Činjenice koje treba objasniti - hub.hr · Na temelju novo konstruirane vremenske serije bruto domaćeg proizvoda po stanovniku u ovom radu se analiziraju obilježja sekularnog rasta

Činjenice koje treba objasniti:

analiza sekularnog rasta Hrvatske od 1952. do 2015. godine12

prof.dr.sc. Ivo Bićanić

Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta (od rujna 2016.)

[email protected]

Milan Deskar-Škrbić, mag.oec.

Erste&Steiermarkische bank d.d.

[email protected]

Jurica Zrnc, mag.oec.

Hrvatska narodna banka

[email protected]

SAŽETAK

Na temelju novo konstruirane vremenske serije bruto domaćeg proizvoda po stanovniku

u ovom radu se analiziraju obilježja sekularnog rasta Hrvatske od 1952.-2015. godine.

Rad obuhvaća 'socijalističko' i 'kapitalističko' razdoblje gospodarskog rasta Hrvatske te

predstavlja prvi rad u literaturi u kojoj se ekonometrijskim pristupom analiziraju

strukturni lomovi rasta te obrasci konvergencije između Hrvatske, zemalja nasljednica

Jugoslavije i odabranih europskih usporedivih zemalja. Rezultati istraživanja pokazuju da

su lomovi u stopama rasta zabilježeni 1980., 1994. i 2009. godine, pri čemu se lomovi

1980. i 2009. godine mogu pripisati određenim eksternim šokovima, dok je lom 1994.

godine manje jasan, ali se može objasniti stabilizacijom cijena i završetkom razdoblja

hiperinflacije. Analiza konvergencije je ukazala na veliku nestabilnost u odnosima među

zemljama, ali i činjenicu da Hrvatska nije uspjela ostvariti dugoročnu konvergenciju

prema razvijenijoj Sloveniji i Austriji. Temeljni zaključak rada je da Hrvatska nije uspjela

generirati Moderni ekonomski rast te da u 'kapitalističkom' razdoblju nikada nije uspjela

dostići stope rasta iz 'uspješnog socijalističkog' razdoblja od 1950.-1980. godine.

Ključne riječi: Hrvatska, sekularni rast, strukturni lomovi rasta, konvergencija

JEL: N14, C22

1 Stavovi izneseni u tekstu su isključivo osobni stavovi autora i ne odražavaju stavove institucija u kojima

su zaposleni. 2 Autori zahvaljuju dr.sc. Željku Ivankoviću i mr.sc. Velimiru Šonji na korisnim sugestijama i

komentariman

mailto:[email protected]

mailto:[email protected]

UVOD

Zadnji dostupni podaci raspoloživi sredinom 2016. godine omogućuju kliometričarima

analizu preko šezdeset godina duge i dovoljno pouzdane vremenske serije bruto domaćeg

proizvoda Hrvatske po stanovniku pa je moguće modernim ekonometrijskim alatima

istraživati sekularni (dugoročni) rast Hrvatske. Serija je osobito zanimljiva jer uključuje

38 godina 'socijalizma' i okruglih 25 godina 'kapitalizma'. Za tu seriju može se, naime, u

prvom koraku istraživati vremenska serija te varijable od 1952. do 2015. godine, a

kasnije je početi povezivati s prepoznatim podrazdobljima i drugim događajima. Cilj

ovoga rada je skroman i odnosi se samo na prvi korak.

Analiza će pokušati obraditi pet vidova te vremenske serije. Prvi je izračunati i analizirati

osnovna obilježja vremenske serije za cijelo razdoblje od 1952. do 2015. godine. Drugi

je, koristeći osobine serije, izračunati neke vrlo jednostavne projekcije. Treći je utvrditi

postojanje lomova koji bi odredili podrazdoblja, statistička i institucionalna, te ih

usporediti i staviti u okvire sekularnog rasta. Četvrti je izračunati konvergenciju

sekularnog rasta Hrvatske sa sekularnim rastom dva ad hoc izabrana gospodarstva

(Austrijom i Grčkom). Peti je izračunati odnose sekularnog rasta Hrvatske sa sekularnim

rastom ostalih zemlja nasljednica Jugoslavije. U četvrtom i petom neće se samo računati

konvergencija nego i lomovi u konvergenciji, odnosno datumi promjene režima iz

konvergencije u divergenciju i obrnuto.

Ovaj rad nije potpun i autori su svjesni zamjerki koje se mogu postaviti. Upitno je, na

primjer, koliko dobro odabrana varijabla (bruto domaći proizvod Hrvatske po stanovniku)

održava stupanj razvoja i veliku složenost promjena koje su se tijekom tog razdoblja

odvijale. Druge zamjerke tiču se konstrukcije dijelova vremenske serije, izbora

institucionalnih razdoblja i ad hoc odabranih zemalja za usporedbu te implicitnih

ograničenja izabranih jednadžbi koje se testiraju. Zbog važnosti tih zamjerki i potrebe

opravdanja ovdje izabranog postupaka na te će moguće zamjerke biti detaljno

odgovoreno u tekstu.

Unatoč tih ograničenja autori smatraju da je izabrani pristup dovoljno pouzdan i da

rezultati analize postavljaju okvire na koje treba odgovoriti bilo koja analiza sekularnog

rasta Hrvatske u promatranom razdoblju. Uobičajeno je smatrati da sekularni rast bruto

domaćeg proizvoda po stanovniku postavlja upravo takve okvire za druge analize poput

Krugman (1996), Maddison (2003) ili Oulton (2012). U tom smislu rezultati provedenog

istraživanja postavljaju skup 'činjenica dugoročnog rasta Hrvatske koje treba objasniti' jer

objašnjenje koje njih ne objasni uvjerljivo se ne može smatrati potpunim i prihvatljivim.

To nisu stilizirane činjenice, ali lako moguće da će takve postati.

Ovaj rad se naslanja na dva druga rada istih autora, Bićanić et al (2014) i Bićanić et al

(2016), ali se razlikuje od njih. Prvi se prvenstveno bavi Jugoslavijom, a drugi sa svim

zemljama nasljednicama. Ovdje je u središtu pažnje sekularni rast Hrvatske u razdoblju

koje objedinjuje oba spomenuta rada. U tom smislu je tamo razrađen postupak ovdje

predstavljen u dorađenom i proširenom obliku koji najprimjereniji za Hrvatsku.

Ovakve kliometrijske analize Hrvatske još nema. Što se razdoblja obuhvaćenog u ovom

istraživanju tiče postoje narativne povijesti Hrvatske koje uključuju i razdoblje koje je

ovdje istraženo (Goldstein, 2008) i postoji rad koji na valjani način izvodi vremensku

seriju, ali u njenoj analizi ne ide dalje od deskriptivne statistike( Tica, 2004). Postoje još

tri rada koji po ambicijama autora imaju cilj povezivanja narativnog opisa sa

deskriptivnom analizom sekularnog rasta, Stipetić (2012), Družić I. i Tica (2002) te

Družić G. (2009) te djelomično prilagođen rad Družić G. (2012). No zbog manjkavog

pristupa sva tri, koji se prvenstveno odnosi na nedostatak objašnjenja o konstrukciji

serije, oni ne mogu poslužiti kao čvrsta osnova za daljnje analize.

Analiza narativne povijesti 'socijalističkog' razdoblja je bogata (npr. Bilandžić (1979) i

ostali radovi istog autora), a postoje i radovi koji sadrže deskriptivnu statistiku

'socijalističkog', razdoblja (npr. Korošić, 1988, 1989, a za novije primjere vidi Sirotković

1990, 1993 ili Družić, 2012) no još nema radova koji na suvremeni način analiziraju

sekularni rast novijeg 'kapitalističkog' razdoblja. Što se narativnog pristupa tiče to je

jasno jer povijesna istraživanja prestaju kada arhivi prestaju biti dostupni, ali za

ekonomiste kojima trebaju podaci to čudi. Na primjer, prema znanju autora ne postoji niti

jedna analiza 25 godina ekonomskog razvoja tijekom 'kapitalizma'. Naravno, postoje

mnogi domaći radovi koji se bave pojedinim aspektima ekonomskog života Hrvatske,

transformacijom, privatizacijom, stabilizacijom, korupcijom, integracijom u EU itd., no

vrlo rijetko stavljaju odabrani aspekt gospodarskog života u međunarodni kontekst, a

pogotovo u kontekst zemalja nasljednica, pri čemu niti jedan u kontekst sekularnog rasta.

Uzevši u obzir raspoložive radove ovaj rad predstavlja prvi pokušaj: (i) analize

sekularnog rasta cijelog razdoblja od 1952. do 2015., (ii) korištenja suvremenog pristupa

kliometrijske analize vremenskih serija te (iii) detaljnije analize osnovnih osobina rasta

'kapitalističkog' razdoblja u samostalnoj Hrvatskoj. U tom smislu ova kliometrijska

analiza sekularnog rasta od 1952. do 2015. je prvi no sigurno je i zadnji ovakav rad.

U skladu s navedenim rad je podijeljen u pet dijelova. Nakon uvoda u prvom dijelu rada

se prikazuju osnovna obilježja korištenih podataka o dugoročnom bruto domaćem

proizvodu Hrvatske. U drugom radu se analiziraju osnovni pokazatelji sekularnog rasta i

prikazju se izračuni godina sustizanja odabranih zemalja i povratka na dugoročni trend. I

trećem dijelu se prikazuju rezultati analize strukturnih lomova u stopama rasta, a u

četvrtom dijelu rezultati analize konvergencije. Nakon petog dijela u kojem su analizirani

institucionalni lomovi, u šestom dijelu se iznosi zaključak.

1. VREMENSKA SERIJA BDP-A PO STANOVNIKU HRVATSKE OD

1952. DO 2015.

Svi izračuni u ovom radu temelje se na konstruiranoj vremenskoj seriji bruto društvenog

proizvoda po stanovniku Hrvatske od 1952. do 2015. izraženim u dolarima iz 2011.,

procijenjenoj prema metodologiju opisanoj u Dodatku 1. Međutim važno je istaknuti da

su istraživačima i prije konstrukcije nove serije na raspolaganju već bile četiri objavljene

serije bruto društvenog proizvoda Hrvatske po stanovniku koje bi se mogle proširiti na

razdoblje koje se ovdje analizira. Razlog za konstrukciju nove serije proizlazi iz

određenih nedostataka ranije objavljenih serija.

Dvije serije, Družić i Tica (2002) i Stipetić (2012) odnosno Stipetić (2002) ne

objašnjavaju postupak konstrukcije serije pa njihov rad nije provjerljiv. Treća serija Tica

(2004) koristi pažljivo objašnjen postupak 'backcastinga' za podatke prije 1990. pa je

serija pogodna za istraživanje sekularnog rasta. Prema Tica (2004) prosječna godišnja

stopa rasta od 1950. do 1987. u Geary-Khamis međunarodnim dolarima iz 1990. bila je

4,16% (ostale izračunate stope ne odnose se na razdoblje ovog rada pa se neće navoditi).

Međutim, serija Tica (2004) nije ovdje korištena jer je komparativna analiza važan dio

ovog rada. Za detaljniji opis osobina i nedostataka navedeve tri serije vidi Bićanić i Tuđa

(2014). Radovi Družić G. (2009 i 2012) preuzimaju spomenute podatke bez ograde.

Četvrta serija je ona Milanović (2013) koja nudi serije za sve zemlje nasljednice

Jugoslavije. Serija je rađena za bazu Groningen Growth Project koju je osnovao Angus

Maddison3. Pripremajući rad Bićanić et al (2016) autori su uočili neke nepravilnosti u toj

seriji glede podataka za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju, a s obzirom da se u četvrtom

odjeljku ovog rada uspoređuju staze rasta zemalja nasljednica Jugoslavije izgradili su

novu seriju za sve zemlje nasljednice koja ispravlja uočene nedostatke i omogućava

usporedbu. Potrebne su dvije napomene. Prva, kao u Tica (2004) i Milanović (2013) i

ovdje se koristi 'backacasting', pristup koji svakako ima značajnih nedostataka pa se radi

o računu i podacima koje treba unaprijediti. Drugo, još uvijek ne postoje opće prihvaćene

vremenske serije bruto društvenog proizvoda koje se izvode iz godišnjih podataka

zemalja nasljednica Jugoslavije pa tako ni za Hrvatsku pa izgradnja takve serija još

uvijek ostaje zadatak budućih istraživanja.

U ovom je radu dakle konstruirana nova, peta, vremenska serija bruto društvenog

proizvoda po stanovniku Hrvatske od 1952. do 2015. Prva godina određena prvim

dovoljno pouzdanim raspoloživim podatkom stope rasta, a zadnja najnovijim podacima u

vrijeme pisanja. Serija od 67 godina je neprekidna, ali podijeljena u dva institucionalna

razdoblja, prvo od 38 godina traje od 1952. do 1990. te se uvjetno može nazvati

'socijalističkim', a drugo traje 25 godina od 1990. do 2105. te se može uvjetno zvati

'kapitalističkim'. U prvom je Hrvatska dio Jugoslavije a u drugom samostalna zemlja.

Drugo razdoblje omogućava računanje promjena 25 godina nakon stjecanja samostalnosti

1990. U toj seriji nije sporan izbor agregata po stanovniku jer se tijekom razdoblja

stanovništvo Hrvatske nije bitno mijenjalo (prema popisima je na početku, 1953.,

Hrvatska imala 3.936 milijuna stanovnika, najviše je imala 1991. kada je bilo 4.784

3Koje su im potvrđene u pismenoj komunikaciji s autorom serije Brankom Milanovićem.

miliona stanovnika, a prema najnovijem popisu iz 2011 ima 11.6% manje odnosno 4.285

stanovnika). Sporan je izbor bruto domaćeg proizvoda. Ekonomisti dobro znaju

ograničenja te mjere, na što se upozorava u npr. UNDP (1993) gdje prvi puta predlažu

kompozitni Human Development index ili u novije vrijeme Stiglitz et al (2009) ili bogatu

literaturu iz ekonomike sreće. Unatoč tih znanih ograničenja njen izbor ima prednosti, ba

što upućuju Coyle (2014) ili Oulton (2012). U korist korištenja bruto domaćeg proizvoda

je i jaka 'moć tradicije' jer je izbor bruto domaćeg proizvoda još uvijek prevladavajući

izbor, a za potvrdu te teze je dovoljno pogledati radove Svjetske banke, Međunarodnog

monetarnog fonda ili Eurostata kojima je unatoč svega vremenska serija bruto društvenog

proizvoda po stanovniku još uvijek najvažniji agregat. U tom smislu bruto domaći

proizvod po stanovniku kao mjera ekonomske uspješnosti ima QWERTY osobinu,

naročito ako se uzmu povijesne serije. To jasno opisuje Krugman (1996:720): “bez obzira

koliko mogu [kritičari upotrebe BDP-a] tvrditi da je jednodimenzionalna mjera kao BDP

pregruba da obuhvati svu složenost stvarnosti, u praksi ne mogu naći niti jednu zemlju

čiji stupanj razvoja ta mjera ozbiljno krivo predstavlja.“ U skladu s tim autori smatraju da

temeljenje istraživanja sekularnog rasta na vremenskoj seriji bruto društvenog proizvoda

po stanovniku ne predstavlja bitno ograničenje.

Konstruirana vremenska serija bruto društvenog proizvoda Hrvatske po stanovniku u

dolarima iz 2011. od 1952. do 2015. prikazana je na Slici 1.1

Slika 1.1: Kretanje bruto društvenog proizvoda Hrvatske po stanovniku u dolarima iz

2011. od 1952. do 2015.

Izvor: procjena autora (prema metodologiji iz Dodatka D1)

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

19

52

19

55

19

58

19

61

19

64

19

67

19

70

19

73

19

76

19

79

19

82

19

85

19

88

19

91

19

94

19

97

20

00

20

03

20

06

20

09

20

12

20

15

2. SEKULARNI RAST HRVATSKE OD 1952. DO 2015.

Prosječna dugoročna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda po stanovniku od 1952. do

2015. može se računati na dva načina. Prvi je da se uzme početna vrijednost (1952.) i

zadnja (2015.) i prema formuli (D2.1) izračuna prosječna stopa rasta između te dvije

točke i pripiše cijelom razdoblju. Taj račun daje stopu od 3.3% godišnje. Drugi je da se

stopa računa iz linearnog trenda. Taj račun iz nagiba pravca trenda generira dugoročnu

stopu rasta bruto domaćeg proizvoda po stanovniku od 1952. do 2015. od 2.59%

godišnje. Obzirom da je prva godina (1952.) značajno ispod trenda a zadnja (2015.) malo

ispod drugi izračun korištenjem trenda daje manju stopu rasta (pravac koji ih povezuje je

strmiji od linearnog trenda). U ovom radu će se koristiti stopa rasta procijenjena na

temelju linearnog trenda, a prednosti takvog izbora su objašnjene u nastavku.

Tablica 2.1: Prosječne stope rasta i stope rasta linearnog trenda bruto domaćeg proizvoda

po stanovniku Hrvatske od 1952 do 2015

Podaci Godišnja stopa rasta

Početna i završna godina 3.3%

Linearni trend 2.6%

Izvor: izračun autora

Iako podaci o prosječnoj dugoročnoj stopi rasta od oko 3% mogu biti informativni, već

već prvi pogled na Sliku 1.1 pokazuje da postoje velike oscilacije u kretanju BDP-a po

stanovniku, a time i stopama rasta. Te oscilacije, koje ukazuju na nestabilnost, mjerene su

standardnom devijacijom stopa rasta tijekom desetljeća. Rezultati su dani u Tablici 2.2.

Tablica 2.2: Dekadne standardne devijacije stopa rasta Hrvatske

Dekada Standardna devijacije godišnjih stopa

rasta

1950.-1959. 0.08

1960.-1969. 0.03

1970.-1979. 0.02

1980.-1989. 0.03

1990.-1999. 0.10

2000.-2009. 0.04

2010.-2015. 0.03 Izvor: izračun autora

Računanje stope rasta daje vrlo ograničen opis vremenske serije pa su ekonomistima na

raspolaganju i drugi opisi. Prvi korak složenije analize je tražiti najbolji opis podataka

cijele serije. U tom smislu se vremenskoj seriji bruto domaćeg proizvoda po stanovniku

od 1952. do 2015. može pristupiti na tri načina. Prvi je da se računa linearni trend, drugi

je Hodrick-Prescottov filter (H-P filter), a treći da se procijeni najbolji polinom (u slučaju

Hrvatske najbolji je polinom četvrtog stupnja). Rezultati tog računa prikazani su na Slici

2.2, a odstupanja svake procjene od trenda na Slici 2.3, pri čemu su korištene formule

navedene u dodatku D2. Polinomi i filteri su nelinearni pa za njih nema smisla računati

sekularnu stopu rasta.

Slika 2.2: Procjena trenda vremenske serija Društvenog proizvoda po stanovniku

Hrvatske od 1953. do 2015.

(a) linearni trend (b) Hodrick-Prescott filter

(c) polinomska procjena


Slika 2.3: Odstupanje izvorne serije iz od trenda (a) linearni trend (b) Hodrick-Prescott filter

(c) polinomska procjena


Iz Slike 2.3 se vidi da H-P filter daje najmanje odstupanja od procijenjene krivulje, a

linearni trend najveća. To je jasno jer je formula za H-P filter, kao što pokazuje jednadžba

(D2.3) sastavljena tako da maksimalno 'izgladi' seriju i ukloni utjecaj šokova i ciklusa na

trend jer je tekuća vrijednost ponderirana sredina ranijih. Unatoč manjih odstupanja

polinom i H-P filter se ne koriste koliko i linearni trend. Tri su razloga za to. Prvi je

osobina da umanjuju utjecaj ciklusa. Dapače, s H-P filterom je izgrađen da ciklus nestane

dok jednadžba linearnog trenda po pretpostavci ističe ciklus. Obzirom da je kapitalističko

gospodarstvo po svojoj prirodi ciklično pristup koji 'pegla' cikluse se može smatrati

pristupom s ozbiljnim nedostatkom u prepoznavanju trajanja ciklusa ili podrazdoblja.

Drugi je da zbog zakrivljenosti ne omogućavaju računanje sekularne stope rasta i vrlo

korisnih računa koje postojanje sekularne stope rasta omogućava, a tiču se projekcija

budućeg rasta. Treći je da H-P filter i polinom višeg stupnja ukazuje na sekularno

usporavanje. To je vrlo jak zaključak koji se ne tiče samo Hrvatske nego se raspravlja u

okvirima sekularnog rasta svjetskog gospodarstva nakon Velike recesije od 2008.

Sekularno usporavanje je još uvijek nedokazana nova opća osobina sekularnog rasta koja

dobiva sve više pobornika poput Rodrik (2013), Tuellings i Baldwin (2014), Eichengreen

et al. (2015). To su ujedno i tri glavne prednosti linearnog trenda. Još dvije se tiču što je

linearni trend najpogodniji za računanje konvergencije i projekcija rasta i što se najbolje

može povezati s modelima rasta.

Linearni trend omogućava računanje sekularne stope rasta što dozvoljava lako računanje

još dva rezultata. Prvi je projekcija rasta. Obzirom da je vrijednost bruto domaćeg

proizvoda po stanovniku 2015. bila ispod trenda može se računati vrijeme potrebno za

vraćanje na trend. Naravno, vraćanje na trend je moguće samo ako su stope rasta veće od

sekularnih, a u slučaju Hrvatske one moraju biti veće od 2,59%. Račun je okvirni iz dva

razloga. Prvi jer se pretpostavlja da se sekularna stopa ne mijenja tokom sustizanja što

sigurno nije točno i drugi što pretpostavlja nepromijenjenu stopu rasta tokom sustizanja

što ne mora biti točno. Bez obzira na ova ograničenja ovaj je pristup standardan u analizi

dugoročnog rasta. U tom računu se računaju dvije varijable: stopa rasta sustizanja za

određeni broj godina ili godine sustizanja za određenu stopu rasta, pri čemu jedna od tih

veličina mora biti egzogena. Pritom treba istaknuti da za ove projekcije nije potrebno

koristiti stopu rasta stanovništva. Ona je potrebna ako se želi izračunati stopa rasta bruto

domaćeg proizvoda jer je ta stopa jednaka zbroju stopa rasta bruto domaćeg proizvoda po

stanovniku i stope rasta stanovništva. Obzirom da stanovništvo Hrvatske stagnira i da nije

izgledno njeno povećanje stope rasta bruto domaćeg proizvoda i onog po stanovniku su

zanemarivo različite. Primjer jednostavnog računa za postojane godišnje stope rasta od

3% i 5% te stopa rasta potrebna za sustizanje unutar 5 i 10 godina dane su u Tablici 2.3.

Tablica 2.3:Projekcije rasta vremena i stopa rasta za vraćanje na trend

Računanje broja godina potrebnih za vraćanje na trend za dane stope rasta

3%

5%

Računanje stope rasta za dani broj godina potrebnih za vraćanje na trend

5 godina

10 godina


Drugi rezultat je usporedba sekularne stope rasta Hrvatske s onima drugih zemalja.

Većina standardnih udžbenika rasta ima tablice raspodjele gospodarstva prema visini

prosječne stope rasta duljeg razdoblja. Jedan od njih je i Weil (2013:35) koji daje stope

rasta za razdoblje od 1975. do 2009. U usporedbi s drugim zemljama sekularna stopa

rasta Hrvatske se ne ističe po visini i daleko je manja od najviših stopa rasta Kine,

Bocvane ili Indije. Iz takvih odnosa ne treba zaključiti da su navedene zemlje nužno

uspješnije od Hrvatske, pogotovo ako vrijedi apsolutna ili uvjetna β-konvergencija gdje

po prirodi stvari manje razvijena gospodarstva imaju bitno veće stope rasta koje se

smanjuju s razdaljinom od njihove staze ravnotežnog rasta.

Zanimljivo je stope rasta cijelog razdoblja Hrvatske usporediti s onima ostalih zemalja

nasljednica Jugoslavije (osim Kosova za koje nema pouzdanih podataka) i izabranih

'repera' (eng. benchmark) Austrije i Grčke. To je prikazano na Slici 2.3 koja uspoređuje

sekularne stope rasta Hrvatske i zemalja nasljednica Jugoslavije te Grčke i Austrije. To je

skupina zemalja za koju će se kasnije računati konvergencija. Promatra li se cijelo

razdoblje Hrvatska sustiže razvijeniju Austriju i Grčku, a odvaja se od Srbije i Bosne i

Hercegovina. No razvijenija Slovenija udaljuje se od Hrvatske dok je manje razvijene

Makedonija i Crna Gora sustižu. Kako se ti odnosi mijenjaju kroz vrijeme i koja

podrazdoblja se mogu prepoznati predmet je slijedeća dva odjeljka.

Slika 2.3: Stope rasta od 1952. do 2015. Hrvatske, zemalja nasljednica Jugoslavije i

Austrije i Grčke


Ovakvo vrlo jednostavno računanje projekcija dozvoljava još jedan račun. Zbog

usporedivosti on se ne može izvoditi iz trenda ili ovdje korištenih brojeva, ali ga zbog

zanimljivosti vrijedi analizirati. Radi se o ponavljanju računa potrebnog za Tablicu 2.2

gdje se računaju godine potrebne za postizanje određene vrijednosti uz egzogeno

odabrane stope rasta. No umjesto vraćanja na trend računa se sustizanje stupnja razvoja

ad hoc odabranih zemalja EU, Slovenije i Austrije te prosjeka EU. U tom izračunu, zbog

sličnosti kretanja stanovništva u odabranim zemljama te analize per capita veličina, nije

potrebno u obzir uzimati stope rasta stanovništva, kao i ranije. Tijekom vremena te

vrijednosti i same rastu pa je za Sloveniju izabrana stopa rasta od 3% (jer konvergira

razvijenima), za prosjek od 2%, a za Austriju 1,5% (jer razvijeniji imaju manje stope

rasta). Rezultati ovog računa dani su u Tablici 2.4.

Tablica 2.4:Račun broja godina potrebnih za sustizanje ad hoc izabranih EU gospodarstva

Slovenija (stopa rasta 3%)

Austrija (stopa rasta 1,5%)

EU prosjek (stopa rasta 2%)

Početna vrijednost 18 093 38 541 27 394

2% Povećanje zaostatka 170 godina Nikad, paralelni rast

3% Nikad, paralelni rast 57 godina 53 godina

5% 25 godina 25 godina 18 godina

Izvor: redak 2 Eurostat, ostali podaci izračun autora

Ovo su ograničeni rezultati koji se mogu izvesti iz sekularne stope rasta. Zanimljiviji su

računi slijedeća dva odjeljka koji se bave lomovima, odnosno dijele cijelo razdoblje na

podrazdoblja i konvergenciju preciznije računato nego u gornjim projekcijama.

3. ANALIZA STRUKTURNIH LOMOVA

Trendovi sekularnog rasta iz odjeljka 2 dobro opisuju vremensku seriju od 1952. do 2015.

Međutim, tijekom promatranog razdoblja hrvastkoj gospodarstvo je bilo izloženo

mnogim 'šokovima'. Osim samostalnosti bilo je naglih političkih i institucionalnih

promjena, ratova, bojkota i velika promjena društveno-ekonomskog sustava. Sama

činjenica da su postojali mnogi šokovi nije dovoljna da bi mogli tvrditi da dugoročni

trend rasta gospodarstva Hrvatske nije stabilan. Naime, niz zemalja (većinom zapadnih)

pokazao je snažnu otpornost na različite šokove koji tijekom povijesti nisu promijenili

njihove dugoročne stope rasta. S druge strane, za zemlje u razvoju je karakteristična

nestabilnost dugoročnih stopa rasta (Pritchett, 2000; Pritchett i Summers, 2014). Ipak,

čak i neformalni pregled serije realnog bruto domaćeg proizvoda po stanovniku na Slici

1.1 upućuje na to da bi hrvatsko gospodarstvo moglo pripadati u grupu zemalja s

nestabilnim dugoročnim stopama rasta gospodarstva. Cilj ovog odlomka je utvrditi

postoje li lomovi odnosno točke prekida ili diskontinuiteta na stazi sekularnog rasta.

Za takvu analizu je razvijen niz testova. Prvi, Quandt-Andrewsov test, imao je veliki

nedostatak jer je mogao je prepoznati samo jedan lom. Rješenje tog nedostatka nudi Bai-

Perronov test (Bai i Perron 1998, 2002), koji omogućava prepoznavanje višestrukih

lomova, koji je primijenjen u ovom radu, a osnovne osobine testa opisane su u Dodatku

2.

Prije iznošenja i interpretacije rezultata, valja upozoriti na dva metodološka ograničenja

navedenog pristupa. Prvo, kritične vrijednosti testova koje preporučaju Bai i Perron

(2002) su valjane samo asimptotski. To znači da je za pouzdanost testa ključno imati

dugu seriju. Iako je ovo analiza dugog roka, serija ima 63 opažanja, što nije osobito velik

uzorak. Često se nedostatak broja opažanja može riješiti uzimanjem kvartalnih podataka

no to ovdje nije bilo moguće jer ih za veći dio razdoblja nema. Drugo, Antoshin, Berg i

Souto (2008) ukazuju da ovaj tip testa pokazuje malu snagu u malim uzorcima. Uzevši

navedeno u obzir, slijedimo Jones i Olken (2008) koji prihvaćaju nedostatke navedenog

testa i promatraju prepoznate promjene režima kao podskup "stvarnih" strukturnih

lomova u seriji.

Da bi se koristila formula Bai-Perronovog testa (D2.6) potrebno je pretpostaviti

maksimalni broj lomova, a zbog dužine serije i turbulentnosti vremena odabrano je

najviše 5 mogućih lomova. Iz izvornih podataka Bai-Peronov test procjenjuje stope rasta

vremenske serije, u ovom slučaju bruto domaćeg proizvoda Hrvatske po stanovniku.

Procijenjene godine početka novog, drugačijeg režima rasta na temelju Bai i Perron

metodologije su 1980., 1994. i 2009. (od 5 mogućih). Rezultati primjene Bai-Perronovog

testa dani su u Tablici 3.1 i Slici 3.1.

Tablica 3.1: Godine loma stopa rasta procijenjena bruto domaćeg proizvoda Hrvatske po

stanovniku od 1952. do 2015.

Razdoblje 1952 -

1979

1980.

1980 -

1993

1994.

1994 -

2008

2009. 2009 -

2015

Stopa

rasta

6% LOM -3% LOM 5% LOM 0%


Slika 3.1: Izvorna i procijenjena stopa rasta bruto domaćeg proizvoda Hrvatske po

stanovniku od 1952 do 2015.


Prva snažna promjena u rastu hrvatskog gospodarstva je 1980. s kojom je završeno

razdoblje snažnog gospodarskog rasta. Nakon 1980. stope rasta usporavaju s prosječnih

5% 1970-ih da bi potom stagnirale 1980-ih te snažno pale tijekom prvih godina

osamostaljenja. Druga promjena režima rasta je bila 1994. kada stope rasta ponovno

ubrzavaju, iako je u narednom razdoblju rast bio vidljivo sporiji nego prije 1980. Period

snažnog rasta ponovno je prekinut nepovoljnim šokom koji, počevši s 2009. godinom,

(treća promjena režima) izaziva jak pad, a potom je vidljiv tek slab oporavak gospodarske

aktivnosti.

Zbog prirode Bai-Perronovog testa ima razloga skratiti vrijeme analize do 2008. godine,

prije izbijanja Velike recesije. Razlog je što nakon 2008. recesija u Hrvatskoj ima osobine

srednjoročne stagnacije i režim rasta je isti kao i osamdesetih pa Bai-Perroov

metodologija možda ne prepoznaje dovoljno lomove u devedesetim. Za ovako skraćeno

razdoblje točke loma postaju 1962., 1978.i 1994, a rezultati su prikazani u Tablici 3.2.

Tablica 3.2: Godine loma stopa rasta procijenjena bruto domaćeg proizvoda Hrvatske po

stanovniku od 1952. do 2008.

Razdoblje 1953.-

1961.

1962. 1962.-

1977.

1978. 1978.-

1993.

1994. 1994.-

2008.

Stopa

rasta

8,1% LOM

5,4% LOM

-1,4 % LOM 5,5%


Broj lomova u oba računa ostaje isti. Za obje serije dva loma se skoro poklapaju, krajem

sedamdesetih i sredinom devedesetih. No u cijelom uzorku se 2009. pojavljuje kao lom, a

u skraćenom se nova godina loma javlja 1962. Zanimljivo je, kao što će biti pokazano u

petom odjeljku, da se obje godine mogu povezati sa šokovima.

U gornjem računu Bai-Perronov test od najviše 5 mogućih lomova prepoznaje 3. No

zanimljivo je pitanje kakvi su rezultati ako se broj lomova ograniči na 1. U tom slučaju je

lom bio 1980., a istu godinu daje i ranije spomenuti Quandt-Andrews test.

4. ANALIZA KONVERGENCIJE

U trećem odjeljku istraživani su lomovi na stazi sekularnog rasta Hrvatske. U tom dijelu

lomovi su bili osobina staze rasta jednog gospodarstva, u tom slučaju hrvatskog. Osim

samostalnog promatranja osobina staze sekularnog rasta Hrvatske zanimljivo je istražiti

odnose Hrvatske staze rasta sa stazama rasta drugih gospodarstva. U tom se slučaju radi o

usporedbi i odnosima dvije ili više staze rasta. Uobičajeno je takvo istraživanje nazvati

analizom konvergencije (mada se može raditi i o divergenciji).

Analiza konvergencija je standardna analiza u istraživanju dugoročnog rasta jer prvi

moderni model rasta (Solow iz 1956) ima vrlo jake zaključke o konvergenciji. U tom

modelu je staza rasta stabilna pa sva gospodarstva konvergiraju na tu stazu. U

primijenjenoj analizi konvergencije se onda gleda da li odabrana gospodarstva dugoročno

konvergiraju nekoj zajedničkoj stazi rasta. Da bi se mogla analizirati konvergencija

potrebne su duge serije, koje su 'očišćene' od utjecaja ponavljajućih ciklusa i singularnih

šokova. Najčešće se provodi istraživanje konvergencije odabrane grupe zemalja. Tako se

može istraživati i konvergencija na razini 'svijeta' pa promatrati globalna konvergencija

svih zemalja ili po nekom ključu izabrati ograničeni broj zemalja. Rezultati takvih

istraživanja ne daju jasni odgovor.

Neki autori, kao na primjer Pritchett (1996) ili Milanović (2005), uočavaju divergenciju.

Drugi, poput klasičnih radova teorije konvergencije Barro i Sala-i-Martin (1992) te Barro

i Sala-i-Martin (1994), uočavaju konvergenciju, a obzirom da se ona odvija na razini

svijeta nazivaju je bezuvjetnom ili apsolutnom β-konvergencijom. Druga mogućnost je

promatrati samo odabrane grupe zemalja izabranih po nekom kriteriju i onda vidjeti da li

slične zemlje konvergiraju, a ukoliko konvergiraju to se naziva uvjetnom β-

konvergencijom. U tim okvirima vrlo su važna mnoga istraživanja koja analiziraju Zlatno

doba europskog rasta kada je Zapadna Europa konvergirala Sjedinjenim državama (npr.

prvi rad iz te bogate literature Abramovitz (1986, 1997) ili noviji Crafts (1995), Toniolo

(1998) ili Vonyó (2008).

U okvirima Europe posebno je zanimljivo gledati postoji li konvergencija unutar

Europske unije odnosno da li se razlike unutar unije smanjuju ili ne. Posebno je

zanimljivo da ako konvergencija postoji, do koje mjere se može pripisati Europskoj uniji,

njenom ustroju ili politikama regionalnog izjednačavanja. Može se onda, na primjer,

gledati konvergencija zemalja srednje i istočne Europe, vidi Estrin i Uraga (1997),

članica Europske unije, vidi na primjer (Gill i Raiser (2012)). Ovdje rezultati ukazuju da

je donedavno Europa funkcionirala kao konvergencijski klub, ali uz manja prelijevanja

do kojih će doći nakon Velike recesije nastavak konvergencije više nije siguran. Treći

pristup analizira veći broj zemalja i prepoznaje osobine po čemu slične zemlje

konvergiraju na zajedničku stazu. Na taj način se iz većeg broja zemalja prepoznaju

klubovi konvergencije, vidi Quah (1996, 1997) ili Ben David (1998).

Bilo bi jako zanimljivo vidjeti kako se Hrvatska uklapa u te opće empirijske pravilnosti

konvergencije, da li konvergira 'svjetskoj' stazi rasta po pravilima apsolutne β-

konvergencije ili je u pitanju uvjetna β-konvergencija te kojim klubovima konvergencije

pripada. Takva se istraživanja, međutim, ovdje neće provoditi. Razloga je mnogo, a među

njima se dva posebno ističu. Prvi je što nema dovoljno podataka jer se konvergencija

Hrvatske prije samostalnosti i poslije nje kada je, među inim, dobila gospodarski

suverenitet kojeg do tada nije imala, ne može zajedno promatrati. Drugi je da je 25

godina premala serija za pouzdane rezultate ovakvih istraživanja konvergencije.

U ovom odjeljku cilj će biti skromniji i koristiti će se drugačiji pristup konvergenciji koji

nije nepoznat istraživačima konvergencije i koji nije nimalo manje zanimljiv. Umjesto

konvergencije grupe zemalja istraživati će se konvergencija parova zemalja. Standardni

pristup ovom mjerenju dali su Bernard i Durlauf (1996) i on će se ovdje koristiti.

Osnovne osobine ovakvog pristupa objašnjene su u Dodatku 2. Odnosi staza rasta dva

gospodarstva mogu imati 5 oblika koji su prikazani na Slici 4.1.

Slika 4.1: Odnosi staza rasta parova gospodarstva

Izvor: autori

Odnosi stopa rasta dva gospodarstva se ne moraju mijenjati, mogu se poklapati kao u

Slici 4.1(a) ili staze mogu biti paralelne kao u Slici 4.1(b). U drugim slučajevima se

odnosi mijenjaju, a možemo ih podijeliti na konvergenciju odnosno sustizanje i

divergenciju odnosno razdvajanje. U slučaju (c) iz Slike 4.1 Hrvatska se približava stazi

rasta razvijenijeg gospodarstva, što nazivamo pozitivnom konvergencijom odnosno

sustizanjem. U Slici 4.1 (d) Hrvatska konvergira ali sada smanjenjem stope rasta što se

može tumačiti kao negativna konvergencija. Posljednje dvije slike prikazuju dva oblika

divergencije, pozitivnu 4.1(e) ako se Hrvatska ubrzanjem rasta udaljava od usporedive

zemlje ili negativnu 4.1(f) ako je divergencija uzrokovana usporavanjem rasta Hrvatske.

S hrvatskog stajališta to je najgori slučaj jer Hrvatske ne dijeli za zemljom od interesa

ubrzanje rasta i propušta priliku ubrzanja.

Koristeći formulu (D2.8) usporedbe su ograničene na uspoređivanje dvije staze raste,

Hrvatske i one odabranog drugog gospodarstva (koje će se nazvati 'zemljom od interesa').

Dakle, analiziraju se odnosi staza rasta dva gospodarstva tijekom razdoblja od 1952. do

2015., a za usporedbu su odabrana gospodarstva zemalja nasljednice Jugoslavije i dva ad

hoc odabrana repera ('benchmarka'). Sve zemlje nasljednice (osim Kosova zbog

nedostatka podataka) su odabrane jer su na taj način objedinjena sva iskustva nastala

raspadom Jugoslavije. Sve zemlje nasljednice izašle su iz istog institucionalnog okvira i

nakon 1990.razvijaju svoj put i tako predstavljaju lepezu mogućnosti koje su generirane

raspadom. Vrlo brzo su to postala prepoznatljivo različita gospodarstva i to ne samo zbog

Ratova jugoslavenskog nasljeđa nego zbog izbora staze rasta koje su odabrale, vidi

Bićanić (1996). Dva repera su ad hoc odabrana. Jedan je Austrija jer omogućava analizu

odnosa hrvatske staze rasta i one zemlje jezgre, odnosnozemlje najrazvijenijeg dijela

Europske unije. Tome treba dodati i psihološke poticaje uspoređivanja s Austrijom,

zemljom s kojom su mnogi građani upoznati, ne samo zbog povijesti. Drugi reper je

Grčka jer je u istom dijelu Europe i sličnog stupnja razvoja, ali nije imala socijalističko

iskustvo i od članstva u EU sedamdesetih je crpila prednosti europske konvergencije. U

tom smislu je i ona zanimljiva za usporedbe.

Za promatranje konvergencije parova potrebno je generirati seriju koja opisuje odnos

staza rasta. Ta serija je godišnja razlika bruto domaćeg proizvoda po stanovniku između

Hrvatske i zemalja od interesa. Ovako konstruirane su prikazane na Slici 4.2.

Slika 4.2. Razlika u BDP per capita između Hrvatske i zemalja od interesa

Napomena: varijable su označene tako da predstavljaju razliku između per capita dohotka Hrvatske (HR) s

ostalim zemljama: Bosnom i Hercegovinom (BH), Crnom Gorom (CG), Makedonijom (MK), Srbijom (RS),

Slovenijom (SI), Austrijom (AUS) te Grčkom (GR)

Izvor: autori

Samo u ovom obliku linije na Slici 4.2 nisu osobito zanimljive. Potrebno je prepoznati

neke pravilnosti u odnosima staza rasta parova zemalja, koje će odrediti lom u obrascima

konvergencije, odnosno promjene režima odnosa između dvije zemlje, recimo prijelaz iz

konvergencije u divergenciju. Lomovima konvergencije pristupit će se na isti način kao i

u Odjeljku 3, odnosno u provede se utvrđivanje lomovi upotrebom Bai-Perron testa.

4.1. Empirijski određeni lomovi u konvergenciji

Empirijski se lomovi određuju na isti način kao i ranije, na temelju formule D2.7. Ovdje

se vremenske serija jedne zemlje zamjenjuje s vremenskom serijom razlike dohotka

parova gospodarstva iz Slike 4.2 podvrgnute su Bai-Perron test s konstantom i trendom s

maksimalnim brojem od 5 lomova, budući da se radi o relativno dugom razdoblju s

brojnim ekonomskim i institucionalnim promjenama te internim i eksternim šokovima

pa bi manji broj lomova favorizirao isključivo one najsnažnije, dok su i drugi mogli imati

značajan utjecaj na konvergenciju. Pet lomova je odabrano i u poglavlju 3, gdje se Bai-

Perron test primjenjuje na stope rasta bruto domaćeg proizvoda. Međutim, za razliku od

lomova u stopama rasta, gdje jednadžba od pet mogućih prepoznaje tri loma, u slučaju

razlike u razinama bruto domaćeg proizvoda jednadžba prepoznaje pet lomova. Tablica

4.1 prikazuje rezultate tog postupka po zemljama, a Slika 4.3 prikazuje broj slučajeva

lomova u pojedinim razdobljima.

Tablica 4.1. Empirijski određeni lomovi u konvergenciji

Zemlja od interesa Godine loma staze rasta Hrvatske i

zemlje od interesa

Bosna i Hercegovina 1968, 1978, 1991, 1999, 2009

Crna Gora 1971, 1980, 1988, 1996, 2006

Makedonija 1964, 1978, 1989, 1995, 2009

Srbija 1959, 1978, 1994, 1999, 2009

Slovenija 1967, 1980, 1990, 1999, 2012

Austrija 1978, 1988, 1994, 1999, 2010

Grčka 1970, 1987, 1995, 2007, 2011


Slika 4.3. Broj slučajeva u kojima su zabilježeni lomovi po godinama


Od pojedinačnih godina, najveći broj lomova je zabilježen 1978. (četiri), 1999. (četiri) te

2009. godine (tri). Iz prikazanih rezultata se može vidjeti kako je najveći broj lomova

zabilježen u dvogodišnjem razdoblju od 1978.do 1980, zatim četverogodišnjem razoblju

od 1987. do 1991. i trogodišnjem razdoblju od 2009. do 2012. Godine. U svakom od tih

razdoblja bilo je zabilježeno šest lomova u konvergenciji.

Ove godine se mogu tumačiti na sljedeći način – 1978. godina najvjerojatnije predstavlja

početak sekularnog usporavanja koje je trajalo kroz 1980e (vidi peti odjeljak), 1999.

godina, nakon poslijeratne obnove i bankarske krize počinje ubrzanje rasta u Hrvatskoj

(izgradnja autocesta i pozitivan ekonomski sentiment u EU početkom 2000-ih) te 2009.

godina kao početak recesije i dugogodišnje stagnacije u Hrvatskoj.

4.2 Konvergencija staza rasta za ad hoc izabrana razdoblja

U Odjeljku 4.1 su godine lomova određene Bai-Perron testom. Slijedeći pristup je da se

promatraju promjene odnosa staza rasta za ad hoc izabrana razdoblja. Zbog lakše

usporedivosti izabrana su ista razdoblja kao i u Odjeljku 3. To su cijelo razdoblje (1952.-

2015.) te dva podrazdoblja prema društveno-ekonomskom uređenju. Prvi je 'socijalizam'

od 1952. do 1989., a drugo 'kapitalizam' od 1990. do kraja razdoblja. U obadva

podrazdoblja moguće je prepoznati 'uspješniji' dio. U slučaju 'socijalizma' to je od 1952.

do 1980., odnosno prije stagnacije osamdesetih. U slučaju 'kapitalizma' to je od 1995. do

2008., odnosno nakon Domovinskog rata i prije Velike recesije. Posebno je istaknuto

razdoblje od 1995. do 2015. koje se može nazvati mirnodopski 'kapitalizam'.

U Tablici 4.4.su prikazani sažeti rezultati analize prisutnosti jediničnog korijena po

razdobljima. Zbog ekstenzivnosti ispisa pojedinačne rezultate unit-root testova je moguće

dobiti na zahtjev. Zaključci o smjeru divergencije ili sustizanjuse donose na temelju

predznaka vezanog uz trend (i relativnu poziciju Hrvatske), a prikazuju se samo

statistički signifikantni rezultati – ukoliko nije identificiranastacionaranost, a varijabla

trend se ne pokaže statistički signifikantnom ne može se donijeti jasan zaključak o

obrascu konvergencije, odnosno postoji velika vjerojatnost da u njemu postoje značajne

promjene u analiziranom periodu (najčešće se radi o ubrzanju divergencije ili sustizanja

pa linearni trend više nije adekvatna aproksimacija serije).

Tablica 4.4. Obrasci konvergencije u odabranim razdobljima

RAZDOBLJE OBILJEŽJE OBJAŠNJENJE

CIJELO RAZDOBLJE 1952.-2015. Cijelo razdoblje Nije zabilježen niti jedan slučaj paralelne staze rasta ili

postignute konvergencije.

Hrvatska je povećavala prednost pred BiH,

Makedonijom i Srbijom

Slovenija i Austrija povećavaju prednost pred

Hrvatskom.

Ne mogu se donijeti jednoznačni zaključci za Crnu Goru

i Grčku. OSNOVNA PODRAZDOBLJA 1952.-1990. 'Socijalističko razdoblje' Hrvatska i Grčka dijele zajedničku stazu rasta.

Hrvatska je povećavala prednost pred BiH, Crnom

Gorom, Makedonijom i Srbijom.

Ne mogu se donijeti jednoznačni zaključci za Austriju i

Sloveniju. 1990.-2015. 'Kapitalističko' razdoblje Nije zabilježen niti jedan slučaj paralelne staze rasta ili


Hrvatska je povećavala prednost pred BiH i Srbijom.


Hrvatskom.

Ne mogu se donijeti jednoznačni zaključci za

Makedoniju, Crnu Goru i Grčku. 'USPJEŠNA

PODRAZDOBLJA

1952.-1980. Uspješni 'socijalizam' Nije zabilježen niti jedan slučaj paralelne staze rasta ili


Hrvatska je povećavala prednost pred BiH, Crnom

Gorom, Makedonijom i Srbijom.


Hrvatskom.

Ne mogu se donijeti jednoznačni zaključci za Grčku. 1995.-2008. Uspješni 'kapitalizam' Zbog vrlo kratke serije nje moguće formalno testirati

obrasce konvergencije, ali se iz Slike 4.2 mogu donijeti

sljedeći zaključci:

Hrvatska i Grčka dijele zajedničku stazu rasta.

Hrvatska povećava prednost pred BiH, Srbijom i

Makedonijom.

Hrvatska počinje sustizati Austriju.

Slovenija povećava prednost pred Hrvatskom.

Ne mogu se donijeti jednoznačni zaključci za Crnu Goru

(lom 2006., kada Crna Gora počinje sustizati Hrvatsku). 1995.-2015. Mirnodopski 'kapitalizam' Hrvatska i Austrija te Hrvatska i Slovenija dijele

zajedničku stazu rasta.

Hrvatska gubi prednost pred Crnom Gorom.

Ne mogu se donijeti jednoznačni zaključci za ostale

zemlje.

Iz zbirnih rezultata analize jediničnog korijena moguće je uočiti neke pravilnosti.

Ako se promatra cijelo razdoblje od Hrvatske su 'bježali' razvijeniji (Slovenija i Austrija),

a ona je 'bježala' od manje razvijenih zemalja nasljednica. No njen 'bijeg' nije je približio

razvijenima koji su 'bježali' još brže. Statistički su neodređeni odnosi za Grčku i Crnu

Goru, zbog značajnih lomova u obrascima konvergencije.

Što se 'socijalističkog' podrazdoblja (1952.-1990.) tiče može se zaključiti kako se

relativna pozicija Hrvatske te obrasci konvergencije nisu značajno mijenjali. Do 1990.

godine Hrvatska je u najvećem dijelu promatranog razdoblja povećavala svoju prednost

pred svim manje razvijenim zemljama nasljednicama (Bosna i Hercegovina, Makedonija,

Srbijai Crna Gora). S druge strane, Slovenija i Austrija su povećavale prednost nad

Hrvatskom. Gleda li se samo 'uspješno socijalističko' razdoblje (1952.-1980) tu se

javljaju skoro isti obrasci kao i u cijelom razdoblju. Razlike se jedino 'bijeg' i od Crne

Gore dok je s Grčkom u jednom dijelu razdoblja ostvarivala paralelan rast. Obzirom da

su u to vrijeme zemlje nasljednice bile u jednoj zemlji (Jugoslaviji) račun prisutnosti

jediničnog korijena potvrđuje druge i već prihvaćene rezultate da su u Jugoslaviji dvije

najrazvijenije republike 'bježale', ali i da je Hrvatska zaostajala za Slovenijom. Politika

izjednačavanja stanja razvijenosti nije bila uspješna u Jugoslaviji.

U 'kapitalističkom' razdoblju od 1990. do 2015., odnosno u 25 godina nakon 1990. došlo

je do određenih promjena kada je Hrvatska u odnosu na neke zemlje počela gubiti

prednost, a neke je počela sustizati. Tijekom 'kapitalističkog' razdoblja Hrvatske 'bježi'

Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali njoj i dalje 'bježe' Slovenija i Austrija, tj. ona gubi korak

sa razvijenom i srednje razvijenim dijelom Evrope. No povećava se krug zemalja za koje

se ne može donijeti zaključak.

Isključivanjem'ratnog' razdoblja od 1990. do 1995. iz analize može se pokazati da je u

poslijeratnom kapitalističkom razdoblju (1995.-2015.) Hrvatska bilježila paralelnu stazu

rasta s razvijenijom Austrijom i Slovenijom te počela gubiti prednost pred Crnom Gorom,

dok ostali zaključci nisu jednoznačni, najvjerojatnije kao posljedica učinka krize nakon

2008. godine.

U razdoblju nakon 1990. godine ali do krize 2008. godine Hrvatska je nastavila

povećavati prednost pred Srbijom te počela bilježiti paralelan rast s Crnom Gorom.

Rezultati za ostale zemlje nisu jednoznačni, vjerojatno zbog učinka razdoblja rata od

1990.-1995. kada su prisutne posljedice raspada zajedničkog tržišta jugoslavenskih

zemalja. ratnih zbivanja, ali i kvalitete podataka. Ako se razdoblje produži do 2015.

godine obrasci postaju jasniji te Hrvatska bilježi povećanje prednosti pred Bosnom i

Hercegovinom i Srbijom, dok su Austrija i Slovenija povećala svoju prednost pred

Hrvatskom.

Gleda li se samo 'uspješni kapitalizam' (poslije rata i prije recesije i stagnacije) od 1995.

do 2008. s obzirom na vrlo ograničenu duljinu serije nije bilo moguće formalno testirati

obrasce konvergencije u tom razdoblju, ali se iz Slike 4.2 može zaključiti kako je kriza

imala značajan utjecaj na obrasce konvergencije budući da su manje razvijene zemlje,

posebice Bosna i Hercegovina i Crna Gora u post-kriznom razdoblju ostvarile bolje

ekonomske rezultate od Hrvatske, dok su razvijenije Slovenija i Grčka ostvarile

podjednake ili slabije rezultate od Hrvatske pa je Hrvatska smanjila zaostajanje za obje

zemlje.

Slika 4.2 također otkriva da se ako se pitanje konvergencije stavi u kontekst dugog roka,

bez obzira na kratkoročne promjene u obrascu konvergencije u pojedinim

podrazdobljima, može zaključiti kako se razdoblje nakon 1990. u većini slučajeva samo

„naslanja“ na pred-kapitalističko razdoblje. Jedine značajnije razlike u dugom razdoblju

se mogu vidjeti u slučaju Makedonije koja je značajno smanjila zaostatak za Hrvatskom

(pogotovo nakon 2005.) te se u kontekstu zaostajanja vratila na razinu iz 1970-ih. Drugo

značajnija promjena se odnosi na Grčku, koja je nakon paralelnog rasta s Hrvatskom

tijekom velikog dijela socijalističkog razdoblja nakon 1990-ih značajno povećala

prednost nad Hrvatskom (usporavanje u Hrvatskoj te ubrzanje u Grčkoj kao posljedica

ulaska u EU), ali se dugoročno gledajući, zbog utjecaja krize 2008., zaostajanje Hrvatske

vratilo na raniju razinu.

Konvergencija parova osobito je zanimljiva u kontekstu Modernog ekonomskog rasta i β-

konvergencije. Na koji god način da su se određivala podrazdoblja Hrvatska nikada nije

konvergirala razvijenijoj Sloveniji, a u pogledu Grčke ili je imala paralelni rast ili je

rezultat neodređen, a za cijelo razbolje Austrija je divergirala i Hrvatska ju sustizala samo

tijekom razdovlja od 1995. do 2008. Takvi rezultati čini se ne potvrđuju postojanje

Modernog ekonomskog rasta i sustizanja razvijenog dijela Europe.

5. INSTITUCIONALNI LOMOVI

U Odjeljku 3 izračunati su lomovi koristeći formulu Bai-Perron-ovog testa i ustanovljeno

je da su lomovi odnosno točke diskontinuiteta bile 1980., 1994. i 2009. godine, a ako se

ograniči na samo jedan lom on je bio 1980. U odjeljku 4 analizirana je konvergencija

parova sa izbranim zemljama i vidjelo se da su se režimi konvergencije i divergencije

često mijenjali, ali da je najveći broj promjena koncentriran oko 1980. i oko 2008. godine

te da Hrvatska nije uspješno konvergirala razvijenijima od sebe. U oba slučaja korištene

formule su 'slijepe' u smislu da samo određuju lom i konvergenciju prema kriterijima koje

formula prepoznaje u vremenskoj seriji, ali izračunate vrijednosti ne povezuje s

određenim zbivanjima.

Da bi se u lomove i konvergenciju 'udahnuo' sadržaj potrebno je ili nastaviti s

kliometrijskom analizom ili ih povezati s političkom ekonomijom i institucionalnim

promjenama. Deskriptivna statistika kao inferiorni pristup spomenutim ne koristi. Prvi

put nije moguć bez daljih opsežnih dodatnih istraživanja jer tako dugih vremenskih serija

drugih makroekonomskih varijabli jednostavno nema. Ne može se rekonstruirati vanjska

razmjena Hrvatske prije 1990. (postoji jedan pokušaj koji čak računa i realni tečaj

Hrvatske prije 1990., ali je metodološki ograničen) jer su se mijenjale definicije sektora i

obuhvat statistika, indeksi cijena su se drugačije računali, a i cijene često nisu odražavale

oportunitetne troškove, još ne postoji pouzdana rekonstrukcija kapitala i zaposlenosti,

itd.. Drugi put je moguć no i ovdje treba posebnu pažnju posvetiti jugoslavenskim i

hrvatskim institucijama, a i postoji problem da za veliki dio razdoblja arhivski materijal

nije dostupan. Ipak, u vezi drugog pristupa se neki okvirni rezultati mogu izvesti pa će se

ovdje dati gruba procjena odnosa kliometrijskih rezultata i institucionalnih promjena.

U ovom odjeljku ponuditi će se prva ocjena odnosa institucionalnih promjena i

sekularnog rasta. Čim su u pitanju uzročne veze institucija i sekularnog rasta potrebna su

vrlo precizna istraživanja ekonomske povijesti koja neizostavno uključuju i mnoge

varijable i pristup arhivima i drugim pisanim izvorima. Za cijelo razdoblje niti su na

raspolaganju podaci niti su arhivi otvoreni. U tom smislu moguće je pristupiti samo vrlo

grubom istraživanju s nadom da ih kasnija temeljitija istraživanja neće opovrgnuti.

Implicitno u ovakvom pristupu je da postoji uzročna veza. Doduše, zamislivo je da veza

može ići u oba smjera i u tom smislu je a priori neodređena. Može biti da sekularni lom

uzrokuje institucionalne promjene. Recimo lom sekularnog rasta vodi institucionalnim

promjenama njegove neutralizacije. Druga je mogućnost da institucionalni lom izazove

lom sekularnog rasta. Na primjer sekularno usporavanje vodi promjeni politike ciljanoj

da ubrza rast i izazove lom.

Ako se institucije shvate vrlo široko, kao što ih recimo definira North koji kaže

'Institucije su sustav poticaja koje strukturiraju međuljudske odnose. One naše

saobraćanje čine predvidivim svakog dana na mnogo načina i u mnogim oblicima.'

(North:2003:1), onda je moguće za potrebe ovog rada razlikovati tri vrste

institucionalnog šoka. Prva vrsta je šok ekonomske politike koja ne podrazumijeva druge

institucionalne promjene. Druga vrsta je šok promjena strukture institucija koja se bolje

može opisati reformom nego korjenitom strukturnom institucionalnom promjenom. Treća

vrsta podrazumijeva korjenitu promjenu strukture institucija. Tokom promatranog

razdoblja sve tri vrste su prisutne u Hrvatskoj i nerijetko se poklapaju. Stabilizacijski

program iz 1980. ili iz 1993. je primjer prve vrste. Reforme iz 1965. ili 2003. su primjer

druge, a institucionalne promjene iz 1973. ili 1990. su primjer treće vrste.

Prvi lom kojeg Bai-Perron-ov test prepoznaje je 1980. Dapače, prema Bićanić et al

(2016b) kliometrijsko istraživanje i narativni pristup prepoznaju 1980. kao jasnu točku

loma za sve zemlje nasljednice Jugoslavije pa tako i za Hrvatsku. Lako je pripisati uzrok

loma promjeni političkih uvjeta nastalih zbog smrti doživotnog predsjednika Josipa

Broza, unatoč tome što su institucionalni okvir za vođenje zemlje i odnosi zemalja

sastavnica bili definirani i primjenjivani već prije njegove smrti (Sirotković, 1992).

Ekonomisti, a posebno ekonomski povjesničari, bi vjerojatno razloge loma tražili drugdje

i dali veliku važnost gospodarskim tokovima. Te godina se zemlja prvi put suočila s onim

što Kornai (1980) nazvao ‘tvrdo budžetsko ograničenje’. Pojavu tvrdog budžetskog

ograničenja odražava ocjena da je 'Jugoslavenski dug 1979.-1980. poprimio obilježja

koja su premašivala mogućnosti redovite otplate' (Marković: 1985:51). Novi uvjeti javili

su se kao dva povezana šoka. Prvo, morao se bitno promijeniti način međunarodnog

zaduživanja. Do 1980. način financiranja rastućeg vanjskog deficita i duga moglo se

opisati kao ‘meko budžetsko ograničenje’ i Jugoslavija, a sa njom i Hrvatska, neprekidno

je trošila više vrijednosti nego što je proizvela, povremeno i za 10% (Korošić, 1988).

Zbog međunarodne financijske krize 1980. došlo je do radikalnih promjena uvjeta

zaduživanja na svjetskom tržištu i više nije bio moguć nastavak dotadašnjeg načina

zaduživanja. Zbog rasta kamatnjaka umjesto dugoročnog bilo je dostupno samo

kratkoročno novo zaduživanje. Drugi je bio što su zajmodavci nastavak financiranja (uz

više kamatnjake) uvjetovali sklapanjem ‘stand-by’ sporazuma jugoslavenske vlade s

MMF-om (Stojanović, 1991). Taj aranžman je do tada bio sedmi ‘stand-by’ sporazum s

MMF-om, ali prvi trogodišnji koji je uključivao i uvjete za uspostavljanje vanjske

ravnoteže. Ti su uvjeti pretočeni u stabilizacijski program 1981. čiji je glavni cilj vanjska

ravnoteža i koji je uz 30% devalvaciju dinara uključivao i ograničenja i nestašice koja su

utjecala na svakodnevni život građana. Kada je 1982. bilo jasno da Jugoslavija ne može

ispunjavati ograničenja MMF je inzistirao na daljnjim restrikcijama (Marković, 1985:55).

Kasnije su neki učesnici tih pregovora vidjeli restrikcije koje je MMF nametao početkom

osamdesetih kao glavni razlog stagnacije Jugoslavije i važnu kariku razvoja dogođaja

koji su vodili do kasnijeg raspada (Woodward, 1995). Bai-Perronov lom iz 1980. može se

dakle nedvosmileno povezati s nastankom tvrdog budžetskog ograničenja i reakcijom

ekonomske politike. Dva međusobno isključiva pokušaja reformiranja sustava, prvi 1983.

‘Kreigherove komisije’ koji je širio opseg tržišne arbitraže (Budimir, 1983), a drugi

1986. ‘Pašićeve komisije’ koji je sužavao prostor tržišne arbitraže (Bačić, 1988) nisu

uspjela preokrenuti gospodarske tijekove nakon loma te je započeo trend ekonomske

kontrakcije koji je trajao do novog loma 1994. Treći pokušaj institucionalnog odgovora

na lom bio je početak transformacije u Jugoslaviji i Hrvatskoj koji uvodi 'pluralizam i

ravnopravnost oblika vlasništva' (Uredništvo, 1988), uz privatizaciju se uvodi tržište rada

i širi tržišna arbitraža (Uredništvo, 1989) i dodaje radikalni stabilizacijski program

(Marković, 1990). U slučaju Hrvatske zanimljiv je još jedan detalj. Bai-Perronov test za

kraće razdoblje prepoznaje 1979., a ne 1980. kao točku prekida. Razgovor sa

suvremenicima (prof. Mato Mikić) ukazao je da se 1978. mijenja investicijska strategija

Hrvatske i zaključuje jedan ciklus ulaganja u infrastrukturu i građevinarstvo. Smanjenje

investicija prethodilo je 1980. pa je i usporavanje počelo ranije kao što i formula za

skraćeno razdoblje pokazuje.

Drugi lom kojeg Bai-Perronova formula prepoznaje je 1994. Za razliku od prethodnog

loma iz 1980. ta se godina loma ne može nedvosmisleno povezati s nekim šokom nego

možda s nekakvom još neistraženom kumulativnom kauzalnošću. Početkom devedesetih

moguće je prepoznati četiri međusobno povezana šoka koji su svi mješavina vanjskih

šokova i unutarnjih izbora. Prvi je bio proces transformacije. Transformacija u Hrvatskoj

počinje 1989., dok je Hrvatska još dio Jugoslavije., kada se donose zakoni koji

omogućavaju privatizaciju i izjednačavaju se sve vrste vlasništva (Uredništvo, 1988) i

provode opsežne reforme i stabilizacijski program ('Markovićev' program) koji bitno šire

područja tržišne razmjene (Marković, 1990). Nakon samostalnosti 1990. Hrvatska bira

drugačiji put transformacije jer umjesto postepene transformacije društvenog u privatno

vlasništvo provodi se šok trenutačnog pretvaranja društvenog u državno koje se onda

postepeno privatizira na način koji je ugrađivao velike mogućnosti proizvoljnosti i

pogodovanja (Bićanić, 1993; Franičević, 1999). No nakon šoka stvaranja državnog

sektora transformacija u Hrvatskoj je spor proces obilježen nizom deformacija (Gelb et

al., 1995). Drugi je događaj prekid državnopravnih veza s Jugoslavijom 1990. koja među

ostalim podrazumijeva i ekonomski suverenitet kojeg je odražavalo uvođenje vlastitog

novca4 i vlastite ekonomske politike (kao primjer može poslužiti način sanacije banaka

(Jankov, 2007)). Treći šok početkom devedesetih je osporavanje samostalnosti i

Domovinski rat kao hrvatska epizoda u Ratovima jugoslavenskog naslijeđa. Ovaj šok ne

samo da prekida do tada uhodane gospodarske tokove i vodi ljudskim žrtvama i razaranju

nego podrazumijeva i odluku o financiranju rata inflacijom. Domovinski rat završava tek

1995., dakle nakon loma. Četvrti šok je vrlo uspješna stabilizacijska politika iz 1993.

(Anušić et al., 1995). Financiranje rata inflacijom dovelo je u listopadu 1993. do

mjesečne inflacije od skoro 30% i očite potrebe za stabilizacijskim programom koji je

uspješno proveden kao šok usredotočen na inflacijska očekivanja. Svi ti šokovi traju od

1989. do 1993., ali sama 1994. godina kada je lom je relativno mirna, iako predstavlja

prvu godinu u kojoj dolazi do stabilizacije cijena, tj. označava završetak razdoblja

hiperinflacije (inflacija je snižena s prosječnih 23.3% u 1992. i 1993. godini na -0.5% u

1994. godini). Također, osim unutarnjih šokova treba upozoriti da nakon 1994. svjetsko

gospodarstvo ubrzava i nastaju povoljni uvjeti rasta, a rad Šonje i Vrbanc (2000) upućuje

da je hrvatsko gospodarstvo već u devedesetima pokazivalo vezu sa ciklusima u Europi,

prvenstveno Njemačkoj.

Treći prepoznati lom Bai-Perronovog testa je 2009. Kao i 1980. to je godina s

prepoznatljivim događajima. S tom godinom u Hrvatskoj počinje recesija koja se pretvara

u stagnaciju koja je trajala do 2015. godine. U svjetskom gospodarstvu Velika recesija

počinje u jesen 2008., ali se u zemljama polu-periferije zbog njenog postepenog širenja

počinje osjećati s kašnjenjem (isto je bilo i sa Svjetskom krizom 1929. koja u Jugoslaviji

počinje 1939.). Postoje sličnosti u lomovima iz 1980. i 2009. U oba slučaja šok dolazi

izvana i izazvan je financijskom krizom. Isto tako dotadašnji način financiranja rasta i

domaće potrošnje vanjskim zaduživanjem prestaje biti dostupan na isti način. Preporuke

rješenja su vrlo slične i odnose se na šok smanjenja potrošnje (koje su u prvom slučaju

bile prihvaćene). Na koncu je zadnja sličnost da nakon loma ne dolazi do korjenitih

promjena i reformi nego lom slijedi produženo razdoblje stagnacije. To dobro pokazuju

stope rasta između godina lomova iz Tablice 5.1.

4 Zapravo je Hrvatski dinar bio bon, tek se 1993. uvodi kuna kao novac, vidi Schönfelder (1995).

Tablica 5.1. Prosječne stope rasta između godina lomova 1980., 1994. i 2009.

1952.-1979. 1980.-1993. 1994.-2008. 2008.-2015.

6% -3% 5% 0%

Izvor izračun autora

Slika 5.1: Stope rasta BDP-a po stanovniku Hrvatske u razdobljima institucionalnih

lomova

Izvor: autori

Dakle, dvije prepoznate godine loma se mogu jasno povezati sa šokovima iz te godine

(1980. i 2009.), a jedna ne može (1994.). No osim 3 loma koje Bai-Perronov test

prepoznaje zanimljivo je istaknuti značajne lomove koje test ne prepoznaje. Najočitija je

1990. godina i prijelaz iz 'socijalističkog' u 'kapitalistički' sustav, koji nije prepoznat. No

još dvije godine iz 'socijalističkog' razdoblja nisu prepoznate. To su 1965. i 1972. godina.

Prva je godina Društveno ekonomske reforme koju svi istraživači (suvremenici i kasniji

autori, strani i domaći) ističu kao razdjelnicu. Druga je godina promjena samoupravne

paradigme i uvođenja sustava udruženog rada (i ustava koji omogućuje pravno

utemeljenje samostalnosti). Bez obzira da li su je podržavali ili ne autori onog vremena

vide je kao bitni lom institucionalnih promjena.

Bai-Perron-ov test ne prepoznaje 1990. kao godinu loma, ni u ovoj seriji niti u kraćima

serijama korištenim u Bićanić et al (2016a). Ipak, očito je da u razdoblju od 1952. do

2015. postoji jedan veliki lom jer postoje dva bitno različita institucionalna okvira.

Formalno, Hrvatska je na početku bila 'socijalističko', a na kraju 'kapitalističko'

gospodarstvo. Unatoč stvarnog početka transformacije 1989. za potrebe ovog rada

smatrati će se da je 1990. prva godina 'kapitalističkog' institucionalnog okvira. Razlog je

što to omogućava istovremeno istraživanje transformacije i samostalnosti. Tako će biti 37

'socijalističkih' stopa rasta od 1953. do 1990. i okruglih 25 'kapitalističkih' godina od

1990. do 2015. Stope rasta u prvom i drugom razdoblju dane su u Tablici 5.2.

-10%

-5%

0%

5%

10%

15%

20%1

95

3

19

56

19

59

19

62

19

65

19

68

19

71

19

74

19

77

19

80

19

83

19

86

19

89

19

92

19

95

19

98

20

01

20

04

20

07

20

10

20

13

Tablica 5.2. Stope rasta u razdobljima institucionalnih lomova

Razdoblje Prosječna godišnja stopa rasta

Stopa rasta cijelog razdoblja

1952.-2015.

3.3%

Stopa rasta 'socijalističkog' razdoblja

1952.-1989.

4.3%

Stopa rasta 'kapitalističkog' razdoblja

1990.-2015.

1,8%


Prosječna stopa rasta 'socijalističkog' razdoblja je veća od 'kapitalističkog'. Vidljivo je da

su kontrakcije 'kapitalističkog' razdoblja veće. To ne čudi jer se prvo razdoblje poklapa sa

Zlatnim dobom europskog rasta 1950.-1973. kada sve socijalističke zemlje s Europom

dijele visoke stope rasta (Estrin i Uraga, 1995). Drugo razdoblje se pak poklapa s

transformacijskom krizom i Ratovima jugoslavenskog naslijeđa. Postoji velika

mogućnost da je razlika manja i rast kapitalističkog razdoblja veći jer ima razloga

vjerovati da je transformacijska kriza precijenjena, a pomoć tijekom rata podcijenjena

(vidi Dodatak 1). No to još traži ozbiljna istraživanja.

Međutim, institucionalno ta dva 'velika' razdoblja nisu homogena. Tijekom prvog,

socijalističkog razdoblja, postoji kontinuum institucionalnih reformi. Prvi stabilizacijski

program je 1962., velika reforma 1965. (Društveno ekonomska reforma), promjena

paradigme socijalizma 1973. (uvođenje udruženog rada), reforma 1983. (inspirirana

Kregihorovm komisijom) pa promjene 1987. (inspirirane Pašićevom komisijom) pa 1989.

(početak transformacije) i 1990. (Markovićeve reforme). Uz to postoje i šokovi

ekonomske politike, najpoznatiji su onaj 1965. i 1980. No ni kapitalističko razdoblje nije

homogeno. Transformacija podrazumijeva veliki institucionalni šok no njegovo

djelovanje je produljeno jer je Hrvatska 'spori transformator'. Gospodarstvo je izrazito

nestabilno do 1993. i šoka stabilizacijskog programa, a nakon toga si cijene i tečaj su

stabilni. No ima drugih šokova, poslijeratna obnova koja počinje 1995., bankarska kriza

iz 1999., uključivanje u međunarodnu ekonomske tokove članstvom u WTO 2000.,

reforma tržišta rada 2003., val izgradnje autocesta početkom 2000-ih, početak pregovora

o članstvu u Europskoj Uniji 2004. i konačno članstvo 2013, recesija i stagnacija od

2009.

Pri kraju je zanimljivo usporediti stope rasta Hrvatske u ta dva razdoblja s onima ostalih

zemalja nasljednica i izabranih 'repera' odnosno Austrije i Grčke. Za 'socijalističko'

razdoblje to je prikazano na Slici 5.2., a za 'kapitalističko' na Slici 5.3.

Slika 5.2: Stope rasta Hrvatske i zemalja nasljednica Jugoslavije i Austrije i Grčke u

razdoblju 1952-1990.

Izvor: autori

Slika 5.3: Stope rasta Hrvatske i zemalja nasljednica Jugoslavije i Austrije i Grčke u

razdoblju 1990.-2015.

Izvor: autori

Iako Hrvatska u oba razdoblja „drži“ četvrto mjesto važno je istaknuti kako se njezin

relativni položaj u kapitalističkom razdoblju pogoršao. Hrvatska je, naime, u tom

razdoblju uspjela stopom rata nadjačati samo Srbiju, dok je nastavila zaostajati za

Slovenijom, a efekti konvergencije i bolje performanse tih zemalja od početka krize

2008./9. su rezultirale višim stopama rasta Crne Gore i Makedonije. Konzistentno manja

stopa rasta Austrije ne treba čuditi zbog β-konvergencije.

Ako se rezultati lomova i konvergencije spoje s glavnim institucionalnim promjenama

onda je moguće u 'velikom' podrazdoblju prepoznati nekoliko podrazdoblja. U vrijeme

'socijalizma' moguće je prepoznati 'uspješni socijalizam' do loma i 'socijalističku

stagnaciju'. U 'kapitalističkom' razdoblju moguće je prepoznati 'ratni kapitalizma' do

1995. (kada je završena reintegracija istočne Slavonije i zapadnog Srijema), 'uspješni

kapitalizam' do točke loma 2009. i onda 'kapitalističku stagnaciju'. Sažetak ove podjele

dan je u Tablici 5.3, a stope rasta prepoznatih podrazdoblja dane su u Tablici 5.4

0%

1%

1%

2%

2%

3%

3%

4%

4%

5%

5%

Srb

ija

Grčka

Slo

ven

ija

Hrv

atsk

a

Au

stri

ja

Mak

ed

on

ija

Crn

a G

ora

BiH

0%

1%

1%

2%

2%

3%

3%

4%

4%

Crn

a G

ora

Mak

ed

on

ija

Slo

ven

ija

Hrv

atsk

a

Au

stri

ja

BiH

Srb

ija

Grčka

Tablica 5.3: Osnovne osobine prepoznatih podrazdoblja

RAZDOBLJE OBILJEŽJE OBJAŠNJENJE

1952.-2015. Cijelo razdoblje analize

1952.-1990. 'Socijalističko razdoblje' 1990. se smatra formalnim

krajem socijalističkog razdob-

lja

1990.-2015. 'Kapitalističko' razdoblje 1990 se smatra prva godina

kapitalizma

USPJEŠNA PODRAZDOBLJA

1952.-1980. Uspješni 'socijalizam' Analiza strukturnih lomova je

pokazala da su oko 1980. za-

bilježeni signifikantni lomovi

u dugoročnim serijama i sto-

pama rasta za Hrvatsku i osta-

le zemlje nasljednice SFRJ

(vidi Bićanić et al. 2015

1995.-2008 Uspješni 'kapitalizam' Kapitalističko razdoblje bez

utjecaja ratnih zbivanja, ras-

pada tržišta i kvalitete serije i

Velike recesije 2008. godine

1995.-2015 Mirnodopski 'kapitalizam' Kapitalističko razdoblje bez

utjecaja ratnih zbivanja, ras-

pada tržišta i kvalitete serije


Za ta podrazdoblja moguće je izračunati prosječne godišnje stope rasta. Rezultat je

naveden u Tablici 5.4.

Tablica 5.4: Stope rasta podrazdoblja

Godine Razdoblje Prosječne godišnje stope rasta

1952.-1990. 'Socijalističko razdoblje' 4,3%

1952.-1980. ‘Uspješni socijalizam' 6,1%

1980.-1990. 'Socijalistička stagnacija' -0,6%

1990.-2015. 'Kapitalističko' razdoblje 1,8%

1990.-1995. 'Ratni kapitalizam' -5,7%

1995.-2008. ‘Uspješni 'kapitalizam' 5,3%

2009.-2015. ‘Kapitalistička stagnacija’ -0,1%

1995.-2015. ‘Mirnodopski kapitalizam’ 3,5%


Iz Tablice 5.4. moguće je zaključiti kako je Hrvatska najviše stope rasta ostvarivala u

razdoblju 'uspješnog socijalizma', koje nikada više nije uspjela dostići, čak ni u razdoblju

'uspješnog kapitalizma' kada je prisutan utjecaj niske 'ratne' baze, obnove, izgradnje

autocesta i ekonomsko-financijskog balona prije krize. S druge strane, potrebno je

istaknuti da je 'socijalistička stagnacija' u Hrvatskoj bila relativno dublja od

'kapitalističke stagnacije'.

ZAKLJUČAK

U radu su istražene tri osobine vremenske serije bruto domaćeg proizvoda Hrvatske po

stanovniku u razdoblju od 1952. do 2015. Analizirani su lomovi u stopama rasta,

konvergencija parova i lomovi u konvergenciji Hrvatske s pojedinim zemljama

nasljednicama Jugoslavije te Grčkom i Austrijom. Ti su rezultati naposljetku povezani s

lomovima na koje upućuje narativna povijesna analiza.

Za analizu lomova vremenske serije stopa rasta korišten je Bai-Perronov test. koji je u

razdoblju od 1952. do 2015. godine ukazao na postojanje tri loma, 1980., 1994. i 2009.

Dva se loma, 1980. i 2009., mogu povezati sa šokovima iz iste godine, pri čemu u oba

slučaja glavni impuls dolazi izvana u okruženje koje se ne može prilagoditi promjenama.

U oba slučaja lom prekida podrazdoblje viših stopa rasta i nakon loma slijedi razdoblje

stagnacije. Lom iz 1994. je drugačiji. Vanjski šok poleta iz 1994. vjerojatno nema utjecaja

jer je Hrvatska u to vrijeme pod međunarodnim sankcijama i Domovinski rat još nije

gotov. Te godine postoji samo jedan unutarnji šok, koji se odnosi na konačnu stabilizaciju

cijena i završetak razdoblja hiperinflacije. Ranijih godina postoje šokovi koji nisu

prepoznati kao lomovi, 1989. kada počinje transformacija, 1991. kada Hrvatska postaje

stvarno samostalna i 1993. kada se provodi stabilizacijska politika. No treba još

istraživanja da bi se sva tri šoka povezali sa lomom iz 1994., godine prije završetka

Domovinskog rata. Osim godina loma koje je Bai-Perron test prepoznao zanimljivo je

istaknuti godine koje test nije prepoznao kao lom, a kojima narativno tumačenje redovito

daje istaknuto mjesto. To su 1965., 1972., 1990. Ne manje zanimljivo je da isti test kada

dozvoljava samo jedan lom prepoznaje 1980. kao godinu loma. Narativno tumačenje bi

možda dalo veću važnost samostalnosti, ratu i transformaciji, ali one se ne javljaju kao

godina loma kada se prepoznaje samo jedan lom. Istraživačima ostaje još i izazov da

objasne konzistentno veće stope rasta 'socijalističkog' razdoblja od stopa rasta u

'kapitalističkom' razdoblju (i cijelom i 'uspješnom', odnosno 'poslijeratnom') i vidjeti ima

li sekularno usporavanje utjecaj i β-konvergencija.

Što se konvergencije izabranih parova tiče vidljiva su četiri rezultata. Prvi je nestabilnost,

budući da niti jedan par kroz cijelo razdoblje ne drži isti odnos. Drugi je da je ista razina

nestabilnosti odnosa parova vidljiva dok je Hrvatske bila u zajedničkom okruženju sa

zemljama nasljednicama kao i nakon njihove samostalnosti. Treći rezultat je postojano

zaostajanje tijekom cijelog razdoblja za Slovenijom i Austrijom (osim između 1995. i

2008.) i neodređeni odnos prema Grčkoj. Zemlja takvih osobina nije imala Moderni

ekonomski rast, ni tijekom cijelog razdoblja niti u podrazdobljima. Četvrti rezultat je da

Jugoslavija nije bila 'konvergencijska mašina' jer su se razvijeniji dijelovi postojano

udaljavali od manje razvijenih. Tek nakon samostalnosti zemalja nasljednica nestaje

redovita divergencija razvijenih zemalja nasljednica.

Ako se promatra grupiranje lomova onda je najveći broj lomova zabilježen 1978. (četiri),

1999. (četiri) te 2009. godine (tri). Ako se lomovi grupiraju iz prikazanih rezultata se

može vidjeti kako je najveći broj lomova zabilježen u dvogodišnjem razdoblju od

1978.do 1980, zatim četverogodišnjem razdoblju od 1987. do 1991. i trogodišnjem

razdoblju od 2009. do 2012. godine. U svakom od tih razdoblja bilo je zabilježeno šest

lomova u konvergenciji. Odnos ovog rezultata s lomovima sekularnog rasta Hrvatske nije

jasna. Prvo razdoblje prethodi lomu iz 1980., lom iz 1994. ne može se povezati sa

grupiranjem lomova konvergencije, a treći lom iz 2009. prethodi lomovima

konvergencije. Dalja istraživanja trebala bi ponuditi objašnjenje ove raznolikosti.

Računanje lomova i konvergencije parova može se ex post povezati s narativnim

pristupom no neke osobine sekularnog rasta koje narativni pristup ističe, osobito 1990.

godinu, račun lomova i konvergencije ne potvrđuje.

Temeljni zaključak ovog rada je da Hrvatska nije od 1952. nikada nije generirala Moderni

ekonomski rast, bez obzira u kojem se ekonomskom, društvenom i institucionalnom

sustavu ili režimu rasta (uzlet, recesija, stagnacija) nalazila. Najuspješnije razdoblje

socijalizma do 1980. godine, kada je prosječna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda po

stanovniku premašivala 6% nikada nije ostvarena, a s obzirom na posljedice i strukturne

slabosti koje je razotkrila kriza i produžena recesija od 2009. do 2015. godine, teško je

očekivati da će Hrvatska i u srednjem roku ostvariti stope rasta više od 5% koje bi joj

omogućile ubrzanu konvergenciju prosjeku EU te vodećim zemljama poput Austrije.

U svakom slučaju lomovi sekularnog rasta i konvergencije prikazani u ovom radu

ukazuju na smjerove za dalje istraživanja, a da bi narativni opisi bili uvjerljivi oni moraju

objasniti lomove sekularnog rasta i promjene konvergencije.

DODATAK 1: Konstrukcija vremenske serije bruto društvenog proizvoda po

stanoviku Hrvatske od 1952 do 2015

U prvom odjeljku je objašnjeno zašto se za potrebe ovog rada nisu koristio niti jedan od

raspoložive četiri serije bruto društvenog proizvoda Hrvatske nego se pristupilo

računanju nove serije. Postupak je detaljnije objašnjen u Bićanić et al (2016) a ovdje je

dan sažetak.

Prva godina serije, 1952. određena je prvom raspoloživom godinom objave društvenog

proizvoda prihvatljive pouzdanosti. Zadnja godina, 2015, određena je posljednjim

raspoloživim podatkom u vrijeme pisana. Između ta dva datuma vremenska serija bruto

društvenog proizvoda Hrvatske od 1952. do 2015.se može podijeliti na četiri razdoblja.

Prvo razdoblje su podaci od 1952. do 1990. kada se uopće nije računao bruto domaći

proizvod nego podatke treba izvesti iz drugih agregata. Drugo razdoblje odnosi se na

podatke od 1991. do 1995. kada je trajao Domovinski rat i tek 1995. je cijela zemlja

oslobođena i postala jedna statistička jedinica. Osim toga u prve tri godine razdoblja

vladala je visoka inflacija(u listopadu 1993. je bila 30% mjesečno) i neuredne

statistike(obzirom na međunarodnu pomoć i drugo) i još se nije prešlo na UNSNA način

računanja agregata. Treće razdoblje su podaci od 1995. do 2000.kada se računao bruto

domaći proizvod, ali se podaci još nisu skupljali i objavljivali u skladu sa normama

EUROSTATA i za koje ne postoje kvartalni podaci. Četvrto razdoblje je nakon 2000.

kada se primjenjuje bruto domaći proizvod prema međunarodnim standardima i

EUROSTATU i redovito objavljuju kvartalni podaci.

Najveći je izazov prvo razdoblje. To je vrijeme kada je Hrvatska dio Jugoslavije i podaci

se skupljaju prema sistemu Društvenih računaJugoslavije i osnovna veličina je društveni

proizvod, vidi Dr. M.M. (1959). Taj se sistem temelji na materijalnim bilancama i

razlikuje od društvenih računa Ujedinjenih nacija, UNSNA. Razliku najbolje sažima

Vinski (1974:113) „Povrh materijalnog proizvoda [društveni proizvod] uključuje i tako

zvane nematerijalne usluge zdravstva, obrazovanja, nauke, socijalnog staranja, korištenje

stambenih zgrada, itd.“ Osim Vinskog Dubeyuz detaljno objašnjenje postupka također

preračunava društveni proizvod u bruto društveni proizvoda i zaključuje Dubey

(1975:311): „povijesno bruto društveni proizvod [BDP odnosno GDP] je oko 14%veći od

društvenog proizvoda[DP].“ Dok Miljković (1991) procjenjuje da je 1985 bruto društveni

proizvod bio 11.6% veći od društvenog proizvoda. Za Jugoslaviju za to razdoblje postoje

procjene bruto društvenog proizvoda, vidi Madisson (2003) ali za Hrvatsku ne. Nema

sumnja da bi najbolje bilo izvesti bruto društveni proizvod Hrvatske iz izvornih godišnjih

podataka Hrvatske po točno objašnjenom i provjerljivom postupku. Takav račun ne

postoji i bio bi izvan mogućeg opsega ovog rada pa se pribjeglo procjenama. Ovdje se

koristio račun 'backcasting', način računanja kojeg koriste i Tica (2004) i Milanović

(2013), a detaljna metodologija je prikazana u Bolt i Van Zenden (2014).

Procijenjena je zadnja godina i onda su se vrijednosti pojedinih godina vršile za

procijenjene godišnje stope rasta. Koristila je jednadžba D2.1, ali umjesto projekcije

budućih vrijednosti računale su se ranije vrijednosti. Podaci za zadnju godinu, 1990.,

izvedeni su iz podataka bruto domaćeg proizvoda Slovenije objavljenih u radovima

Svjetske banke. Hrvatska vrijednost se izvela tako da se Slovenski broj smanjio u istom

omjeru u kojemu je društveni proizvod po stanovniku Slovenije bio veći od onog

Hrvatske. Za omjere je korišten Statistički godišnjak Jugoslavije iz 1991., to je zadnji koji

je objavljen i sadrži podatke iz 1990. Za backcastingsu korištene godišnje stope rasta

društvenog proizvoda Hrvatske iz raznih godišta Statističkog godišnjaka Hrvatske.

Postupak podrazumijeva tri pretpostavke. Prvu, da su podaci Slovenije točni. Drugi da su

omjeri bruto domaćeg proizvoda i društvenog proizvoda 1990. bili isti. Treće, da su stope

rasta društvenog proizvoda i bruto društvenog proizvoda Hrvatske iste.

U drugom razdobljuod 1990. do 1995.iz službenih statiskaHrvaske izostavljena su

područja koja nisu pod kontrolom vlasti iz Zagreba (oko 10% stanovništva i oko 25%

teritorija). Osim toga do 1993. je inflacija bila visoka pa su i oni podaci koji su skupljani

nepouzdani. Tu se pretpostavilo da su procjene Maddison (2013) točni. Ovi podaci

podcjenjuju bruto društvenog proizvoda na dva načina. Prvi je što isključuju gospodarske

aktivnosti u Zaštićenim područjima UN-a i zbog računskih pojednostavljenja na koje

upućuje Aslund (2001).

Treće razdoblje je od 1995. do 2000.,za koje ne postoje kvartalni podaci i tokom kojeg se

izgrađivao domaći statistički sistem. Tu su također korištene procjene bruto domaćeg

proizvoda iz Maddison (2013).

Za razdoblje poslije 2000. nije bilo nikakvih poteškoća. Oni su skupljani prema

izgrađenom statističkom sistemu koji je posve u skladu da UNSNA odnosno Eurostat.

Na opisan način, više detalja je u Bićanić et al (2016), izvedena je vremenska serija bruto

društvenog proizvoda Hrvatske od 1952. do 2015. Ti su podaci onda podijeljeni sa

brojem stanovniku navedenih u Statističkom ljetopisu Hrvatske. Tako je izvedena serija

navedena na Slici D1.1.

Na koncu treba usporediti ovdje izvedene podatke s onima Milanovića koje je preuzeo

Groningen Growth Project (2013). Zbog visoke istraživačke reputacije autora serije,

Branka Milanovića, mjesta objavljivanja, Groningen Growth Project, i potpunosti,

uključuje serije za sve zemlje nasljednice, lako je zamislivo da će izvor postati 'standard'.

Zbog ranije navedenih grešaka to će biti šteta. Na Slici D1.1 dane u obje serije.

Slika D1.1: Usporedba vremenske serija Milanović (2013) i Bićanić et al (2016)

Ovdje se, kao što radi Milanović, za razdoblje prije 1990. koriste stope rasta društvenog

proizvoda i bruto društvenog proizvoda Hrvatske za koje se pretpostavlja da su iste (istu

pretpostavku koristi i Tica (2004)). Zato je dinamika obje serije ista. Serije se nakon

1990. ne podudaraju zbog drukčije vrijednosti sidra odnosno vrijednosti za 1990. te

korištenja pretpostavkama o stopama rasta, pri čemu se u projektu Maddison koriste

realne stope rasta bruto domaćeg proizvoda po stanovniku iz Svjetske banke, dok Bićanić

et al. (2016) koriste podatke Eurostata iz dva razloga: (i) kao članica EU Hrvatska ima

obvezu dostavljati statističke podatke i usklađivati ih s Eurostatom čime su podaci s

Eurostata ujedno i službeni podaci i (ii) podaci Svjetske banke su u razdoblju poslije

krize pokazivali značajne oscilacije, koje se ne mogu naći u službenim izvorima DZS-a i

Eurostata. Razlika je i nakon 1990. gdje Milanović ima veću kontrakciju početkom

devedesetih, a ovdje korištena serija ima više stope rasta nakon 1995. i veći recesijski

pad.

DODATAK 2: Osobine korištenih jednadžba u računu

U radu su korištene tri vrste izračuna. Prvi se odnosi na računanje dugoročne stope rasta i

procjenu trendova, drugi za računanja točke lomova, a treći za računanja konvergencije

parova. Korištene formule u svakom od njih opisane su u jednom odjeljku ovog dodatka.

D2.1 Računanje stopa rasta i trendova

Prva korištena formula je ona prosječne stope rasta između dvije vrijednosti za zadani

broj godina. To je formula (D2.1) gdje je prosječna stopa rasta, je vrijednost trenutačne

godine (2015), a vrijednost početne godine (1952), a je broj godina.

(D2.1) Prosječna stopa rasta između početnog i posljednjeg razdoblja:

𝑔 = (𝑌𝑇𝑌0)1/𝑇 − 1

To je formula neprekidnog ukamaćivanja. Ona se koristila i za računanje godina

sustizanja i projekcije rasta. U slučaju računanja potrebne stope rasta za sustizanje u

egzogeno danom razdoblju zadane su veličine bile sve osim vremena, a u slučaju

računanja stope rasta za određeno razdoblje sustizanja bile su zadane sve veličine osim .

Linearni trend dan je jednadžbom (D2.2).

(D2.2) Linearni trend:

𝑌𝑡 = 𝛼 + 𝛽𝑡 + 𝜀𝑡

gdje je vremenska serija podataka, a je oznaka vremenske serije „vremena“ (od 1 do

zadnje godine), i s procijenjeni parametri, a je greška relacije.

Hodrick-Prescott filter je jedna od najpoznatijih metoda koja se koristi u dekompoziciji

vremenskih serija. Ako se vremenska serija označi s , ona se može dekomponirati na

trend komponentu i cikličku komponentu te iregularnu komponentu tako da je . Uz

zadanu adekvatnu vrijednost jednadžba HP filtera kojom se može izlučiti trend

komponenta je dana jednadžbom (D2.3).

(D2.3) Hodrick-Prescott filter:

min𝜏(∑(𝑦𝑡 − 𝜏𝑡)

2 + 𝛾∑[(𝜏𝑡+1 − 𝜏𝑡) − (𝜏𝑡 − 𝜏𝑡−1]2

𝑇−1

𝑡=2

)

𝑇

𝑡=1

Prvi dio jednadžbe predstavlja zbroj kvadrata odstupanja serije od dugoročnog trenda,

čime se anulira utjecaj cikličke komponente. Drugi izraz je umnožak faktora izglađivanja

sume kvadrata odstupanja drugih diferencija komponente trenda, koji anulira utjecaj

promjene u stopi rasta samog trenda. Vrijednost ovisi o frekvenciji podataka, a za

godišnje podatke (koji su korišteni u ovom radu) se koristi vrijednost 6.25.

Budući da HP filter ponekad rezultira pretjeranim izglađivanjem serije, čime se smanjuje

veličina ciklusa, korisno je pokušati „ručno“ odrediti adekvatni oblik trenda koji dovoljno

precizno opisuje dinamiku serije, a da pritom ne umanjuje vrijednost cikličke

komponente. Analizom različitih polinoma može se zaključiti kako polinom četvrtog

stupnja najbolje opisuje podatke danog razdoblja, a prikazan je formulom (D2.4).

(D2.4) Polinom četvrtog stupnja:

𝑌𝑡 = 𝛽0 + 𝛽1𝑡 + 𝛽2𝑡2 + 𝛽3𝑡

3+𝛽4𝑡4 + 𝜀𝑡

gdje su simboli isti kao i u jednadžbi (D2.2).

Formula (D2.1) omogućava račun jednostavnog sustizanja no u izvodu Tablice 2.4

računale su se godine sustizanja staze rasta (a ne određene vrijednosti). Za taj račun

korištena je prilagođena formula (D2.1) u obliku (D2.5). Formula se, kao i ranije, mogla

koristiti tako da se računaju potrebne godine za egzogeno danu stopu sustizanja ili

potrebna stopa za egzogenu dano razdoblje sustizanja.

(D2.5) Sustizanje staze rasta

(1 + 𝑔1)𝑇𝑌1,0 = (1 + 𝑔2)

𝑇𝑌2,0

gdje su i pretpostavljene stope rasta za dvije zemlje, a i početne razine per capita

dohotka za dvije zemlje.

D2.2 Računanje točke lomova/prekida

Opravdano je pretpostaviti da dulje vremenske serije nisu ujednačene i da pokazuju

različite oscilacije i godine kada se režimi rasta mijenjaju. Neke od njih godina se mogu

smatrati dovoljno velikima da predstavljaju lom odnosno točku diskontinuiteta

vremenske serije. Ekonometričari su uložili mnogo truda u prepoznavanju lomova u

vremenskim serijama, dakle točke u kojima se trend mijenja. To su testovi strukturnih

lomova odnosno točka prekida u seriji koji omogućavaju prepoznavanje razdoblja.

U početku se ad hoc birala godina loma i za nju računao trend prije i poslije i provodio

Chow test strukturne stabilnosti. Takav postupak očito pati od proizvoljnosti pa je

slijedeći korak bio izgraditi formulu koja bi prepoznavala najbolji točku loma odnosno

prekida. To radi Quandt-Andrews test, Quandt (1960), koji redom provodi Chow test za

sve godine. Nedostatak Quandt-Andrews testa je što omogućava prepoznavanje samo

jedne točke loma odnosno prekida.

Taj nedostatak rješava Bai-Perron test (Bai-Perron, 1998) i njegova je formula navedena

u jednadžbi (D2.6) gdje je serija za koju se provodi test, je prosjek serija, je vremenski

pomak operatora, a pripadajući koeficijent autoregresije. Jednadžba generira strukturne

lomove tako da računa aksiomatske kritične vrijednosti kao bijeli Gaussov šum.

(D2.6) Bai-Perronov test strukturnog loma

𝑦𝑢 = 𝛼𝑢 + 𝜃(𝐿)𝑦𝑢

Ovim testom se prema formuli generira procijenjena serija i onda računaju višestruki

prekidi, pri čemu se može egzogeno odrediti broj maksimalnih mogućih lomova. Rezultat

ovisi o dužini serija (Antoshin, Berk i Souto, 2008), a ovdje korištena serija se ne može

smatrati dugom u smislu ovog testa.

Slijedeći Stock i Watson (2004) serija stope rasta BDP-a je modelirana kao autoregresivni

proces. Zatim je na taj model primijenjena procedura iz Bai i Perron (1998, 2002)

korigirajući pritom procjene za heteroskedastičnost i autokorelaciju. Bai- Perron-ov test

pruža okvir za procjenu višestrukih promjena u parametrima modela procijenjenog

metodom najmanjih kvadrata. Predlažu test Waldovog tipa s nultom hipotezom bez

promjene u parametrima i alternativnom hipotezom s arbitrarnim brojem promjena u

parametrima modela. Također, pružaju test s nultom hipotezom l promjena u parametrima

i alternativnom hipotezom l+1 promjena u parametrima.

Prije iznošenja i interpretacije rezultata, valja upozoriti na metodološka ograničenja

navedenog pristupa. Kritične vrijednosti testova koje preporučaju Bai i Perron (2002) su

valjane samo asimptotski. Iako je ovo analiza dugog roka, serija ima 60 opažanja što za

ovaj test nije osobito velik uzorak. Nadalje, Antoshin, Berg i Souto (2008) pokazuju da

ovaj tip testa pokazuje malu snagu u malim uzorcima. Uzevši navedeno u obzir, slijedimo

Jones i Olken (2008) koji prihvaćaju nedostatke navedenog testa i promatraju detektirane

promjene režima kao podskup "stvarnih" strukturnih lomova u seriji.

D2.3 Računanje konvergencije

Analiza konvergencije je vrlo česta metoda u analizi sekularnog rasta. Ona mjeri odnose

staza rasta, pri čemu u ovom radu ima smisla računati samo odnose staze rasta za dva

gospodarstva, tj. konvergenciju parova, tako da nema razloga razlikovati apsolutnu i

uvjetnu β-konvergenciju ili σ-konvergenciju jer se one odnose samo na veći broj

gospodarstava. Ako se razlike u razinama per capita dohotka smanjuju onda zemlje

konvergiraju, a ako se povećavaju divergiraju.

Standardnu formulu za račun konvergencije parova u sferi analize vremenskih serija dali

su Bernard i Durlauf (1996), koji pretpostavljaju da se konvergencija može definirati kao

u jednadžbi (D2.7).

(D2.7) Definicija konvergencije u okviru analize vremenskih serija

limE̅𝑘→∞

(𝑦𝑖,𝑡+𝑘 − 𝑦𝑗,𝑡+𝑘) = 𝜇

gdje su i per capita dohoci dviju zemalja koje se uspoređuju, je oznaka vremena, a

konstanta. Jednadžba je postavljena tako da promatra teži li dugoročno predviđana razlika

nekoj stabilnoj veličini kada se razdoblje beskonačno produži. Ako razlika ima konačnu

prosječnu vrijednost onda prema ovoj definiciji postoji konvergencija.

Taj pristup konvergenciji se u okviru metoda analize vremenskih serija može analizirati

unutar kointegracijske analize, na temelju testova jediničnog korijena. Pritom se koristi

prošireni Dickey-Fuller test čiji je oblik prikazan jednadžbom (D2.8).

(D2.8) Prošireni Dickey-Fuller test za analizu konvergencij

𝑑𝑡 = 𝛼 + 𝛽𝑑𝑡−1 +∑𝜃𝑗(𝑑𝑡−𝑗

𝑝−1

𝑗=1

− 𝑑𝑡−𝑗−1) + 𝛾𝑇

Gdje je definiran kao razlika u percapita dohotku i , je konstanta, vremenski trend, a

izraz iza operatora predstavlja zbroj dodatnih vremenskih pomaka zavisne varijable, koji

se određuje na temelju informacijskih kriterija. Ukoliko je trenutačna vrijednost varijable

ne ovisi o prošlim vrijednostima i serija je stacionarna, što prema gornjoj definiciji

predstavlja konvergenciju. Ukoliko serija nije stacionarna promatra se signifikantnost

trenda koji pokazuje smjer kretanja diferencija u dohotku. Ukoliko serija nije stacionarna,

a trend nije signifikantan nije moguće donijeti zaključak o smjeru kretanja. Detaljno

objašnjenje o mogućim slučajevima nalazi se u poglavlju 4, s odgovarajućim slikama.

Osim konvergencije tokom cijelog razdoblja računat će se i promjene konvergencije

parova zemalja odnosno da li dvije staze rasta jedno vrijeme konvergiraju, a onda počnu

divergirati, ili obrnuto. Račun lomova konvergencija provesti će se tako da se na seriju

razlike u dohocima definirane kao u jednadžbi (D2.8) primjeniBai-Perronov test iz

jednadžbe (D2.6).

LITERATURA

Antoshin Sregei, Berk Andrew i Souto Marcos (2008): Testing for Structural Breaks in

Small Samples, neobjavljeni rad

Abramovitz, Moses (1986)., ‘Catching up, forging ahead and falling behind’, Journal of

Economic History, Godina 46 (1986), pp. 385-406.

Abramovitz, Moses 1994), ‘The origins of the post-war catch-up and convergence boom’,

u J. Fagerberg, B. Verspagen, and G. N. von Tunzelmann, urednici (1994): The dynamics

of technology, trade and growth (BroodfieldVT, 1994).

Anušić Zoran, Rohatinski Željko I ŠonjeVelimir (1995): A road to Low Inflation the

Croatian 1993/1994 experience, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb

Anders Aslund (2001): The Myth of Output Collapse after Communism, Carnegie

Endowment Working paper No. 18, Washington

Bačić Hrvoje (1988): ‘Promene u sistemu socijalističkog samoupravnog udruženog rada’

Jugoslovenski pregled, Godina: 38, br: 1, str: 1-16

Bai, J., Perron, P. (1998): “Estimating and Testing Linear Models with Structural

Changes”, Econometrica Godina: 66, str: 47–78.

Bai, J., Perron, P. (2003): “Computation and Analysis of Multiple Structural Change

Models,” Journal of Applied Econometrics, Godina: 6, 72–78.

Barro, Robert J i Sala-i-Martin, Xavier (1992): "Convergence," Journal of Political

Economy, Universityof Chicago Press, Godina 100(2), str: 223-51,

Barro, Robert J., and Sala-i-Martin, Xavier (1990): "Economic Growth and Convergence

across the United States", Working Paper 3419, Cambridge, Mass.: National Bureau of

Economic Research (August).

Ben-David, D., ‘Convergence clubs and subsistence economies’, Journal of Development

Economics, Godina: 55 (1998), str. 155-71

Berg Andrew, Ostry Jonathan i Tettelmeyer Jeronim (2008): What Makes Growth

Sustained?, IMF Working Paper, WP/08/59, IMF, Washington

Bernard B. Andrew i Durlauf N. Steven (1995): „Convergence in International Output“

Journal of Applied Econometrics, Godina 10, Br. 2 (Apr. - Jun., 1995), str. 97-108

Bićanić Ivo (1996): The Economicsof State Building in the FormerYugoslavia, Ocassional

Paper broj 43, Woodrow Wilson Center, Washington

http://ideas.repec.org/a/ucp/jpolec/v100y1992i2p223-51.html

http://ideas.repec.org/s/ucp/jpolec.html

http://ideas.repec.org/s/ucp/jpolec.html

Bićanić Ivo (1993): “Privatization in Croatia” East European Politics and Society,

Godina: VII, br: 3

Bićanić Ivo and Tuđa Dora (2014): Dugoročne serije DBP-a Hrvatske, Privredna

kretanja I ekonomska politika Godina: 22, br 134

Bićanić Ivo, Deskar Škrbić Milan i Zrnc Jurica (u pripremi 2016b): Break Points And

Convergence Patterns In Yugoslavia And Its Successors States 1953-2013, Economic

History of Developing States

Bićanić Ivo, Deskar Škrbić Milan i Zrnc Jurica (u pripremi 2016a): Break Points And

Convergence Patterns In Yugoslavia And Its Successors States 1953-2013, Working

Paper, WIIW, Beč

Bićanić Ivo, Deskar Škrbić Milan i Zrnc Jurica (2014) 'An Empirical Study of Structural

Flexibility, Break Points and Convergence during ‘second’ Yugoslavia 1950-1989’ rad za

konferenciju ‘Understanding the economic development of Eastern Europe’,

WEastworkshop’ Beograd

Bilandžić Dušan (1985): Historija Federastivne Socijalističke Jugoislavije glavni procesi

1918-1985, Školska knjiga, Zagreb

Bolt, J. and J. L. van Zanden (2014). TheMaddison Project: collaborativeresearch on

historicalnationalaccounts. The Economic History Review, Godina 67 (3), str: 627–651

Coyle Diane (2014): GDP: A Brief but AffectionateHistory, Princeton University Press,

Crafts, Nicholas i Toniolo Giovanni (2010): ‘Aggregate growth’, u Broadberry S.N. i

O’Rourke K.H. urednici (2010)., The Cambridge Economic History of Modern Europe:

1870 to the present Tom 2, Cambridge University Press, Cambridge

Crafts, Nicholas .F.R. (1995): The golden age of economic growth in Western Europe,

1950-1973’, Economic History Review, Godina 48 (1995), str: 429-47.

Bilandžić Dušan (1979): Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije –

glavni procesti, Školska knjiga, Zagreb

Dr. M.M. (1959): "Statistički sistem u FNRJ" Jugoslovenski pregled, Godište: 8, broj: 9

str: 63-7 (325-9)

Družić Gordan (2012): Croatian Development Through History, Montenegrian Journal of

Economics, Volume: 8, pp: 157-177, http://www.repec.mnje.com/mje/2012/v08-

n01/mje_2012_v08-n01-a16.pdf

Družić Gordan (2012): Croatian Economic Development and the EU, Školska knjiga,

Zagreb

http://www.repec.mnje.com/mje/2012/v08-n01/mje_2012_v08-n01-a16.pdf

http://www.repec.mnje.com/mje/2012/v08-n01/mje_2012_v08-n01-a16.pdf

Družić Ivo i Tica Josip (2002): ˝Dinamika i kontroverze gospodarskog razvitka Hrvatske˝

objavljeno u Družić Ivo, urednik (2002): Stabilizacija – participacija – razvoj,

Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet Zagreb, strane 107-126

Dubey, Vinod, 1975, Yugoslavia: Development with Decentralization, London and

Baltimore, MD: The Johns Hopkins UniversityPress

Dumke, R., ‘Reassessing the Wirtschaftswunder: reconstruction and postwar growth in

West Germany in an international context’, Oxford Bulletin of Economics and Statistics,

52 (1990), pp. 451-91

Eichengreen Barry, Park Dongyun i Shin Kwanho (1015): The Global Productivity

Slowdown: Common and Country-Specific Factors, NBER WorkingPaper

Estrin Saul I Uraga Giovanni (1997): 'Testing for Ongoing Convergencein Central and

Eastern Europe' CEPR Discussion Paper broj 1615, CEPR, London

Gelb Alan (1996): World Development Report 1996: From Plan to Market, Oxford

University Press, Washington Oxford

Franičević Vojimir (1999): 'Privatization in Croatia: legacies and context', Eastern

European Economics, Godina 37 (2): str:3-54

Gill Indermiti Raiser Matin (2012): Golden Growth: Resotring the lustreof the

Europeaneconomic model, IBRD i World Bank, Washintgon,

Goldstein Ivo (2008): Hrvatska 1918-2008, Novi Liber, Zagreb

Jankov Ljubinko (2007): Problemi banaka uzroci, rješavanja i posljedice, Pregledi,

Hvatska narodna banka, Zagreb

Jones Benjamin i Olken Bnejamin (2005): The anatomy of Start-Stop Growth, NBER

Wokring paper 1152, NBER, Cambridge, Mass.

Kornai Janos (1980): The Econonomics of Shortage, North Holland, Amserdam

Korošić Marijan (1988): Jugoslavenska kriza, Naprijed, Zagreb

Korošić Marijan, urednik (1989): Quo Vadis Jugoslavijo? Naprijed, Zagreb

Krugman (1996): „Cycles of conventional wisdom on economic development“

International Affairs, Godina 72, Broj 1, strane 717-732

Maddison, Angus, 2002, The World Economy – A Millenial Perspective, Development

Centre Studies, Pariz: OECD.

Maddisonn Angus (2003): "Annual Estimates of Population, GDP and Per Capita GDP

(1870-2001)" http://www.eco.rug.nl/~Maddison/Historical_Statistics/horizontal-file.xls

Marković Ante (1990): Ekspoze Predsednika SIV-a Ante Markovića o rezultatima i

merama za dalju realizaciju Programa ekonomske reformne' Jugoslovenski pregled, Vol:

40, br: 5-6, str: 115-128

MilanovićBranko (2005): World Apart: Measuring International and Global Inequality,

PrincetonUniversityPress, Princeton

Milanović Branko (2013) u The Maddison-Project,

http://www.ggdc.net/maddison/maddison-project/home.htm, 2013 version

Miljković, Dušan, 1992,”The Economic Development of the Former (SFR) Yugoslavia

Compared to the Countries of Europe 1985-1991”Yugoslav Survey, Godina 33, br: 4, str.

107-126.

Marković Vukašin (1985): Yugoslavia's credit and fiancial relations with the rest of the

world, YugoslavSurvey, Vol:XXVI, No:1 (1985), pp:43-54

North Douglas (2003): The role of Institutions in Economic Development, Gunnar Myrdal

Lecture, Ocassionlapaperbr: 1, UN ECE, Ženeva

Oulton Nicholas (2012): Hooray for GDP, Centre for Economic Perfomance, Ocassional

Paper No: 30,

Pritchet Lant i Summers Lawrence (2014): Asiaphoria Meets Regression to the Mean,

NBER Working paper broj 20573,

Pritchett Lant (1997): 'Divergence Bog Time' JournalofEconomicPerspectives, Godište

11, broj: 3, strane 3-17

Quah Danny (1996): Empirics for EconomicGrowth and Convergence: Stratification and

Convergence Clubs' EurpeanEconomicReview, Godina 40, str: 427-43

Quah, Dany (1997): ‘Empirics for growth and distribution: stratification, polarization,

and convergence clubs’, Journal of Economic Growth, Godina 2 (1997), str: 27-59.

Rodrik Dani (2013):The Past, Present and Future o fEconomic Growth, Working Paper

No: 1, Global Citizen Foundation, New York

Schnfelder Bruno (1005): Monetarno osamostaljivanje Hrvatske, Privredni vjesnik,

Zagreb

http://www.eco.rug.nl/~Maddison/Historical_Statistics/horizontal-file.xls

http://www.ggdc.net/maddison/maddison-project/home.htm

Sirotković Jakov (1990): Ekonomski razvoj Jugoslavije: od prosperioteta do krize,

Narodne Novine, Zagreb

Sirotković Jakov (1993): Hrvatsko gospodarstvo 1945-1992, HAZU, Zagreb

Stiglitz Joseph, Sen Amartya i Fotoussi Jean-Paul (2009): Report by the Commission on

the Measurement of Economic Perfomance and Social Progress, INSEE, Pariz,

http://www.insee.fr/fr/publications-et-services/dossiers_web/stiglitz/doc-

commission/RAPPORT_anglais.pdf

Stipetić Vladimir (2002): „Stupanj i dinamika gospodarskog razvoja Hrvatske“

objavljeno u Družić Ivo, urednik (2002): Stabilizacija – participacija – razvoj,

Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet Zagreb, 63-84

Stipetić Vladimir (2012): Dva stoljeća razvoja hrvatskog gospodarstva (1820-2005),

HAZU, Zagreb

Stojanović Biljana (1991): 'Saradnja Jugislavije s Međunarodnom Monetarnim Fondom

1944-1990, Jugoslovenski pregled, God: 39, br: 5-6, str: 449-458

Šonje Velimir i Vrbanc Igeta (2000): „Mjerenje sličnosti gospodarskih kretanja u

srednjoj europi: povezanost poslovnih ciklusa Njemačke, Mađarske, Češke i Hrvatske”,

Ekonomski pregled, God: 51, br: 9-10, str. 895-917

Tica, Josip, 2004,˝The Estimation of 1910-1989 Per Capita GDP in Croatia˝, Zagreb

International Review of Economics & Business, Gdina 7(1-2), str. 103-133.

Temin, Peter (2002): ‘The golden age ofEuropean growth reconsidered’, European

Review of Economic History, Godina 6 (2002), str: 3-22.

Toniolo, Gianni (1998): ‘Europe’s golden age, 1950-1973: speculations from a long-run

perspective, Economic History Review, Godina: 51 (1998), strane: 252-67.

Tuellings Coen i Baldwin Richard, urednici (2014): SecularStagnation: Facts, Causes

and Cures. VOWEU E-book, pristupljeno 16/3/2016,

http://www.voxeu.org/content/secular-stagnation-facts-causes-and-cures

Sirotković, Jakov, 1990, Ekonomski razvoj Jugoslavije od prosperiteta do krize, Zagreb:

JAZU.

UNDP (1993): Human DevelopmentReport 1993, United Nations, New York

Uredništvo (1988): ‘Osnove reforme privrednog sistema’ Jugoslovenski pregled, Godina:

38, br: 10, str: 387-402

http://www.insee.fr/fr/publications-et-services/dossiers_web/stiglitz/doc-commission/RAPPORT_anglais.pdf

http://www.insee.fr/fr/publications-et-services/dossiers_web/stiglitz/doc-commission/RAPPORT_anglais.pdf

http://www.voxeu.org/content/secular-stagnation-facts-causes-and-cures

Uredništvo (199): ‘Program mera ekonomske politike za 1989.’ Jugoslovenski pregled,

Godina: 39, br: 6, str: 221-234

Vinski, Ivo, 1974, ˝Dugoročna kretanja stanovništva i društvenog proizvoda Jugoslavije˝

u Dragomir Vojnić, ured., Aktuelni problemi privrednih kretanja i ekonomske politike

Jugoslavije, Zagreb: Informator, str. 111-117.

Vonyó, Tamas (2008)., ‘Post-war reconstruction and the golden age of economic growth’,

European Reviewo f Economic History, Godina 12 (2008), pp. 221-41.

Weil David (2013): Growth Economics, 3 izdanje, Pearson, New York

Statistički godišnjak Hrvatske, razne godine

Documents

Činjenice koje treba objasniti - hub.hr · Na temelju novo konstruirane vremenske serije bruto domaćeg proizvoda po stanovniku u ovom radu se analiziraju obilježja sekularnog rasta