Opca Planinarska Skola 2015 - Prirucnik

7/23/2019 Opca Planinarska Skola 2015 - Prirucnik

1/56

Plan Ope planinarske kole

1. Pov ijest p lan inarstva2. Pr ip rema za p lan inarenje3. Osnovna p lan inarska oprema4. U e i vo ro vi

5. Prehrana u p lan in i6. Kretanje i boravak u p lan in i

7. Noenje u p lanin i8. Opasnost i u planinama

9. O rije n ta cija

10. Meteorologija11. Zatita prirode

12. Prva pomo13. Spaa vanje u planini

14. Planinarska organizacija

PLANINARSKI KLUB SPLIT

Opa planinarska kola 2015


2/56

Povijest meunarodnog planinarstva

Planinarenjem su se ljudi bavili u davna vremen a kad nije pos tojala teh no logija ni vjetina dase o plan inaren ju pie. Stoga, moemo samo nagaa ti to su na jran iji planinari rad ili, koju sutehn olog iju ko ristili, to ih je motiviralo da plan inare i da uope o tom e razmiljaju. Stoga se upovijesti planina rstva moe gov oriti samo o zab iljeen oj po vijesti ove aktivno sti.Planinaren je je u po etku bilo motivirano razlozima koji nisu imali ve ze s rekrea cijom isportom, kao to su duh ovni i religijski (izgradnja oltara za bogove i planins ke duho ve ), ratni iza titni (izgradn ja kula os m

atranica , nad ziran je vlastitog i tueg teritorija) i zna ns tveni(prouav anje meteorolog ije, geolog ije, flore i faune). Dan as je p laninarenje rekreac ija isport, a nek ima i zan iman je jer je potak lo milijun sku ind ustriju i razvo j op reme zaplan inarenje, izgradnju plan inarskih ob jekata i obra zov an je vod ia i spa avatelja. Prijemode rnog doba ljud ske povijesti zab iljeen o je vrlo ma lo pokuaja uspona na plan inskevrh ove u rekre ativne svrhe.Tijekom 18. stoljea prirodnjac i i filozo fi, znans tven ici toga doba, poeli su odla ziti u Alpe kakobi obavili zna nstvena istraivan ja. Podruje oko Cha mon ixa u Francuskoj pos talo je vr lozanimljivo istra ivaima zbog v elikih lede njaka u planinsk om lancu Mont Blanca. P lanina rstv ou mo dernom sportskom smislu roeno je kad je mladi zn an stvenik iz eneve Ho race-Be ne dict de Sa us su re pri prvom posjetu Ch amon ixu 1760 . ugledao Mont Blanc (480 7 m) iod lu io da e se na popeti na njegov v rh , ili omogu iti pen janje na taj vrh. Ponudio je nagraduza prvi uspon na Mont Blan c, ali tek je 1786. tu nag radu pokupio lijen ik iz Ch amon ixa Michel-Ga briel Paccard i njegov nosa Jac ques Balm at. Nakon 1850 . su britansk i pen jai savicarskim, talijanskim ili fran cu skim vo diima poeli odra iva ti uspone na jeda n po jed anvisok i vrh u v icarskoj. Sp ek taku laran uspjeh planinarstva bio je prve nstveni uspon naMatterhorn (4478 m) 14. 07. 1865., to je uspjelo Englezu Edvvardu W hymperu. Sredinom 19.stoljea u v icarsko j je stasa lo m

no tvo vodia ije je vo enje om

ogu ilo razvo jplanina rstva kao sporta, i pohode na sve vrho ve u cen tralnoj Eu ropi. Do 1870 . svi su veialp sk i vrhovi bili ispe njan i i plan inari su poeli tra iti nove i tee putove do tih vrho va . Krajem19. stoljea p laninari su po zorno st obratili na Ande u Jun oj Americi, planine Stijen jaka u

Sjevernoj Am

erici, Kav kaz , vrhove u Africi i naravno , na Him

alaju. Najvei vrh u Andam

a,Aconcagua (6962 m) p rvi put je ispenjan 1897., a 1913. je A merikana c Hudson Stu ck prvipopeo Moun t McK inley (619 4 m), najvii vrh Sjevern e Amerike . Put je bio otvo ren i za veeplaninsk e usp jehe, ali tek p olovinom s toljea e se ovjek popeti na vrh zadn jeg velikog cilja -Mount Ev eresta.Kako je pro lazilo 20. stoljee, plan inarenje u visok im gorgima je poprimilo pravi m eu narod nikarakter. Sve vie su Au strijan ci, Kinezi, Englezi, Francu zi, Njemc i, Indijci, Ta lijani, Japa nci iRusi usmjerava li svoju pozornost na najvi i p laninski lanac na sv ijetu - H imalaju. Nakonprvog svjetskog rata Britanci su postavili uspon na Mount Everest kao svoj znaajan cilj. U meuvremenu su planina ri iz drugih zemalja nap ravili sp ek taku larne usp jene uspon e nadruge ve like him

alajske vrhove. So vjets ki tim ispeo je Stalin Peak (7495 m ), najve i vrh nateritoriju biveg Sov jetsko g saveza , koji je kasn ije preimen ova n u Pik Komunizma (engl.Peak Communism); njema ki tim je uspio popeti Siniolchu (688 8 m), a en gle sk i tim popeo

se na Nanda Devi (7816 m ). Lon donsk i aso pis The Alpine Journal,koji je pouzdano b iljeiosve uspone , u periodu 194 0-19 47 nije ob javio nijedan novi usp on, to je bila posljedicadrugog svjetsk og rata. Nako n rata, 1950-ih, dogodio se niz usp jenih uspona u Hima laji:na jprije su Francuzi ispe njali vrh Annapurna I (8091 m) u lipnju 1950.; Nanga Parbat (8126m) poh odili su Njemci i Aus trijanci 1953. Drugi najvii


3/56

Opa planinarska kolaPlaninarski klub Split

vrh na svijetu K2 (8611 m) popela su dva lana talijanske ekspedicije 1954.; istegodine je austrijska ekipa uspjeno dola do vrha Cho Oyu (820 1 m). Britanci su1955. popeli trei najvii vrh na svijetu Kanchenjunga (8586 m) za koji se smatra da

je je dan od najteih pro blema u pla nin are nju , a is te je godine francuska ekspedic ijasa svim svojim lanovima popela vrh Makalu (8462 m) zajedno sa erpom vodiem.Lhotse (8516 m) su popeli vicarci 1956. godine. Meutim, sve ove uspjehe zasjenio

je us pjeh britanske ekspedic ije ko ja je na Mou nt Evere st (8 848 m) dovela Edmun daHillaryja, pelara iz Novog Zelanda, i njegovog erpa vodia Tenzinga Norgaya 29.svibnja 1953. Ovu e kspediciju vod io je britanski pu kovnik John Hunt, i to je bio osmitim u 30 godina koji je pokuao popeti se na Mount Everest, uz jo tri ekspedicijekoje su obavile izvianje terena.Tijekom 1960-ih planinarenje je prolo kroz nekoliko transform acija. Kao i u zlatnodoba Alpi, jednom kad su vrhovi bili popeti, krenulo se u potragu za sve teimpravcima do vrha. Okomita i nemogua" stjenovita l ica planine savladavala su sekoritenjem umjetnih pomagala i naprednih tehnika penjanja. Glatke granitne ploepenjale su se danima il i t jednima. Primjerice, 1970. je skupina amerikih penjaa 27

dana penjala 920 m visoku jugoistonu stranu granitnog monolita El Capitan uSjevernoj Americi.Svestrani planinar moe bit i kompetentan u sve tri domene planinarstva - hodanjepo planini, penjanje u stijeni i tehnike u snijegu i ledu - svaka od njih je vrlorazliita. Postoje razliite varijacije u ovim domenama i ak i iskusni planinari imajurazliitu razinu znanja u svakoj. Dobar planinar koji ima ambicije odlazit i u visokagoija, gdje e nailaziti na vertikalne stijene, snijeg i led, treba nauiti dovoljnovjet ina iz svih triju domena, koje su u skladu s njegovim planinarskim ambicijama,f izikim i mentalnim sposobnostima.Kad su svi veliki vrhovi bili ispenjani, poelo je natjecanje tko e ih popeti to vie uto kraem vremenu. Dick Bass je 1985. postao prvi ovjek koji se popeo na sedamnajviih vrhova svih kontinenata.

Povijest hrvatskog planinarstva

Petar Zorani 1536. je objavio Planine, prvo hrvatsko knjievno djelo nadahnutoplaninom. Jedini sauvani primjerak ove knjige uva se u Hrvatskoj akademijiznano sti i um jetnosti. Prvu poznatu sliku Kleka objavio je Ivaj Vajkard V alvaso r1689. u svom djelu Die Ehre des Herzogthums Krain.Talijanski opat Alberto Fort is je1774. objavio putopis Viaggio in Dalmazia, s mnogim podatcima o hrvatskimplaninama. Ivan Lovri 1776. u djelu Biljeke o Putu po Dalmaciji opata AlbertaFortisa opisuje na talijanskom jeziku kako je istraivao peinu na uu Cetine, to sesmatra godinom kada je zaeta hrvatska speleologija. Saski kralj Friedrich August IIse 1836. penje na Klek u drutvu budueg bana Josipa Jelaia, a zatim i na drugehrvatske planine - Velebit, Uku, Pljeivicu i Biokovo, gdje istrauje f loru. Prvipoznati alpinist iki uspon u Hrvatskoj je 1843. napravila i l irkinja Dragojla Jarnevi ustijeni Okia i opisala ga u svom Dnevniku. Da su Hrvati odavno bili skloni nonimusponima pokazao je Avelin epuli koji je 1852. objavio prvi planinarski putopis uzagrebakom asopisu Neven pod naslovom Zora na Uki. Josip Schlosser i LjudevitVukotinovi organ iz ira li su prvu p lan in ars ku ekspedic iju 18 52 . i 1869 . obja v lju judjelo Flora Croatica, kojim utemeljuju hrvatsku botaniku znanost.U Ogulinu je sredinom travnja 1874. nakon povratka s oblinjeg Kleka poznatiznanstvenik iz Graza dr. Johanes Frischauf bio toliko oduevljen ljepotom planine iokolicom Ogulina, da je svojim poznanicima Vladimiru Mauraniu, sinu bana IvanaMaurania i Budi Budisavljeviu, istaknutom hrvatskom knjievniku predloio daHrvati osnuju nacionalnu planinarsku organizaciju, to se te godine i ostvarilo.Hrvatsko p laninarsko drutvo osnovano je 15. l istopada 1874. kao prva planinarskaorganizacija u Hrvata. Osim to je naa planinarska organizacija jedna od najstarij ih

5


4/56


hrvatskih udruga, treba istaknuti su Hrvati bil i deveti narod svijeta koji je imao svojnacionalni planinarski savez i prvi u ovom dijelu Europe.Prvi org anizira ni plan inars ki pohod HPD je org anizirao 17. i 18. svibn ja 187 5. na

Otr e i Pije ivicu.Za razliku od plan inarstva u drugim ze m ljam a gdje je g lavni cilj bilo osvajan je tada

jo neosvojenih vrhova, hrv ats ko se p la n in arstv o ra zvilo kao sn aan pokre t ij i je ciljbilo upoznavanje planinskih krajeva nae zemlje. Njegovi prvi lanovi, veinompoznati znanstvenici, sveuil ini profesori i akademici Josip Schlosser, VladimirMaurani, Spiridon Brusina, Juraj Bauer, uro Pilar, Tadija Smiiklas, Josip Torbar iostali. Ovi znanstvenici zacrtali su kao svoju glavnu drutvenu zadau prouavanjegorovit ih dijelova hrvatske zemlje, tada jo pune nepoznanica, i t ime obogatil ihrvatsku znanost i kulturu.Prvo planinarsko predavanje odrao je 1875. profesor geologije na zagrebakomsveuil itu Ivo Pilar na temu postanka gora. Grad Zagreb daje HPD-u 1878. gradskukuu" na Sljemenu koja je nakon dogradnje dobila ime Tomislavov dom. Prvemarkacije stavlja 1882. Levin Schlosser, tajnik HPD-a, kad je oznaio prilaze

Sljemenu. HPD je 1884. objavio Spomenicu povodom svoje desetogodinjice, to jebila prva hrvatska planinarska knjiga. Hrvatski planinar bio je prvi planinarski asopiskojeg je HPD kao svoje glasilo poeo izdavati 1898., a izdaje se i danas pod timimenom. Inenjer Ante Premui 1930. poinje gradit i glasovitu velebitsku stazudugaku 57 km koja je dovrena 1933. Prvi uspon na Mont Blanc bez vodia napravilisu Duan Jaki i Franjo Draenovi 1930., a njih dvojica su sljedee godine popeli iMatterhorn bez vodia. Prvi hrvatski enski uspon na Mont Blanc napravila je MicikaFrolich iz Zagreba 1938. Planinarski savez Hrvatske (PSH) osnovan je 1948. Gorskasluba spaavanja osnovana je 1950. u sklopu PSH, a 1953. PSH postaje lanmeunarodne planinarske organizacije UIAA. Rijeki planinari 1955. organiziraju prvuvisokogorsku ekspediciju u inozemstvo i penju se na Kilimanjaro. U Samoboru se na1956. osniva p rvi planinars ki muzej. eljko Poljak je 19 71. na Himalaji prvi put zabiohrvatsku zastavu na Bezimenom vrhu u masivu Annapurne. Prvu hrvatskualpinist iku ekspediciju u inozem stvo vodio je Jerko Kirigin 1971. na Grenlandu. Prvahrvatska andist ika ekspedicija pod vodstvom Jerka Kirigina penje se 1974. na

Aconcaguu, al i is te godine se dog aa najvea ne srea u nao j pla nin ars koj povijestije r su tada na Kavkazu u sti je n i Ub e poginula e tv ori ca hrv ats k ih alp in is ta : AnteBedalov, Nenad u li, Viktor Tabako vi i Urso Vrdoljak. Prvi Hrvat uspeo se na MountEverest 1979.; bio je to Stipe Boi iz Splita, jedan od rijetkih koji se na taj vrhpopeo dvaput (drugi put 1989.). St ipe Boi je 1997. zakljuio sve uspone na svihsedam najviih vrhova na kontinentima. PSH 1991. mijenja ime u Hrvatskiplaninarski savez (HPS) i razdruuje se od Planinarskog saveza Jugoslavije. HPS jeponovno primljen u UIAA 1991. u Budimpeti. Prva hrvatska alpinistika enskaekspedicija, ijih se pet lanica (Darija i Iris Bostjani, Vedrana Simievi, JanaMijailovi, Marija Maei) popelo na esti vrh na svijetu - 8.201 metara visok ChoOyu, obavljena je u l istopadu 2007. Druga hrvatska alpinist ika enska ekspedicijadovela je etiri Hrvatice na Mount Everest (Darija i Iris Bostjani, Milena Sijan, EnaVrb ek) u sv ib nju 2009.

2n Priprema za planinarenje

Priprema i planiranje planinarenja ovise o postavljenom cilju. Poetnici planinariesto ne znaju to ponijeti sa sobom u planinu i kako planirati planinarenje, ali iakose planinarske ture razlikuju - osnove koje treba ponijeti uvijek su iste. Prije poetka

6


5/56


pakiranja p otrebno je procijeniti koliko dugo e se planinarit i. Pri planiranju jepotrebno uzeti u obzir vlast ite sposobnosti, vremen sku prognozu i vrstu terena.

Procjena vlastitih sposobnosti i sposobnosti grupePlaniranje planinarenja uvijek bi trebalo sadravati dozu samokrit inosti i procjenuvlastitih sposobnosti koja e uzeti u obzir ciljeve i grupu s kojom e se planinariti.Nag lasak je na grupi je r se samo stalno p laninarenje ne preporuuje. Planinarskagrupa bi trebala imati najmanje tri lana kako bi se prikladno savladale mogueopasnosti u planini. ovjek koji ne zna nita o penjanju u stijeni, prelasku rijeke,spavanju na otvorenom u planini, prikupljanju hrane, filtriranju vode, orijentacijipomou kompasa i slino ne smije planirati turu na kojoj e mu biti potrebna ovaznanja. Ovo treba nauiti prije samostalnog odlaska u planinu.

Treniranje prije planinarenja

Preporulj ivo je imati program vjebanja koji e podii ukupnu razinu tjelesnepripravnosti prije planinarenja. Bokove i ramena je potrebno pripremiti zaplaninarenje kad se radi o turama koje zahtijevaju teak ruksak. Program priprematreba poeti barem 2-3 tjedna prije odlaska na veliku turu i naviknuti bokove iramena na teak teret. Postupno treba poveavati teinu u ruksaku i vrijeme noenjaruksaka. Na ovaj nain e se smanjiti mogunost iritacije koe i oteenja toaka natijelu na koje pritie ruksak. Osim toga, uvjebat e se miii za noenje ruksaka.Tranje je najbolj i nain za pob oljanje tjelesne kon dicije je r u isto vrijem e pripremanoge i stopala za teke planinarske dane koji su pred njima. Ako je mogue, trebatrati na uzbrdici, to e dramatino poveati intenzitet vjebanja i pripremiti stopala,glenjeve i koljena za razlike u uzbrdici i nizbrdici. Vjebanje hodanja s tekimruksakom treba izmjenjivati s tranjem uzbrdo i nizbrdo.

Treniranje u planini

Za planinarenje je potrebna odgovarajua f izika kondicija. Planinarenje uzbrdo inizbrdo je specifina fizika aktivnost koja od tijela zahtijeva napore na kojeneiskusan planinar nije naviknut. ak i osobi koja je navikla hodati, planinarenje poplanini pod nagibom, i optereenje ruksakom od 10-15 kg znatno e promijeniti cijeloiskustvo i shvaanje vlast it ih tjelesnih mogunosti. U treniranju za planinarenjekljuno je planirati polagan, ali trajan napredak. Nema svrhe sebe iscijediti potpuno.Planinari se radi uivanja i iako je dobro pomicati svoje granice, ne treba iipredaleko prenaglo. Preporuljivo je postaviti male, ali realne ciljeve. Dobro je poetis malim turama od 2-4 km koje e se redovito raditi barem jednom tjedno, i to uvremenskim uvjetima koji nisu zahtjevni i s malim ruksakom. U poetku je vanodobro planirati vrijeme odlaska i povratka iz planine prije sumraka. Duljinuplaninarenja nakon toga treba postupno produavati do trenutka kad se u jednomdanu moe bez velikog napora prijei 15 km planinskih staza. Na takvoj dnevnoj turinuan je vei dnevni ruksak s osnovnom opremo m, hranom i presvlakom. Nakon tose postigne ovaj uspjeh, preporuuje se poveavati teinu ruksaka dodavanjem veekoliine opreme, hrane i vode. U trenutku kad planinar moe dobro podnijeti dantijekom kojeg e hodati 15 km s ruksakom od 10 kg, spreman je za treniranje uzahtjevnijim terenima i na turama u kojima e savladati veu visinsku razliku. Nakontoga se postupno poveava prijeena udaljenost u planini i teina ruksaka. Sprikladnim treniranjem, planinar bi trebao biti u mogunosti nositi na zahtjevnim iviednevnim turama 25-30% vlast ite tjelesne mase u ruksaku. Velika je razlikaplaninariti po ravnom terenu i planinariti uzbrdo i nizbrdo. Stoga postupno trebapoveavati visinsku razliku t ijekom jednodnevnih planinarenja. Viednevnoplaninarenje znaajno je drugaije od jednodnevnog jer treba ponijet i vie opreme, aisto tako raunati na mogue uljeve, bolove u miiima i iritaciju koe. Planinar bi

7


6/56


trebao postupno poveavati broj dana koji moe ugodno provesti u planini. Ovakavprogram treniranja u planini e poveati ukupnu razinu tjelesne kondicije planinara ipripre m iti tijelo na izazove boravka u planini. Uvijek je dobro p riprem iti se za

planinarenje i pomou drugih vrsta vjebanja.

Analizir anje te re na

Oekivano trajanje planinarenja i predmeti koje treba ponijeti sa sobom uvelike oviseo terenu na kojem e se planinarit i. Planinski teren i staze potrebno je prouit iunaprijed i saznati to vie o planiranoj ruti, stazama i trenutnim uvjetima na terenu.Potrebno je prouit i sve d ostupne planinarske karte i vodie za planinarenje. Bolje sumape koje su detaljnije. Uvjeti na terenu mijenjaju se ovisno o vremenskim dobima.ak se i odravane staze razlikuju po teini i preprekama. Velika je razlika prelazitipreko livade i preko velikih gromada kamenja. Dobro je pronai planinarsku kartu ivodi koji upozorava na vrstu terena na stazi. Lokalni vodii uvijek su izvrstan izvorinformacija.

Vrem enska pro gnoza

V re m enski uvje ti i tem peratu ra zraka van i su im benic i ko ji odreuju kako pla niratituru u planini, to treba ponijeti i kako e se ovjek provesti u planini. Najea jegreka da se vrijeme uzima zdravo za gotovo. Samo zato to je u gradu sunano utrenutku kad se kree na planinarenje, to ne znai da je u planini lijepo vrijeme ili,ak i ako jest, da se nee promijeniti. Ne treba se grijeiti na nain da se razmiljada je planinarenje ugodno bez obzira na vremenske uvjete. Velika je razlika hodatipo suhoj osunanoj stazi i gacati po blatu tijekom oluje. Promjene u vremenskimuvjetima is stanju staze mogu udvostruit i i l i utrostruit i vrijeme koje je potrebno zaprijei neku udaljenost u planini.

Aklim atizacija na velikoj vis in i

Planinarenje u visoka gorja zahtijeva oprez zbog mogunosti razvoja visinske bolest i.Na velikoj nadmorskoj visini manja je koliina kisika u zraku, to umanjuje radnuuinkovitost i t jelesnu sposobnost. Visina moe negativno djelovati na osjet lj iv ijeplaninare ve na nadmorskoj visini od 2000 m. Ljudi se razlikuju po svojoj tolerancijinadmorske visine i nainu na koji njihovo tijelo reagira na tlak zraka i smanjenukoliinu kisika. Ne postoji povezanost izmeu tjelesne kondicije i tolerancije velikenadmorske visine. Dapae, izuzetno dobra kondicija nekad tjera ljude u pretjeranenapore i ustrajnost u napredovanju u planini koji mogu doprinijeti nastanku visinskebolesti.

Vrijem e aklim atizacij e je in div id ualn o, a ov is i o ra zliit im im benic im a kao to subrzina uspona, genetska predispozicija, apsolutna dosegnuta visina, prijeenavisinska razlika, itd. Ovisno o ovim imbenicima aklimatizacija e zahtijevati od 3 do14 dana. Kvaliteta aklimatizacije ovisi uglavnom o individualnom odgovoru plua nasmanjenu koliinu kisika (hipoksiju).Aklim atizacija se uvijek mora odvijati postup no, kora k po ko ra k. Osn ovn a pra vi laaklimatizacije su: (1) zapoeti na niim visinama i polako, ali sigurno napredovati navee visine. Kad se osoba aklimatizira na odreenu visinu i krene jo vie, ponovnopoinje proces aklimatizacije. Konstantna aklimatizacija prestaje na visini od 5300 m.Podatci iz istraivanja pokazuju da je mogue napravit i pred-aklim atizacijukoritenjem posebnog programa u barokomori u kombinacij i s duim izlaganjemveoj visini. (2) Najvanija je visina na kojoj se spava i zato je vano osigurati darazlika izmeu visine na kojoj se spava dva uzastopna dana nije vea od 300 m, aliovu preporuku treba prilagoditi uvjetima. (3) Ako se leti ili vozi direktno nanadmorsku visinu veu od 3000m, potrebno je napravit i pauzu od najmanje 24 sataprije nego pone uspon i aklimatizacija.

8


7/56


Kontroliranje mase ruksakaPriprema za planinarenje esto je borba protiv vika teine u ruksaku. Jer, sve to se

nosi u planinu treba nositi na leima. Svaki put kad planinar podigne stopalo izakorai, podie punu teinu tijela i ruksaka. Kad se ovo pomnoi s tisuama korakakoje treba napravit i na izletu, jasno je da je svaki gram vika u ruksaku znaajnooptereenje za planinara. Stoga priprema za planinu mora ukljuit i razmiljanje omasi stvari koje se namjeravaju ponijeti, i to ne samo o masi ruksaka nego i o masiopreme koju e planinar obui i obuti. Planiranje obino zahtijeva kompromiseizmeu udobnosti i lakoe tijekom hodanja (laki teret) i udobnosti u vrijeme kad sene hoda (bolja hrana, vie opreme i bolja oprema, knjige, razonoda, itd.). Dobrouvjeban planinar moe nosit i treinu svoje teine na sebi i u ruksaku. Meutim, vei etvrt ina vlast ite mase je znaajno optereenje. Jedna petina tjelesne mase kaododatno optereenje omoguuje ugodno planinarenje. Praktino, to znai da osobaod 50 kg mo e na sebe sta viti 10 kg u ruksaku i u oprem i i da e joj to omo gu itiugodno i ne pretjerano naporno planinarenje. Najprije treba odluit i stoje apsolutnonuno od opreme, tekuine i namirnica. Ovo treba zapisati. Pri l ikom kupnjepreporuuje se uloit i u ultra-laganu i vienamjensku opremu koja e ispunit i vieplaninarskih zahtjeva. Konstantni zahtjevi za laganim teretom u planini potakli surazvoj inovativnih tehnikih rjeenja koja kombiniraju vie funkcija u laganoj opremi.

Vein a pro iz voaa ve na pakiranju navod i koliko je te ka opre ma ko ja se ku puje .Prepo rulj ivo je ponijeti laganu, ali vrlo hranjivu dehidriranu hranu. Treba ponijetisamo ono to je stvarno nuno za planirani izlet.

Koga obavijestiti o odlasku u planinuObitelj ili bliske osobe uvijek treba informirati o namjeri odlaska u planinu, rei kadse otpril ike oekuje povratak i ostavit i imena osoba s kojima se namjeravaplaninarit i. Treba im ostavit i brojeve mobitela barem jo jedne osobe iz planinarskegrupe. U planinarskim domovima, sklonit ima i na vrhovima planinar se uvijek trebaupisati u knjigu predvienu za upis. Ove knjige ne slue za zadovoljavanje neijeznatielje nego i za praenje kretanja planinara kojima se izgubi trag.

to ponijeti u planinuPostoji ogranienje koliko se moe nositi pa treba dobro planirati. Pakiranje ovisi odulj ini planirane ture, vremenskim uvjetima, teini terena koji treba prijei iplaniranim aktivnostima.O duljini ture ovisi koliina hrane i vode koju treba ponijeti, i dostupnost mjesta nakojima se zalihe hrane i vode mogu obnovit i. Voda je najvei problem. Dnevno jepotrebno piti 3-4 litre tekuine i ako nema sigurnog naina za obnavljanje zalihavode ili za nalaenje i filtriranje vode u prirodi, onda e teina same vode ve bitiozbiljan problem. Hrana e teiti dodatnih 0,5 - 1 kg po danu. Openito, nije realno

oekivati da se moe planinarit i dulje od 8-10 dana bez obnavljanja zaliha hrane. Akose ide na viednevno planinarenje i ako se pritom ne planira spavati u opskrbljenimplaninarskim domovima, potrebno je ponijet i i vlast it i ator. Potrebno je ponijet inajlaki i najmanji ator koji se moe pronai, a koji e dati nunu zatitu s obziromna vremenske uvjete. Kad se razmatra potrebna oprema, zapravo nema razlike uopremi potrebnoj za 3-dnevni i 10-dnevni planinarski put. Meutim, to se duljeplaninari, tee je predvidjet i vremenske uvjete, to zahtijeva opremu koja epodnijet i sve uvjete. to se due planinari, ovjek eli i vie luksuza. Spartanskiuvjeti koji se mogu podnijeti tijekom 3 dana, moda e biti nepodnoljivi nakon 8dana.O vremenskim uvjetima znaajno ovisi teina ruksaka. Nije isto pakirat i ruksak zasuho i toplo vrijeme, ili za hladne, kiovite i snjene uvjete. U biranju opreme vano

9


8/56


je znati vrem ensku pro gnozu . U pla nin am a je karakte ris ti no prom je njivo v rijem e ipotrebno je pripremiti se za nagle kie i hladnou.Planinski teren e odredit i vrstu planinarskih cipela i potrebne tehnike opreme. Ako

se namjerava penjati po st ijenama il i sputati po konopu, nuna je znaajna dodatnakoliina opreme.Planirane aktivnosti, kao to su fotograf iranje, sl ikanje i znanstveno istraivanjezahtijevaju dodatnu specijaliziranu opremu za te aktivnosti. Bez obzira na planiraneaktivnosti, pravilo je da se mora po kuati sma njit i to vie masa i volum en prt ljage.

Podsjetnik za pakiranje ruksaka

Jednodnevno planinarenje manje je zahtjevno nego planinarenje koje ukljuujepenjanje u stijeni ili noenje u planini, ali ipak zahtijeva niz predmeta zaosiguravanje sigurnog boravka u planini. Opremu za planinarenje treba drati na

je dnom m je stu , da se neto nuno ne zaboravi ponijeti . Preporulj iv o je odre enepredmete, kao to su naoale, zvidaljka, kapa, kompas, eona lampa, rukavice i si.stalno drati u ruksaku.

Kratke jednodnevne ture (1-3 h)

Dobre, udobne planinarske cipele. Potreba za kvalitetnim i udobnimplaninarskim cipelama ne moe se dovoljno naglasit i. Ono to je blagouljanje i neugoda t ijekom planinarenja, za jedan sat e rezult irat i unitenomkoom i krvarenjem. Vano je da gojzerice dobro pristaju i da t ite gleanj.Gojzerice koje su otporne na ulazak vode izvana uvijek su dodatan plus.Dodatne arape - za sluaj da gojzerice nisu vodootp orne ili ako je potok kojise prelazi du blj i nego se oekivalo.Ruksak

Voda - bez obzira na to koliko dugo e se pla nin ari ti , v rijem e moe uv ij ek bi titoplije nego se oekivalo, staza ne mora biti u hladu, ili planinarenje moe bitidulje od planiranog. Nikad nije loe imati vika vode. Voda se treba nositi uplast inim bocama i spremnicima. Ekoloki je mnogo prihvatlj iv ije imativlastitu uturu za vodu koja e se svaki put nadopuniti nego kupovatif lairanu vodu u trgovini za svaku turu. Vrlo su zgodni plast ini spremnici zavodu (engl. hydrobag) koji se stave u ruksak, i iz njih izlazi cjevica iz koje semoe pit i voda t ijekom hodanja, bez zaustavljanja i skidanja ruksaka.Hrana u dovoljnoj koliini za planiranu turu.Prikladna odjea - najbolja je specijalizirana planinarska odjea koja se brzosui. Preporuuje se odijevanje u slojevima i ponijet i presvlaku.Naoale za sunceeir i l i kapa sa irokim obodom - zgodni za zatitu od sunca i kie.Zatita od kie - u najgorem sluaju za to moe posluiti i obina velika kesaza smee, ali bolju zatitu prua kabanica ili pelerina za kiu koji se mogu

dobro sloiti u mali paket.Glenjae (gama e) - ako pada kia i l i se oekuje blato na stazi.Pribor za prvu pom o - ne mora sadra vati m ini-bolnicu; dovoljno je imativlane maramice, f lastere, gazu i astro-foliju u vodootpornom paketu. Mnogetrgovine prodaju ve pripremljene komplete za prvu pomo koji su vrlo laganii imaju mnogo zgodnog pribora.Krema protiv sunca, balzam za usne i repelent za kukce. Kremu za sunce svisokim zatitnim faktorom treba nanijeti pola sata prije izlaganja suncu, udebelom sloju, i nakon toga je sv akih p ar sati p onovo nanijet i.Sat - vrijeme brzo prolazi u planini, osobito ako ima puno toga za vidjeti.Planinari trebaju unaprijed znati koliko prosjeno traje planinarenje u obasmjera, i prema tome planirat i vrijeme odlaska i povratka.

10


9/56


MobitelOsobni dokum ent iPlaninarska iskaznica

Novac

Dulje jednodnevne ture (vie od 3 h) ili strmiji usponi

Uz ve nabrojenu opremu, preporuuje se i sljedee:Planinarski tapovi - nije svatko ljubitelj tapova, ali oni daju dodatnusigurnost pril ikom prelaska vode, na klizavim terenima il i ako se dogodelagane ozljede noge. Mogu se upotrijebiti i za imobilizaciju u nudi. tapovikoji se mogu skratiti na treinu ukupne duljine svakako su bolji i zgodniji, imogu se zak ait i za ruksa k, nego tapovi koji se ne mogu skupit i.Planinarski zemljovid - za planinarenje na veim udaljenostima zemljovid jenuan. Ne treba se oslanjati na to da e planinarski znakovi i putokazi bitiprisutni na svakom raskriju.Kompas - za snalaenje u planini, makar najlaki i najjednostavnij i.

eona lampa - za sluaj mraka

Ostala oprema o kojoj treba razmisliti:Fotografski aparat - teta je ne zabiljeit i prekrasne planinske prizoreDvogled - planinari esto staju da pogledaju prekrasne vidike.Dereze i cepin, ako se oekuju snijeg i led.GPS/vis inomjer/termometar - to je vea udaljenost koja se namjeravaprijei, ovi predmeti postaju sve nuniji

Oprema za viednevno planinarenjeOvisno o uvjet ima u kojima e se planinarit i treba isplanirat i potrebnu opremu. Akose spava u planinarskim domovima koji imaju plahte i gdje se namjerava jest i, ondasigurno nisu potrebni ator, kuhalo, vrea i podloga za spavanje. Uz opremu opisanukao nunu za jednodnevno planinarenje, s ovog popisa treba uzeti ono to seprocijeni kao potrebno za viednevnu turu:

veliki ruksakator i podloga za atorkuhalogorivo za kuhaloposude za kuhanje s poklopcomvrea za spavanjepodloga za spavanjealicame kane cipele za hodanje oko atorasredstva za f i lt iranje vode

no, viljuka i licakompresivne vreerezervne baterijebiorazgradivi sapunrad io-sta nieibice ili upaljakarabineri s maticom i barem dvije zamke promjera 6 mmpenjaki pojaskacigahepo kocke za paljenje vatrezvidaljkavlane maramice

11


10/56


bijeli toaletni papir bez mirisa

osobna toaleta: ealj, etkica za zube, pasta za zube, zubni konac, pribor za

brijanje, krema za ruke

topla kapu, al i rukaviceotvara konzervi

pribor za ivanje i popravljanje opreme

vrsta ljepljiva traka (engl. duet tape)

lagani runikolovka i blok

kese za smee

Posuivanje pBaninarske opreme

Tek o je o ekivati da e planinari poetnici imati svu po trebnu oprem u za

planinarenje. Najprije se kupuju dobre planinarske cipele, zatim ruksak pa sveostalo. Visoke ci jene opreme esto uvjetuju da se oprema skuplja godinama. Utakvim uvjetima planinari esto posuuju opremu od poznanika il i iz planinarskih

klubova. Posu ivanje je ponekad nuno, al i ni je poeljno jer je uvijek bolje imativlastitu, isproba nu oprem u. Ono to se posudi potrebno je prethodno isprobati kakose ne bi dogodilo da se tijekom planinarenja pokae kako neki posueni predmet ne

pristaje dobro, i li je pokv aren. P laninarske c ipele prilago avaju se stopa lu vlasnika i

ne bi ih trebalo po suivati. Planinarsk a vrea vrlo je o soban predm et i mn ogiplaninari je ne ele posu diti drug ima. Za posuenu op remu se treba brinuti boljenego za vlastitu - svu opremu treba dobro osuiti prije pakiranja kako se ne bi

razvila plijesan il i promijenila boja. Sve to se posudi treba vratiti to prije, oieno,

osueno i u dobrom stanju. Planinari koji dugo planinare, a uvijek posuuju istuopremu od poznanika il i iz klubova navlae na sebe bijes jer oito ne ele uloe

novac u oprem u koja im je e sto potrebna.

Savjeti za dan prije planinarenja

Ruksak treba pripremiti dan ranije, kako se na dan planinarenja ne bi u brzini neto

zaboravi lo i l i zakasn i lo na dogovo reno m jesto polaska za planinarenja. Ukol iko je

vrue, dan ranije se moe zamrznuti voda koja e se ujutro staviti u ruksak i tijekomdana o tapati pa e u ruksa ku c ijeli dan biti hladne vode. Nave er je d obro po jesti

obrok uglavnom od ugljikohidrata koji e dati tijelu energiju tijekom hodanja.Posuenu opremu treba isprobati kako ne bi bilo neugodnih iznenaenja u planini.

Prije planinarenja potrebno je dobro se naspavati.

3. Osnovna planinarska oprema

Planinarske cipele (gojzerice): Gojzerice su nune za sigurno planinarenje je r se

ne moe sigurno planinariti u tenisicama i gradskim cipelama. Gojzerice sudefinitivno najvaniji dio planinarske opreme i prva stvar koju treba kupiti kad se

poinje planinariti. Budui se zbog udobnosti planinari s debljim arapama, gojzerice

se obino kupuju barem pola broja vee nego gradske cipele. Kvaliteta i izdrljivost

gojzerica mogu odrediti sposobnost planinara da se kree dalje, bre i sigurnije.Gojzerice su napravljene tako da pruaju udobnost pri hodanju u planinskom terenu i

da zatite nogu od kamenja, blata, vode i drugih prepreka. Gojzerice tite gleanj odizvrtanja, ali ne umanjuju previe pokretljivost glenja. One moraju biti i popril inovrste kako bi dobro poduprle nogu. Planinarska cipela koja dobro stoji i koja imaposebnu zatitu na dijelovima stopala na kojima se esto stvaraju uljevi osigurava

udobnost t i jekom planinarenja.

12


11/56


Postoji mnogo vrsta planinarskih cipela, ali nijedne nee noge zauvijek drati suhima.Cipele je stoga potrebno svaki put nakon p laninarenja dobro oist it i, i redovitoimpregnirat i sredstvima koja e im omoguit i nepropusnost za vodu, osobito ako se

odlazi na snijeg. Kvalitetnije su gojzerice od koe, a dulje traju i manje proputajuvodu one koje imaju to manje avova u gornjem dijelu.Nakon svake uporabe planinarske cipele treba oist it , osuit i i namazatiodgovarajuim sredstvom. Cipele se ne smiju suit i na suncu il i u neposrednoj blizini

ja k ih izvora topline.

Glenjae (gamae): Izraene su od vodonepropusnog materijala i preporuljivo ihje koris ti ti uv ijek u v la n im , bla tn im i snje nim okoln ostim a je r sprje ava ju v la enjecipela i hlaa te produljuju vijek trajanja planinarskih cipela. Glenjae mogu bitiniske, visoke, a ima i onih koje prekrivaju cijelu cipelu. Bolje su, ali i skupljeglenjae od speci ja ln ih m embrana koje diu "

Naprtnjaa (ruksak): Ruksak je dio osnovne planinarske opreme jer omoguuje

pohranjivanje opreme na jedno mjesto i njeno noenje na leima. Na taj nain seoslobaaju ruke i omoguuje sigurno planinarenje. Osim to slui za noenjepredmeta, ruksak omoguuje i da se na njega sjedne, a isto tako i da s u njegauvuku noge u sluaju potrebe za zagrijavanjem. vrst ruksak moe omoguit i iprijenos unesreenog na leima.Planinarski ruksa k je poseban t ip ruksaka, koji se nekad naziva i tehniki ruksak, avrlo je sloen i posebno dizajniran za planinarenje. U usporedbi s naprtnjaama kojese upotrebljavaju za noenje knjiga i l i prijenosnih raunala, p laninarski ruksak jedizajniran tako da moe nosit i mnogo vee terete i stoga ovakve naprtnjae neoptereuju samo ramena, nego i bokove pomou irokih mekanih pojaseva, da bi seteina tereta jednakomjerno rasporedila na nogama i na leima, te za boljuravnoteu i veu udobnost.Jednodnevno planinarenje zahtijeva naprtnjau od barem 20-30 I, a za dvodnevniizlet 40-50 I. Postoje naprtnjae posebno dizajnirane za kajaking, kanjoning,penjanje u stijeni, turno skijanje i ostale aktivnosti, a imaju osobine specijalizirane zaprivrivanje opreme koja se korist i u ovim aktivnostima.Prije stavljanja stvari u glavni od jeljak naprtnjae, p reporu lj ivo je u nju najprijestaviti veliku kesu, u svrhu zatitu od kie i tek u nju stavljati stvari.Neki ruksaci imaju prekrivae koji se izvade za vrijeme kie i oviju oko ruksaka, imese sadraj ruksaka titi od vlage. Prekrivai za ruksak mogu se kupiti i odvojeno odruksaka, a proizvode se u razliit im veliinama.

Planinarski tapovi: Specijalizirani tapovi planinarima omoguuju veu stabilnost imanje umaranje nogu zbog poveanja aktivnosti miia ruku. Teleskopski tapoviimaju podesivu duljinu i izmjenjive vrhove i krpljice. Skupljeni obino imaju treinu

ukupne duljine. Teleskopski tapovi su savitljiviji i krhkiji od tapova koji nisupodesivi, ali su praktiniji za spremanje i privrivanje na naprtnjau.Kad planinar privremeno ne korist i tapove, primjerice pril ikom hodanja po ravnom,a ne eli ih jo pospremiti, treba ih pravilno nositi - tako da su otri vrhovi tapausmjereni prema naprijed, a ne prema natrag. Kad su vrhovi usmjereni premanaprijed, planinar kontrolira poloaj tapa, ali ako su usmjereni prema naprijed mogunehotimice ozlijediti neopreznog planinara koji se nalazi odmah iza.

Odjea: S p rikladnom odjeom planinaru e bit i toplije kad je hladno, hladnije kad jevrue, bit e bre suh, i bit e mu udobnije tijekom planinarenja. Nove vrsteplaninarske odjee izrauju se od materijala koji su neusporedivo bolji u odnosu napamuk, vunu i traper. Novi materijali diu i uklanjaju vlagu s tijela. Preporuuje se

13


12/56


kupnja svih slojeva odjee od laganih specijaliziranih materijala, od donjeg rublja doja kne. Uv ijek je preporulj iv o ponijeti potpunu pre svla ku ako se nam je ra vaplaninarit i dulje od jedno g dana.

Slojevito odijevanje: U planini je najbolje odijevati se slojevito, to omoguuje brzuprilagodbu vremenskim uvjetima. Dvije tanke majice imaju vie smisla nego jednadebela. Uz tijelo treba staviti tanku odjeu koja proputa znoj prema van kako ovane bi hladila tijelo. Deblji, srednji slojevi odjee, trebaju takoer imati svojstvatermoizolacije i propusnosti, a debeli vanjski slojevi t ite od hladnoe i vlage izvana.V i e slo je va odje e om oguuje stv aran je zran ih de pova ko ji dje lu ju kao to p linsk iizolator. Slojeve odjee treba regulirati po potrebi; kad pone znojenje, treba skinutiviak robe, a im se osjet i hladnoa potrebno je obui jo jedan sloj. Kao to postojerazliiti slojevi odjee za trup, tako postoje i razliite vrste hlaa za slojevitu zatitunogu.Planinarske hlae mogu biti deblje ili tanje, ovisno o sezoni za koju su namijenjene.Pod-hlae razliitih debljina od poliestera ili f lisa nose se ispod hlaa kad je vrlohladno. Nad-hlae od vodonepropusnih materijala upotrebljavaju se za planinarenjepo snijegu i po kii.

V ie tr ovka ili ja kna slu i za zatitu od vje tr a , h ladnoe i vla ge. Najbolje, ali inajskuplje jakne su od materijala koji omoguuju da tijelo "die", a izvana neproputaju vodu.arape su vrlo vane; ne bi smjele biti uivene iz vie dijelova niti imati rub iznadprst iju da se sprijei razvoj uljeva. Ako planinar nema debele arape posebnodizajnirane za planinarenje, preporuuje se obui dvoje tanje arape.Rukavice, al i toplu kapu je dobro uvijek imati u ruksaku jer su lagani, a pruajudobru zatitu od hladnoe. Toplinu omoguuju materijali od flisa ili od fine vune; flisse brzo sui, a fina vuna daje toplinu i kad je mokra. Mnogo topline se gubi prekoglave i zato i postoji poslovica ako su ti noge hladne, stavi kapu". Kapa prekrivasvega 3-4% povr ine tijela, ali osjeaj na koi glave je vrlo vaan za osjeajudobnosti.Kabanica omoguuju zatitu od kie i snijega. Kabanica dobro titi od kie, ali se podnjom tijelo pojaano znoji, pa je nakon nekog vremena opet mokro. Kiobran jeesto nepraktian za noenje, osobito kad je potrebno imati slobodne ruke zasavladavanje staze, a pri vjetrovitom vremenu ne t it i mnogo. Na tritu postojilagani bivak-sak za dvije osobe koji se moe korist it i i za odravanje topline zavrijeme prinudnog noenja u planini, ali isto tako i kao kabanica.Boia planinarske odiee vrlo je vana. Nije sluajnost da pripadnici gorskih slubispaavan ja nose crvene uniforme. ive boje su naprosto lako uolj ive, to je vrlokorisno u situaciji kad se za nekim traga. Crna, siva, smea i zelena boja stapajuplaninara s okoliem i oteavaju potragu za njim u sluaju opasnosti. Pri kupnjiplaninarske odjee preporuuje se birati jark o c rvenu, utu, naran astu, ljubiastu iruiastu boju. U magli i na snijegu posebno su uoljive i korisne reflektirajue trake

na odjei.ienje specijalne planinarske odjee provodi se prema uputama proizvoaa kojese nalaze na odjevnom predmetu. Membranske tkanine i vanjska impregnacija moguse otetiti ako se peru uobiajenim deterdentima. Prije pranja u perilici za rubljetreba zatvoriti sve zatvarae i iak trake na odjei, a suiti na zraku.Impregniranje: Vanjs k i sloj p la nin ars ke odje e i obue moe se im pre gnirati , im ese postie optimalna zatita od kie, vlage i prljavt ine. Zahvaljujui posebnimsvojstvima sredsava za impregnaciju koji su namijenjeni vienamjenskim novimtkaninam a, uinak koji se postie im pregnac ijom jedn ak je kvaliteti novog proizvoda.Impregnacija se moe obavit i tako da se odjea opere u vodi kojoj je dodanoimpregnacijsko sredstvo. Pril ikom pranja u peril ici rublja impregnacijsko sredstvo seuspe u odjeljak za praak. Odjea se nakon toga osui prema uputama i s vanjske

14


13/56


strane ispegla na temperaturi prema uputama da se pojaa impregnacija. U prodaji,takoer, postoje i impregnacije u spreju.Svojstva odbijanja vode nakon impregnacije temelj i se na povrinskoj napetosti

impregnirane tkanine. Stoje vea razlika u povrinskoj napetosti dvaju materijala (uovom sluaju to su povrina tka nine i kapljice vode), vie je izraen ovaj uinak.Tijekom noenja i ienja uinak impregnacije se gubi pa gaje potrebno ponavljat i.

Vre a za spavanje : Kad planinarenje zahtijeva noenje u planini, bez obzira na toje li se no i u p la nin ars kom obje ktu ili u pri ro di, vre a za spavanje je nu na.Osno vna svrh a vre e je o sigura ti toplinsku izolaciju i zatitu od vjetra i oborina.

Vre u za spavanje bi uv ijek tr ebalo koristi ti u kom bin acij i s podlogom da bi sezatitila vrea, ublaile neravnine na podlozi i omoguila bolja toplinska izolacija izatita tijela. Dobra vrea za spavanje odgovara obliku tijela, lagana je i ima malivolumen kad se sloi. Vree za spavanje nainjene su od vanjskog materijala unutarkojeg se nalazi punjenje koje stvara izolacijski sloj zraka izmeu toplog tijela ivanjskog okolia. Izolacijske osobine vree za spavanje ovise o vrst i punjenja,

njegovoj debljini, veliini vree i vrsti vree. Podloge za vreu vane su zaudobnost, zat itu vree i bolju termoizolaciju jer smanjuje gubitak topline t ijela uzemlju i l i snijeg. Ako nema podloge za spavanje, preporuuje se obui vie odjee iiskoristiti naprtnjau, ue ili ak i cipele za bolje odravanje topline tijekom noi.Podloge za vreu ukljuuju zrane madrace, podloge od pjene i podloge na samo-napuhivanje.

Zatita od suncaTijekom planinarenja nu no je zatit i se od tetnog utjecaja s unevih u ltraljubiastihzraka. Ova zatita poinje s odjeom; potrebno je pokrit i veinu koe. Ovo ne zvuiosobito privlano tijekom ljeta, ali lagana odjea svijetlih boja bit e za tijelo mnogougodnija nego izlaganje gole koe jakom suncu. Osim neuglednog crven ila, izlaganjenezatiene koe suncu uzrokuje stanjivanje koe, pospjeuje nastanak bora itamnih starakih pjega, stoga je zatita od sunce preporulj iva i zbog estetskihrazloga.Naoale su vane za zatitu oiju. Oi su vrlo osjet lj ive na sunevo zraenje, osobitona snijegu i ledu gdje planinar moe zadobit i snjeno sljepilo (podrobnije opisano upoglavlju Prva pomo). Naoale trebaju imati visok stupan j zat ite i f i ltrirat i 95-100%ultraljubiastih svjetala. Trebaju bit i zatamnjene tako da prenose samo dio vidlj ivogsvjetla. Naoale bi na snijegu i ledu trebale imati postranine titnike. ak i kad jeoblano treba nosit i naoale jer ultraljubiaste zrake prolaze kroz oblake. Uplaninarskoj grupi bi barem jedna osoba trebala nosit i rezevne sunane naoale, zasluaj da nekom ispadnu na nedostupno m jesto ili ih izgubi. Ko ntaktn e lee teko jeodravati u planini pa se preporuuje tijekom planinarenja koristiti naoale za vid. Zaplaninarenje su osobito prikladne polarizirane naoale koje uklanjaju povrinski

odbljesak. Ovakve naoale imaju dvostruku zatitu jer imaju f i lter koji t it i oddirektnog u Itra Iju bia stog svjetla te jo je da n filter koji blokira prolaz reflektiranihultravioletnih zraka u oi.

Krem a za suna nje mora imati viso k zatitni faktor. Krema treba imati filtere zaultraljubiaste zrake A i B (UVA i UVB). UVA zrake prodiru duboko u kou i uzrokujuoteenja koja mogu izazvati karcinom koe, dok UVB prodiru u povrinski sloj koe iuzrokuju opekline. Kremom treba namazati svaki izloeni dio tijela, a ne samo lice.

Vrlo esto se zaboravlja nam azati ui , to je v rlo vano za ljude s kra tk om kosom , ikad se nose kape kojima obod prekriva samo lice. Kremom se treba namazati udebelom sloju pola sata prije izlaganja suncu i nakon toga svakih par sati ponovo.Znojenjem se ispire krema s koe, ak i ako se oglaava kao vodootporna.

15


14/56


Balzam za usne t it i usne od isuivanja i oteenja uzrokovanih suncem. Za usne seobino koriste posebni balzami s visokim zatitnim faktorom, a ne krema za lice ilit ijelo zbog toga to se usne stalno vlae pa je za njihovu zatitu potreban gui

balzam koji se nee lako odstraniti uslijed oblizivanja i vlaenja usana.eir i l i kapa sa irokim obodom tite glavu od topline i omoguuju ugodnoplaninarenje. Bolje su kape i eiri koji imaju uzicu ispod brade koja se moestegnuti, jer u planini esto pue pa vjetar moe otpuhati kapu na mjesta gdje ih sevie ne moe dosegnuti.

ator: ato r je rasklop ivi zaklon koji se izrauje od razliitih ma terijala i za razliitenamjene. Jedan je od najstarij ih oblika ljudske nastam be, a neka nomad ska plemenaga jo i danas koriste za stanovanje. Planinarski atori omoguuju ugodno noenje uplanini i osjeaj zat ienosti. atori mogu bit i sastavljeni od samo jednog slojatkanine, ali u planinarstvu su poeljniji atori koji imaju unutarnji i vanjski dio (kinipokrov) jer se jednoslojni atori brzo promoe. Osim ovih dijelova, ator se podiepomou savit lj iv ih tapova koji ga dre i odreuju mu vanjsku konstrukciju te klinova

kojima je privren za t lo. tapovi koji oblikuju konstrukciju atora obino su odfiberglasa. Aluminijski tapovi su laki, ali i skuplji. atorski tapovi i klinovi prodajuse kao rezervni dijelovi atora pa ih je lako nadomjestiti ako puknu, deformiraju se ilizagube.

Vrea za bivakiranje : Vre a za b iv akiran je (b iv ak sa k) je ta nka vre a odimpregniranog sintetikog materijala koja se obino korist i u nudi kad je potrebnoprenoiti u planini. Mogu se kupiti bivak vree za jednu ili za dvije osobe, a neke odnjih mogu posluiti i kao pelerine za kiu pa su vienamjenske. Vrea za bivakiranjemoe biti i alternativa za ator i planinar moe planirati noiti u njoj. Iako nijeugodna kao ator niti prua isti osjeaj sigurnosti, pruit e zatitu od vjetra, vlage iprljavt ine. Sloena bivak vrea zauzima vrlo malo prostora pa je preporulj ivouvijek je d rati u naprtnjai kao osiguran je za nepred viene situacije u planini.

4. Ue ovorom

Ue: Ue ili konop je skupina zavijenih ili upletenih vlakana. U planinarstvu jeuporaba uadi iroko rairena. Suvremena uad radi se od sintetikih vlakana nanain da se oko obojene kontrolne niti upredaju stupovi vlakana i tako se dobija

je zg ra , oko ko je se omota koulj ica ko ja v la kna u je zg ri dr i na oku pu i u va odvan jskih u tjecaja (Slika 6.1). Novo ue otporno je na vlagu , velike nos ivosti ielastino. U planinarstvu se koriste ueta sa svojstvima koja se ne nalaze utradicionalnim konopima. Ova svojstva zahtijevaju skupe materijale i posebnetehnike izrade, kao i sloena test iranja, to rezult ira skupim krajnjim proizvodom.Budui planinari esto ue moraju nositi na sebi, vrlo je vano i da ue bude tolake. Planinarsko ue mora bit i apsolutno pozdano jer o njemu esto ovisi ivotplaninara. Prema sposobnosti apsorpcije energije pada, koja ovisi o rastezlj ivost i,ueta se dijele na statika i dinamika.

Zamka: Zamka (engl. accessory cord) je kratki komad ueta deblj ine 2-10 mm.Slui za izradu sidrita, meuosiguranje, izradu sustava za spaavanje itd. Kad sezamka koristi za izradu osiguranja ne bi se trebala koristiti zamka promjera manjegod 6 mm.

16


15/56


vorovi: U planinarstvu ovorovi slue za navezivanje na ue i razne druge svrhe.Poznavanje vorova nije vano samo za planinarenje ve i za svakodnevnuorganizaciju ivota, da se vezice na cipelama ne bi odvezale, da se paketi ne bi

raspalM da se ue za suenje rublja ne bi pretjerano saginjalo uslijed teine mokrerobe. vorovi su alat koji omoguuje povezivanje i pojednostavlj ivanje ivota. Uvuklisu se u sve ljuds ke aktivn os ti na razliite naine. M nogi vorovi nastali u jedn ojaktivnosti pronalaze primjenu u drugima.Za uredno vezivanje vora nije vano samo dobro prekriit i ue na pravilan nainnego i to napraviti na uredan nain, da svi zavoji ueta dobro prianjaju jedan uzdrugi, da bi se mogli dobro stegnuti.

Osnovna podjela vorovavorovi se najjednostavnije dijele u tri kategorije: vorovi za navezivanje (bulinov,osmica), vorove za spajanje ueta (ambulantni, dvostruki krini na zateg), voroviza osiguranje (laarski, Prusik, osiguravajui). Neki vorovi, kao stoje osmica, moguse korisiti za vie svrha, primjerice i za spajanje ueta.

Bulinov (engl. bovvline), mrtvi, najlonski vor: ne moe se natezati, skidati ilipomicati; vrsto stoji; upotrebljava se na uetu oko prsiju ili na penjaki pojas. Neklizi ni pod najve im o ptere en jima sv e do pucanja ueta. P lete se na uetu koje jef iksirano s jedne strane.

Slika:Bulinov vor

Osmica, vodiki, krini vor: izrauje se na kraju ueta ili na sredini; moe seizvesti pletenjem. Vrlo je pouzdan protiv odvezivan ja, a i nakon najveih optereenjalako se odvezuje. Upotrebljava se za izradu sidrita, navezivanje za pojas ualpinizmu, speleologij i i l i portskom penjanju, i u svim ostalim situacijama kad je

potreban vrst i pouzdan vor. Za potpunu sigurnost moe se dodatno osiguratisigurnosnim vorom, ali to nije obavezno.

Slika. Osmica (vodiki) vor

17


16/56


Krini vor, ambulantni: Moe posluiti za produenje ueta, pri tom mora bitiobavezno osiguran na oba kraja. Upotrebljava se i u izradi prsnog naveza, gdje

takoer mora biti osiguran.

Sl ika. Krini (ambulantni) vor

Dvostruki krini na zateg (engl. double fisherman's knot): Slui za spajanjedva ueta. Vrlo je vrst i pouzdan i ne treba ga dodatno osiguravati.

Laarski, mornarski, vrzin, biev vor (engl. clove hitch): za osiguravanje,

samoosiguranje, ubacivanje u karabiner, kl in itd. Mogua je izrada pletenjem.ovim

vorom navezuje se srednji penja u alpinist ikom navezu. Pomou njega se izrauje

rukohvat na opasnim dijelovima puta. Jednostavno se vee i odvezuje, a mogue jenjegovo lako pomicanje po osnovi za koju je vezan. Obavezno mora bit i osiguran na

oba kraja prije optereenja.

18


17/56


Polulaarski vor (engl. Munter hitch, half clove hitch) je jednosta van vor ko jise moe upotrijebit i kao improvizirana konica pri sputanju s planine pomou uetaukoliko ovjek nema nikakvu spravu za sputanje. Ovaj se vor korist i s krukolikim

karabinerom jer na njegovoj iroj strani ima dovoljno mjesta za dva zavoja ueta.vo r se jo zov e M unterov prema vicarsko m planinarskom vod iu VVerneru Munterukoji je popularizirao uporabu ovog vora u planinarstvu. Glavna funkcija ovog vora

je stv aran je tr enja za kontr o lira ni spust po osig ura nom uetu .

Slika. Polulaarski vor

Prusikov vor: Ovaj je vor dobio ime po svom navodnom izumitelju, austrijskomplaninaru Dr. Karlu Prusiku. vo r je prvi put prikazan 1931. u austrijskom prirunikuza planinarenje za penjanje po uetu. Vee se od dva ueta razliite debljine da bi sestvorilo potrebno trenje. Pri tom je osnovno ue deblje, a pomono ue je priblinodvije treine deblj ine osnovnog. vor slui kao jednosmjerna spojka na uetu. Ako sevor optereti u jednom smjeru, vrsto e se drati za osnovu. Pritom ini malu i l inikakvu tetu za ue na koje je navezan, za razliku od penjalice kao to je emar.Kad se rastereti, prusik se lako pomie po osnovnom uetu. Zahvaljujui ovimosobinam a p rusikov vor je ko ristan za samo-p om o i izvlaenje ako planinar upadneu neki proq'ep, ledenjaku pukotinu, itd., a netko mu moe baciti ododzgo osiguranoue il i je navezan.

Slika. Prusikov vor

Modificirani prusikov vor radi se tako da se izvue jedna nit u smjeruoptereenja i proba ponovo opteretit i osnovno ue; ova modif ikacija moe bit ikorisna za penjanje po mokrom , zaleenom ili blatnjavom uetu, i li ako je prevelikarazlika u deb ljini izme u dva ueta. U ovim situac ijam a Prusik nije funkc ionalan je rne moe postii dovoljno trenja.

19


18/56


Bahmanov vor (engl. Bachman knot): Koristi se za istu svrhu kao i Prusikovvor. Vee se oko karabinera, zbog ega je laki za rasplitanje i klizanje po uetu

nego Prusikov vor.

Sl ika. Bachmanov vor

Sigurnosni vor (engl. ): plete se na kraju vorova na uetu ili zamki, a koristi se iza osiguravanje bulinovog vora il i osmice.

5. Prehrana u planini

Planinarenje je f iziki iznimno zahtjevna aktivnost i stoga se van ost pravi lne

prehrane i uzim anja tekuine u planini uvije k treba na glaavati. S poveanjemnadmorske visine planinar se susree sa smanjenjem kisika u atmosferi i sloenimfiziolokim prilagodbama tijela na takve uvjete, gdje se smanjuju apetiti i mijenja

osjet okusa. Tada f izika aktivnost moe zahti jevati dvostruko vie energije nego narazini mora. Pravilna prehrana i hidracija nuna je da bi se smanjio gubitak tjelesne

mase kod dugotrajnog planinarenja, poboljalo zdravlje i kondicija.

Hidracija tijekom planinarenjaDehidracija moe nastati zbog smanjenog unosa tekuine, pretjeranog znojenja il i

prol jeva, a moe uzrokovati ozbi l jne zdravstvene poremeaje. Kad je osoba dobrohidrirana, odnosno uzima dovoljno tekuine, mokraa je bl i jedo uta i obi lna. Tamnouta il i blijedo smea m okraa u malim koliinam a zna k je d ehidracije. Nije lako dati

preporu ku k oliko tono tekuine osoba treba kon zum irati na dan je r to ovisi o

vremenskim uvjetima, intenzitetu i vrsti t jelesne aktivnosti , individualnimvarijacijama u znojenju i spolu, itd. Ako se tjelesna aktivnost pojaa, zbog znojenja

je potrebno povea ti un os vode. Me utim , znoje m se ne iz lu u je sa mo voda ve i s oli

pa je osim nadoknade tekuine potrebno voditi rauna i o nadoknadi soli i elektrolita.Zakljuno, planinari trebaju piti redovito i uzimati vie tekuine pri veoj tjelesnoj

aktivn os ti - o sobito kad je po jaano zno jenje. Nije prepo ruljivo piti velike koliine

tekuine odjednom jer se mogu razrijediti elektroliti u krvi.Ponekad nije problem u elji planinara za napitkom, nego u dostupnosti prikladne

tekuin e u planini. Na velikoj nadm orskoj visin i je problem otop iti dovo ljno snijega, aproblem moe biti i osigurati dovoljnu koliinu kemijski steril izirane vode. Ako e se

koristiti voda u koju e se stav ljati pripravci jod a za de zinfekciju, nije loe pon ijeti

20


19/56


toplj ive tablete vitamina C il i nekog drugo pripravka s okusom. Na ledenjacima senalaze brojni potoci otopljene vode u kojima se nalaze prah od razlomljenih stijena ivisoka koncentracija mineralnih soli koje mogu potaknuti pojaano mokrenje. Takvu

vodu treba uzeti u spremnik, priekati da se istaloe estice, i nakon toga je filtrirati iproistiti kuhanjem ili kemijskim tabletama. Pijenje vode iz potoka uz planinarskustazu ne preporuuje se zbog mogueg prisustva bakterija i parazita; takvu vodupotrebn o je s terilizira ti tabletam a klora ili jodno m otopino m (8 kapi na 1 I) u trajanjuod 20 minuta.Za lijeenje dehidracije odraslih zbog proljeva radi se temeljna elektrolitna otopinakoja se sprema na ovaj nain: 1 velika lica soli i 1 velika lica eera uspe se u 1 Iproiene vode, i promuka da se sol i eer otope.

Sastav hrane

Hrana i tekuina sastoji se od kombinacije makronutrijenata i mikronutrijenata.Makronutrijenti su uglj ikohidrati, masti, proteini, aminokiseline, prehrambena vlaknai kolesterol. Meu glavne m ikronutrijente spadaju vitamini i mineralne tvari.

Nain na koji se ugljikohidrati probavljaju ovisi o nainu na koji su proizvedeni, i toima znaajne posljedice za zdravlje i t jelesne mogunosti. Treba izbjegavati visokoraf inirane uglj ikohidrate s niskim sad rajem m ikronutrijenata; bolje je k onzum iraticjelovite itarice i svjee voe i povre. Ugljikohidrati uvijek ine najvei udio u hrani(55-65% ) jer su glavno gorivo za miie. Miii imaju ograniene zaliheugljikohidrata i zbog toga im stalno trebaju nove zalihe za rad. Utrenirani miii mogpohranit i veu koliinu uglj ikohidrata, zbog ega su ef ikasnij i. Smanjenje koliinepohranjenih ug lj ikohidrata u miiima dovodi do miinog zamo ra. Stoga jeprepo rulj ivo imati t ijekom planinarenja pri ruci zalogaje koji se lako dohva te izdepa ili vanjskih pretinaca naprtnjae. M ale, ali ee koliine uglj ikohidratasprijeit i e probavne tegobe il i nadimanje koje nastaje zbog pretjeranog unosauglj ikohidrata u jednom obroku. Dobri izvori sloenih uglj ikohidrata su cjeloviteitarice, ria, krumpir, itarice, tjestenina, kruh, krekeri i granola. eer se moeuzimati ne samo kao med ili granulirani eer nego i kao voe (suho ili svjee),marmelade, demovi, vrui kakao, sportski gelovi i l i slatka pia.Proteini trebaju init i 20-30% dnevnih namirnica. Izvori proteina ivotinjskogpodrijetla su jaja, mlijeko, sir, perad, riba i meso. Biljni proteini mogu se nai uitaricama, povru i mahunarkama. Proteini uzeti hranom se razgrauju i oksidirajuza energiju i l i pohranjuju u t ijelu kao masti, stoga konzumiranje pretjerane koliineproteina nije uinkovito i moe poveati potrebu za unosom tekuine. Proteinizahtijevaju vodu za probavljanje i mogu pospjeit i dehidraciju. Proteini zahtijevajunajvie energije za probavljanje od svih vrsta hrane.Masti su vaan izvor energije jer sadre vie energije po gramu namirnice negougljikohidrati i proteini. Masti se sporije razgrauju nego ugljikohidrati i proteini te nataj nain dulje vrijeme odravaju osjeaj sitosti. Masti se u malim koliinama nalaze

u povru, itaricama i grahu, a kad se ovi kombiniraju s peradi i ribom lako sepostie unos dovoljne dnevne koliine masti. Namirnice koje sadre visoki udio mastisu maslac, margarin, maslac od kikirikija, orasi, slanina, salame, sardine, ulja, meso,

ja ja , sje m enke i sir.

Planiranje obroka tijekom planinarenja

Vein i ljud i je p ro bavljan je m asti neugodno ti je kom naporne tj e le sne aktivnosti , aproteini zahtijevaju veu koliinu vode t ijekom probave pa se za vrijeme planinarenjapreporuuje konzumiranje uglj ikohidrata. Masti i proteini se u veoj koliini trebajudodati u veernji obrok.Tijekom planinarenja prosjenom ovjeku je dovoljno oko 1 kg hrane dnevno. Za

je dnodnevne tu re , pa i za dvo- i tr odnevne iz le te mogu se spak irat i sendvi i, svje e

21


20/56


voe i povre. Noenje hladne hrane koju se odmah moe pojesti eliminira potrebu

za noenjem posuda, kuhala i goriva. Ne preporuuje se stavljanje u sendvi

majoneze i drugih sastojaka koji se lako pokvare. Za viednevne dugotrajnije ture

planiranje hrane je sloe nije i zna ajno u tjee na teinu na prtnjae. P reporuuju seje la ko ja se lako i brzo kuhaju. Kad se planinari u ve o j gru pi dobro je pre thodno se

dogo vorit i oko hrane tako da svatko ponese jedan dio hrane koja e se zajedno

priprem ati. Ako se planira priprem anje jela na kuhalu, optimalan broj planinara po

je dnom kuhalu je 2-3 , najv ie 4. Ako v ie od 4 o vje ka ovise o jednom kuhalu , ondaje priprema hrane dugotrajn a i naporna, nuno je odmah is ti ti po su e i hrana se

mora konzumirati u razliito vrijeme.

Zatita hrane od divljih ivotinja

Hranu ostavljenu izvan sklonita mogu dohvatiti divlje ivotinje i pojesti. Stoga nou

i tijekom duljih izbivanja iz mjesta spavanja hranu nije dobro ostaviti u atoru il ibivaku. B rojne ivotinje mogu otetiti ator da bi se domog le hrane. N ajbolje jehranu pospremiti u vrstu nepropusnu plastinu transportnu vreu i objesiti na granu

stabla koja je bar 3-4 m iznad zemlje, a vreu s hranom postaviti tako da visi barem1 m dalje od debla.

6. Kretanje i boravak u planini

Planinaren je je ak tivno st koja je od radnog okrue nja lovaca i skup ljaa drevnihzajednica postalo razonoda m odernog ovjeka, al i jo uvijek zahti jeva odreene

tehnike i fizike mogunosti. Stoga je vano biti dobro uvjeban i planinariti upodrujima koja odgovaraju vlastit im sposobnostima. Ni najskuplj i komadi opreme

ne mogu nado knad iti m an jak znanja i iskustva u planini.

Planinarski putoviPostojanje ureenih i planski postavljenih planinarskih staza omoguuje znaajnovei stupanj sigurnosti pril ikom kretanja u planini. Naime, planinarske staze nisu

postavljene nasumino ve pravcima koji su najblii, najsigurniji i najudobniji za

hodanje od jedne do druge toke u planini. Putovi se u planini ureuju i obiljeavaju

kako bi planinu priblii l i ovjeku, da ovjek ne luta, da itanjem informacijske table il iputokaza moe odabrati stazu prema svojim mogunostima, da pomou planinarskihoznaka sazna koliko mu je vremena potrebno za pojedinu stazu il i dionicu i kakve ga

teko e na njoj oekuju. Isto tako , obiljeava nje staz e je nuno da planina r u

svakom trenutku zna da je na pravom putu i da moe sigurno doi na cilj i vratiti se

na polazite. Ureene planinarske staze r i jetko vode strmo uzbrdo; ee se rade uobl iku zavoja i l i serpentina koji omoguuju lake savladavanje strme padine i manje

umaranja. Osim poveane sigurnosti i udobnost za planinara, ureeni i obiljeeni

planinarski putovi omoguuju ouvanje okol ia jer ograniavaju l judsku aktivnost iunitavanje prirode samo na jedno m , izabranom , dijelu planine; hodanjem poureenim putovima planinari uvaju netaknuti dio planine.

Ureeni i obi l jeeni putovi obi l jeavaju se znakovima koji se nazivaju markacije,

postupak postavljanja planinarskih obi l jeja je markiranje, a ovjek koji se bavimarkiranjem je markacist. U Hrvatskoj je nain markiranja, signal izaci ja u mjestima,

izgled i veliina markacija, izgled i sadraj putokaza, numeriranje staza, odreivanjestupnja i teine pojedine trase, boja markacije i nain njenog postavljanja u skladu s

propisima koje izdaje Komisi ja za planinarske putove Hrvatskog planinarskog saveza.

Pril ikom kretanja po planinskim podrujima nikako nije preporuljivo naputati

oznaene planinarske putove, i raditi preice po planini, osobito na nepoznatom

22


21/56


podruju i kad to rade osobe koje nemaju dovoljno planinarskog znanja i iskustva.Najsloenije akcije gorskog spaavanja u pravilu se odvijaju nakon to netko odlui

skratit i put, osobito u raznim krit inim situacijama kao to su nedostatak vremena

zbog dolaska mraka i li nevremena. Spaa vatelj im a je lake pronai unesreenog naplaninarskom putu il i kraj planinarskog objekta nego na nepristupanom terenu u

koji neoprezan planinar moe dospjeti u pokuajima da skrati put. Planinarske staze

nemaju rutu ka kvu imaju zbog toga to ih je radio neki mazo hist koji eli umo rne

ljude to due z adr ati u planini, nego zato to je to najb olji i najp roho dniji pravacizmeu dvije toke u planini.

Obiljeavanje planinarskih putova u HrvatskojStaze u Hrvatskoj oznauju se info tablama, putokazima i markacijama.

Info table su veliine 80x80 cm, a njihova visina moe biti neto vea ako poloaj

terena to zahtijeva. Idealno bi bilo da su izraene od aluminijskog lima i oslikanevrstom reflektirajuom folijom. Postavljaju se u pravilu u mjestima i imaju cilj

planinaru doarati poloaj, teinu i vrijeme potrebno za obilazak pojedine staze.

Postavljaju se na dva stupa visine 2,30 m iznad tla.Putokazi mogu bit i smei i l i crveni. Smei putokazi dimenzija 80x20 cm upuuju

zainteresirane na poetak pojedine pjeake staze il i na info tablu. Smei putokaz se

postavlja na visini od 2 m iznad tla, kao prometna signalizacija, i uvrste se u tlo.

Crveni putokazi su u pravilu dimenzija 30x10 cm, izraeni od aluminija, presvueni

crvenom reflektirajuo m folijom na kojoj je b ijelom reflektirajuom folijom ispisanslijedei cilj i vrijeme potrebno za doi do njega. U pravilu se crveni putokazi

postavljaju na krianjima i usmjereni su u pravcu kojim staza nastavlja. Crveni

putoka zi se postav ljaju na stup 1,50 m iznad tla. Na jeda n stup m oe biti privrenovie putokaza usmjerenih u razl i it im pravcima.

Markacije se nanose bojom na kamen ili na stabla. Mogu biti okrugle ili usporedne,

a u oba sluaja crvena boja je izvana, a bijela iznutra. O krugle m arka cije mogu imatire p ie" koji uka zu ju na zavoje . Uz re p ie" se moe nalazi ti brojka ko ja oznau je

broj puta na kojem se markacija nalazi. Usporedne markacije se stavljaju na stijene

na tlu, u pravcu hoda nja. M arkacije na drveu stavljaju se u visini oka (1,70 - 2 m).Gustoa ma rkacija ovisi o tome kol iko je teren zahtjevan . Crveni kri je oznaka za

blizinu krianja. Postavlja se oko 50 m prije krianja i ima zadatak upozoriti planinara

na ravanje puta. Poseban je izazov osigurati vidl j ivos t m arkacije u zim skim uvjetima

kad padne snijeg. Tada se ma rkacije na tlu ne vide pa je u snjen im prostorimapotrebno markacije staviti na stabla u visini oiju. U zimske markacije spadaju

markacijski stupovi na kojem se nalazi strelica usmjerena u pravcu kretanja staze;

budui je postavljanje vel ikog broja zim skih m arkacija u obl iku stupov a v rlo skupo, ai nagruje prirodu, ne via se esto. U visokom gorju se za prelazak preko velikih

snjenih bezlinih povrina koriste tanki tapovi, primjerice od bambusa, koji se

zabadaju u snijeg pri l ikom uspona, da bi se omogu io jedno stavan povratak.

Obini i osigurani planinarski putovi

Obini planinarski putovi obiljeeni su markacijama i nalaze se na lako prohodnomterenu gdje planinaru ne prijeti vea opasnost. U teko prohodnim stijenama i nagrebenima, osobito u alpskim predjel ima, nalaze se osigurani putovi kojekarakteriziraju brojni komadi tehnike opreme ukopani u sti jenu. Na osiguranim

putovima nalaze se metalni klinovi, sajle, rukohvati, ljestve i ukopane stube.Ponekad se na osiguranim putovima nalaze i drvene stepenice, rukohvati i mostovi.

Na nekim osiguranim putovima tehnika oprema postavljena je radi lakeg

savladavanja dionice, a ne nekim bez te opreme ne bi uope bio mogu prolazak tim

putem. Izrada osiguranih putova omoguuje da se neki izolirani dijelovi planine

23


22/56


ukljue u dulje planinarske rute i postanu dostupniji veem broju ljudi. Planinari kojinemaju osobnu tehniku opremu za penjanje u sti jeni mogu jednostavno korist it i

osigurane putove bez rizika od neosiguranog pentranja po opasnim dijelovima

planine. Planinarski put osiguran metalnom tehnikom opremom naziva se i via

ferrata, to na talijanskom znai eljezna cesta. Najvia svjetska via ferrata nalazi sena 3.800 m na planini Kinabalu u Maleziji.

Prije kretanja osigura nim putovim a treba p rovjeriti njihovu ispravn ost je r ih moguotetit i gromovi, i stalne vremenske promjene u planini - stalno zagri javanje i

hlaenje.

ObilazniceVezni putovi , tr ansverz ale ili obila znice su oznae ni p lanin ars ki putovi ili sk upinaoznaenih planinarskih putova na kojima se nalaze kontrolne toke koje je mogue

obilaziti u bilo koje vrijeme, bez uvjetovanja smjera i roka zavretka obilaska.Ob ilaznice ine sm islenu cjelinu, primjerice obilaza k cijele jedn e planine, planinarsk ihkua, i l i znaajnih vrhova jedne zemlje, i si . Prema meusobnom odnosu kontrolnih

toaka obilaznice mogu biti vezne i tokaste (nevezne). Vezne obilaznice imajukontrolne toke pov ezane ist im planinarskim putom tako da se nadovezuju jedna nadrugu (najpoznatije podvrste ovih obilaznica su linijske i krune ali naii emo i na

eliptine, polukrune, u obliku osmice, itd.). Tokaste obilaznice (nevezne) imaju

rasprene kontrolne toke koje nisu il i barem veina ih nije meusobno povezanaistim planinars kim p utom ; do kontrolnih toaka vod i jed an il i vie zasebnih

planinarskih putova.Za sa vladavan je obi laznica o bino je potrebno vie dana.

Da bi se obilaznica registrirala pri Hrvatskom planinarskom savezu, mora imatiodravatelja koji skrbi o stazama, mora biti dobro markirana i redovito odravana,imati jasno obi l jeene kontrolne toke s natpisom vrha i nadmorske visine, a

obilaznica isto tako mora imati dnevnik koji mora sadravati nazive kontrolnih

toaka, mjesta za upisivanje datuma obilaska kontrolnih toaka i prostor predvien

za utiskivanje igova il i l i jepljenje fotografija (fotografije se mogu i posebno prilagatiuz dnevnik). Nadalje, dnevnik mora sadravati mjesta za upisivanje osobnihpodataka obilaznika, i to barem: ime, prezime i adresu, te podatke o odravatelju(upravljau) obilaznice i adresu na koju obilaznici trebaju slati dnevnike na ovjeru.

Kao priznanje, planinar koji prijee obilaznicu dobije nagradu koja je uglavnom uobl iku spom en znake. Primjer tokaste transverzale je H rvatska planinarska

obilaznica koja od travnja 2007. ima ukupno 150 toaka u 20 hrvatskih podruja.

Upisna knjigaU planinarskim objektima i na planinskim vrhovima nalaze se upisne knjige u koje bisvaki planinar trebao upisati ime i prezime, planinarsku udrugu kojoj pripada, datum

planinarenja, smjer otkud dolazi i smjer kuda nastavlja planinarenje. Postojeslubene upisne knjige Hrvatskog planinarskog saveza koje sadre tablice za upis

ove informacije, a ponegdje se mogu nai i neformalne upisne knjige bez tablica ukoje planinari prema vlastitom nahoenju mogu upisati neto vie o svojim utiscima.

Glavn a svrha upisne kn jige je oso bna sigu rnos t planinara, kako bi se u sluajupotrebe znao smjer njihova kretanja. Prije potrebe za nestalim planinarima gorski

spaavatelji e provjeriti upisne knjige i traiti podatke o kretanju nestalih. U upisnimknjigama ne bi se trebalo arati, utiskivati igove il i pisati neprimjerene tekstove.

Planinarenje oimaU planini treba hodati ne samo n ogama nego i oima. Potrebno je pozorno st

usmjeriti na stazu, osobito ako se radi o nepravilnom i zahtjevnom terenu, kako bi sesprijeil i padovi i pro klizava nj a. Treba prom atrati okolinu i procijeniti mo gue

24


23/56


objektivne opasnosti. Ukoliko se prolazi kroz opasnu zonu, kao to je podruje gdjeje mogu odro n kamenja ili la vina, potrebno je pro i to br e, a odmore napra vit i usigurnoj zoni prije i nakon opasne zone. Ova podruja treba izbjegavati tijekom kia i

oluja. Ako planinarska staza ne izgleda dovoljno sigurno, treba razmisliti o drugojstazi ili o povratku . Dobro je prom atrati postoje li na oda brano m podruju zaplaninarenje izvori, naputene kue i drugi resursi koji planinaru mogu posluiti unudi.

Planiranje povratka

Dolazak na vrh sam o je dio posla u planinarenju; povratak je o bino nap ornij i je r jetijelo ve umorno, a ne postoji vie ni motivacija koja je gurala planinara naprijed uelji da doe na vrh i ostvari cilj. Uvijek kad se hoda prema vrhu nuno je dobroproc ijeniti je li ista ruta pogodna za povra tak. Prilikom uspona treba u ob zir uzetikojom brzinom se napreduje, koliko je sa ti i mogu li se tom brzinom os tvarit i zacrtaniciljevi. Ako grupa ne napreduje brzo, a dan izmie, bolje je vratiti se natrag negodoekati no u planini.

Hodanje u planiniHodanje u planini je nuan eleme nt svih p laninarskih aktivnosti jer, na kraju krajeva,po planini se ovjek penje stavljanjem jednog stopala pred drugo i tako bezbroj puta.Prije poetka hodanja treba dobro zategnu ti vezice na cipelama i podesiti planinarsketapove za hodanje. Vodi ili osoba koja prva hoda u koloni treba odravati ritam koji

je prim je ren gru pi i/ il i te re nu. Ako grupa hoda pre brzo, p la nin ari e se poe ti zno ji ti izap uha ti te brzo umoriti. Nije prim jereno ni presporo ho danje je r se planin ari hlade iumanjuje se vjerojatnost ostvarenja planiranih tura. Preporuuje se hodati na nainda planinari diu n orm alno na nos. Disanje na usta znak je da se hoda preb rzo i datreba malo usporit i. Hod je prebrz i ako se ne moe razgovarati bez zapuhivanja.Ritam hodanja treba prilagoditi najsporijoj osobi u grupi, i dobro je takvu osobustaviti da hoda odmah iza vodia, kako bi odreivala ritam za cijelu grupu.Tijekom prvih pola sata hodanja na turi potrebno je hodati sporo kako bi se tijelopolako ugrijalo i priviklo na napor koji ga oekuje. Preporuuje se slojevito odjevanjeza turu tako da se planinar moe poeti postupno skidati kako se bude zagrijavao.im se osjeti pretjerana toplina potrebno je skinuti jedan sloj odjee da bi sesprijeilo znojenje. Na uzbrdicama se hoda sporije, a na ravnom terenu i nanizbrdicama se moe hodati bre ako teren to doputa. Uvijek se treba drati grupe ipokuati odrati cjelovitost kolone. Dobro je napravit i razma k od 2-3 m izmeuosoba u koloni, kako ne bi dolo do domino efekta ako se neko posrne i padne. Akose miu grane ispred puta, dobro je upozoriti osobe iza sebe kako ih grana ne biudarila kad se pusti.Svakih sat vremena hodanja preporuuje se napravit i pauzu od 10 min, a svakih 4-5h hodanja veu pauzu od 1 h. Za vrijem e pauza potrebno je m aknu ti se sa stranestaze i propustiti druge planinare da prou. Kad se dvije grupe planinara sretnu ukretanju na stazi, tradicionalno se planinari koji silaze miu u stranu da bi ustupilimjesto ovima koji se penju.Na svakoj pauzi preporulj ivo je obui jaknu jer se na niskim temperaturama kojeobino vladaju u planini tijelo brzo hladi im prestane kretanje. Na napornoj turikrajem dana, ako je potrebno naprave se ee i vee pauze. Oprema planinara kojisu vrlo iscrpljeni trebala bi se rasporediti u naprtnjae planinara koji su u boljojtjelesnoj kondiciji.Tijekom planinarenja potrebno je unosit i dovoljno tekuine i hrane, ak i ako planinarnije edan i gladan. Alkohol se ne bi smio konzumirati sve dok ne zavri planinarskidan.

25


24/56


Kretanje u stijeni, snijegu i ledu

Za amb icioznog planinara koji nam jerava ii u visoko gorje vano je dob ro savladatisve tri domene planinarenja: hodanje u planinama, penjanje u stijeni i tehnike u

snijegu i ledu. Svaka od ovih domena v rlo je razliita i postoje raz liite varija cijeunutar ovih kategorija planinarenja. ak i najuspjeniji planinari imaju razliiturazinu znanja svake od njih. Ambiciozan planinar e se potrudit i doznati dovoljno osvakoj kako bi uspjeno zadovolj io svoje planinarske ciljeve u skladu sa svojimfizikim i mentalnim sposobnostima.

Penjanje u stijeni je pos ebna kategori ja ko ju sve v i e zam je nju je p ort sk openjanje u umjetnoj stijeni. Osnovna znanja o penjanju u stijeni ue se obino nalokalnim liticama gdje se kroz timski rad i koritenje ueta ui kontrola i ritampenjanja. Ue, umjetno sidrite i karabineri koriste se prvenstveno za zatitu isigurno penjanje. Sidrita se rijetko koriste kao hvatita za ruke i noge. Za veinupenjaa ake i stopala su jedino nuno pomagalo, a stopala ine veinu posla. Laicimisle kak o penja mora biti iznimn o snaa n u rukama i ram enim a, ali to je istina za

situacije kao to je kretanje u prevjesu. Ruke se u penjanju uglavnom koriste zaravnoteu, a noge za potporu. ake i ramena se ne koriste za povlaenje penjaa uzliticu. U penjanju je vrlo vana ravnotea i tjelesnu teinu treba drati direktno iznadstopala to je vie mogue, tako da penja bude to uspravnij i, koliko god to st ijenaomoguuje. Uspravan poloaj penjau omoguuje da korist i peti element penjanja -oi. Palj ivo promatranje st ijene t ijekom penjanja utedjet e penjau mnogeuzaludne pokuaje pronalaska hvatita. Tri toke kontakta uvijek se odravaju sastijenom, ili dvije ake i stopalo, ili dva stopala i jedna aka. Skakanje na sljedeehvatite izuzetno je opasn o jer pen ja gubi potpuno zatitu koju ove^ tri tokepruaju. Ritam penjanja moe biti brz ili spor, ovisno o teini uspona. to je teiuspon, ruke se vie koriste za potporu. Ruke se razliito koriste u razliitimsituacijama. Otpenjavanje niz st ijenu obino je tee nego penjanje prema vrhustijene jer je tee vidjet i hvatita odozgo. Brz nain sputanja niz st ijenu je apsa jl niz

dvostruko ue. Ue je na jednom kraju privreno, i omotano oko t ijela ovjeka nanain da ovjek moe ue proputati polako kroz ruku i tako se kontrolirano sputatiniz stijenu.Rukovanje s uetom je fina umjetnost koja je nuna na snijegu, ledu i u stijeni. Uetreba biti dovoljnog promjera i duine. Ue penjau osigurava ivot pa se premanjemu treba odnosit i s najveom brigom i potovanjem. Tehnike s uetom nisu

je dnosta vne i s tjeu se opeto vanom vje bom . S id rita i kara b in eri posta vljaju se ta koda pruaju sigurnost i umanje napor t ijekom sputanja i podizanja. To znai da seue treba maknuti daleko od procjepa u stijeni gdje se moe zaglaviti, i dalje odotrih rubova i detalja koji ga mogu otetiti ili prekinuti. Uporaba kacige tijekompenjanja je preporulj iva jer t it i glavu, iako moe bit i neugodna i umanjit i vidnopolje ili mobilnost penjaa.

Kretanje po snijegu i ledu vrlo je izazovno jer se uvjet i na ovim povrinama stalnom ijenjaju. Oso bito kad se radi o lavinskom podruju prep oru ljivo je po snijegu i leduhodati po noi ili u rano jutro prije nego sunce pone otapati led.Linija kretanja preko lavinskog podruja treba biti to kraa, tako da se preko togdijela terena prelazi u pravcu lagane nizbrdice, jer e se tako najprije stii na sigurnustranu padine. Planinar treba znati prepoznati ledenjake pukotine, bit i svjestanopasnosti od lavina, i znati kako to sigurnije prijei preko opasnih nakupina snijega ileda. Uporaba cepina vrlo je vana je r je cepin vienam jenski kom ad o preme kojimoe posluit i za osiguravanje, pomo pri hodanju na strmom terenu i kao sredstvoza zaustavljanje u sluaju pada. Dereze sprjeavaju klizanje i korisne su na velikimkosinama. Probijanjem povrine omoguuju napredovanje na ledu, to ni najbolje

26


25/56


planinarske cipele ne bi mogle omoguit i. I\ la ekstremno zahtjevnim ledenimpovrinama korist i se posebna oprema za penjanje u ledu.Hodanje po dubokom snijegu bez skija i l i krplj i vrlo je naporno jer stopala stalno

propadaju u snijeg pa je potreban veliki napor za utabati stazu. Stoga pri planiranjuture u snjenim uvjetima treba imati na umu sporo napredovanje u snijegu ipri lagodit i planinarske ciljeve uvjet ima na terenu. Tijekom planinarenja u snijeguprva osoba prti put za ostale, a kad se umori premjesti se na zaelje kolone, i takodalje. Na ovaj nain se osigurava jednakomjerna raspodjela napora u grupi iizbjegava premorenost pojedinca.Penjanje po velikim bezlinim snjenim prostranstvim a m oe biti vrlo frustriraj ue jerplaninar nema osjeaj da znaajno napreduje. Poetnici u pokuaju da brenapreduju esto hodaju brzim tempom, zapuu se i onda stanu, pa opet takonastave. Meutim, najbolj i nain za st ii do vrha je da se odredi tempo koji se moeodravati bez disanja na usta i zapuhivanja.Prilikom penjanja uz snjene kosine vano je napredo vati sporim i ritminim korakomkoji se mo e odrati t ijekom dugog vrem ena. Poeljno je u planinu krenuti rano kad

je sn ijeg jo tv rd . Kao i u sv im dom enam a p la nin are nja , dobra pro su dba vrlo jevana u snjenim i ledenim uvjetima. Dulj ina penjanja, vremenski uvjet i, utjecajsuneve topline na snijeg i led, i mogunost lavine opasnosti su na koje treba misliti.

7. Noenje u planini

Noenje u planini moe biti planinarno ili neplanirano. Noenje se planira kad se radeviednevni izlet i, a neplanirano je kad planinara koji je krenuo na jednodnevni izletuhvati no iz bilo kojeg razloga. Ovisno o situacij i i vremenskim uvjetima, planinarimogu koristiti razliite oblike sklonita u planini. Planinarski objekti, u koje spadajuplaninarski domovi, kue i sklonita, vani su za osjeaj sigurnosti u planini zbog

nepredvidivog vremena. U visokim planinama i na ekspedicijama ponekad planinariborave danima pa je vano osigurati udobno noenje.

Planinarski dom, kua i sklonitevrste graevine namijenjene planinarima pruaju najsigurnije, a ujedno inajjednostavnije prenoite u planini. Hrvatski planinarski savez planinarske objektedijeli u tri t ipa: domove, kue i sklonita. Planinarski dom omoguuje smjetajplaninara i mogunost kupnje hrane i napitaka. Planinarska kua je obino manjiobjekt. Domovima i kuama upravljaju domari. Veina domova otvorena je trajno il iv ikendom tijekom ljeta, a zimi po dogovoru. Planinarska kua je otvorenapovremeno. Planinarska sklonita obino su stalno otvorena i nemaju domara.Sklonita su mnogo skromnija nego domovi i kue i namijenjena su privremenomzaklonu u nudi. U sklonitu se mogu nalaziti klupe i/ili leajevi, a ponekad i pe. Zasvaki objekt brine se jedna planinarska udruga, ali se od planinara svejedno oekujeda potuju kuni red i da pomognu u odravanju istoe i reda u objektu.

Kuni red i pravila ponaanja u planinarskim objektimaDolazak u kuu: Po dolasku u dom/kuu, planinar pojedinac i l i voa skupineplaninara, treba se javit i domaru i raspitat i se o mo guno stima prehrane i noenja,ako postoje takve namjere.Rezervacija spavanja: Potrebna je radi osiguranja smjetaja, poglavito za veeskupine. Ako su svi leajevi u kui zauzeti, domar moe odobrit i spavanje u dnevnimprostorijama, osobito ako vremenske pril ike ne doputaju boravak izvan doma/kue.

27


26/56


Upisna knjiga: Glavna joj je svrha osobna sigurnost planinara, kako bi se u sluajupotrebe znao smjer njihova kretanja. Prije potrage za nestalim planinarima gorskispaavatelj trai taj podatak u upisnoj knjizi. Knjiga ne slui za ispisivanje svakojakih

poruka, aranje i li ut iskivanje igova.Upozorenje o opasnostima: Raspitajte se kod domara o meteorolokim uvjetimakao i o putu kojim elite krenuti. Domar e vas upozoriti na mogue objektivneopasnosti.Obua: Planinarske cipele ostavljaju se na za to predvienom mjestu u domu ili kui.U spavaonice se ne smije ulazit i u cipelama. U planinarske objekte sa sobom trebaponijeti kune papue ili iste tenisice.Kuni mir: Poslije 22 h vrijeme je za spavanje i zato treba stiati pjevanje idrutvene zabave kako bi se omoguio odmor planinarima koji rano ustaju. Planinarikoji se rano ujutro spremaju na put moraju paziti da ne probude one koji spavaju;stvari za turu treba pripremit i naveer tako da se ujutro izae iz skupne spavaoniceto prije i sa to manje buke. Treba izbjegavati pakiranje predmeta u ukaveplast ine vreice, ije ukanje moe probudit i planinare koji spavaju.Puenje: U svim p rostorijama planinarskih kua u Hrvatskoj puenje je zabran jeno.Radi zat ite nepua a, ta je zabrana i zakonom propisana.

Voda: Ako je opskrb a kue vodom ote ana, va lja je koris ti ti samo za nun e potreb e.Provjerite kod domara je li voda pitka. Ako niste sigurni, p rokuhajte je.Hrana: U vein i planin arskih dom ova i kua smije se jes ti hrana koju planin ardonese sa sobom. U nekima, pogotovo onima koje su zakupil i privatnici, ne gledajublagonaklono na planinare koji donose svoju hranu.Smee: Smee se ne ostavlja u planini, niti u planinarskom objektu, ve se nosi sasobom i pri povratku odlae na za to predvienim mjestima. Prostorije uplaninarskom objektu koje je planinar korist io prije odlaska treba oist it i od sm ea.Sklonite: istou je osobito vano odravati u planinarskim sklonit ima, koja podefinicij i nemaju stalnog il i povremenog domara. Sklonite treba oist it i prije odlaskai pripremit i drva za druge planinare. Viak trajnih konzervi moe se ostavit i usklonitu da poslui drugom planinaru u nudi.

Noenje u atoru: Za vrijeme viednevnih tura u podrujima bez planinarskihobjekata obino se planira noenje u atoru. Teina i volumen atora ograniavajuplaninara pa se obino dogovara noenje vie osoba u jednom atoru i rasporedioprema ravnomjerno. Pril ikom postavljanja atora nije dovoljno samo nai ravnomjesto, ve i mjesto na vrstoj povrini, neto dalje od drugih atora, daleko odvode, na sjenovitom suhom mjestu zatienom od vjetra. ator se ne postavlja uudubljenja nit i u podruja koja mogu bit i zahvaena lavinom. Zgodno je ako se atormoe postaviti na mjestu koje e biti na suncu samo ujutro jer e se na taj nainbre osuiti vlaga nakupljena u atoru tijekom noi, a kasnije ator nee biti izloen

ja kom su ncu . a to r se ne postavlja ispod m rtv ih st abala , a z im i ni je dobro posta vit i

ator ispod stabala ije su grane pune snijega jer se pod teinom mogu slomiti i pastina ator. Treba prouit i moguu opasnost od odrona kamenja odozgo pril ikombiranja terena za ator. Uzimajui u obzir veliinu atora treba nai i pogodan prostorkoji je dovoljno velik. Kad god je mogue, treba korist it i mjesta na kojima je vidljvoda je ve prije bio postavljen ator. To je estetski prihvatljvije, a uz to uvaplaninsku prirodu jer se ne unitava vegetacija na viestrukim mjestima. Nakonpostavljanja atora dobro je iskopati zat itni jarak koji e odvodit i vodu ispod atorau sluaju padalina. Ako e se loiti vatra, treba biti dalje od atora da ga ne oteti.

Improvizirana sklonita: U nudi se trebaju improvizirati sklonita u kojima e seprovesti no. Izvrsno je ako na terenu postoje pilje, naputene kue il i sjenici je r semogu s vie ili manje prilagodbe u njima urediti solidna prenoita. Ako toga nema,

28


27/56


potrebno je izradit i sklonite (bivak) u prirodi koristei prirodne resurse - snijeg, led,stabla, grane, lie, zidove, kamenja, prirodna udubljenja itd. u kombinaciji sosobnom opremom. Ako postoje prirodna udubljenja, njih se nadograuje

materijalima iz prirode. Ako nema takvih udubljenja, onda se sklonite cijelo gradi uzpomo skija, stabala, grana. U izradu dobrog sklonita koje e omoguiti zatitu odhladnoe i spavanje treba uloit i dovoljno vremena. Bolje je vie sati ureivatisklonite nego provesti besanu no u neprikladnom sklonitu. Sklonite treba prekrit igranama i liem, snijegom, kabanicom, i si. za bolju toplinsku izolaciju i zatitu odkie. Pri izradi sklonita trebalo bi ga napraviti tako da se u njemu omogui loenjevatre. Ako to nije mogue, u malom sklonitu se moe zapalit i votana svijea kojae podignuti temperaturu za nekoliko stupnjeva i omoguit i ugodnij i boravak. Uplaninarskoj naprtnjai je dobro uvijek imati vreu za bivakiranje koja je lagana izauzima malo prostora, a u sluaju nude moe olakati noenje u planini.

8. Opasnosti u planinamaOpasnosti u planinama mogu bit i prirodne (posljedica pojava u okoliu), uzrokovaneljudskom aktivnou (posljedica loeg planiranja, nebrige, loe prehrane, nepravilnogkoritenja opreme, itd.) ili kombinacija prirodnih i ljudskih koja nastaje kada ovjekpotakne prirodn e opasno sti. Opasn osti u planini se jo d ijele na objektivn e isubjektivne, a kombinacija objektivnih i subjektivnih naziva se kumulativnaopasnost.

Subjektivne opasnosti: Subjektivne opasnosti su one koje uzrokuje sam ovjek izniza razloga kao to su lo izbor pravca kretanja, lo izbor suputnika u planini,pretjerani napor, dehidracija, umaranje preko vlast it ih mogunosti i loa procjena.Ljudske greke, na ovaj ili onaj nain, u pozadini su gotovo svih nesrea u planini.

Subjektivne opasnosti nastaju zbog neprimjerenog ponaanja i l i uslijed kriveprocjene.Neprimjereno ponaanje obino nastaje zbog neznanja i l i manjka potrebnih vjet ina.Ukljuuje lo izbor staze, loe izbor postupaka u planini, neprikladnu hranu, vodu iopremu te neprimjerenu brzinu.Kriva procjena je podmuklij i oblik subjektivne opasnosti. Nastaje zbog elje da seudovolj i drugima, zbog rigidnog slijeenja plana, nemogunosti da se uinkovitorijee neoekivane situacije, pogrenih dojmova, umora i odvraanja pozornosti. Sveovo smanjuje planinarovu sposobnost da napravi ispravne i pravovremene odluke.Ovakve greke obino nastaju zbog sklonosti da se neto napravi iz pogrenihrazloga. to su zapravo ciljevi planinara i zato? Planinari l i zato da neto dokae?Je li tvoj cilj sigurno se popeti do vrha i izbjei o

Documents

Opca Planinarska Skola 2015 - Prirucnik