zasnivaju na realnijoj pret-postavci da način uticaja ekonomskih faktora mi-jenja svoju prirodu i kroz vrijeme i po jedinicama posmatranja. Ovaj varijabilitet je polazna osnova za dalji tok istraživanja.

Važno je napomenuti da se mnoge ekonome-trijske metode ocjenjivanja i testiranja hipoteza, koje se koriste u analizi serija uporednih podata-ka i vremenskih serija, posebno, upotrebljavaju uz određene modifikacije i u analizi podataka panela. Heterogenost između jedinica posmatranja znači da uticaj nezavisnih promjenljivih na zavisnu pro-mjenljivu varira po jedinicama posmatranja (re-gresioni parametri u modelu nijesu konstantni). Zanemarivanje heterogenosti može dovesti do nekonzistentnih ocjena i pogrešnog statističkog zaključivanja.

Kada znamo da podaci panela raspolažu sa dvije dimenzije, nameće se pitanje kako razlike izme-đu jedinica posmatranja i/ili razlike kroz vrijeme mogu biti modelirane. Izbor modela podataka panela zavisi od rezultata testiranja heterogenosti koje se sprovodi odgovarajućim testovima značaj-nosti vremenskih i prostornih uticaja i testovima specifikacije modela.

Korišćenje serija panela u ekonomskim istraživanji-ma ima nekoliko značajnih prednosti u odnosu na uobičajene serije uporednih podataka ili vremenskih serija. Literatura navodi nekoliko osnovnih predno-sti serija panela (Baltagi, B.H. [1] i Hsiao, C. [3]):

(1) Povećanje veličine uzorka, koje omogućava eko-nometrijsku analizu koja nije izvodljiva pri poje-dinačnom korišćenju samo uporednih podata-ka ili vremenskih serija. Na ovaj način se izvlači maksimum informacija iz ograničenog broja po-dataka, i tako maksimizira broj stepeni slobode u uzorku. Drugim riječima, obezbjeđuje se veća efikasnost ekonometrijskih ocjena parametara modela uz manje restriktivne pretpostavke. Pre-ma tome, nedovoljna dužina vremenske serije ili broj jedinica posmatranja za primjenu klasičnih tehnika ocjenjivanja smanjuje se primjenom se-rija panela, a takođe se izbjegava problem izbo-ra reprezentativnog perioda.

(2) Omogućava se analiza efekata brojnih pro-mjenljivih koje nijesu eksplicitno uključene u model. Naime, korišćenjem serija panela omo-gućuje se razlikovanje individualnih i vremen-skih efekata iz modela izostavljenih promjen-ljivih na varijacije u zavisnoj promjenljivoj re-gresionog modela. Individualni efekti su efekti promjenljivih koje nijesu direktno uključene u model i koje uzimaju konstantne vrijednosti tokom vremena, ali se razlikuju između jedi-nica posmatranja (individualne promjenljive; eng. time invariant variable). Vremenski efekti iz modela izostavljenih promjenljivih su efekti promjenljivih koje imaju konstantne vrijedno-sti za sve jedinice posmatranja u t-tom perio-du, ali se njihove vrijednosti razlikuju po vre-menskim periodima (vremenske promjenljive; eng. individual invariant variable). Korelacija koja se javlja između navedenih promjenljivih i regresora modela, a koja dovodi do pristrasnih ocjena, može se otkloniti primjenom serija pa-nela na jedan od sledećih načina (Dragutino-vić-Mitrović, R. [2]).

Neka je dat jednostavni regresioni model:

itititit uzxy +′+′+= ρβα , ;,...,1,,...,1

TtNi

==

(2.1)

gdje su itx i itz ( )11 ×k i ( )12 ×k vektori nezavi-snih promjenljivih; α , β i ρ ( )11× , ( )11 ×k i ( )12 ×k vektori nepoznatih regresionih parameta-ra, respektivno; i itu slučajna greška sa srednjom vrijednošću jednakom nuli i konstantnom zajed-ničkom varijansom 2

uσ . Ako itz sadrži promjenlji-

45

ve koje se ne mogu uočiti, a korelisane su sa itx , tada je kovarijansa između itx i itz različita od nule. Ocjena regresionog parametra β metodom običnih najmanjih kvadrata (ONK) daje pristrasne ocjene jer greška obuhvata promjenljive koje se ne mogu uočiti, pa ni eksplicitno uključiti u model. Međutim, ako su vrijednosti z konstantne tokom vremena za datu jedinicu posmatranja, ali imaju različite vrijednosti izme-đu jedinica posmatranja (individualna promjenljiva, iit zz = ), tada se korišćenjem prvih diferenci može-mo osloboditi efekata promjenljive z, odnosno:

)()( 1,1,1, −−− −+−′=− tiittiittiit uuxxyy β , ;,...,1,,...,1

TtNi

==

(2.2)

Slično, ako su vrijednosti z konstante po jedinicama posmatranja za dati vremenski period, ali uzimaju različite vrijednosti tokom vremena (vremenska promjenljiva, tit zz = ), tada se korišćenjem devijacija od prosjeka svih jedinica posmatranja u periodu t, dobija:

)()( tittittit uuxxyy −+−′=− β , ;,...,1,,...,1

TtNi

==

(2.3)

gdje je ∑=

=N

iitt yNy

1)/1( , ∑

=

=N

iitt xNx

1)/1( i ∑

=

=N

iitt uNu

1)/1( .

Primjenom metoda običnih najmanjih kvadrata na modele (2.2) ili (2.3) dobijaju se nepristrasne i konzisten-tne ocjene parametra β . Kada bi se umjesto podataka panela za ocjenjivanje modela (2.1) posebno kori-stili uporedni podaci (T=1) za slučaj iit zz = ili podaci vremenske serije (N=1) za slučaj tit zz = , navedene transformacije ne bi bile moguće, pa ocjene regresionih parametara ne bi bile konzistentne, sve dok posto-je efekti (obuhvaćeni greškom) koji su korelisani sa nezavisnim promjenljivima modela (Hsiao, C. [3]).

(3) Primjenom podataka panela je moguće smanjiti veličinu dobro poznatih ekonometrijskih problema kao što su: multikolinearnost nezavisnih promjenljivih, gore pomenuta korelacija između nezavisnih pro-mjenljivih i individualnih i vremenskih efekata obuhvaćenih slučajnom greškom, itd. Naime, serije panela pokazuju veći varijabilitet, veću efikasnost ocjena usled manjih varijansi, i manju multikolinearnost.

(4) Analiza ponavljanja anketa istih uporednih jedinica bolje pogoduje studijama koje se bave dinamičkim promjenama. Studije o nezaposlenosti, zaradama, promjenama posla, mobilnosti radne snage, mogu se mnogo bolje analizirati uz pomoć podataka panela. Takođe, serije panela omogućavaju mnogo bolje ma-nipulisanje sa podacima kod analize komplikovanijih modela, npr. tehnoloških promjena i sl.

(5) Problemi agregacije i jedinica mjere koji se javljaju pri korišćenju različitih vrsta podataka, a koji mogu dovesti do pristrasnih ocjena parametara usled grešaka mjerenja, smanjuju se korišćenjem serija panela, budući da iste serije obuhvataju dezagregirane podatke po jedinicama posmatranja.

Pored mnogih prednosti u primjeni serija panela, postoje i neka ograničenja. Kako se ove serije sastoje od kombinacije uporednih podataka i vremenskih serija, tako ekonometrijski problemi svojstveni i jednom i drugom tipu podataka, kao što su heteroskedastičnost i autokorelacija, nerijetko su prisutni u panelima. Jedan od čestih problema odnosi se na planiranje i prikupljanje podataka. Poznato je da serije panel po-dataka, po pravilu, sadrže informacije o velikom broju istih jedinica posmatranja u određenom nizu vre-menskih tačaka. To su tzv. balansirane ili kompletne serije panela. Nerijetko se javlja problem nedostatka podataka o istim jedinicama posmatranja u nizu perioda. Takvi paneli sa nedostajućim podacima zovu se

46

nebalansirani ili nekompletni paneli. Ovakva situacija povlači za sobom niz problema koji se manifestuju u nemogućnosti korišćenja standardnih ekonometrijskih metoda analize koji su poznati kod balansiranih serija panela. Rješenja ovih problema su danas predmet širokih rasprava u ekonometrijskoj literaturi3.

III POLAZNA SPECIFIKACIJA PANEL MODELA – osnovne pretpostavke

Kada se govori o modelu sa podacima panela, polaznu osnovu čine linearni statički modeli koji kombinuju uporedne podatke i vremenske serije. Ostali modeli su uglavnom nadogradnja prethodnih.

Opšti oblik regresionog modela panela sa zavisnom promjenljivom Y, K objašnjavajućih promjenljivih i slučajnom komponentom glasi:

itkit

K

kkititit uxy ++= ∑

=21 ββ Ni ,...,2,1= ; Tt ,...,2,1= ; Kk ,...,2,1= ; (3.1)

gdje se i odnosi na jedinice posmatranja, t na vremenski period, pa su:

yit – vrijednost zavisne promjenljive za i-tu jedinicu posmatranja u periodu t;

xkit –

vrijednost k-te nezavisne promjenljive za i-tu jedinicu posmatranja u periodu t (x1it

=1 za svako i i t)

kitβ - nepoznati regresioni parametriu

it – slučajna greška.

Pretpostavićemo da promenljive x nijesu stohastične i da slučajna greška zadovoljava pretpostavku kla-sičnog linearnog regresionog modela ),0N(~)( 2σituE . Međutim, jedna od osnovnih razlika u odnosu na klasičnu regresionu analizu tiče se varijabilnosti regresionih parametara i po jedinicama posmatranja i po vremenskim periodima.

S obzirom na činjenicu da su u model uključene dvije dimenzije (vremenska i strukturna), postavlja se osnovno pitanje kako modelirati i jednu i drugu zavisnost varijabli u modelu. Kako za svaku jedinicu posmatranja i za svaki vremenski period zavisna promjenljiva različito reaguje na varijacije nezavisnih promjenljivih, broj regresionih koeficijenata bi bio jako veliki (NTK) pa se model kao takav ne bi mogao ocijeniti (na bazi samo NT podataka). Zbog problema koji se javljaju, moraju se uvesti pretpostavke koje se odnose na osobine nezavisnih promjenljivih u modelu, slučajne greške, statističku zavisnost između regresora i slučajne greške kao i na stepen varijabiliteta regresionih parametara.

U analizi podataka panela razvijen je skup modela koji zavise ne samo od gore navedenih pretpostavki o stepenu varijabilnosti regresionih parametara već i od tipa problema koji se analizira, kao i od prirode podataka kojima raspolažemo.

Najjednostavnija pretpostavka koja se odnosi na varijabilitet regresionih parametara jeste konstantnost svih regresionih parametara u modelu. Ovakav regresioni model (pooled model) sadrži k regresionih para-metara, koji su konstantni i može se ocijeniti metodom najmanjih kvadrata (POLS - pooled ordinary least square) na uzorku od NT podataka panela. Zbog veoma česte neispunjenosti pretpostavki o homogenosti regresionih parametara i stohastičnosti4 slučajne greške, specifikacija ovog modela u uslovima njihovog 3 Neki od radova iz ove tematike su: Baltagi, B.H., Wu.P.X. 1999. Unequally spaced panel data regressions with AR (1) disturbances.

Econometric Theory 15: 814-823; Wansbeek, T.J., Kapteyn, A. 1969. Estimation of the error-components model with incomplete panels, Journal of Econometrics 41; Biorn, E.1981. Estimating economic relations from incomplete cross-section/time-series data. Journal of Econometrics 16.

4 Pretpostavke o stohastičnosti, tj. o slučajnoj grešci klasičnog linearnog regresionog modela uključuju pretpostavke o grešci kao slučajnoj promjenljivoj sa normalnim rasporedom, aritmetičkom sredinom jednakoj nuli i sferičnosti (konačna zajednička varijansa i međusobna nezavisnost za razne opservacije, tj. odsustvo heteroskedastičnosti i autokorelacije).

47

neispunjenja je netačna, pa se njime nećemo detaljnije baviti (Maddala, G.S. [5]).

Specifikacije modela panela sa k nezavisnih promjenljivih, koji omogućava posmatranje razlika među je-dinicama posmatranja kao i tokom vremena, mogu se podijeliti na sledeće modele:

Regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi se razlikuju po jedinica-1. ma posmatranja:

itkit

K

kkiit uxy ++= ∑

=21 ββ ,

;,...,1,,...,1

TtNi

==

(3.2)

Regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi varijaraju po jedinicama 2. posmatranja i tokom vremena:

itkit

K

kkitit uxy ++= ∑

=21 ββ ,

;,...,1,,...,1

TtNi

==

(3.3)

Svi koeficijenti variraju po jedinicama posmatranja:3.

itkit

K

kkiiit uxy ++= ∑

=21 ββ ,

;,...,1,,...,1

TtNi

==

(3.4)

Svi koeficijenti variraju kroz vrijeme i po jedinicama posmatranja:4.

itkit

K

kkititit uxy ++= ∑

=21 ββ ,

.,...,1,,...,1

TtNi

==

(3.5)

U analizi serija panela, najširu primjenu imaju modeli sa konstantnim regresionim parametrima uz neza-visne promjenljive i varijabilnim slobodnim članom, kao što su modeli (3.2) i (3.3), zato što omogućavaju da se na jednostavan način modelom obuhvate pretpostavke o varijabilitetu parametara po jedinicama posmatranja i kroz vrijeme.5

Model (3.2) naziva se model sa individualnim efektima, a njegova osnovna karakteristika je da su svi regre-sioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi varijabilni po jedinicama posma-tranja. Slobodni član i-te jedinice posmatranja i1β jednak je zbiru dvije komponente, odnosno

ii µββ += 11 . Prva komponenta 1β , predstavlja prosječnu vrijednost slobodnog člana, dok druga iµ , pokazuje veličinu odstupanja i1β od prosjeka i predstavlja individualne efekte, tj. efekte iz modela izo-stavljenih promjenljivih koje uzimaju konstantne vrijednosti tokom vremena, ali se razlikuju po jedinica-ma posmatranja. Preko varijabilnih slobodnih članova u model je uključena heterogenost između jedinica posmatranja.

S druge strane, kada su svi regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi varijabilni po jedinicama posmatranja i vremenskim periodima, tada se razmatra model oblika (3.3). To je 5 Modeli (3.4) i (3.5), koji podrazumijevaju da i regresioni parametri uz nezavisne promenljive variraju po jednoj i/ili po obje

dimenzije, zahtijevaju dosta složenije tehnike ocjenjivanja i nijesu predmet razmatranja u ovom radu. Detaljnije vidjeti kod Matyas, L. and Sevestre P. (1996), Baltagi, B.H. (2001) itd. Još neki radovi iz literature koji obrađuju ove modele su: Hsiao, C.1975. Some estimation methods for a random coefficients model, Econometrica, Vol.43, No.2.; Swamy, P.A. V.B., Efficient inference in a random coefficient regression model, Econometrica, Vol.38, No.2.

48

panel model sa individualnim i vremenskim efek-tima.

Slobodni član se sastoji od tri komponente,

tiit λµββ ++= 11 . Nova komponenta tλ pred-stavlja vremenske efekte i obuhvata uticaje faktora koji su zajednički za sve jedinice posmatranja u da-tom periodu t, ali se njihov uticaj na zavisnu pro-mjenljivu razlikuje po vremenskim periodima.

U svakom od ovih slučajeva modeli se mogu kla-sifikovati dalje, u zavisnosti od toga da li su indivi-dualni i/ili vremenski efekti slučajne promjenljive ili fiksni parametri. U prvom slučaju radi se o mo-delima fiksnih efekata, a u drugom o modelima sa stohastičkim efektima ili tzv. modelima sa kompo-nentama greške.

IV ZAKLJUČAK

Ekonometrijsko modeliranje upotrebom serija pa-nela ima svoju široku primjenu u raznim aspekti-ma analiza gdje su jedinice posmatranja pojedinci, domaćinstva, preduzeća, različiti regioni (zemlje), a čije se ponašanje međusobno i tokom vremena mijenja. Razumijevanje metodološko-teorijskog koncepta potrebnog za izgradnju modela fiksnih efekata i stohastičkih efekata, od presudne je važ-nosti da bi se oni mogli adekvatno primijeniti za potrebe modeliranja nekog ekonomskog proble-ma. Ovaj rad je bio posvećen upravo tome.

V REFERENCE

Baltagi, B.H. 2001. 1. Econometric Analysis of Panel Data. John Wiley & Sons, London.Dragutinović-Mitrović, R. 2002. 2. Analiza panel serija. Zaduž-bina Andrejević. BeogradHsiao, C. 2003. 3. Analysis of Panel Data, Cambridge Univer-sity Press, London.Jovičić Milena. 1989. 4. Ekonometrijski metodi. Ekonomski fakultet. Beograd.Maddala, G.S. 1993. 5. The Econometrics of Panel Data. Volu-mes I and II, Edward Elgar Publishing, Cheltenham.

Kao jedan od preduslova grinfild investicija i ra-zvoja biznisa u Crnoj Gori, potrebni su nam ažurni podaci o prostoru. A ažurni podaci o prostoru do-bijaju se modernim premjerom i uspostavljanjem katastra nepokretnosti na cijeloj teritoriji Crne Gore. Tek nakon toga dolazi nadogradnja u vidu donošenja prostorno-planske dokumentacije, izrada GIS-a i prezentacije između ostalih podata-ka i tih podataka o prostoru stranom investitoru.

Civilizovanog čovjeka, između ostalog, definiše i to što živi u stambenom objektu. Malo je primje-ra, kao u oblasti Mata-Mata u Tunisu, gdje građani žive u kućama izdubljenim u brežuljcima zemlje, ali čak i takve kuće danas imaju satelitsku televi-ziju. Dok god građani budu živjeli u objektima, mora postojati neka evidencija o njima, koju čuva-ju državni organi. I svaki taj stambeni objekat ima manju ili veću vrijednost. Dok god ti objekti imaju vrijednost, preduzetnik će moći na osnovu pro-cjene te vrijednosti uzeti hipotekarni kredit, koji može koristiti za početak privatnog biznisa. Uko-liko objektivno posmatramo, najveća bogatstva građanina su njegova porodica, njegovo znanje i, na kraju, njegove nekretnine.

Za domaćeg preduzetnika, njegove biznis moguć-nosti mogu biti usko vezane za bankarsku procje-nu njegove nekretnine. Ta procjena može biti po važećoj metodologiji, koja pokazuje znake zasta-relosti, ili po statičkoj, komparativnoj ili dinamič-koj metodi. Međutim, za komparativnu metodu, koja se najviše koristi, ne postoji baza podataka o broju transakcija, kao i o dostignutim vrijednosti-ma nekretnina, tako da to umnogome ograničava nezavisnog procjenjivača. Budućnost može biti u masovnoj procjeni vrijednosti nekretnina koja je već sprovedena u Republici Sloveniji, a u toku je obuka za istu u Republici Srbiji.

Grinfild investicije mogu preduzimati domaći i strani preduzetnici.

Domaći preduzetnik je limitiran nedostatkom pre-mjera na 48 odsto naše teritorije, kao i nedostat-kom prostorno - planske dokumentacije, kako na toj površini, tako i na velikom dijelu površine za koju postoji moderan premjer. Ali, najviše i prije

Katastarska evidencijanekretnina i biznismr Milutin Baturan

49

svega limitiran je svojim poslovnim moralom. Ako ima izgrađen poslovni moral, može se smatrati po-slovno retardiranim u ovom biznis okruženju.

Sa druge strane, praksa je pokazala da će strani investitor sprovesti svoju grinfild investiciju na te-ritoriji za koju ne postoji prostorno-planska doku-mentacija samo ako se nekretnina nalazi u katastru nepokretnosti, ako očekuje ekstra profit, ukoliko sam finansira izradu DUP-a, i ukoliko je spreman na duže čekanje za razna dokumenta i dozvole.

Ažurna katastarska evidencija i donešena prostor-no-planska dokumentacija neće doći do punog izražaja bez reformisanja državne uprave i njenog sistema plata, nagrađivanja, unapređivanja. Jer dr-žavna uprava privlači strane investicije i daje po-trebne dozvole. Nema veće greške nego kada se na osnovu strane donacije ili kredita napravi velika moderna zgrada ili novo krilo bolnice, sa moder-nim kancelarijama, klimama, računarima, odličnim uslovima za rad, a zatim u te kancelarije postavite ljude koji će primati platu po našem Zakonu o radu i Zakonu o zaradama i naknadama na zarade.

Dok god ne reformišemo državnu upravu, sami ili uz pomoć stranih konsultanata (sistematizacije, pravilnici, protokoli, procedure, sistemi motivaci-je javnih službenika), državnu će upravu u Crnoj Gori i dalje nagrizati benigni tumor, koji oduzima ogromnu energiju. Taj tumor se zove organizacio-na kultura jednakosti. Dok god taj tumor hirurški ne uklonimo i dalje će sisati zdravu energiju iz lju-

di kojima je Crna Gora na prvom mjestu, koji su imaoci primjenjivog znanja, imaju izgrađeni poslovni moral i spremni su da svakog dana stvore novu vrijednost za državu. Spremni, kada država bude vred-novala njihov rad i znanje. Tako da od do-maćeg eksperta, između ostalog, zavisi privlačenje novih stranih investitora.

Ono što je, takođe, potrebno za bolje privlačenje stranih investicija je izgradnja informacionog si-stema, sa svim zakonima, dostupnim prostorno-planskim dokumentima i izgrađenim GIS-om. Taj sistem treba spregnuti sa crnogorskom verzijom varaždinskog Gric-a.

Sa tom razlikom što će se pratiti tok dokumentaci-je i brzina odgovora na upite, izdavanja raznih do-zvola i dokumenata. Treba imati onlajn u realnom vremenu pregled toka investicije u Crnu Goru.

Osim toga, bilo bi dobro oformiti klaster za grinfild in-vesticije. Odabrati ključne ljude iz centara za prostor-no planiranje, opština, ministarstava od čijeg rada zavisi brzina izdavanja raznih dozvola i uvoz opreme za nove pogone. Postaviti ih za saradnike centra za grinfild investicije i ponuditi im bonuse, u zavisnosti od zaključenih i implementiranih poslova...

Za više informacija o temi možete pogledati magi-starski rad “Katastarska evidencija nekretnina i bi-znis - interakcijska veza”, koji se nalazi u biblioteci Ekonomskog fakulteta u Podgorici.

50

Okvir

Crnogorska ekonomija, koja se još nalazi u pro-cesu tranzicije prema preduzetničkom, tržišnom i ekonomskom sistemu, u proteklom periodu nije razvijala tehnološke parkove kao model efikasnog i međunarodno prihvatljivog državnog podsticaja ekonomskom razvoju. Sistemsko povezivanje na-uke i preduzetničke prakse kroz instituciju tehno-loških parkova rezultira ubrzanim razvojem mikro, malog i srednjeg biznisa, utemeljenog na visokim tehnologijama, što predstavlja temelj dinamičnog razvoja savremenih privreda. Tehnološki parkovi, kao inkubatori inovativnosti i preduzetništva, naj-efikasnije su sredstvo za komercijalizaciju rezul-tata naučnih istraživanja i put prema efikasnijem restrukturiranju privrede, održivom regionalnom razvoju, efikasnijem korišćenju resursa, razvoju in-telektualnih potencijala, kao i smanjenju nezapo-slenosti. Nedostatak razvoja tehnoloških parkova u Crnoj Gori rezultira brojnim zaostajanjima u ra-zvoju privrede i zahtijeva preduzimanje mjera za njihovo uspostavljanje i odgovarajuće pozicioni-ranje u stvaranju ekonomskog ambijenta u Crnoj Gori koji podržava inovativne kompanije ili one koje to tek treba da postanu.

Naučno-tehnološka revolucija dovela je do širenja područja visokih tehnologija i njihove primjene. Pod njenim uticajem mijenja se ekonomska i socijalna struktura pojedinih zemalja. Raspolaganje savre-menim tehnologijama predstavlja temeljne pretpo-stavke za opšti privredni razvoj, pa pojedine države svojom ekonomskom politikom, odnosno specijal-nim instrumentima svoje razvojne politike, nastoje stvoriti povoljne uslove za implementaciju i razvoj novih tehnologija. Tehnološki parkovi djeluju kao razvojni centri i kao posrednici između visokoobra-zovnih ustanova i preduzeća, odnosno poduzetnika. Oni predstavljaju efikasnu spregu za prenos rezulta-ta naučnih istraživanja u privredu neke zemlje.

Šta, zapravo, predstavlja tehnološki park?

Tehnološki park je mjesto na kojem se povezuju stručnjaci i preduzetnici koji žele ostvariti svoje ekonomske ciljeve utemeljene na novim tehno-logijama. Tehnološki park je, po pravilu, planski organizovan, infrastrukturno opremljen, te u eko-loški uređenom prostoru nudi različite pogodno-

sti i usluge. Slični poslovnim parkovima ili biznis inkubatorima, koji su prvenstveno okrenuti bi-znisu i proizvodnji, tehnološki parkovi naglasak daju razvoju i naučno-istraživačkim aktivnostima. Osnivaju se, uglavnom, u blizini visokoobrazovnih institucija i istraživačkih centara, te privlače vrhun-ske stručnjake, ali i mlade talente koji se u njima dalje usavršavaju i obrazuju. Tehnološki su parkovi svojevrsni biznis inkubatori, u kojima se osigura-va koncentracija znanja, visoke tehnologije, obra-zovanja i povezanosti sa nacionalnim i svjetskim obrazovnim institucijama, kao i lokalnom i među-narodnom privredom.

Jasno je da TP, u konstelaciji svih novih organizaci-onih formi koje se pojavljuju u sadašnjem trenut-ku privrede regiona Zapadnog Balkana, ima svoje mjesto. I pored stvaranja lokalnih i nacionalnih razvojnih agencija, biznis inkubatora, biznis cen-tara i slično, formiranje tehnoloških parkova nije dupliranje kapaciteta na istom zadatku. Polje dje-lovanja jeste slično, ali su djelatnosti NTP mnogo sofisticiranije i kompleksnije od pomenutih orga-nizacionih formi. Jasno je da su očekivanja velika, posebno danas, u fazi kada zemlje regiona prolaze kroz teške ekonomske trenutke i gdje bi TP trebalo da bude generator razvoja sektora mirko, malih i srednjih preduzeća.

Dakle, uloga TP trebalo bi da bude podsticaj privre-di, kako bi ona bila kompetitivna u vremenu sveop-šteg procesa koji se naziva globalizacija. Privreda u regionu je, trenutno, u najvećoj mjeri nesposobna da se uopšte uhvati u koštac sa ovakvim izazovima i nesposobna da definiše i finansira projekte koji bi joj u tome pomogli. Osnivanje TP mora imati za cilj da: zadrži najkreativniji potencijal u zemljama regi-ona, omogućavajući mu standard sličan onom na Zapadu, uz izazovne, kreativne i motivirajuće poslo-ve. Pomenuti potencijal, prekaljen u oštrim tržišnim uslovima, može nakon određenog vremena značaj-nije uticati na rast i razvoj ekonomija regiona i na tom putu mu je potrebna sveobuhvatna podrška.

Tehnološki park u Crnoj Gori?

Ministarstvo nauke Crne Gore jer 2011. godine usvojilo studiju izvodljivosti za uspostavljanje na-učno-tehnološkog parka u Crnoj Gori, na osnovu kojeg se radi na biznis planu koji bi pokazao eko-

Razvoj naučno-tehnološkog parka u Crnoj GoriVelibor Bošković

51

nomsku opravdanost pomenute investicije. Osni-vanje NTP u Crnoj Gori predstavlja izuzetno važan razvojni potencijal i potrebno je uložiti sve raspo-ložive snage sistema, kao i privrede, kako bi se na što kvalitetniji način NTP mogao uvesti u naučno-privredne tokove.

Međutim, u tom procesu bi trebalo voditi računa o više tržišnih i sistemskih parametara, kao što su: visina investicije, veličina i obim NTP, raspoloživi ljudski resursi, raspoloživi finansijski resursi, tržiš-na tražnja, modeli sistemske podrške razvoju mir-ko i malih preduzeća, podsticajne mjere i slično. Sve navedeno bi u značajnoj mjeri moglo uticati na uspješnost budućeg NTP u Crnoj Gori. S toga se sa posebnom pažnjom mora pristupiti analizi svih parametara kako bi se osigurala uspješnost budućeg NTP. U suprotnom, moglo bi se desiti da kompletan projekat bude iskompromitovan i da se uložena sredstva trajno izgube. Takav scenario nije isključen, jer se u mnogim zemljama to, zapra-vo, i desilo.

Ono što je činjenica jeste da Crna Gora ima poten-cijal za uspostavljanje jednog NTP umjerene veliči-ne, čiji bi se dalji rast i razvoj bazirao isključivo na temeljima uspješnosti i tržišnih potreba. Međutim, i pored potencijala, treba pažljivo kreirati modele podrške i podsticaja kako bi se pomenuti potenci-jali na najbolji način iskoristili i kako bi crnogorska ekonomija imala dugotrajne pozitivne efekte. Ono što je, takođe, važno jeste i kreiranje jednog ambi-jenta u kojem se mladi, obrazovani i kreativni ljudi osjećaju kao dio sistema u kome mogu ostvariti svoje ideje i na taj način doprinijeti spostvenom i društvenom napretku.

U pomenutoj studiji izvodljivosti koju je usvojila Vlade Crne Gore, kao infrastruktura za uspostavlja-nje NTP govori se o formiranju centralne jedinice NTP u Podgorici, kao i dvije pridružene jedinice u Pljevljima i Baru. Procijenjena potreba za poslov-nim prostorom se kreće oko 5000m2, dok bi struk-tura investicije i troškova mogla biti sljedeća:

Infrastruktura: 6.800.000 € (jednokratno)•Oprema: 4.700.000 € (jednokratno)•Operativni troškovi: •Osoblje centara: 102.000 € – 144.500 € (godiš-•nje)Podrška spin off i MSP: 170.000€ - 230.000 € •(godišnje)

Što se tiče usluga, slično kao i u ostalim NTP-ovi-ma, planirani NTP u Crnoj Gori bi trebalo da nudi usluge i infrastrukturu, kao i potrebno znanje koje će rezultirati iz saradnje između visokoškolskih in-stitucija i privrede. Centralna jedinica bi trebalo da nudi sljedeće usluge, koje bi bile na raspolaganju svim regijama, a ne samo Podgorici:

Savjetovanje/ mentorstvo/obuka na području •visokih tehnologija/ tehnologije/ I&RSavjetovanje/podrška na području finansira-•nja i finansijske podrškePravna služba•Marketing i umrežavanje•Administracija i IT podrška•Tehnološki audit•Tehnološki transfer•Zaštita intelektualne svojine•

Tematski fokus budućeg NTP-a bio bi dosta širok i kretao bi se od razvoja ICT rješenja, zatim energet-ske efikasnosti, do poljoprivrede, šumarstva, kao i zdravstveno-medicinskih tehnologija. Ono što bi, zapravo, trebalo da bude zajednički imenitelj svih tematskih cjelina jeste inovacija, to jest komercija-lizacija inovativnih rješenja i najnovijih tehnologija u pojedine segmente crnogorske ekonomije. Takav fokus NTP-a bi za rezultat imao okretanje jednog dijela naše privrede ka modernim tokovima, što bi stepen konkurentnosti crnogorske ekonomije u regionu podiglo na veći nivo. Međutim, Crna Gora, ipak, kasni i za zemljama regiona kada se radi o teh-nološkim parkovima i uopšte sistemskim modelima podrške mirko i malom biznisu baziranom na zna-nju i inovacijama, te je stoga od izuzetne važnosti da se prvi NTP postavi na zdravim osnovama koje će osigurati njegovu uspješnost i mogućnost rasta i razvoja. Jedan od načina da se taj cilj i ostvari jeste fazni pristup uspostavljanju NTP, koji bi na taj način efikasno koristio uložena sredstva i koji bi uvažavao trenutne ekonomske i razvojne šanse. Međutim, svjedoci smo da je ekonomska kriza pogodila sve sektore društva u proteklih par godina i kreirala ne-izvjesnost na tržištu, što dodatno usložnjava proces uspostavljanja NTP u Crnoj Gori.

Uprkos ovim navedenim činjenicama, uspostav-ljanje stabilnog NTP-a jeste strateški prioritet Crne Gore na putu ekonomskog oporavka i prestrukturi-ranja privrede, što predstavlja preduslov budućeg razvoja nauke i preduzetništva, to jest sveukupnog ekonomskog i društvenog razvoja naše zemlje.

52

Od propalog studenta do direktora naj-vrijednije kompanije na svijetu

Priča o Stivu Džobsu je priča o propalom studentu iz Silicijumske doline koji je po-

stao preduzetnik i popeo se na vrh tehno-loške industrije, doživio da ga iz svoje kompanije istjera direktor kojeg je on zaposlio, da bi se nakon toga trijumfalno vratio u “Apple”, koji je bio na ivici bankrota, i za 14 godina ga učinio najvrijednijom kompanijom na svijetu! Njegov drugi boravak na čelu kompanije “Apple”, u periodu od 1997. do 2011. godine, je označen kao “najbolji povratak u istoriji biznisa”.

Stiv Džobs je jedan od najvećih preduzetnika na-šeg doba - vizionar koji je redefinisao pojam ino-vacija na način što je razmišljao unaprijed, mnogo više nego što se zahtijevalo, i to mnogo ranije nego što je bilo neophodno. Njegov preduzetnički uticaj na industriju tehnologije se može uporediti sa uti-cajem koji su nekada imali Tomas Edison i Hen-ri Ford. Džobs je u potpunosti promijenio izgled četiri različite industrije – personalnih kompjutera, muzike, mobilnih telefona i animiranih filmova. Kako ističe Tim Bajarin, predsjednik konsultant-ske kuće, Creative Strategies: “Ako pratite lidere u oblasti tehnologije, oni su pravi srećnici ako imaju jedan hit u životu. Stiv Džobs je imao “apple II”, me-kintoš, iPod, iPhone, iPad i Pixar.”

“Dobar Stiv” i “loš Stiv”

U biografiji Stiva Džobsa, novinar Alan Dojčman navodi dvije strane Džobsove ličnosti - mogao je da bude “dobar Stiv”, ali je mogao da bude i “loš Stiv”. Dobar Stiv je bio briljantan, harizmatičan i u stalnoj potrazi za izvrsnim – alhemičar koji je uspio da pre-tvori kompaniju koja je bila na samrti u zlato.

Loš Stiv je bio mrzovoljan, nepristojan, pakostan, spreman da javno ponižava svoje zaposlene, da preuzima zasluge za stvari koje nije uradio, da daje otkaze zaposlenima koje slučajno sretne na hodni-ku, da dobija napade bijesa kada stvari ne idu ona-ko kako je on zamislio, da parkira svoj “mercedes” na mjesto koje je rezervisano za ljude sa invalidi-

tetom zbog toga što je bilo bliže ulazu u poslovnu zgradu kompanije “Apple”, da tri puta vraća hranu u restoranu jer nije spremljena tačno po njegovom ukusu, da traži u 10 sati uveče da se klavir u njego-voj hotelskoj sobi premjesti, jer je raspored stvari “odvratan”, da godinama odbija da prizna očinstvo nad kćerkom dok su ona i njena majka živjele od socijalne pomoći, da javno prizna da je upotreba halucinogenih sredstava (LSD) bila jedna od dvije-tri najznačajnije stvari koje je uradio u životu, da na operacionom stolu skida masku za kiseonik, jer mu se ne sviđa njen dizajn i traži da isproba još pet ra-zličitih modela ili da u posljednjim nedjeljama svog života traži da vidi 67 medicinskih sestara kako bi izabrao tri koje mu odgovaraju. Kako navodi Doj-čman: “Kada je bio loš Stiv, nije vodio računa o tome koliko će povrijediti nečiji ego ili emocije, sve dok mu je to moglo pomoći da ostvari svoju viziju”.

Kada bi osjetili sav bijes lošeg Stiva, zaposleni u “Apple” su bili spremni da prevaziđu sve lične gra-nice izdržljivosti kako bi udovoljili Džobsovim za-htjevima i povratili, makar na trenutak, njegovu blagonaklonost. Ovaj proces se stalno ponavljao, pa zaposleni nikada nisu bili sigurni u kakvom će raspoloženju sresti Džobsa. Njemu je bilo potpu-no svejedno da li ga zaposleni vole ili ga se plaše, sve dok je to davalo željene rezultate. Inženjerima u kompaniji “Apple” je bilo jasno da Džobs od njih zahtijeva fanatično zalaganje i da ne mogu biti aljkavi u bilo čemu što rade, iako su bili svjesni da Džobs neće biti u mogućnosti da pogleda 99 od-sto toga što urade.

Autor zvanične Džobsove biografije, Volter Ajzak-son, je u popularnoj emisiji “60 Minutes” koja se emituje na američkom TV kanalu CBS, rekao: “Džo-bs nije bio najbolji menadžer na svijetu. Zapravo, on je vjerovatno bio jedan od najgorih menadžera na svijetu”. Ubrzo nakon Džobsove smrti, na Tvi-teru su počeli da se pojavljuju izmišljeni nadimci osnivača kompanije „Apple“: “Tiranin Stiv“, „Zli šef Stiv“ i „Mikromenadžer perfekcionista Stiv“. Ame-rički novinar koji piše o tehnologiji, Dejvid Korsi je u poznatom poslovnom časopisu, “Forbs”, jed-nostavno, rekao: “Stiv Džobs je bio kreten svjetske klase”. Majk Dejzi, američki pisac i glumac, je u članku za ugledne dnevne novine, “Njujork tajms”,

Stiv Džobs - najgori menadžer na svijetui “ludački sjajan” lider

mr Vladimir Vulić, Ekonomski fakultet Podgorica, Univerzitet Crne Gore

53

napisao: “Pravi Stiv Džobs, onaj koji je osnovao “Apple” kao anarhičnu kompaniju koja promoviše slobodu, čiji su prvi projekti sa Stivom Vozniakom bile piratske kutije i kompjuteri sa slobodnim še-mama za sklapanje, bio bi zapanjen budućnošću koju ‘Apple’ stvara. Danas ne postoji nijedna teh-nološka kompanija koja više podsjeća na Velikog brata iz kultne reklame ‘1984’ kompanije ‘Apple’ nego sam ‘Apple’, što je samo potvrda koliko brzo moć može da vas pokvari”.

Mnogo tekstova je napisano o karakteru i tempe-ramentu Stiva Džobsa. Zbog boljeg razumijevanja Džobsovog načina upravljanja bilo je neophodno ukratko pomenuti osnovne crte njegove ličnosti, ali će se nastavak ovog eseja baviti liderskim kvali-tetima osnivača kompanije “Apple”.

“Apple” filozofija

Kada je u januaru 1984. godine Stiv Džobs pred-stavio originalni Apple mekintoš kompjuter pred više od 3.000 oduševljenih ljudi, na monitoru ovog računara je bilo ispisano – „Ludački sjajan“ To je bio izraz koji je Džobs koristio za vrijeme razvoja mekintoša, kako bi svom timu objasnio da želi da „Apple“ kompjuteri budu ne samo „sjajni“, već da moraju biti toliko dobri da budu „ludački sjajni“.

Prilikom predstavljanja prvog iPoda, Džobs je opi-sao ovaj proizvod kao kombinaciju tri karakteri-stike koje, na najbolji mogući način, predstavljaju filozofiju kompanije „Apple“, tj. njegov razlog po-stojanja – “nevjerovatna tehnologija, legendarna jednostavnost i fantastičan dizajn“.

Stiv Džobs nije bio pravi programer ili inženjer, po-sebno ne na način na koji su to bili Stiv Vozniak, Bil Gejts i Pol Alen, Vilijam Hevlet i Dejvid Pakard ili Gordon Mur i Endi Grouv. Međutim, imao je intu-itivno razumijevanje tehnologije i dizajna, što mu je omogućilo da promijeni način na koji gledamo kompjutere. Članovi originalnog mekintoš tima su često izjavljivali da nisu imali predstave što to znači da kompjuter treba da bude prilagođen ko-risnikovim potrebama dok im Džobs nije objasnio. Džobs je stalno isticao da tehnologija, sama po sebi, ne znači ništa: “Ono što je važno je da imate povjerenje u ljude, da su vaši ljudi dobri i pametni i da će, ako im obezbijedite alate, napraviti fanta-

stične stvari. Alati su samo alati, u njih ne možete da imate povjerenje. Oni ili rade ili ne rade. Ljudi su ti u koje imate ili nemate povjerenje“.

Džobs je bio u neprestanoj potrazi za vizijom jed-nostavnosti. Bio je “laserski” fokusiran, a njegovi za-posleni su imali običaj da kažu da je izgledao kao da ga je nemoguće zbuniti. Ciljevi koje je postav-ljao pred “Apple” uvijek su bili jasni. Džobs je često isticao da je jednostavnost teža od kompleksnosti: “Morate naporno da radite kako biste mogli jasno da razmišljate i napravite nešto jednostavnim. Ve-ćina ljudi jednostavno ne ulaže dovoljno vremena i energije da bi to postigla”. Džobsova sposobnost da sprovede u djelo svoju viziju jednostavnosti je bila jedinstvena u poslovnom svijetu. Očigledno je da je slijedio misao najpoznatijeg fizičara u istori-ji, Alberta Ajnštajna, koji je rekao: „Napravite sve tako da bude najjednostavnije moguće, ali ne jed-nostavnije od toga“. U vremenu u kojem potrošači pate od preopterećenosti svih čula, zbog ogro-mnog broja informacija, reklama i proizvoda koji-ma su bombardovani sa svih strana, “Apple” proi-zvodi su ponudili jasnoću, jednostavnost i smisao. Kao što kažu Džonas Riderstrejl i Kjel Nordstrom u svom biznis bestseleru, “Funky Business”: “Bren-dovi su valijum (diazepam) za našu dušu – sveti-onici u ovom haotičnom svijetu“. „Apple“ je danas osmi najvrijedniji brend na svijetu i svetionik za milione ljudi širom naše planete.

Proces proizvodnje u kompaniji “Apple” se protivi uobičajenoj praksi koja decenijama preovladava u velikim kompanijama. Proizvodnja svakog “Apple” proizvoda počinje od dizajna. Kompanija se ponaša prema svojim dizajnerima kao prema kraljevima, a sve osobine proizvoda moraju biti uklopljene u nji-hovu viziju. Umjesto da je sektor dizajna podređen sektoru proizvodnje ili finansija, kao što je to slučaj u većini drugih kompanija, dizajneri u kompaniji “Apple” nemaju apsolutno nikakav kontakt sa finan-sijama i mogu da razmišljaju o razvoju novog proi-zvoda bez ikakvih ograničenja u pogledu troškova nabavke i proizvodnje i materijala koji im stoje na raspolaganju. Razlika je i u tome kako u “Apple” gle-daju na dizajn: “Dizajn nije kako nešto izgleda. Diza-jn je kako nešto radi. Kada pogledate bilo koju stvar koju je napravio čovjek – dizajn je njena duša”.

Važan aspekt dizajna, na koji su u „Apple“ poseb-no ponosni, je fanatična posvećenost detaljima. I u

54

ovom slučaju, sve polazi od osnivača. Kada predu-zetnik sam radi na projektu, a dovoljno je motivisan da uspije, spreman je da radi satima i danima sve dok proizvod ne bude izgledao tačno onako kako je on to zamislio. Preduzetnik ne može da zamisli da izbaci na tržište proizvod koji ima neke nedo-statke, bez obzira na to koliko je vremena i energije uložio, jer je u pitanju njegovo ime. Međutim, kako kompanija raste, broj zaposlenih se povećava, pro-jekti postaju veći i komplikovaniji, organizaciona struktura postaje složenija, a broj organizacionih nivoa između preduzetnika i samog proizvoda se povećava. U jednom trenutku, preduzetnik će se naći pred dilemom – da li da nastavi da radi i zahti-jeva izmjene sve dok proizvod ne bude savršen ili da se, jednostavno, pomiri sa situacijom i da prepu-sti nekom drugom da riješi probleme? Najveći broj preduzetnika odluči da odustane, pa proizvodi od vrhunskih, postepeno, postaju prosječni.

Stiv Džobs se nikada nije predao. Zadržao je isti ste-pen strasti i predanosti kao kada je u garaži svojih roditelja sastavljao „apple I“ sa Stivom Vozniakom. Što se tiče kvaliteta „Apple“ proizvoda, Džobs nije dozvoljavao bilo kakve kompromise. Bio je poznat po svojim ispadima i previše emotivnim reakcijama. Kada je u pitanju razvoj novih proizvoda, kod Džob-sa su postojala samo dva odgovora – nešto je bilo ili fantastično ili katastrofalno loše. Sredina nije posto-jala. I najmanja moguća pogrešna sitnica je izazivala ogroman bijes, a komentari su se ređali na skali od „užasno loše“, preko „umobolno“, do „nesvarljivo“. Na-čin na koji je metal bio ispoliran, oblik glave zavrtnja, nijansa plave boje koja se koristi na kutiji proizvo-da su bili tragično loši, sve dok ih poslije nebrojeno mnogo promjena odjednom ne bi proglasio „apso-lutno perfektnim“. Postoje razne priče koje ilustruju Džobsovu posvećenost detaljima, a neke od njih su prepričavaju kao legende u Silicijumskoj dolini.

Jednom prilikom, kada je bio nezadovoljan brzi-nom uključivanja mekintoša, Džobs je upitao svoje zaposlene: „Kada bi to moglo da spase nečiji život, da li biste pronašli način da smanjite proces podi-zanja sistema za 10 sekundi“. Nakon što je dobio odgovor da bi vjerovatno pronašli, Džobs je otišao do table i pokazao da, ako pet miliona ljudi ko-risti mekintoš, i ako im je svakog dana potrebno dodatnih 10 sekundi da bi uključili kompjuter, to bi značilo da bi ljudi godišnje štedjeli 300 miliona sati, što je jednako spasavanju barem 100 životnih

vjekova godišnje. Nije potrebno komentarisati da li je ubrzo nakon ovog objašnjenja proces uključi-vanja mekintoš računara skraćen.

Kada su inženjeri kompanije „Apple“ koji su radili na prvom iPodu završili prototip, predstavili su Džobsu svoje rješenje. On se poigrao sa uređajem i odmah ga odbacio uz jednostavno objašnjenje – iPod je bio suviše veliki. Inženjeri su mu objasnili da su mo-rali da osmisle potpuno novi proces proizvodnje kako bi proizveli iPod i kako je prosto nemoguće da ga naprave manjeg. Džobs je, za trenutak, zaću-tao, prišao akvarijumu i bacio iPod u njega. Kada je iPod dotakao dno, balončići su počeli da izlaze na površinu. Džobs je pokazao rukom i uzviknuo: „To su balončići vazduha. To znači da unutra postoji prazan prostor. Napravite ga manjeg“.

Pronalazač ili inovator?

Stiv Džobs nikada nije bio pronalazač (inventor), a “Apple” nikada nije bio pronalazačka kompanija i nikada nije prva izbacila na tržište neki proizvod u okviru nove kategorije. Ali, Džobs je bio sjajan inovator, a “Apple” je jedna od najinovativnijih kompanija na svijetu. Džobs je imao fantastičnu sposobnost da prepozna postojeće ideje i prona-laske koji mogu imati perspektivu, da ih izmijeni i dopuni na način na koji je on smatrao da treba i da im pruži odgovarajuću marketinšku podršku, što im je (uglavnom) obezbjeđivalo uspjeh na tržištu. Prema Džobsu, inovacija je ključna stvar koja pravi razliku između tržišnog lidera i sljedbenika.

Džobs je pozajmio ključne karakteristike original-nog mekintoša iz 1984, miša i grafički korisnički interfejs, od inženjera iz Kseroksovog istraživač-kog centra u Palo Altou u Kaliforniji (Xerox PARC), nakon njegove čuvene posjete ovom centru 1979. godine. Prvi prenosivi digitalni muzički uređaj je bio dostupan na tržištu još 1996. godine (Audio Hi-ghway Listen Up kojeg je napravio Nathan Schul-hof ), a ubrzo su uslijedili SaeHan/Eiger MPMan, Di-amond Rio i HanGo Personal Jukebox. Stiv Džobs je smatrao da su svi postojeći uređaji bili užasno loši, pa je “Apple” 2001. godine predstavio svoj iPod, koji je ubrzo postao apsolutni tržišni lider.

Prvi “pametni” telefoni su počeli da se pojavlju-ju već krajem 90-ih godina XX vijeka. „Apple” je

55

predstavio svoj iPhone 2007. godine, čitavu de-ceniju nakon što su kupcima bili dostupni nokia 9000 i ericsson GS88. Džobsov komentar je bio da su svi pametni telefoni koji su bili prisutni na tržištu bili užasno loši, kao što je bio slučaj i sa prenosivim digitalnim muzičkim uređajima prije nego što se pojavio iPad. Ideja za iPad je došla od inženjera “Majkrosofta”, koji je bio oženjen poro-dičnom prijateljicom Džobsovih. Ovaj inženjer je nekoliko puta ubjeđivao Džobsa kako će tablični računari promijeniti svijet personalnih kompjute-ra i kako bi “Apple” trebalo da licencira “Majkro-softov” softver. Ali, kada je Džobs vidio uređaj, i kada je shvatio da ima elektronsku olovku koja je neophodna da bi uređaj radio, bilo mu je jasno da je ovakav tablet mrtav. Kada je inženjer pred-stavio uređaj Džobsu deseti put, ovaj je bio toli-ko revoltiran da je otišao kući i rekao: “Neka ide dođavola! Pokazaću mu što tablet stvarno može da bude”. iPad je lansiran 2010. godine i odmah postao tržišni lider.

Kupci ne znaju što žele

Džobs nikada nije vjerovao u moć istraživanja tr-žišta – vjerovao je svojim instinktima. Sada je već legendarno njegovo pitanje: “Da li je Aleksandar Grejem Bel obavio neka istraživanja tržišta prije nego što je izmislio telefon“. Džobs je bio duboko ubijeđen da će se, ako je njemu nešto dopadljivo, sviđati i kupcima: “Nije posao kupca da zna što on želi. U većini slučajeva, ljudi ne znaju što žele sve dok im to ne pokažete. Ne možete tek tako da pi-tate kupce što oni žele i da onda pokušate da im to ponudite. Dok vi uspijete da napravite to, kupci će željeti nešto novo“.

Džobs je dijelio mišljenje dva velikana poslovnog svijeta. Henri Ford, osnivač „Ford Motor Compa-ny“ i čovjek koji je svojim inovacijama napravio revoluciju u automobilskoj industriji, je poznat po izjavi: “Da sam pitao svoje kupce što je to što oni žele, jednostavno bi rekli - bržeg konja”. Akio Morita, jedan od osnivača “Sonija”, je izjavio da ova japanska kompanija ne pita kupce što oni žele, iz razloga što ne znaju: „Umjesto toga, mi koristimo naše mozgove da bismo otkrili što je kupcima potrebno i što će jednog dana pože-ljeti, a onda se potrudimo da imamo spremno rješenje“.

Zašto zaposliti igrače prve klase?

Menadžeri i kompanije se obično zadovoljavaju angažovanjem prosječnih zaposlenih. Stiv Džobs je imao drugačiji pristup:„Za većinu stvari u živo-tu, razlika između najboljeg i prosječnog je oko 30 odsto. Najbolji let avionom ili najbolji obrok mogu biti 30 odsto bolji od prosječnog. Kada sam upo-znao Stiva Vozniaka, shvatio sam da je on 25 do 50 puta bolji od prosječnog inženjera. Otkrio sam da postoje ljudi koji su sjajni u određenim stvarima i koje ne možete da zamijenite sa 50 prosječnih lju-di. Oni, jednostavno, mogu da urade stvari koje ma koliko velika grupa prosječnih ljudi ne bi mogla. Mekintoš tim je bio pokušaj da se napravi čitav tim takvih, vrhunskih ljudi – ‘igrača prve klase’. Neki su mi prigovarali da će se takvi igrači loše slagati, da će mrzjeti da rade jedni sa drugima. Međutim, shvatio sam da igrači prve klase vole da rade sa igračima prve klase - oni samo ne vole da rade sa igračima druge i treće klase“.

Džobsu je potpuno jasno kako kompanije postaju prosječne i propadaju i kako prave proizvode koji su bezlični i dosadni. Njegova izreka da „igrači prve klase zapošljavaju igrače prve klase, da igrači druge klase zapošljavaju igrače treće klase, a da igrači tre-će klase zapošljavaju igrače četvrte klase“ u prevo-du znači da jedino sjajni ljudi zapošljavaju ljude bo-lje od sebe. Za tako nešto je potrebno samopouz-danje, ali je to jedini način da se napravi sjajan tim. Osrednji ljudi zapošljavaju kandidate koji su slabiji od njih, kako bi mogli da se osjećaju superiorno. Vremenom, kompanija postaje prepuna ljudi čiji su kvaliteti ispod prosjeka, ali je menadžment zadovo-ljan, pošto se ne osjeća ugroženim. Proizvodi posta-ju sve manje kreativni, kupci su sve više nezadovolj-ni i kompanija ubrzo upada u „spiralu smrti“.

U poslovnom svijetu, ali i u akademskim krugovi-ma, postoji dilema između toga koji je ključni fak-tor u selekciji novih zaposlenih - da li bi kompanije trebalo da zapošljavaju ljude na osnovu njihovih vještina ili zbog njihovih stavova. Stiv Džobs nije imao dilema kada je birao nove ljude za svoju kompaniju – uvijek je u prvi plan stavljao organiza-cionu kulturu. Džobs je to slikovito opisao: „Glavno pitanje za mene je bilo da li će se oni zaljubiti u ’Apple’, jer ako se zaljube, onda će sve druge stvari doći kao posljedica toga. Njihova želja će biti da urade ono što je najbolje za ’Apple’, a ne ono što je

56

najbolje za njih“. Džobsov stepen fokusiranosti na „Apple“ je bio prosto zarazan – osjećali su ga zapo-sleni na svim organizacionim nivoima. Zbog toga i nije čudo što je Gaj Kavasaki, jedan od zaposlenih u kompaniji “Apple” koji je bio zadužen za marke-ting originalnog mekintoša i čovjek koji je uveo koncept „poslovnog jevanđelja“ u Silicijumsku do-linu, rekao: “Raditi za ‘Apple’... To je kao da idete u Diznilend svakog dana. I još vas plaćaju za to”.

Da li će „Apple“ ostati sjajna kompanija?

Istinski test kvaliteta svakog lidera je odgovor na pitanje što će se desiti sa njegovim preduzećem u budućnosti. Čak i vrhunske kompanije imaju loše periode u poslovanju, a neke i propadnu. „Majkro-soft“ je dostigao svoju najveću tržišnu vrijednost u istoriji 2000. godine i u narednih 12 godina cijena njegovih akcija se skoro prepolovila. Za prethod-nih 12 godina tržišna kapitalizacija „Dženeral elek-trika“ se smanjila na samo jednu trećinu. Vrijednost kompanije „Apple“ se od 2000. do 2012. godine povećala nevjerovatnih 13 puta, a „Apple“ je danas kompanija sa najvećom tržišnom vrijednošću na svijetu! Stiv Džobs je ostavio „Apple“ kao izuzet-no dobro pozicioniranu kompaniju. Promijenio je način na koji doživljavamo tehnologiju - napravio je revoluciju u oblasti personalnih kompjutera, u industrijama muzike, mobilnih telefona i animira-nih filmova, a na kraju je još jednom promijenio naše shvatanje personalnih računara. Stiv Džobs je iznova dokazivao svoju genijalnost, a evo kako je vidio „Apple“ u budućnosti:

“Moja strast je bila da napravim kompaniju koja će trajati i u kojoj će ljudi biti motivisani da prave sjajne proizvode. Proizvodi, a ne profit, su bili naša motivacija. Džon Skali je preokrenuo ove priori-tete, tako da je cilj ‘Apple’ postao da pravi što više

novca. U pitanju je suptilna razlika, ali na kraju, ta razlika znači sve. Nadam se da će moja zaostavšti-na biti kompanija koja će nešto značiti i narednoj generaciji ili dvije. To je ono što je uspio Volt Dizni, što su uspjeli Hevlet i Pakard i ljudi koji su osnovali ‘Intel’. Svi oni su stvorili kompaniju koja će trajati, a ne samo kompaniju koja će praviti novac. To je ono što ja želim ‘Apple’ da bude”.

Stiv Džobs nije bio anđeo, već vizionar koji je kom-panijom upravljao čeličnom pesnicom. Bio je pre-okupiran mijenjanjem svijeta i nije dozvoljavao da mu sitnice, kao što su osjećanja drugih ljudi staju na put. Džobsove želje u vezi sa budućnošću kom-panije „Apple“ su bile jasne, a eventualni pokušaj da se predvidi što će se u narednim godinama i de-cenijama dešavati sa njom bi u industriji tehnolo-gije bio jednak proročanstvu. Ostaje nam samo da se nadamo da je Džobs svom menadžment timu bio podjednako “ludački sjajan” mentor, kao što je bio i lider.

Literatura

Deutschman, Alan. • The Second Coming of Steve Jobs. Bro-adway, 2001Freiberger, Paul and Michael Swaine. • Fire in the Valley: The Making of The Personal Computer. McGraw-Hill Trade, 1999Isaacson, Walter. • Steve Jobs. Simon & Schuster, 2011Lashinsky, Adam. • Inside Apple: How America’s Most Admired and Secretive Company Really Works. Business Plus, 2012Levy, Steven. • Insanely Great: The Life and Times of Macin-tosh, the Computer that Changed Everything. Penguin Bo-oks, 1994Young, Jeffrey S. and William L. Simon. • iCon: Steve Jobs, The

Greatest Second Act in the History of Business. Wiley, 2006

Napomena: Ovaj tekst je originalno pripremljen za specijal-ni 11. broj časopisa za istraživanje medija i društva, “Medij-ski Dijalozi”, koji je posvećen Steveu Jobsu

57

APSTRAKT

Tradicionalni faktori konkurentske prednosti po-stali su dostupniji liberalizacijom tržišta i naglim rastom internet tehnologije, pa tako i manje zna-čajni izvori prednosti. Kao odgovor na to, menad-žment kompanija je u stalnoj potrazi za efikasnijim poslovnim strategijama koje se ne mogu lako imi-tirati. Primjena koncepta korporativne društvene odgovornosti, prema kojem se kompanije opredje-ljuju za unapređenje dobrobiti zajednice kroz dis-krecione poslovne prakse, postala je značajan fak-tor konkurentske prednosti zbog mogućeg uticaja na bolji korporativni imidž i reputaciju. Istraživanja pokazuju da je sve više potrošača spremno da pro-izvod koji trenutno koriste zamijene proizvodom kompanije koju vezuju za rješavanje određenog društvenog problema.

Ključne riječi: korporativna društvena odgovor-nost, društveni marekting, korporativni imidž

Prije skoro tri decenije kompanija American Expre-ss, u cilju povećanja broja korisnika, pokrenula je marketinški jednostavnu inicijativu - prikuplja-nje sredstava za obnovu Kipa slobode, jednog od najvažnijih simbola Sjedinjenih Američkih Država. Svaki put kada korisnik upotrijebi svoju American express kreditnu karticu, jedan cent je doniran za ovu akciju, a za svakog novog korisnika kartice, kompanija je donirala dolar. Na ovaj način, kompa-nija je sakupila 1,7 miliona dolara za obnovu Kipa slobode i dokazala poslovnom svijetu da se mar-keting povezan sa društvenim ciljem isplati: kori-šćenje kartica se povećalo za 27 odsto, a broj novih korisnika se povećao za čak 45procenata. Ovom uspješnom inicijativom, American Express je sko-vao termin “marketing povezan sa društvenim ci-ljem” (cause marketing) koji prerasta od marketinš-ke taktike do moćne biznis strategije (Cone, 2008).

Preuzimanje odgovornosti za svoje aktivnosti, svi-jest da njima utiče na potrošače, zaposlene, lokal-nu zajednicu, javnost i ostale interesne grupe, čini preduzeće odgovornim prema zajednici u kojoj posluje. Međutim, savremena preduzeća sve više prevazilaze ovakav formalni pristup društvenoj odgovornosti i čine korak više, svjesni činjenice da društvenom angažovanošću ostvaruju dugo-ročnu konkurentnost i tržišni uspjeh. Korporativna društvena odgovornost postala je važan predmet

pažnje među kompanijama, pa tako 76 odsto ispitanih izvršnih direktora tvrde da društveno odgovorne aktivnosti pozitiv-no doprinose vrijednosti akcija kompani-je na duži rok, dok njih 55 odsto smatra da ovakve aktivnosti pomažu izgradnji dobre reputacije (McKinsey, 2009). Osim toga, sa razvojem različitih oblika društveno odgovornih inicijativa, sve više kompanija strateški pristupa društvenoj angažovanosti, pa tako više od polovine ispitanika, njih 57 odsto, je potpuno ili djelimično integrisalo održivi razvoj zajednice u strateško planiranje (McKinsey,2011).

Sve više savremenih potrošača prevazilazi „prak-tična pitanja“ koja se odnose na funkcionalnost ili racionalne koristi od proizvoda i više pažnje po-klanjaju emocionalnim i psihološkim aspektima fizionomije i imidža brenda. Prema nekim autori-ma, potrošači se sve brže uspinju ka vrhu pirami-de koja pokazuje Maslovljevu hijerarhiju potreba ka samoostvarivanju. Ono što ih danas privlači je rad u korist dobra. Više nego ikada ranije, podrš-ka kompanije nekom društvenom cilju je pove-zana sa kupovinom. Više od 40 odsto ispitanika je izjavilo da su tokom prethodne godine kupili proizvod ili koristili uslugu zato što je povezana sa nekim društvenim ciljem, što je duplo više u odnosu na 1993. godinu, kada je prvi put rađeno istraživanje na ovu temu. Razvoj brendiranja po-vezanog sa društvenim ciljem (Cause branding)1, osim što utiče na prodaju, ima značajan uticaj i na diferencijaciju brenda, tako je 80 odsto potrošača spremno da zamijeni brend koji trenutno koristi brendom slične cijene i kvaliteta ukoliko je on povezan sa nekim društvenim ciljem, za razliku od njih 66 odsto koji su to bili spremni da učine prije skoro dvije decenije (Cone, 2010). Podrška kompanija društvenim ciljevima značajan je faktor odluke potrošača, međutim, oni zahtijevaju dublju i dugoročnu posvećenost problemima zajednice.

Za kompanije koje preduzimaju društveno od-govorne inicijative, od posebnog značaja su dva tržišna segmenta: majke i pripadnici generacije Y (Millenials).2 Ovo su dva najtraženija tržišna se-gmenta, i to sa razlogom. Naime, majke određuju 80 odsto kupovine jednog domaćinstva, dok pri-padnici milenijumske generacije, samo na terito-riji SAD-a, godišnje troše blizu 40 milijardi dolara diskrecionog dohotka (Cone, 2010). Polovina

Cause marketing - nova biznis strategijamr Magdalena Raičković

58

ispitanika koji pripadaju milenijumskoj genera-ciji su tokom prethodne godine kupili proizvod povezan sa društvenim ciljem, a to je učinilo i 61 odsto ispitanih majki, za razliku od nacionalnog prosjeka SAD-a, koji iznosi 41odsto. Skoro treći-na ispitanika koji čine ova dva tržišna segmenta spremna je da kupi skuplji brend ukoliko je on na neki način povezan sa društvenim ciljem (Cone, 2010). Pripadnici ova dva tržišna segmenta, više od ostalih demografskih grupa, vode računa o tome koliko su kompanije kojima ukazuju povjerenje društveno odgovorne. Ovo je veoma značajno za kompanije, jer prihodi i kupovna moć milenijum-ske generacije rastu, pa tako predstavljaju značaj-nu, rastuću šansu kompanija.

Da društveno odgovorni postupci kompanije po-zitivno utiču na njen imidž i reputaciju, dokazuje primjer kompanije McDonald’s. Naime, veza izme-đu korporacije McDonald’s i Kuće Ronald Mekdo-nald (Ronald McDonald house) potiče od njenog osnivanja. Danas korporacija McDonalds, njene franšize, zaposleni, dobavljači, poslovni partneri pomažu mnoge dobrotvorne akcije na lokalnom i nacionalnom nivou. Suština programa je sama “Kuća Ronald Mekdonald”, koja je privremeni dom porodica ozbiljno bolesne djece koja se liječe u bolnicama daleko od svojih domova. Prva takva

kuća bila je otvorena u Filadelfiji 1974. godine a danas ih ima više od 230 u 25 zemalja (Kotler,Lee 2009). Tokom pobune u južnom Los Anđelesu 1992. godine vandali su nanijeli ogromne štete vlasnicima biznisa u tom području, dok je svih šest McDonalds restorana pošteđeno uništenja zahva-ljujući vezi koju je ova kompanije izgradila sa za-jednicom, kroz stvaranje mogućnosti za zaposle-nje i kroz humanitarni rad Kuće Ronald Mekdonald (Hess,Rogovsky,Dunfee 2002).

Zaključak:

Marketing povezan sa društvenim ciljem je od kratkoročnih taktika za povećanje prodaje prera-stao u mehanizam stvaranja odnosa sa različitim stejkholderima koji se bazira na povjerenju i dugo-ročnosti. Marketinške inicijative koje uključuju veći društveni sadržaj imaju pozitivniji efekat na mišlje-nje o brendu i na osjećanja koja on izaziva, nego inicijative slične veličine i obima sa manje društve-nog sadržaja, pri čemu se pod „društvenim sadr-žajem“ podrazumijevaju aktivnosti čija je svrha da konkretno doprinesu dobrobiti društva. Svjesnost javnosti o društvenoj angažovanosti određenog preduzeća može doprinijeti povećanju kupovi-ne njegovog proizvoda, ali i vrednovanju brenda

i samog preduzeća. Osim toga, ove aktivnosti mogu pozitivno uticati i na kupovinu ostalih proizvoda iz portfo-lija, kao i prilikom predstavljanja no-vog proizvoda na tržištu. Pored zna-čajnog uticaja na prodaju, društvena angažovanost preduzeća ima poten-cijal da presudno utiče na izgradnju korporativnog imidža, bitnog faktora konkurentske prednosti kompanije. Međutim, istraživanja pokazuju da se potrošači, između dva proizvoda sličnog kvaliteta i cijene, odlučuju za proizvod kompanije koja je dugo-ročno posvećena određenom druš-tvenom cilju. Ovo je posebno važno pomenuti imajući u vidu činjenicu da nije rijedak slučaj da kompanije tre-tiraju društveno odgovorno poslova-nje kao sredstvo za kratkoročne PR aktivnosti i jačanje reputacije, ulažući u njega onoliko koliko je potrebno za pozitivno izvještavanje o kompaniji u

59

medijima. Osim vraćanja duga prema zajednici u kojoj posluje, primjena koncepta društvene anga-žovanosti može biti značajan izvor konkurentske prednosti za kompaniju kada želi da svoje poslo-vanje proširi na novo tržište. Tako 90 odsto majki koje su učestvovale u istraživanju i 88 procenata pripadnika milenijumske generacije prihvataju da kompanija koja je društveno odgovorna posluje u njihovoj zajednici (Cone, 2010). Društveno odgo-vorne inicijative pomažu kompaniji da stvori bliske veze sa potrošačima, lokalnim vlastima i da razu-mije lokalnu kulturu i norme ponašanja.

U budućnosti, kompanije će sve više biti svjesne toga da su društvene potrebe i rast biznisa blisko povezani.

Literatura:

Cone LLC, (2010.) Cone Cause Evolution Study, Boston: ConeCone LLC.,(2008.) Past. Present. Future.The 25th Anniver-sary of Cause Marketing, Boston:ConeHess, D., Rogovsky, N. i Dunfee, Thomas W. (2002.) “The Next Wave of Corporate Community Involvement: Cor-porate Social Initiatives”: California Management Review; Vol. 44 Issue 2Kotler, P. i Lee, N. (2009.) Korporativna društvena odgo-vornost – učiniti najbolje za svoju kompaniju i za izabrani društveni cilj, Beograd: Hesperiaeduwww.coneinc.co mhttp://www.mckinseyquarterly.com/Valuing_corpora-te_social_responsibility_McKinsey_Global_Survey_Re-sults_2309, http://www.mckinseyquarterly.com/The_business_of_

sustainability_McKinsey_Global_Survey_results_2867

Endnotes:

(Endnotes)1 Cause branding – poslovna strategija koja omogućava

organizacijama da se zalažu za rješavanje društvenih pro-blema, dok istovremeno stvaraju emocionalnu poveza-nost sa relevantnim stejkholderima.( http://www.coneinc.com/content1889)

2 Generacija Y, poznata i kao milenijumska generacija, Net generacija ili Echo boomers generacija, obuhvata demo-grafsku skupinu koja je naslijedila generaciju X. Smatra se da ovoj generaciji pripadaju oni koji su rođeni u perodi-odu od sredine 1970-ih godina do početka 2000-ih go-dina. S obzirom na to da su većina njih djeca generacije baby-boomers-a, nazivaju ih Echo boomers-ima. Osnovna karakteristika generacije Y je povećana upotreba kompju-tera, digitalne tehnologije i različitih vrsta medija. U ve-ćini dijelova svijeta ovu generaciju krakteriše neoliberalni pristup politici i ekonomiji. (http://en.wikipedia.org/wiki/Generation_Y)

Svi smo svjesni značaja koje strane direk-tne investicije (SDI) donose jednoj zemlji u razvoju. Opšti trend na svjetskom trži-stu stranih direktnih investicija je brisanje geografskih granica između zemalja u ra-zvoju i razvijenih zemalja. Ovo je veoma značajno za male zemlje, kao što je Crna Gora, koje bi trebalo da otvaraju i proširu-ju vidike, naročito sada kada pokušavamo da idemo u korak sa evropskim zemljama i težimo njihovom standardu.

Bitno je shvatiti, na samom pocetku, da su investi-cije dobre i poželjne zato sto stvaraju dobit svima. Naime, stranci ulažu da bi ostvarili profit, a zemlja u koju su uložena strana sredstva ostvaruje mno-gobrojne pogodnosti, počevsi od povećanja zapo-slenosti, dobijanja novih tehnologija, upoznavanja novih tehnika rada, pa do povećanja društvenog proizvoda i ubrzanja privrednog razvoja. Prije sve-ga, ovdje mislimo na zdrave investicije, tj. dobro or-ganizovane i kvalitetno obavljene investicione pro-jekte. U vezi s tim, važno je usvajati i donositi zako-ne i propise u kojima će biti detaljno definisana ova procedura i propisana pravila ponasanja za sve uče-snike, kao i sankcije za nepostovanje pravila. Upra-vo, slabost Crne Gore je ta što su zakoni kojima su obuhvaćene strane investicije nedovoljni, nejasni i konfuzni, pa se stvaraju zablude kod investitora, što rezultira loše obavljenim i zaključenim investicio-nim projektima, a to uzrokuje negativan ekonomski učinak, napetost u zemlji, kao i nepovjerenje građa-na u isplativost stranih direktnih investicija.

CRNA GORA KAO TURISTIČKI ATRAKTIVNOPODRUČJE ZA INVESTITORE

Crna Gora, iako svojom povrsinom mala zemlja, ve-oma je bogata, smještena između planina i mora, što je svrstava u red turistički atraktivnih zemalja. Primorje je, a vjerovatno će i nastaviti da bude, glavni element crnogorske turističke privrede.

U zemlji postoji nekoliko jedinstvenih atrakcija, kao sto su Boka Kotorska, Skadarsko jezero, kanjon rijeke Tare i Ulcinj (jedna od malog broja preosta-lih velikih, relativno netaknutih pješčanih plaža na Jadranskom moru). Ostale poznate destinacije i kapaciteti: Sveti Stefan, neke atraktivne istorijske lokacije, kao sto su prijestonica Cetinje, manastir Ostrog. Zatim, najegzotičnije planinsko ljetovalište

SDI u Crnoj GoriSanja Bracanović

60

u Crnoj Gori, Nacionalni park Durmitor bogat je je-zerima, kanjonima, šumama i sniježnim cirkovima, Crno jezero je lokalitet poznat na čitavom Balkanu.

Međutim, postavlja se pitanje - da li su navedene oblasti dobro i na pravi nacin iskorišćene? Nijesu, nekima se posvećuje prevelika pažnja, dok se dru-ge zapostavljaju ili se nedovoljno ulaže u njih. Zbog odsustva snažne posvećenosti Vlade da iskoristi ove potencijale, vrijednosti, može doći do njiho-vog unistenja u bliskoj budućnosti kroz neplanski, lose realizovani razvoj turizma i druge uticaje (npr. zagađenost i lov na Skadarskom jezeru). Akcenat se stavlja na primorje, dok se sjeveru ne posvećuje dovoljna, zaslužena pažnja.

“Crna Gora ima potencijala da povrati značajan dio rastućeg regionalnog i međunarodnog turističkog tržista. Razvoj diversifikovane turističke ponude je ključ za osvajanje takvog tržiša, uz poseban akce-nat na nautičkom turizmu na primorju i na turizam orijentisan na prirodu u unutrasnjosti. Veća po-drška turističkom razvoju u unutrašnjosti zemlje je, takođe, važna zbog njegovog potencijala da stimuliše ekonomski razvoj i smanjenje siromaš-tva u ovim regijama. U obje regije, i na primorju i u kontinentalnom dijelu, neophodno je pažljivo planiranje turističkog rasta i upravljanje njegovim ekoloskim i socijalnim uticajima, kako bi se osigu-rala njegova održivost.”

STRANE I DIREKTNE INVESTICIJE

Strane direktne investicije (SDI) predstavljaju je-dan od najvažnijih instrumenata posredstvom kojih jedna nacionalna ekonomija podstice proi-zvodnju, uvoz know how, rast zaposlenosti, razvoj infrastrukture, smanjenje siromastva...

Pod direktnim stranim investicijama podrazumjie-vamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obe-zbjedjuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvariva-nja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.

Investicije ne treba gledati samo sa stanovišta fi-nansijskih transakcija, jer SDI podrazumijevaju, osim transfera kapitala, i transfer u zemlju doma-ćina novih tehnoloških procesa, organizacionih sposobnosti, menažmenta i sl. U nasem slučaju to znači, prije svega, ono što je potrebno za kvalitet-

niji start crnogorske privrede uz koju će se indirek-tno pokrenuti i drugi procesi, posebno ekonomski i politički i uticati na bolji životni standard, a kao posljedica toga, kvalitetniji život u Crnoj Gori.

Kao prvi korak u realizaciji politike SDI u Crnoj Gori, marta 2005. godine počela je da radi Agencija za promociju investicija Crne Gore (Montenegrin In-vestment Promotion Agency- MIPA), koja je preuze-la ulogu promotera investicionih projekata, a koja će se bazirati na implementaciji strategije podstica-nja SDI u Crnoj Gori. Rad ove organizacije je fokusi-ran na ključna pitanja investicione politike, usmje-ravanje stranih investitora u finansijski najisplativije projekte, takođe, rad ove organizacije uključuje i definisanje ključnih promotivnih aktivnosti.

Turizam je uvijek predstavljao važan dio crnogor-ske privrede i uglavnom se fokusirao na privla-čenje lokalnih i regionalnih turista. Nakon skoro deset godina oštrog pada tokom 90-ih godina prošlog vijeka, došlo je do snažnog oporavka u turizmu u prethodnih četiri-pet godina. Turizam se, uglavnom, smatra glavnom perspektivom Crne Gore. Postoji mnogo zanimljivih područja koja bi mogla da privuku strane investitore i atraktivnih dešavanja tokom godine, isplativih i vrijednih da neko uloži svoj novac u našu zemlju.

,, Iako se turizam u Crnoj Gori oporavio od 2001. go-dine, a ostvaren je i značajan napredak u unapređe-nju infrastrukture i hotelskih kapaciteta, još postoji niz izazova koje treba prevazići, uključujući obe-zbjeđivanje ekološke održivosti primorskog turizma i postizanje veće diversifikacije. Crna Gora trenutno investira malo u javnu infrastrukturu i usluge radi podrške sektoru turizma. Za uspjeh će biti potrebne dobro ciljano planiranje investicija u infrastrukturu, jasni prioriteti i privremeni ciljevi u skladu sa raspo-loživim resursima turistickih proizvoda”.

Prema ‘’Strategiji podsticanja stranih direktnih inve-sticija’’, Ministarstva za ekonomske odnose sa ino-stranstvom i evropske integracije, akcenat se stavlja na povećanje konkurentnosti, obraćajući pažnju na povećanje kvaliteta i smanjenje cijena. Predviđaju da će kapitalne investicije u turistički sektor, kao procenat od ukupnih kapitalnih investicija, rasti po stopi od 7.4 odsto godišnje do 2014. godine.

Države koje žele da privuku strane investitore mo-

61

raju uspostaviti jasan koncept promocije, ciji je cilj kreiranje imidža koji će biti prilagođen zahtjevima i potrebama stranih investitora. To se posebno odnosi na države kao sto je Crna Gora, koja nema veliko domaće tržiste, koje predstavlja glavnu lo-kacijsku prednost za strane investitore, a koja se pritom nalazi u regionu gdje je konkurencija, zbog sve veće otvorenosti država, veoma oštra.

KO SU NAJVEĆI INVESTITORI U CRNOJ GORI?

Kao sto i sami možemo da vidimo, značajne inve-sticije dolaze od ruskih velikih kompanija. U mno-gim preduzećima Rusi su većinski vlasnici, partneri sa ovdašnjim vlasnicima ili sa državom. U perio-du krize mnogi su prodavali svoje posjede, velike zemljišne površine, upravo ruskim državljanima, gdje su ovi isplanirali izgradnju zgrada, luksuznih objekata, SPA centara, agencija, rančeva, komplek-se hotela… Tako da se u jednom period osjetio značajan priliv stranih direktnih investicija sa ovog područja. Zatim, mnogi arapski investitori, zado-voljni bezbjedonosnom situacijom u Crnoj Gori, smatraju da je interesantno područje za ulaganja. Konkretno, First golf banka, jedna od vodećih u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa sjedištem u prijestolnici Abu Dabiju i ograncima u Dubaiju i ostalim emiratima, rasopolaže fondom za investi-cije od 10 milijardi eura. Oni su saopštili da je ta banka opredijelila milijardu eura za investicije u Crnoj Gori. Arapski investitori zainteresovani su za kupovinu i gradnju hotela na Adi Bojani, ulcinjskoj rivijeri i planinama, ali i za ulaganja u energetski sektor i istraživanja gasa i nafte u crnogorskom podmorju. Među brojnima investitorima postoji i Aman Resort, takođe, lider u proizvodnji zlata,

Mank, koji želi graditi najveću marinu na Meditera-nu, kompanija koja ulaže milijardu eura u projekt na Lustici. Kompanije iz Mađarske i Britanije su među najvećim strani investitorima u Crnoj Gori, sa ukupno 169 miliona eura.

Prema preliminarnim podacima Centralne banke Crne Gore, ukupan priliv stranih direktnih inve-sticija u 2010. godini iznosio je 643,1 milion eura, dok je, istovremeno, odliv iznosio 100,7 miliona eura. U CBCG kažu da je rezultat takvih kretanja ostvareni neto priliv od 542,4 miliona eura, sto Crnu Goru i dalje svrstava u sam vrh privreda u tranziciji kada se posmatraju strane direktne inve-sticije po glavi stanovnika.

Međutim, da li je u 2011. godini trend rasta stranih direktnih investicija nastavljen, veliko je pitanje. Posljedice svjetske krize, imam osjećaj, nikad se nisu jace osjećale negu u toku 2011. a mislim da predstojeći period ne donosi bas dobre vijesti kad su SDI u pitanju. Ostaje nam samo da cekamo da nadležne institucije objave rezultate i da se nada-mo da predstojeći period neće biti onakav kakvim ga najavljuju. A najavljuju ga kao veoma težak i ne-izvjestan kada je rijec o SDI u Crnoj Gori.

Literatura:Dr. Slobodan Unković, Dr. Bojan Zecević, 2009, ‘’Ekonomi-•ka turizma’’, Centar za izdavacku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, BeogradDoc. dr. sc. Niko Koncul, 2009, ‘‘ Ekonomika i turizam’’, Sve-•uciliste u Dubrovniku, ZagrebPublikacija: strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do •2020. godine

Internet izvoriwww.siteresources.worldbank.or• g • www.gov.me

Greenfield projekti Pocetna godina Zavrsetak projekta Ulaganje (mil. eura)Porto Montenegro 2008. 2012. 400Velika plaža 2010. 2020. 6500Ada Bojana 2010. 2014. 150Valdanos 2010. 2014. 150Kumbor 2010. 2013. 250Lustica 2009. 2018. 1100Skociđevojka-Budva 2009. 2012. 200Maljevik-Bar 2009. 2016. 500Bigova 2009. 2013. 37,5Planina Bjelasica 2010. 2018 600Ostrvo cvijeća 2010. 2014. 200Odmr. na Žabljaku 2010. 2013. 50Sveti Marko 2010. 2015. 250Royal Montenegro 2010. 2014. 50Ukupno: Greenfield 10,437,5

GREENFIELD INVESTICIJE

62

Potreba za kreativno-inovativnim aktivno-stima i inoviranjem je trajna. To je uslov eko-nomske uspješnosti i razvoja savremenog preduzeća. Preduzetničke ideje i inovacije, uz obavezu njihovog uspješnog uvođenja na tr-

žište, su osnova savremenog preduzetništva.

Preduzetništvo postaje posebno važno i odlučujuće u društvima koja se nalaze pred velikim i značajnim promjenama. To se može objasniti “organskom po-trebom” za “strukturnom formulom” razvoja društva u razdoblju tehnoloških, ekonomskih, političkih, kul-turnih, institucionalnih i idejnih promjena. Te proce-se vode određeni ljudi koji se ponašaju na specifičan način i koji imaju specifičan sistem vrijednosti.

Savremeno preduzetništvo se pojavljuje kao dina-mična razvojna kombinacija ideja, talenta, kapi-tala, znanja i rizika. Ono je novi sociokulturni feno-men koji omogućuje ostvarenje sposobnosti ljudi u ekonomskoj sferi. Stoga je ishodište preduzetničke funkcije ljudski kapital (human capital) jer je u stvar-nosti svaki čovjek potencijalni preduzetnik. Njegova uspješnost ili neuspješnost, pored njegovih individu-alnih sposobnosti i poslovne sreće , prvenstevno će zavisiti od njegovog šireg okruženja (društva) i užeg (preduzeća). Ukoliko pojedinac živi i radi u sistemu koji omogućuje i stimuliše ljudsku kreativnu djelat-nost, tada su mogućnosti preduzetničke afirmacije i uspješnog poslovanja na duži rok mnogo veće nego u sistemima u kojima to nije slučaj.

Ako se do sada živjelo u sistemu koji nije stimulisao preduzetništvo, treba se nadati ulasku u period razvi-janja tržišne ekonomije, koja će po svojim osnovnim karakteristikamabiti preduzetnička ekonomija. To podrazumjeva i izgradnju infrastrukture za podršku šireg okruženja preduzetništvu.

Preduzetništvo se javlja sa prvim oblicima razvoja ljudske aktivnosti, pa i ako nije isključivo vezano samo za ekonomske aktivnosti, ono je i ekonomski fenomen, a takođe i evolutivni fenomen. Kao ta-kvo, preduzetništvo nije bilo, a i danas se ne tretira kod svih ekonomista na isti način. Pojedini ekono-misti preduzetništvo tretiraju kao poseban faktor proizvodnje, a drugi kao skup, prije svega, specifič-nih funkcija u oblasti rukovođenja, organizovanja i

Razvoj (ne)ekonomske svijestio inovacijama i preduzetništvu

Olja Stanković

upravljanja, usmjerenih na pravilno kombinovanje prozvodnih faktora.

Preduzetništvo u najširem smislu, prema etimo-loškom značenju riječi, znači sposobnost da se po-krene neka akcija, da se nešto preduzme u svrhu postizanja određenog cilja. Ovome treba dodati da se ovdje ne radi samo o znanju već, prije svega, o preduzetničkom mentalitetu, kakav se kroz ge-neracije razvija u određenom društvu.

Pojedini ekonomisti preduzetništvo predstavljaju kao osnovu ekonomske evolucije. Preduzetništvo je aktivnost koja se sastoji u izvođenju i realizaciji inovacija uz angažovanje pojedinaca kao nosilaca tih aktivnosti.

Mnoge današnje rasprave preduzetništvo tretira-ju kao nešto prilično misteriozno, kao dar, talenat, inspiraciju ili “bljesak genijalnosti” kako je to rekao Drucker. I preduzetništvo, zajedno sa inovacijama, predstavlja svrsishodne zadatke koji se mogu na organizovan način izvršiti, odnosno moraju tako biti organizovani i na sistematičan način obavljeni.

Kada se govori o potencijalnim preduzetničkim preduzećima, nije istina da je “veličina” prepreka za uspjeh u domenu preduzetništva i inovacija. Prilikom rasprava o preduzetništvu, dosta često se može čuti negativna ocjena “birokratije” u velikim organizacijama, ili njihovog “konzervativizma”. Pa ipak, podaci pokazuju nedvosmisleno da su među postojećim preduzećima, bilo da se radi o privred-nim organizacijama ili institucijama javnih službi, najmanje preduzetnička i najmanje inovativna upravo ona najmanja.

Svakako da sama “veličina” nije po sebi prepreka za preduzetništvo i inovacije; to je sam način ope-rativnog vođenja i funkcionisanja preduzeća, a posebno postojeći način tog vođenja. Tu prepreku zaista lakše može da savlada veće ili bar preduzeće srednje veličine, nego neko malo preduzeće.

Operativno vođenje bilo čega - proizvodnog pogo-na, tehnologije, proizvodne trake, distributivnog sistema - zahtijeva konstantni napor i neprestanu pažnju. Jedina stvar koja se može garantovati da

63

će postojati u bilo kojoj vrsti operativnog djelova-nja, jeste dnevna kriza.

Dnevna kriza se ne može odložiti, ona se mora rješavati onog časa kada se pojavi. Postojeće ope-rativno funkcionisanje zahtijeva visok stepen prio-riteta i zaslužuje ga. Na taj način, postojeće predu-zeće mora da ulaže posebne napore da bi postalo preduzetničko i inovativno. “Normalna” reakcija bila bi u tome da se raspoloživi proizvodni resur-siraspodijele za postojeće poslove, na rješavanje dnevnih kriza i na dobijanje nečeg samo malo vi-šeg nego što već imamo.

Tamo gdje konvencionalna mudrost griješi jeste njena pretpostavka da su preduzetništvo i ino-vacije nešto prirodno, kreativno i spontano. Koli-ko smo puta čuli ili pročitali ovu tvrdnju? Ukoliko preduzetništvo i inovacije ne donose napredak i korist jednoj organizaciji u kojoj se primjenjuju, onda sigurno postoji nešto što ih koči. Tada se lako dolazi i do pogrešnog zaključka da samo manji dio postojećih uspješnih preduzeća ima preduzetnič-ki i inovativni karakter, odnosno da većina njih, u stvari, sputava preduzetnički duh. Međutim, pre-duzetništvo isto tako nije ni “prirodno”, ono nije ni “kreativno”. Ono je rad, trud, napor.

Odatle i potiče nesporazum, odnosno korektan bi zaključak trebalo da bude suprotan onom koji je obično šire poznat i prihvaćen. On bi glasio: činje-nica da značajan broj postojećih preduzeća jesu uspješni preduzetnici i inovatori pokazuje da se pre-duzetništvo i inovacije mogu primjenjivati u svakom preduzeću, bez obzira na njegovu veličinu i vrstu.

Međutim, za sve njih važi jedan uslov: moraju da svjesno rade na njihovoj primjeni. Ona se mogu tome i učiti, ali to zahtijeva određene napore sa njihove strane. Preduzetnička preduzeća zaista tretiraju preduzetništvo kao svoju preventivnu obavezu.

Rukovodeći ljudi u preduzećima često postavljaju pitanje: “Kako možemo da prevaziđemo otpor pre-ma inovacijama u postojećoj organizaciji?”. Čak i da znamo pravi odgovor, to je još pogrešno pitanje. Pravo pitanje bi glasilo: “Kako možemo da organi-zaciju učinimo prijemčivom za inovacije, željnom inovacija, kako da učinimo da ona stalno traga za inovacijama, da radi na njihovom stvaranju?”

Kada jedna organizacija posmatra ili opaža inova-ciju kao nešto što ide protiv volje organizacije, kao što se pliva protiv struje (sem ukoliko to nije slučaj-no ostvarenje nekog herojskog podviga), onda u takvoj organizaciji zaista neće biti inovacija.

Inovacije moraju da budu dio običnog, svakodnev-nog i operativnog djelovanja organizacije, čak u neku ruku i rutinski dio njenih aktivnosti. To, opet, zahtijeva usvajanje i sprovođenje specifičnih, po-sebnih poslovnih politika. Najzad, potreban je plan rada na inovacijama, koji će sadržati tačno utvrđe-ne ciljeve i modalitete njihovog ostvarivanja.

Da bi neko preduzeće stvarno moglo da radi na inovacijama, mora da bude sposobno da oslobodi svoje najbolje kreativne kadrove da se koncentrišu na izazove inovacija. Isto tako, ono mora da bude sposobno da izdvaja sredstva za inovacije. Ukoliko izvršni rukovodioci organizacije znaju da je politika kompanije definitivno usmjerena na odbacivanje tih starih tereta, onda će, prije svega, oni sami, a zatim i ostali radnici, biti motivisani da traže novo, da pod-stiču preduzetništvo, pa će i sami prihvatiti potrebu da rade i ponašaju se preduzetnički. To je samo prvi korak - stvaranje “organizacione higijene”.

Literatura:Ball, D.A., Mcculloh, W.H. (1996) International business, •the challenge of global competicion. Homewood, IL, itd: IrwinChaganti, R. & Chaganti, R., Malone, S. (1991) Hight Perfor-•mance Management Strategies for EntrepreneurialCom-panies/Research findings from Over 500 Firms/, New York: Quorum BooksDeželjin, J., Deželjin, J., Dujanić, M., Tadin, H., Vujić, V. •(2002) Poduzetnički menadžment - izazov, rizik, zadovolj-stvo. Zagreb: M.E.P. ConsultDraker, P.F. (1991) Inovacije i preduzetništvo - praksa i •principi. Beograd: PS Grmeč - Privredni pregledKotter, J.P. (1995) Leading change: Why transformation •efforts fail. Harvard Business Review, Mar-AprLajović D.: “Preduzetničko restrukturiranje”, CID- Podgori-•ca (2006)

64

Od 16.do 21. marta imala sam priliku da učestvujem na Challenge Future samitu na Bledu, zajedno sa još šezdesetak studenata iz 45 zemalja. Samit je organizovan od stra-ne Third Millenium Knowledge, IEDC Bled school of management, CEEMAN, a pod pokroviteljstvom UNESCO-a i predsjednika

Slovenije, koji su prepoznali značaj C:F ta-kmičenja.

Kako je moja C:F avantura počela i šta je C:F ?

C:F (www.challengefuture.org) je online takmiče-nje za mlade, sa akcentom na inovacije i održivi razvoj. Ali i više od takmičenja. To je platforma koja kroz takmičenje pruža mogućnost da upoznate kolege iz cijelog svijeta i naučite više o svemu što vas zanima.

Moja C:F avantura je počela marta 2011. godine, kada sam na Fejsbuku vidjela da je prof. Vladimir Vulić postavio link za prijavljivanje za glavno C:F takmičenje u kome je nagrada 20.000 eura. Sam naziv Challenge Future i poruka: „Present is yours to challenge, Future is yours to imagine!“ su mi privukli pažnju i tako odlučih da se prijavim.

Ubrzo sam vidjela da tu ima studenata iz čitavog svijeta iz raznih oblasti i kao ljubitelj stranih jezi-ka polako počeh da vježbam malo više engleski, španski, ruski, ali i da zahvaljujući sjajnim takmiča-rima i prijateljima iz Indije učim hindi.

Za takmičenje sam kreirala tim „The Positive Thin-kers“ i zajedno sa Vesnom (II godina ekonomije) i Fahdom (tada studentom iz Pakistana, a sada radi u SC banci u Pakistanu) počela da radim na pro-jektu koji je bio vezan za energiju - smart homes sa solarnim panelima, malim vetrenjačama i ma-lim kantama za reciklažu. Svima bih preporučila da, kad budu kreirali timove za sljedeću sezonu takmičenja, ubace i nekog člana koji nije iz Crne Gore, sigurno ćete mnogo toga naučiti.

Osim u glavnom, učestvovala sam i u brojnim ma-njim takmičenjima, gdje su nagrade knjige ili maji-ca. Moja aktivnost je bila uočena od strane C:F me-nadžmenta i tako jednog dana stiže mi pozivnica da postanem C:F Montenegro Chapter President (koordinator za Crnu Goru, ali sa bazom na Eko-nomskom fakultetu).

C:F Summit 2012.Jovana Đurković

Nakon toga, imala sam priliku da upoznam mnogo sjajnih kolega, pretežno sa smjerova preduzetniš-tvo i marketing, koji su bili najaktivniji u takmiče-nju, jer su ih asistenti Vanja Vulić i Bojana Popović motivisali da se prijave. Kao Chapter, bili smo među 5 najboljih u challengu o predlozima za rešavanje korupcije mejl našeg chaptera gdje studenti mogu da pitaju bilo šta vezano za takmičenje ili da nam se pridruže je fepg.chapter@challengefuture.org i moj je: jovana@challengefuture.org

U C:F avanturi sam napredovala, i od marta 2012. sam potpredsjednica za razvoj globalne chapter mreže, koja se već sada prostire na 5 kontinenata.

Samit je organizovan da bi superfinalisti (timovi iz Kanade, Venecuele, Nigerije, Indije i Rusije) pred-stavili finalne faze svojih ideja i da bi sudije odlu-čile ko je pobjednik. Cilj samita je da se dovedu najaktivniji članovi iz čitavog svijeta na jedno mje-sto i da time budu nagrađeni za svu tu aktivnost šestodnevnim nezaboravnim iskustvom.

Samit se sastojao iz nekoliko djelova: Educators Fo-rum, Business Forum, TEDx Bled event i C:F Gala.Tokom Educators Foruma, imali smo priliku da ču-jemo niz impresivnih predavanja i učestvujemo u brojnim diskusijama. Sjajna Nađa Zhexembayeva (Coca Colla Chair of Sustainability i prof. IEDC ško-le) sa temom „You as a brand“ uvela nas je u novi svijet učenja. Podijeljeni u grupe, često smo imali zadatak da za 10-ak minuta smislimo neko rješenje zajedno sa ljudima koje smo upoznali prije samo par sati ili dana.

Na panel diskusijama smo davali predloge za una-pređenje obrazovnog sistema; slušali smo primje-re nekih projekata u tom cilju od rektora i profe-sora koji su bili gosti, Prof. Milenko Gudić nas je upoznao sa pojmom homo ludens = oni koji žele da uživaju. Zatim nam se na par minuta obratio i pi-janista (zaposlen u IEDC) sa riječima: „Everyone is a leader and everyone is a follower, if you want to succeed, you need to have both of it.“

Svakog dana smo imali i aktivnosti napolju - od starog kartona smo pravili neku temu vezanu za Bled 2030. godine; u muzeju na Bledskoj tvrđavi smo učestvovali u kvizu i na kraju svi dobili čokola-de jer su sve ekipe bile sjajne.

65

TEDx događaj nas je sve inspirisao. ( l i n k : h t t p : / / w w w . y o u t u b e . c o m / p la y l i s t ? l i s t = P L 6 D E B 1 4 F 7 F F 2 2 E 3 1 9 ) Business forum okupio je više stotina ljudi iz svi-jeta biznisa. Tu smo slušali o socijalnom preduzet-ništvu, kreativnom razmišljanju i održivom razvo-ju. Business forumu je prisustvovao i prof. Dragan Lajović. Futurista Joel Barker nam je poručio: „You can and should shape your own future, because if you don’t, someone else will“.

Kulturno veče je bilo predivno jer smo svi pred-stavili ponešto iz zemlje iz koje dolazimo. (slika: ja i gusle – koje su nakon toga poslate prijateljima iz Indije)

C:F Gala, momenat svečanosti i uzbuđenja, kome su prisustvovali predsjednik Slovenije, brojni am-basadori, rektori, profesori i C:F samit učesnici. Veče prije gala događaja glasali smo ko će da nas predstavlja kao gala speaker. Imala sam čast da me učesnici samita odaberu, ali i samo par sati da pri-premim govor, pa su mi svi pomagali. Bio je to moj prvi javni govor na engleskom jeziku i dobila sam mnogo aplauza i čestitki.

Nagrada od po 20.000 eura uručena je timovima iz Rusije i Nigerije, a zatim i nagrada „The most inno-vative school in C:F competition in 2011/12“ koja je pripala Ekonomskom fakultetu, uručila mi je Da-nica Purg, osnivač IEDC Bled škole menadžmenta i Olga Veligurska (CEEMAN) http://videolectures.net/challengefuture_veligur-ska_purg_school/

Nakon samita uslijedili su pozivi na brojne konfe-rencije (uglavnom samo da platim putne troško-ve), popust za ljetnju školu na Bledu, ali i planovi o budućem biznisu sa prijateljima iz Indije. Samit je poslužio da steknem prijatelje sa svih kontine-nata, ali i da naučim dosta toga. Karlo i Izabela iz Venecuele su me učili latino plesove, Šin Šian da napišem ime na kineskom, Ivan je pomagao da vježbam ruski, a Indijci su mi poslali sari – njihovu tradicionalnu nošnju i još par stvari karakteristič-nih samo za Indiju. I naravno, svi su oni naučili par riječi na našem jeziku.

66

Apstrakt: Još od vremena kad je nastao na Zemlji, čovjek je neprestano mijenjao svoj odnos prema prirodi, uništavajući njenu lje-potu, vrijednost i jedinstvenost. Boreći se za sopstveni opstanak i ne misleći na posljedice, čovjek je (vremenom) sve više i više intezivirao iskorišćavanje prirodnih resursa, da bi zlou-

potrebom nuklearne energije doveo u pitanje i sam opstanak planete. Istovremeno, čovjek je sve više i više shvatao jedinstvenost i odnose interakcije živih bića u prirodi. U ovom radu biće predočeno šta je to životna sredina, osnovni pojmovi koji se odnose na životnu sredinu, kao i problemi sa kojima se Crna Gora i njeni stanovnici suočavaju u XXI vijeku, kako su ti problemi nastali i moguća, eventualna rješenja za njihovo ublažavanje. Povod za ovu temu je i Dan planete Zemlje (22. april), koji promoviše značaj oču-vanja životne sredine u cijelom svijetu.

Ključne riječi: životna sredina, održivi razvoj, globa-lizacija, očuvanje životne sredine.

UVOD

Pritisak čovjeka i društva na životnu sredinu je sve veći, nedovoljno osmišljen, često nerazuman, uslovljen željom čovjeka i društva za što većim profitom. Primjera za to ima svugdje u svijetu. Taj problem je globalan, u tom smislu da se uzroci i po-sljedice osjećaju svugdje na planeti Zemlji. Reme-ćenjem prirodnog ili socijalnog sistema u jednom dijelu svijeta, mogu se očekivati brojne nepredvi-dive posljedice u drugim sistemima, ponekad sa odloženim dejstvom, u nekom kasnijem vremenu i udaljenom prostoru. Može se zaključiti da život svih ljudi zavisi od skupa povezanih sistema. Bilo da se nešto dešava ovdje i sada, odraziće se u ne-kom drugom vidu svuda, u nekom bližem ili daljem vremenu. Međutim, jednom ugroženi elementi ži-votne sredine teško da se mogu vratiti u prvobitno stanje. Čini se da već sada čovječanstvo mora uva-žiti one polazne činjenice koje ukazuju da životno vrijednog prostora nema dovoljno, posebno za one djelatnosti koje zahtijevaju visok kvalitet prostora.

Cilj ovog rada je da se prikaže realno stanje život-ne sredine i metodologija uspostavljanja informa-cionog sistema životne sredine, čovjek i zdravlje, kao i da naglasi značaj i korisnost ovog sistema u prevenciji i procjeni rizika za zdravlje i budućnost čovječanstva.

Životna sredina je naše ogledalo – čuvajmo je!dipl. ecc Snežana Bulatović

POJMOVNO ZNAČENJE ŽIVOTNE SREDINE

Početkom XX vijeka zaštita životne sredine podra-zumijevala je zaštitu divljina, smatrana je privilegi-jom manjine i bila je posmatrana kao oblast presti-ža. Međutim, imajući u vidu sve veće ugrožavanje životne sredine, kao posljedicu neodgovornog i neracionalnog korišćenja prirodnih bogatstava, tokom šezdesetih godina XX vijeka širom svijeta javljaju se organizovani ekološki pokreti, ukazujući na dramatičnost problema i želju da se organizo-vanom akcijom doprinese njihovom hitnom rješa-vanju. Sedamdesetih godina ovi pokreti sve više dobijaju na značaju. Godine 1972. u Stokholmu održana je prva konferencija UN o životnoj sredini. ’’Samo jedna Zemlja’’- glasio je koncept koji je tom prilikom promovisan. Pitanja zaštite i unapređenja životne sredine od tada postaju sve više aktuelizo-vana, predstavljajući snažnu i ozbiljnu inicijativu za nove mostove saradnje među zemljama.

Za čovjeka, kao i za svako živo biće, životna sredi-na predstavlja ekološki prostor u kome ono zado-voljava svoje životne potrebe i zahtjeve, koristeći raspoložive resurse. Iskorišćavanje biosfere i njenih bogatstava dobilo je tolike razmjere da se više ne može govoriti o netaknutoj prirodi bilo gdje na Zemlji. Izvorni oblici prirode održavaju se samo za-hvaljujući zaštiti ili na nepristupačnim mjestima i na mjestima koja su nepogodna za čovjekov život.

Zaštita životne sredine podrazumijeva skup razli-čitih postupaka i mjera koje sprečavaju ugroža-vanje životne sredine s ciljem očuvanja životne ravnoteže. Ekološka odbrana je multidisciplinarna i treba da predstavlja trajnu obavezu svih članova društva. Njena multidisciplinarnost proističe iz či-njenice što zdravlje, života sredina i socijalni uslovi predstavljaju kompleks oblasti i problema koji su u stalnoj interakciji. Stoga, svaki poremećaj stanja životne sredine dovodi do ekoloških poremećaja i poremećaja socijalnih odnosa, koji su međusobno povezani i uslovljeni. [1]

ZNAČAJ ŽIVOTNE SREDINE

Životna sredina predstavlja sve ono što nas okru-žuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indi-rektno povezana čovjekova proizvodna i produk-tivna aktivnost. Održivi razvoj u prvi plan ističe kvalitet životne sredine, kao osnovni element ra-

67

zvoja, koji treba da doprinese kvalitetnijem nači-nu života svih, u skladu sa potrebama i ograniče-njima/mogućnostima prirode. To podrazumijeva da čovjek prirodu sačuva na održivim osnovama i da je koristi onoliko koliko dozvoljava njeno re-produkovanje. U suprotnom, sukobljavajući se sa zakonima življenja i postojanja, čovjek će svojim ponašanjem uništiti svoju budućnost. Ukoliko se priroda eksploatiše nekontrolisano i prekomjerno u odnosu na kapacitet životne sredine, onda to vodi narušavanju ekološke ravnoteže i ekološkim katastrofama.

Čovjek je samo dio života i životne sredine, ni iznad, ni mimo njih. Preduslov opstanka čovjeka, kao i ostalog živog svijeta, vezan je za sunčevu svjetlost i toplotu, vazduh, vodu, zemljišni sloj, flo-ru, faunu. Čovjek je konzument ovih faktora, ali i činilac njihovog održanja. Otuda trovanje bilo kog od njih znači i sopstveno trovanje.

Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka glasi: ’’Svako ljudsko biće ima pravo na održavanje eko-loške ravnoteže u svojoj životnoj sredini, koju dijeli sa svim ostalim živim bićima, životinjama i biljka-ma, čiji opstanak kao jemstvo vlastitog opstanka treba da bude osiguran.’’ Navedeni razlozi su pre-sudni za opstanak žive prirode i humaniteta, pa je radi izbjegavanja ekološke katastrofe i rađanje jedne ekološke etike potrebno ograničiti i dele-girati neka od postojećih ljudskih prava, naročito ’’neuračunljiva’’ vlasnička, proizvodna i potrošačka ovlašćenja. [2]

Politika zaštite životne sredine ne ograničava se samo na kontrolu zagađivanja na lokalnom nivou, već ima opšti globalni karakter, koji je, po pravilu, veoma teško kontrolisati. Globalna ekološka rav-noteža svakim danom postaje sve aktuelnija. Iako je globalno zagađivanje problem svjetskih razmje-ra, u njegovom rješavanju primarna odgovornost leži na visokorazvijenim industrijskim zemljama.

OSVRT NA CRNU GORU

Dа bi Crnа Gorа dostiglа stаtus rаzvijene, dinаmične i moderne držаve, i odgovorilа izаzovimа Milenijumskih ciljevа, njen rаzvoj u svim elementimа trebа dа počivа nа znаnju, а nаročito nа nаuci, tehnologiji i inovаcijаmа. Do-brobiti koje proizvodi znаnje zа nаrod i držаvu su

nezаobilаzni. Više nego ijednа drugа silа, nаukа je oblikovаlа sudbinu ljudske vrste u posljednjа dvа stoljećа. Postаlа je ključni fаktor održivog rаzvojа. Onа kreirа dobrа kroz izvrsnost. Zbog togа je nuž-no pospješivаti i stimulisаti izvrsnost u oblаstimа nаukа, inženjerstvа i tehnologijа u cilju rаzvojа držаve, kаo i koristi sveukupnoj ljudskoj vrsti. Nаukа je nаjčešće onа kojа će obezbijediti nаjboljа rješenjа zа nаjkompleksnije probleme nа koje, u svom rаzvoju, nаilаzi nаšа držаvа.

Mnogi izаzovi sа kojimа smo suočeni u oblаstimа kаo što su održivi rаzvoj, rаst stаnovništvа, eko-nomski rаst, rаzlike u stepenu rаzvijenosti djelovа čovječаnstvа, brigа o zdrаvlju, obrаzovаnje, klimаtske promjene, obezbjeđivаnje dovoljno energije, poljoprivrednа proizvodnjа i drugo, od kojih mnogi rаnije nepoznаti, suočili su ovu civilizаciju sа krupnim problemimа i izаzovimа, čаk i pitаnjem njenog opstаnkа. Odgovor nа ovа pitаnjа jedino se može trаžiti u postojećim i novim znаnjimа kojа postаju nаjvаžniji resurs sаvremenog svijetа. Uspješno suočаvаnje sа tim izаzovimа, kаo i uspješno rješаvаnje problemа u pomenutim djelаtnostimа, zаvisi, kаko globаlno, tаko i nа nivou svаke zemlje, od nаporа koji se čine u rаzvoju, uprаvljаnju i isprаvnoj primjeni odgovаrаjućih znаnjа.

U Crnoj Gori još nijesu dovoljno prepoznаti ulogа i vаžnost znаnjа kаo osnove njenog rаzvojа. Nekа drugа opredjeljenjа, kаo, nа primjer, političko аngаžovаnje, mnogo su više vаlorizovаnа. Tаkođe, domаće znаnje i iskustvo koristi se dаleko ispod kаpаcitetа i mogućnosti i u mnogim slučаjevimа potiskuje se u korist inostrаnog, koje je često nižeg nivoа. U uslovimа u kojima se nаlаzi Crnа Gorа potrebno je upošljаvаti znаnjа kojа posjeduje njeno stаnovništvo kroz koordinirаne аktivnosti, kаko bi se povećаli i bolje koristili njegovi potencijаli. Svаko kаšnjenje u ovim аktivnostimа može rezultirаti ireverzibilnim posljedicаmа, te znаčаjnim i nenаdoknаdivim zаostаjаnjem u rаzvoju. Ustаnovljаvаnje znаnjа kаo ključnog resursа, pri čemu će nаrod biti njegov kreаtor i disiminаtor, trebа prepoznаti kаo osnovnu pokretаčku silu rаzvojа Crne Gore.

U situаciji kаdа su zаhtjevi zа očuvаnjem životne sredine svаkodnevno rigorozniji, potrebno je dа Crnа Gorа nаprаvi trаnziciju sа ekonomije kojа je

68

bаzirаnа nа rаspoloživosti njenih fizičkih resursа i mogućnosti njihovog korišćenjа, kа ekonomiji kojа će počivаti nа sposobnostimа i kreаtivnosti stаnovništva više nego nа njenim kompаrаtivnim prednostimа. Uspjeh tаkve trаnzicije jаsno će uticаti nа kvаlitet životа u Crnoj Gori: otvаrаnjem novih rаdnih mjestа zа mlаde, višim kvаlitetom rаdnih uslovа zа zаposlene, boljim životnim stаndаrdom i zdrаvljem crnogorskih porodicа, kаo i boljom brigom o životnoj sredini. U ostvаrivаnju ove trаnzicije kritičnа je nаšа sposobnost dа inovirаmo, dа generišemo novo znаnje i koristimo postojeće, stvаrаmo ideje i tehnologije nа osnovu visokokvаlitetnih istrаživаnjа i komercijаlizujemo njihovа dostignućа, kаo i nаšа vezа sа znаnjem u čitаvom svijetu.

Kvаlitet životne sredine osnovа je zа ljudski život i ekonomske аktivnosti, i u Crnoj Gori nаcionаlno bogаtstvo je i znаčаjаn resurs zа rаzvoj zemlje i regionа. Obаlski pojаs, plаninski predjeli, kаo i bogаtstvo biodiverzitetа, mogu se tretirаti kаo nаšа nаcionаlnа, pа čаk i internаcionаlnа vrijed-nost. U održivom društvu, koje želimo dа grаdimo, trebа dа koristimo i investirаmo u nаše nаjvаžnije resurse: nаrod i životnu sredinu.

UOČENI PROBLEMI I MOGUĆI PRAVCI RAZVOJA

Nakon usvajanja Deklaracije o ekološkoj drža-vi Crnoj Gori (1991), Crna Gora se prva u svijetu, u svom Ustavu iz 1992. godine (što je potvrđeno i Ustavom iz 2007. godine), proglasila ekološkom državom. Krajem 2005. godine osnovana je Kance-larija za održivi razvoj, a 2009. godine formirana je Agencija za zaštitu životne sredine. Crna Gora je u procesu usklađivanja nacionalnih propisa sa zako-nodavstvom EU. Crna Gora je usvojila Nacionalnu strategiju održivog razvoja, Zakon o životnoj sredi-ni, Zakon o zaštiti prirode, Nacionalnu politiku za-štite životne sredine, zakone o strateškoj i procjeni uticaja na životnu sredinu, kao i niz sektorskih za-kona i strateških politika u oblasti voda, vazduha, biodiverziteta, upravljanja čvrstim otpadom, ot-padnim vodama i slično. Ova dokumenta su bazi-rana na načelima iz Deklaracije sa konferencije o životnoj sredini i razvoju Ujedinjenih nacija u Rio de Žaneiru, Johanesburškog plana implementaci-je sa Svjetskog samita o održivom razvoju UN, kao i principima Milenijumske deklaracije UN i Mile-nijumskih razvojnih ciljeva. Državni organi koji se

bave životnom sredinom, pored Vlade, su Mini-starstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine i Nacionalni savjet za održivi razvoj. [3]

Uočeni problemiNedovoljno osposobljeni administrativni i •tehnički kapaciteti na nacionalnom nivouNedovoljno angažovanje lokalne samoupra-•veNedovoljna razgraničenja nadležnosti u obla-•sti zaštite životne sredineNedovoljan stepen integrisanosti zaštite ži-•votne sredine u sektorske politikeNedostatak sredstava za finansiranje projeka-•ta Nacionalne strategije održivog razvojaSlaba svijest o očuvanju životne sredine•

Mogući pravci razvoja:Sprovođenje Nacionalne strategije održivog •razvojaIzrada akcionog plana zaštite životne sredine•Jačanje inspekcijskog nadzora•Uvećanje finansijskih sredstava za zaštitu ži-•votne sredineUnapređenje učešća javnosti i dostupnost in-•formacijama o životnoj srediniPoboljšanje koordinacije među resorima•Podsticanje novih „zelenih” poslova•Specijalističko usavršavanje kadrova•Usavršavanje statističkih kapaciteta•

PROSTOR (ZEMLJIŠTE, TRANSPORT, GRAĐEVI-NARSTVO)

Stanje: Namjena površina (PPCG)Poljoprivredno zemljište 516.297ha; (37,40%); •0,82 ha/stUrbana naselja 66.345ha; (4,80%); 0,11 ha/st•Ruralna naselja 14.363ha; (1,04%); 0,02 ha/st•Putevi i ostala tehn. infrastruktura 11.000ha; •(0,80%); 0,02 ha/stKopnena površina po glavi stanovnika (43 sta-•novnika/km)Kvalitet životne sredine (GCI: 29 od 133 ze-•mlje)Dužina željezničkih pruga u Crnoj Gori je 250 •km, a sa staničnim kolosjecima 330 km. Mre-ža puteva je ukupne dužine oko 7.000 km, od čega je 1.847 km magistralnih i regionalnihU Crnoj Gori ima 120.000 registrovanih vozila, •a u turističkoj sezoni oko 250.000.

69

Funkcionišu dva aerodroma – Tivat i Podgori-•caNa Jadranskom moru funkcionišu četiri luke •za međunarodni saobraćaj – Bar, Kotor, Zele-nika i RisanGradove karakteriše pretjerana gustina obje-•kata, nedostatak prostora za parking, nedo-statak zajedničkih sadržajaPrenamjena poljoprivrednih površina u gra-•đevinske

Uočeni problemiNeefikasno korišćenje prostora•TEN-T (Transevropska transportna mreža) nije •direktno pozicionirana kroz CGSaobraćajnice i saobraćajna sredstva su veo-•ma zastarjela; značajan je zaostatak u odnosu na tehničko-tehnološke standarde EUZa vozila i izduvne gasove nijesu ostvareni EU •standardiGradnja objekata bez poštovanja standarda o •energetskoj efikasnostiLoša infrastruktura (GCI 93 – prosjek EU 38)•Nepovoljan odnos GCI (Global Competitive-•ness Index) i infrastructure (62/93) u odnosu na EU (35 / 38)Nepostojanje adekvatnih principa i standarda •u arhitekturi i građevinarstvu koji obezbjeđu-ju održavanje identiteta sredineNeplanska izgradnja sa posljedicama konur-•bacijeVrlo nizak procenat korišćenja poljoprivred-•nog zemljišta

Mogući pravci razvojaProstorni plan Crne Gore redovno ažurirati u •skladu sa endogenim i egzogenim promjena-ma – najmanje jednom u dvije godineU potpunosti eliminisati nedozvoljenu gradnju•Poreskim mehanizmima sankcionisati nekori-•šćenje ili neadekvatno korišćenje prostornih resursaGrađevinski sektor, kao dominantan oblik •nadgradnje prostora, uskladiti sa FIDIC- ovim uzansima (International Federation of Consul-ting Engeneers)Uspostaviti pravila građenja (• building code) i dosljedno ih primijenitiOsposobiti inspekcijske službe•Zabraniti gradnju objekata za stanovanje koji •proizvode CO2

Na jezerima zabraniti plovila koja proizvode •CO2Trajno zabraniti preusmjeravanje poljopri-•vrednog zemljišta u građevinsko, za stambe-nu i industrijsku gradnjuPoboljšati standard putne mreže i putne si-•gnalizacije

VODE

Stanje:Prema specifičnom oticaju, Crna Gora spada •među vodom najbogatije zemlje svijeta. Crna Gora ima zahvaćenih preko 4 m3/s u izgrađe-nim vodovodnim sistemima i značajan nei-skorišćen potencijalOd procijenjenog energetskog potencijala •koristi se svega oko 20 odstoU izgrađene akumulacije je moguće zahvatiti •sedam odsto ukupnog površinskog oticaja, dok se za efikasnu vodoprivredu optimalnim smatra preko 50 procenataU Crnoj Gori navodnjava se tri odsto poljo-•privrednih površina (1.7 m3/s), dok sistemi za odvodnjavanje nijesu u funkciji. Na polovini poljoprivrednih površina namijenjenih za na-vodnjavanje potrebna je i odvodnjaDodijeljene koncesije za vodu za flaširanje •iznose oko 500 miliona litara godišnjePotencijal za flaširanje kiselih voda je preko 30 •miliona litara godišnje, a trenutno se proizvo-di svega 3-5 miliona litara godišnjeTeritorijalne vode i epikontinentalni morski •pojas zauzimaju 6.334 km2 ili 45,9 odsto ko-pnene površine Crne GoreSkadarsko jezero zahvata površinu 305–506 •km2. Sva ostala prirodna jezera zahvataju oko 14 km2, vještačka jezera, bez Bilećkog, zahva-taju oko 46 km2Za rekreaciju se koriste plaže (57.5 km), jedre-•nje, veslanje, skijanje na vodi, sportski ribolov, eko-turizam, splavarenje vodnim tokovima i dr.Ispitivanja kvaliteta površinskih voda pokazu-•ju na određenim lokalitetima povremena od-stupanja kvaliteta od klase koja je normiranaVode iz Zetske ravnice su pretežno van propi-•sanih normiVeliki procenat uzoraka vode za piće je mikro-•biološki neispravan zbog neadekvatne dezin-fekcije, a ponekad i fizičko-hemijski neispra-van (mutnoća i sl)

70

Uočeni problemiNe postoji odgovarajući katastar i zaštita izvo-•rištaNezadovoljavajuće tehničko stanje vodovod-•nih sistema, sa gubicima od 30 do blizu 80 odstoMala iskorišćenost hidroenergetskih potenci-•jalaNegativna percepcija javnosti o izgradnji bra-•na i akumulacijaNetransparentnost podataka o životnoj sredi-•niNedovoljna primjena hidromelioracionih mje-•raNedovoljna organizovanost i iskorišćenost •lova i uzgoja ribeNedovoljna organizovanost turističko-putnič-•ke plovidbe, nautičkog turizma i rekreacijeMali akumulacioni prostor upravljanja voda-•ma i neregulisan nivo visokih vodaNeadekvatna regulacija i zaštita rječnih korita•Nizak nivo prečišćavanja otpadnih i atmosfer-•skih vodaNedovoljno sistematsko ispitivanje kvantiteta •i kvaliteta vodaIzraženo preklapanje nadležnosti institucija•Nedostatak katastra zagađivača•

Mogući pravci razvojaUstanoviti katastar i mjere zaštite vodoizvori-•štaSanirati gubitke i smanjiti potrošnju•Graditi seoske vodovode•Povećati proizvodnju stonih ugljeno-kiselih •mineralnih vodaKoristiti neiskorišćene ljekovite mineralne •vodeObezbijediti kvalitet plaža i njihovo proširenje •za 32 km i formirati 14 km novihProširiti i opremiti male luke i privezišta za na-•utički turizam (i srednjoročno)Definisati mjere protiv degradacije rječnih ko-•ritaUskladiti crnogorsko zakonodavstvo o voda-•ma sa evropskimUspostaviti jedinstveni monitoring voda•Monitoring koncentrisanih izvora zagađenja •na mjestu nastanka (naselja, industrijska po-strojenja, deponije otpada), kao i monitoring difuznih izvora zagađenja

VAZDUH

Stanje:Vazduh u Crnoj Gori generalno je dobrog kva-•litetaKontrola kvaliteta vazduha u Crnoj Gori spro-•vodi se na tri načina: realizacijom Programa kontrole kvaliteta vazduha, realizacijom aktiv-nosti mjerenja zagađenja na samom izvoru, programom sistematskog ispitivanja sadržaja radionuklida u životnoj sredini Crne Gore / is-pitivanja koncentracije radona u boravišnim prostorimaNajznačajnije crne tačke – potencijalni izvori •zagađenja u Crnoj Gori su: Kombinat alumini-juma Podgorica (nekontrolisana emisija fluori-da iz fabrike Elektrolize, povećana emisija poli-cikličnih aromatičnih ugljovodonika iz fabrike Anoda zbog nepostojanja adekvatnih sistema za prečišćavanje otpadnih gasova, povećana emisija ukupnih praškastih materija peći za kalcinaciju, rotacione peći); Termoelektrana Pljevlja (SO 2 je pokazivao rastući trend u peri-odu od 2003. do 2008. godine, a 2010. godine je izvršena odgovarajuća ekološka sanacija ot-padnih gasova); Željezara Nikšić (elektrolučne peći su najznačajniji emiteri praškastih mate-rija, pored ostalih, sa visokim sadržajem teških metala i poliaromatskih ugljovodonika); indu-strijske deponije Brskova i Šuplje stijene; Bro-dogradilište Bijela.Vazduh ima narušen kvalitet i zbog zastarjelih •tipova automobilaDominantan štetan uticaj saobraćaja na kva-•litet vazduha u urbanim naseljima naročito je izražen na raskrsnicama koje se nalaze na ma-gistralnim pravcimaNedovoljno i neblagovremeno je obavješta-•vanje stanovništva o stanju kvaliteta vazduha u Crnoj Gori

Uočeni problemiTehnologije koje se primjenjuju u industriji •Crne Gore karakteriše visok stepen emisija u životnu sredinu i velike količine stvorenog ot-padaPrisustvo velikog broja zastarjelih vozila na cr-•nogorskim putevima, korišćenje goriva neod-govarajućeg kvaliteta i neadekvatna kontrola izduvnih gasova u XXI stoljeću – u er 54 i kom-petitivnosti vozila rezultirali su povećanim sa-

71

držajem lebdećih čestica, kao i neadekvatna kontrola izduvnih gasova kod vozilaZagađenost vazduha sa deponija•

Mogući pravci razvojaUsklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa •zakonodavstvom EU i njegova implementacijaFormiranje katastra zagađivača vazduha•Pooštriti uslove kontrole kvaliteta goriva za •motorna vozila, kvaliteta i starosti motornih vozila, posebno sa aspekta sistema za sagori-jevanje gorivaObavezna kontrola izduvnih gasova vozila dva •puta godišnjeObaveza izvještavanja građana o kvalitetu •vazduhaUgrađivanje filtera u postrojenjima koja sago-•rijevaju naftu, kao i u industrijskimIzgradnja stanova uz primjenu standarda za •bezbjednost od radonaIspitivanje kancerogenosti i dekontaminacija •fasada zgrada

BIODIVERZITET

Stanje:Crna Gora ima veoma bogat biodiverzitet: •preko 2.700 vrsta algi, više od 3.200 vrsta va-skularnih biljaka, 2.000 vrsta gljiva, preko 700 vrsta kičmenjaka i više od 26.000 vrsta beskič-menjakaU pogledu diverziteta flore Crna Gora je na pr-•vom mjestu u EvropiU cilju pripreme za uspostavljanje mreže Na-•tura 2000, na teritoriji Crne Gore je identifiko-vano 30 EMERALD područja, koja nijesu još potvrđenaCrna Gora ima pet nacionalnih parkova i za-•štitila je nekoliko važnih prirodnih oblasti, od kojih su neke u međunarodnim konvencijama ili zaštićene putem međunarodnih ugovora. Oko osam odsto teritorije Crne Gore je pod nacionalnom zaštitom, a znatan dio teritorije je i pod internacionalnom zaštitom (17,2%).U Crnoj Gori se godišnje iskorišćava ljekovi-•tog bilja 100-150 t (oko 660 vrsta vaskularnih biljaka se koristi u tradicionalnoj medicini), šumskih plodova 400-500 t, gljiva 100 t, slat-kovodnih riba 400-500 t, morske ribe 500-600 t, slatkovodih rakova 10-20 t, školjki 5 t, sipe i

lignji 100-150 t, dok za divljač nema pouzda-nih podatakaNedovoljno je efikasna zaštita divljači•Ne postoji proizvodnja na bazi ljekovitog bilja•

Uočeni problemiDegradacija habitata (nekontrolisana eksplo-•atacija šljunka i pijeska, nekontrolisana sječa i krčenje šuma, urbanizacija i razvoj infrastruk-ture, pretvaranje poljoprivrednog u građevin-sko zemljište)Nekontrolisani lov, ribolov, sakupljanje jesti-•vog i ljekovitog bilja, gljiva, šumskih plodovaRazvoj alohtonih invazivnih vrsta•Zagađenje zemljišta, vode i vazduha•Eksploatacija određenih ekonomski značajnih •vrsta morskih riba dostigla je tačku preko-mjernog ulovaU Skadarskom jezeru drastično je smanjena •brojnost, pa je evidentan i nestanak nekih vr-sta riba i porast brojnosti malo cijenjenih vrstaBroj određenih odstrijeljenih životinja čini oko •25 odsto od ukupno procijenjene populacije u lovištima, što je neodrživi obim lovaBiodiverzitet je nedovoljno istražen, posebno •ekonomski važne vrste

Mogući pravci razvojaUsklađivanje nacionalnog sa EU zakonodav-•stvom u oblasti zaštite životne sredine uz usvajanje i implementaciju Predloga Nacio-nalne strategije biodiverziteta sa Akcionim planom za period od 2010. do 2015. godine i Nacionalne stategije za integralno upravljanje obalnim područjem Crne Gore (NS IUOP)Povećanje efikasnosti zakonskog i institucio-•nalnog okvira u oblasti zaštite biodiverzitetaOsposobljavanje institucionalnih i kadrovskih •kapaciteta za zaštitu biodiverziteta, uključuju-ći i Vladin i civilni sektorIntegracija mjera zaštite biodiverziteta u dru-•ge sektore, naročito turizam, prostorno plani-ranje i izgradnja krupne infrastrukturePodsticati dijalog sa civilnim sektorom. [3]•

ZAKLJUČAK

Zaključuje se da je pitanje dalje strategije opstanka jedino drugačiji odnos čovjeka prema životnoj sre-dini, da je nužno da ljudi shvate da jedino oni svo-jim ponašanjem mogu smanjiti stepen zagađenja

72

i ugroženosti životne sredine jer samo ljudi svojim djelovanjem dovode do njenog uništavanja. Kao što je u radu prikazano, najveći globalni problemi, kao što su gubitak biodiverziteta, zagađenje vode, de-gradacija zemljišta i mnogi drugi, isključivo su djela samog čovjeka. Ljudi su po svojoj prirodi pohlepni i zbog toga ne shvataju da je jednom ugrožen ele-ment životne sredine veoma teško, u nekim slučaje-vima gotovo nemoguće vratiti u prvobitno stanje.

Kod ljudi treba da se stvori ekološka svijest, da shvate koliko je štetan njihov uticaj na životnu sre-dinu, da steknu znanja o mjeri uticaja djelatnosti koje obavljamo. Prvenstveno, moramo biti svjesni da degradacija životne sredine može imati ozbilj-ne implikacije na ljudsko zdravlje, siromaštvo, eko-nomski razvoj. Možda se do sada još nijesmo sreli sa nekim ozbiljnim posljedicama, ali to ne znači da ovaj problem treba potcjenjivati, naprotiv, tre-ba preventivno djelovati, kako bismo smanjili ili u najboljem slučaju eliminisali probleme zagađenja životne sredine. Upravo su preventivne mjere naj-efikasniji metod da se poveže zaštita životne sredi-ne sa privrednim i društvenim razvojem.

Obrazovanje i vaspitanje za zaštitu životne sredine ne podrazumijeva samo upoznavanje prirodnih i društvenih nauka neophodnih za razumijevanje i rješavanje ekoloških problema i zagađivanja život-ne sredine, već pretpostavlja i dogradnju moralnih principa i formiranje novog sistema vrijednosti čo-vjeka u odnosu na prirodu i okruženje. Zato je uskla-đivanje ljudskog ponašanja sa ekološkim zakonito-stima prirode uslov za opstanak čovječanstva.

LITERATURA:

[1] Milenović B., ’’Ekološka ekonomija: ekonomski razvoj i život-na sredina’’, Niš, 1996.

[2] Stevanović B., ''Encikopedija: Životna sredina i održivi ra-zvoj'', Beograd 2003.

[3] Deklaracija o pravima čovjeka, Član 31.

Godina 2010. bila je godina brojnih poslovnih iza-zova, intezivne cjenovne konkurencije u mobil-nom segmentu poslovanja i najavljenih promje-na u regulatornom režimu. Uprkos racionalizaciji korisničke potrošnje, odloženim efektima krize i krhkosti privrede, Crnogorski Telekom je uspješno realizovao svoju strategiju i uz značajno smanjenje troškova, uspio očuvati svoju profitabilnost.

Ostvarili smo sjajne poslovne rezultate: CT je po-stao lider na tržištu TV provajdera, završivši godinu sa tržišnim učešćem od 37odsto, osnažili smo do-minaciju u postpejd segmentu mobilne telefonije sa tržišnim udjelom od 45 odsto, a na kraju 2010. broj ADSL korisnika je bio 55.000. Ovi podaci go-vore o našoj najvećoj vrijednosti, a to je stabilna i lojalna korisnička baza.

Nastavili smo sa diversifikovanjem i inoviranjem portfolija usluga, unapređujući Extra Trio, proširiv-ši Ritam klub i za pripejd korisnike, promotivnom ponudom za mala i srednja preduzeća, uvođenjem Biznis tria, konvergentnih servisa, restrukturira-njem LL portfolija... I, što je najvažnije: CT je uspješ-no komercijalno predstavio ICT baziran portfolio rješenja za biznis korisnike, INTEGRIS.

Značajan napredak je postignut u segmentu mo-bilnog interneta zahvaljujući privlačnim pripejd cijenama, postpejd paketima sa neograničenim protokom podataka i ekskluzivnoj ponudi mobil-nih uređaja iPhone i blackberry.

Uprkos poteškoćama, ispunjena su očekivanja na-ših akcionara i isplaćena je najveća dividenda u CT u iznosu od 37 miliona eura.

Za 2011. unaprijedili smo našu strategiju sa konci-znom vizijom i misijom i sa šest strateških ciljeva tj. sa Big 6. Jedna kompanija postaje jedna kultura, koja se bazira na inovativnom duhu, vrhunskom kvalitetu pružanja usluge i upravljanju zasnova-nom na performansama.

Zacrtali smo sebi velike ciljeve za 2011:

1. Ojačati tržišnu poziciju

Crnogorski Telekom je usmjeren na povećanje tržišnog udjela u svim uslužnim segmentima. Re-gulacija tržišta u segmentu veleprodaje i pripejd

Strategija i ciljevi kompan ije TELEKOM koji je vode i drže na liderskoj pozicijiNenad Rakić, Crnogorski Telekom AD, SME Coordinator

73

registracija će u narednom periodu restrukturirati tržišni potencijal i postaviti nove biznis modele. Crnogorski Telekom će nastaviti sa širenjem inte-grisanih i komplementarnih servisa i sa programi-ma lojalnosti za sve svoje korisnike.

2. Poboljšati efikasnost

Uspješna realizacija trogodišnjeg programa kon-trole troškova (S4S), je generisala održive uštede i obezbijedila konkurentnu strukturu troškova u 2010. Dalja optimizacija resursa i puna iskorišće-nost kapaciteta doprinijeće rastu efikasnosti i una-pređenju kvaliteta.

3. Pružati vrhunsku uslugu

Pojednostavljeni tarifni planovi, integrisane ponu-de i brzi internet su ključ za postizanje superiornog korisničkog doživljaja i uspostavljanje dugoroč-nog odnosa sa klijentima. Crnogorski Telekom će konstantno nastojati da unaprijedi sve korisnički usmjerene procese i da u svakoj interakciji sa kori-snicima pokaže superiorne performanse.

4. Razvijati informaciono društvo u Crnoj Gori

Uporedo sa unapređivanjem tehnologije i moder-nizacije mreže, CT obezbjeđuje i najbolju poveza-nost i pristup mreži. Razvoj optičke mreže i una-pređenje mobilne na HSPA+ omogućavaju velike brzine prenosa podataka bilo gdje i bilo kada. Pre-lazak na na ALL IP platforme će omogućiti napred-ne servise i interaktivne funkcionalnosti.

5. Uvećati prihode kroz nove servise

Crnogorski Telekom će nastaviti sa integrisanim po-nudama za svoje korisnike, tako što će unapređivati IPTV platformu, podsticati smartphone penetraciju i poboljšati pristup multimedijalnim i digitalnim sadržajima posredstvom 3 ekrana. Puni potenci-jal mobilnog i fiksnog interneta, ekspanzija onlajn usluga i korišćenje šansi koje donose nove industri-je, predstavljaju buduće izazove za kompaniju.

6. Biti lider u biznis rješenjima

Cilj Crnogorskog Telekoma je da postane lider u biznis rješenjima po principu ključ u ruke, kao i po-uzdan biznis partner malim i srednjim preduzeći-

ma i velikim kompanijama u Crnoj Gori, uz stratešku saradnju sa lokalnim IT kompa-nijama. Ponuda Integrisa (infrastruktura, outsorsing, SaaS, hosting, dodatne uslu-ge...) zajedno sa inovativnim finansijskim rješenjima, predstavlja integrisani ICT portfolio dizajniran za ekonomične biznis modele za biznis subjekte.

Kao vodeći broadband provajder u državi, Crno-gorski Telekom ima odgovornost u smislu prvog partnera države na njenom putu da postane infor-maciono društvo. Da bi se omogućilo da internet postane dio svakodnevnog života većine crnogor-skih građana, kompanija je pokrenula nekoliko projekata u partnerstvu sa relevantnim tijelima i organizacijama – Vladom Crne Gore, obrazovnim institucijama, NVO, itd.

Četvrtu godinu zaredom, Crnogorski Telekom omogućava besplatan internet pristup putem AD-SL-a svim osnovnim i srednjim školama u zemlji. Tokom 2010. godine, oko 150 crnogorskih škola koristilo je ovu ponudu. Projekat je realizovan za-jedno sa Ministarstvom prosvjete.

Zajedno sa Vladom Crne Gore, kompanija je pokre-nula projekat u cilju povećanja nivoa IT pismenosti i prodora interneta u Crnoj Gori.

Projekat je započet 2008. i planirano je njego-vo trajanje do 2012. godine, sa ciljem povećanja kompjuterske pismenosti, poboljšanja poznavanja i korišćenja interneta, podizanja opšteg nivoa svi-jesti o značaju interneta i promocije informacione kulture u Crnoj Gori.

U toku 2011, besplatan bežični internet omogućen je na 20-ak lokacija širom Crne Gore, uključujući i lokacije u okviru nacionalnih parkova. U saradnji sa Nacionalnim parkovima Crne Gore, Telekom će ubuduće nastaviti praksu pokrivanja nacionalnih parkova bežičnim internetom kako bi domaćim posjetiocima, ali i stranim turistima, boravak u pri-rodnim rezervatima učinili što prijatnijim.

Strategija i ciljevi kompan ije TELEKOM koji je vode i drže na liderskoj poziciji

74

Upoznajući se prvi put sa osnovama pre-duzetništva u tekućem semestru, pritom konstantno učeći o njemu, bio sam prijatno iznenađen kada sam saznao da se organi-zuje druga preduzetnička konferencija na našem fakultetu. Na moju žalost, nijesam prisustvovao prvoj konferenciji i stoga sam imao razlog više da ovu, koja je za nama,

ispratim u potpunosti. Priznajem moju po-četnu skeptičnost samom pristupu konferencije jer nijesam bio siguran šta sve bitno mogu saznati u roku od par sati trajanja izlaganja koje se, pritom, odvija uporedo u tri konferencijske sale. Ozbiljnost i profesionalnost organizatora moje mišljenje je jako brzo promijenila. Izuzetan broj eminentnih i priznatih ljudi je svojim prisustvom i izlaganjem doprinio sveukupnoj slici koju sam stekao po zavr-šetku konferencije.

Riječ preduzetnik (eng. entrepreneur) još nije odo-maćena u crnogorskom vokabularu. Često je poi-stovjećuju sa riječju biznismen, koja kod nas, tako-đe, nema pozitivnu konotaciju. Preduzetnik je oso-ba koja radi za dobrobit, prvo svoju, a onda i ljudi oko sebe. Osoba koja snosi rizike koje većina nas sigurno ne bi. Osoba koja iz korijena osniva start up biznis i ulazi u vrtlog neizvjesnosti, u kojem mu niko ne garantuje da će izaći kao pobjednik. Predu-zetnik inovira, smišlja nove ideje, koristi resurse na novi način, daje novu upotrebnu vrijednost istima. Piter Draker kaže da su inovacije specifično oruđe u rukama preduzetnika, koje oplemenjuju resurse novim kapacitetima stvaranja bogatstva.1 Upravo to je bila jedna od glavnih poruka većine izlagača preduzetničkog okruglog stola. Približiti dati pojam široj javnosti, ohrabriti javnost da pokuša da mate-rijalizuje svoje ideje, da preuzme rizik i da predvidi the next best thing crnogorske ekonomije.

Sama konferencija je započeta, pred velikim au-ditorijumom, govorom predsjednika Vlade Crne Gore dr Igora Lukšića što, samo po sebi, govori o važnosti i ozbiljnosti samog događaja. Premijer Lukšić je prepoznao značaj preduzetništva u našoj državi, zadržao se na ulozi mladih ljudi u biznisu, ohrabrio nas da izaberemo svoj put i pružio po-dršku i garanciju Vlade da će pomoći najboljima u ostvarenju ideja. On je naglasio da je mladim ljudi-ma sada, više nego ikada ranije, potrebna podrš-ka. Takođe, smatra da je preduzetništvo izuzetna 1 Peter Drucker, Innovation and Entrepreneurship (1985)

Na marginama, II preduzetnička konferencijaVladislav Stanišić

snaga koja nas vodi naprijed svojim ogromnim uticajem na rast, oporavak i društveni progres kroz podršku inovacijama, generisanju zapošljavanja i snaženju socijalne osnove društva, ali i podstica-njem vrijednosti slobode i samoodgovornosti. Pra-ćen uvodnim izlaganjima prof. dr Milorada Jovo-vića i doc. dr Dragana Lajovića, konferencija je i zvanično otvorena.

Primarni cilj je bilo zajedničko razmatranje aktuel-nih izazova pred kojima se nalazi crnogorsko druš-tvo, kao i sagledavanje aktivnosti koje sprovodimo na planu ublažavanja negativnih efekata ekonom-ske krize i smanjenja nezaposlenosti. Upotpunje-no izlaganjima gostujućih predavača, imali smo priliku da uporedimo stanje u državama regiona (Srbije, Hrvatske, Bosne...) i stvorimo sliku položaja koji Crna Gora trenutno zauzima.

Konferencija je bila podijeljena u tri sale, kojim su rukovodila tri moderatora - prof. dr Gordana Đu-rović, doc. dr Ana Lalević-Filipović i specijalna gošća iz Australije, dr Manijeh Reyhani.

Sva tri okrugla stola imala su specifičnu temu izla-ganja, pri čemu je svaki izlagač imao 3 do 5 minuta za svoj elaborat. Mogućnost uporednog praćenja u svim salama dala je priliku da se upoznamo sa ve-likim dijapazonom tema, problemima sa kojim se suočavamo i njihovim rješenjima. Iako je nezahval-no upoređivati kvalitet održanih prezentacija, ali s obzirom da sam se tu i najviše zadržao, smatram da se izlaganja u sali 202 bila najbolja na konferen-ciji. Profesorka Filipović, kao moderator, uz pomoć gostujućih i domaćih predavača, uspjela je da zao-kupi pažnju većine gostiju i posmatrača. Dodajmo na to i da je sala bila suviše mala da primi sve zain-teresovane, te je stoga većina slušalaca stojeći pra-tila izlaganja. Smatram da je elaborirana tematika bila najbliža studentskom nivou znanja, te i u tome vidim razlog velike posjećenosti, prevashodno lju-di moje generacije. Posebno bih izdvojio radove dr Srđana Redžepagića i dr Leposave Grubić-Nešić sa izlaganjima na teme „Evropska trzišta u nasta-janju i perspektive za razvoj biznisa u uslovima globalne krize: Evropska unija i Zapadni Balkan“ i „Personalni preduslovi preduzetničkog angažova-nja“, respektivno. Uzimajući u obzir da je obrađe-na tematika bila u fokusu rada našeg smjera, imali smo priliku saznati, između ostalog, na šta treba-mo obratiti pažnju u daljem usavršavanju, kako da

75

se borimo sa konkurencijom i kako da isplivamo u današnjem tranzicionom periodu naše države.

U sali „Mediteran“ je protokolom predviđen najve-ći broj izlagača i lično sam očekivao da ću tu prove-sti najviše vremena. Međutim, kako je vrijeme pro-lazilo, interesovanje slušalaca je opadalo i polako su prelazili u sale 202 i 203. Izdvojio bih predava-nje dr Bobana Melovića na temu „Preduzetničko obrazovanje kao faktor uticaja na zapošljavanje”, gdje je posebno naglašen uticaj ulaganja u ljudske resurse, tj. u znanje pojedinaca. Nažalost, limitira-nost vremenom, nepoznavanje tematike, ali i vi-soki kvalitet drugih predavanja me je spriječio da ispratim dio konferencije u sali 203.

Na zatvaranju konferencije sumirana su sva izla-ganja, donijeti su zaključci i date smjernice našeg

daljnjeg djelovanja u cilju ostvarenja zadataka koji su nam postavljeni. Najsnažnija poruka koju je da je vrijeme da se okrenemo privatnom, a ne javnom sektoru. Ne možemo očekivati da država rješava sve naše probleme, bilo koje magnitude, počev od trivijalnih, materijalnih i do čisto egzistencijalnih. Ne možemo tražiti od države sve, a istovremeno biti spremni da ospemo drvlje i kamenje po njoj. Nije mi cilj da glorifikujem ulogu države, već samo želim da ukažem na to da je došlo vrijeme da se okrenemo sebi. Da ne zavisimo ni od koga do od sebe samog. Da budemo gospodari sopstvene sudbine.

Budimo kreativni, stvarajmo ideje, generišimo ih. Budimo istrajni i spremni na žrtve. A rezultati će sami po sebi doći.

76

Da mi je neko rekao prije jednu godinu da ću biti aktivan član skoro svih mogućih društvenih mreža, ne bih mu vjerovao, iako sam oduvijek bio totalni ludak koji ne funk-cioniše bez interneta. Imao sam klasičan cr-nogorski pristup tome - gubljenje vremena,

špijunaža, priče za malu djecu i “nerdove”...

Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci po-čeo sam drugačije da gledam na to. Upoznao sam grupu ljudi koji su veoma angažovani na društvenim mrežama i koji su mi pomogli da sagledam povoljnosti koje one nude.

Fejsbuk mi više nije samo: “kupao/la sam se”, “joj kako sam zaljubljen/a”, “bla bla bla”... već

mi je postao i mjesto na kojem mogu da završim cijeli seminarski ili pripremu za ispit. Tviter nalog sam otvorio odavno i tada mi je izgledalo kao “sta-tusi za FB” (izvinjavam se na mojoj tadašnjoj neu-kosti). Sada je Tviter prva stvar koju upalim kada se probudim. Nego, da ne smaram više sa ovim što i nije tema teksta. :)

Naime, Privredna komora Crne Gore, koja je i orga-nizator konferencije “Ekonomija Crne Gore 2012”, je za 15 studenata Ekonomskog fakulteta iz Pod-gorice obezbijedila besplatan prevoz i učešće na ovom jako bitnom događaju. Time su pokazali da im je stalo do mladih ljudi, tj. do budućnosti naše zemlje. Za nas studente je veoma korisno čuti mi-šljenja iskusnih ekonomista, privrednika i ljudi iz drugih sfera povezanih sa ekonomijom. Bilo da smo saglasni sa njima ili ne, bile to mudre riječi ili “biseri”, sve to doprinosi našem znanju koje će nam trebati u budućnosti. Takođe, to je i prilika da se upoznamo sa raznim ljudima koji dolaze iz ra-zličitih zemalja i onako, uz piće, porazgovaramo o onome što nas zanima. Poziv organizatora učinio je da se osjetimo počastvovanim i mnogo smo im zahvalni na tome!

Vođeni našim guruom, Vladimirom Vulićem, odla-zimo na konferenciju sa misijom da čujemo neku ekonomsku mudrost, ali i da doprinesemo razvoju naše Tviter zajednice tako što ćemo live tvitovati pod hashtagom #EkonomijaCG i prenositi šta se dešava onima koji nisu imali tu čast da prisustvuju ovom događaju.

#EkonomijaCG - Kako su studenti tviterašividjeli konferenciju “Ekonomija Crne Gore 2012”

Tahir “Taško” Mujić, Vučić “Vučko” Popović

Čim je ekipa stigla u hotel “Splendid” (5*) (usput rečeno, najluksuzniji u Crnoj Gori) i smjestila se u udobne stolice u divnoj sali za konferencije, po-čela je priprema “naoružanja” u vidu naših smar-tphoneova i tableta. Prva stvar, kao pravi dobri nerdovi, odmah ‘”Scan Wi-Fi networks”, prikopčali se na “Splendid CONFERENCE” (ful signal) i, narav-no odmah na Foursqare kad... “Your connection is wonky! Try again!” (ko koristi #4sq, zna o čemu pričam) :)

Je li realno da na konferenciji čija je tema razvoj, a pritom smo u XXI vijeku i znamo što znači internet za razvoj jedne pekare (a kamoli države), ne radi internet? Ovu situaciju je najbolje je opisao sada već kultni tvit jednog od kolega: “#onokad si u naj-luksuznijem hotelu u Crnoj Gori, a wireless kao na etno-selu.”... Možda i gori.

Ali neka, svakome se desi propust. Na sreću, neka-ko smo se snašli - portable hotspot “Nekolegijalni Vajrles” by Tasko Mujic saves the day! :) A onda smo počeli sa prenosom dešavanja.

Znate već kako ide, spasite dan, ali vam ode ba-terija na telefonu za dva sata. Ustanem da stavim telefon na punjač. Prvi utikač - ne radi. Drugi - ne radi. I tako redom... Vraćam se na svoje mjesto, i na Tviteru kucam: “#fail!”. Još jedan propust najluksu-znijeg hotela na ovom dijelu Jadrana - organizova-ti konferenciju, a nemati power outlete!

Čuli smo dosta mišljenja, obećanja, planova, pred-viđanja... Međutim, u toku čitavog prvog dana konferencije niko preko usta nije prevalio riječ in-ternet, a da ne govorim o društvenim medijima.

Bilo je, međutim, i finih stvari kao što su npr. rije-či guvernera Centralne banke Crne Gore, Radoja Žugića: “Strane direktne investicije su nam donije-le velike količine novca, ali nije došlo do transfera znanja, tj. nisu nam donijele nikakve nove tehno-logije”. Ili izjava Vujice Lazovića, potpredsjednika Vlade Crne Gore: “Za Crnu Goru je veoma značajna saradnja sa Kinom i Turskom”. Prvi put čujemo ne-što što se vezuje za tehnologiju ili da se pominju dvije države koje se izuzetno brzo razvijaju, za što je u velikoj mjeri zaslužna tehnologija.

77

I tako čekamo, i čekamo, i čekamo da neko pome-ne važnost tehnologije i interneta. Zar je moguće da pričamo o razvoju bez ta dva pojma? I eto - kao šlag na torti, da zasladi prvi dan, završno izlaganje profesora Jovana Mirkovića koji, uz salve odušev-ljenja Tviter zajednice, kako prisutnih u sali, tako i onih koji su nas pratili preko #EkonomijaCG, izgo-vara magične riječi - “Vlada Crne Gore trebalo bi da obezbijedi besplatan internet svim građanima”. Mislim da je upravo ovo bio tvit sa najviše retwee-tova! :)

Drugog dana ekipa dolazi sa istim zadatkom. Ovog puta se počinje sa manje hejterskim tvitovima nego prvog dana. Štaviše, dijelile su se sve same pohvale na račun učesnika odličnog prvog pane-la. Naš profesor, Predrag Ivanović, je imao sjajno izlaganje, koje je, makar nas studente, bacilo u razmišljanje na neko vrijeme. Posebno je bila upe-čatljiva misao (koja je retvitovana mnogo puta) da je “razlika između razvijenih i nerazvijenih država u kvalitetu menadžmenta”. Ali, ta idila je trajala sve dok pojedini panelisti nisu počeli da govore o tome kako treba razvijati HELIKOPTERSKI turizam ili kako je Danilovgrad biznis Meka Crne Gore.

Na drugom panelu, koji je bio planiran da traje dva sata i da za to vrijeme čujemo izlaganje devetoro panelista, za oko sat i 15 minuta svoje izlaganje je završilo ukupno TROJE panelista. Toliko o tome koliko su se pripremili za konferenciju i koliko su poštovali njen program.

Ipak, kao poklon za naše strpljenje i za blizu dva sata slušanja raznih priča, dobijamo mogućnost da čujemo prvo profesora Sašu Popovića (koji je na kraju izlaganja dobio najveći aplauz od svih pa-nelista na konferenciji), a onda i našu koleginicu tviterašicu (jedinog tviteraša među svim govor-nicima na konferenciji), programsku menadžerku NVO Expeditio iz Kotora, Biljanu Gligorić, koja je je-dina govorila o značaju interneta i društvenih mre-ža i koja je pomenula nas u sali koji smo nesebično tvitovali i istakla značaj našeg truda.

Nakon toga je uslijedio ručak, na bazi švedskog stola, a o našoj skromnosti u jelu se i dalje ispre-daju priče. ;)

Uslijedio je radni sto sa temom “Poslovna etika”, koju je, makar po mišljenju Tviter ekipe, obilježio

nepoznati gospodin (uzgred, niko, osim studena-ta, nije ni pomislio da se predstavi prije nego li da komentar ili postavi pitanje) sa svojim maestral-nim komentarom da se “ne možemo etički pona-šati kada nemamo para”. Mislim da to, ustvari, naj-bolje opisuje mentalitet našeg naroda. Društvene mreže će možda morati da pričekaju...

U jednom trenutku moj komentar je bio: “Ovaj Tvi-ter je od mene napravio hejtera!” Mada, sada kad bolje razmislim, samim načinom rada Tvitera, po-vezivanjem svog uz pretres tuđih mišljenja, čini mi se da nam je pomogao da bolje sagledamo stvar-nost.

Sve pohvale idu Privrednoj komori Crne Gore, koja je organizovala dobar skup, i da nije bilo propusta DRUGIH ljudi (hotel “Splendid”, audio-video opre-ma Dragutinović, pojedini panelisti), skup bi bio odličan. Ovo je primjer kako se uz mnogo truda može organizovati događaj od kojeg će svi imati koristi. Respect i hvala još jednom! :)

“Što to cukate cijeli dan?” – bilo je pitanje jednog od prisutnih u konferencijskoj sali, a na odgovor da “tvitujemo”, uzvratio je pitanjem: “A što vam je to?”. Siguran sam da bi nam isto pitanje postavila ubjedljiva većina učesnika na konferenciji, što je jako tužno, iako smo se tom dijalogu siti ismijali. Izgleda da će još dosta vode proteći ispod Mileni-juma dok oni koji vode ovu zemlju shvate značaj interneta i društvenih medija danas. Ali, mi koji smo ih slušali smo se još više uvjerili u taj značaj, jer smo tog dana dosta naučili jedni od drugih, sjajno se družili, kako na Twitteru tako i u “realnom svijetu”, a to druženje i dalje traje i trajaće!

Vidimo se na “Ekonomija Crne Gore 2013”! :)

78

Mnogi ekonommisti se pitaju kakav učinak ostvaruje korišćenje interneta na ekonomi-ju, tj. kakve ekonomske mogućnosti se ovim putem pružaju.

Do 2016. internetom će se služiti tri milijarde ljudi i to će predstavljati ogroman ekonom-

ski potencijal. To pokazuju rezultati istraživa-nja koji su predstavljeni na sastanku predstavnika zemalja G20 u Meksiku.

SVE ĆE BITI DIGITALNO

Predstavnik konsultantske firme Boston Consul-ting Group, David Dean i predstavnica kompanije Googl za Latinsku Ameriku, Ariana Norena, pred-stavili su u Meksiku na forumu ekonomista zemalja G20 istraživanje koje se bavilo upravo pitanjem in-terneta i njegovog uticaja na ekonomiju. U buduć-nosti, uvjereni su autori ovog istraživanja, poslovi se više uopšte neće obavljati bez interneta.

INTERNET BIZNISI RASTU DEVET PUTA BRŽE

“Svaki biznis biće digitalni biznis”, tvrde oni. I toj či-njenici se moraju prilagoditi kako pojedina predu-zeća, tako i cijele zemlje. “Već danas u grupi G20, u zemljama u razvoju ima oko 800 miliona korisnika interneta, što je više nego ukupan broj korisnika u razvijenim zemljama zajedno”, kaže David Dean.Pri tome se često previđa brzina kojom se sve ra-zvija. “Zamislite, u Argentini ili u Brazilu je već da-nas više od 80 odsto ljudi na neki način povezano s digitalnim medijima”, izjavila je Ariana Norena. U Argentini, na primjer, kompanija E-commerce Mercado libres svake sekunde obavi dvije prodaje i preduzeća koja se baziraju na internetu rastu de-vet puta brže od ostalih.

KOLIKO VAM VRIJEDI INTERNET?

Tokom istraživanja širom svijeta, korisnici su ispi-tivani o tome koliku vrijednost polažu na internet. U razvijenim zemljama korisnici su tu vrijednost prijocenili na oko 5.000 dolara, ali i u zemljama u razvoju taj iznos je već između 300 i 400 dolara. “To su vrlo visoke vrijednosti. Kompanije se moraju zapitati kako one u skladu s tim moraju usmjerava-ti svoje poslove”, ističe David Dean. Ljudi se preko interneta informišu, slijede savjete koje tamo nađu od prijatelja ili smjesta naručuju robu.

Da li je moguća budućnost biznisa bez interneta? Biljana Pavićević

LOŠA INFRASTRUKTURA NE KOČI POSLOVANJE

Pri tome, slaba infrastruktura ne mora predstavljati prepreku za razvoj ovakvih poslova. Tako se, reci-mo, u Meksiku brojni artikli naručeni preko inter-neta, zbog loše infrastrukture, dostavljaju u najbli-žu prodavnicu američkog lanca trgovina “7eleven”. Tamo kupci mogu podići svoju robu koju su naru-čili preko interneta.

“Moramo se popraviti”, kaže Kolumbijka Ariana No-rena i time malo obuzdava euforiju koja se među publikom proširila nakon što su predstavljeni re-zultati istraživanja. U Latinskoj Americi internet ekonomija trenutno čini 2,5 odsto bruto nacional-nog proizvoda. Prosjek u zemljama G20 je 4,1 od-sto. Infrastruktura je čak i u zemljama poput Brazila još nezadovoljavajuća. U Meksiku ljudi još velikim dijelom nemaju brzi pristup internetu.

Predstavnica kompanije Googl za Latinsku Ameri-ku pozvala je da se ulaže u razvoj internet mreže. To će stvoriti i nova radna mjesta. Posebno dobru priliku pri tome ona vidi za mala i srednja preduze-ća. “Trenutno tek desetak odsto takvih preduzeća svoje poslove obavlja i preko interneta. Pri tome, internet nudi dodatne mogućnosti poslovanja i omogućuje direktan dodir s klijentima”, objašnja-va Norena.

MOBILNI INTERNET

Ipak, mnoga preduzeća se uzdaju u mobilni inter-net. Za to više nije potreban ni kompjuter, jer ga je zamenio mobilni telefon. Upravo za zemlje u razvo-ju to je idealan put kako razviti internet ekonomiju. Jer preko mobilnog telefona dostupni su svi slojevi društva. Tako se može razviti i sistem plaćanja.

“Internet ne samo da pruža mogućnost za poslo-vanje, već i daje priliku pristupu mobilnom obra-zovanju”, zaključuje Ariana Norena.

79

Vođenje biznisa danas, umnogome se razlikuje od načina vođenja biznisa prije pet, deset ili dvadeset godina. Napredak na svim poljima, a u prvom redu internet revolucija, doveli su do potpunog pre-okreta kada je riječ o uspostavljanju biznisa i ka-snijem poslovanju organizacije. Koncept uspješne kompanije se potpuno mijenja, pa velike firme sa jasnom organizacionom šemom više ne predstav-lja garant upjeha, a kao gotovo najvažniji parame-tar se nameće fleksibilnost.

Kada govorimo o fleksibilnosti, kao neupitnom pa-rametru za uspjeh biznisa, posebno bih istakla nje-nu važnost u odnosu sa klijentima. Naime, izučava-jući brigu o kupcima, zaključila sam da je u vremenu globalizacije i širokog izbora gotovo svih vrsta do-bara i usluga, naš krajnji odnos prema klijentima taj koji će ih opredijeliti da sa nama ostvare saradnju.

Ova oblast me je posebno zainteresovala kada sam se zaposlila u Adriatic Marinas Services d.o.o. - Porto Montenegro, u Tivtu, kao član Yacht Assist tima, čija je neprestana obaveza bila da vode ra-čuna o svim potrebama i zahtjevima klijenata marine 24/7. Tada sam uvidjela koliko je važno da kompanije i klijenti imaju dobar odnos, a da bi se taj odnos ocijenio kao ,,dobar”, važno je razumjeti da se do njega ne stiže preko noći, niti u ograni-čenom vremenskom periodu, već predstavlja re-zultat konstantnog usavršavanja, sticanja novih znanja i njihove svakodnevne implementacije. On mora postati dijelom organizacione kulture i nači-nom ponašanja ne samo menadžmenta, već i za-poslenih, a ponajviše zaposlenih tzv. front desk-a.1 S obzirom da je moj posao bio upravo ovog tipa, sugerisaću šta je to što mi je u praksi bilo od veli-ke koristi da svoj odnos sa klijentima dovedem na nivo ranije pomenutog ,,dobrog”.

Nama, kao budućim preduzetnicima, zaposlenim u bankama, osiguravajućim kućama ili marketinš-kim agencijama, važno je razumijeti da je briga o kupcima ili Customer Service bitna karika, ne samo između kompanije i sadašnjih klijenata, već i između kompanije i buduće, potencijalne klijen-tele. Ukoliko se vodi postulatima uspješnog CS, koji podrazumijevaju potpunu dostupnost i stal-nu predusretljivost, kompanija može računati ne samo na zadržavanje sadašnje klijantele, već i na njihove preporuke čitavoj mreži saradnika. Upravo mi smo ti čija uloga može biti od ključne važnosti

Ako nas vole naši klijenti, voljeće nas i šefAna Đuričić

pri činu eventualne preporuke i zato je spoznaja o važnosti naše uloge prilikom stvaranja klijentove slike o kompaniji za koju radimo, kao i trud da tu sliku svakodnevno unapređujemo, ono zbog čega ovaj tekst može biti koristan.

Da bismo bili u mogućnosti da pružimo klijentu upravo ono što želi, trebamo biti u stanju da sa-slušamo njegove potrebe. Naime, s obzirom da se percepcija velikog broja ljudi razlikuje, često se nalazimo u situaciji da su klijentova i naša sli-ka o stvarnosti bitno drugačije. To nerijetko zna biti kamen spoticanja u saradnji. Najbolji način da uspješno izbjegnemo ovaj problem, jeste da na-kon pažljivog slušanja klijenta i hvatanja bilješki napravimo kratak rezime i ponovimo kako smo mi shvatili njegove želje i potrebe. Ukoliko i postoje različitosti u našem i klijentovom poimanju stvar-nosti, na ovaj način one već na samom početku bivaju revidirane.2 Klijent želi da ga u potpunosti razumijemo, a mi da ne traćimo vrijeme na obav-ljanje krivo shvaćenih zadataka.

Prilikom komunikacije, osim pažljivog slušanja i još pažljivijeg biranja riječi, trebalo bi da se služi-mo adekvatnom gestikulacijom, kao i prigodnim tonalitetom. Kompletan klijentov utisak se formira na osnovu tri komponente – onoga što govorimo, tona kojim to kažemo i načina na koji se ponaša-mo.3 Iako zvuči nevjerovatno, ponekad je najmanje bitno ono što smo rekli, stoga, obratimo pažnju na visinu tona i bespotrebno mahanje rukama.

Bilo da je riječ o direktnom kontaktu ili kontaktu putem telefona ili interneta, klijentu se trebamo obraćati sa punim uvažavanjem, u trećem licu, bez obzira na njegovu starost. Iako nam većina ne bi zamjerila, i mi volimo kada nam persiraju. Osjećaj važnosti je nezamjenjiv.

Oni su kao razmažena, nestrpljiva djeca. Iako je teško istovremeno odgovoriti na zahtjeve velikog broja klijenata, najvažnije je da im stavimo do zna-nja da smo svjesni da postoje, te da ćemo im se posvetiti u najkraćem mogućem roku. Kakav je osjećaj biti ignorisan? Onakav kakav ne želimo da iskuse naši klijenti.

Još jedna stvar koju uvijek moramo imati na umu je da postoje određene riječi, koje makar i slučajno pomenute u kontekstu, kod klijenata mogu izazva-

80

ti sumnju i rezultirati odustajanjem od saradnje. To su tzv. ,,negativne riječi” poput ne može, ne smije, problem I sl. Obavezno ih izbjegavajte ukoliko ne želite da klijent nestane i prije nego saznate šta je htio da učinite za njega!

Ažurnost prilikom odgovaranja na telefonske po-zive, poruke i mejlove klijenata, ali i poštovanje datog obećanja da ćemo ih pozvati je neophodno ukoliko ne želimo ostaviti neozbiljan dojam. Čak i kada ne uspijevamo da obavimo dogovoreno, po-vratna informacija je nešto što će klijenti cijeniti. U suprotnom, rizikujemo da se desi upravo ono od čega zaziremo - trajno narušavanje našeg i kredi-biliteta kompanije.

Klijenti ne vole da ih ,,šetamo”, to ih frustrira i čini da se osjećaju bespomoćno i nebitno. Ukoliko su nam se obratili za pomoć i zahtijevali nešto što prevazi-lazi naš opis posla i stručnost, ne smijemo ih pustiti da tek tako odu. S obzirom da se klijent nama obra-tio, postajemo ,,vlasnik problema”, te nam je zada-tak da za njega saznamo sve što mu može biti od koristi i da u njegovo ime kontaktiramo relevantne osobe. Ni u kom slučaju ga ne smijemo jednostav-no uputiti na drugog kolegu ili poslati na drugu adresu bez pružanja maksimalne pomoći.

Bilo kakva prisna komunikacija sa ostalim klijenti-ma je još jedna stvar koja može učiniti da se kupac osjeti loše i zapostavljeno. Od nas se očekuje da, bez obzira na rodbinske, prijateljske ili neke druge veze, prema svakom postupamo jednako. Bilo ka-kvo favorizovanje drugih će kod klijenta posmatra-ča izazvati bijes i netrpeljivost, te sumnju ne samo u našu profesionalnost, već i profesionalnost svih naših kolega. Ukoliko smo mi njihova veza sa pre-duzećem, naše neadekvatno ponašanje biće shva-ćeno kao uobičajeno u firmi u kojoj radimo.

Izuzetno je važno voditi računa i o vremenu po-trebnom da se realizuju zahtjevi kupaca. S obzi-rom da se oni uvijek razlikuju, te samim tim i izi-skuju različitu količinu vremena i zalaganja, važno je da vrijeme koje protekne od obraćanja klijenta do realizacije bude u granicama prihvatljivog. Iako ne vole da čekaju, klijenti su često svjesni težine sopstvenih zahtjeva, te razumiju realne rokove za njihovo izvršenje. Iskrenost po pitanju rokova, ali i po pitanju grešaka koje načinimo je izuzetno važ-na ukoliko ne želimo da ,,upadnemo u problem”.

Suština dobrog CS leži i u tome što ćemo za kli-jenta uraditi i ono što nije naša obaveza, poput sitnih usluga, pojašnjenja ili upućivanja u pitanja koja se ne tiču konkretnog posla. Sa njima ćemo ponekad voditi i neobavezne razgovore, dok god se oni kreću u granicama pristojnog trajanja i sa-držine. Klijenti se tada osjećaju prijatno i uvaženo, a mi možemo steći još jedan koristan kontakt za kompaniju ili nas same.

Ljubazni i nasmijani zaposleni sa visokim nivoom znanja i spremnošću da izađu u susret klijentima su ne samo ključ uspieha na današnjem tržištu, već i sjajan emiter slike o preduzeću kao respektibil-nom učesniku. Korisnike naših proizvoda ili usluga ne zanima ko nam vodi računovodstvo, finansije ili ko je direktor firme, dok god su njihovi zahtjevi is-punjeni na najbolji mogući način i dok god mogu računati na spremnost preduzeća da im u svakom trenutku bude na raspolaganju.

Ne zaboravimo, kupac je zaista kralj modernog doba i uvijek bira onu kompaniju koja vodi računa o njegovim potrebama i željama, a naš interes je da to bude upravo kompanija za koju mi radimo.

(Endnotes)1 Zaposleni koji su u stalnom kontaktu sa klijentima i koji

kroz komunikaciju sa njima šalju sliku o preduzeću.2 Online Sandlers Saile Training, pohadjan u februaru 2012.

godine3 Isto

81

Nekada je bio čudan pokret, uvek izvan margina konvencionalnog. Danas je to najpopularniji vid oglašavanja. Ali šta je, zapravo, gerila marketing?

Originalni termin je 1984. godine u svet marketin-ga uveo Jay Conrad Levinson, svojom knjigom Guerrilla Marketing, u kojoj objašnjava gerila mar-keting kao strategiju oglašavanja koja koristi mini-malna nekonvencionalna sredstva u cilju dobijanja maksimalnih rezultata. Levinson je inspiraciju za sam naziv našao u gerilskoj vojnoj strategiji, koja podrazumeva korišćenje malih, ali pokretljivih je-dinica za izvođenje zaseda, prepada i sabotaža, nastojeći pri tome izbeći veća borbena delovanja, a u svrhu slabljenja neprijateljske logistike i mora-la kako bi ga se dugoročno onesposobilo za dalje vođenje ratnih operacija. Svi vole priču o Davidu i Golijatu. Kada neki naizgled naivni start up šokira svet kampanjom koja ne košta ništa, a pri tom se o njoj priča mesecima, to je gerila marketing.

Vratimo li se malo dalje u prošlost, shvatamo da oglašavanje datira još iz doba pronalaska papiru-sa, kada su ga stari Egipćani koristili za prodajne poruke i zidna obaveštenja. Ono što danas nazi-vamo konvencionalnim marketingom razvijalo se vekovima i konačno evoluiralo početkom dvade-setog veka. U to vreme, glavni cilj oglašavanja bilo je edukovanje potrošača o proizvodu i uslugama.U 60-im godinama prošlog veka, kampanje se ma-sovno fokusiraju na različite medijske kanale, radio i štampane medije, a već 80-ih i početkom 90-ih fokus je na TV reklamama koje za cilj imaju vezati potrošača za samu reklamu, a ne za stvarni proi-zvod ili uslugu.

Prvobitna ideja J.C. Levinsona za cilj je imala strate-gije malih biznisa, koji se finansijski ne mogu meriti sa velikim korporacijama, započinjući novu eru ino-vativnog i ponekad ekstremnog marketinga. On je shvatao da je zasićenom tržišu i sve zahtevnijim potrošačima neophodan korak dalje. Njegove kam-panje ne podrazumevaju samo privlačenje pažnje, već su podržane i kvalitetom proizvoda i usluga.

Levinson identifikuje sledeće principe kao temelj gerila marketinga :

Gerila marketing je posebno prilagođen ma-•lim preduzećima i preduzetnicimaTreba da se zasniva na ljudskoj psihologiji, pre •nego na iskustvu i pretpostavkama

Gerila marketingItana Prljević

Umesto novca, primarne investicije u marke-•tingu trebaju biti vreme, energija i imaginacijaMarketing treba biti koncentrisan i na broj •konekcija koje se naprave u toku jednog vre-menskog periodaKreiranje standarda izvrsnosti sa akutnim ak-•centom, umesto diversifikovanje nudeći razli-čite proizvode i uslugeUsredsređivanje na postojeće klijente, veći •broj transakcija sa njima, na što više referala, a ne na što više novih kupacaBolja saradnja sa konkurencijom umesto ta-•kmičenja sa njimaKorišćenje postojećih tehnologija za izgrad-•nju biznisaPoruke su usmerene na pojedince ili manje •grupe, manje je većeFokusirati se na pull marketing radije nego na •pushPosvećenost kampanji. Korišćenje postojećih •efektivnih kanala, a ne stvaranje posebnih za svaku novu poruku

Kako je gerila marketing postao tako popularan? Guerrilla Marketing je samo deo jednačine, glavni razlog je efikasnost uklanjanja oglašivačkih zave-sa, na neočekivan i nesvakidašnji način, potencijal-no interaktivan, da bi se stvorio jedinstven i provo-kativan koncept o kome će se pričati. Jer najbolja reklama je „od usta do usta”.

Ideje koje su mali preduzetnici dobili iz ove knji-ge potpuno su promenile pravila igre oglašavanja. Iako je prvobitno bio namenjen malim preduzetni-cima, njegova efikasnost je prepoznata i podržana od strane velikih. Prvi slučajevi gerila marketinga bili su radikalni za to doba, ali su se tehnike vreme-nom razvijale i napredovale.

U trenutku kada je “Adidas” bio na vrhuncu uspeha, kada su svi olimpijci rado potpisivali ugovore sa njima, dolazi do velikih izmena top menadžmenta i velikih preokreta u kompaniji, što rezultira velikom krizom. Sredinom 80-ih Bernard Tapie preuzima kompaniju, svestan činjenice da joj je potrebna drastična promena. Njegovo rešenje je poklanja-nje patika reperima Njujorka. U početku je ideja nazivana besmislenom, jer kakve veze uopšte re-peri imaju sa patikama. Međutim, vizionarska ide-ja je dala rezultate. Godine 1986. reper Run DMC objavljuje singl „My Adidas“, koji “Adidas” bukvalno

82

ignoriše. Prolazimo pored bilborda megaloman-skih razmera koji nose nazive i slike sjajnih proi-zvoda, ali nismo ni svesni da su ti bilbordi tu. Teh-nologija je napredovala do te mera da reklame na televiziji možemo jednostavno premotati. Kada se pojavio gerila marketing, bio je to način da se zao-biđu te barijere. Gerila reklama je uspešna ako nas makar i na par sekundi ubedi da nije reklama i da je prihvatljivo obratiti pažnju. Gerila taktike omo-gućavaju preduzetnicima da budu korak ispred svih koristeći metode do tada nepoznate.

Ali, da li je tržište zasićeno novim inovativnim mar-ketingom? Već smo sumnjičavi prema ljudima koji nas na ulici zaustavljaju i nude besplatne uzorke. Da li strancu u supermarketu zbilja treba pomoć u dilemi između dva proizvoda ili pokušava jedan da vam proda?

Vreme vladavine dosadnih reklama se bliži kraju, i jedno je sigurno - u budućnosti nećemo moći razli-kovati oglašavanje od običnog razgovora. Čuvajte se gerila zaseda 21. veka.

preko noći vraća među najbolje. Poruka je posla-ta i svi mladi širom Njujorka, a ubrzo i celog sveta, nose patike sa prepoznatljive tri linije.

Po današnjim standardima, ovakva ideja je već zastarela i verovatno ne bi dobila takav odjek kao tada. Specifičnost gerila marketinga i jeste u tome što taktika kao takva, čim postane poznata, nesta-je i njena efektivnost, pa gerilci uvek moraju biti u pokretu, inicirati promene, a ne čekati na njih, iz-begavati detekcije i stvarati nove staze.

Levinson u svojim knjigama posebno naglašava važnost kreativnosti u marketingu, i navodi pet pravila kreativnosti kojih se treba držati :

Kreativnost u marketingu treba meriti is-•ključivo količinom njene profitabilnosti, U koliko je kampanja profitabilna, onda je i krea-tivna, u suprotnom kreativnost ne postoji. Kreativna je ona kampanja koja može pod-•neti ponavljanje, jer prva kupovina se može obaviti nesvesno, ponovljena je ona svesna. U koliko kampanja postaje jača ponavljanjem, onda je to uspešna kreativna kampanja.Kreativnošću ne treba pokazati sebe, već •prodati proizvod i uslugu. Marketing je bi-znis, a ne zabava. I ako reklama treba da zaba-vi njen primarni cilj je da proda.Kreativnost u marketingu je izazov pred-•stavljanja na način na koji će biti upamćen. Važno je da potencijalni kupci upamte naziv i jednako je važno da upamte zašto je baš taj proizvod važn i drugačiji od ostalih.Kreativnost ne dolazi samo i isključivo iz •inspiracije već iz znanja. Više znanja znači i veću kreativnost, potrebno je poznavanje pro-izvoda i usluge, poznavanje tržišta, industrije, konkurencije, medija. Što je više znanja, veće su i mogućnosti.

Legendarni primer jeste Linford Kristi 1996. sa “Puminim” očima. Slika sa logo-sočivima na konfe-renciji za novinare u Atlanti za vreme Olimpijskih igara obišla je svet i osvojila izuzetnu pažnju i inte-resovanje. I sve to uz veoma male troškove.

Gerila marketing je proslavljen kao odmetnuti kralj reklamnih metoda. Ali, kao i svi reklamni modeli, i ovaj će na kraju izgubiti svoju efikasnost i zameni-će ga neki novi. Budući da smo u današnje vreme preplavljeni reklamama, većina nas je naučila da ih

83

Montenegro berza, smještena u Moskovskoj ulici 77, radi pod nadzorom svega sedam radnika. Pri-mjenjuje se slovenački sistem, takozvani BTS si-stem koji podrazumijeva čitav proces koji počinje od brokerske kuće, preko potpisivanja ugovora, zatim davanja naloga koji se unosi na berzu da bi se konačno izvršila neka transakcija.

Na samom otvaranju posjete, jedan od zaposle-nih je govorio o istorijatu, da bi nas konkretno sa funkcionisanjem berze upoznala zaposlena, koja je završila Ekonomski fakultet i već neko vrijeme bavi se ovim poslom. Prije svega, pokazala nam je da svako preduzeće koje je akcionarsko društvo ima određeni simbol i pod tom oznakom se nalazi na spisku. U zavisnosti od same moći preduzeća i vrijednosti akcija, u mogućnosti smo da odabere-mo top 10 i top 50 firmi koje se najbolje kotiraju u Crnoj Gori. Zatim, ovdje je takođe prikazana kako kupovina, tako i prodaja naloga, koja ne zavisi od količine, već prvenstvo imaju oni nalozi koji su prvi unešeni na berzu, dok sama ponuda zavisi od naj-više cijene. Uputila nas je kako postoje liste gdje se vrši klasifikacija preduzeća, pa tako, na primjer, imamo A listu, B listu, slobodnu listu (i podsegment slobodne liste). Na prve dvije liste se unose najpre-stižnija akcionarska društva, gdje postoji uslov da cijena nikako ne smije da varira više od 10 odsto. Slobodna lista obuhvata emitente koji ne potpisu-ju ugovor, pa samim tim ni ne učestvuju svaki dan. Oni imaju određeni termin, i to samo četvrtkom,

Posjeta Montenegro berziTamara Bekan

kada se njihove akcije postaju vidne i dostupne samo par časova. Ono što smo naučili jeste da cr-veni krstić pored određenih transakcija označava da su one suspendovane i da treba da se brišu iz registra CD-a.

Nakon iscrpnog predavanja, uslijedilo je nešto kraće objašnjenje samog sajta koje je pružio jedan zapo-sleni koji nam je ukazao na edukaciju, rječnik, vodič za investitore i ono što je najinteresantnije – virtuel-nu berzu, gdje se može otvoriti korisnički nalog. Za vrijeme naše posjete odvile su se samo tri transakci-je, što je veoma loše u poređenju sa stanjem iz 2006. i 2007. godine, mada ni tada nije bilo najsjajnije, jer smo saznali razne priče iz prakse koje su tipični re-prezenti tadašnjih špekulacija i prevara.

Generalno, utisci su odlični, jer nam se konačno pružila prilika da vidimo nešto o čemu samo čita-mo protekle četiri godine i popričamo sa ljudima koji su bili krajnje ljubazni i ukazali nam na to da možemo da se obratimo, ukoliko nam to bude po-trebno za seminarske ili diplomske radove.

Na samom kraju, jedino što bih izdvojila da je bilo neočekivano jeste činjenica da zaposleni na ber-zi nije znao da nam objasni logo (značenje bika i medvjeda), što se pominjalo negdje na drugoj go-dini našeg školovanja, ali smatram da smo svi izašli iz tih prostorija sa jednim značajnim iskustvom i novim saznanjima.

84

Jednog četvrtka ugostili smo novinara No-vaka Uskokovića, urednika “Dnevnih novi-na”. Vrlo vjerovatno jedno od najinteresan-tnijih gostujućih predavanja, na kome smo pažljivo slušali Novaka, a kasnije se utrkivali u postavljanju pitanja, od ličnih do poslov-nih. Novak je vrlo lako i vješto davao odgo-

vore, iako je u nekim trenucima dobijao i su-gestivna i oštra pitanja od studenata.

Kada smo ga pitali da li bi objavio vijest nakon koje očekuje da će biti napadnut, Novak je odgovorio: „U ovom poslu ide se do kraja. Nikada ne znate šta se može desiti“. Za očekivati je da možete biti na-padnuti, ali novinar radi svoj posao i preuzima od-govornost. Različite poruke koje je dobijao nakon objave nekog članka doživljava kao bunt. Nije ni moguće da svima sve i odgovara. Može biti objav-ljeno sve što sadrži etički kodeks, naravno, preci-zno i tačno, ali ako smatra da će tekst nekome naš-koditi, neće ga ni objaviti.

Jedno od pitanja je bilo i o korupciji. Korupcija •je prisutna kako u novinarstvu, tako i u dru-gim poslovima i neophodno je svaku korup-ciju prijaviti nadležnim organima - istakao je Novak. Kao novinar radio je u više redakcija. Izvještavao sa lica mjesta više puta. Jedno od izvještavanja bilo je i sa refrenduma, kao i sa željezničke nesreće kod Bioča. Izvještavati sa lica mjesta nije lako, ali, ako is-•ključimo subjektivnost pri iznošenju informa-

Smjer Preduzetništvo: Naš gost - Novak UskokovićMarija Krgović

cija i ako više vjerujemo u sebe, lako se rješava problem - rekao je Novak.

Praveći razliku između tabloida i dnevnih novina, dao je prednost ozbiljnoj štampi. Lako se prelazi u tabloid. U svakom slučaju, mediji profitiraju. Najbo-lji put da bi mediji u Crnoj Gori profitirali je da se primijeni moderniji pristup novinarstvu. Usavršava-nje i razvoj su nephodan preduslov za nešto bolje, uspješnije, a u novinarstvu i čitanije. Da bi bili čitani i prihvaćeni od javnog mnjenja, plasirane informa-cije moraju biti tačne, objektivne, precizne. Kako je novinar nekada smatran za najobjektivniju osobu, a i sinonim tačnosti, pri čemu se zaista i vjerovalo svemu pročitanom u novinama, tako treba da osta-ne i danas, s obzirom da se sa pojavom žute štampe gubi povjerenje u vjerodostojnost informacija.

“U novinarstvu treba uvijek da idete korak dalje“. Neophodno je uvijek biti drugačiji, originalan, če-sto i iznenaditi sebe. Da dobro radite svoj posao vidite u trenutku kada „sami sebi postanete idol”.

U slobodno vrijeme mnogo čita, komunicira sa lju-dima. Od svjetskih televizijskih kanala prati ArenaS-port. Koristi Fejsbuk, koji smatra vrlo korisnim izvo-rom informacija, koje, međutim, treba provjeriti.

Ako želite da budete među onima kojima će Novak dati šansu za rad u njegovoj redakciji, neophodno je da posjedujete znanje, komunikativne sposob-nosti i znate šta je profesionalizam.

85

Zahvaljujući predavačima sa našeg fakulteta, kao i gostujućim predavačima iz Crne Gore i regiona, imali smo mogućnost da čujemo, a sjutra i primi-jenimo njihova iskustva. Primjere iz prakse, njihov trnoviti put do uspjeha, suočavanje sa brojnim problemima, iskorištavanje, a ne bježanje od pro-mjena, suočavanje sa rizikom, neke su od stvari koje tokom prethodnih godina na studijama nije-smo imali prilike da čujemo.

Za mene je iskustvo ovakvog tipa bilo od velike važnosti, jer nakon završenih studija počinjem da radim u porodičnoj firmi, i svakodnevno ću pri-mjenjivati veliki dio stečenog znanja.

Takođe, istakla bih sjajan, u dovoljnoj mjeri nefor-malan odnos sa našim profesorima, što je umno-gome doprinijelo osjećaju jedinstva i slobode. Slobode izražavanja misli i davanja sugestija. Vjerujem da ćemo i u budućnosti biti podrška jedni drugima, kako u ličnom, tako i poslovnom životu. Sumirajući utiske, mogu reći da najveće bogatstvo ostaju naša poznanstva i stečena pri-jateljstva.

Dobro osmišljena predavanja, poput simulacija, igara, debata, grupnog i individualnog rada, ra-zlog su našeg svakodnevnog prisustva već u ranim jutarnjim časovima.

Posjeta nekim važnim institucijama, kao i radna praksa, još su neki od razloga zbog kog bih svima toplo preporučila ovaj smjer.

Porodična firma “VH Montenegro” je preduzeće u okviru koga se vrši projektovanje, proizvodnja i montaža građevinske stolarije (PVC, alumini-jum, drvo-aluminijum sistem, staklo-aluminijum). Osnovana je u decembru 1998. godine pod na-zivom “WINKHAUS”- Montenegro, kao ovlašćeni distributer njemačke firme “WINKHAUS”. Firma je počela sa tri radnika, uključujući i direktora. Od 2000. godine firma mijenja ime u “VH-Montene-gro” i nabavlja liniju za proizvodnju građevinske stolarije i organizuje proizvodnju. Permanentnim praćenjem svjetskih trendova, usavršavanjem zaposlenih i tehnološko-proizvodnih kapaciteta preduzeće je u mogućnosti da ponudi kompletna rješenja za svoje kupce.

O porodičnom biznisu iz studentskog ugla....Nataša Gredić

U preduzeću je zaposleno 50 kvalifikova-nih radnika, ekonomista i inženjera sa ten-dencijom rasta. Sjedište i dio proizvodnog pogona firme nalazi se u prostorijama Sportskog centra u Nikšiću, od maja 2007. i u magacinu Generalnog tereta robnih re-zervi u Kličevu, koje koristimo pod zakup, a od 2010. godine u svojoj proizvodnoj hali “Javorak”.

S ponosom ističemo naše angažmane, poput rada na:

Graničnom prelazu Debeli brijeg•Autobuskoj stanici u Nikšiću•Stambeno-poslovnoj zgradi Montenegro-pro-•jektaVećini srednjih i osnovnih škola, gdje su inve-•stitori bili Svjetska banka i Ministarstvo pro-svjete i naukeUniverzitetu u Budvi •Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice•Fakultetu “Mediteran” Budva•Školi za osnovno i srednje muzičko obrazova-•nje u Nikšiću

Ovim predstavljanjem naše firme samo želim da pokažem koliko je meni zaista važna, i koliko mi je bitno da doprinesem njenom budućem opstanku i razvoju.

Namjeravam da svoje obrazovanje dalje nado-gradim i na master studijama, na istom fakulte-tu, na Preduzetništvu, kako bih bila spremna da se suočim sa brojnim izazovima i na taj način doprinesem svojoj kompaniji u što većoj mjeri. Praćenje trendova, iskorištavanje promjena, jedi-ni je način da se izbori za svoje mjesto u tržišnoj utakmici.

Druga preduzetnička konferencija pod nazivom „Zapošljavanje kroz prizmu preduzetništva“, bila je još jedna od prilika da ostvarimo neke važne kontakte i da se upoznamo sa mogućnostima koje nam pruža sopstveni biznis.

Nakon završenih 100 radnih dana, mogu sa punim pravom da kažem da sam napravila pravi izbor upisavši smjer Preduzetništvo.

86

Regrutovanje kadrova predstavlja proces pribavljanja kadrova u tolikom broju da fir-ma koja vrši regrutovanje dolazi u poziciju da izabere najbolje kandidate. Regrutova-nje može biti eksternog i internog karaktera. Renomirana preduzeća današnjice jednaku pažnju posvjećuju svojim proizvodima, kup-cima i regrutovanju kadrova. Interno regru-

tovanje predstavlja zapošljavanje postojećih kadrova na druga, zahtjevnija radna mjesta, dok eksterno regrutovanje predstavlja orijentisanje pre-duzeća ka kadrovima koji se nalaze na tržištu rada.

Gugl (Google) jasno na svo-jim veb stranicama iskazuje želju da zaposli samo naj-bolje.Vaše šanse za zaposle-nje u ovoj firmi su minimal-ne ukoliko nemate doktorat iz neke oblasti ili ukoliko nemate diplomu nekog od prestižnih fakulteta. Ključ uspjeha u ovom procesu je pronalaženje ljudi kojima je kvalitet radnih zadataka iznad svega,čak i iznad lič-nih interesa.Smiju li ljudi koji se nalaze na čelu kompani-je dozvoliti sebi određenu dozu arogancije i ignorisati najbolje? Očigledno, Gugl ima odgovor i na ovo pita-nje. Kris Anderson, autor knjige “Dugi rep” (The Long Tail), kaže da Gugl nije samo firma, već posve nov način razmišljanja.

U vremenima recesije zapošljavanje najboljih obično košta manje nego što je inače slučaj. Kriza u IT sektoru je počela znatno ranije u odnosu na recesiju svjetskih razmjera čiji smo svjedoci danas. Naime, početkom 21. vijeka na tržistu rada se po-javljuje sve veći broj IT stručnjaka jer skoro sve vo-deće kompanije smanjuju broj radnika.Gugl koristi tu situaciju i zapošljava najbolje od njih za relativ-no male izdatke.

Kada apliciramo za neki posao, šaljemo CV, imamo intervju ili radimo psihometrijske testove. Psiho-metrijski testovi se mogu javiti u dva tipa: testovi

Kako Gugl regrutuje kadrove?Marko Radović

ličnosti i testovi sposobnosti. Da li Vas iznenađuje to što Gugl primjenjuje sasvim drugačije metode?

Gugl je izradio mašinu za regrutovanje. Doktor Džon Salivan, stručnjak za ljudske resurse, u svo-joj studiji slučaja iz 2005. godine naveo je da se regrutovanjem u Guglu bavi 350 osoba. Gugl je tada imao oko 5000 zaposlenih. To bi značilo da se tada na svakih 14 radnika jedan bavio tim poslom. U većim kompanijama broj radnika koji učestvuju u regrutovanju je stalan, dok u Guglu većina radni-ka obavlja taj posao na neodređeno vrijeme. Pro-

ces regrutovanja ne smije biti površno odrađen. O tome koliko je on bitan za firmu najbolje govori jedan od prvih Guglovih investitora Ram Shriram koji kaže:”Zaposlite samo A ljude i oni će zaposliti ostale A ljude. Ako zaposlite B ljude, oni će zaposli-ti C ili D ljude”. Na pitanje kako prepoznaje A ljude, Shriram odgovara:”Priprema je dio toga. Trudim se da saznam ko su njihove majke. Ako su dobro odgojeni, veća je vjerovatnoća da će postati dobri građani, zaposleni i preduzetnici”.

Gugl je, svakako, jedna od brzorastućih kompani-ja. Krajem 2003. godine zapošljava 1628 radnika,

87

taj broj je u junu 2008. iznosio 19.604 i svi oni su radili puno radno vrijeme. Broj radnika se za pet godina uvećao više od 12 puta. Do pada broja za-poslenih u okviru kompanije za 1.9 odsto u odno-su na prethodnu godinu prvi put dolazi 2009. Gugl tada zapošlljava 19.835 radnika. Gugl je jedna od rijetkih firmi koja može da se pohvali činjenicom da broj njenih zaposlenih raste za 2.452 u periodu od samo tri mjeseca krajem 2011. godine. Na svjet-skom nivou 31. marta 2012. godine, Gugl zapošlja 33.077 stalno zaposlenih radnika.

Gugl nudi niz tradicionalnih testova kandidatima koji pokušavaju da se zaposle kod njih. Vjerovalo se da je brošura od 21 problema sa ponuđenim odgovorima, koju je Gugl objavio u vodećim teh-nološkim časopisima korišćena za zapošljavanje novih radnika.Čitaoci su trebali da odgovore elek-tronskom poštom na pitanja i Gugl je obećao da će stupiti u kontakt sa najuspješnijima.

Kasnije je Judy Gilbert, Guglov direktor programa za kadrove demantovao da su pitanja zaista kori-šćena za zapošljavanje i rekao da je to bio veliki PR potez i da su njime privukli dosta pažnje.

Google Summer of Code je globalno takmičenje koje finansira Gugl. Summer of Code nudi mogućnost bru-cošima i starijim studentima da pišu kodove za različi-te open source projekte, koje oni realizuju u saradnji sa svojim mentorima. Od svog osnivanja 2005. pro-gram je okupio više od 6000 učesnika i 3000 mentora iz 100 zemalja širom svijeta. Summer of code pruža priliku studentima da svojim radom skrenu pažnju na sebe i da sebi omoguće zaposlenje u Guglu.

Jedina slaba tačka procesa regrutovanja u Guglu je njegovo trajanje. O tome koliko on traje i šta sve po-

drazumijeva najbolje go-vori Milena Đuričić, prva žena iz Srbije zaposlena u Guglu. Ona je morala da prođe 19 intervjua za se-dam mjeseci kako bi se za-poslila u najboljoj i najpo-željnijoj kompaniji za rad na svijetu. Milena je prije zaposlenja u Guglu radila u firmi koja se bavi veb dizaj-niranjem i programiranjem i do iskustva koje je imala sa Guglom nije znala da tako izgledaju razgovori za posao. Suština je, kako ona kaže, da poslodavci vide kako razmišljaš!

LITERATURA:Jeff Jarvis, 2010 , Što bi napravio Google?, Profil •Multimedija,Zagreb.

WEB IZVORI:http://battellemedia.com/archives/2004/10/ram_shri-•ram_on_google_mistakes.phphttp://investor.google.com/earnings/2012/Q1_google_•earnings.htmlhttp://googlesystem.blogspot.com/2005/12/google-labs-•aptitude-test.htmlhttp://www.drjohnsullivan.com/articles-mainmenu-27/•hr-strategy-mainmenu-33/81-a-case-study-of-google-re-cruitinghttp://code.google.com/soc• /http://www.blic.rs/IT/319991/Milena-iz-Beograda-prva-•zena-iz-Srbije-zaposlena-u-Guglu

88

održivi razvoj i slično;regionalne komisije, koje postoje za sve veće •regione u svetu, kao Ekonomska komisija za Evropu (ECE), Ekonomska komisija za Afriku (ECA), Ekonomska komisija za Latinsku Ame-riku i Karibe (ECLAC), Ekonomska i socijalna komisija za Aziju i Pacifik (ESCAP), Ekonomska i socijalna komisija za Zapadnu Aziju (ESCWA)specijalizovane (nezavisne) agencije, koje •predstavljaju međunarodne međudržavne or-ganizacije koje imaju nadležnost u pojedinim oblastima saradnje svojih država članica, a sa UN imaju zaključen sporazum o statusu spe-cijalizovane agencije, kao što su Svjetska ban-ka (WB), Međunarodni monetarni fond (IMF), Međunarodna organizacija rada (ILO), Organi-zacija za hranu i poljoprivredu (FAO), Organi-zacija UN za industrijski razvoj (UNIDO).

U okviru sistema UN najznačajnija organizacija u oblasti međunarodne trgovine je UNDP (United Nations Development Programme). Ovaj program za razvoj je osnovan radi koordinacije programa pomoći članicama UN i danas je prisutan u 166 zemalja. Njegov fokus je na programima pomoći, iskorjenjivanju siromaštva, uvođenju demokratske vlasti, sprečavanju širenja bolesti i slično.

Konferencija UN o trgovini i razvoju (UNCTAD)

Konferencija UN o trgovini i razvoju (UNCTAD) (Uni-ted Nations Conference on Trade and Development) je osnovana 1964. godine na inicijativu zemalja u razvoju. Osnovni cilj UNCTAD-a je da promoviše razvoj i integraciju nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju u svjetsku privredu. UNCTAD je postepeno evoluirao u autoritativnu institucija zasnovanu na znanju, čiji rad ima za cilj da pomogne u oblikova-nju tekuće političke debate i razmišljanja o razvoju, sa posebnim fokusom na tome da se domaće politi-ke i međunarodne akcije međusobno podržavaju u donošenju odluka o održivom razvoju.

Mandat UNCTAD-a sastoji se u vršenju tri ključne funkcije:

„Ona funkcioniše kao forum za međuvladine ra-1.sprave, uz podršku diskusije sa stručnjacima i raz-mjene iskustava u cilju izgradnje konsenzusa;Preduzima istraživanja, analizira poslovne poli-2.tike i prikuplja podatke koje kasnije koristi u de-batama sa predstavnicima vlasti i stručnjacima

Na globalnom nivou, protivrečnosti procesa razvoja doprinose odavno započetom rastućem trendu po-većanja razlika između dostignutih stepena razvoja između zemalja. Najekstremniji pojavni oblik ovih razlika predstavlja siromaštvo, kao najveći problem savremenog doba, koje je najizraženije u nerazvije-nim i zemljama u razvoju. Stoga je u okviru Ujedi-njenih nacija stvoreno više međunarodnih instituci-ja koje pokušavaju da riješe probleme sa kojima se susreću nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju.

„Problemi zemalja u razvoju su, iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, rasli, a procjep (GEP) između razvijenih i nerazvijenih država se nije smanjivao nego čak povećavao. Zbog toga su na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2000. godi-ne usvojeni novi ciljevi pomoći zemljama u razvoju koji su nazvani Milenijumski razvojni ciljevi (The Mi-llennium Development Goals), a koji uključuju:1. iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva;2. ostvarivanje univerzalnog osnovnog obrazovanja;3. promovisanje jednakosti polova i poboljšanje

položaja žena;4. smanjenje smrtnosti djece;5. poboljšanje zdravlja majki;6. borba protiv HIV-a/SIDE, malarije i drugih bolesti;7. obezbjeđivanje ekološke održivosti;8. stvaranje globalne saradnje na polju razvoja

Milenijumska deklaracija, zapravo, sugeriše nera-zvijenim zemljama i zemljama u razvoju u kojima je prisutan problem siromaštva i isključenost ugro-ženih grupa, odnosno regiona, da usvoje i primije-ne nacionalne strategije razvoja, kako bi se postigli postavljeni ciljevi. Njom je, takođe, istaknuta po-treba za integracijom na regionalnom i međuna-rodnom nivou.

Sistem UN i međunarodna trgovina

U ekonomskom domenu UN glavni organ koji koordinira aktivnosti je Ekonomski i socijalni sa-vet (ECOSOC). Njegova koordinacija se ogleda u usklađivanju rada organa u ekonomskoj sferi koje možemo grupisati u sljedeće kategorije:

programi i fondovi, od kojih su najznačajniji u •ekonomskoj oblasti Konferencija UN o trgovi-ni i razvoju (UNCTAD) i Program UN za razvoj (UNDP);funkcionalne komisije, od kojih su najznačaj-•nije Komisija za socijalni razvoj, Komisija za

Sanja Bracanović

Konferencija UN o trgovini i razvoju

89

zemlje kojoj je potrebna pomoć.Ona pruža tehničku pomoć koja je prilagođena 3.specifičnim zahtjevima zemalja u razvoju, sa po-sebnim osvrtom na potrebe nerazvijenih zemalja i privreda u tranziciji. Kada je to potrebno, UN-CTAD-a sarađuje sa drugim organizacijama i ze-mljama donatorima u pružanju tehničke pomoći”.

U obavljanju svojih funkcija, Sekretarijat sarađuje sa vladama zemalja članica i integriše se sa organi-zacijama sistema Ujedinjenih nacija i regionalnih komisija, kao i sa državnim institucijama, nevla-dinim organizacijama, privatnim sektorom, uklju-čujući trgovinu i industriju udruženja, istraživačke institute i univerzitete širom svijeta.

UNCTAD je poluautonomni međunarodni organ jer predstavlja stalno tijelo Opšte skupštine UN zadu-ženo za trgovinu, investicije i pitanje razvoja. Ova poluautonomnost, odnosno zavisnost UNCTAD-a od Opšte skupštine UN, u praksi se ogleda u tome da na rezolucije UNCTAD-a saglasnost mora da da ova skupština, potvrđivanjem rezolucije UNCTAD-a. Ova organizacija predstavlja međudržavno tijelo u kome učestvuju one članice UN koje za to imaju interesa, a trenutno učestvuju sve članice UN i je-dan posmatrač u UN (Sveta stolica), tako da uku-pno članstvo UNCTAD-a broji 193 zemlje. Sjedište UNCTAD-a je u Ženevi (Švajcarska).

UNCTAD predstavlja globalni forum u kome države članice razmjenjuju mišljenje o pitanjima trgovine, investicija i razvoju, a ova razmjena mišljenja pot-krijepljena je savjetima eksperata iz najznačajnijih oblasti. On je forum u kome se u svijetu najjače čuje glas zemalja u razvoju. U okviru UNCTAD-a postoji posebno odjeljenje za prikupljanje statističkih po-dataka i istraživanje i razvoj i oni objavljuju veliki broj izvještaja, studija, radnih studija i slično. Ova poluautonomna organizacija na osnovu finansij-skih sredstava donatora pruža tehničku pomoć zemljama u razvoju. UNCTAD je, takođe, centralni organ UN za nadzor nad najmanje razvijenim drža-vama (Least Developed Countries).

„Vrhovni organ UNCTAD-a je Konferencija (The Conference). Ona okuplja ministre država članica jednom u četiri godine koji odlučuju o najznačaj-nijim pitanjima vezanim za funkcionisanje UN-CTAD-a i ove odluke predstavljaju smjernice za rad ostalih organa”. Na ovim konferencijama dr-

žave članice iznose trenutne procjene trgovine i razvoja i pregovaraju o prioritetnim koracima koje je potrebno preduzeti i opcijama za formulisanje globalne strategije održivog razvoja. Konferencije kao važne političke funkcije putem međuvladinih konsenzusa usvajaju izvještaje o stanju svjetske ekonomije. Istovremeno, one imaju ključnu ulogu u identifikovanju Ujedinjenih nacija i UNCTAD-a kao organizacija usmjerenih na rješavanje proble-ma ekonomskog razvoja.

„UNCTAD Sekretarijat pruža materijalne i tehničke usluge za međuvladine organe UNCTAD u svojim diskusijama i razmatranjima. Od svog osnivanja do sada, Sekretarijat je servisirao dvanaest sjedni-ca Konferencije Ujedinjenih nacija o trgovini i ra-zvoju, sastanak svake četiri godine, sa dvanaestim zasjedanjem do kojeg je došlo u Akri, Gana u apri-lu 2008. godine.” Sekretarijat u okviru svojih zadu-ženja vrši različita istraživanja i prikuplja podataka koji se kasnije koriste kao materijalni inputi za dis-kusije stručnjaka u raznim međuvladinim tijelima.

Odbor za trgovinu i razvoj (Trade and Development Board) nadgleda rad Konferencije. Ovaj odbor na svojim redovnim zasjedanjima u Ženevi razmatra hitna politička i institucionalna pitanja. Izvještaji sa redovnih sastanaka Odbora za trgovinu i razvoj, uključujući sve rezultate i zaključke, dostavljaju se Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, koji pomažu u radu i Komitetu za ekonomska i finansijska pitanja.

U sastavu UNCTAD-a nalazi se i Komisija za investi-cije i razvoj, koja okuplja sve zainteresovane strane širom svijeta, radi podrške investicionim projektima i razvoju tehnologije. Tom prilikom agencije za pro-mociju investicija, poslovne zajednice, akademske institucije, pa i predstavnici civilnog društva, dogo-varaju zajedničku strategiju razvoja informacionih i komunikacionih tehnologija, razmatraju pitanja po-slovnih olakšica ili razmjenjuju iskustva o srodnim finansijskim problemima sa kojima se susreću.

Problemi sa kojima se susreću nerazvijene zemlje su mnogobrojni. Kao primjer može da se navede globalna kriza hrane koju je UNCTAD identifiko-vao u svom izvještaju 2008. godine. Ovaj izvještaj, istovremeno, ukazuje i na mogućnosti i prilike za zemlje u razvoju da revitalizuju svoju poljoprivre-du i time isprave sistemsku neravnotežu globalne proizvodnje hrane. Odgovori na ovu krizu moraju

90

Kao i većina studenata, nakon diplomiranja sam iz amfiteatra izašao pun ideja i želja, a opet zamišljen i zabrinut da li će sve ići kako ja želim i kakve je sve probleme na tržištu rada donijela svjetska eko-nomska kriza.

Moja prva odluka je bila da se vratim u svoje rodno Prijepolje i tu započnem karijeru. Međutim, vrativ-ši se u svoj rodni grad primjećujem da su nestala mnoga preduzeća, da mnogo ljudi traži posao i da je, generalno, situacija daleko od dobre.

Ima li mjesta za još jednog mladog ekonomistu?

Naravno da ima! Siguran u kvalitet stečenog zna-nja i vještina na Ekonomskom fakultetu u Podgo-rici, sigurno sam koračao ka svom prvom zaposle-nju. Ekonomski fakultet u Podgorici u mom gradu je vrlo cijenjena visokoškolska ustanova, s obzirom da je mnogo slučajeva kako su vrijedne karijere, od profesorskih, preko bankarskih, do saradnika mini-stara, napravili upravo moji sugrađani, istovreme-no kolege sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici.

S obzirom da sam diplomirao na smjeru preduzet-nistvo, možda je bilo logično da nakon diplomira-nja krenem u privatni biznis. Iako ovo jeste moja želja odlučio sam da svoje ideje ostavim da miruju neko vrijeme, a da se ja bavim stvaranjem konta-kata, upoznavanjem privrednih činilaca i pripre-manjem stejkholdera za svoj biznis.

Odlučio sam da se oprobam u bankarstvu, misle-ći da ću iz finansijskog sektora uvidjeti krvnu sliku gradske privrede, ali i napraviti najbolje kontakte.

Ubrzo je došlo i do prvih razgovora sa službenici-ma više banaka koje posluju u mom gradu, a moje interesovanje je bilo najveće za UniCredit banku. Nakon CV-a i motivacionog pisma, uslijedio je i prvi razgovor sa šefom ekspoziture u Prijepolju, potom testiranje od strane regionalnog direktora, a onda i niz testiranja u kadrovskoj službi u Beogradu. Pri-mljen sam u radni odnos i već na prvom koraku sam uvidio koliko vrijedi moja diploma i bio sam pono-san na nju i znanje koje sam sa fakulteta ponio.

Kuda sa diplomom?Koliko ona vrijedi?Koliko znamo?Dženan Jusović

obuhvatiti i kratkoročne i dugoročne mjere, što se ogleda u činjenici da kriza ima strukturalne uzroke i posljedice. Prvenstveni prioritet je, svakako, da se hitno obezbijedi nedostajuća količina hrane tamo gdje je potrebna i ovaj zadatak je misija za huma-nitarne agencije. „Smatrajući da je nakon toga bit-no da se duboko ukorijenjeni problemi riješe na dugoročni način, UNCTAD je preporučio niz mjera i konkretnih akcija u pogledu trgovine, investicija i razvoja poljoprivrede na nacionalnim, regional-nim i međunarodnim nivoima”.

Zaključak

UNCTAD je važna međunarodna organizacija u okviru Ujedinjenih nacija, koja pomaže nerazvije-nim zemljama i zemljama u razvoju da se integrišu u svjetsku ekonomiju. Ona omogućava uključiva-nje u tokove međunarodne trgovine, bilo putem povećanja proizvodnih kapaciteta ili putem kreira-nja nove razvojne politike.

Osnovni cilj UNCTAD-a je da se prevaziđu proble-mi koje imaju zemlje u razvoju na međunarodnom tržištu radi stvaranja dugoročne održivosti ekono-mije i društva. Omogućavajući svojim aktivnosti-ma ekonomski razvoj, ova organizacija uvodi veliki broj preduzeća na globalno tržište, povećava obim trgovine i investicija, poboljšava kupovnu moć i ži-votni standard svojih klijenata, obezbjeđuje obra-zovanu, zdravu i dobro obučenu radnu snagu, istovremeno smanjujući poslovne rizike.

Kroz institucije Ujedinjenih nacija, od kojih je među najznačajnijima UNCTAD, rješavaju se pro-blemi trgovine i razvoja na globalnom nivou. To se postiže putem istraživanja o širokim trendovima i perspektivama u svjetskoj ekonomiji; primjenom uspješnih razvojnih iskustava, promocijom politi-ke i strategije na nacionalnom i međunarodnom nivou koje doprinose razvoju, analizom uzroka i posljedica finansijskih kriza i mjerama za preven-ciju; upravljanjem i rješavanjem takve krize; pruža-njem tehničke i finansijske podrške i putem pred-loga dugoročnih rješenja zemljama u razvoju.

LiteraturaPredrag Bjelić, „Međunarodna trgovina”, Beograd: Centar •za izdavačku delatnost Ekonomski fakultet, 2008.Internet izvor: • http://www.unctad.orgDr Branislav Pelević, Dr Vladimir Vučković, Međunarodna •ekonomija, Ekonomski fakultet Beograd, 2007

91

UniCredit banka, sa 162.000 zaposlenih i 9500 ekspozitura je ogroman sistem, tačnije najveća bankarska grupacija u Evropi, sa sjedištem u Beču. Ovakav jedan gigant je u svrhu što efikasnijeg po-slovanja morao biti unificiran na nivou grupe, cen-tralizovan i maksimalno uređen.

Ulaskom u banku nisam previše poznavao način funkcionisanja bankarskog poslovanja, a o banci u kojoj počinjem raditi sam znao malo više od toga da je generalni sponzor EUFA Lige Šampiona i da je ekspozitura u Prijepolju relativno mlada. Ubrzo sam shvatio da je, osim mnoštva šablona koji se vremenom nauče i stalno ponavljaju u radu, bankarstvo u stvari timski rad. Ukoliko nisu svi po-svećeni istom cilju, rezultat neće doći!

Od prvog radnog dana, kada sam ušao među pot-puno nepoznate ljude, pun nedoumica kako će sve da se odvija, od kolega sam dobio ogromnu podrš-ku i bezrezervnu pomoć u radu. Ubrzo sam shvatio i da je bankarstvo posao za koji morate imati širok dijapazon interesovanja, izuzetne pregovaračke sposobnosti, a često morate biti i psiholog, kako biste imali uspješnu saradnju sa klijetima.

Prednost ovako velikog sistema kao što je UniCre-dit banka jeste, prije svega, u tome što poseduje resurse za stalne obuke i usavršavanja zaposlenih, uz mogućnosti dodatnog školovanja, a sve u cilju što efikasnijeg rada, ali i u cilju napredovanja unu-tar banke.

Kroz rad u banci primjećujem mnoštvo problema, kako na lokalnom, gradskom nivou, tako i na ni-vou države, regiona... Za mene kao ekonomistu poražavajuća je činjenica da se, kako ekonomskim

poslovima, tako i poslovima rukovođenja u raznim institucijama države, od odbor-ničkih klupa do fotelja u parlamentu i mi-nistarstvima, bave ljudi koji nisu stručni za vršenje tako odgovornih poslova, dok moje kolege čekaju na birou rada, ili svoju šansu traže u inostranstvu.

Sve češće primjećujem da ekonomija i ne funkcioniše previše po tržišnim principima, već se tržište gubi u rukama monopolista koji u okviru svojih interesnih krugova određuju sudbinu svih ekonomskih parametara.

S obzirom da težimo uspjehu, jedino što nam je garant bolje budućnosti jeste naporan rad, kon-stantno učenje i, pored svega, upornost. Koliko god da je problema donijela svjetska ekonomska kriza, isto tako je i odnijela sa sobom nelikvidne firme, pa je ostao prostor za sve one koji svojom konkurentnošću žele napraviti rezultate na tržištu. Na nama mladim stručnjacima je velika odgovor-nost, pred nama je mnoštvo nagomilanih proble-ma, ali sam siguran da imamo i dovoljno kapacite-ta za njihovo rješavanje istih, naravno.

Često se sjetim riječi dekana Milorada Jovovića, nakon moje odbrane diplomskog rada, koji nam je rekao: „Iz ove ustanove ste ponijeli onoliko koliko ste sami htjeli” i svojim kolegama poručujem da uvećaju ulog, rezultati neće izostati!

Kao ekonomisti, mi moramo biti optimisti, mora-mo raditi sa ubjeđenjem da smo baš mi oni koji će donijeti rješenje, jer

„Nema ništa jače od ideje čije je vrijeme došlo”

92

U najopštijem smislu, kapitalizam označava eko-nomski sistem u kojem su sva ili veći dio sredstava za proizvodnju u privatnom vlasništvu, i u kojem se investicije, proizvodnja i plasman dobara raspo-ređuju, prije svega, po zakonima slobodnog trži-šta. Ovo znači da je opšte opredjeljenje i primar-ni cilj vlasnika kapitala, prije svega, ostvarivanje profita. Svi poznati teoretičari kapitalizma će se saglasiti u jednom - da karakteristike kapitalizma predstavljaju :

kapital koji je u privatnom vlasništvu•odluke koje se donose u odnosu na tržište•trgovina koja je rezultat dobrovoljnog ugovo-•ra između prodavca i kupcaprisustvo tržišnog, preduzetničkog mentalite-•ta

Međutim, da li bi se svi oni saglasili oko toga:

da li je kapitalizam “stvarni” sistem ili samo •idealda li je isključivo ekonomski sistem, ili je i poli-•tički, socijalni i kulturološkida li je samoodrživ ili nije•da li je racionalan ili nije•da li ima tendenciju da obogaćuje šire slojeve •ljudi ili da ih osiromašuje

Sve gore navedene osobine kapitalizma mogu se objasniti citatom osnivača Svjetskog ekonomskog foruma, profesora Klausa Švaba: “Imamo opštu krizu morala, nismo voljni da investiramo u buduć-nost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti smo da u potpunosti izgubimo povjerenje budu-ćih generacija”.

Da li je ovo zaista surova istina kapitalizma? Da li je kapitalizam samo spona između neoliberalizma i liberalizma, ili već čisti liberalni sistem odlučivanja u kojem ulogu imaju monopolističke, oligarhske i slične strukture sa državnom podrškom u formi-ranju krupnog kapitala, kojim na kraju raspolažu pojedinci. Svakodnevno smo svjedoci polakog, ali sigurnog potonuća kapitalizma, sistema koji je sam sebe doveo do tačke nesavršenstva. Svi su pokazatelji da je kapitalizam uljez koji se uvukao u naše dvorište, na prevaru, ne otkrivajući svoje zle namjere, poput virusa u organizmu. Robovla-sničko vrijeme je odavno za nama, ali zar sadašnja situacija ne liči pomalo na robovlasničku, doduše

Manifest kapitalizmaIvan Martinović

u drugačijem obliku? Bačeni smo u takav život koji neće sam od sebe ograničiti naše neprilike i naše robovanje, s toga je neophodno kreiranje novih ekonomskih rješenja.

Da li su se promijenile percepcije potrošača i njiho-vi motivi prilikom kupovine proizvoda i usluga po-stali sve više neracionalni? Imamo jednu situaciju u kojoj Vol strit osuđuje takve postupke i svu svoju (ne)odgovornost preusmjerava na potrošače. Ovu situaciju vizuelno opisuje sljedeća fotografija.

Sa druge strane, tu je i slikovita priča iz “Helginog bara” o gomili prezaduživanja, padu likvidnosti ba-naka, povećanju nezaposlenosti i stvaranju krize globalnih razmjera. Kao heroj spasa, naravno, po-javljuje se država, sa svojim već ustaljenim mjera-ma restriktivne ekonomske politike.

Ovakav splet okolnosti ponovo vodi do državnog intervencionizma i njene uloge u dopunjavanju i korigovanju tržišnog mehanizma.

Kapitalizam bi mogao opstati u idealnim tržišnim uslovima, gdje postoji idealna tačka ravnoteže, u kojoj se kriva ponude i tražnje za proizvodima i uslugama sijeku u centru grafikona, gdje posto-ji racionalno iskorišćavanje i upotreba resursa. Ovdje, zapravo, nikakvog lijeka nema. Ono što se predstavlja kao lijek samo je nastavak i radikalizaci-ja logike ovakvog sistema. Kapitalizam je poslužio svojoj svrsi i samim tim je došlo vrijeme za prona-laženje novog ekonomsko-regulatornog sistema, ili možda povratak na neka prethodna vremena i njihove sisteme.

Ovaj manifest najzahvalnije je završiti riječima fi-losofa Lucija Aneja Seneke: “Prirodne potrebe i želje imaju svoje granice, a ono što se rađa iz ne-sređenih misli ne zna gdje da se završi, jer ne zna ni za kakve granice. Onaj ko ide putem, taj nalazi svoj cilj, a lutanje je beskrajno”.

LITERATURAL. Annaeus Seneca –Epistulae morales ad Lucilium, Paris •1887http://wikipedia.or• ghttp://webpublicapress.ne• thttp://crisiscartoon.blogspot.co• m

93

Nijedan čovjek nije ostrvo za sebe. On postaje potpun tek u komunikaciji sa okolinom. Ni veliki sistemi, poput država, ne mogu samostalno biti-sati. Kriza je stavila akcenat na njihovu međuzavi-snost, objelodanila taj začarani krug. Formulacija “svijet je globalno selo“, nije fraza, već naša real-nost. I kako bi pronašli svoje mjesto u njemu, mo-ramo savladati vještinu komunikacije.

Tehnološki bum proširio je naše vidike, pospješio brzinu komunikacije. Facebook, Twitter, i slične so-cijalne mreže znatno su doprinijele njenom razvoju, dajuci joj neslucene razmjere i mogucnost da jed-nim klikom na racunaru putujemo s kraja na kraj svijeta donoseci i prenoseci informacije – znanje. Upravo je ZNANJE uslov naseg opstanka na Zemlji, a njegovo prenosenje – nas plemeniti i konacni CILJ. Samo njegovim umnozavanjem mi mozemo stvoriti napredniju drustvenu zajednicu i okolinu u kojoj zadovoljstvo provesti svoje VRIJEME.

S obzirom da dolazim sa smjera Preduzetnistvo sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici, pitanje koje se, po meni, samo namece je KAKO VJEŠTINU KO-MUNIKACIJE ISKORISTITI ZA STVARANJE CRNE GORE KAO KONKURETNIJEG DRUŠTVA, BIZNIS ORIJENTISANOG DRUŠTVA, DRUŠTVA USPJEŠ-NIH MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA, PROBU-DJENOG DRUŠTVA, DRUŠTVA KOJE U POTPU-NOSTI KORISTI SVE SVOJE KAPACITETE...

Komunikacija je verbalni, ali istovremeno i never-balni čin. Rezultat je našeg vaspitanja, obrazova-nja i kulture. Crna Gora, kao donedavno izrazito patrijarhalno društvo, nije u potpunosti koristila sve svoje kapacitete.

Kako u privatnom, tako i u poslovnom životu PREVAZILAŽENJE RAZLIKA, u cilju stvaranja kompromisa, je od suštinskog značaja. Svi mi se suočavamo sa dilemom, kako doći do obostrano prihvatljivog rješenja. Moramo naučiti da postav-ljamo prava pitanja, ukoliko želimo doći do želje-nih odgovora. Npr. siguran i vedar stav, uvježbana prezentacija i ,naravno, dobar biznis plan će nam u razgovoru sa bankarskim činovnikom pomoći da lakše, brže i po, možda, povoljnijim uslovima dođemo do željenih tj. traženih sredstava za ot-počinjanje sopstvenog posla.

Vještina komunikacije kao sredstvoza postizanje ciljaMilica Kovačevič

Vještina komunikacije je, smatram, nešto što se neprestano uči, koriguje i nadgra-đuje. Možemo je vježbati sa svojim bli-žnjima, ali i sa bilo kojom drugom oso-bom koju srećemo i sa kojom stupamo u kontakt u toku dana.

Ako želimo napredak na polju komunikacija, ni-jesu nam potrebna i neophodna velika novčana sredstva. Bitna je naša želja za usavršavanjem, upornost, koncentracija i osjećaj za trenutak u kome se nalazimo.

Takođe, Crna Gora kao prevashodno elitna turi-stička destinacija, ali i kao država koja pretenduje da postane član jedne velike i lijepe zajednice kao što je Evropska unija, mora kao uslov svih uslova postaviti cilj da opismeni stanovništvo na engle-skom jeziku.

Holandija je npr. zemlja u kojoj se 98 odsto ljudi koristi engleskim jezikom i gdje djeca od druge godine počinju da ga izučavaju. MOJE PITANJE ZA VAS JE: ŠTA VI MISLITE? DA LI BI USVAJANJEM TA-KVOG PROGRAMA CRNA GORA ŽIVJELA BOLJE?

Nadam se da dijelimo isto mišljenje, a ukoliko i ne di-jelimo, sigurna sam da ćemo svi zajedno (kao druš-tvo) u KOMUNIKACIJI doći do najboljeg rješenja .

94

Postdiplomske studije, smjer Preduzetniš-tvo, kod doc dr. Dragana Lajovića, započela sam, ili bolje reći, odlučila se započeti i završi-ti popriličan broj godina nakon mog osnov-nog studija na Ekonomskom fakultetu.

Kao žena i majka, sa mnogo i poslovnih i privatnih obaveza, odlagala sam ovaj dio

„gradacije više“, za neko bolje vrijeme. I tako, dan po dan, nasložiše se i godine, tako da me na postdiplomi, bezmalo, dočeka grupa vršnjaka mog sina (ili i mlađih od njega).

Lijepo, simpatično, neobično.....

Međutim, kako je svako vrijeme, ujedno, i pravo vrijeme kad se donesu odluke da smo za nešto spremni, tako sam i ja osjetila da je baš ovo iza-brano vrijeme za nastavak učenja, zapravo, to pravo vrijeme.

Prosto se tako poklopilo. Bez mnogo planova, raz-mišljanja i kao da se baš tada i podrazumijevalo.

A kako je sve u životu i slučajno i nije, jedan neo-bavezan razgovor sa profesorom Lajovićem je to pravo vrijeme za započeti i nastaviti nametnuo kao pravo vrijeme.

Odluka je bila donešena nakon jedne posjete pre-davanju iz Preduzetništva i veoma dobre i intere-santne priče profesora i njegovog saradnika, mr Radivoja Drobnjaka.

Kako je vrijeme odmicalo i više se materijala sku-pljalo, slušalo, radilo.....sve više sam bila zadovoljna svojim odabirom, kao i donešenom odlukom.

Grupa se sastojala od nas dvadesetak, gdje sam ja bila najstariji član, uz profesora, koji je inače moja generacija, moj školski drug i „glavni krivac“ za ovu priču.

Profesor Lajović (ili moj školski drug, kako mi je nekako draže da ga svojatam) i ja smo proveli za-jedno neke srednjoškolske dane, s tim što je život napravio različite okolnosti i pretpostavke za sva-kog od nas.

On je ulagao mnogo u sebe i svoje obrazovanje, postajući neko ko se sluša sa pažnjom i neko ko

Moje iskustvo na postdiplomskom studijuMira Trebješanin

kad priča ima i šta da kaže i zna da kaže o predme-tu o kojem je riječ. On je širio svoje interesovanje, ne samo na usko stručnu oblast finansiranja malih i srednjih preduzeća, nego i baveći se i mnogim go-rućim ekonomskim temama naše svakodnevnice.

Sve sam to pratila, imala svoj put i usmjerenja, ali kao svaka žena, balansirajući između uloge po-slovne žene i majke, sa akcentom na ulogu majke, jer je moj sin Borko moj najveći i najdraži kapital!

Elem, u finansijskom sektoru sam već nekih 20-ak godina poprilično uspješna, ali potreba za novim, za mijenjanjem i spoznajama je veća nego ikad. Tako da, kad se kaže da je „učenje stalan proces“, zaista je riječ o velikoj istini. Onaj koji misli da je sve naučio i usavršio jednom za svagda kao svršen proces, u grdnoj je zabludi i ima veliki problem.Tehnička dostignuća, novi stilovi studiranja, dostu-pnost širokog spektra informacija i sl. stvara jednu novu hiperaktivnu i ambicioznu mladu populaciju koja, naprosto, ruši sve pred sobom.

To, naravno, ima i dobrog i lošeg u sebi, valjda, kao i svaka druga pojava.

Ja sam lično, u ovoj priči sa postdiplomom i sa iza-branom grupom tog podmlatka bila zaista zado-voljna, jer sam naišla na veoma obrazovane, ambi-ciozne, inteligentne, pametne mlade ljude....

Većina njih me je oduševila snagom novog i svje-žeg, a opet sa svjesnošću da ima mnogo i da se radi i uči (ali ne samo školskog gradiva) da bi se ispekao i zanat i život. Bila sam i uvažena i osjećala se sa svima njima zaista lijepo.

Nesebično su mi pomogli da se u susretu sa no-vim snađem i prilagodim i da se negdje ta genera-cijska razlika ne javlja kao problem. Čak naprotiv, sinergija mladosti i iskustva dobila je jednu lijepu dimenziju.

Kako i sama imam prilike da u svakodnevnom radu sarađujem sa mlađim kolegama, pa i nemam uvi-jek pozitivne impresije ni o njihovom radu, a još manje o ponašanju, ova mlada grupa mi je vratila poljuljano povjerenje. Kvaliteta uvijek ima, mada jeste doziran, pa se valjda ne kaže uzalud da se otrov pakuje u malim flašicama (naravno, u ovom kontekstu otrov je pozitivna kategorija).

95

Doduše, ova naša mala i odabrana grupa nije ni tako jednoobrazna, niti homogena, kako bi se to, nakon ovih redaka, moglo i dalo zaključiti.

Varijacija postoji, tako da su različitosti u energiji, prezentovanju, retorici, smjelosti, pozitivnoj drsko-sti, dolazile do izražaja.

Iskreno se nadam da sam cijeloj priči dala i svoj skromni doprinos.Odabir profesora predavača i izabrane teme su, ta-kođe, bile jako interesantne i stručne. Moje pohva-le idu i našem glavnom koordinatoru na smjeru, mr Radivoju Drobnjaku, koji je smjer učinio i orga-nizovanim i interesantnim, dajući doprinos i svo-jim predavanjima i svojom pozitivnom energijom.

Zaključak se sam od sebe nameće - nikad nije ka-sno i uvijek je pravo vrijeme.

Vrijeme da radite na sebi, na svom obrazovanju, informisanosti, stručnosti.....sebi kao kompletnoj ličnosti.

U vremenu raznih turbulencija, nepredvidivosti, stalne dinamike, jedina konstanta su promjene (Heraklit).

Mijenja se sve oko nas i ako stojiš, onda nazadu-ješ.

Svako od nas pravi sopstvene odabire za naprijed ili nazad.

Ja sam svoj iskorak napravila i potvrdila „promje-njivu konstantu“.

Iskustvo sa razmjeneJovana Vujisić

Posljednjeg novembra koji je za nama dobila sam prihvatno pismo sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Time je započeo proces mog prijavljivanja za dobijanje stipendije preko CEEPUS programa.

Nakon otprilike mjesec dana i prikupljenih neophodnih dokumenata, dobila sam konačni pozitivni odgovor. Tako sam, 15. februara 2012, došla u sniježni grad koji sam birala na osnovu ličnih zelja. Sada ovaj tekst pišem iz svoje studentske sobe, uzimajući u obzir vrijeme koje je iza mene, a i period koji mi predstoji. Moja želja je bila da osjetim kako funkcionišu stvari na nekom drugom području, da tamo ostanem duži vremenski period, nisam željela turističko putovanje. Naravno, za dobijanje svake stipendije postoje uslovi. Neki od najvažnijih su prethodno ostvareni uspjesi, kako po pitanju formalnog, tako po pitanju neformalnog obrazovanja, preporuke od profesora i jaka motivacija.

Da bismo sebi obezbijedili jednostavnost i lakoću življenja, moramo se truditi. Za to je neophodno da prođemo ne nužno komplikovane situacije, već samo situacije. Na osnovu njih vidimo dalje, šire…Mogu da priznam da sam na samom početku bila suočena sa birokratskim poslovima, vozeći se tramvajima sa jednog na drugi kraj grada. Ubrzo su na red došle i druge obaveze. Već nakon prvog vikenda počela su predavanja. Novi fakultet, nova lica i sa jedne i sa druge strane katedre. Naprosto je sve drugačije. Mnogo ljudi koji su takođe na razmjeni studenata, koje upoznajem u hodu, jer slušam predmete na hrvatskom.

Za dobro snalaženje u novoj sredini neophodne su informacije. Dakle, morate biti prisutni, uvijek u toku i spremni na komunikaciju. Sistem funkcionisanja fakulteta je i sličan našem, ali i različit - studenti izlaze na kolokvijume, ali imaju i mogućnost izlaska na ispit koji, po pravilu, obuhvata cijelo gradivo i dosta podsjeća na polaganja ispita kod nas po starom sistemu. Postoji više ispitnih rokova u toku godine, najmanje dva po semestru. Fakulteti u okviru Sveučilišta imaju autonomiju da odlučuju o ispitnim rokovima i uslovima školovanja pojedinačno. Najčešće ne postoje popravni kolokvijumi, mada profesori to mogu sami urediti na način koji odgovara njihovoj dinamici predavanja i samoj materiji. Jako je važno prisustvovati predavnjima,

96

posebno vježbama za koje se formira veliki broj grupa od najviše tridesetak studenata. Zavisno od profesora, a i same naše volje za radom, može se ostvariti veliki broj bodova kroz aktivno prisustvo. Kvalitet predavanja je na visokom nivou, uprkos tome što je Ekonomski fakultet u Zagrebu jako velik i upisuje ga nezanemarljiv broj maturanata. Cjelokupna atmosfera na fakultetu je izrazito radna i dinamična. Asistenti su voljni da saslušaju, jasno se vidi njihova sposobnost da prenesu znanje, često sa nekom vrstom prijateljskog pristupa. Svakako, dobri rezultati zahtijevaju posvećenost i učenje. Pošto se bliži kraj predvanjima, svaki profesor je tražio feedback od studenata, za svaki predmet smo popunjavali anketu čiji se rezultati objavljuju javno i sigurno su dobar način za eventualno poboljšanje kvaliteta nastave. Fakultet je jako otvoren za međunarodnu saradnju, studenti su u mogućnosti da učestvuju u brojnim seminarima, slušaju predavanja gostujućih profesora i time prošire svoja znanja u svim aspektima ekonomije i biznisa. Jako je jednostavno aplicirati za ljetnje škole u okviru Evrope, a teme koje se nude su raznovrsne; naravno, ECTS krediti se priznaju na fakultetu. Fakultet se stvarno brine za studente koji dolaze iz inostranstva, postoji studentska organizacija koja organizuje različita okupljanja i omogućava lakše upoznavanje ljudi iz svih krajeva svijeta.

Kada obaveze dozvoljavaju, možete provesti dane u skladu sa svojim željama. Zagreb je jako lijep, dosta lak za snalaženje, u velikoj mjeri planski građen, a gradski prevoz je odlično organizovan. Treba se navići na grad i na to da je potrebno odgovorno planirati vrijeme. Ako ne, kasnićete. S obzirom da postoji veliki broj muzeja i galerija, kao i mnogo ostalih kulturno-istorijskih spomenika, možete birati da li otići u Muzej suvremene umjetnosti,

Klovićeve dvore ili se samo šetati Maksimirom. Sami centar dijeli se na Gornji i Donji grad. Posebno je lijep pogled koji se pruža sa Gornjeg grada. Noćni život je raznovrstan, možete birati između lokalnih pabova koji proizvode i poslužuju svoja pića, jako modernih i popunjenih klubova, kao i onih starih, dobro poznatih mjesta, na kojima su sjedjeli i pisali oni kojih sada odavno nema…kavana “Gavella”, Gradska kavana, kavana hotela “Dubrovnik”…Ovaj grad i sve u njemu dozvoljavaju čovjeku da bude slobodan. Ipak, konstantno podsjeća da se moramo brinuti sami o sebi i da ništa za šta se istinski zalažemo ne može biti izlišno. Bez obzira što je blizu Crne Gore i što se ovdje govori jezik koji u potpunosti razumijemo, ovaj grad je nešto drugačije. Vidite drugačije ideje, poglede na život, organizaciju. Vodi se računa o detaljima. Mladi ljudi su jako ambiciozni i razmišljaju o svojoj budućnosti. Često me pitaju zašto sam došla baš u Zagreb, a ne u neki nama dalji grad, misleći na sličnosti i samu povezanost zemalja. Ja smatram da, gdje god da se nalazite, učite. Korak je svakako korak, a početna tačka je jako važna.

Naprosto, bez obzira na to koliko ste ranije bili ozbiljni, odgovorni, spremni za prihvatanje novih znanja i pogleda na svijet, ovakvi boravci nauče čovjeka da još više radi na sebi, da se trudi i u velikoj masi izdvoji. Mijenjaju se uslovi života. Mijenjamo se i mi sami; kao da smo ubačeni u mašine koje obavljaju svoj posao i očekuju od nas da ih pratimo, prepustimo im se, a pri tome budemo oprezni. Već sada mogu da osjetim razliku dok upoređujem svoj život kod kuće i ovdje. Kada bih birala, opet bih odabrala ovaj grad, fakultet, ljude i vrijeme. Valjda je to suština: saznati i prikupiti dovoljno sveobuhvatnog znanja i iskustva i iskoristiti to na pravi način i na pravom mjestu.

97

Od početka srednje škole imao sam potpuno de-finisan stav o tome koja će profesija biti moj izbor. Doživljavao sam sebe kao farmaceuta, koji će svoje opredjeIjenje i profesionalnu radoznalost zadovo-ljiti u privatnom biznisu. Razmišljao sam i u pravcu da je biti farmaceut deficitarno zanimanje zbog ko-jeg će moj ulazak u sferu rada biti rasterećen. Ovakvo moje opredjeljenje bilo je zasnovano na činjenici da sam bio uspješan iz školskih predme-ta koji su od suštinskog značaja za ovu profesiju, a raspolagao sam i informacijom da je na tržištu rada Evropske unije farmaceut jedno od rijetkih zanimanja koje ima potpunu prohodnost.Takođe, želim da naglasim da se u toku mog sred-njoškolskog obrazovanja nije posvećivala dovoljna pažnja profesionalnoj orijentaciji, tako da je najveći broj učenika bio u dilemi oko izbora fakulteta. Sma-tram da maturanti moraju imati više informacija o tome u kojoj mjeri je neko zanimanje atraktivno, koje su mogućnosti zapošljavanja, koji su uslovi studiranja i slično. Ja sam bio jedan od rijetkih koji su imali privilegiju da ne moraju balansirati u okviru ponuđenih mogućnosti i jedan od onih koji nijesu strahovali od pogrešnog izbora.Bio sam rasterećen u smislu pritiska roditelja koji često zbog sopstvenih, nerealnih ambicija usmje-ravaju svoju djecu na zanimanja za koja ona nijesu dovoljno talentovana i motivisana. U mojoj poro-dici se razgovaralo o mom izboru, ali je na kraju odluka o mom usmjerenju prepuštena meni. To mi je prijalo, jer je to pokazatelj da me roditelji uva-žavaju i podržavaju, ali je sloboda da ja donesem odluku za mene bila veliko opterećenje i odgovor-nost. Tada sam čak poželio da oni budu uključeni u donošenje konačne odluke, jer sam prvi put u životu osjećao da moram da se ponašam odraslo, da se suočim sa sobom i snosim posljedice even-tualne sopstvene greške. Kada je došlo vrijeme upi-sa, kod mene se desilo nešto neočekivano. Došao sam u istu situaciju u kojoj su prethodno bili moji školski drugovi. Opterećen dilemama, počeo sam da razmišljam o motivima koji su me opredijelili za Farmaceutski fakultet. Shvatio sam da me farmacija ne privlači toliko koliko me privlači biznis, odnosno poslovna politika u ovoj oblasti. Prepoznao sam ekonomistu u sebi, koji želi da se bavi farmacijom, ali iz ugla preduzetnika. Predao sam dokumenta i na jedan i na drugi fakultet, priželjkujući da ne budem primljen na farmaciju, da o mojoj sudbini odluči „viša sila“. Ali, kad su izašli spiskovi primlje-nih studenata, bio sam i na jednom i na drugom.

Ja poslije prve godine studijaMiloš Tanasijević

Ja sam već bio potpuno ubijeđen da je ekonomija moj izbor, ali je pred sobom i roditeljima trebalo opravdati promjenu odluke koja se gradila četiri godine. Rasterećenje je nastalo onog momenta kada su roditelji sa potpunim odobravanjem pri-hvatili moju argumentaciju i podržali me u stavu da je ekonomija uvijek pravi izbor. Sada sam tu da sa ostalim studentima ovog fakulteta dijelim ideje, nade i probleme budućih ekonomista. Međutim, ono što mi je poslije nekoliko mjeseci provedenih na ovom fakultetu najvažnije – shvatio sam da moj izbor nije greška. Ono što me učvrstilo u tom ubje-đenju su i moja prva iskustva kao studenta.Nije mi bilo potrebno mnogo vremena da formi-ram mišljenje da je Ekonomski fakultet u organi-zacionom smislu na izuzetnom nivou, da je nauč-no nastavni kadar visokog renomea, a prostorni uslovi prilagođeni savremenom obrazovanju. To je stvorilo mogućnost da studenti ovog fakulteta idu u korak sa studentima razvijenih zemalja svijeta.Smatram da je poseban kvalitet Ekonomskog fa-kulteta posvećenost studentima u smislu njihovog podsticanja na što bolje rezultate. To je u potpu-nosti u skladu sa motom fakulteta: „BUDITE MEĐU NAJBOLJIMA“. Iako studiranje ovog fakulteta za-htijeva veliko ulaganje i kontinuiran rad, omogu-ćava i sticanje širokog fonda znanja neophodnog za uspješnu karijeru u ovoj oblasti. Shvatio sam da je biti dobar student na Ekonomskom fakultetu te-žak zadatak, ali se isplati.Pošto je perspektiva Crne Gore ulazak u Evropsku uniju, prepoznao sam da Ekonomski fakultet ima kapacitet da studentima obezbijedi obrazovanje u skladu sa evropskim standardima i principima. Ono što bi moglo biti otežavajuća okolnost u tom smislu je veliki broj studenata i veliki broj grupa sa kojima se radi. Iz tog razloga izostaje mogućnost posvećivanja pažnje svakom studentu pojedinač-no, odnosno mogućnost rada sa malim grupama studenata koji pokazuju posebne sklonosti, tale-nat i interesovanje za neku ekonomsku oblast.Pošto sam na samom početku studiranja i imam još mnogo toga da prođem do sticanja akadem-skog zvanja, nadam se da će moja dalja iskustva na ovom fakultetu ostati makar na sadašnjem nivou. Nastojaću da tome dam sopstveni doprinos pridr-žavajući se poruka Majke Tereze:

ŽIVOT JE SREĆA - ZASLUŽI JE!•ŽIVOT JE ZADATAK - IZVRŠI GA!•ŽIVOT JE PRILIKA - ISKUSI JE!•ŽIVOT JE BORBA - PRIHVATI JE! •

98

„Kada radiš za druge, radi tako posveće-no kao da radiš za sebe“

Konfučije

23. decembar 2011. godine, prvi radni dan u „Oxford Bookshop“, knjižari specijalizova-noj za distribuciju i prodaju izdanja Oxford University Press za učenje engleskog jezika.

Pozicija:menadžer prodaje.Uh, lijepo zvuči ,ali je i odgovornost velika. Za sad možda ne tolika na papiru, koliko je prisutna u svijesti. Sopstveni ključ, četiri zida i već nekako u glavi uobličen plan razvoja. Miriše na pravu preduzetničku priču.

Nebrojeno puta imala sam priliku da na predava-njima slušam nevjerovatne priče o ljudima koji su vjerovali u sebe, počeli da se bore za svoje mjesto na tržištu rada i, što je najvažnije, imali su strpljenja da čekaju uspjeh.

Sve je počelo javljanjem na oglas u novinama. Uslijedio je razgovor. Ne znam šta je moglo biti presudno - puka sreća ili jedini izraz lica koji se može imati kada govorite o poslu koji spaja vaše dvije velike ljubavi - ekonomiju i knjige. Rukovanje i dogovor o početku.

Sada, nakon nekoliko mjeseci rada, mogu se po-hvaliti svime što sam naučila o poslovanju i sa ponosom ističem činjenicu da mi je olakšavajuća okolnost za snalaženje u tome to što sam „diplo-mirani preduzetnik“. Kroz dosadasnji rad uspjela sam da iskristališem 10 zapovijesti koje su temelj uspješnog poslovanja u oblasti prodaje:

Kupac je kralj!•Kupce ne treba čekati skrštenih ruku, već sa-•moinicijativno ići ka njima.Svakom kupcu treba pristupiti drugačije, u za-•visnosti od njegovih afiniteta, uz preduslov da

Prvo radno iskustvoJevrosima Zogović

ste sposobni da ih prepoznate.Svakog • pojedinačnog kupca treba njegovati da bi vam se opet vratio i, eventualno, doveo nove kupce.Menadžer prodaje treba u prste da poznaje •asortiman proizvoda čiju prodaju nastoji una-prijediti.Prodajni prostor treba urediti tako da je asor-•timan pregledan, da bukvalno mami i bez do-datnih objašnjenja prodavca.U savremenim uslovima poslovanja neophod-•no je izgraditi imidž na društvenim mrežama, jer se na taj način dopire do velikog broja po-tencijalnih kupaca.Ono što treba maksimalno iskoristiti jeste •iskustvo kupaca sa proizvodima-ništa bolje ne može prodati neku knjigu od činjenice da su prethodni kupci oduševljeni njome.Prema kupcu budite iskreni (npr. u situaciji iz •pravila br.8).To je jedan od preduslova uspješ-nog poslovanja na dugi rok.Imperativno se pridržavajte prethodno nave-•denih pravila.

Kada se želite ostvariti na poslovnom planu, neop-hodne su vam interne i eksterne pokretačke snage da biste bili istrajni u tome. Pored lične komponen-te, ja sam na svom poslu pored fiksne plate moti-visana i ulaganjem poslodavca u moju edukaciju, konkretno u oblasti engleskog jezika, rada na ra-čunaru i kroz seminare koje drže strani predavači,a takođe i kroz potencijalne bonuse i druge benefi-cije koje zavise od mog konkretnog učinka.

Nadam se da ću za neki od sljedećih brojeva „Pre-duzetnika“ imati priliku da pišem o ostvarenom poslovnom uspjehu.

„Kocka je bačena!“

99

CEEPUS (Central European Exchange Program for University Studies) je program za razmjenu stu-denata i profesora na univerzitetima u Centralnoj Evropi. Program je namjenjen svima koji su spre-mni da na određeni vremenski period napuste svoju rodnu zemlju i koji žele da iskuse student-ski život van državnih granica. Program CEEPUS trenutno broji 16 zemalja članica, među kojima su: Crna Gora, Slovenija, Poljska, Češka, Slovač-ka, Albanija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovi-na, Mađarska, Makedonija, Moldavija, Bugarska, Rumunija i Kosovo. Prijaviti se mogu studenti sa skoro svih fakulteta, jedino što im je potrebno je da odvoje malo vremena i popune onlajn aplika-ciju na CEEPUS sajtu. Program raspisuje konkurs dva puta godišnje, za zimski i za ljetnji semestar. Velika prednost ovog programa za razmjenu u odnosu na druge (kao na primjer ERASMUS) je što su vam skoro svi troškovi plaćeni – plaćen vam je put, školarina, smještaj (za većinu zemalja) i dobi-jate mjesečni džeparac, čija suma zavisi od toga u kojoj zemlji želite da studirate (više informacija na www.ceepus.info).

Za studente Ekonomskog fakulteta i Studija me-nadžmenta u Podgorici, prijava za ovaj program ide po unaprijed definisanoj proceduri. Prvo je po-trebno sačekati da uprava fakulteta objavi konkurs na sajtu, gdje svi zainteresovani studenti mogu vi-djeti na koje univerzitete se mogu prijaviti i koliko ima slobodnih mjesta. Nakon toga, mogu početi sa onlajn prijavama. Studenti se prijavljuju preko dvije mreže - AMADEUS i REDENE, pri čemu imaju pravo da se prijave na najviše dva univerziteta u okviru jedne mreže.

Upravo tako sam i ja u oktobru prošle godine, kada je bio objavljen konkurs, odlučio da odem do kancelarije za međunarodnu saradnju na fa-kultetu i raspitam se kako se mogu prijaviti. Do-bio sam dosta korisnih informacija, mada sam ponešto već i znao, jer su me informisali prijatelji koji su imali iskustva sa CEEPUS programom za razmjenu. Popunio sam onlajn aplikaciju i prija-vio se na Fakultet za menadžment, Univerzitet Primorska (Univerza na Primorskem/University of Primorska) u Sloveniji, grad Kopar. Izabrao sam Sloveniju zato što sam čuo da je upravo tamo jedan od najboljih fakulteta za menadžment; takođe, najviše su mi se svidjele studentske po-godnosti koje je nudila Slovenija, a i već neko vri-

jeme sam planirao da posjetim tu državu. Nakon toga, uslijedio je period čekanja koji je trajao dva mjeseca i krajem decembra dobio sam imejl u kojem su me obavijestili da sam primljen na fa-kultet i ostalo je još samo da potvrdim svoj do-lazak. Ubrzo su uslijedili brojni mejlovi od strane fakulteta u Sloveniji kako bih izabrao predmete koje ću polagati i sredio ostale stvari neophodne za studiranje (popunio formulare za studentsku karticu, smještaj u domu i sl). Nakon što sam u dogovoru sa doc. dr Draganom Lajovićem, koji je upravnik Studija menadžmenta, izabrao pred-mete koje ću polagati potvrdio sam svoj dolazak. Potom je bilo potrebno sačekati dokumentaciju iz Slovenije koju sam trebao da predam Ambasa-di Slovenije kako bih dobio dozvolu za privreme-ni boravak u trajanju od četiri mjeseca. Nažalost, zbog vanredne situacije koja je uslijedila zbog snijega koji je pao u cijeloj Crnoj Gori, moja bo-ravišna dozvola je kasnila, pa sam, shodno tome, morao sam odložiti put za Sloveniju. Ono što mo-ram da napomenem je da sam cijelo vrijeme bio u kontaktu sa ljudima sa fakulteta u Sloveniji i da zaista u kratkom vremenskom periodu možete dobiti sve infornacije koje vas interesuju, nezavi-sno od toga da li ćete na kraju otići ili ne. Zaista se radi o odgovornim i ozbiljnim ljudima, koji za-vršavaju posao na način koji je potpuno u skladu sa njihovim radnim obavezama. Takođe, potreb-no je da naglasim da zajedno sa dokumentaci-jom koju treba da predate amabasadi, dobijate i informacije o tome ko je vaš mentor, osoba za kontakt i tutor. Ove tri osobe vam stoje na ras-polaganju tokom cijelog boravka u Sloveniji i sa njima možete riješiti sve nedoumice i možete se dogovoriti oko svega.

Kada je konačno moja boravišna dozvola bila go-tova, krenuo sam na putu za Sloveniju. Odlučio sam se da odem avionom do Ljubljane, odakle sam do Kopra stigao autobusom. Put nije mno-go trajao i odmah pošto sam sletio u Ljubljanu i uzeo gradski autobus do autobuske stanice, shvatio sam da će ovdje stvari biti mnogo druga-čije nego u Crnoj Gori. Putevi izgledaju drugačije, grad je i više nego sređen, vozač autobusa je jako ljubazan, pa čak i putnici u autobusu izgledaju i ponašaju se drugačije. U Kopar sam stigao oko 11 sati uveče i prijavio sam se u hostelu u kojem sam imao obezbijeđen smještaj. U pitanju je ho-stel „Prisoje“, koji se nalazi izvan starog grada, a

Studenski život u SlovenijiBožidar Perović

100

prvi sprat je obezbijeđen samo za studente na razmjeni. Hostel je zaista dobro opremljen, posje-duje internet, kablovsku teleiziju, kupatilo u sobi i odvojenu kuhinju koju dijele sve sobe na tom spratu. Takođe, postoje čistačice koje čiste sobu svaki drugi dan.

Kada se odlučite da odete na razmjenu, osobina koju morate posjedovati je druželjubivost. Mora-te biti druželjubivi iz razloga što ste okruženi stu-dentima iz različitih zemalja Evrope, a ako dola-zite iz male zemlje kao što je Crna Gora, najčešće ste vi i jedini student iz vaše zemlje i jednostav-no se morate sprijateljiti sa drugim studentima, kako bi vaš boravak bio ugodniji. Ono što je do-bro je to što su i ostali studenti spremni za nova poznanstva i iz dana u dan upoznajete sve više novih ljudi.

U Sloveniji su stvari zaista dobro organizovane, grad Kopar broji nešto više od stotinu studena-ta koji su na razmjeni i studentska organizacija u Kopru (ŠOUP) za svoje studente obezbjeđuje brojne događaje i jednodnevne izlete, kako bi se studenti brže upoznali kako sa državom Sloveni-jom i njenim običajima, tako i sa ostalim studen-tima na razmjeni, pa čak i sa slovenačkim studen-tima. Primjera radi, svakog ponedjeljka organi-zuje se Polyglot Café, gdje studenti na razmjeni jedni druge uče svoj maternji jezik, a zatim svi zajedno ispijaju piće i igraju pikado, stoni fudbal i sl. Još jedan zanimljivi događaj jeste Internatio-nal Evening, koji se organizuje svake srijede, pri čemu po unaprijed određenom rasporedu stu-denti iz odgovarajuće zemlje moraju da naprave prezentaciju o svojoj državi i moraju pripremiti neko od nacionalnih jela za studente iz drugih država. Crna Gora je svoje veče imala 11. aprila, ja i još jedan student koji je, takođe, iz Crne Gore, a studira u Portorožu (grad blizu Kopra) napravi-li smo prezentaciju i spremili kačamak, poslužili kobasicu iz Pljevalja, sir i nešto od brendiranih crnogorskih pića (Nikišićko pivo, vino Plantaža). Da je prezentacija bila uspješna, govori činjenica da su tri studenta posjetila Crnu Goru za vrije-me proljećnog raspusta. Ovo su primjeri samo nekih od događaja koji se organizuju više puta tokom sedmice. Ono što moram da naglasim je da i ljubiteljima dobrih studentskih žurki ovdje ne može biti dosadno, jer se organizuju tri-četiri puta sedmično.

Međutim, pored dobre zabave, Slovenija nudi zaista dobre uslove studiranja. Fakultet za me-nadžment u Kopru se nalazi u blizini Titovog trga i namijenjen je svim budućim menadžerima, mar-keting menadžerima, preduzetnicima i računo-vođama. Ono što je zaista velika prednost ovog fakulteta je u tome što ima posebne predmete na engleskom jeziku, tako da kada ste ovdje na razmjeni, možete da učite i slušate predavanja na engleskom, a ne na slovenačkom jeziku, što nije slučaj sa ostalim fakultetima u ovom gradu. Predmeti na ovom fakultetu se izučavaju dva mjeseca, a ono što se ovdje najviše boduje i što ima najveću vrijednost jeste prisustvo na času, aktivnost i zalaganje na času, pri čemu veliki broj bodova nose eseji, prezentacije i domaći zadaci. Naravno, polažete pismeni i usmeni ispit, ali ne možete očekivati visoku ocjenu, pa nekad čak ni prolaz, ako ne ispunjavate studentske dužnosti (prisustvujete predavanjima, radite eseje, aktivni ste na času i sl). Koliko je prisustvo na času važno dokazuje i činjenica da ne možete položiti pred-met ako niste bili prisutni na minimum 80 odsto predavanja. Kao i na fakultetu u Podgorici, i u Ko-pru su profesori spremni da vam pomognu oko svega i stoje vam na raspolaganju za sve što vam je potrebno.

Moj boravak na razmjeni se bliži kraju i mogu reći da je svaki dan bio poseban i drugačiji od pret-hodnog. Iskustvo studiranja van rodne zemlje je teško opisati u nekoliko pasusa, jer toliko toga se doživi i toliko toga se može reći i ispričati. Možda je najbolji način da se prijavite i iskusite sve ovo na sopstvenoj koži; vjerujte mi, nećete se poka-jati. Studiranje u inostranstvu nosi brojne pred-nosti kao što su upoznavanje se sa kulturama različitih zemalja, ostvarivanje brojnih kontaka-ta, činjenica da postajete nezavisniji, proširujete vidike i, što je najvažnije, vaš engleski postaje bolji iz dana u dan. Svi smo svjesni činjenice ko-liko je engleski jezik danas bitan, a pogotovo u poslovnom svijetu. Ukoliko ste čitajući ovaj tekst odlučili da se prijavite na neki od programa za razmjenu studenata, moja topla preporuka je da izaberete Sloveniju, jer ova država zaista nudi sve što je potrebno jednom studentu – dobru zaba-vu i dobro obrazovanje.

101

Polazak na fakultet, let ka nebeskom prostranstvu.

Nesigurno i bojažljivo širimo svoja krila, napuštamo svoja gnijezda i spremamo se za najtežu borbu u životu - borbu sa samim sobom.

Ulazimo u novo jato, sačinjeno od mnoštva ptica, tako različitih, a opet tako sličnih, u to jato ulaze ptići koji svoja krila tek šire, a to jato predvode ptice koje su raširile i učvrstile krila mnogim pti-cama čiji su let usmjerile tako da neke od njih sada i vladaju na određenim djelovima tog nebeskog prostranstva.

A mi tako mali, nesigurni, nejaki, a sa druge strane tako veliki, sigurni i jaki, ali u svom buntu prema zakonima i pravilima koji su osnov našeg leta, ne pronalazimo na samom početku prave putokaze, zapravo smo ih pronašli, ali ne želimo da ih slijedimo.

Na tom letu svjesni smo da naša krila neće biti sputavana od vjetra, kiše ili, pak, oluje već od drugih ptica, čiji se razlog postojanja ogleda up-ravo u ometanju leta drugih.

Nažalost, na početnom letu susrećemo se sa raznim iskušenjima, problemima, preprekama; razlog tome jesu određene predrasude, kao što su nečije gnijezdo, nečija krila i nečiji let. Nečiji let poštujemo, a nečiji podcjenjujemo, tako to, valjda, uvijek biva.

Već na prvim preprekama posustajemo, zastajemo, gubimo snagu i volju, neshvatajući da je i pad let i da je, zapravo, jedini način da očvrsnemo svoja krila da doživimo padove, ali i da ustanemo i opet nastavimo let, bogatiji za još jednu životnu pouku.

Međutim, kako svako zašto ima svoje zato, ubrzo shvatamo razlog i poentu našeg pada.

Utisci o fakultetuBožica Vujović

Fakultet doživljavamo kao utakmicu, a najveći strah u nama bude sudije, umjesto da se posveti-mo treningu i da radimo na našim vještinama kako bismo izdržali igru tokom cijele utakmice, a jednog dana i dobili zvanje konačnog pobjednika.

Na fakultetu saznajemo da su naše granice nebo, da svaka pročitana knjiga predstavlja stepenicu više ka ispunjenju naših ciljeva, kao i stepenicu više u kreiranju naše ličnosti, jer samo velikim trudom, borbom, učenjem ona može postati jedinstvena. I tako mi letimo, a onda i doživimo pad i opet sve u krug, to je taj lavirint, to je taj život. Zahvaljujući mnogim poukama saznajemo da uz znanje, bor-bu, vjeru, upornost i sunce ljepše sija, da mrak ima svoju boju, a bol svoje zašto.

Ono što nas uče ptice predvodnice jeste da nije bi-tan samo dolazak do cilja već i način na koji stižemo do njega, kao i da je naš cilj ispunjen samo ako na putu ka njemu ne ostavimo ni jednu mrlju koja bi bila loš trag, kako na toj putanji, tako i na našim krilima. Naša krila moraju postati čvrsta i jaka, ali ono što ne smiju promijeniti od samog početka jeste njihova čistoća i vrijednost kao takvih.

Svaki dan je još jedna nova stranica dnevnika našeg života, i zato moramo nastojati da ga ispišemo najljepšim djelima i najljepšim riječima, da iz sve-ga izvučemo neku životnu pouku kako bismo bili dostojni pridruživanju jednom takvom jatu.

Ako sebe posmatramo kao na razlomak A/B, gdje je brojilac ono što jesmo, a imenilac ono što mis-limo da smo, naši brojioci su dovoljno veliki da mi ulivaju nadu da ćemo jednog dana i mi širiti nečija krila, praviti gnijezda i predstavljati najjače i najčvršće gnijezdo, imati od koga da učimo, pa smo na dobrom putu ka ostvarivanju istog.

102

Studentska organizacija na Ekonomskom fakulte-tu u Podgorici, Savjet studenata Studija menad-žmenta, Vam predstavlja dio svojih najznačajnijih aktivnosti koje je sproveo ili u kojima je učestvo-vao u studijskoj 2011/12 godini. Za ovu studijsku godinu, imali smo velike planove, želje i ideje ali neke od njih nismo bili u mogućnosti da realizu-jemo. Ipak, trudićemo se da u narednoj studijskoj godini učinimo više za naše studente, Studije me-nadžmenta, Ekonomski fakultet i za naše društvo.

Kada: oktobar/novembar 2011;Gdje: Ekonomski fakultet Podgorica;Aktivnost: fotografsko takmičenje na temu „Stu-dentski život“

Na raspisanom konkursu za studente Ekonomskog fakulteta, pristigla je 31 fotografija. Fotografije su, kao što su pravila takmičenja nalagala, bile objav-ljene na društvenoj mreži Facebook gdje su slike sa najviše ‘’lajkova’’, nakon nedjelju dana od objav-ljivanja, ušle u drugi krug takmičenja. U drugom krugu, odluku o izboru tri fotografije koje će biti nagrađene donio je žiri u sastavu:

Rajko Todorović - Todor• , redovni profesor na FDU na Cetinju;Saša Popović• , profesor na Ekonomskom fa-kultetu u Podgorici;Relja Eraković• , dipl. filmski i televizijski sni-matelj, umjetnički fotograf, predavač na stu-dijskom programu Režija, na FDU na Cetinju;Balša Rakočević• , dipl. producent i umjetnički fotograf.

Žiri je izabrao tri najkreativnije fotografije a nagra-de su dodijeljene u petak 2. decembra 2011. slede-ćim studentima:

Prvo mjesto: Dijana Ločar • (Fotoaparat + po-klon paket firme Foto BONI)Drugo mjesto: Filip Rogošić • (Dva parfema BAR-KOD Parfimerije)Treće mjesto: Milica Janković • (Večera za dvi-je osobe u cafe-pizzeriji Venom)

Kada: 22. decembar 2011;Gdje: JU Zavod za školovanje i profesionalnu reha-bilitaciju djece i omladine;Aktivnost: „Njihov osmijeh, naša radost!“

Savjeta studenata Studija menadžmentau studijskoj 2011-12 godiniJelušić Stefan, predsjednik SSSM

Došli smo na ideju da realizujemo humanitarnu akciju za djecu sa posebnim potrebama, koja se nalaze u JU Zavod za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju djece i omladine. Tu se školuju dje-ca uzrasta od 6 do 18 godina, koja su mentalno zdrava, ali imaju neki fizički nedostatak. Savjet je u saradnji sa kompanijom “Klikovac DOO”, u čijem je vlasništvu hipermarket “Gold”, obezbijedio 64 no-vogodišnja paketića sa slatkišima za djecu koja su korisnici navedene ustanove, a na Ekonomskom fakultetu, u trajanju od dva radna dana (19. i 20. decembar), organizovano je i prikupljanje slatkiša od strane profesora i studenata. Željeli smo da bu-demo ujedinjeni u našoj različitosti i da stavimo do znanja da su djec sa posebnim potrebama prihva-ćena kao dio društva.

Kada: 12. i 13. mart 2012;Gdje: Investiciono Razvojni Fond;Aktivnost: Posjeta preduzećima

U dogovoru sa našim rukovodiocem Studija me-nadžmenta, dr Draganom Lajovićem, koji je ujed-no i predsjednik odbora direktora u IRF-u, reali-zovali smo ovu aktivnost za 10 studenata završne godine. Razgovarali smo sa pomoćnicima izvrš-nog direktora mr Branislavom Jankovićem i mr Nemanjom Nikolićem. Dublje su nam objasnili šta je zapravo IRF i kakva je njegova funkcija u crno-gorskog privredi. Saznali smo da je Fond, iako ga neki smatraju malim, ipak jedan od bitnih činilaca našeg privrednog razvoja. Sa vrijednošću kapitala od oko 100 mil. eura i nizom uspješnih projekata iza sebe, a takođe i sa opuštenom radnom atmos-ferom, ali u kojoj se znaju određena pravila, ovo je jedno od preduzeća koje sadašnji studenti, a bu-dući zaposleni prosto moraju da posjete i da vide šta ih jednog dana može očekivati na tržištu rada.

Kada: 12. april 2012;Gdje: Montenegroberza A.D. Podgorica;Aktivnost: Posjeta preduzećima

Razgovarali smo sa vršiocem dužnosti izvršnog direktora gospodinom Gojkom Maksimovićem, sa savjetnikom za listing i statistiku gospođom Milan-kom Šćekić i savjetnikom za informativne tehnoli-gije gospodinom Mirkom Markovićem.

103

Posle uvodnog istorijata gospodina Maksimovića i razbijanja određenih tabua na temu berze, stu-dentima je demonstrirano funkcionisanje same berze. Na velikom ekranu ispred sebe imali su uvid u srž tržišta crnogorskog kapitala, mogli su da vide trgovanje akcijama, obveznicama, ponudu jednih i tražnju drugih akcionara. Uz sve to gospođa Šćekić se potrudila da nam ništa od toga ne ostane neja-sno. Objasnili su nam šta je zapravo Montenegro-berza i kakva je njena uloga u crnogorskoj privredi. Studenti su paralelno sa tim dobili i objašnjenje šta znači tržište kapitala u globalu i njegovu ulogu u svjetskoj privredi.

Nakon ekonomske suštine berze, hardver tj. infra-strukturu same berze objasnio nam je gospodin Marković. Na jedan veoma praktičan način stu-denti su bili u prilici da saznaju funkcionisanje tr-žišta kapitala, dobili su mnogo znanja na tu temu, na kojem posle holivudskih kultnih filmova „Wall Street“ bi im možda i neki laik pozavidio.

Kada: 22. i 24. mart i 28. april 2012;Gdje: Park na Kruševcu, park šuma Gorica, Njego-šev park;Aktivnosti: Pošumljavanje i pripremanje terena za pošumljavanje

Našu pažnju je privuklo zimsko nevrijeme a pogo-tovo posljedice koje je ostavilo na naše parkove. S toga smo se pridružili akciji u parku na Kruševcu (organizatori - Ministarstvo poljoprivrede i rural-nog razvoja i list Dnevne Novine), a na Gorici smo bili samoinicijativno. Takođe, učestvovali smo i u DrvoUp akciji koji su organizovali „Tviteraši“ u Nje-goševom parku. Zasadili smo oko tridesetak sadni-ca na pomenutim lokacijama. Najbitnije je da smo se družili, stekli nova poznanstva i da smo uradili nešto korisno za našu zajednicu. Mislimo globalno, djelujemo lokalno!

Na kraju, želimo da se zahvalimo svim studentima i profesorima koji su učestvovali u našim aktivno-stima, a posebno i našim sponzorima i medijskim pokroviteljima. Ostaje nam želja da se i naredne godine družimo u okviru naših projekata, koji su već sada u fazi izrade.

104

U susret 14. junu, svjetskom Danu dobrovoljnih davalaca krvi, Savjet studenata Studija menad-žmenta je i ove godine dao svoj doprinos, u uto-rak 12. juna. Nastavili smo saradnju sa Zavodom za transfuziju krvi, Kliničko-bolničkog centra Crne Gore želeći da našu aktivnost učinimo tradicional-nom i iz godine u godinu uspješnijom.

Tridesetak studenata i četvoro zaposlenih sa Eko-nomskog fakulteta, odazvali su se našem pozivu da dobrovoljno daju krv, i time spasu nekome život. Zadovoljni smo što se ove godine povećao broj da-valaca, i što su nam se pridružili i zaposleni sa Fa-kulteta. Cilj nam je da podignemo svijest, posebno studentskoj populaciji, o pozitivnim efektima dava-

nja krvi, kako bi nas svake godine bilo sve više i više za donaciju ove najdragocjenije tečnosti.

Cjelokupna aktivnost je trajala od 09 do 11h i pro-tekla je uz dobro raspoloženje davalaca i bez većih problema. Nažalost, kao i ranije, bilo je i onih koji iz zdravstvenih razloga nisu mogli u tom trenutku da daju krv, ali i oni su podjednako doprinijeli akciji, svojom željom da daju dio sebe, za sreću drugih.

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem po-zivu i nadamo se da ćemo se družiti i na „Donacija krvi je donacija života 3“, ali i na ostalim aktivno-stima koje budemo organizovali u sledećoj studij-skoj godini.

Jelušić Stefan, predsjednik Savjet studenata Studija Menadžmenta

Donacija krvi je donacija života 2

105

IzdavačEkonomski fakultet Podgorica

Glavni i odgovorni urednikDoc. dr Dragan Lajović

Uređivački kolegijumProf. dr Milorad Jovović

Prof. dr Nikola GradojevićProf. dr Radmil Polenakovik

Prof. dr Srđan Redžepagićdr Dušan Dobromirov

mr Nemanja Nikolićmr Radivoje Drobnjak

mr Vladimir Vulićmr Nikola VulićOlja Stanković Bojan Tomčić

Adresa redakcije Jovana Tomaševića 37

81000 Podgorica, Crna Gora

Štampa3M Makarije

Tiraž300

www.ekonomija.ac.me