OSNIVANJE DRŽAVNOG TEATRA U CRNOJ GORI luka milunovic.pdf · Zetskog doma donešen prvi ustav u Crnoj Gori. Prije jednog stoljeća, 15. avgusta 1910. godine Crna Gora je obnovila

355MATICA, Jesen 2009.www. maticacrnogorska.me

Kraj prve decenije XXI stoljeća Crnoj Gori donosi niz znača-jnih jubileja u oblasti kulture, ali i ukupnog javnog i državnogživota. 2009. god. se navršilo punih 125 godina od početka or -ganizovanog i kontinuiranog pozorišnog života te početka izgra -dnje prvog pozorišnog zdanja, dok će se 2010. godine ispunitičitavo stoljeće od formiranja i otvaranja prvog državnog stalnogprofesionalnog teatra, odnosno 105 godina otkad je pod krovomZetskog doma donešen prvi ustav u Crnoj Gori. Prije jednogstoljeća, 15. avgusta 1910. godine Crna Gora je obnovila statuskraljevine. Držim da se ovim povodima zaslužuje skrenuti paž -nja na događaje u oblasti crnogorske kulture, odnosno prvjen-stveno teatra, s kraja prve decenije XX stoljeća.

teatar

OSNIVANJE DRŽAVNOG TEATRA U CRNOJ GORI

Luka I. Milunović

Meeting jubilees this paper deals with events in the

Montenegrin culture during 1909/10 through short overview on

the genesis of an endeavor to establish institutions which caused

forming the first bodies of the permanent National Theatre of

Montenegro.

356 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

Svojim funkcijama i značajem još od samog početka izgradnjepa do naših dana i prvo pozorište Zetski dom široko prevazilaziono što se pod pojmom teatra u svijetu obično podrazumijeva.Pod krovom Zetskog doma, pored pozorišnih i bioskopskih pre -dstava, biće organizovane i izvođene: vokalne i instrumentalnemuzičke priredbe, koncerti, beśede, proslave, zabave s igranka-ma, škole plesa, izložbe, sportske manifestacije. Tu su začeteprve institucije kulture i nauke, održani su veoma značajni drža -vni i politički skupovi. Osobenost nastanka u veoma specifičnim društvenim uslovi-ma kao da je trajno odredila simbolički karakter, naročiti značaji jednoznačnu povezanost teatra sa sudbinom crnogorskog naro-da i njegove države. Kroz trajanje duže od stoljeća i kvarat iZetski dom će svojim stanjem, umjetničkom produkcijom iširom djelatnošču neposredno najavljivati i dijeliti sudbinu drža-ve i naroda kojem pripada.

O institucijama u Zetskom domu

Od najave i pokretanja aktivnosti na izgradnji (1884), početkakorišćenja (1888), te svečanog otvaranja pozorišta u Zetskomdomu (1896) kao i kasnije, u vrijeme sprovođenja priprema ipočetka rada Crnogorske narodne skupštine, pa formalno sve doformiranja uprave stalnog profesionalnog pozorišta (februar1910)1 donošenje odluka u vezi ovim zdanjem pripadalo je Dru -štvu cetinjske čitaonice, kao nominalnom vlasniku, odnosno uskladu sa opštim aktima njegovoj upravi i predśedniku.2

Luka I. Milunović

1 Datumi u radu, preuzeti iz dokumenata i periodike dati su po starom, juli-

janskom kalendaru, tada važećem u Crnoj Gori. Tek poneđe, radi lakšeg pra-

ćenja izlaganja, uz stari, poslije kose crte, dat je i datum po novom, gregori-

janskom kaledaru.

2 Luka I. Milunović, Crnogorske čitaonice i pozorišni život, Arhivski zapi-

si, XIV/2007, br. 1-2, str. 87-112. Čitaoca zainteresovanog za pitanja o crno-


Karakter oficijelnog statusa Društva cetinjske čitaonice, nomi-nalnog vlasnika, organizatora funkcionisanja i dugo glavnog ak -tera dešavanja u Zetskom domu, vrlo brzo se pokazao kao ogra-ničavajući faktor ostvarivanja i razvoja djelatnosti za koje je ovozdanje građeno. Privatno društvo, kakav je formalni status i or -ganizacioni oblik imala Cetinjska čitaonica, i pored toga što jedržavnoj vlasti višestruka povezanost omogućavala punu kon-trolu i preko nje ostvarivanje svojih interesa i nakana, nijemogla obezbijediti pretpostavke za potreban, a u prosperitetnojdržavi rekli bi i neophodan, razvoj djelatnosti u kulturi i umjet-nosti navlaštito, ali i drugim oblastima kako bi to mogle činitidržavne ustanove koje je svojom djelatnošću ovo društvo treba-lo da supstituiše. Pojavio se zato, na osnovu upravo stvorenihpovoljnijih uslova za rad, već prvih godina korištenja prostora uZet skom domu ozbiljan nesklad između naraslih potreba i oče-kivanog razvoja ovih oblasti, s jedne, i materijalnih potencijaladržave, s druge strane. Ovakvo stanje će učiniti da uloženi trudna pripremi programa i šire angažovanje ličnosti koje su nepo-sredno upravljale, ili bile u upravama Zetskog doma, s vremenana vrijeme kulminira samo neuspjelim konkretnim potezima upravcu formiranja institucija u pravom smislu riječi sve do krajaprve decenije XX stoljeća. Prva direktnija formalna inicijativa za formiranje institucije jepokrenuta praktično uz sam početak korišćenja prostora(Pravila društva Zetskog doma), a druga pri pripremanju sveča-nog otvaranja građevinski završenog pozorišta u Zetskomdomu. Međutim, niti je na samom početku korišćenja prostora u

Osnivanje državnog teatra u Crnoj Gori

gorskom teatru u XIX i na početku XX stoljeća upućujem na radove koje sam

objavio u: Matici, Bibliografskom vjesniku, Arhivskim zapisima, te specijali-

zovanoj i opštoj periodici, a navlaštito na monografske publikacije: Pozorište

u Knjaževini Crnoj Gori 1884-1888, Podgorica, 2001; Pozorište Zetski dom

1884-1896, Cetinje, 2006, kao i Pozorište u Knjaževini Crnoj Gori 1889-1908,

(rukopis predat izdavaču).


zdanju osnovano Društvo Zetskog doma, kao prelazni oblik kaformiranju državne institucije, niti je kod otvaranja teatra 1896.godine ustanovljen stalni domaći profesionalni ansambl. Samoje, pod sam kraj XIX i prvih godina XX stoljeća, djelimično (napo jednu sezonu) u dva navrata uspio pokušaj nešto dužeg vezi-vanja putujućih pozorišnih trupa za Zetski dom. Pored pozorištai druge državne institucije u Zetskom domu (Biblioteka, Muzej),iako zakonski sankcionisane krajem 1896. godine, imaće samouzgredno angažovanog rukovodioca. Od formiranja Državne biblioteke i muzeja u Zetskom domuje naime honorarno, uz skromnu nadoknadu, angažovano lice namjesto bibliotekara i čuvara muzeja (Filip Kovačević od 1897.god. do 12. novembra 1900. god, zatim Mirko Mijušković).3

Radi potpunijeg razumijevanja kulturnog, odnosno uopšte dru-štvenog ambijenta u Crnoj Gori krajem XIX stoljeća skrećemopažnju na reagovanje ministra prosvjete povodom Kovače -vićevog zahtjeva za honorar. Vojvoda Simo Popović (8/10 1902.god.) piše J. Ljepavi (vršilac dužnosti ministra poslije smrtiJovana Pavlovića 1892. godine) o Kovačevićevom zahtjevu iveli: No on nije u nju radio 4 godine, jer biblioteka niti je otvo-

Luka I. Milunović

3 Zakon o Biblioteci i muzeju, donijet 6. XII 1896. godine, objavljen je u

štampi uz napomenu da će funkciju bibliotekara i čuvara muzeja vrštiti prof.

Filip Kovačević. Četiri godine, 1897-1898; 1899-1900. do 12. novembra bio

sam državni bibliotekar i čuvar Muzeja u Zetskom Domu. piše prof. Filip

Kovačević ministru prosvjete vojvodi Simu Popoviću, tražeći da mu se isplati

honorar koji je pomenut u aktu Ministarstva pri njegovom postavljanju na ovu

dužnost (DACG, MPiCP, Fas.: 18, br. 257). Mirko Mijušković je 1903. godine

imenovan, odnosno dobio zvanje upravnika biblioteke i muzeja u Zetskom

domu. Ovijeh dana naimenovan je ... da upravlja piše 20. septembra u Glasu

Crnogorca (XXI/1903, br. 40, str. 3), uz napomenu: pored svoje profesorske

dužnosti.Mijuškovića je na ovoj dužnosti zamijenio profesor Pera Bogdanović

(vršilac dužnosti) početkom 1909. godine (DACG, MPiCP-1909, Fas.: 48, br.

296). Vidi: Art -Vijesti, br. 343, str. VIII.


rena, niti je radila. Samo je objavljena njena ustanova i on je

primio knjige koje su stigle na tu objavu.Vojvoda i ministar pro-svjete S. Popović dalje napominje da se on tako śeća, te da ćeLjepava možda bolje nešto o tome znati, pa da pogleda knjige ipisma u biblioteci i prema tome predloži honorar za Ko -vačevića. Kasnije, u vijesti o imenovanju Mijuškovića izražavase nada: ...da će se ovoj našoj mladoj ustanovi prema njenoj vri-jednosti i značaju pokloniti ozbiljna pažnja...Mirko Mijuškovićje 1905. godine primao 39,40 kruna kao honorar za upravu Knj.Crn. Državne biblioteke za mjesec maj.


Šira razmatranja ovog pitanja izašla bi iz postavljenih okviranaše teme, pa ću ovđe samo napomenuti da bi sveobuhvatnosagledavanje (smješteno u kontekst ukupnih društvenih zbiva-nja) napora i nastojanja (dakako uz identifikovanje otpora, nji-hovih uzroka i nosilaca) da se u Zetskom domu formiraju i nor-malno funkcionišu državne institucije značajno doprinijelo pru-žanju odgovora na pitanja o izboru pravaca kretanja crnogor-skog društva i države do Prvog svjetskog rata.

Zetski dom početkom XX stoljeća


Stvaranje stalnog profesionalnog glumačkog ansambla u Crnoj Gori - inicijative i nastojanja

Već sama namjera i početak izgradnje, a pogotovo početak ko -rišćenja zgrade za pozorište morala je otvoriti pitanje ustanov-ljavanja profesionalnog pozorišnog ansambla u Knjaževini Cr -noj Gori. Primjera za ugled bilo je u okruženju, a pogotovo u ra -zvijenoj Evropi đe su odlazili, kako povremeno zvaničnici udržavne misije i trgovci radi svojih poslova, tako i mladi Crno -gorci na školovanje. Međutim, formiranje profesionalnog ansa -mbla nalazilo se uvijek između potreba i želja kulturnih djelatni -ka, pa i samog suverena - dramskog pisca, koji je sigurno želioda vidi i da budu viđena njegova djela na sceni, sa jedne, i eko-nomske situacije, odnosno nemogućnosti obezbjeđivanja fina-nsijskih sredstava u državnom budžetu za takve potrebe, sa dru -ge strane. U ponašanju Knjaza - Gospodara mogle bi biti prisu-tne dvije suprotstavljene tendencije. Jedna, da osnuje pozorištekao instituciju s profesionalnim ansamblom i tako zaradi politi-čke poene na domaćem i međunarodnom planu te da pri tomekroz usta likova svojih dramskih djela, sa pozornice, šalje poru-ke narodu, i druga tendencija koja je nosila zebnju od pravacadjelovanja i mogućnosti potpune kontrole takve ustanove uznaravno snažan pritisak uvijek prisutnog mučnog stanja na pri-hodnoj strani sumarnih pokazatelja crnogorskih finansija. Izgradnja pozorišta je odugovlačena (formalno je vodilo pri-vatno društvo, a finansirana je dobrovoljnim prilozima, pa drža-va tu osim povremene pomoći, reklo bi se na prvi pogled, nijeimala što da traži). Kada je pozorišno zdanje konačno dovrše-no, nije doživjelo očekivani i najavljeni veliki krešendo - da tea-tar u njemu bude otvoren predstavom domaćeg profesionalnogansambla. Napori i inicijative su i kasnije nastavljene, ali je na

Luka I. Milunović


stalni profesionalni ansambl u Zetskom domu trebalo čekati krajprve decenije XX stoljeća. O profesionalnom pozorištu u Zetskom domu nije se razmi-šljalo samo u Crnoj Gori. Skrenuću pažnju na pismo koje je veću oktobru 1886. godine iz Zagreba uputio Nikola Milan Sime -onović, reditelj i glumac Narodnog zemaljskog kazališta. U pi -smu upućenom ministru prosvjete Jovanu Pavloviću moli zaintervenciju kod knjaza Nikole za dozvolu da mu posveti svojenajnovije dramsko djelo ,,Mlinar i tvorničar“, koje je u rukopi-su - spremno za štampu - dostavljao na uvid još početkom 1885.godine. U drugom dijelu pisma Simeonović, kojemu su očigle-dno poznata nastojanja da se na Cetinju podigne pozorišna zgra-da, naglašava: Čast mi je nadalje izjaviti vašoj Preuzvišenosti,da bih svakim trenutkom sklon bio mjesto svoje kano redatelj i

glumac zagrebačke pozornice napustiti ako bi jednom Njegovo

Visočanstvo trebalo vješta, iskusna čovjeka za ustrojenje kazali-

šne male ali dobre Družine za Crnu Goru. [na dokumentupodvučeno crvenom olovkom očigledno u Ministarstvu prosvje-te, pr. L. M.].4 U Zagrebu je (feljton u Viencu) početkom 1888.godine objavljeno šire argumentovano razmatranje Marka Dra -govića da Crna Gora još uvijek nema finansijske snage za pro-fesionalno pozorište,5 što treba posmatrati paralelno sa nastan-kom pomenutih pravila (ali nažalost ne i Društva Zetski dom)kojima se predviđa uspostavljanje organizacije (ustanove) podnadležnošću Ministarstva prosvjete, sa zapošljenim profesiona-


4 Milan Simeonović Nikola (1843-1928). U pismu se dalje kaže: ,,Izkustvo

koje tekao sam i kroz deset god. kao reditelj i glumac njemačkih pozornicah u

Beogradu bio sam dvije god. a u Zagrebu vršim dužnosti reditelja i glumca već

od god. 1876.“ (DACG, MPCP-1886, Fas.: 2, Om.: Nezavedena akta, br. 344.).

5 ,,Tek je treća godina, kako se je počeo zidati ,Zetski dom‘. Da je sreće, ili

bolje reći da je novca, ova zgrada morala bi već podavno biti gotova. Ali pri-

lika je, da će joškoje vrijeme potrajati jer ....“ Marko Dragović, ,,Neke bilježke

iz Crne Gpre.“, ,,Vienac“, XX/1888, br. 9, str. 141.


lnim činovnicima, čija bi se djelatnost prostirala na čitavu drža-vnu teritoriju.Najneposredniji pokušaj formiranja profesionalnog teatra uCrnoj Gori XIX stoljeća vezan je za najavljenu veliku proslavu200 godina vladavine dinastije Petrović, koja je padala 1896.godine. Za ovu prigodu valjalo je da konačno bude završenaizgradnja Zetskog doma i da se formira profesionalni glumačkiansambl, koji bi na otvaranju pozorišta odigrao upravo napisa-no Gospodarevo dramsko djelo Knjaz Arvanit. Dok su još trajali radovi na završetku uređenja Zetskoga do -ma, profesor Pavle Popović je u funkciji upravnika pozorišta,naravno uz saglasnost i materijalnu potporu najviše vlasti, ula-gao napore i na formiranju stalne profesionalne pozorišne trupei s tim ciljem putovao u inostranstvo. O namjerama za formira-nje stalne profesionalne trupe u Zetskom domu pisaće te godinedomaća i strana periodika.6 Tim povodom je na Cetinju, od 14.do 22. aprila l896. godine, na poziv i o trošku Zetskog doma,boravio Miša K. Dimitrijević, član Zemaljskog hrvatskog kaza-lišta u Zagrebu, što će zabilježiti Glas Crnogorca. Nastojanja da se formira stalna profesionalna pozorištna trupa uZetskom domu su očigledno bila ozbiljna, ali odustajanje od veli-ke proslave - 200 godina vladavine dinastije Petrović, s je dne, ifinansijske prilike navlaštito poslije vjeridbe i udaje knjeginjeJelene, s druge strane, odložiće realizaciju ove zamisli. Uređenopozorište u Zetskom domu otvorila je doduše planirana predstavaKnjaza Arvanita, ali u izvođenju domaćih diletanata.Okolnosti, materijalne prije svega, nijesu dozvolile da Knja že -vina Crna Gora 1896. godine dobije stalno profesionalno pozori-šte. No i pored toga ovu godinu možemo označiti kao određenu

Luka I. Milunović

6 Čujemo da je gosp. profesor Popović otputovao prije neki dan da dovede

nekoliko vrijednih članova sa strane, te tako ćemo imati našu stalnu pozorišnu

družinu. (Luča, II /1896, sv. VIII, str. 375); Otvoren je konkurs za prikaziva-

čke snage (Brankovo kolo, II/1896, br. 41, str. 1311).


prekretnicu u institucionalizaciji pozorišne umjetnosti u Cr nojGori. Te godine potpuno je završeno i opremljeno pozorište uZetskom domu, koje će od tada imati redovno biranog upravnika.Pozorište, koje počinje da koristi naziv Knjaževsko crnogorskopozorište organizuje domaće programe, gostovanja putujućihpozorišnih trupa, koncerte i nastupe istaknutih solista, uz stalnoulaganje napora da osnuje svoju stalnu profesionalnu glumačkutrupu. Pavle Popović će, kao upravnik pozorišta, u Gla suCrnogorca, rubrika Domaće vijesti, krajem marta 1898. god inejavno objaviti spremnost da nekom dobro organizovanom pozori-šnom društvu: pod vrlo lakim i povoljnim uslovima, za duže ilikraće vrijeme, odmah ustupiti pozorište u Zetskom Domu.Obavještenje će biti ponovljeno u sljedećem broju uz preciziranjeadrese na koju treba slati prijave. Poziv na iznajmljivanje Zetskogdoma objaviće Glas Crnogorca još dva puta krajem maja, ali sadau formi oficijelnog oglasa uz napomenu: Ponude bez zahtjevanovč. pomoći za prevoz ili akonto - treba odmah slati.7

Teško je sasvim pouzdano utvrditi zbog čega ovakav potezuprave Zetskoga doma nije odmah dao rezultate. Pozorišna dru-štva iz suśednih zemalja su vjerovatno procjenjivala da crnogor-ska prijestonica nema prije svega materijalne snage za kontinui-ranu egzistenciju pozorišne trupe, ali ovđe svakako treba imatina umu da će smjenjivanje profesora Pavla Popovića s funkcijeupravnika pozorišta upravo u to vrijeme najvjerovatnije staviti


7 Vrste sloga: kurziv i polucrno u citatima dati su kao u originalu. Glas

Crnogorca, XXVII/1898, br. 13, str. 3-4. Ponovljeno u br. 14, str. 3; zatim kao

oglas, sa nešto izmijenjenim tekstom u br. 20 i 21 str. 4. Očigledno da je bilo

interesovanja povodom objava koje je Glas Crnogorca donio u martu, jer se u

oglasima objavljenim u maju kaže da se prostor u Zetskom domu nudi bespla-

tno, ali bez ikakvih akontacija i ističe da je to odgovor svima onima koji su uz

javljanje na objavu tražili malo pomoći. Ponuda uprave Zetskog doma

pozorišnim društvima objavljena je i u listovima van Crne Gore (Branik,

XIV/1898, br. 41. str. 3).


tačku na pitanje formiranja domaće profesionalne pozorišnetrupe u Crnoj Gori za dogledno vrijeme. Pred sam kraj XIX stoljeća (1899-1900) u Crnoj Gori će se čita-vu godinu dana zadržati Dragutin Krsmanović sa pozorišnom tru-pom, što možemo označiti kao najuspjeliji pokušaj da se sa stra-nim gostujućim pozorišnim društvom ustanovi stalni profesiona-lni ansambl. Na Cetinju i u Nikšiću će od decembra 1901. god. dopočetka jula 1902. godine gostovati Dimitrije A. Ginić sa svojimprofesionalnim pozorišnim društvom. Tako će još jedanput CrnaGora do formiranja svog poluprofesionalnog, pa ubrzo i profesio-nalnog pozorišta imati, možemo reći, punu pozorišnu sezonu.Pokušaja formiranja profesionalnog pozorišnog ansambla nijebilo samo na Cetinju. U Crnu Goru 1899. godine dolazi i glumacJovan A. Marković sa svojom porodicom. Marković će sa supru-gom i mjesnim diletantima davati predstave prvo na Cetinju, a za -tim u Nikšiću i Podgorici. Krajem 1899. godine Marković će u Ni -kšiću iznijeti ideju i uz podršku kulturnih pregalaca (angažuje glu-mački bračni par Milenković) pokušati da formira stalnu profesio-nalnu pozorišnu trupu. Ovi napori, nažalost neće uroditi plodom.Na samom kraju XIX stoljeća finansijski problemi Crne Goredosežu ekstrem, koji se više nije mogao kriti od javnosti.8 Teškofi nansijsko stanje stalno će opterećivati crnogorsku državu i uXX stoljeću. Krajem 1901. godine dug Crne Gore stranim ban-kama je iznosio 2.773.637,03 kruna.9 Ovakvo stanje državnihfinansija moralo se odražavati na sve sfere društvenog života, pa

Luka I. Milunović

8 U toku ove godine izbilo je na javnost teško finansijsko stanje Crne Gore,

koje je sasvijem naravno pri unutrašnjem sve to višem razvijanju države, a pri

istijem pređašnjijem finansiskijem izvorima, što su jedva dočekali naši protiv-

nici. Anonim, Na izmaku god. 1899., Glas Crnogorca, XIX/1900, br. 1 (5.

jan.), str. 1.9 Poslije konstatacije u naslovu: Na I-vi Januara 1902 god. po novom kalen-

daru ostaje se dužno: , u dokumentu su navedeni iznosi duga u krunama i pov-

jerioci: 1.804.826,81 (Banka Crédit Foncier d‘ Autriche - Beč); 398.964,41

(Loenderbank); 569.845,81 (Banci Otomanskoj u Carigradu).


svakako odložiti i pokretanje novih inicijativa za formiranje pro-fesionalnog pozorišta.Preśek stanja i dostignutog nivoa procesa institucionalizacijepo zorišnog života u crnogorskoj prijestonici na početku XX sto-ljeća lijepo je dat u pismu Dušana Gregovića, upravnika pozori-šta (izabran 8. XII 1902. god.). Gregović, opunomoćen odDruštva Ceti njske čitaonice i Gorskog vijenca, uputio je sep-tembra 1903. go dine pismo sa konstatacijama o stanju u komese nalazi, kao i prijedlozima u vezi s budućim funkcionisanjemZetskog doma ministru unutrašnjih djela vojvodi Božu Petro -viću, koji je u isto vrijeme bio i predśednik Državnog savjeta. Uprvom dijelu pisma Gre govića, kroz šest konstatacija, oslikanoje stanje pozorišta: (1) Cetinjska čitaonica nije ni do sada imalanikakva uticaja na pozorište osim što je birala upravitelja; (2)cilj čitaonice ne stoji u ni kakvoj vezi sa pozorištem; (3) u inte-resu je samih državnih vlasti, da vode brigu o pozorištu; (4-5)samo zdanje Zetskog doma je postalo nepogodno za predstave izahtijeva hitne, ne male popravke;10 (6) Društva u ime kojihpiše nemaju sredstava za ma kakve intervencije. Poslije ovakvih konstatacija Gregović iznosi tri prijedloga: (1)da izbor upravnika pozorišta ne bude kao do sada u nadležnostidruštava. (2) Da pozorište od sada pripadne neposredno podupravom jednog ministarstva; (3) da upravnika pozorišta ime-nuje ministarstvo i određuje mu zaduženja: (a) da se stara opozorištu i u vezi s tim podnosi ministarstvu izvještaje i prije-dloge; (b) pregovara s pozorišnim društvima i drugim zaintere-sovanim licima za prostor u pozorištu; (c) da se stara o finansij-skom poslovanju i o tome izvještava ministarstvo.11


10 Peta tačka u pismu glasi: Prizrenjem i na to da je pozorište postalo

neprilično, da u njemu dolaze Visoki Posjetioci i otmenija Gospoda.11 Dužnost upravnika (tačka 2.) je i: Da uz predhodno odobrenje min-

istarstva pregovara sa pozorišnim družinama, privatnim licimai t.d.; za izda-

vanje pozorišta, za prestave, zabave i t.d.; pa da sa njima definitivno sklapa i

potpisuje odnosne ugovore.


Zalaganjem da ovo pitanje bude što prije riješeno DušanGregović završava pismo i ističe da se društva u ime kojih piše:neće u naprijed sebe smatrati odgovornim ni za kakvu hrđavu

posljedicu, koja bi se mogla dogoditi usljed žalosnog stanja u

kome se nalazi pozorište.

Gregovićeve veoma precizne konstatacije i prijedloge skoro dane treba komentarisati. Sasvim jasno je ilustrovano faktičko sta-nje i organizacioni položaj pozorišta u Crnoj Gori. Kao i obično,državna vlast neće žuriti (na poleđini pisma Gregovića u Mini sta -rstvu unutrašnjih djela je konstatovano sasvim kratko: za Savjet),a događaji koji slijede ponudiće razloge za stavljanje u drugi planrješavanje ovog pitanja. Naime, poslije proglašavanja Ustava zaKnjaževinu Crnu Goru u Zetskom domu (1905. god.) tu će od1906. godine zasijedati Crnogorska narodna skupština, pa će novanamjena zdanja potisnuti sve dotadašnje duboko u drugi plan.Pitanje osnivanja stalnog pozorišta pomenuće u Crnogorskojnarodnoj skupštini u toku rasprave o prijedlogu budžeta za1908. godinu (glava XLIII, Narodna biblioteka i muzej, partija216) poslanik Savo Vuletić. Govoreći s puno kritike o radu iposebno finansiranju državnih institucija kulture (biblioteka,muzej)12 o dotadašnjem radu pozorišta kaže: Došlo je po kojiput koje putničko i diletantsko društvo da se ovdje obično nakre-

velji po nekoliko puta u ime predstave i da odnese koji novčić

primljen od gledalaca. Nastavljajući dalje svoju diskusiju Vu -letić ističe da je, kako se i sam bavi po malo pisanjem, veomazainteresovan za rad pozorišta i iznosi činjenice koje bi mogle

Luka I. Milunović

12 Ja mislim da je to blamaž za državu da bibliotekar glavne državne biblio-

teke (kojeg i ako još u stvari ne postoji) ima 20 kr. plate na mjesec. Da, bla-

maž da tako figurira u budžetu jedne države, koja ima vladu, parlament i što

još ne znam. (XXXV redovna sjednica Crnogorske narodne skupšine održana

13. januara 1908. godine poslije podne). Sažetak diskusija, u okviru stalne

rubrike namijenjene radu Skupštine, objavio je 12. IV 1908. godine i Glas

Crnogorca (XXXVII /1908, br. 16, str. 2).


biti u korespondenciji s nastankom projekta Branislava Nušića oosnivanju profesionalnog pozorišta u Zetskom domu. Vuletićzapravo veli: Zainteresovan tijem, razgovarao sam sa jednimprijateljem sa strane, iz Srbije, koji se bolje, mnogo bolje u tom

razumije no ja, jer je i dobar poznavlac pozorišta i odličan dra -

mski pisac, i on mi je dokazivao, da bi trebala našem pozorištu

sa mo jedna subvencija od 15-20.000 kruna godišnje, i da bi mo -

glo stim dobro opstati...13 Sa razmišljanjima Vuletića su se slo-žili i drugi poslanici, ali se inicijativa za povećanje ove pozicijeu budžetu razbila o sumorno stanje u državnim finansijama.14

Projekat osnivanja stalnog pozorišta u Crnoj Gori (8 tabakaispisanih rukom veoma krupnim slovima)15 čiji je autor kako se


13 Vuletć nastavlja: a to bi nam trebalo ne samo za uživanje, već pozorište

bi nam bilo i škola za razvijanje prosvjetnog i kulturnog života, uopše, bez

takvoga i sličnoga podstreka nema ni književnosti niti ikakvog uslova za viši

duhovni život. (XXXV redovna śednica Crnogorske narodne skupštine).

14 Nadležni ministar prosvjete Jovan Plamenac, iako podržava i razumije

potrebu funkcionisanja u raspravi pomenutih institucija konstatuje: Gospodo naš

budžet je od prilike kako kakav mali varoški na strani. Pa nastavlja: ...mi smo

obuhvatili, ne u opsegu u kojem bi zahtijevali interesi naroda, ali to je kriva

materijalna nemogućnost. da bi dalje zaključio: ,Gospoda predgovornici su vrlo

lijepo govorili o zadatku tih kulturnih ustanova, ali pri svemu tome ja se stim sla-

žem, no tu je ono što nam ne da da naprijed koračamo. Nemamo tu izvjesne

sume, da oživotvorimo tu ustanovu a da damo 200-300 kruna ne bi ništa pomo-

glo. Poslije izlaganja ministra Plamenca i reagovanja Vuletića, pozicija u budže-

tu je usvojena bez izmjena. Vidi: Finansijski zakon za 1908. godinu, Državni

rashodi, razdio VII, glava XLII, partije 212 i 213. Zakon je stupio na snagu (čl.

9) 1. II 1908. godine (Glas Crnogorca, XXXVII/1908, br. 6, str. 3).

15 Osam tabaka 29×45,6cm, ili 32 strane (29×22,8cm) sa marginom od 6cm

uz tekst sa lijeve strane. Na marginama su napisani samo naslovi odjeljaka

(NMCG-BAO, N I, K.: 1907, br. 211). Napomenućemo ovđe da je Branislav

Nušić 1. X 1901. god. podnio plan o ukidanju putujućih pozorišnih društava i


smatra Branislav Nušić (dokumenat nerijetko pominjan kaoNušićev memorandum) poznat je u literaturi,16 ali ću se ipak snekoliko komentara, sasvim kratko osvrnuti na taj dokument.Držim opravdanim odmah ponoviti dvije konstatacije koje jeiznio Risto Dragićević u svom radu: (1) da je projekat nastaooktobra 1907. godine te da se Nušić: ...svojeručno potpisao prikraju memoranduma, a cio tekst pisala je druga ruka.17 Zaista,uočljiva je razlika rukopisa između potpisa i teksta dokumenta,dok je riječ oktobar uz godinu na kraju teksta precrtana, a cifra7 u godini 1907. prepravljena u cifru 8. U tekstu je kasnijenapravljeno nekoliko ispravki koje se uglavnom odnose na godi-nu realizacije projekta (1908. g. prepravljena je prvo u 1909. g.pa u 1910. godinu).Poslije uvodnog slova kojim se ističe i hvali značaj postignutihrezultata za vrijeme vladavine knjaza Nikole u projektu slijedepoglavlja: Kulturni značaj pozorišta, Politički značaj pozorišta,Uslovi, Organizacija, Repertoar, Garderoba, Instalacija, Budžeti Zaključak. U projektu je istaknut kulturni, te posebno naglašenpolitički značaj i uloga (skoro kao da se radi o projektu progra-

Luka I. Milunović

osnivanju odjeljenja putujućih društva pri Narodnom pozorištu u Beogradu,

gdje je bio direktor do početka 1902. god. (ukaz o penzionisnju od 17. I 1902.

g.). Od 2. maja 1907. do 18. XI 1909. godine član je Književno-umjetničkog

odbora Narodnog pozorišta.

16 Dokumenat je integralno, uz širu uvodnu studiju o osnivanju pozorišta u

Crnoj Gori, objavio Risto J. Dragićević (Pripreme za otvaranje prvog

državnog pozorišta na Cetinju, Istorijski zapisi, 1948, knj. II, sv. 5-6, str. 321-

338). Na omotu dokumenta u muzejskoj arhivi (NMCG-BAO) napravljene su

napomene potpisane (parafirane) inicijalima Rista Dragićevića (RJD) tada

direktora ove institucije. Tamo stoji: - snimljen za nar. pozorište 24. VI 54. ; -

Komisija za Izložbu sto godina jugoslov. pozorišta snimljen 27. XII 60. (Za

moje potrebe dokumenat je snimljen 21. VII 2002. godine).

17 Risto J. Dragićević, Pripreme za otvaranje prvog državnog pozorišta na

Cetinju, Istorijski zapisi, 1948, knj. II, sv. 5-6, str. 327.


ma političkog djelovanja) budućeg državnog pozorišta Crne Go -re, koje bi trebalo da pored crnogorskih mjesta programimaobuhvati: Sarajevo, Trebinje, Banja Luku, Mostar, kao i Du -brovnik, Šibenik i Split. Na ovakvoj koncepciji rada zasnovanesu projekcije broja predstava i prihodi u budžetu: prośečno 220predstava za 11 mjeseci rada godišnje (20 predstava mjesečno)dalo bi 34.100 kruna (155 kruna po predstavi). Godišnji rashodipo svim osnovama su planirani na 40.680 kruna. Država bi posli-je početne sume od 15.000 kruna trebalo da svake godine dajesubvenciju od 10.000 kruna. Ovđe podastrta iluzija o mogu ćnosti(uz skromnu državnu subvenciju) finansijske samoodrživostipozorišta u Crnoj Gori, trajno će po formiranju pritiskivati ovudržavnu ustanovu i kontinuirano sputavati njen rad i razvoj.Na kraju projekta, u zaključku, autor ponovo potencira realnostnjegova ostvarivanja, iskazuje spremnost da se lično neposrednoangažuje i upozorava, što držim posebno interesantnim, na važnostkvalitetnih priprema za početak rada, jer ako se tako ne postupi no -va pozorišna ustanova: Postavljena u početku na nepravilnu osno-vu, ona će večno ramati i neće se moći nekad pronaći pravi razlog

njenoj bolesti. Takvom bolešću, kojoj je sada teško naći leka, bolu-

je i beogradsko i novosadsko pozorište, a takvom bolešću niti bolu-

je, niti će kad bolovati zagrebačko Pozorište.

Pored toga što su izabrali drugačije puteve od preporučenih uovom programu akteri formiranja državnog profesionalnog pozo-rišta u Crnoj Gori će ipak prihvatiti teze o mogućnosti finansijskesamoodrživosti teatra, ali nažalost neće mnogo voditi računa opreporukama i konstatacijama o krucijalnoj važnosti kvalitetnihpripremama za početak rada iz završnog dijela ovog dokumenta.

Nastajanje poluprofesionalnog pozorišta

Nastojanja za formiranje stalne profesionalne trupe i državnogpozorišta u Crnoj Gori, snažno podstaknuta 1896. godine, poče-će se praktično ostvarivati kroz prve profesionalne glumačke



angažmane i funkcionisanje poluprofesionalnog pozorišta okto-bra 1909. god, da bi konačno naredne godine rezultirala osniva-njem te svečanim otvaranjem Knjaževskog odnosno, ubrzozatim, u skladu s promjenom statusa države, Kraljevskog crno-gorskog narodnog pozorišta. Tako će tek na samom kraju prvedecenije XX stoljeća Crna Gora i njena prijestonica konačnodobiti prvo domaće državno pozorište sa stalnim profesionalnimansamblom. Istorijska sudbina, ili stvorena domaća političkapodumijenta i javno raspoloženje u susticaju sa burnim među-narodnim događajima, međutim neće pogodovati stvaranjuambijenata za djelovanje i razvoj ove ustanove, koja će kao icrnogorska kraljevina nestati u sudbonosnim događajima tokomdruge decenije XX stoljeća.18

Pokretane inicijative i početak stvaranja konačnih preduslova pokazanih potreba za funkcionisanjem stalne profesionalne pozo-rišne trupe u Crnoj Gori konačno će pasti na plodno tle tek 1909.godine. Tada se steklo niz potrebnih uslova koji će, uz blagoslovsa najvišeg mjesta, sredinom 1910. godine, do vesti konačno dosvečanog otvaranja državnog Knja žev skog crnogorskog narod-nog pozorišta. Grupa domaćih glumaca amatera, koji učestvuju upozorišnim predstvama i nekoliko godina ranije, već krajem1908. godine počinje sa pripremama da bi 1909. kontinuiranimnastupima ostvarila za ono vrijeme bogat re pertoar. Crnogorskadržava završava pripreme i počinje sa izgradnjom Doma knjažev-ske vlade, đe treba da prenese rad Crno go rska narodna skupštinai tako oslobodi prostor u Ze tskom domu za realizaciju kulturno-umjetničkih sadržaja. Kona čno, i za one prilike možda najpresud-nije, razmišlja se o velikoj proslavi knjaževih jubileja, pa bi otva-ranje profesionalnog teatra moglo biti alem kamen u vijencu pro-grama pripremanih za ovu priliku. Za ostvarivanje programa obi-

Luka I. Milunović

18 Luka I. Milunović, Nastajanje profesionalnog teatra u Crnoj Gori, u:

Ljiljana Milunović, Pozorište u crnogorskoj periodici 1909-1915, Podgorica,

2004, str. 5-14.


lježavanja predstojećih ju bileja na Skupštini građana prestoni-čkih, koji je održan u Ze tskom domu već je 14. marta 1909. godi-ne za predśenika centralnog odbora izabran mitropolit MitrofanBan, kao i odbori sa posebnim zaduženjima.19

Poslije pozorišno posnog perioda tokom nekoliko prethodnih,1909. godina će pored jednomjesečnog posljednjeg gostovanjaputujuće družine profesionalnih glumaca i znatno bogatijedomaće pozorišne produkcije donijeti, što je naročito važno,novo organizaciono ustrojstvo domaćih diletanata.Tokom čitave 1909. godine uspješno funkcioniše oformljenapozorišna družina koja će biti podumijenta neposrednihpriprema i ubrzo zatim osnivanja prvog stalnog crnogorskogdržavnog profesionalnog teatra. Uz već afirmisane diletante,konačno će biti angažovani profesionalni glumci pa će tako uokviru Cetinjskog radničkog društva početi s djelovanjempozorište na poluprofesionalnim osnovama. Pri ocjeni znatnih događaja na polju kulture koji će se odigratitokom 1909. godine svakako treba imati na umu da je prethod-na godina donijela Aneksionu krizu koja je snažno odjeknula ucrnogorskoj javnosti i uzdrmala sve sfere društenog života. Zailustraciju stvarne atmosfere u javnosti navodim da je sa prired-bi i javnih skupova koji su se 1908. godine održavali u mnogimgradovima Crne Gore prihod slat Crvenom krstu uz izjave uštampi: da smo u ozbiljnim prilikama i da izgleda da će nampomoć našeg Crvenog Krsta skoro trebovati...

Pod sam kraj 1908. godine na Cetinju se, međutim, prenulo u ra -du i djelovanju posustalo Crkveno pjevačko društvo osnovano pri -je nešto više od godinu dana.20 Društvo je drugog dana Bo žića


19 (1) Odbor za doček, (2) Odbor za osvjetljenje i kićenje, (3) Odbor za ure-

đenje varoši, (4) Odbor za red pri svečanosti i naravno Centralni odbor

(DACG, UD-1909/1910, Fas.:103, om.: Odbor za Jubilej, bb.)

20 Milunović, Luka. Društvo ’Njegoš’ u Knjaževini Crnoj Gori,

Bibliografski vjesnik, XXVI/1997, br. 3, str. 115-125.


organizovalo zabavu sa koje je polovinu čistog prihoda dalo Crve -nom krstu. Bujanju aktivnosti Crkvenog pjevačkog društva ne po -sredno je prethodio dolazak iz Sjedinjenih Američkih Drža va(Ohajo) u Crnu Goru Đorđa A. Petrovića koji će tokom nedu gogboravka (nešto više od pola godine) ostaviti uočljiv trag u kultu -rnom miljeu crnogorske prijestonice. Petrović je na Cetinje došaosa svojom suprugom Zorkom koja će takođe uzimati ne posrednogučešća u kulturnim pregnućima svog muža. O Đorđu A. Petrovićui njegovoj supruzi Zorki imamo veoma malo podataka. Iz molbekoja se čuva u Državnom arhivu na Cetinju saznajemo da je Đ.Petrović, kako sam kaže, od pravoslavne crkvene opštine u Jang -staunu (Youngstown) Ohajo (Ohio), po slat u Evropu da završi bo -gosloviju i da ga neki pravoslavni episkop rukopoloži kako bi popovratku mogao uz učiteljsku ...da vršim i svešteničku dužnost kodta mo šnje novoosnovane crkve. Kako je već imao zvanje učiteljaPetro vić se obraća nadležnom državnom organu u Crnoj Gori:Smje rno potpisani, uslobođuje se Vis. Ministarstvo zamoliti najuč-

tivije, da bi mu dozvolilo, da na ovdašnjoj bogoslovsko-učiteljskoj

školi položi ispit iz predmeta propisanih za bogoslovski kurz. Umolbi Petrović takođe ističe da nikada ne bi tražio parohiju u CrnojGori već da namjerava da se kao svještenik vrati u Ameriku i tamovrši duhovnu službu. Molba je, uz priložena uvjerenja, upućena10. XII 1908. godine i na njoj se Petrović već potpisuje kaohorovođa Crkvenog pjevačkog društva. Može se pretpostaviti da jeĐorđe Petrović sa suprugom došao na Cetinje u oktobru, ilipočetkom novembra 1908. godine (po pregledu objavljivane peri-odike do 4. X nema ih u popisu stranaca koji su noćili u hotelimana Cetinju). Po dolasku na Cetinje Petrović se sigurno vrlo brzouključio u rad Crkvenog pjevačkog društva, pa će ono počevši odNikoljdana, poslije određenog zastoja u djelovanju tokom 1908.godine, redovno priređivati koncerte, učestvovati u programimazabava i davati pozorišne predstave. To je vrijeme kada se Crkvenodruštvo nosi mišlju da organizuje i mješoviti hor.

Luka I. Milunović


Poslije uspješnog prikazivanja prve predstave (Đevojačka kle-tva, 24. I 1909) autor šireg prikaza u Cetinjskom vjesniku ćeistaći: Naše vrijedno Crkveno pjevačko društvo svim silama seupinje da se što bolje odazove svom pozivu, te da tijem steče

pravu naklonost, ljubav i volju svojih sugrađana..., dok o sa -mom angažovanju Petrovića kaže: Prvo moramo istaći pohvalui priznanje g. Đorđu A. Petroviću, horovođi društva, kao red-

itelju ovog komada i kao jednom koji nas je zaista zabavljao

izvođenjem svoje uloge, sa vrlo lijepim uspjehom, te i njemu pri-

pada najveća zasluga što se te večere podarilo obilnoj publici

lijepo raspoloženje.

Pored rada s horom Crkvenog pjevačkog društva, Đ. Petrovićs grupom amatera redovno prprema pozorišne komade. Ofo -rmljena grupa diletanata pod rukovodstvom Đorđa A. Petrovića(režiser i nosilac glavnih rola) prikazaće na Cetinju tokom prvepolovime 1909. godine 11 predstava (osam premijera). Pokre -tanje posustale domaće pozorišne produkcije je otvorilo i čitavniz organizacionih pitanja koja je valjalo prethodno riješiti. Pje -vačko društvo je tražilo i dobilo dozvolu da za predstavu 24. ja -nuara može: ...učiniti izvjesne prepravke na pozornici u Zetskomdomu kako bi se zavjesa mogla dizati i spuštati, ali poslije pred-

stave dužno je Društvo povratiti pozornicu u pravšnje stanje.-kako piše načelnik Ministarstva unutrašnjih po slova F. Jergović.Očigledno da je pozornica bila prilagođena za održavanje śedni-ca Crnogorske narodne skupštine. Bilo je i drugačijih problema.Gimnazijalcu Mihailu Martinoviću direktor škole je neposrednopred premijeru zabranio nastup, pa je Dru štvo moralo tražitiintervenciju ministra prosvjete.21

Diletanti će na početku biti organizovani u okviru Prvogcrkvenog pjevačkog društva (prikazani: Đevojačka kletva, 24januar; Hadži Loja, 1. februar), zatim samostalno kao Cetinjski


21 Ministar je izašao u susret molbi Društva. DACG, MPiCP-1910, Fas.:

48, br.137.


diletanti (Balkanska carica, 5. april) i na kraju kao Diletantskoodjeljenje, odnosno odsijek Radničkog društva (Jazavac predsudom, premijera: 22. april, repriza: 10. maja; Đido, 29. april;Knez od Semberije, 10. maj; Knjaz Arvanit, 28. maj i Boj naKosovu, premijera: 14. jun, reprize: 14. i 15. jun). Poslije predstave 15. juna ta diletantska družina će u dva ter-mina (20. juna i 8. septembra) prikazati još tri dramska djela(Pola vina pola vode, Razvod i Laža i paralaža). Uz ove pred-stave se međutim u štampi ne napominje da je režiser ili neki odprotagonista Đorđe A. Petrović, pa je za pretpostaviti da on i nijeu njima učestvovao.Nadležno ministarstvo na Cetinju nije izašlo u susret Pe tro vi -ćevoj molbi u vezi s bogoslovskim obrazovanjem. Krajem feb-ruara 1909. godine Ministarstvo je vratilo Petroviću dokumentadostavljena uz molbu, i dalo sasvim kratak odgovor: Na Vašumolbu od 10. decembra 1908. god. odgovara se: pošto ovda šnja

Bogoslov.-učiteljska škola nema još IV razreda, to nam nije

moguće istoj udovoljiti.

Pored toga što mu nije omogućeno da ostvari namjeru o bo go -slovskom obrazovanju Petrović savim sigurno nije mogao svojuegzistenciju na Cetinju da valjano obezbijedi oslanjajući se na15% od čistog prihoda sa priredbi Crkvenog pjevačkog društvakako je to za horovođu bilo predviđeno društvenim pravilima.Očigledno ni rad sa dramskom grupom amatera nije u ovom po -gledu davao sasvim zadovoljavajuće rezultate. Sredinom aprilaPetrović najavljuje da će od 1. maja na Cetinju otvoriti školuigranja u kojoj će se izučavati strani plesovi i narodne igre. Skrenuću ovđe pažnju da su predstave (reprizu komada Ja za -

vac pred sudom i premijeru Kneza od Semberije) date u jednomterminu 10. maja 1909. godine organizovane kao tzv. Pe tro vi -ćeva korisnica, tj. priredba sa koje sav prihod i eventualni do -brovoljni prilozi pripadaju upravo Petroviću. Predstave sa ov a -kvom svrhom su u to vrijeme obično organizovane za umjetnike

Luka I. Milunović


povodom značajnijeg ličnog jubileja, na kraju karijere ili priispraćaju iz nekog mjesta. Dalo bi se dakle pretpostaviti da se Đorđe A. Petrović krajemaprila već odlučio i počeo pripremati da napusti Crnu Goru te daje tu svoju odluku najvjerovatnije realizovao poslije predstavaprikazanih 14. i 15. juna 1909. godine. Odlazeći s Cetinja ĐorđeA. Petrović i njegova supruga su ostavili saznanje i neposrednoiskustvo koliko angažovanje jednog para znalaca može doprinijetipokretanju i znatnom unapređenju domaće dramske produkcije.Ovakvo iskustvo je svakako korespondiralo i podstaklo ra zmi šlja -nja o potrebi i načinu formiranja domaćeg pozorišnog ansambla. Saradnja Radničkog društva i grupe amatera, koja je poče -tkom aprila 1909. godine nosila naziv Cetinjski diletanti, po -čela je pred predstavu Balkanska carica. O ovoj predstavi uGlasu Crnogorca se kaže: ...prestavljali su naši mještani, inte-ligentniji zanatlije i radnici, pod opštim nazivom, Cetinjski

diletanti‘... i iznosi ocjenu da su bolji nego mnoge pozorišnetrupe koje su do sada dolazile. Dalje se naglašava da se nastojipregovarati da diletanti stupe u članstvo Radničkog društva ta -ko da bi se, pored pjevačke i tamburaške, osnovala i treća -diletantska sekcija.Predśednik Jovan Hajduković u ime Cetinjskog radničkogdruštva traži 3. aprila od Ministarstva unutrašnjih djela dozvoluda digne patos koji je u parteru sale Zetskog doma podignut zapotrebe rada Crnogorske narodne skupštine, uz obavezu da ćega po zahtjevu odmah od 24 sata o svom trošku ponovo po -staviti i napominje: a koji mnogo smeta pri davanju predstava izabava u istom pozorištu jer sve donje lože ostaju oko po metra

niže od sjedišta u parteru. Ministarstvo je istog dana, ističućiobavezu o ponovnom vraćanju patosa, izašlo u susret ovoj molbiRadničkog društva. Poslije prvih predstava sada Diletanskog odjeljenja Ce ti nj -skog radničkog društva, predśednik Jovan Hajduković se 30.



maja obratio Ministarstvu finansija sa molbom za oslobađanjeod carine na pozorišnu garderobu koja je nabavljena iz inos-transtva. Radilo se o garderobi za predstavu komada Boj naKosovu. Ministarstvo nije odgovorilo na ovu molbu pa je Dru -štvo moralo da plati 29,99 kruna carine na iznos od 190 krunakoliko je koštala nabavljena garderoba. O tome će kasnije JovanHajduković obavijestiti Ministarstvo finansija i uz poziv napismo od 30. maja (...budući izviješten da se to pismo negdjezagubilo i bez rješenja ostalo...) ponoviti molbu za oslobađanjeod carine i povraćaj uplaćenog iznosa. Ministar finansija, ovogaputa rješenjem u pisanoj formi, odbija molbu Društva jer kakoističe nema uporišta u zakonu.22

Proces organizaciog uređivanja i transformacije diletantskegrupe nastavljen je u oktobru 1909. godine u vrijeme kad u Zet -skom domu gostuje putujuća trupa profesionalnih glumaca podvođstvom Petra Ćirića. Ćirićeva trupa je iz Kotora prispjela naCetinje 26. septembra 1909. godine i već śutradan, u okviru za -bave u čast rođendana knjaza Petra, prikazala OgrizovićevuHasanaginicu. Odmah po dolasku profesionalnih glumaca oba -vljeni su razgovori i za potrebe daljeg umjetničkog uzdizanjadiletantskog odjeljenja Radničkog društva na duže vrijemeangažovan profesionalni glumački par - Mane Petrović i njego-va supruga - o čemu će Glas Crnogorca javiti već 10. oktobra:...te će naši diletanti s njima zajedno, usavršavajući se kao pzo-

rišna trupa, moći s još boljim uspjehom podmirivati tu kulturnu

potrebu prestonice a po mogućstvu cijele zemlje.

Predśednik Cetinjskog radničkog društva, Jovan Hajdukovićubrzo po angažovanju profesionalnih glumaca (12. X) piše drSekuli Drljeviću, tada zastupniku ministra prosvjete i crkvenih

Luka I. Milunović

22 DACG, MF-1909, Fas.: 332, br. 1178. Pri prikazu predstave u Glasu

Crnoigorca biće pomenuta i nabavka garderobe (Dosta sretstava uloženo je u

kostime).


poslova, i saopštava mu planove o osnivanju stalnog profesi o na -lnog pozorišta.23 Hajduković ističe u pismu kako mu je na lo ženoda ispita mogućnost formiranja pozorišta, te da je upo znat s pro-jektom B. Nušića, pa predlaže da diletantska grupa koja djeluje uokviru Cetinjskog radničkog društva, a upravo je oja čana paromprofesionalnih glumaca, preraste u profesionalni teatar, te da se ubudžetu za 1910. godinu predvidi 6.000 perpera za finasiranjeovih aktivnosti. Na ovo pismo Hajduković, koji će kasnije tvrditida nije bilo ni zavedeno u Ministarstvu, nije dobio odgovor.Desetak dana po angažovanju profesionalnih glumaca naskupštini Radničkog društva (20. X) donijeta je odluka da dile-tantski odsijek preraste u Narodno pozorište koje će, zahvalju-jući prisustvu profesionalaca, glumačkog para Petrović,funkcionisati na poluprofesionalnim osnovama. Uz obavješta-vanje o ovom činu u štampi je direktno nagoviješteno da seagilno radi na pripremama za skoro otvaranje stalnog državnogprofesinalnog teatra na Cetinju. Naravno, ovako značajan pomak naprijed u organizaciji i kva -litetu djelovanja pozorišnog ansambla i priprema, za početak ra -da profesionalnog teatra - nije mogao biti ostvaren bez blagona -klonog stava, kako se tada govorilo - sa najvišeg mjesta. Po lu -zvanični, uvijek oprezni Glas Crnogorca, javljajući o formira -nju Narodnog pozorišta napominje da se: stavlja u izgled dobramogućnost za ustanovljenje stalnog pozorišta na Cetinju...


23 Pismo je datirano 12. oktobra 1909. god. DACG, MPiCP-1910, Fas.: 59,

br. 316. (Uz navod broja fascikle i arh. broja treba napomenuti da je literaturi

do sada navođen samo br. 495, pod kojim je zavedeno u MPiCP). Ovaj i još

nekoliko dokumenata sa petnaestak zapisa (sve se nalazi pod jednim arhivskim

brojem) koji su nastali u periodu od 31. januara do 8. marta 1910. godine kori-

stio je i iscrpno citirao u svom već pomenutom radu Risto J. Dragićević (vidi

fus. 16 i 17). Zato ću, zbog važnosti za našu temu, ovom prilikom sasvim krat-

ko, samo ukazati na njihov sadržaj dok će uz navođenje arhivske signature

korištenih dokumenta stajati i napomena: [RJD, Op. cit.].


Krajem oktobra Hajduković se kao i ranije obraća Mi ni sta r -stvu finansija s molbom za oslobađanje Društva od obaveze pla-ćanja carina prilikom nabavke pribora za tamburaški zbor. Kaoargument u molbi ističe da će stvari naručene kod MaksimilijanaGilga služiti: ...za držanje stalnog Tamburaškog Zbora, kojiorkestrira i pri radu Narodnog Pozorišta, te i sebi - zboru i po -

zo rištu omogućuje opstanak i razvitak,...24. Ministar Dušan Vu -kotić je 12. novembra odgovorio kao u prethodnoj prilici: Našaosam: da pomenuta molba nema zakonskog oslonca pa ju kao

takvu odbijam.

U konsultovanim ahivskim fondovima nijesam našao višedokumenata o kontaktima Cetinjskog radničkog društva i drža - vnih organa u vezi s nastajanjem profesionalnog teatra do kraja1909. godine. U ovom periodu Narodno pozorište je vrijednoradilo i kad nije bilo rada Crnogorske narodne skupštine uZetskom domu prikazalo šest premijera.

Rad i značaj poluprofesionalnog teatra

Odmah po prihvatanju trajnog angažmana na Cetinju ManePetrović i njegova supruga su počeli vrijedno da rade sa diletan-tima što će ubrzo, nekoliko dana po odlasku Ćirićeve trupe,rezultirati veoma uspjelom premijerom Slobodarke, koja jeprikazana 25. oktobra 1909. godine. Zatim će u Zetskom domu,za vrijeme pauza u radu Crnogorske narodne skupštine, do krajagodine slijediti premijere:Madam Mogaden, Graničari, Običančovjek, Boj na Kosovu, Oče naš. O angažovanom profesional-nom reditelju i glumcu Manu Petroviću, bratu dramskog piscaPetra-Pecije Petrovića, koji će u crnogorskoj periodici idokumetima biti nazivan Mašo, podatke je prikupio i objavioprofesor Ratko Đurović.25

Luka I. Milunović

24 DACG, MPiCP-1909, Fas.: 334, br. 2472.

25 Ratko Đurović, Mane Petrović - Prvi ukazni reditelj u Crnoj Gori, u


Štampa će (Cetinjski vjesnik ustaljuje novopokrenutu rubrikuPozorište) sa komplimentima dočekati formiranje i predstaveNarodnog pozorišta. Imena ličnosti, koje 1909. godine kroz pri -kaze predstava srijećemo u štampi, kasnije nalazimo i na afiši-ma profesionalnih pozorišta kako se budu formirala u CrnojGori do sredine XX stoljeća. Premijerom Slobodarke, predstavom, koja je na zahtjev odu -ševljene publike ubrzo reprizirana, po prvi put se na sceni uCrnoj Gori pojavila domaća poluprofesionalna pozorišna trupa.Prikazivanje Slobodarke 25. X / 7. XI 1909. godine možemosmatrati početkom rada poluprofesionalnog pozorišta (osnovano20. X). Poluprofesionalno pozorište će raditi nešto duže od trimjeseca i prikazati 9 predstava (7 premijera), da bi odlukomMinistarstva prosvjete o formiranju uprave profesionalnogpozorišta (5. februara 1910) praktično prestalo da postoji. Poredtoga što je poslužilo kao prelazna organizaciona forma ka prvomstalnom profesionalnom teatru u Crnoj Gori, poluprofesionalnopozorište je ponovo probudilo pozorišnu kritiku te bilo svojevr-sna umjetnička škola u kojoj su domaći diletanti igrajući s pro-fesionalnim glumcima mogli objektivnije sagledati i znatnounaprijediti svoje poznavanje dramske umjetnosti. Najavljujući predstavu Slobodarke za predstojeću neđelju

Cetinjski vjesnik ističe: U ovom komadu prvi put izlaze pred pub-likom naši diletanti sa novoangažovanim svojim upravni kom

pozorišta g. M. Petrovićem, kao i g-đom Petrovićkom, koja igra

glavnu ulogu. Pored M. Petrovića, koji je i režirao predstavu i nje-gove supruge u predstavi su igrali: Persa Katinski, BlažoBratićevič, Ljubomir Tamindžić, M. Tamindžić, Milan Katinski,Đoko Beg (Begović) i Vukčević. Svi glumci su za svoja posti-


Nekoliko podataka - prvih po vremenu, Glasnik odjeljenja umjetnosti CANU,

Titograd, 1981, knj. 3, str. 105-111. Vidi: Ratko Đurović, Teatrološki spisi /

Milovan Radojević, Podgorica, 2006, str. 50-58 (Ibidem, str. 302).


gnuća na sceni dobili la skave kompli-mente u štampi. Na po menuto je dadiletanti po ostvarenim rezultatima napozornici ne zaostaju za onim što jeprikazala Ćirićeva profesionalna pu -tujuća trupa koja je tri-četiri dana ra -nije napustila Cetinje.Nekoliko dana poslije dvije pred-stave Slobodarke slijedila je novapremijera. Ovoga puta je to bila ko -medija u tri čina Madam Mogaden,koja je u režiji M. Petrovića pre mi -je rno prikazana 1. novembar 1909.go dine. Lica u ovoj predstavi dono-simo po pisanju štampe: Mane Pe -tro vić (Gaston Mogaden), g-đa Pe -tro vićka (Klorenda de mond Pla),Persa Katinski (Gospođa Mo ga -den), Mi lka Armušević (Li si ena),Milan Ka tinski (Robert Fu žerol,slikar) i Bla žo Bratičević (Bernar).Naše diletansko pozorište napredu-

je - konstatovaće kritičar Ce ti nj -skog vjesnika i naći lijepe ri ječi zanosioce važnijih uloga. Posebnopriznanje - istaći će ovaj kritičar -zaslužuje gđica Armu šević kao de -bitantica: S vremenom u njoj ćemodobiti lijepu snagu. Kritičar daljezapaža: Reži ja je bila dobra, a ta -kođe i scenarija. Po zornica je bila

s ukusom namještena; naročito sa -

lon u Mo gadena. Komad je išao

Luka I. Milunović

Blažo Bratičević

Ljubomir Tamindžić

Đoko Beg Begović


glatko i lijepo.26 Na kraju prikaza predstave autor oštrozamjera cetinjsk oj inteligenciji koja kako kaže: ...briljira svo-jom - odsutnošću.27

Naredne neđelje (8. XI), poslije uspjeha Madam Mogaden,prikazani su Frajdenrajhovi Graničari, pozorišna igra u tri čina.Komad je najavljen pet dana ranije u štampi uz napomenu da jeprošle neđelje igran u Splitu: I kad su njime zadovoljni u Spljetu,gdje obiluju svakovrsnim zabavama, držimo da će i naša publi-

ka pokloniti pažnje ovoj predstavi.28

Veoma dobro odigranu predstavu Graničari, posmatrao je izsvoje lože knjaz Nikola, što je naravno posebno naglašeno u šta -mpi. Za dolazak Gospodara na predstavu vezana je i jedna zgo -da. Pri ulazu u Zetski dom knjaz Nikola I je primijetio grupu dje-čaka kojima je cijena ulaznica očigledno bila prepreka da po sma -traju predstavu. Tada je naložio Jovanu Hajdukoviću, predśedni-ku Radničkog društva, da đecu (bilo ih je devetoro), pusti a daračun za ulaznice pošalje upravi Dvora radi naplate. Tako je i uči-njeno, a devet odrezaka ulaznica sa galerije po cijeni od 60 paraprispjelo je uz račun na 5,40 perpera Dvoru na naplatu već 10.novembra 1909. godine. Zahvaljujući prilogu uz ovaj ra čun danasmožemo viđeti kako je krajem 1909. godine izgedala ulaznica zapredstave Narodnog pozorišta Cetinjskog radničkog društva. Kritičar Cetinjskog vjesnika će i ovoga puta izreći komplimentepodrške za izvođače i režiju. U prikazu predstave ponavlja kon-


26 Anonim, Madam Mogaden, Cetinjski vjesnik II/1909, br. 85, str. 3.

(Rubrika: Pozorište). Iako, u skladu sa tadašnjom praksom, tekst nije potpisan

sklon sam pretpostavci da je izašao iz pera Borislava Sl. Minića, koji tada bio

član redakcije (glavni urednik) Cetinjskog vjesnika.27 Znamo da vrijeme nije bilo pogodno, znamo i za druge izgovore, ali je za

svaku osudu da kavanski stolovi budu svi puni, a u pozorištu da je praznih mje-

sta.28 Anonim, Graničari, Cetinjski vjesnik, II/1909, br. 85, str. 4. Citiram po:

Pozorišna kritika u crnogorskoj periodici 1884-1916: Hrestomatija, / Luka I.

Milunović, Ljiljana Milunović, Cetinje, 2004, str. 351.


stataciju da društvo vidno napreduje i ukratko kometariše nas tupnosilaca važnijih uloga: G-đa Petrovićka, kao i uvijek do sadaodvajala je svojom igrom.. . Za gospođu Katinsku je konstaovanaoda je bila dobra, a za gđicu Armušević: dala je dokaza da napredu -je. Petrović se prema očekivanju izdvajao tako da je: sa najvišegmjesta udostojen odobravanjem. Izdvo jeni su ovom prilikom jošB. Bratićević i Lj. Tamindžić da bi se za ostale prikazivače: ...g. g.Beg, Vukčević, Katinski, Marti nović, Milošević i dr. konstatovalo:...bili su dobri. Sve pohvale je i ovoga puta zaslužio dekoraterLjudevit (Ludvig) Naglić za uređenje scene.Pored iskazanih riječi pohvale i podrške glumcima i reditelju kri-tičar u Cetinjskom vjesniku, kojemu pozorišna umjetnost očigle-dno nije strana, dobronamjerno, s dosta takta, ukazuje i na nedo-statke koje u budućem radu treba otkloniti. Naročito g. Pe trovićustavljamo na srce, da što veću pažnju pokloni kako na di kciju, tako

i na pokrete prikazivača kako bi im igra bolja, što ži vlja i što pri-

rodnija bila. kaže autor prikaza da bi zaključio: Izvještačeni gesto-vi, patetično izgovaranje, usiljene grimase i ukočeno držanje nije-

su za preporuku. Na kraju prikaza ponovo je upućena kritika inte-ligenciji koja nije u dovoljnom broju pratila predstavu: kavanskistolovi sa zelenom čohom magnetični su.29

Kroz štampu očigledno, uz potporu nastojanjima za formira-nje stalnog profesionalnog pozorišta, počinje borba i za formira -nje pozorišne publike. Ovđe naravno ne mislim na one gledao-ce koji u pozorište dolaze da vide neku značajnu ličnost ili da odtakve ličnosti budu viđeni, jer je takva publika već postojala.Kad se prikazuju knjaževa dramska djela, ili unaprijed zna da ćeon lično posmatrati predstavu obično se nije trebalo bojati zabroj prisutnih. U susret formiranju profesionalnog pozorišta uštampi se pledira da pozorišnu publiku dominantno treba da čineoni koji predstave doživljavaju kao navlaštito kulturno-umjetni-čki, a ne državno-politički događaj.

Luka I. Milunović

29 Anonim, Graničari, Cetinjski vjesnik, II/1909, br. 87, str. 3-4.


Sredinom novembra (14.-16. XI) Narodno pozorišteRadničkog društva prikazalo je u režiji M. Petrovića dvije pred-stave autora iz Srbije. Prvo je prikazan komad B. Nušića Obi čančovjek, a zatim drama J. Subotića Boj na Kosovu. Dvije pred-stave za praktično jedan termin mogle su biti pripremljene jer sekod komada Boj na Kosovu zapravo radilo o obnovi predstavekoju su isti izvođači prikazivali sredinom 1909. godine. Poslijeovih predstava nastupio je prekid u realizaciji repertoara Naro -dnog pozorišta zbog početka rada Crnogorske narodne skupšti-ne u Zetskom domu. Pozorišni kritičar u Cetinjskom vjesniku na čije sam se ocjene ido sada oslanjao, ponovo konstatovanjem napredaka podržavanapore društva kao cjeline, posebno izdvaja postignuća bračnogpara Petrović, te ističe rezultate nekoliko nosilaca važnijih uloga.Pored pohvala, uz prikaz ovih komada navedena je i jedna kakoje istaknuto prijateljska napomena. Zamjerka je upućena onimčlanovima trupe koji ...ili olako shvaćaju svoju dužnost ili su toli-ko nemarni, da ne poklanjaju veliku pažnju učenju uloga.30 Uzukazivanje na to koliko ovakvo ponašanje šteti svima kritičar nakraju prikaza izražava nadu: ...da se sa ovom nemilom pojavomnećemo više susresti... U istom broju, u rubrici Domaće vijestiCetinjski vjesnik donosi noticu da su se vjerili Milan I. Katinskii Milka Stevana Armušević, članovi Narodnog pozorišta.Narodno pozorište je poslije ovih predstava moralo da prekine srealizacijom repertoara do Božića jer je u Zetskom domu pono-vo počeo rad Crnogorske narodne skupštine.Po Božiću, do kraja 1909. godine, Narodno pozorište je prika-zalo dva komada: jednu obnovljenu i jednu novu premijeru.Komedija Običan čovjek prikazana je 26. decembra kao obnov-ljena premijera, dok je śutradan, 27. decembra, drama u četiričina Oče naš, data kao premijera. Predstavu Oče naš, je režiraoMane Petrović, dok su uloge tumačili: Ljubomir Tamindžić


30 Anonim, Boj na Kosovu, Cetinjski vjesnik, II/1909, br. 89, str. 3.


(Mirko, krčmar), Kaća Petrović (Mileva, Mirkova žena), PersaKatinski (Pela), M. Armušević (Ljubica), M. Pe trović (ČičaGavra), M. Katinski (Maksa, krčmar) i V. Martinović.Predstavom Oče naš Narodno pozorište je zaokružilo repertoaru 1909. godini koja je za ono vrijeme bila veoma bogata doga-đajima vezanim za pozorište. Ostavljamo ansambl Narodnog pozorišta dok očekujući najav-ljenu transformaciju u profesionalni teatar priprema novu pred-stavu za sam početak sljedeće, 1910. godine, da bi se sasvimkratko osvrnuli i na druge organizatore scenskih događaja uCrnoj Gori tokom 1909. godine. Cetinjsko Crkveno pjevačko društvo31 početkom 1909. godi-ne dobija veoma uglednog i agilnog predśednika, profesora PeraVučkovića. Društvo ubrzo donosi i novi opšti akt, Pravilnik,kojim su uz inaugurisanje imena Društva - Njegoš preciznoregulisani zadaci, način rada i odnos među članovima. Te godi-ne Društvo dobija subvenciju od države od 300 perpera što je,na zahtjev Konsistorije prema državnom računovodstvu, ispla-ćeno u dva termina (avgust i novembar).32

Novi pravilnik Prvog pjevačkog društva Njegoš u okviru de fi -nisanih ciljeva (čl 2.) ne pominje pozorišne predstave kao oblikdjelatnosti. Tek se u čl. 16 (Dio IV O horovođi) samo kaže: a) daskuplja i sprema pjesme crkvenog i svjetovnog karaktera, kao i

pozorišne komade, koji odgovaraju društvenoj svrsi i da iste po -

dnosi upravi na prijedlog za izbor. Jedan od razloga ovako skro -mnog, usputnog pominjanja pozorišnih predstava, treba tražiti i u,

Luka I. Milunović

31 Navodim tek najosnovnije i nove podatke jer je o Društvu Njegoš već

pisano. Vidi: Luka Milunović, Društvo ’Njegoš’ u Knjaževini Crnoj Gori,

Bibliografski vjesnik, XXVI/1997, br. 3, str. 115-125. i Društvo ’Njegoš’ u

Kraljevini Crnoj Gori, Bibliografski vjesnik, XXVII/1998, br. 2-3, str. 95-103.

Dr Dušan J Martinović, Pjevačka društva Crne Gore sa posebnim osvrtom na

KUD ,Njegoš‘ - Cetinje, Podgorica, 2006.

32 DACG, MF-1909, fas.: 358, br. 354. i Ibidem, Fas.: 361, br. 599.


baš u to vrijeme, emancipovanju grupe društvenih diletanata kojiće, kako smo viđeli već u aprilu, samostalno pod nazivom Ce ti nj -ski diletanati prikazati Balkansku caricu, da bi se nešto kasnije pri-ključili Radničkom društvu. Za svog pokrovitelja Društvo Njegoš je obezbijedilo knjazaPetra, najmlađeg sina knjaza Nikole. Knjaz pokrovitelj je bioveoma galantan pa je na zabavi Društva 17. oktobra u bifeuorganizovanom u Zetskom domu potrošio 105 perpera. Računsa specifikacijom konzumiranog jela i pića (šampanjac, biskvitiza šampanjac, sendviči, bira, konjak, liker, torta, cigarete,kafa...) prispio je odmah na naplatu Upravi dvora.33

Poslije predstave Hadži Loja (1. II), odnosno odvajanja di -letantske grupe, u štampi nema pomena da je pjevačko društvotokom 1909. godine prikazalo još neku predstavu. Društvo me -đutim, u skladu sa svojom osnovnom funkcijom, organizuje za -bave na kojima nastupa hor. Pored upisa novih članova i prijemakod knjaza Nikole I Društvo Njegoš je organizovalo niz zabava odkojih je nekoliko zavrijedilo posebnu pažnju javnosti. Pažnju suprivukli javni nastupi: zabava upriličena sredinom ju na povodomrođendana prijestolonasljednika Danila, zatim data o Petrovdanu,pa nastupi hora tokom ljeta u Dvorskom parku i zabava sredinomoktobra na kojoj su s horom pjevale glumice, članice gostujućegĆirićevog putujućeg pozorišta. Za ljetnje nastupe Društvo je, poodobrenju Ministarstva prosvjete, pozajmilo harmonijumBogoslovske škole. Društvo se obraćalo Mi ni starstvu prosvjete i sadrugim potrebama. Tražilo je i dobilo jednu učionicu Gimnazije zaredovno održavanje proba kao i kasnije za proslavu svoje slave.Pored Društva Njegoš, doduše ne tako intenzivno, zabave sa pro-gramima koji imaju kolažni sadržaj na Cetinju organizuje i Čitao-ničko društvo. Zbog svoje pozicije formalnog vlasnika Zetskogdoma Društvo cetinjske čitaonici je postavaljalo zahtjeve zanadoknadu Pjevačkom društvu kada koristi ove prostorije. Radi


33 DACG, UD-1909, Fas.: 89, Om.: računi za avgust Knj. Petra, bb.


rješavanja ovog pitanja Društvo Njegoš se obratilo prvo Mini -starstvu unutrašnjih djela koje se našlo nenadležnim i odgovoriloda je Ministarstvo prosvjete: ostavilo društvu cetinjske či taoniceda se stara o održavanju pozorišnih lokala u Zetskom domu.34

Iz jednog zapisnika sa śednice profesorskog zbora u Gimna -ziji, koja je održana 12. XI 1909. godine vidimo sa koliko sepažnje pripremala zabava koju su učenici namjeravali da održeo Nikoljdanu. Profesorski zbor je razmotrio program (tačku potačku), odlučio kome će se poslati pozivnice u zemlji i inostran-stvu (knjaževim kćerima udatim na evropskim dvorovima i dru-gim ličnostima) te odredio cijene ulaznica. Zabave se 1909. godine organizuju i u Bajicama. Tri zabave(14. I, 5. II i 24. II) priredio je s učenicima bajičke škole učiteljNiko M. Martinović. Zabave su priređene u korist fonda siro-mašnih učenika. Prilog od 10 kruna je tim povodom dao i ĐorđeA. Petrović, tada horovođa Društva Njegoš. Za nas je najintere-santnija treća zabava jer je tada u okviru programa prikazankomad Đakon Avakum, istorijska slika u dva čina. Pominjem jošdva kulturna događaja koja su se odigrala na Cetinju 1909.godine. Na crnogorskom dvoru je gostovao: ...čuveni njemačkiumjetnik na klaviru S. Libling, dvorski pijanista..., a u Zetskomdomu Petar Perunović, guslar iz Beograda.35

U kulturnom i javnom životu crnogorske prijestonice i tokom1909. godine ośećalo se prisustvo Crnogorske vojne muzike.Muzika je pred dvorom svirala za svaki državni i dinastički pra -znik, u posebnim prilikama pred stranim poslanstvima (Nje ma -čka, Bugarska), engleskim turistima pred Grand hotelom (odsvi-rana crnogorska i engleska himna) te za vrijeme ljetnjih mjese-ci svake neđelje i tokom praznika popodne u Gradskom parku.

Luka I. Milunović

34 DACG, MUD-1909, Fas.:86, br 1226/III

35 Perunović je za svoj nastup od knjza Nikole I nagrađen sa 100 perpera.

DACG, MF-1909, Fas. 358, br. 817. Vidi: DACG, UD-1909, Fas.: 89, Om.:

Računi Gospodara za avgust, br. 17.


Mnogo teže je govoriti o scenskim zbivanjima van crnogorskeprijestonice. Arhive društva - nosilaca aktivnosti nijesu sačuva-ne, a u vrijeme koje je ovom prilikom u fokusu našeg intereso-vanja van Cetinja, osim kalendara, nije izlazila ni jedan perodi-čna publikacija. Početkom 1909. godine Glas Crnogorca je pre-nio opširan izvještaj o zabavi koju je priredilo Društvo šavničkečitaonice. Zabilježene su u štampi tri zabave koje je za prošlihmesojeđa priredilo u Podgorici Pjevačko društvo Branko. Većtradicionalno, bogatim programom je obilježen 27 januar - danoslobođenja Podgorice kada je prikazano knjaževo dramskodjelo Knjaz Arvanit. U predstavi je, kako će ostati zabilježeno,najbolja bila gospođa V. Košutić (Fatima). Poslije predstaveprikazana je živa slika po zamisli profesora M. Vrbice, koji je ipriredio. Druge dvije zabave Pjevačko društvo Branko je organi-zovalo na Sretenje, 2. II (slava Društva) i uoči Poklada 7. febru-ara. Prema plakatu pisanom rukom koji je objavljen mnogo kas-nije36 Dobrovoljno pozorišno društvo u Podgorici je 26 februaraprikazalo tri jednočinke. U dvorištu škole su prikazane dvije šaleŠolja čaja i Opozicija te parodija Artiljerija rustikana(Kavalerija rustikana). Predstave je režirao, kako se navodi, J. A.Marković, artistički upravnik. Radi se o putujućem profesional-nom glumcu Jovanu A. Markoviću koji je se svojom ženomSlavom već dolazio i davao predstave u Crnoj Gori (Cetinje,Nikšić, Podgorica) pred sam kraj XIX stoljeća.Štampa je zabilježila i tri pozorišna komada koje je prikazaloNikšićko zanatlijsko-radničko udruženje u okviru svečanih za -bava priređenih u povodu rođendana i imendana knjaza NikoleI. U septembru je prikazam Đakon Avakum, a na Nikoljdan, 6.decembra 1909. godine u okviru Zabave s igra nkom pri ka zanasu dva komada Miloš u Latinima i Jazavac pred sudom. Za objezabave štampane su i pozivnice s pregledom programa.Pozivnica za nikoljdansku zabavu je sačuvana u arhivi Uprave


36 Milan A. Raičević, Lijeva obala, Titograd, 1971, str. 24.


dvora pa možemo saopštiti imena diletanata koji su igrali u ovimpredstavama. U predstavi Milošu u Latinima uloge se podijel-jene: Gašper Lučić (Ban od Kotara), Đorđe Novaković (MilošObilić), Milan Kontić (Polihornije - kaluđer), Milo Popović(Otac Opat), Anđa Kontić (Jedna gospa), Jakov Mijušković(Prvi Latinin), Pavle Glišović (Drugi Latinin)Miloš Martinović(Jedan srpski vitez), Savo Njunjić (Zvonar), Nikola Konsta nti -nović (Goluban - sluga Milošev) i Mišur Rnjez (Antun - slugaBanov); dok su u Jazavcu pred sudom igrali: Savo Šobajić(Kotarski sudac), Kosto Memedović (Sudski pisar), Blažo Joka -nović (Doktor) i Nikola Konstantinović (David Štrbac, bosanskiseljak). Na pozivnici je istaknuto i to kako je čist prihod sa zaba-ve namijenjen: za pomaganje siročadi za izučavanje zanata.Kada su u pitanju događaji vezani za scenu treba reći da je1909. godine crnogorska periodika nastojala da prati i dešavanjavan Crne Gore. Zabilježeno je naprimjer i: prijevod Balkanskecarice na mađarski jezik, prikazivanje ovog dramskog djela uMostaru, osnivanje ,,dramatičkog društva“ u Banja Luci, gosto-vanje Hrvatskog kazališta po Dalmaciji, kao i to da je ovom tea-tru povećana subvencija u cilju osnivanja opere. Prenijete suvijesti o mogućoj saradnji jugoslovenskih pozorišta, pa vijest o40 godina Narodnog pozorišta u Beogradu, gostovanju ovogteatra u Skoplju, te namjeri Žarka Savića da osnuje operu.Pisano je o pozorištu u Japanu, zakonu o pozorišnoj cenzuri ikinematografu u Engleskoj, opasnostima koje prate snimanjefilmova, te štetnosti koje zbog svojih sastojaka pozorišna šmin-ka ima po zdravlje glumaca. Na kraju slikanja obrisa atmosfere u crnogorskom kulturomživotu tokom 1909. godine skrenuću pažnju i na jednu noticukoju je Cetinjski vjesnik pod naslovom Kad se hoće objavio urubrici Dnevne novolsti 4. novembra 1909. godine. U Sofiji nekostrano pozorište htjelo je da daje poznatu švapsku budalaštinu,

koja se zove ‚Vesela udovica‘. Čim su vlasti za to saznale, zabra-

Luka I. Milunović


nili su ovu predstavu navodeći da je to zapovijest iz Dvora.

Ovđe se radilo o prikazivanju operete Franca Lehara (Franz /Ferenc Lehár) đe se, uz direktne asocijacije na članove vladaju-će porodice u Crnoj Gori (lik u opereti se zove Danilo), slikajulikovi u veoma negativnom svijetlu što je tada direktno povređi-valo nacionalna i rodoljubiva ośećanja Crnogoraca. Pri kazivanjeove operete pratilo je burno reagovanje Crnogoraca u Beču iCarigradu đe je publika prekinula predstavu.37 Cetinjski vjesnik,uz isticanje velike slobode štampe u Bugarskoj (kari katureFerdinanda se slobodno štampaju i o njemu piše što se hoće),završava citiranu noticu konstatacijom: Kao i neki biogradskilistovi iznosimo i mi ovo tek da se zna.

Odluka o formiranju državnog profesionalnog teatra

Trebalo je da prođe više od kvarat stoljeća poslije početka org -anizovanog i kontinuiranog pozorišnog života, te svečanog pola-ganja kamena temeljca prvom pozorišnom zdanju na Ce tinju, pada u posljednjoj godini prve decenije XX stoljeća Crna Gorakonačno dobije stalni profesionalni pozorišni ansambl. Oče ku ju -ći, sasvim sigurno s nestrpljenjem, taj veoma značajan čin u kul-turi Crne Gore dramski diletanti okupljeni oko poluprofesiona -lnog Narodnog pozorišta Cetinjskog radničkog društva su većna samom početku 1910. godine (1. I) prikazali dramsko djeloknjaza Nikole Knjaz Arvanit. Predstavi, koja je odigrana predpunom kućom prisustvovao je i autor drame sa svojim najm-


37 Cetinjski vjesnik, II/1909, br. 85, str. 3. Kasnije, 1924. godine snimljen je

film na istu temu. Protiv filmadžija, tada bivši kralj Danilo II je pokrenuo i

dobio sudski spor za otštetu zbog uvrede. O tome će pola stoljeća kasnije pisa-

ti Pobjeda (feljton u dva nastavka), da bi poslije desetak brojeva u istom listu

bio objavljen razgovor sa jednim svjedokom i učesnikom događaja u

Carigradu. Praizvedba operete njemačkog kompozitora mađarskog porijekla

Franca Lehara (1870-1948) Vesela udovica je bila 30. XII 1905. godine.


lađim sinom Petrom. Kako se vidi iz dostavljeng računa dvorskojuptravi knjaz Petar je 18. novembra 1909. godine nabavio jedandurbin za pozorište za koji je plaćeno 15 perpera.38

Podrška i pohvale u štampi protagonistima predstave ni ovajput nijesu izostale. Za Ljuba Tamidžića (režija i naslovna uloga)se ističe da je neosporno jedan od najboljih diletanata. Katinska(Fatima) bila je vrlo dobra, a treba istaći i prikazivanje Armu še -vićeve, Bega, Vukčevića - reći će kritičar Cetinjskog vjesnika.Primijećeno je ipak da diletanti nijesu mogli istom snagom izni-jeti predstavu do kraja: Predstava je tekla glatko do posljednjepojave, koja je zbog neznanja uloga i površnosti nekih prikazi-

vača u mnogome umanjila utisak. Mada ima objašnjenja za pro-puste i pravda diletante navodeći razloge: to je došlo zbogkratkog vremena za probe, prikazivač predstave nam ostavljadosta otvorenih pitanja. Osnovno pitanje je zašto u predstavi ne -ma angažovanih profesionalaca, bračnog para Petrović, te zaštose toliko žurilo sa prikazivanjem Knjaza Arvanita, mada su ovajkomad isti diletanti, doduše u režiji Đorđa Petrovića, većprikazali sredinom 1909. godine. Sve upućuje na zaključak dakoordinacija diletantske grupe, odnosno Cetinjskog radničkogdruštva i državnih organa na putu ka osnivanju profesionalnogteatra nije najbolje funkcionisala.Država je sa svoje strane u budžetu za 1910. godinu predviđelaiznos od 6000 perpera za osnivanje i rad pozorišta, ali ne u re -dovnom rasporedu, u okviru pozicije sa sredstvima na dle žnogMinistarstva prosvjete i crkvenih poslova, već pri samom za klju -čenju i usvajanju budžeta, na intervenciju Ministarskog savjeta, uokviru vanrednih državnih rashoda. Radničko društvo će tek kra-jem januara dobiti prvih 500 perpera od ovih sredstava, pa moždanije moglo, ili htjelo, da uredno izmiruje obaveze prema glu ma -čkom paru Petrović, što bi opet moglo biti i razlogom njihovog

Luka I. Milunović

38 Jedan pozorišni dvogled je eksponat stalne muzejske postave u Dvorcu

kralja Nikole I na Cetinju.


neučestvovanja u predstavi prikazanoj 1. januara 1910. godine.Uz ovo treba imati na umu da je poslije ostavke dr SekuleDrljevića, na mjesto ministra prosvjete i crkvenih poslova u dru-goj polovini januara, imenovam profesor Pero Vučković.39

Treba skrenuti pažnju na tri napisa objavljena u Cetinjskomvjesniku tokom januara 1910. godine.40 U prvom prilogu (9. I)autor konstatuje da su se stekli uslovi za nastanak stalnog pozo -rišta za kojim se već davno ośeća potreba: odobrena su sredstva ubudžetu i postoji vrijedna i agilna grupa diletanata. Autor se daljeosvrće na neodrživ položaj diletantske grupe u okviru Ra dničkogdruštva, kako sa aspekta obezbjeđivanja sredstava ne ophodnih zarad i razvoj, tako i zbog toga što je teško zamisliv normalan razvojsamog pozorišta kao ustanove u okviru privatnog društva koje, uskladu sa svojim staleškim karakterom, ima sasvim drugeosnovne ciljeve i zadatke. U drugom prilogu (13. I) isti autor uznapomenu da je njegov prvi prilog naišao na odobravanje i pod-stakao interesovanje za način kako bi se namjeravano moglo ost-variti iznosi prijedlog da se prvo formira organizacioni odbor kojibi pripremio osnivanje pozorišta i u prvo vrijeme njime rukovo-dio. U trećem, veoma kratkom prilogu (20. I) autor konstatuje dasu njegove sugestije prihvaćene te da je sinoć (19. I) održana śed-nica diletanata i izrađen pravilnik. Bez ulaženja ovom prilikom udetaljniju analizu iznešenog u tekstovima treba uočiti da, ukazujuna (1) interesovanje i podršku u javnosti formiranju stalnog


39 Ukazom knjaza Nikole I od 24. I 1910. godine profesor Pero Vučković

je postavljen za ministra prosvjete. DACG, MPiCP-1910, Fas.: 58, br. 111.

40 Cetinjski vjesnik, III/1910, br. 3, br. 4 i br. 6, od 9, 13. i 20. januara. Prvi

i drugi prilog (u: br. 3 i br. 4) su duži tekstovi sa naslovom Stalno pozorište na

Cetinju potpisani signaturom S. a treći (br. 6) je nepotpisana notica, ali oči-

gledno od istog autora. Kod jednog broja autora S. je dešifrovano kao Dušan

S. Đukić. Ostavio bih ipak otvorenom mogućnost da je autor ovih priloga

Borislav Sl. Minić.


pozorišta i u vezi sa tim (2) donose nekoliko interesantnih deta lja,ali posebno dobijaju na značaju zbog toga što bi (3) njihov autormogao biti jedan od aktivnih učesnika ili kako vjerujem pažljivipratilac i analizator ovih događaja. Jovan Hajduković, predśednik Cetinjskog radničkog društva uokviru kojega forrmalno djeluje poluprofesionalno Narodnopozorište će krajem januara i prvih dana februara 1910. godineostvariti veoma intenzivnu komunikaciju sa upravo postavljen-im ministrom prosvjete, Perom Vukčevićem nudeći određenikoncept puta ka osnivanju državnog profesionalnog pozorišta.Već 26. januara dan nakon obavljenog razgovora JovanHajduković piše ministru prosvjete Peru Vučkoviću pominjepismo koje je poslao njegovom prethodniku 12. oktobra prošlegodine i traži - na moju ličnu odgovornost 500 perpera za mjesecjanuar od odobrenih sredstava u državnom budžetu: a na imedužnih plata osoblja obvezanog ugovorom za isti mjesec i na

ime potrebnih troškova instalacije. U pismu, koje uslijediloposlije razgovora sa ministrom, Hajduković ukazuje da imaproblema na putu ka osnivanju pozorišta: Napominjem, da jepotrebno perp. 500 izdati mi na ličnu odgovornost s toga, što

ušljed raznih okolnosti - koje su i Vama od sinoć poznate - neću

moći podnijeti Vam prije 30. ov. mj. na odobrenje pravilnik, koji

mi je s Najvišeg Mjesta povjeren na izradu, premda je isti posve

gotov. Ministar prosvjete je istog dana (26. I) dao rješenje zaisplatu, koje 27. I poslato Državnom glavnom računovodstvu,da bi Glavna državna blagajna već 28. januara, kao prvu ratu(1/12), isplatila Jovanu Hajdukoviću traženi iznos.41

U skladu s očigledno već izrađenim pravilnikom Ljubo Ta -mindžić i Blažo Bratičević 31. januara ispred članova Narodnogpozorišta predlažu ministru prosvjete članove pozorišnogknjiževnog odbora: Mila Kovačevića, Dušana Đukića, Nikolu

Luka I. Milunović

41 Isplaćeno uz poziv na Zakon o budžetu, čl. 7 (Vanredni državni rashodi)

tačka 10. DACG, MF-1910, Fas.: 386, br. 229.


Minića i Jovana Hajdukvića, te: između istih za upravnika po -zorišta Jovana Hadukovića. Prijedlog je ponovljen 4. februara,ali su ga ovoga puta potpisali i drugi članovi Narodnog pozoriš-ta: Milan Katinski, Persa Katinski, Milka Armušević, MilutinTamindžić, Ljubomir Tamindžić, Blažo Bratičević, Đoko Beg,Vido Martinović, Đorđe Janjalija, Maša Petrović sa suprugom,Petar Ž. Lazarević i Risto Tanović. U ponovljenom prijedlogudiletanti dodaju da bi Milo Kovačević mogao biti i zamjenikupravnika i a za redatelja sad kandidujemo Maša Petrovića. Oviprijedlozi, pravilnik i nacrt budžeta pozorišta predati suMinistarstvu uz pisma Jovana Hajdukovića od 3. i 5. februara. Uprvom pismu (3. II), očigledno sa namjerom da pokaže koliko jeon od početka u ovom poslu, Hajduković podśeća ministra nadopis njegovom prethodniku od 12. X 1909. god. i traži saglas-nost na prijedloge kako bi nastavio s radom. U pismu od 5. feb-ruara ponovo dostavlja pravilnik, ali sad s napomenom: kojisam ispravio prema vašim primjedbama i prijedloge od 4. feb-ruara potpisane od strane grupe članova Narodnog pozorišta.Ministar prosvjete Pero Vučković je 5. februara 1910. godinedonio odluku da prihvati predloženi privremeni pravilnik, ime -nuje za privremenog upravnika Jovana Hajdukovića, za redite -lja Maša Petrovića, te za članove književnog odbora: Mila Ko -va čevića, Dušana Đukića i Dušana Vuksana. Sastav imeno-vanog Književnog odbora ipak zaslužuje kratak komentar. Akobi se moglo razumjeti da Nikola Minić, predložen od strane dile-tanata za člana Književnog odbora, kao sekretar u Ministarstvupro svjete, možda nije bio prihvatljiv zbog mogućeg sukoba na -dležnosti, nije lako odmah objasniti otkuda u odboru Dušan Vu -ksan koji je iz Bjelovara krajem januara upravo došao na Cetinjei po konkursu postavljen za nastavnika u Gimnaziji.42


42 Dušan Vuksan je 15. januara potvrdio dolazak Mininistarstvu prosvjete

DACG, MPiCP-1910, Fas.: 58, br. 102. Sa mjesta profesora bjelovarske gim-

nazije na Cetinje je 1909. godine došao i Dušan Đukić.


Za formiranje stalnog teatra kao državne ustanove u Crnoj Gori,odnosno afirmaciju i završetak konkretnih aktivnosti za početihoktobra 1909. godine, od posebnog je značaja to što je 5. februara1910. godine rješenjem ministra prosvjete i crkvenih poslovaKnjaževine Crne Gore postavljen privremeni upravnik JovanHajduković, oficijelni reditelj Mašo (Mane) Petrović te imenovanKnjiževni odbor Crnogorskog narodnog pozorišta.43Ministarstvoprosvjete je odmah dopisima obavijestilo sve po menute ličnosti osvojim odlukama. Istog dana (5. II) ministar je Jovanu Hajdu ko -viću, oslovljavajući ga privremenim upra vni kom, vratio Pozorišnibudžet za 1910 g. da ga, po razmatranju na upravo formiranomKnjiževnom odboru, dostavi na odobrenje. Rješenjima ministra prosvjete Crna Gora je 5/18. februara1910. godine dobila prvog ukaznog reditelja i prvog, iako pri -vremenog, upravnika stalnog državnog pozorišta. Upravo i for-malno začeta državna ustanova - Crnogorsko narodno pozorište- moraće međutim da se suoči sa još dosta prepreka na putu dosvečanog otvaranja, 16/29. maja, odnosno početka redovnograda uz kontinuirano ostvarivanja repertoara u prvoj punojpozorišnoj sezoni 1910/1911. godine.

43 DACG, MPiCP-1910, Fas.: 59, br. 316. [RJD, Op. cit.].

Documents

OSNIVANJE DRŽAVNOG TEATRA U CRNOJ GORI luka milunovic.pdf · Zetskog doma donešen prvi ustav u Crnoj Gori. Prije jednog stoljeća, 15. avgusta 1910. godine Crna Gora je obnovila