Organizacija = svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj odgovarajućim sredstvima ispuniti određene zadatke s najmanjim mogućim naporom na bilo kojem području života.

Bitna obilježja organizacije: 1. cilj odnosno zadatak koji se želi ostvariti,2. skladnost materijalnih sredstava i ljudskog potencijala i3. njihova racionalna uporaba.

Najvažnija načela (principi) organizacije:1. načelo podjele rada i specijalizacije:

raščlamba cjelokupnog zadatka radi povećanja radnih učinaka skupina i pojedinaca

2. načelo povezivanja činitelja proizvodnje (rad, prirodni izvori, kapital): njihovo povezivanje i usklađivanje kao i usklađivanje unutar svakog čimbenika

posebno3. načelo koordinacije:

uspostava veza i odnosa unutar organizacije i pojedinih čimbenika proizvodnje (rad, prirodni izvori, kapital)

koordinacija može biti horizontalna i vertikalna, te je nužna u svim fazama izvršavanja proizvodnih (poslovnih) zadataka

4. načelo dobrovoljnog uključivanja u organizaciju: počiva na usklađenosti interesa pojedinaca i cjeline najviši stupanj međusobnog djelovanja postiže se onda kad se podudaraju

interesi zaposlenih i interesi poduzeća.

Ameba organizacija - temelji se na autonomiji, fleksibilnosti i suupravljanju od strane zaposlenih u organizaciji. Bez hijerarhije su pa se sa stajališta dubine organizacije može reći da su one jednorazinske.

Unifikacija - postupak sličan tipizaciji, kojim se isključivo na temelju razmatranja sličnosti srodnih proizvoda različitim preinakama žrtvuju neke modifikacije. Postupak kojim se smanjuje broj tipova proizvoda u potrošnji koji služe istoj ili sličnoj namjeni.

Formalna organizacijska struktura – unaprijed je utvrđen raspored poslova i sustav međusobnih veza u određenoj organizaciji. Ona je propisana i službeno utvrđena, a nalazi se zapisana u organizacijskim sredstvima poduzeća. Stvarna organizacijska struktura – nastaje spontano u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture poduzeća. Objektivno postojeće organizacija koja djeluje u svakom poduzeću. U početku stvarna, odgovara formalnoj, ali s vremenom dolazi do raskoraka između formalne i stvarne organizacijske strukture te je u konačnici cilj što više formalnu organizacijsku strukturu približiti stvarnoj.Neformalna organizacija vezuje se za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji. Spontano je osnivaju skupine ljudi koji zajednički djeluju radi ostvarivanja nekih identičnih ciljeva. Može se uspostaviti na interesnoj ili prijateljskoj osnovi. Neformalna organizacijska struktura izjednačava se sa stvarnom tj. svaka neformalna organizacija ujedno je i stvarna, mada svaka stvarna ne mora biti neformalna.

MJERILO / KRITERIJI VRSTE ORGANIZACIJAOpseg rada potpuna djelomičnaNačinu provođenja individualna shematskaKoncepcija vođenja centralizirana decentraliziranaTrajanje rada jednokratna postupnaPostojanje organizacije organizacija reorganizacijaIntenzitet strukturiranja formalna neformalnaCiljevi profitna neprofitnaOdnos pojedinac i organizacija primarna sekundarna

Unutarnji čimbenici organizacije – ciljevi i strategija, zadaci i tehnologija, veličina poduzeća, ljudski potencijal, životni ciklus poduzeća, proizvod, lokacija.

Vanjski čimbenici proizvodnje – institucionalni uvjeti, integracijski procesi, tržište, razvoj znanosti i tehnologije.

Tržište kao vanjski čimbenik onlikovanja organizacije javlja se u dvostrukoj ulozi: tržište prodaje:

S stajališta tržišta kojemu su proizvodi poduzeća namijenjeni razlikujemo lokalna, regionalna, državna i međunarodna tržišta prodaje na kojima se poduzeće susreće s: kupcima i konkurentima, a u svakom od tih slučajeva treba odabrati primjerenu koncepciju organizacije prodaje.

tržište nabave:poduzeće se na tržištu nabave susreće s tržištem dobavljača za sirovine, materijal i usluge te tržištem radne snage.

Životni ciklus poduzeća – različite faze kroj koje poduzeća prolaze u svom razvoju. Svako poduzeće prolazi kroz fazu nastanka odnosno izgradnje, fazu rasta, fazu diverzifikacije, fazu konsolidacije i možebitno fazu likvidacije koju svako poduzeće nastoji izbjeći.

Veličina poduzeća – unutarnji čimbenik oblikovanja organizacije. Mjeri se brojem zaposlenih radnika, veličinom ostvarenog ukupnog prihoda, veličinom ostvarenog profita, vrijednošću osnovnih sredstava, udjelom poduzeća na tržištu ponude određenih proizvoda i usluga.

Institucionalni uvjeti – vanjski čimbenik oblikovanja organizacije na koje poduzeće ne može uopće djelovati već mu se mora prilagođavati. To su društveno-kulturno-politički i pravni čimbenici, odnosno mjere gospodarskog sustava i ekonomske politike te zakonski i drugi propisi kojima se regulira poslovanje poduzeća.

Delegiranje ovlasti – prenošenje zadataka i ovlasti primateljima, koji će biti odgovorni za njihovo izvršenje. Umijeće prenošenja ovlaštenja i odgovornosti na niže organizacijske razine smatra se jednom od najvažnijih vještina managementa i vođenja.

Mrežni dijagram – grafički izraz tehnike mrežnog planiranja koja je uvedena zbog potrebe da se uspostavi i održi najpovoljniji redoslijed izvršenja projekta, od prvih pristupa poslu, preko nužnih adaptacija do njegove potpune realizacije. Najpoznatije metode su CMP (metoda kritičnog puta) i PERT (metoda procjene projekta). Sastoji se od čiste aktivnosti (navodi sve poslove i postupke koje treba obaviti), mrežnih matrica (izračunavaju najpovoljnije vrijeme pojedinih aktivnosti da bi se postigli optimalni rezultati) mrežnog dijagrama (grafički prikaz međusobne povezanosti svih aktivnosti događaja u realizaciji projekta).

Svrha raščlanjivanja zadataka – proces podjele zadataka u poduzeću. Predstavlja podjelu ukupnog zadatka poduzeća na posebne zadatke kao i podjelu posebnih zadataka na pojedinačne zadatke. Načela raščlanjivanja zadataka su: izvršenje, objekt, rang, faza i svrha.

Planiranje – najosnovnija managerska funkcija, uključuje izbor misije i ciljeva te akcije za njihovo ostvarivanje. Planiranjem organizaciju usmjeravamo prema budućnosti.

Organizacijska kultura je sustav vrijednosti, uvjerenja i običaja unutar neke organizacije koji su u interakciji s formalnom strukturom, proizvodeći norme ponašanja. Način rada i života u poduzeću.

Middle level Management – rukovodioci srednje razine (direktor divizije, manager područja, manager tvornice, manager odjela.) Imaju trostruku ulogu, podređeni, nadređeni i ravnopravni kolege.

Upravljanje stresom – manageri moraju razumjeti stres i utjecaj stresa na učinak zaposlenih, identificirati gdje stvarno stres postoji u organizaciji te pomoći zaposlenima da kontroliraju stres.

Učinci sukoba – mogu biti pozitivni i negativni. Pozitivni – moguće ih je očekivati samo kod umjerenih sukoba koje ne potresaju

radikalno organizaciju, već upravo toliko koliko je potrebno da se u poduzeću stvori ona stalno potrebna klima živosti i nemira koja rezultira novim idejama, rješenjima i kreativnošću.

Negativni – pojavljuju se kod ekstremnih i teških sukoba koje nije lako ni jednostavno riješiti. Negativni učinci sukoba mogu se odnositi na organizaciju, ali i na pojedince, sudionika sukoba.

Negativna strana organizacije – organizacija u određenoj mjeri sputava čovjeka i dovodi ga u podređen položaj, jer mu ponekad nameće zadatke koji nisu uvijek u skladu s njegovim fizičkim sposobnostima ili se protive njegovu poimanju rada.

Osnovna postavka neoklasičara organizacije izražava se time što se ponašanje radnika pri radu ne objašnjava samo ekonomskim motivima, već i odnosima koji vladaju u poduzeću, zatim uvjetima u kojima radnik radi, pa čak i emocijama kojima je radnik izložen.

Managerske razine:1. Top level Management – rukovodioci najviše razine (predsjednik ili direktor

kompanije, predsjedavajući upravni odbor, glavni i izvršni direktor, glavni operativni direktor, potpredsjednik)

2. Middle level Management – rukovodioci srednje razine (direktor divizije, manager područja, tvornice, odjela)

3. Low level Management – prva razina nadzornika ( nadzornici, manageri ureda)

Složenost organizacije – podrazumijeva razinu horizontalne i vertikalne diferencijacije. Horizontalna – podjela rada u poduzeću na zadatke i podzadatke koji se obavljaju u

organizacijskim jedinicama na istoj organizacijskoj razini. Može biti uža ili šira ovisno o broju organizacijskih jedinica u poduzeću. Što je horizontalna diferencijacija veća to je organizacija složenija i obrnuto.

Vertikalna – predstavlja podjelu organizacije po hijerarhiji tj. po razinama odlučivanja u poduzeću, od top managera do najniže razine managera. Dublja organizacija je složenija za razliku od pliće koju je puno lakše i jednostavnije organizirati.

Centralizacija – način organizacije obavljanja određenih poslova u organizaciji, ali još češće način organizacije obavljanja funkcija upravljanja, managementa te odlučivanja, u kojemu glavna uprava odnosno vrhovno rukovodstvo donosi sve najvažnije odluke. Decentralizacija – način organizacije obavljanja određenih poslova u organizaciji, ali još češće način organizacije obavljanja funkcija upravljanja, managementa te odlučivanja, u kojemu se upravljanje, management i odlučivanje prenose s vrha organizacije na niže razine u organizaciji.

Formalizacija organizacije – jedna od ključnih dimenzija organizacije. Pod formalizacijom razumijevamo stupanj propisivanja organizacije odnosno razine standarda, pravila i procedura, kojima je određeno funkcioniranje organizacije kao i ponašanje njezinih članova.

Prostor kao element radnog mjesta: prostor (otvoreni ili zatvoreni) mora odgovarati materijalnim čimbenicima i čovjeku, odnosno mora omogućiti njihovu nesmetanu uporabu te na tom prostoru moraju postojati povoljni radni uvjeti kao što su: svijetlost, prozračnost, mir, zaštitne naprave. Ako je radni prostor tijesan ili premali može doći do smanjenja učinkovitosti i povećanja opasnosti od nezgode zbog zakrčenosti materijalom i opremom, a ako je radni prostor velik znači da se ne koristi racionalno.

Linijska ovlast – temeljna ovlast unutar poduzeća koja se prenosi s nadređenog na podređenog, od najviših prema sve nižim i nižim razinama u organizacijskoj strukturi poduzeća.

Autokratski stil vođenja – način vođenja poduzeća, odnosno suradnika, kod kojeg je sva vlast koncentrirana u rukama jedne osobe koja ima neograničenu moć u odlučivanju.

Karakteristike autokratskog stila vođenja – jednosmjerne veze tj. davanje naredbi od strane nadređenog podređenima.

Demokratski stil vođenja – način vođenja poduzeća koji uključuje podređene, odnosno suradnike, u proces donošenja odluke.

Organizacijska sredstva – predmeti kojima se poduzeće služi u organizacijskoj izgradnji. To su sredstva za prikazivanje organizacije. Tu spadaju organizacijski akti, grafički prikazi i suvremena tehnička pomagala.

1. Statut – najvažniji organizacijski akt poduzeća. Spada među zakonski obvezne konstitutivne opće akte za sva poduzeća koja su u posjedu više vlasnika. Njime se reguliraju sva najvažnija pitanja organizacije poduzeća.

2. Odluke – organizacijski akti što ih donose pojedina tijela u sklopu svojeg djelokruga i to onda kada postoji potreba da se neka pitanja manjeg značaja privremeno reguliraju.

3. Registratori – nisu samo mjesto za odlaganje isprava već i organizacijsko sredstvo. Kod registratora je najvažnije da se odložene isprave brzo nađu.

Linijski sustav managementa – najstariji poznati sustav managementa, karakterizira ga činjenica da svaki zaposleni u organizaciji prima naredbe od jednog, njemu neposredno pretpostavljenog managera.

Funkcijski sustav managementa – sustav managementa u kojem suradnici dobivaju instrukcije, naloge i zadatke od većeg broja pretpostavljenih funkcijskih managera.

Štabno-linijski sustav managementa – predstavlja kombinaciju linijskog i funkcijskog sustava managementa. Od funkcijskog je preuzeo specijalizaciju, a od linijskog zapovjednu liniju.

Projektni sustav managementa – jedan od modernih načina organizacije funkcije managementa, u kojem manager projekta koordinira sve aktivnosti vezane uz taj projekt.

Načelo koordinacije – uspostava veza i odnosa unutar organizacije i pojedinih čimbenika proizvodnje (rad, prirodni izvori, kapital). Koordinacija može biti horizontalna i vertikalna, te je nužna u svim fazama izvršavanja proizvodnih (poslovnih) zadataka.

Uzak raspon kontrole – raspon kontrole u kojemu manager koordinira rad manjeg broja podređenih, npr. 4-5 suradnika.

Širok raspon kontrole - raspon kontrole u kojemu manager koordinira rad većeg broja podređenih, npr. 10, 15 ili više suradnika.

Ameba organizacija – organizacija koja se temelji na autonomiji, fleksibilnosti i suupravljanju od strane zaposlenih u organizaciji. Organizacija bez hijerarhija. To je jednoćelijska organizacija u kojoj su amebe najmanje ćelije odnosno jedinice u organizaciji.

Heterarhija – oblik organizacije s više ravnopravnih hijerarhijskih razina tj. s više centara koji su jednako važni. Decentralizirana organizacija.

Uzroci sukoba – nedostatak sredstava, povezanost zadataka, različitost ciljeva, razlike u percepcijama i vrijednostima, osobni stil, odgoj i obrazovanje pojedinca, slaba i nedovoljna komunikacija, promjena uloga i ovlaštenja, organizacijsko preklapanje, različite organizacijske kulture, neprimjeren sustav nagrađivanja.

Organizacijski akti (propisi) – ona organizacijska sredstva s kojima se u tekstualnom obliku rješavaju i uređuju temeljna, pojedinačna i proceduralna pitanja koja se tiču stanja i odnosa u svim područjima poslovanja poduzeća. Tu spadaju: statut, pravilnici, poslovnici, organizacijske odluke, procedure…

Statut – najvažniji organizacijski akt poduzeća. Spada među zakonski obvezne konstitutivne opće akte za sva poduzeća koja su u posjedu više vlasnika. Njime se reguliraju sva najvažnija pitanja organizacije poduzeća.

Raspon kontrole / rukovođenja – broj neposredno, izravno, podređenih jednom manageru.

Raspon odgovornosti – broj svih posredno i neposredno podređenih jednom manageru na pojedinim razinama organizacijske piramide. Broj ljudstva koje pretpostavljeni manager treba potpomagati u radu. Ovlast – ograničeno pravo korištenja sredstava organizacije i usmjeravanja napora ljudi u željenom pravcu. Ovlast se prenosi na poziciju, a ne na pojedinca koji zauzima određeno mjesto u organizaciji. To je pravo naređivanja.

Tipovi ovlasti:1. Linijska ovlast – temeljna ovlast unutar svakog poduzeća koja se prenosi s

nadređenog na podređene tj. od najviših prema sve nižim i nižim razinama u organizacijskoj strukturi poduzeća.

2. Štabna ovlast – osobe sa štabnom ovlašću imaju pravo samo davati savjete u odlučivanju onima koji imaju linijsku ovlast.

3. Funkcijska ovlast – dodjeljuje se npr. kontroli u poduzeću tj. predstavlja dio ovlasti linijskog managera.

Grupni raspored opreme – predstavlja takav raspored opreme gdje su strojevi svrstani, odnosno grupirani prema svojim proizvodnim ili tehnološkim karakteristikama. Takav raspored pretpostavlja neravnomjerno odnosno krivudavo kretanje materijalnih inputa kroz proizvodni proces.

Linijski raspored opreme – strojevi su poredani prema tijeku tehnološkog procesa odnosno tijeku strojnih operacija tako da se materijalni inputi postepeno kreću od stroja do stroja ili skupine strojeva u istom smjeru.

Grupiranje radnih mjesta – u prosječno velikom poduzeću radna mjesta grupirala su se po odjelima i to u 5 razina pod nazivima: uprava, glavni odjeli, odjeli, složene grupe i osnovne grupe.

Vođenje – najvažniji aspekt managementa. Bit vođenja je u slijeđenju, u volji ljudi da slijede i pridržavaju se onoga što je vođa naredio ili rekao.

Organizacijske promjene – proces mijenjanja, odnosno modificiranja postojeće organizacije. Predstavljaju prijelaz iz sadašnjeg stanja organizacije u neko buduće (željeno) stanje.

Gantogrami – grafički prikazi odvijanja nekog posla, a najčešće planiranja i praćenja proizvodnje.

Tvrde varijable organizacije – strategija, struktura i tehnologija.

Meke varijable organizacije – organizacijske promjene, organizacijska kultura i sukobi u organizaciji.

Zadaci nabavne funkcije – istraživanje nabavnog tržišta, ispitivanje i usklađivanje zahtjeva za nabavu materijala i opreme pojedinih organizacijskih jedinica, izrada operativnog plana proizvodnje, ispitivanje ponude, nadzor rokova isporuke, primanje materijala, čuvanje materijala.

HOME – služi za razvijanje unikatne organizacijske kulture. Povijest (potreba razvoja osjećaja za tradiciju organizacije), Zajedništvo (potreba razvijanja osjećaja za zajedništvo, razvijanje sustava komuniciranja), Članstvo (potreba razvijanja osjećaja za članstvo, sustavi nagrađivanja), Izmjena članstva (potreba razvijanja osjećaja za poticanje promjena među članovima).

Interskupni sukob – sukob između skupina, organizacijskih jedinica, dijelova poduzeća. Interorganizacijski sukob – sukob između dvije ili više različitih organizacija. Interpersonalni sukob – sukob između dva ili više pojedinaca. Intraskupni sukob – sukob koji se javlja među članovima određene skupine, organizacijske jedinice, projekta.Intrapersonalni sukob – sukob koji pojedinac osjeća sam u sebi zbog nemogućnosti da obavi dvije stvari u isto vrijeme tj. nemogućnosti da odradi nešto što se od njega traži.

Management – aktivnost usmjerena na postizanje određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva, ali naporima drugih. Osnovne funkcije managementa su: planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima, vođenje i kontrola.

Odgovornost – obveza izvršenja zadataka uz zadovoljavajuće rješenje.

Odlučivanje – temelj upravljanja. Primarna je funkcija managementa.

Odluka – izbor između više alternativa.

Poticaj projektiranja organizacije – simptom ili pojava koja ukazuje na to da postojeća organizacija u cjelini ili u nekom svom djelu nije adekvatna tekućim zahtjevima procesa rada u poslovanju poduzeća pa je stoga potrebno unaprijediti ili pak potpuno promijeniti projektiranjem nove.

Spontani poticaj – javlja se kada pojedinac ili grupa, odnosno organi i organizacija pod utjecajem stvarnih poremećaja/simptoma daju inicijativu za promjene u postojećoj organizaciji poduzeća.

AD HOC – pristup koji rješava organizacijski problem nakon njegove pojave. Organizacija poduzeća prepuštena ja utjecaju egzogenih i endogenih faktora koji s vremenom povećavaju disfunkcije u organizaciji na koje management reagira intervenirajući tek kada se one dogode.

Planski pristup – pristup preventivnog karaktera. Polazi od činjenice da dinamični uvjeti egzistencije i funkcioniranja poduzeća nameću potrebu stalne analize postojeće organizacije i njenog oblikovanja za anticipaciju budućeg zbivanja.

16.06.2011.Potpuna organizacija – tj. ona koja se odnosi na cjelokupno poslovanje, upotrebljava se u poduzećima koja se nalaze u osnivanju kada treba potpuno izgraditi organizaciju ili pak u onim poduzećima koja su provela ili provode veliku rekonstrukciju i modernizaciju kada je u postojeću organizacijsku strukturu nemoguće uklopiti proširena tvornička postrojenja na većem prostoru, veći broj i novu strukturu kadrova, a često i novi materijal, nove sirovine i novu tehnologiju.

Bitna obilježja organizacije: 1. cilj odnosno zadatak koji se želi ostvariti,2. skladnost materijalnih sredstava i ljudskog potencijala i3. njihova racionalna uporaba.

Odlučivanje – temelj upravljanja. Primarna je funkcija managementa.

Gantogrami – grafički prikazi odvijanja nekog posla, a najčešće planiranja i praćenja proizvodnje.

Funkcije u poduzeću – skup istovrsnih, srodnih ili sličnih ali međusobno povezanih poslova, kojima se na najsvrhovitiji način realizira neki poseban zadatak poduzeća.

Testovi – sve više se upotrebljavaju kao instrument ocjene sposobnosti, bilo samostalno, bilo kao dopuna intervjua da bi se subjektivni momenti sveli na što manju mjeru. Najveća vrijednost testa je u tome što pokazuje razinu sposobnosti ili osobine koje za obavljanje nekog rada odgovarajuća osoba ima.

Grupiranje radnih mjesta – u prosječno velikom poduzeću radna mjesta grupirala su se po odjelima i to u 5 razina pod nazivima: uprava, glavni odjeli, odjeli, složene grupe i osnovne grupe.

Demokratski stil vođenja – način vođenja poduzeća koji uključuje podređene, odnosno suradnike, u proces donošenja odluke.

Razine organizacijske kulture: vidljiva razina – simboli, ceremonije, priče, slogani, ponašanje, stil odijevanja. nevidljiva razina – zajedničke vrijednosti, vjerovanja, pretpostavke, stavovi, osjećaji.

Unutarnji čimbenici organizacije – ciljevi i strategija, zadaci i tehnologija, veličina poduzeća, ljudski potencijal, životni ciklus poduzeća, proizvod, lokacija.

Nomenklatura – svrstavanje materijala po određenom brojčanom sustavu, čija šifra sadrži oznaku: vrste, podvrste, kvalitete, dimenzija, oblika i drugih svojstva materijala.

Raspon odgovornosti – broj svih posredno i neposredno podređenih jednom manageru na pojedinim razinama organizacijske piramide. Broj ljudstva koje pretpostavljeni manager treba potpomagati u radu.