Osnove Liturgike-2012 NOVO

7/27/2019 Osnove Liturgike-2012 NOVO

1/115

1

Liturgia fundamentalis

[Predavanja prof. dr. sc. Ante Crnevia u zimskom semestru 2012.]


2/115

1

Osnove itur!ike "Liturgia fundamentalis#

$vod

%&'$()&*A- izvor i vrhunac sveukupnog postojanja u Crkvi (II. vatikanski sabor).

Liturgija se esto poima kao disciplina praktine teologije. na nije tek praksa! obrednostCrkve i nije disciplina praktine teologije. Liturgiju se smje"ta u sustavnu! #undamentalnuteologiju. na se tie vjere! $o%je objave! ono "to $og nastavlja initi u %ivotu Crkve!uvremenjenje &jegova djela spasenja' to se dogaa po liturgiji' ono "to $og ini! a manje "tomi inimo.

+,-/ 3 dolazi od dviju grkih rijei +, / n(+3 4 )* /5 . Imamo jo" rijeikoje imaju zavr"etak na / 3 . +rimjer mo%e biti kirurgija. ,irurgija nije meditiranjeslijepoga crijeva! nego operativni zahvat! djelovanje. akle! pojam / 3 i u liturgicioznaava djelovanje! dogaanje! injenje. Liturgija nije meditiranje o $ogu! nego dogaaj

$oga! do%ivljaj u %ivotu Crkve. i esto liturgiju stavljamo pred sebe. na je spasenjskizahvat! dogaanje. /o ne dotiemo razmi"ljanjem! stoga je potreban obred. 0alja nam bitidionicima tog dogaanja. bredna estetika nije disciplina! ona poiva na propitivanju istinena koji smo nain postali dionici tog dogaaja

Liturgiju razumijevamo iz njezine otajstvenosti dogaanje $oga i &jegova spasenja u%ivotu Crkve. +apa Ivan +avao II. u svojoj zadnjoj encikliciEcclesia de Eucharistiau prvojreenici ka%eEcclesia de eucharistia vivit. Crkva crpi svoj ivot iz euharistije. 2odine 1343.u prvoj enciklici! Redemptor hominis! istoimeni papa spominje dva puta istu reenicu. 5ednaod temeljnih ideja pape! ali i II. vatikanskog sabora jest da Crkva %ivi od otajstva. Crkva jestod onoga "to $og ini u %ivotu Crkve! a to se na najzamjetljiviji nain vidi u liturgiji.

6esto se liturgija promatra kao ne"to "to Crkva stvara! no tada se tu te"ko mo%egovoriti o liturgijskoj teologiji. Liturgija je ono "to $og ini u Crkvi. /ada je mogu7e govoritio liturgijskoj teologiji! liturgijskoj antropologiji! estetici itd. 0idimo kako nam je potrebanobrat u pristupu i to je jako va%no urezati u vlastitu svijest.

Antropoo6ki o7rat u itur!ijskoj znanosti

,r"7anska liturgija je po nominalnoj de#iniciji / 3 djelo! in! ostvarenje!

dogaanje i na prvi mah se ne doima kao lo 3 ! kao govor. Ipak! bogoslu%je! liturgijskoslavlje Crkve u svojoj obrednoj pojavnosti i u svojoj liturgijskoj teolo"koj misli se mani#estirakao vlastita teologija. Liturgiju ne svodimo samo na in! nego takva / 3 jest vlastita!zasebni oblik teologije! takva / 3 jest govor o $ogu. &eko7 je liturgija Crkve! slavljeCrkve bilo shva7eno kao theologia prima. Liturgija kao dogaanje $o%jeg djela spasenja jesttheologia prima! ishodi"te teologije ili ishodi"te misli o $ogu. 8amu objavu gledamo ne samokroz komunikaciju istina o $ogu! nego kroz dogaanje. 8ama objava se dogaa kroz nekidogaaj koji mo%emo nazvati nekim obrednim inom. Liturgija u samoj sebi jest teologija.Liturgijska znanost u 9:. st. je dokazala i ulo%ila puno truda u okviru teologije da bi pokazala

svoju vlastitu znanstvenost. /o je uspjela velikim dijelom ve7 u prvoj polovici 9:. st.Liturgijska obnova nakon II. vatikanskog sabora usmjerila je veliki dio snaga na liturgijske


3/115

1

znanosti na proteklu re#ormu i na njezino tumaenje i u prvi plan je do"la praktina dimenzijaliturgije! liturgijski pastoral. +aralelno s liturgijskim pastoralnim nastojanjima liturgijskateolo"ka misao je oblikovala vlastitu liturgijsku znanost. p7enito! u teologiji u 9:. st.dogodio se antropoo6ki o7ratkao i u liturgijskoj znanosti. ;ntropolo"ki obrat u liturgicislijedi vlastiti put. Liturgija je stolje7ima bila koncipirana anabatski! bila je nagla"enaanabatskadimenzija (gr. avna,basij)! uzlazna dimenzija! nagla"avano ono "to Crkva iniza $oga! ljudski ili eklezijalni kultni in! zajednica proslavlja $oga. < duhu koncilskekonstitucije Sacrosanctum Concilium imamo katabatiki obrat koji nagla"ava silaznudimenziju uoljivu u svakom liturgijskom inu Crkve! nagla"ava ono "to $og ini! ono "to seostvaruje! a "to u liturgijskoj teologiji nazivamo djelom spasenja ili otkupiteljskim inom.8amo $o%ja katabazisomogu7uje anabazisovjeka. =dru%enost toga katabazisi vjernikoganabazistvori slavlje! tvori susret u kojem se pro%ima bo%ansko i ljudsko! vjeno i vremenito!nadvremensko i vremenito. Liturgija koja je $o%je djelo! ona je iz takve perspektive bitnoteocentrina! kristocentrina! ali je u svakom trenutku usmjerena prema ovjeku. ,onstitucija

nagla"ava kako se liturgija slavipropter nos et propter noster salutem! radi nas i radi na"egaspasenja. vaj antropolo"ki obrat koji je vlastit u liturgiji Crkve! urodio je pravim teolo"kimobratom za razumijevanje cjelokupne liturgije. Iz teolo"kog obrata mo%emo razumijevati sveobrate koji su se dogodili u teolo"koj misli! osobito zadnjih desetlje7a kroz misao II.vatikanskog sabora.

&a koji nain je ,onstitucija o liturgiji kao prvi dokument II. vatikanskog saborautjecala na stvaranje mens- duh! misao vaj obrat u prvi plan stavlja $o%je djelo spasenja!aktualizaciju ,ristova vazma u %ivotu Crkve. /o je paradigma iz koje treba i"itavati samuCrkvu! odnosno novu sliku Crkve. ;ntropolo"ki obrat na liturgijskom polju bilo bi

prejednostavno shvatiti kao zanimanje za ovjeka i za obredno. akle! nagla"avanjeantropolo"ke dimenzije slavlja! ne znai iskljuivo zanimanje za ovjeka! za njegove potrebeili za obrednost. Liturgijska znanost nastoji osvijetliti otajstvo koje se u bogoslu%ju otkriva

sub specie ritus - u #ormi obreda! na nain obreda ili kroz obred. &a tragu antropolo"kogobrata u liturgijskoj se teologiji krenulo dvama razliitim pravcima! osobito kada je rije orazumijevanju i interpretaciji sakramenata. Liturgijska antropologija je nastojalasakramentalno iskustvo vidjeti kao svojevrsno nastavljanje ili! jasnije reeno! kao kr"7anskuobrednu presliku ljudskoga obrednog iskustva ili kao jedan oblik naravne potrebe za $ogom./akva kretanja odgovaraju onom "to se u teologiji naziva prvim antropolo"kim obratom. ,ada

je rije o nagla"avanju antropologije u liturgiji kroz 9:. st.! prva zanimanja su bila otkri7eobreda! obrednog iskustva i poku"aj tumaenja sakramentalne zbilje ili liturgijskog ina!slavlja na tragu naravne obrednosti! gotovo naravne religioznosti. ruga tendencija kojaoznaava odmak! nagla"ava! pokazuje odmak od ljudskog! naravnog nasljea i uvjetovanostiovjeka kao obrednoga bi7a te kr"7anskom obrednom inu pretpostavlja $o%je spasenjskodjelo. /aj drugi antropolo"ki obrat jest u injenici da je nu%no za razumijevanje liturgije! zarazumijevanje liturgijske obrednosti pretpostaviti $o%je spasenjsko djelo. &u%no je

pretpostaviti! ono "to se u liturgijskoj teologiji naziva i uop7e u antropologiji utemeljuju7idogaaj! polazni dogaaj. < povijesti kulta i u povijesti spasenja to je ,ristovo vazmeno ili

pashalno otajstvo. $ez razumijevanja ,ristova vazmenog otajstva! dakle njegove muke! smrtii uskrsnu7a! bez pretpostavke da je to dogaaj koji treba promatrati! razmatrati! uvidjeti i


4/115

1

iskusiti u svakom liturgijskom inu suvi"an je i kriv svaki poku"aj interpretacije i tumaenjaliturgije. +retpostavlja se da je $o%ji spasenjski dogaaj kao utemeljuju7i dogaaj zarazumijevanje liturgijskoga ina Crkve. &a slian nain mo%emo govoriti i o naravnojreligioznosti ili obrednosti kod primitivnih religija ili u mitskim kultovima! odnosno umisterijskim kultovima koji su cvjetali u doba ranoga kr"7anstva! u grkoj i rimskoj kulturi.0lastitost tih misterijskih kultova utemeljuju7i dogaaj! ali koji je mit. /o je zamisaodogaaja! a zamisao dogaaja jest mit. ,r"7anstvo polazi od stvarnog povijesno-spasenjskogdogaaja! od ,ristove muke! smrti i uskrsnu7a! koji se istinski i zbiljno dogodio i taj dogaajse aktualizira u liturgijskom inu Crkve.

8ijao! itur!ijske znanosti i fundamentane teoo!ije

=adnjih godina na tragu ovoga obrata sve se vi"e mani#estira potreba dubljegadijalogiziranja liturgijske znanosti s #undamentalnom teologijom. /eolozi #undamentalneteologije su za dijalog! istiu7i da jo" uvijek nedostaje potrebni doprinos liturgijske znanostiza jasnije spoznaje u nekim pitanjima #undamentalne teologije. >undamentalna teologija kojakroz jedno od temeljnih svojih pitanja! pitanja bjave! onog "to se u "irem teolo"kom smislunaziva otajstvom! ka%e da se ta objava mo%e razumjeti na cjelovitiji nain! ako se paralelno

promatra mysteriumkoji revelatum(objavljen) i caelebratum(slavljen! kroz slavlje isku"en!iskustven! mani#estativan! dodiran! %ivotan). &a tom tragu dijaloga izmeu #undamentalneteologije i liturgike! mo%emo vidjeti na koji nain pojedini autori nagla"avaju slabosti#undamentalne teologije bez doprinosa ili bez dijaloga s liturgijskom znano"7u.>undamentalna teologija bez iskustva liturgije u opasnosti je pru%iti statiki pristup objavi!objavi kao neem "to se dogodilo neko7! dakle pristup neemu "to se dogodilo! "to je

dovr"eno. /u je te"ko uspostaviti odnos pa i samo razumijevanje prema nekom dogaaju kojistoji u pro"losti kao dovr"en dogaaj. /o je jedan statiki pristup objavi. ruga slabost ilinesavr"enost #undamentalne teologije bez pomo7i liturgije jest esto #enomenolo"ko ihermeneutsko i"itavanje znaka. ;ko govorimo o znakovima objave ili o nainima kojima se$og objavljuje ili uprisutnjuje! onda tu nije dovoljna ista! naravna #enomenologija! nego je

potrebna kr"7anska liturgija koja nudi obred kao znak! simbol ili kao mjesto dogaajnostisame objave. I tre7i element gdje vidimo mogu7nost i potrebu susretanja #undamentalneteologije i liturgike jest podruje razumijevanja same Crkve! odnosno uloge Crkve urazumijevanju i do%ivljavanju vjere. Crkva biva najistinskije Crkvom u liturgijskom slavlju

jer se tu na najtje"njiji nain zdru%uje s ,ristom. 8lika Crkve se ne oituje kako se to danasvoli re7i na ulici! u brizi za siromahe ili negdje drugdje! ili u nekom dru"tvenom anga%manu./u je te"ko i"itati sliku Crkve. /o su razliiti aspekti Crkve ili razliita lica Crkve koju ne%elimo zanijekati ili obezvrijediti! meutim istinska slika Crkve se dogaa u liturgiji! gdje jeCrkva u poklonstvu pred $ogom ije lice poprima da bi imala udioni"tvo u &jegovomotajstvu i da bi iz tog iskustva krenula u svijet. /u je produbljen i blizak dijalog#undamentalne teologije i liturgijske teologije. ;utori #undamentalne teologije nagla"avaju tajdijalog. 9isic:ea - biskup! /alijan - temeljna istina se uva nepromjenjivom krozdoksoloko-liturgijski izraz. +rimjer trinitarna teologija ili soteriologija nije nigdje takokonstanta i tako jasna kao u liturgijskim obrascima. nogi su obrasci vjere ili simboli vjere

nastajali za liturgijsko slavlje! a ne za katehezu jer je liturgija bila prvenstveno slavljenje$oga! ispovijedanje vjere u $oga! ispovijedanje vjere u dogaajnost! zbiljnost otajstva u koje


5/115

1

se vjeruje. ). (u!!eri- liturgija je jedino mjesto gdje lo,gojmoe biti kao istina shvaen iprihvaen a izvan liturgije lo,gojmoe biti shvaen kao teorija puka istina! a unutar slavljaon mo%e biti u cjelovitosti shva7en i prihva7en i upravo kroz dogaajnost! kroz objavu koja seostvaruje kroz in! kroz obred po kojem postajemo dionici te istine. ;a< =eecer- liturgija

shvaena kao theologia prima i nakon toga nastaje sva druga teologija! "eologija - liturgiapensata - teoloko promiljanje koje nastaje iz liturgijskog iskustva Crkve. ;ko bi uzeli izsvih tekstova koje Crkvena ba"tina posjeduje! koje posjeduje kr"7anska literatura te iskljuilisve ono "to je nastalo u liturgiji i za liturgiju i kada bi vidjeli "to ostaje! tada bi nam ostalogotovo ni"ta. /eologija je velikim dijelom nastajala iz promi"ljanja koje se temeljilo naliturgijskom iskustvu $oga i spasenja. ?. ,asper liturgija nije samo izvor vjere nego iteologije.

Actuosa participatio

Imamo pojam sudjelovanje. 5edan od temeljnih pojmova koji je obilje%io liturgijskuobnovu kroz cijelo 9:. st.! kroz liturgijski pokret etvrt stolje7a! pa sve do danas jest pojamactuosa participatio- djelatno sudjelovanje. vo smo krivo preveli.#articipatio je kljunarije. +reveli smo je kao sudjelovanje. &o! uparticipationosiva rije jestpars partiskojaznai dio. < na"em prijevodu nemamo naglaska na tom dio! nego na djelo! na onom "to miinimo. vaj prijevod je pretpostavio da je ovajparsimati udjela shva7en kao imati djela! bitidjelatnik! a ne dionik. vaj prijevod je krivo i na jedan nedovoljno jasan kolosijek ili pravacusmjerio cjelokupnu liturgijsku obnovu! jer sudjelovanje nije cilj! tj. da svi u zajednici ne"toine! nego je cilj da imamo udjela u onom "to se slavi! u utemeljiteljskom dogaaju koji seaktualizira u liturgiji Crkve. akle! imati udjela u otajstvu. =ato 7emo radije rabiti pojam

udionitvo- imati udjela u otajstvu spasenja koje ne ovisi o na"em djelovanju i o na"eminjenju! nego o $ogu i o &jegovom naumu spasenja. ruga rije! actuosa takoer smonezgrapno preveli kao djelatno! aktivno. eutim taj bi prijevod bio toan kada bi stajaloactiva jer to znai aktivno! djelatno. &o! ne stoji activa! nego actuosa. $ctuosa govori oostvariteljskom udioni"tvu. va sintagma participatio actuosane de#inira na"e djelovanje!na" obredni anga%man! nego de#inira na koji nain treba razumijevati slavljeno otajstvo i na"udio u tom otajstvu. &a" udio i na" pristup treba biti takav da doista razumijevamo da je tootajstvo koje slavimo! da je ono actuosum! ono je ostvareno! dogaajno! zbiljsko! ono negovori o na"em! nego govorio o aktivnosti otajstva! o ostvarivosti otajstva. vo je nu%no da

bismo mogli razumijevati liturgiju i da bismo mogli vidjeti oscilacije koje su se dogaale krozpovijest u razliitim razumijevanjima liturgije i o preno"enju naglaska na obrednost. I dabismo razumjeli zaborav otajstvenosti. Iz tog zaborava otajstvenosti rodio se ritualizam!pijetizam itd. =bog svega ovoga! zbog razumijevanja liturgije kao na"eg udioni"tva u otajstvuspasenja! u $o%jem djelu spasenja! mo%emo razumijevati pojam communio.

Communio

&a tragu liturgije kao otajstva mo%emo govoriti o pojmu communioak se govori onovoj slici Crkve! communio. 2ovori se o ekleziologiji zajedni"tva. @ije communio smo

preveli kao zajedni"tvo. &o! krenimo tragom ra"lanjivanja tog pojma. ;ko ga ra"lanimo nacum i unio! tada bi to znailo sjedinjenje. eutim sva novija istra%ivanja na podruju


6/115

1

liturgijske teologije pokazuju da communione dolazi! tj. da ta temeljna rije ili znaenjenosive rijei u pojmu communionije unioili unitas! nego cumi munus.%unusnosi razliitaznaenja i jedno od prvih znaenja koja se ovdje primjenjuju jest dar. +rema tome communio!cum-munusbi znailo imati udjela u istom daru! a u liturgijskom jeziku znai i priest. significatio

+rimijenjeno na simboliki proces! signi&icans jest sva ona obredna zbilja! obrednodogaanje! koje je nositelj znaenja i otajstvenoga! dok je signi&icatumznaenje u smisludogaaja otajstvo! dakle otajstveni obred. 'igni&icans - opus Ecclesiae i signi&icatum - opus

salutis redeptionis (djelo! dogaaj spasenja). &a koji se nain uspostavlja komunikacijaizmeu obrednog! do%ivljajnog i signi&icatumkoje nikada do kraja nije niti spoznato niti

razumijevanjem! niti iskustvom obuhva7eno. 8imbol nikada nije do kraja protumaen! nitishva7en! niti isku"an za razliku od znaka. 8imbol ima zada7u uvesti nas u iskustvo onoga "tooznaava! u iskustvo koje nikada nije iscrpljeno jer nadvisuje ljudsko iskustvo. @ije je o$o%jem djelu! otajstvu. ,omunikacija izmeu signi&icans i signi&icatum! naziva se

signi&icatio. 'igni&icatiooznaava in! radnju. 8usret sasigni&icatumse ostvaruje kroz vr"enjeradnje. &ije rije o komunikaciji znaenja! nego o zbivanju o kojem ovaj signi&icatumbivaotvoren za ljudsko iskustvo.

'igni&icatioili komunikacijski proces ne ovisi samo o znanju! o poznavanju obrednogagovora! o poznavanju obrednoga jezika verbalnoga ili neverbalnoga! nego zavisi o mnogoemu pa i o mnogim elementima koji dolaze izvan samoga obrednoga dogaanja. 0rlo esto


17/115

1

ne mo%emo u potpunosti gospodariti tim komunikacijskim procesom. +rimjer u slavljusakramenta pomirenja ili pokore ili ispovijedi. 'igni&icans jesmo I koji se priznajemogre"nicima! jest sve7enik koji je slu%itelj! a signi&icans jest mjesto pomirenja! sve ono "toobred obuhva7a! sve ono "to je iskustveno kroz obred rije sve7enika! na"a rije! na"e

priznanje itd. 'igni&icatumje jedan koji 7emo svaki put do%ivjeti na drugaiji nain premda 7esigni&icans biti svaki put identian. vije ispovijedi kao primjer. olazite nakon istogvremenskog razdoblja! u istu crkvu! u istu ispovjedaonicu kod istog sve7enika. +riznali steiste grijehe! od rijei do rijei! mo%da vam je i sve7enik dao savjet kao i prethodni put. &aobrednoj razini identinost. < jednom slavlju mo%ete iskusiti! do%ivjeti signi&icatum opus

salutisu iskustvu pomirenja ili zajedni"tva s $ogom! a drugi put ne morate do%ivjeti ni"ta.akle! nismo gospodari ovog procesa! tj. signi&icans! obred samim izvr"enjem ne jamiiskustvo spasenja! sama obrednost. &e ulazimo u problematiku valjanosti ili smisla! nego u

problematiku ili pitanje na"eg iskustva ovog opus salutis. 'igni&icans! tj. obredni in ne jamiiskustvo! ne jami osje7anje. 'igni&icatiomo%e ovisiti i o na"em osobnom raspolo%enju! mo%e

ovisiti i o vremenu. +otrebno je povjerenje premasigni&icans! otvorenost.

< liturgijskom iskustvu se mogu dogoditi dvije krajnosti. 5edna je kada se da prevelikava%nost ovom signi&icans. ,ada se u ime izvanjske ljepote obreda zanemarisigni&icatum! tj.smisao slavlja! otajstvo koje se dogaa. /o rezultira jednim #ormalizmom! ritualizmom irubricizmom! prevelikom pozorno"7u ili nuncioznom pozorno"7u na obredni kako! na tonostizvr"enja obredne #orme.1 ruga krajnost jest da se u ime va%nosti ovoga signi&icatumzanemari ili obezvrijedi ovasigni&icans. < ime nekakve duhovnosti je va%nije ono "to $ogvidi! "to je u ovjekovom srcu! a nije va%na obredna #orma! niti glazba niti obredni prostor nitiruho! niti posue! niti su va%ne obredne geste! nego je va%no ono "to je u ovjekovom srcu./ada dolazimo do jednog siroma"tva! obredne #orme koja govori o krivoj percepciji liturgije!odnosno koja govori o zanemarivanju liturgijskog komunikacijskog procesa. a bi $og vidioono "to je u na"em srcu ne treba liturgija. Liturgija je potrebna da bismo mi iskusili

signi&icatum! otajstvo $oga. =ato oblikovnost! obrednost! a ovdje nazivamo signi&icans jestsvjedoanstvo i put na"eg poniranja! odnosno na"e signi#ikacije usigni&ikatum! odnosno jestistovremeno svjedoanstvo na"ega naina pristupanja! na"e ozbiljnosti pristupanja ovom

signi&icatum. ,rajnosti se mogu mani#estirati kroz jedan ili drugi nain. < na"em iskustvu jee"7a druga krajnost kada se u ime duhovnosti ili intelektualizma ili racionalizma zanemarujeobrednost! obredni komunikacijski put. /o se zamje7uje na mnogim razinama. dijelo za

slavlje se izdvaja svojim oblikom! ali i vrijedno"7u. Liturgijsko ruho koje ko"ta manje odobinog odijela! a i po vrijednosti je manje od obinog odijela. Ima li kod nas misnica od

prirodnih materijala Izostao je smisao! odnosno izostala je osjetljivost za vrijednost obrednoggovora. (omano )uardini 5ntimnost otajstva uvelike ovisi o velianstvenosti obrednih

&orma. bredna #orma ukoliko je doista do%ivljena i oblikovana kao mjesto i susret sotajstvom iziskuje vrijednost! iziskuje pozornost! iziskuje ak do te mjere na"e odricanje da za

1 +ojam rubricizam - dolazi od pojma rubrika. bredna knjiga sadr%i tekst koji se izgovara i razja"njenjaobrednog ina i obredne napomene. bredne napomene se nazivaju rubrike. bredne napomene su uvijektiskane crvenim tiskom dok rije koja se izgovara! molitva! pjesma itd. tiskana je crnim tiskom. akle! latinski

ruber znai crven! a znale su se nazivati prije i crvenice. datle pojam rubrika i odatle je izveden pojamrubricizam - pozornost na ono "to je otisnuto crvenilom! tj. pozornost na didaskalije! napomene! tumaenjaobreda. 2ovorimo o krajnosti koja daje nerazmjerno veliku pozornost izvanjskom obrednom inu.


18/115

1

slavlje otajstva ili da za iskustvo slavlja izdvajamo ono najvrjednije! izdvajamo najvi"e.


19/115

1

potpunosti krivi znak. ;ko prihvatimo da je cjelokupni liturgijski prostor dio dogaanja! tj. daje dio simbolikoga procesa! a to znai da i ikonogra#ija treba biti oblikovana iz obreda izliturgijskoga slavlja i za liturgijsko slavlje. ,oje ikonogra#ske motive staviti u dijeloveliturgijskog prostora! ti svi kriteriji proizlazi iz logike liturgijskoga slavlja. ;ko ka%emo da jeoltar spomen-mjesto ,ristove %rtve! neponovljive i ako ka%emo da je euharistija gozba!communio! zajedni"tvo s ,ristom! tada smo uvelike dali smisao oltaru! ali i odredili i okvire ukojima se mo%e kretati umjetniko! skulptursko ili ikonogra#sko oblikovanje oltara. ordo

2ovore7i o liturgiji kao simbolu! govorimo o va%nosti obrednog injenja! govorimo ovrijednosti obredne #orme! govorimo o obredu kao mjestu i nainu ozbiljenja ovog

signi&icatum. Liturgijsko slavlje je uvijek oblikovano kao ordo! kao red te i imamo red slavlja.bred je ordo! red. bred uvijek ima jednu ustaljenu #ormu vr"enje obrednoga ina! odnosnoustaljenu #ormu slavlja. $ez postojanja te ustaljenosti! bez postojanja tog reda nema obreda. Iu hrvatskom obredu imamo red. brednost znai redovitost! obrednost znai jedan redovitioblik komuniciranja i vr"enja! ali ta redovitost vrlo esto nosi ona znaenja koja idu i dalje odsvakida"njeg %ivota. brednost redovito komunicira ne"to izvanredno! ne"to drukije. &etko7e re7i da obrednost! tj. redovita #orma mo%e biti zapreka do%ivljavanju otajstva!do%ivljavanju misterija. brednost je potrebna da bi se sauvala istinitost misterija! tj. da se ne

bi sugeriralo kako misterij ovisi o meni! o tebi! o sve7eniku! o slu%itelju. i vr"e7i obrednismo gospodari otajstva. 0r"e7i obred mi ne stvaramo spasenje! ne inimo spasenje! ne

produciramo spasenje! nego se kroz obred otvaramo dogaaju spasenja! povjeravamodogaaju spasenja. =ato je za obred va%no obredno injenje! obredno dogaanje. bred nemasamo zada7u prenijeti poruku! nego nas uvu7i u obredni dinamizam! u obredno dogaanje da

bismo kroz obredno dogaanje postali dionici spasenjskog dogaaja. 0a%no je obrednodogaanje! obredno prianje koje se ne zadovoljava znaenjem obrednih znakova ili simbola!nego posreduje obredno dogaanje da bismo kroz to obredno dogaanje bili dionici iskustvaotajstva. ,ao "to su obredne geste i obredni ini! kao "to oni posreduju dogaanje! jednako

tako i obredne rijei posreduju dogaanje! posreduju injenje.O7redne rijei

bredne rijei su obredni ini. &a tragu simbolikoga govora idemo korak dalje! nezaustavljamo se samo na obrednim inima! nego unutar obreda zamje7ujemo obrednost ilidogaajnost rijei. 2ovorimo o ulozi rijei unutar obreda! o rijeima koje su dio obrednogina ili dogaanja.

p7enito u teologiji jezika i u prouavanju uloge jezika u ljudskoj komunikacijirazlikuju se redovito tri razine govora 1. In#ormativni govor jest govor koji prenosi

in#ormaciju! govor koji bitno ne utjee na onog kojem se prenosi in#ormacija. 9. >ormativnigovor jest govor koji dotie osobu! govor roditelja djetetu! govor uitelja djetetu! govor


20/115

1

odgojitelja djetetu. . +er#ormativni govor jest govor koji per#ormira! govor koji preoblikuje!koji samim govorom zahva7a osobu i omogu7uje dogaanje onoga "to se govori. $itna jerazlika izmeu #ormativnog i per#ormativnog.

Performativni !ovor

+er#ormativni govor znai istovremenost dogaanja onoga "to se ini. /akavper#ormativni govor jest obredni govor. @ije koja je dio obrednoga ina! ona nema smisaotumaenja obrednoga ina ili preno"enja in#ormacije o obrednom inu ili o ovom otajstvu.na je dio otajstvenoga dogaanja. +rimjer kr"tenja 3a te krstim u ime 2ca i 'ina i )uha'vetoga. vaj primjer mo%e biti izvrstan u svim jezicima! ali u hrvatskom je te"ko razumljiv

bez jednog poja"njenja. to znai ja te krstim akle! u slavenskim jezicima #ormula kr"tenjaje zapravo interpretacija onog ina kr"tenja. < grkom jeziku je glagol bapti,zw znaiuroniti! uranjati! dakle nakon toga bilo bi u doslovnom prijevodu na grkom izvornikuja teuranjam u 4oga 2ca i 'ina i )uha 'vetoga . < drugim jezicima romanskim! germanskimuoljiva je povezanost s grkim izvornikom. Latinski je baptizarepa je i u drugim romanskim

jezicima slino. < talijanskom imamo battezzare! u #rancuskom bapt8me! u "panjolskombaptizmo! u portugalskom bautizmo! engleski je jednako tako prema grkom izvorniku.2ermanski jezici imaju prijevod tau&en"to dolazi od starogermanskog oblika tauchen! a znaiuroniti. Arvatski prijevod ja te krstimjest jedna interpretacija onog "to se dogaa u onomeuroniti u (rista! znai okristoviti! krstiti znai okristoviti! postati ,rist to je interpretacija.vaj primjer kr"tenja ne mo%e biti jasan bez prethodnog tumaenja.H 2ovorimo o

per#ormativima! o rijei koja je dio ina! o rijei po kojoj se ostvaruje ono "to ona komunicira.3a te krstim! znai ja te uranjam u ime ca i 8ina i uha 8vetoga. ,roz tu gestu i kroz tu rije

se ostvaruje to "to se komunicira! to "to obred komunicira. < slavlju sakramenta %enidbe 3ate uzimam. /o nije obe7anje! to je dogaanje u tom trenutku. Ili rijei u euharistiji 2vo jetijelo moje koje e se za vas predati. ne komuniciraju da kruh i vino doista postaju nasimbolikoj razini vjernika ,rista. +ostaju! a nisu znakK bredne rijei nemaju niti zada7uopisivati ono "to se ini niti potvrditi ne"to "to se dogaa. ne omogu7uju i posreduju samodogaanja otajstva. ,rstiti se u ime ca i 8ina i uha 8vetoga znai biti uronjen u $oga! u,rista. bredni govor izrasta iz govornih ina. @ijei obreda satkane su od ina kojiomogu7uju uzbiljenje otajstva i obredne rijei promatramo kao jedan metajezik kaokomunikaciju koja ide dalje od verbalne komunikacije! ide povrh verbalne komunikacije.

bredne rijei su ini i istovremeno obredni ini su rijei. bredni ini kad su oblikovani bezrijei! tj. kada nemaju povratnu rije oni prenose i znaenje i ostvaruju ono znaenje kojekomuniciraju. &a tom tragu mo%emo razumjeti i onu ;ugustinovu klasinu reenicu koja jeva%na za razumijevanje sakramentalne teologije acerit verbum ad elementum et &it

sacramentum! dakle rije se pridru%uje stvarnom ili obrednom inu i samim tim bivasakramentom. 8akrament! tj. otajstvo ne proizlazi jednostavno iz spoja rijei i tvari! nego iz

vakve analize govora mo%emo zahvaliti #ilozo#u jezika 5ohn LangshaN ;ustin koji u svom djelu 9o: to do"hings :ith ;ords


21/115

1

odnosa koje unosi sama rije! dakle iz obrednih odnosa! iz jedinstva rijei i ina samim time"to ta rije! taj in postaju nain bo%anskog ina! $o%jeg spasenjskog djelovanja u %ivotuCrkve. &e naelo hocus pokus! iako je hokus pokusliturgijski pojam. olazi od latinskog hocest corpus meus! dakle ovo je tijelo moje. bredno injenje i obredna rije jesu mjestodogaanja otajstva gdje $og sam djeluje kroz djelo Crkve. Liturgija nije stvaranje spasenja!nego otvaranje $o%jem djelu spasenja. ,ada govorimo o obredu i rijei! tada na prvom mjestumislimo na $o%ju rije koja se navije"ta u liturgiji Crkve. &avje"taj $o%je rijei nije itanje!unutar liturgije! biblijskoga teksta! nije preno"enje $o%je poruke ili nije tekst koji nam slu%i zaoblikovanje kr"7anskoga morala ili kr"7anskoga %ivota. &avje"taj $o%je rijei jest $o%jigovor! stvarni $o%ji govor zajednici! ta rije jest in $o%jeg govora. 6ita sam posuuje svojglas $ogu koji govori. =ato je na kraju itanja poklik Rije =ospodnja! a ne Rije je=ospodnja. Latinski je >erbum )omini! a i u staroslavenskom je bilo 'lovo 4oje. vo nakraju je oblikovano kao poklik koji izaziva poklik vjere u zajednici! nije oblikovano kaoin#ormacija! da je to in#ormacija onda ne bi imalo smisla ovo 4ogu hvala. In#ormacija je

nepotrebna jer svatko zna da je to liturgija rijei i nije potrebno nakon itanja re7i da! ovo jebila $o%ja rije. ,roz poklik se %eli posvijestiti zajednici da je ovo govor u kojem $og govori.&avje"taj $o%je rijei jest dogaanje $o%jega govora. >erbum )omini prema logicibiblijskoga jezika! ovaj)ominijest tzv. etegzegetski genitiv ili neki ga nazivaju egzegetskimgenitivom! tj. nije posvojni genitiv koji ka%e ovo je rije koja pripada $ogu! nego ovo je rijekoja jest $og! tj. rije u kojoj se susre7e sam $og! zato ovaj odgovor ima smisla4ogu hvalai'lava tebi (riste. vakvo razumijevanje bitno odreuje tko mo%e itati! odreuje nainitanja! odreuje smisao itanja unutar obrednoga dogaanja! otkriva koja je zada7a rijeiunutar takvog dogaanja! ne poruka! nego zajedni"tvo s ,ristom. ,ao "to je euharistija

zajedni"tvo s $ogom! ,ristom za stolom kroz euharistijske prilike! tako i u liturgiji rijei.@ije je EprilikaF ,ristove prisutnosti ili oblik ,ristove prisutnosti. &avje"taj i slu"anje jesunaini priesti ,ristove! naini zajedni"tva! communio s ,ristom. 5asno! da ova rije bivatijesno sjedinjena s obrednim govorom! tj. s obrednim nainom navje"taja! ali i s obrednimmjestom. ;ko u liturgijskom prostoru imamo ambon koji je pretvoren u #unkciju knjige imikro#ona! onda ova rije te"ko da mo%e biti per#ormativna! te"ko da mo%e biti do%ivljena iliisku"ena kao $o%ji govor. ;mbon je mjesto navje"taja $o%je i niti jedne druge rijei. /o nijemjesto za recitacije %upniku ili biskupu ili papi kada doe. ,ada razliiti ljudi! politiari ilineki drugi govore s ambona! tada vi"e ne mo%emo govoriti o snazi obredne rijei jer je tajobredni govor povrijeen neim "to ne pripada logici! neim "to ne pripada obrednomkontekstu. +rije prvog itanja i nakon molitve vjernika na ambonu se ne dogaa ni"ta. 5edinootpjevni psalam koji je dio liturgije ima svoje mjesto na ambonu.

O7redni !ovor

bredni govor! simboliki govor predmnijeva inicijaciju u smisao liturgije! u logikuliturgije! predmnijeva jedno znanje! poznavanje! liturgijskoga komunikacijskoga hoda. a

bismo sudjelovali na potpun nain u liturgiji nije dosta poznavati samo hrvatski jezik! nu%no

je poznavati liturgijski jezik! liturgijski nain komuniciranja! dakle obredni jezik! obrednigovor. 8imbole je potrebno tumaiti. 8lavlje nije mjesto za tumaenje simbola ili znakova.


22/115

1

8imbol koji je potreban tumaiti samim tim je izgubio smisao i snagu simbola. akle! to vi"enije simbol ako ga tumaimo ili ako je potrebno tumaenje. &o! tumaenje je potrebno kao

preduvjet za sudjelovanje da bismo postali dionici ovog komunikacijskog procesa. /umaenjesimbola! obredne geste ili obrednog ina unutar liturgije! znai svesti! reducirati obredni govorna in#ormaciju. rugoK bredni ini unutar liturgijskog iskustva ne razumijevaju na traguonog znaenja koje te geste ili ti simboli ili ti elementi imaju u op7em znaenju unutar kultureili unutar antropologije. +rimjer voda ili gesta uranjanja u vodu ne mo%e biti shva7ena ako seznaenje poku"ava izvesti iz znaenja povijesti religija ili kulture pa tumaiti kao pranje ilioi"7enje ili ne"to drugo. Liturgijske geste se interpretiraju razumijevanju na tragu znaenjakoje ba"tinimo iz povijesti spasenja! iz biblijske povijesti spasenja. Imamo uvijek neki tiposili

prasliku koja nam slu%i kao klju interpretiranja ovog obrednoga ina.


23/115

1

govore! rabe7i pojmove e@emplum /antitipos0 similitudoi imagokako su postojali poku"aji ujednom odreenom povijesnom razvoju ili kulturalnom! misaonom kontekstu! izra%avanjazbiljnosti otajstvenoga unutar obrednoga iskustva. 8pominju7i teolo"ku misao nanajprikladniji nain jest ovaj simboliki nain koji jasno predmnijeva jedno kr"7ansko!teolo"ko razumijevanje unutar kojega uvijek treba imati u vidu iskustvo ispovijesti spasenja.

Antitiposi tipos

,ada je rije o ovom govoru izmeu obrednoga i otajstvenoga tu nam mo%e poslu%itiprimjer odnosa starozavjetnih dogaaja spasenja i ,ristova djela spasenja. +repoznajemo dasu pojedini starozavjetni dogaaji spasenja predznak! najavak! anticipacija spasenja koje sedogodilo u ,ristu. ogaaj Izlaska koji je sredi"nji dogaaj spasenja u 8=-u. n je antitipos!

praslika ili predznak! ali participiraju7i na onom ega je predznak! dakle ,ristova izlaska!,ristove pashe! dogaaja spasenja. 8toga se mo%e re7i da ,ristovo djelo spasenja zahva7asvojim spasenjem ne samo budu7e nara"taje! nego spasenjem zahva7a i one nara"taje koje su

povijesno prethodili.G +ovijesni dogaaji spasenja jesu antitipos,ristova djela spasenja! a,ristovo djelo spasenja jest tipos! dakle jest dogaaj koji se ispunja ili ostvaruje u razliitim

povijesnim razdobljima. &a taj nain liturgija Crkve jest antitip ovog tiposa! utemeljuju7egadogaaja ,ristova djela spasenja. =bog toga simbolike ine! simbolike geste razumijevamone na onim spoznajama ili na onim iskustvima koje pojedina gesta ili pojedini znak imajuunutar znaenja kojeg ba"tinimo iz povijesti religija! op7eg kulturalnog znaenja! op7ekulture! nego znaenja obrednoga ina razumijevamo na tragu iskustva iz povijesti spasenja.6in kr"tenja mo%emo tumaiti kroz simbolizam vode! tada mo%emo navesti stotinu znaenjakoje voda ima u op7im kulturalnim interpretacijama ili unutar povijesti religija! ali mi taj in

uranjanja razumijevamo na tragu povijesti spasenja! na tragu povijesno-spasenjskih djela kojasu se zbili po znaku vode te tako govorimo prije svega o dogaaju stvaranja gdje je duh $o%jilebdio nad vodama i dobila mo7 posve7ivanja. =atim dogaaj potopa gdje je voda znak kazneili nain kazne za grijeh! ali istovremeno i mjesto obnove. &adalje dogaaj Izlaska! prijelaz

preko Crvenoga mora i na koncu Isusovo kr"tenje na 5ordanu. &a tragu tih povijesno-spasenjskih djela kr"tenje mo%emo interpretirati kao dogaaj novoga stvaranja! kao dogaajumiranja starome %ivotu i raanje novom! kao dogaaj Izlaska iz ropstva grijeha i ulazak uslobodu djece $o%je! ulazak u $o%je kraljevstvo ili mo%emo govoriti kao dogaaj

posinovljenja ili pritjelovljenja ,ristu na tragu dogaaja na 5ordanu. ,ada bi se bazirali samo

na religijskom tumaenju! tada ono za nas ne bi imalo spasenjski karakter jer starozavjetnidogaaji su ve7 anticipacija spasenja koje se dogodilo u ,ristu. 5edino starozavjetni dogaajimogu pomo7i da obredno iskustvo do%ivimo ne kao znaenje spasenja! nego kao dogaajspasenja. bredno iskustvo nema zada7u pouiti! nego omogu7iti iskustvo spasenja. /oiskustvo se dogaa i onda kada ne znamo interpretirati! dakle kr"tenje nije samo na"ainterpretacija spasenja. +otrebna je pouka da bi obredno iskustvo do%ivjeli kao iskustvospasenja! ali i bez razumijevanja pojmova kr"7anin je dionik spasenja. Crkva liturgijskim

G< istonoj ikonogra#iji jedan od estih ili drevnih prikaza uskrsnu7a jest ,ristov silazak ad in&eros! u podzemljeprema onomesaao nad pakao. Imamo ,rista koji silazi u podzemlje i uzima ;dama i Ovu i izvodi ih iz smrti!

podzemlja. /aj ikonogra#ski motiv je prepun teolo"kog tumaenja i teolo"ke tradicije. ,rist uzima ;dama i Ovuza zape"7e! dakle u istonoj ikonogra#iji! tj. uzima za zape"7e gdje se osje7a puls %ivota! dakle vra7a ih u %ivot!daje im %ivot.


24/115

1

inom ne tvori spasenje! ne producira spasenje! nego se otvara $o%jem djelu spasenja.+onovno se susre7emo s onimEcclesia de eucharistia ili de liturgia vivit. Crkva u liturgiji

biva podlo%na djelu spasenja koje $og vr"i po liturgijskim! na poseban nain posakramentalnim inima. /a otvorenost daru! dogaaju spasenja kao daru jest prva

pretpostavka ovog iskustva. < prvoj zajednici je to bilo jako nagla"eno! ta otvorenost Crkvedaru. < poetku se papa nije sam prie"7ivao! nego njega je akon prie"7ivao! dakle nitkosam sebi ne mo%e dati spasenje! nego spasenje je plod dara koji se daruje unutar zajednice!Crkve.

Pojam slavlja


25/115

1

pobo%anstvenjenje. =apadna duhovna misao je rezervirana takvom pristupu soteriologiji! tj.gdje se govori da je ovjekova iskonska te%nja da postane $og! dionik bo%anske naravi! a to jezapravo povratak na ono "to je bilo u poetku gdje je ovjek bio jedno s $ogom! gdje je biodionik bo%anske naravi. /aj pojam jest prikladan pojam kojim se mo%e izraziti smisaokr"7anskoga slavlja! odnosno smisao liturgije. =apadna misao je radije pre#erirala pojam

per&ectio! dakle %eli se postati savr"en ovjek! savr"en ovjek po ,ristu. &ema savr"enogovjeka! bi7a koje je odvojeno od 8tvoritelja. 8toga taj pojam per&ectio ili te%nja zasavr"enstvom! mo%e biti #rustriraju7om. +ojam pobo%anstvenjenje ima puno vi"e humanosti!

prihvatljiviji je i pomirljiviji s na"om slabo"7u! gre"no"7u i nesavr"eno"7u. Liturgijsko slavljeima smisao ne u slavljenju $oga! nego nalazi opravdanje u tom da kroz taj in postajemodionici $o%anske slave! $o%anskog %ivota! $o%anske naravi. 0alja se zaustaviti na jo" jednojsintagmi iz euharistijske euhologije.D< himnu 'lava 4ogu na visini! =loria in e@ caelsis )eoka%emo klanjamo ti se! slavimo te! zahvaljujemo ti ili iskazujemo ti hvalu! propter gloriammagnam tuam - imamo prijevod koji je u dana"njem suvremenom razvoju jezika postao

nejasan.Radi velike slave tvoje. @adi ima #inalno znaenje! namjerno! dakle mi te slavimo dabi ti bio! ali latinskipropterima uzrono! kauzalno znaenje.4i ne slavimo $oga da bismoga uinili slavnijim! nego zbog njegove slave! zbog dogaaja spasenja koji nam daruje. &atom tragu ima smisla onopo naim hvalospjevima ti ne biva vei nego mi stjeemo milost

spasenja. akle! slavlje je udioni"tvo u $o%anskoj slavi! u $o%anskom %ivotu i stogaliturgijsko slavlje u nama ne stvara osje7aj da smo nekome ne"to od svoga dali! nego da smo

primili! da smo postali dionici onoga "to slavimo! da smo postali dionici onoga "to nedostajepunom integritetu ljudske osobe! a to je $o%anska narav. 8lavlje jest uvijek otvorenost daru! ane na"e produciranje spasenja! nego otvorenost daru spasenja.

Bakjuak sim7oiko! !ovora o itur!iji

bredno! antropolo"ko! odnosno ljudsko i otajstveno iskustvo koje se uzbiljuje unutarobrednog iskustva. tajstveno se ne mo%e mjeriti vrijedno"7u ili veliinom ovoga obrednoga!obredne #orme. eutim! veliina otajstva ili uzvi"enost otajstva iziskuje dosljednost! #ormu!estetiku #ormu samoga obrednog izriaja. +rimjer s novanicama. 0rijednost je dana izvana!a ne kroz stvarnu vrijednost! dogovorom. < liturgiji vrijednost slavlja ne mjerimo krozstvarnu vrijednost obrednoga ina! nego kroz njegovu nominalnu vrijednost! kroz ono nanain na koji to iskustvo prepoznajemo kao iskustvo otajstva. bredno iskustvo zadobiva

estetiku vrijednost iz otajstva koje se slavi. (omano )uardini Bzvienost slavljenjaotajstva trai uzvienost obredne &orme. o%emo re7i da veliina obredne #orme ilidostojanstvo obredne #orme prouzrokovano je uzvi"eno"7u samoga otajstva. 8toga samazada7a vjere koja te%i da bude slavljena jest da #orma slavlja doista bude odraz ili izrijek onogotajstva koje se slavi.

=im7o vjere > Credo

DLiturgijski molitveni tekstovi.


26/115

1

8a%etak vjerovanja koji se unutar eklezijalnog iskustva takoer naziva i simbolom.+ostoji jo" znaenja pojma simbol! ovdje on znai rukovet! zbir. 8a%etak istina vjere! ali gamo%emo rabiti i u ovome pojmu simboliziranja! tj. uno"enja vjernika u iskustvo $oga! u$o%anski %ivot. < &icejsko-carigradskom vjerovanju imamo niz glagola koji izra%avaju $o%jespasenjsko djelovanje! osobito u kristolo"kom dijelu. < prvom dijelu koji govori o vjerovanjuu $oga ca nemamo glagola! nego samo imamo imenice i pridjeve. 2ovorimo o $ogu koji setek objavio po ,ristu i po ,ristovoj objavi! n postaje spasenjski djelatnik! na izabrani nainspasenjski djelatnik. /u susre7emo glagole koji govore o ,ristu koji se utjelovio! postaoovjekom! ubijen! umro! uskrsnuo! sjeo s desne cu. ,ada je rije o onome "to mi inimoizra%eno je samo trima glagolima vjerujem! ispovijedam i iekujem. < cijelom &icejsko-carigradskom vjerovanju imamo samo tri glagola koja se tiu nas i to nisu glagoli injenja!nego su glagoli otvaranja $o%jem djelovanju. 0jerujem i to vjerujem u! credo in to znai

povjeravam se u nekoga! u $oga. Ispovijedam! con&iteorkoji je veoma blizak s ovim vjerujemi na koncu iekujemjest zadnja #orma vjerovanja &aj"ira #orma vjerovanja predanje onom

"to $og obe7ava! predanje daru bez svog zahtjeva. +ovjerenje onom "to $og zahtjeva i daruje./aj i"ekujem na latinskom glasi e@specto"to dolazi odspecto1.! a znai gledati.E@spectarese na hrvatski prevodi kao ekati! i"ekivati! meutim doslovno znai pogledati! upirati

pogled! izvirivati. /o je ekanje! ali koje nije pasivno ekanje! ekanje sa sigurno"7u! sasigurnom nadom da onaj kojeg se eka dolazi! da uskoro dolazi. /o je govor i o nestrpljivostiekanja! ve7 sada predanju onom "to se eka. &a taj nain simbol vjere ili izrijek simbol vjere

jest in vjere koji nas simbolizira! tj. ujedinjuje s $ogom u koga! pred kojim vjerujemo i komese povjeravamo.

Povijesni razvoj kr6anske itur!ije

Liturgija se izra%ava i oituje preko vidljivih znakova! obrednih ina. /ako uliturgijskom inu razlikujemo nepromjenjivi dio! dio koji je $o%anskoga ustanovljenja tedijelove koji su podlo%ni promjenama. /i promjenjivi dijelovi bogoslu%ja tijekom povijesti suuvijek zadobivali novo ruho kako bi bogoslu%je bilo prepoznatljiv i govorljiv znak! razumljivili iskustven znak onog nepromjenjivog! $o%anskog! onog otajstvenog "to nije u na"oj mo7i.< broju 91. u ,onstituciji o liturgiji itamo Aiturgija se sastoji od nepromjenjivog dijela

parte immutabili koji je boanski utemeljen i promjenjivih dijelova partes mutationi obno@iekoji se tijekom vremena mogu ili ak moraju mijenjati! 2sobito ako se u njima na1u

pojedinosti koje manje odgovaraju izvornoj naravi ili smislu same liturgije ili su pojedinidijelovi tijekom vremena postali manje prikladni za izraaj iskustva otajstva koji se slavi!

,ristovi vjernici %ive u uvjetovanosti vremena! kulture! svijeta u kojem se nalaze.8toga! njihovo slavlje vjere nosi peat vremena i kulture. Crkva stoga mo%e i mora mijenjationo "to je u slavlju po svojoj naravi promjenjivo ili "to je potrebno promjeni. $og je Crkvidao poklad vjere da ga uva! produbljuje u svakom vremenu. $udu7i da je liturgija po svojojnaravi bogoovjeni! teandriko djelo! dakle ujedno bo%ansko i ljudsko! Crkva uvaju7i

poklad vjere! tj. nastoje7i uvati nepromjenjivim ili cjelovitim ono bo%ansko ima zada7u idu%nost u razliitim vremenima mijenjati i prilagoavati ovo promjenjivo! obredno kako bi

ono primarno! bo%ansko u svakom vremenu na razumljiv i prikladan nain bilo darovano.


27/115

1

Liturgijska povijest se odvija upravo u studiju promjenjivih dijelova bogoslu%ja.


28/115

1

nedjelju. 5ednako tako podvrgavaju se obrezanju i pristupaju kr"tenju. /ek nakon "to bivajuodbaeni od izraelskih! narodnih prvaka! kr"7anske zajednice se poinju organiziratisamostalno. +rvo "to nam novozavjetni spisi govore o novom kr"7anskom bogoslu%ju jest da

je ono bilo zborovanje! sastanak kr"7anske zajednice! dakle sastati se! ujediniti se! sabrati se!okupiti se. /o su glagoli koje novozavjetni spisi rabe ili redovito rabe u opisu bogoslu%nihslavlja. =ajednica i njezina okupljenost jest prvi konstitutivni element kr"7anske liturgije.+rimjer gdje su dvojca ili trojica sabrana u moje ime - to je #orma kr"7anskog slavljaeuharistije. 8ama sabranost vjernika u ,ristovo ime jami njegovu prisutnost! njegovu

blizinu. =atim nalazimo glagole prema latinskom convenire! congregare! congregatiojednakotako pojam sinagoga u 5akovljevoj poslanici! zatim pojam conventus! skup. 8ve su to izrazikojima se opisuje smisao slavlja. akle! prvi smisao jest okupljanje na zajedniku molitvu.,r"7ani se okupljaju na zajedniko slavljenje $oga najprije u Aramu ili %idovskimsinagogama! ali i u vlastitim domovima na koje su bogatiji kr"7ani ustupali zajednici zaredovite ili povremene bogoslu%ne sastanke! dakle domus Ecclesiae. &ajstariji vlastiti

liturgijski prostori u kr"7anstvu jesu prostori koji nisu graeni kao bogoslu%ni prostori! negosu prostori stanovanja! prostori %ivljenja zato "to samo slavlje nije odvojeno od %ivota! ono sedogaa unutar %ivota zajednice i zato i samo mjesto okupljanja! zborovanja kr"7anskogaslavljenja jest dom Crkve! domus Ecclesiae! dom zajednice gdje se kr"7anska zajednica

prepoznaje zajednicom.3

sim novozavjetnih spisa kao izvor poznavanje kr"7anskoga bogoslu%ja u prvom idrugom stolje7u jest spis)idahD! nauk dvanaestorice apostola. /reba zamijetiti prema ovimnajstarijim naznakama da se zajedni"tvo prve kr"7anske zajednice prema jelima apostolskimkonkretizira! posvjedouje u nauku apostolskom! u zajedni"tvu dobara! u lomljenju kruha imolitvama (usp. j 9.! H. i G. poglavlje). 8 obzirom na bogoslu%na okupljanja prve kr"7anskezajednice s ne"to vi"e sigurnosti mo%emo govoriti u to doba o dva liturgijska slavlja! dvijeobredne #orme! a to je lomljenje kruha ili slavlja euharistije i slavlje kr"tenja. LomljenjekruhaK &a vi"e mjesta u j itamo izvje"7a o bratskim gozbama ili lomljenju kruha. j 9!HD

(ao to su svaki dan postojano kao po dogovoru bili u 9ramu tako su po kuama lomili kruhi zajedno uzimali hranu radosna i priprosta srca. Lomili kruh i uzimali hranu. Lomljenjekruha klsij tortou ili&ractio panis jest jedno od najstarijih naziva za slavljeeuharistije. $ila je to naime gesta u kojoj je apostolska zajednica prepoznavala ,rista i gesta

po kojoj je izvr"avala onaj ,ristov mandat ovo inite meni na spomen! @ana kr"7anska

zajednica u njoj prepoznaje spomen na ,rista! simbol ,ristove prisutnosti i ujedno u toj gestiprepoznaje spomen-in! memoriale ,ristova predanja! ,ristova lomljenja! tj. ,ristovapashalnog otajstva muke! smrti i uskrsnu7a. 2ospodin predaje tu gestu kao spomen-in nasebe samoga. Istu gestu lomljenja ili dijeljenja kruha nalazimo u nekoliko novozavjetnih

perikopa. &alazimo reenicu 5sus uze kruh zahvali razlomi i ree. 2otovo identinonalazimo tu reenicu u onom odlomku koji opisuje udesno umno%enje kruha i nahranjenjemno"tva! potom u sinoptikim opisima posljednje veere. /u istu gestu nalazimo u prvom

3 6esto se mogu uti povr"ne ili nadripovijesne tvrdnje da su prvi kr"7ani redovito slavili euharistiju ukatakombama. ,atakombe nisu bile bogoslu%ni prostor. ,atakombe su bile groblja u kojima su se eventualno

kod nekih progona kr"7ani sklanjali! ali to nije prostor slavlja. ,r"7ani bi dolazili na grobove! molili bi nagrobovima ili eventualno bi na grobovima svojih prvaka ili muenika na obljetnicu slavili euharistiju! alikatakombe nisu nikada bile redovito mjesto kr"7anskoga bogoslu%ja.


29/115

1

susretu uenika s


30/115

1

meutim one nisu bili bogoslu%ni in. ruga obredna #orma koja nam je poznata iz ovihnajranijih spisa jest in kr"tenja! tj. bolje je re7i in uranjanja u ,rista koji vrlo rano zadobivaredovitu #ormu uranjanja u vodu! in uranjanja u vodu ili otajstvo uronjenosti u ,rista. jelaapostolska izvje"7uju nas o prvim obra7enjima i kr"tenjima i u tim najstarijim izvje"7ima

potpuno se zanemaruje ili predvia nain na koji se kr"tenje vr"ilo. ;utora jela apostolskihvi"e zanima duh koji je vladao u prvoj Crkvi te s puno ve7om pozorno"7u govori o brojukr"tenika! o broju obra7enika! nego li o samom nainu kr"tenja! "to mo%emo jasno razumjetiimaju7i u vidu misionarsko raspolo%enje prvih kr"7ana. < tim novozavjetnim spomenimakr"tenja mo%emo uoiti i izvjesnu krsnu raznolikost! tako je prema j u 1:. poglavlju stotnik,ornelije kr"ten nakon izlijevanja uha 8vetoga na blagdan +edesetnice. =atim 8amarijancise odluuju na kr"tenje nakon >ilipova propovijedanja te tek nakon "to su primili kr"tenje

primaju uha 8vetoga po polaganju ruku apostola +etra i Ivana! . poglavlje j. 0idimojednu raznolikost u pristupu! odnosno u razumijevanju samoga kr"tenja. 8redi"nji in kr"tenja!uranjanja u vodu posvjedoen je polijevanjem u vodu! odnosno stajanjem u vodi do koljena

pri polijevanju! dakle sredi"nji in je mo%da ne"to jasnije opisan u perikopi koja govori okr"tenju jednog Otiopljaninatada obojica ilip i Etiopljanin si1oe u vodu te ga ilip krsti.

&a isti nain se i"itava i u +avlovu propovijedanju @imljanima kada govori o kr"tenju kaosjedinjenju s ,ristom usporeuju7i uranjanje u vodu i izranjanje iz vode s ,ristovim ukopomi uskrsnu7em! odnosno silazak u vodu i izlazak iz vode! +avao interpretira kao silazak s,ristom! dakle si7i s njim u smrti i biti suukopan! a izlazak iz vode! izranjanje iz vode

prispodobljuje se s ,ristovim uskrsnu7em. &a taj nain kr"tenje biva interpretirano kaouzbiljenju ,ristove pashe nad %ivotom kr"tenika. va "tura izvje"7a o kr"7anskom kr"tenju!odnosno o uranjanju da su uvijek #ormulirana u pasivu! ime se kr"7anska baptistika praksa

jasno razlikuje od %idovskih i prozelitskih pranja ili uranjanja koje vr"ilac uvijek vr"i sam nadsobom. +ostoji tzv. samokr"tenje u %idovskoj praksi ili prozelitskoj praksi! tj. postoji praksauranjanja ili obrednoga pranja koja ne nosi inicijacijsko znaenje! nego nosi pokornikoznaenje ili obra7eniko znaenje. 8peci#inost kr"7anskog kr"tenja jest da se glagolbapti,zwrabi kad je rije o kr"tenju uvijek! redovito u pasivu! tj. da je netko uronjen ili

biva uronjen od $oga ime se zapravo govori o njegovu stavljanju u odnos s ,ristom i uodnos prema kr"7anskoj zajednici. &itko ne mo%e sam sebe krstiti jer je kr"tenje inicijacijskiin ulaska u ,rista i u zajednicu vjernika. 2lede same priprave na kr"tenje u najranijimkr"7anskim zajednicama ne mo%emo gotovo ni"ta re7i ni o trajanju ni o nainu trajanja. +isacjela apostolskih bio je zaokupljen teolo"kim! a ne povijesnim motivima svoga svjedoenja!odnosno svoga pisanja. +rije svega je %elio naglasiti djelovanje uha u rastu prve Crkve! adetaljan opis naina kr"tenja ili same priprave nisu bili objekt njegova zanimanja. =apa%a seda je ve7ina obra7enika ili kr"tenika bila regrutirana iz %idovstva i iz prozetilitizma! iz skupinakoje su dobro poznavale +isma te posebno propovijedanje nije bilo potrebno! nego je bilo

potrebno prihvatiti ,rista kao onog u kojem se ispunjaju sva +isma i sva proro"tva. akle!bila je potrebna samo vjera u ,rista i njegovo uskrsnu7e. < to doba se dogaa i najranijeoblikovanje kalendara! koji se tada ne zove kalendar jer je sna%no eshatolo"ko usmjerenje

prve kr"7anske zajednice govorilo o %ivljenju sada"njosti! u oblikovanju sada"njosti zbogskorosti drugog ,ristovog dolaska! stoga je taj kalendar bio samo tjedno okrenut na slavlje

dana 2ospodnjega koji se naziva Ku,rie te. eme,ra! dan 2ospodnji! prvi dan u tjednu!dan sunca! osmi dan! dan Crkve. Imamo i liturgijske slu%be pi,skopoi! prezbu,teroi


31/115

1

i dia,konoi (nadglednici! sve7enici-starje"ine i poslu%itelji)! nije bila samo liturgijskaslu%ba! nego i slu%ba unutar liturgijske zajednice. sim euharistije i kr"tenja u novozavjetnimspisima spominju se jo" dva liturgijska ina! a to je polaganje ruku. < dana"njem znaenju uliturgiji kr"tenja imamo polaganje ruku kao znak ili simbol podjeljivanja uha! zatim imamo

polaganje ruku kao znak ozdravljenja bolesnika i gestu polaganja ruku imamo kao nainpodjeljivanja misionarskog poslanja unutar zajednice. ruga obredna gesta koja se susre7e unovozavjetnim spisima u 5ak i 1,or jest pomazanje bolesnika koje je tada pridr%anostarje"inama kr"7anskih zajednica. 8amo pomazanje susre7emo kao znak kojim vjernicizadobivaju tjelesno ozdravljenje! ali i kao znak kojim se udjeljuje opro"tenje grijeha

poinjenih nakon kr"tenja.

&&. i &&&. st.

rugo i tre7e stolje7e su obilje%eni progonstvima i sigurno je da 7e taj kontekst bitnoutjecati na oblikovanje kr"7anskoga bogoslu%ja. ,r"7anstvo se na poseban nain "iri u8redozemnom bazenu koji je jezino i kulturolo"ki ujedinjen i povezan.


32/115

1

oltaru ili o %rtvi jer se duhovno bogoslu%je ostvaruje u %ivotu vjernika. 8ada pak nastoje7i sesuprotstaviti gnosticizmu kr"7anski autori istiu va%nost upravo ovog pojavnog ili znakovnogaspekta kr"7anskoga bogoslu%ja kako bi zapravo pokazali zabludu gnosticizma i njihovogdualizma. 8toga se sada uz ovo o duhovnoj %rtvi ili o duhovnom bogoslu%ju %eli naglasiti i tarealnost! odnosno stvarnost liturgijskoga slavlja. /akav se zaokret oituje u euharistiji.

< poecima se nije stavljao naglasak na euharistijske darove ili na tvarne! kruh i vino!nego samo na molitvu hvale. 8ama rije euharistija ili e Earisti,a! a dolazi od glagolae Eari,stein! a znai iskazivati hvalu! dakle lomljenje kruha je tek bio in koji je biodrugotan u samo iskazivanje hvale. 8ada se pak sve vi"e istie va%nost simbola! gesta. &ijezato sluajna ni promjena u bogoslu%nom rjeniku! dok se prije govorilo o euharistiji! oiskazivanju hvale! sada se pre#erira govoriti o oblatio! o prinosu ilisacri&itium-u! o %rtvi i to 7e

biti termin koji 7e iz grkoga preko latinskoga prevladavati u cijeloj zapadnoj tradiciji. /onovo shva7anje euharistije imat 7e vidljivih implikacija i na samom bogoslu%nom prostoru.

ok se u poetcima nagla"avala va%nost zajednice gdje je ambon i katedra! mjesto navje"taja!mjesta gdje su bila glavna! %ari"na okupljanja! sada sve ve7u va%nost preuzima stol koji

postaje oltar i to oltar u pravom smislu rijei! mjesto gdje se prinosi %rtva. ve promjene stojeu temelju oblikovanja samoga slavlja! euharistije! op7enito liturgije! ali ne mo%emo nizanijekati ni kontekst unutar kojega nastaje oblikovanje ovakve liturgije! a to je kontekstgnosticizma i dualizma. ,r"7anska zajednica opiru7i se gnosticizmu daje vi"e prostora nego

prije! dakle obrednih #ormi i slavlja. +ovijesni izvori za poznavanje liturgije iz ovoga dobajesu prije svega ve7 spomenuti spisDidah,.

Didah,

8pis je nastao iz prijelaza iz I. u II. st. i koji nije bio djelo jednoga autora! negokompilacija tekstova razliitog podrijetla! tekstova koji odreuju moralni i liturgijski %ivotzajednice. jesto nastanka je vjerojatno zapadna 8irija ili Ogipat! a u pojedinim dijelovima

prepoznaju se i elementi koji su vlastiti za %idovsku sredinu. < tom spisu u 4. poglavljunalazimo odredbe u nainu slavljenja kr"tenja! zatim o postu i molitvi kao pripravi za kr"tenje!o slavlju euharistije! zatim o bratskim gozbama! zatim o nedjeljnom slavlju euharistije koja seve7 tada naziva !usi,a! %rtva.

Posanica Fementa (imsko!a

rugi izvor jest +oslanica pape ,lementa @imskoga iz 3D. g upu7ena zajednici u,orintu. I ta poslanica svjedoi kako kr"7anska zajednica u @imu preuzima %idovskemolitvene obrasce. /a poslanica donosi dijelove molitava i u molitvama prepoznajemo ve7strukturu koja 7e biti redovita struktura liturgijskih molitava! ovdje se prepoznaje anamne"ki iepikle"ki dio! tj. anamneza i epikleza. Liturgijske molitve su uokvirene u spomen-in ,ristovadjela spasenja i redovito imaju ovakvu strukturu 1. najprije zaziv $o%jega imena - )eus iliomnipotenssetiterni )eus ili #ater' 9. ispovijedanje vjere u $oga koji je milostiv i tuzapoinje anamne"ki dio koji je spomen na djelo spasenja koje se proslavlja ovim slavljem -ui koji si po svome 8inu Isusu ,ristu otkupio svijet! odnosno po muci! smrti svoga 8ina' .

da - daruj! udijeli! podaj' H. ut - da ti kr"7anska zajednica' G. doksologija - per 5esumChristum &ilium tuum. akle! imamo jednu jasnu #ormu u kojoj su sredi"nji dijelovi


33/115

1

anamneza! spomen na ,ristovo djelo spasenja! avna,mnhzij. =atim epikleza! epikle"kidio tj. zaziv $o%je snage na zajednicu koja slavi s nakanom da bude i ona dionik spasenja izavr"etak koji bude u trinitarnoj #ormi ili jednostavnoj #ormi. na slijedi strukturu %idovskihmolitava.

Posanice sv. &!nacija Antio:ijsko!a

/re7i izvor jest Ignacije ;ntiohijski! odnosno njegovih sedam poslanica O#e%anima! iposlanica +olikarpu gdje se ita! gdje se susre7e %iva potreba da se bogoslu%je za"titi odkrivovjernih uitelja te se stoga savjetuje da se slavlja kr"tenja! euharistije! %enidbe te vr"enjagradskih gozbi slavi jedino uz suglasnost predstojnika kr"7anskih zajednica. pominje! npr.zajednicu u O#ezu o opasnosti od krivih uitelja i poziva ih da se e"7e sastaju na euharistiju imolitvu hvale kao nain obrane od hereza. =ajednica vjernika biva nazivana!usiasth,rion! %rtvovali"te! mjesto uzbiljenja ,ristove %rtve. Ouharistija biva prepoznatau svojoj %rtvenoj dimenziji! a ne samo u onoj gozbenoj dimenziji koja je prevladavala uzajednicama! nego sada i u svojoj %rtvenoj dimenziji. vi novi naglasci su plod okolnosti ukojima %ive kr"7anske zajednice.

Traditio apostolica

akle! sredinom II. st. ve7 imamo jasne naznake strukture slavlja inicijacije! odnosnoinicijacijske priprave i samu euharistiju. &a temelju toga opisa mo%emo u najosnovnijimcrtama rekonstruirati euharistijsko slavlje. no je prema tome opisu strukturirano na nain dazapoinje liturgijom rijei u kojoj se itaju spisi apostola! proroki spisi. =atim slijedi homilijai sveop7a molitva. &akon priprave darova! potom predsjedatelj izgovara molitvu hvale!

euharistija! dakle molitva hvale. &akon toga prisutnima se dijeli posve7eni kruh! priest aodsutnima akoni nose da bi se mogli priestiti! bolesnima! zatvorenima itd. 0a%ni spis koji jeva%an za poznavanje kr"7anske liturgije iz toga doba jest spis "raaditio apostolica. /o je

pravniki tekst koji ureuje i opisuje Crkvenu disciplinu! zatim bogoslu%nu disciplinu ikr"7anski moral. /aj se spis redovito u literaturi susre7e kao spis koji je nastao s poetka III.st.! negdje prije 91G. g. i taj se spis pripisuje Gipoitu (imskomkoji je postao papom i umrokao papa 9G. eutim! taj spis je rekonstrukcija razliitih #ragmenata koji su pronaeni narazliitim jezicima i u razliitim krajevima. dakle! to je rekonstrukcija #ragmenata s grkog!etiopskog! sahitskog i arapskog jezika. @ekonstrukcija tekstova koji su se mnogim autorima

inili prihvatnima istom izvoru. Hernard Hotte! jedan liturgiar povjesniar je jo" pedesetihgodina nainio konstrukciju! a kasnije su izi"la i novija izdanja. n je napravio konstrukcijuteksta! odnosno tih #ragmenata i tako se poelo op7enito prihva7ati taj tekst autentinim!

prema toj konstrukciji. eutim! kasnija istra%ivanja osobito jednog #rancuskog liturgiara;arcea ;.i jednog amerikog liturgiara Poa H.prikazuju da je ta konstrukcija presmion

poku"aj stavljanja u jedinstvo ovih razliitih #ragmenata tako da je ;arce ;.izjavio da je toneki #antomski tekst. < njemu se nalaze tekstovi koji pokazuju praksu Crkve iz razliitihrazdoblja i razliitih vremena! ak u rasponu od II. st. i dr%imo da je to tekst koji najve7imdijelom govori o liturgijskom %ivotu Crkve u prvoj polovici III. st. i da se pripisuje Gipoitu

(imskom. Gipoit (imskizacijelo nije autor! ali se tekst njemu pripisuje. /aj spis je jakova%an! ali i problematian "to se tie redakcije.


34/115

1

< tom spisu! odnosno u njegovoj rekonstrukciji susre7emo liturgijske odredbe omoralno-katehetskoj pripravi za kr"tenje! o trogodi"njem katekumenatu! o slavlju kr"tenja!dakle opisana je liturgija kr"tenja! a jednako tako je opisano i slavlje euharistije. =atimsvakodnevne molitve vjernika! znak kri%a koji vjernici ine. &alazimo i opisanu liturgijureenja biskupa! sve7enika i akona. &alazimo posvetne molitve za reenje biskupa! akona isve7enika! kao "to nalazimo i samu euharistijsku molitvu. &alazimo i uredbe o uvoenju uslu%bu podakona i lektora te o posebnim ulogama i zada7ama koje su u to doba u Crkviimale pojedine skupine vjernika! to su ispovjedaoci (con&essores) to su oni koji su do%ivjeli

progonstvo ili neko muenje! ali su ostali postojani u vjeri pa im je stoga pridavano uzajednici posebno mjesto! odnosno imali su posebnu slu%bu ili zada7u. =atim se govori o

posebnim kategorijama o udovicama i posve7enim djevicama. sim ovih odredbi kojeureuju strukturu ovih slavlja koje su gore navedene! ono "to je jo" va%nije jest da u tom spisukoji nije prevelik! s uvodom i s dvije redakcije latinske i s prijevodom na #rancuski! dakle utom spisu pored ovih odredbi nalazimo i euholo"ke tekstove! odnosno obrasce! tj. molitvene

tekstove kao "to su posvetne molitve za reenje biskupa! sve7enika i akona! zatim samiobrazac kr"tenja te euharistijsku molitvu koja je ono "to danas imamo u misalu i numerirano

je kao ruga euharistijska molitva.

vaj tekst je veoma va%an jer pokazuje jednu razvijenost liturgije ve7 na poetku III.stolje7a. @azvijenost! zatim odreenu disciplinu! potom ureenost liturgijskih slu%bi!autoriteta i iz svega toga se mo%e i"itavati jedna liturgijska teologija. no "to je kasnije

prihva7eno kao Rimski kanon to zapravo nije najstarija euharistijska molitva! najstarija je)ruga. @imski kanon je razvijen kroz I0. st. =animljivo je vidjeti kako je strukturiranokr"tenje. 2ovori se o pripravi za kr"tenje! o samom tijeku slavlja kr"tenja! o inu odreknu7a!zatim o vjeroispovijesti! uranjanje! potom pomazanje! nakon toga slijedi slavlje euharistije ukojoj novokr"tenici sudjeluju prvi put dolaze7i u procesiji s darovima. 8amim kr"tenjemzadobivaju pripadnost kr"7anskoj zajednici! onoj koja slavi euharistiju. ,ada je rije o

bogoslu%nim oblicima koje smo imali i u prvom razdoblju onom apostolskom! I. st. (kr"tenje!euharistija! polaganje ruku! pomazanje) tako i ovdje mo%emo govoriti o razliitim oblicima uzove koje smo imali u prvom razdoblju. no "to je karakteristino jest da se u ovom razdobljuustaljuje godi"nje slavlje ,ristove pashe.

+rema povijesnim izvorima ve7 u prvoj polovici drugoga stolje7a ili polovicom

drugoga stolje7a stabilizira se godi"nje slavljenje 2ospodinova uskrsnu7a i sam datum togaslavlja ve%e se uz %idovsko svetkovanje pashe jer je ,ristovo djelo otkupljenja! dakle njegovamuka! smrt i uskrsnu7e su se zbili po %idovskoj pashi. &amjerno ka%em da se ve%u uz! a ne

padaju na samu pashu. /o znai da ve7ina crkvenih zajednica osobito onih koje slijede rimskuliturgijsku tradiciju i onih koji slijede rimsko raunanje vremena! tj. julijanski kalendar u todoba! a ne neki egipatski ili drugi! te kr"7anske zajednice rimske tradicije slave pashu unedjelju koja slijedi nakon %idovske pashe! tj. govore7i prema %idovskom kalendaru nakon 1H.nisana! ime se pokazuje novost kr"7anske pashe u odnosu na starozavjetnu pashu. /im

pomicanjem na nedjelju poslije pashe prije svega uva se kr"7anski identitet nedjelje ilipashalni identitet nedjelje kao spomendana na ,ristovo uskrsnu7e i drugi va%an element je da

se tim razdvajanjem pa ipak vezanjem uz %idovsku pashu! starozavjetna pasha nalazi svojeispunjenje! dovr"enje u ,ristovoj pashi! tj. u ,ristovu uskrsnu7u. ,r"7anske zajednice koje


35/115

1

%ive u aloj ;ziji slijede drukiju tradiciju. ne slave


36/115

1

nalogom kojeg nalazimo u t evanelju! ako donese dar svoj na rtvenik pa se ondje sjetida ti brat ima neto protiv tebe onda najprije po1i pomiri se s bratom pa onda do1i i prinesidar. ,asnije je taj obred prenesen u obrede priesti! neposredno prije priesti s tim da jeunutar ambrozijanske tradicije! tj. milanske tradicije sauvan na poetku euharistijske slu%be!iako danas unutar ambrozijanskoga obreda postoji mogu7nost da se obred mira stavi na

poetak euharistijske slu%be ili neposredno prije priesti. akle! "raditio apostolicadonosi isamu euharistijsku molitvu koja je danas prepoznata kao ruga euharistijska molitva u kojojse uoava uvodni dio! zatim predslovlje! zatim anamneza! tj. spomenski dio! zatim ono "tonazivamo oblatioili prinos ili spomen na ,ristove rijei ustanovljenja! zatim imamo epiklezuto je zaziv uha nad darovima! zatim imamo molitve i zazive za zajednicu! a te zazivemo%emo nazvati drugom epiklezom ili drugom euharistijskom epiklezom! to je epikleza nad

priesnicima! dakle zaziv uha nad priesnicima. ,ao "to se uh zaziva nad darove da bipostali tijelo i krv tako se isti uh zaziva nad zajednicu da bi se ostvarila pretvorba zajednice!dakle preobrazba zajednice u novost zajednice s ,ristom. &a koncu postoji trinitarna

doksologija po ,ristu! s ,ristom i u ,ristu.

,ada je rije o slavljima izvan nedjelje! tj. slavljima kroz tjedan treba re7i da u to dobane postoji neka ustaljena tradicija ili poznata ili razvijena praksa za zborovanja kroz tjedan. A'&OG&*=F&

=&(=FO>;A%AHA(=F& ;A(O&'=F&

=&(=FO>;KBOPO'A;=F& H&BA'=F& "savenskiD !rkiD zapadsav#

A(;K=F&

va su va%na crkvena centra na Istoku! ;ntiohija i ;leksandrija kao katehetski-teolo"ki centri i oni 7e kao Crkvena sredi"ta utjecati na razvoj i same liturgijske tradiciji i iztoga mo%emo pratiti dva tipa slavlja.1G

vdje je rije o obredima! nainu slavlja! a ne o Crkvama i Crkvenim zajednicama.

@ije je o ,atolikoj crkvi! jednoj Crkvi unutar koje se razvijaju ovi obredi. 8vi ovi obredi%ive i danas unutar ,atolike crkve. nogi od ovih obreda su %ivjeli unutar +ravoslavnecrkve! primjer je bizantski obred koji je unutar pravoslavne crkve! ali imamo i unutar,atolike crkve! dakle grkokatolike! dakle vjernici koji su u punom zajedni"tvu s ,atolikomcrkvom! ali uvaju bizantski obred! tj. zapadnoslavenski.

&a slian nain se razvijaju liturgijske tradicije! tj. obredi na =apadu. +ored rimskogobreda vrlo rano se razvija vlastitost milanske tradicije! odnosno kasnije nazvanogambrozijanski obred! zatim sjevernoa#riki jer su bile vrlo jake zajednice kr"7ana u sjevernoj;#rici (III. i I0. st.)! zatim imamo hispanski ili mozarapski obred na podruju panjolske!

+ortugala! zatim galski obred! keltski obred i to bi bili oni najva%niji. $ilo je i onih obredakoji su bili vlastiti i manjim podrujima kao "to je akvilejski! ravenski itd. &a"i krajevi su bili

pod velikim utjecajem ;kvileje i @avene. &ekada"nja nadbiskupija ;kvileja koja je u 0. st.pokrivala teritorij iz kojeg 7e nastati G4 biskupija. 2ovorimo o ovim razliitostima kako bipokazali nagli procvat Crkvenog liturgijskog %ivota u to doba! ali mi 7emo slijediti samo malisegment ovoga! slijedit 7emo rimsku liturgijsku tradiciju. o%da on i jest naj"iri! najbogatiji.,ada je rije o zapadnim obredima valja znati kako su unutar razliitih povijesnih previranja

bile te%nje da se na =apadu dokinu svi obredi! osim rimskoga! ali ipak je sauvan milanski!ambrozijanski na podruju milanske nadbiskupije! ali ni on nije jedini i iskljuivi obred! dakle

i oni imaju i rimski! dvojni. < nekim oblicima je sauvan i hispanski! mozarapski obred koji1G+ogledati crte%


41/115

1

%ivi samo kao tradicija u gradu /oledu! ali ne kao redoviti obred slavlja i u nekim crkvamakod /oleda.

=tarokr6anska =aona

@azvoj liturgije unutar rimskog kompleksa i kao primjer razvijenosti rimske liturgijekroz I0. st.! uzet 7emo primjer slavljenja kr"7anske inicijacije. 2ledat 7emo ostatkestarokr"7anske 8alone i rekonstrukciju slavlja inicijacije na temelju liturgijskoga prostora koji

je sauvan. 2ovorit 7emo o slavlju inicijacije! o nainu slavlja inicijacije! i"itavaju7i odnosslavlja i teologije iz ostataka 8alone. ,ada je rije o 8aloni tu treba znati da su u 8aloni! u I0.i 0. st. pa i sve do polovice 0I. st.! da su %ivjele ili su%ivjele dvije organizirane zajednicekr"7ana! dakle pravovjerna! ortodoksna i ona arijanska. I jedna i druga su imale zajednice!svoje sve7enike! svoga biskupa! svoj liturgijski prostor! svoje bazilike! svoje krstionice.

vdje vidimo sredi"nji kompleks! episkopalni kompleks nicejske! tj. pravovjerne

zajednice kr"7ana u &iceji. 0idimo dvije bazilike! tzv. bazilike blizanke i obje su pripadalenicejskoj zajednici kr"7ana i nije rijedak sluaj da smo imali dvije bazilike! bazilike blizanke!

jasno nisu graene istovremeno. +ored bazilike imamo cijeli ovaj kompleks zgrada koji jeslu%io za liturgiju kr"tenja koja se slavila jedanput u godini! u vazmenom bdijenju. 8amainjenica da je postojao jedan razvijeni liturgijski prostor koji je bio umjetniki nevjerojatnosveano ureen! sama spacioznost tog prostora! tj. prostornost! kvadratura govori o tom "to jezapravo znailo kr"tenje za kr"7ansku zajednicu! "to je znaila inicijacija. /aj prvi sakramentkoji se slavio s euharistijom! govorio je o poetku vjere i poetku prvoga zajedni"tva u kriluCrkve i stoga je to slavlje doista bilo ispunjeno jednim sna%nim teolo"kim sadr%ajem koje

7emo poku"ati naznaiti. io bazilike s krstioninim prostorom jedna dvorana je slu%ila kaokatekumenej! tj. kao katehetska dvorana gdje su se u blizini prostora kr"tenja! u bliziniprostora okupljanja kr"7anske zajednice katekumeni okupljali na pretkrsnu katehezu. < tojdvorani su se okupljali u no7i vazmenoga bdijenja gdje su ili ve7 u subotu ujutro! slavilizavr"ne obrede katekumenata tzv. zadnji pretkrsni egzorcizam! pomazanje! molitva zaosloboenje od zloga. =atim uoavamo dvoranu koja je slu%ila kao nekakva garderoba gdje suse prvokr"tenici dolazili jedan po jedan i razodijevali se da bi mogli pristupiti u samkrstioniki prostor. akle! krstionica ili baptisterij jest osmerokutno zdanje. $roj osam jest

broj punine! broj koji nadograuje ili pro"iruje mjeru ljudske punine koja je izra%ena brojemsedam. < kr"7anstvu imamo broj osam koji govori o punini! a koju mi ne mo%emo dosegnuti

ovdje! o punini koja stoji onkraj ovog zemaljskog iskustva. =ato se i nedjelja naziva osmi dan!tj. dan u kojem se anticipira vjenost ili nadvrijeme. +ored krstionice imamo dvoranu! a to jetzv. konsignatorij ili consignatoriumgdje je bio zadnji in liturgije kr"tenja! a to je pomazanjekrizmom koje je pripadalo biskupu. I potom imamo baziliku gdje se slavila euharistija. no"to je va%no zamijetiti jest da je postojalo jedinstvo slavlja kr"7anske inicijacije! dakle nedobna! vremenska razdvojenost triju sakramenata kao "to imamo kasnije pa i danas! negogovorimo o jedinstvenom slavlju kr"7anske inicijacije koje kulminira u euharistijskom slavljuzajednice. ,ada govorimo o inicijaciji takoer je va%no spomenuti ustanovu katekumenatanastalo jo" u II. st. tj. katekumenske priprave za kr"7ansku inicijaciju i ta je priprava u

pojedinim zajednicama je trajala i do tri godine i prije svega je bila bogata.


42/115

1

stranu koje su jako va%ne u krsnom simbolizmu. ,rsni zdenac se nalazi u sredi"tu baptisterijaispod kupole! jasno je da kupola nije sauvana. ;ko usporedimo sline kupole tradicije kojesu imale utjecaj na %ivot crkve u 8aloni! tada je zanimljivo zamijetiti baptisterij u @aveni ividjeti mozaike u kupoli gdje je u sredi"tu kupole motiv ,rista tkupitelja ili motiv ,ristovakr"tenja s motivom silaska uha. 8am zdenac je kri%noga oblika. Izvorna #orma zdenca jekri%noga oblika i smje"tena je u orijentaciji zapad-istok. 8mje"tanje krstionice u smjeruzapad-istok! prostornim i arhitektonskim jezikom izra%ava se teolo"ka misao o kr"7anskojinicijaciji kao putu ili hodu! odnosno kao ulasku u zemlju obe7anja. =apad kao strana zalazasunca! a time u kr"7anskom simbolizmu i shva7ena kao strana grijeha! ropstva i strana tame!dakle zapad je oznaavao stari %ivot kojeg je kr"7anin ostavljao silaskom u krsni zdenac.,r"tenik je tu stvarnost odreknu7a od staroga %ivota obredno izra%avao odlaganjem

pokornike odje7e koju je nosio za vrijeme katekumenata ili barem u zadnjem razdobljukatekumenata s vremenom korizme! odnosno vremenom intenzivne priprave za slavljekr"7anske inicijacije. ,atekumen je pristupao sa zapadne strane i tu bi odlagao pokorniku

odje7u i tu bi se vr"io obred odreknu7a kojeg i danas imamo u obredu kr"tenja! potom silazi ukrsni zdenac. ,rsni zdenac koji je kri%nog oblika i upravo svojom kri%nom #ormomsimbolizirao je ,ristovo otajstvo! otajstvo ,ristove pashe. /ri stube koje su vodile u zdenacgovorile su o silasku u ,ristovu smrt! dakle tri stube koje govore o ,ristovom trodnevnom

boravku u smrti! odnosno u grobu i na taj se nain obredno sugeriralo da je kr"tenje zapravoono "to +avao ka%e suukopanost s ,ristom i suuskrslost s njim. &a krsnom zdencu je bioakon i katekumen koji bi bio pitan vjeruje li u 4oga 2ca< >jerujem6+rvo uranjanje.>jeruje li u 5susa (rista 'in njegova jedinoga< >jerujem6 rugo uranjanje. >jeruje li u

)uha 'vetoga< >jerujem6/re7e uranjanje. 8ama gesta uranjanja jest ono "to kazuje sama

rije - bapti,zein. vdje opet imamo jedno obredno iskustvo! jedan signi&icans onogotajstvasigni&icatum. bredno uranjanje u vodu ostvaruje i daje iskusiti otajstveno uranjanjeu trojstvenog $oga! u bo%anski %ivot. &a taj nain silazak u zdenac! uranjanje u vodu govori onovom roenju! preporoenju. +otom novokr"tenik s istone strane krsnoga zdenca gdje bivaodjenut u novo ruho! u krsnu odje7u! u krsnu haljinu.

vdje mo%emo cijelu teologiju kr"tenja i"itavati na nekoliko elemenata. +rije svegaono "to sv. ;mbrozije u ovo doba kada imamo krstionice nastaju i ;mbroizijeve krsnekateheza! . desetlje7e ili kraj 0. st. ;mbrozije u svojim pokrsnim! mistago"kim katehezamagovori na temelju krsnoga iskustva. =animljivo je da o kr"tenju govori kao o transitusu!

prijelazu! pashalnom iskustvu. 2ovori se da je kr"tenje pashalno! prijelazno! tj. tranzitornoiskustvo. ,a%e da je kr"tenje transitus i navodi at aeternis ad coelestia ad colpam ad

gratiam ab inidimento ad sagni&icationem! tj. od zemaljskog prema nebeskom od grijeha umilost od zloe i ienja u ivot posveenosti. vo iskustvo silaska! uranjanja i izlaskagovori o jednoj preobrazbi o novosti. 8misao se i"itava iz same vode koja je bilarazumijevana kao element kroz koji $og spasenjski djeluje imaju7i u vidu itavu povijestspasenja koja se dogaala po znaku vode potopa! izlaska iz Ogipta itd. =atim kroz samukri%nu #ormu koja govori o kristolo"koj dimenziji kr"tenja. o%emo govoriti o smislu!teolo"kom sadr%aju kr"tenja i na temelju ovih obrednih gesta razodijevanja! odnosno pokrsnog

zaodijevanja. akle! katekumen bi dolazio sa zapadne strane i odlagao pokorniku odje7u.+okornika odje7a koja je bila vjerojatno gruba! ali njezin smisao nije bio u grubosti! nego u


43/115

1

simbolizmu koji se i"itavao iz stvari koje je napravljena.1D +riprava na temelju togasimbolizma! kr"7anska tradicija prvih kr"tenja razvila je ovaj simbolizam. 6ovjek pristupaju7ikrsnom zdencu! dakle razodijeva taj stari %ivot! tu pokorniku odje7u koja nosi sliku starog%ivota. < nekim tradicijama i u nekim izvorima nalazimo opis da katekumen skida

pokorniku odje7u baca je na pod i gazi na nju te okrenut prema zapadu izgovara one rijeiodricanja 8otone! grijeha. < nekim izvorima nalazimo naznaku da ak pljune na pod. @ije jeo odreknu7u staroga %ivota. &akon kr"tenja kr"7anin prima novo odijelo! odijelo koje je odlana! zapravo je odijelo koje komunicira kraljevsko dostojanstvo! sinovsko dostojanstvo.+ostali smo ponovno one bo%anske naravi koja je neko7 izgubljena grijehom.

+ostojao je ak dovod s izvora rijeke. =rane linije do izvora je nekih dva i pol! trikilometra. ovedena je voda s izvora rijeke da bi se na jasan nain do%ivjelo da je rije o vodi%ivota! da je kr"tenje uranjanje u novi %ivot. ,ada to danas usporedimo s jednom posudicomod :!:9 s kojom se vr"i kr"tenje! pitamo se na koji nain je mogu7e do%ivjeti ili interpretirati

krsni simbolizam. < 0I. stolje7u je krstionica preoblikovana! sam krsni zdenac jepreoblikovan u kvadratni oblik! ali time se htio dati jedan novi naglasak koji ne odstupa odkristolo"kog simbolizma! a taj naglasak da je kr"tenje suukopanost u ,ristovu smrt. /akavoblik krstionice podsje7a na ,ristov grob! dakle kr"tenje je silazak s ,ristom u smrt! tj.umiranje starom %ivotu. 8 istone strane nalazimo u zidu jednu ni"u. < toj ni"i je stajaosve7enik koji je vr"io prvo pokrsno pomazanje. < mnogim tradicijama razaznaju se dva

pokrsna pomazanja. +rvo koje je bilo pomazanjem blagoslovljenim uljem! ne krizmom! neposvetnim uljem! nego blagoslovljenim uljem da bi se na taj nain sugeriralo da je ovjekpozvan na borbu za istinu vjere! odnosno za $o%je kraljevstvo i zato su se novokr"tenicinazivali ,ristovim atletama! borcima! a u ranije vrijeme imamo i milites Christi! vojnici,ristovi. ,ao "to su se atleti u borili"tu mazali uljem! tako i kr"tenik biva pomazan kada bi

bio pozvan na borbu za kraljevstvu u koje ulazi. &o! to nema veze s onim iz ega 7e se kasnije

1D+okornika odje7a je bila uvijek odje7a %ivotinjskoga podrijetla ko%a! vuna! krzno itd. dje7a %ivotinjskogpodrijetla bila je u tada"njem svijetu i u semitskoj kulturi znak ropstva. 8amo su robovi nosili takvu odje7u. nikoji su bili kraljevskog ili sinovskog dostojanstva oni su nosili odje7u biljnog podrijetla! a najsveanija odje7a je

bila od lana. dakle ovaj simbolizam < izvje"7u o stvaranju iskustvo grijeha! odnosno posljedica grijehaizra%ena je slikom golosti. +rije grijeha se ka%e kako su ;dam i Ova! praroditelji bijahu bez odje7e! ali neosje7ahu stida. /om knji%evnom slikom (+ost je nastala u 0. st. pr. ,r.) pisac %eli re7i da je ovjek! praovjek! dasu praroditelji bili istoga dostojanstva s $ogom! da su bili bo%anskoga dostojanstva. Iskustvo grijeha unosi nered

u ljudske odnose i u ljudsko-bo%anski odnos. =ato ovjek nakon grijeha pred $ogom osje7a strah. #obojah se!ka%e ;dam. ; pred drugom ljudskom osobom! ljudima osje7a stid napravie sebi pregae od lia. akle! tomslikom golosti! bolje je re7i razodjevenosti ili jo" jasnije neodjevensoti prije grijeha izra%ava se ovjekovodostojanstvo! odnsono njegova sunaravnost s $ogom! njegovo bo%ansko dostojanstvo. &akon grijeha! daklenered koji je grijeh unio izra%ava se kroz sliku odijevanja kojom ovjek %eli obnoviti ono "to je grijehomnaru"eno. 6ovjekov poku"aj da nadoknadi grijeh i da izravna onaj nered koji je grijehom unesen! ovjek prikriva

pravljenjem pregae od li"7a. eutim! u . poglavlju (+ost ! 91) gdje se opisuje izgon iz raja nalazimoreenicu 5 naini 3ahve 4og ovjeku i njegovoj eni odjeu od krzna pa ih odjenu! ,od izgona iz rajazemaljskoga! dakle naini ovjeku i njegovoj %eni odje7u od krzna pa ih odjenu. vdje je na slikovit nainreeno da ova odje7a od krzna stalno podsje7a ovjeka na stanje u koje je upao grijehom! na stanje ropstva! nastanje podlo%nosti grijehu. /ime je zapravo zapoet jedan slikoviti govor koji je est u 8= da se dar spasenja ili

obe7anje spasenja navije"ta kroz sliku odijevanja 2n e te odjenuti haljinom spasenja zaogrnut e te platempravednosti itd. ar spasenja izra%ava se kroz sliku odijevanja. Cijela starozavjetna povijest spasenja bit 7etraganje i e%nja za onim odjelom koje je ovjek izgubio! odijelom.


44/115

1

razviti sakrament. < zapadnoj dvorani gdje je tzv. konsignatorij vr"i se drugo pokrsnopomazanje! pomazanje krizmom ili posvetnim! posve7enim uljem. /o je ulje koje jeposve7eno za potrebe u kojima se vr"i posveta.14akle! zapadna dvorana ima sveani ulaz izkrstionice i ta cijela dvorana je prekrivena podnim mozaikom. 2ospodin anac je tumaiokako je ta dvorana bila za katehezu! ali nemam nikakvog razloga za"to bi ta dvorana slu%ila zakatehezu s podnim mozaikom! s mjestom za sedes! jednostavno je rije o liturgijskoj dvorani.8amo nekoliko naglasaka koliko je liturgija kr"tenja bila teolo"ki i simbolizmom bogata.

&a ulazu u dvoranu nalazimo motiv dvaju jelena uz kantaros! tj. uz izvor vode uznatpissicut cerus desiderat ad &ontas auarit uia desiderat anima mea.(ao to jelen udi zaizvor vodom tako dua moja ezne 4oe za tobom +s H1.1akle! taj psalam je postao uranom kr"7anstvu psalam koji je interpretiran redovito u krsnom simbolizmu! a kasnije kadase izgubi ovo znaenje primat 7e i druga znaenja te 7e tako biti interpretiran i ueuharistijskom simbolizmu.13

vo nije tek ornament dvorane! nego je imao i liturgijsko obrednu #unkciju. Imamomjesto gdje je bila katedra! mjesta koja su bila za poslu%itelje! a imamo i mjesto za akona.+odni mozaik je oznaavao mjesto na kojem je stajao akon. ,od vanjskog ulaza u dvoranuimamo mjesto za ostiariusa! tj. onoga tko je pazio da netko nepozvan! netko od nekr"tenih ueu dvoranu za vrijeme slavlja. 8ami prostor u dvorani! tj. sami elementi tog podnog mozaikanam govore o ispunjenju koje se dogaa kr"7anskom inicijacijom. otiv valovnica govori o

prijelazu preko Crvenoga mora! zatim imamo motiv koji govori o zemlji obe7anja! viticegovore o plodnosti! to je na temelju onog izvje"taja o ulasku u obe7anu zemlju! u 5erihon itd.

14

anas imamo tri vrste ulja u liturgiji katekumensko ulje! krizmu i bolesniko ulje. ,atekumensko ulje je uljekojim se pomazuju katekumeni u razliitim obredima prije liturgije kr"tenja manje je ono u obredniku dano navolju! odnosno na odluku biskupskim kon#erencijama! ako smatraju prikladnim da takvog pomazanja ne bude dase onda iskljuuje iz obredne prakse. ,atekumensko ulje je osobito prikladno kada se inicijacija slavi ukulturama u kojima %ive animistiki kultovi ili anomistike religije! gdje je sna%an govor o djelovanju zloga.Imamo krizmeno ulje koje se rabi u posvetama u sakramentu kr"tenja! potvrde! u sakramentu reda sve7enikogili biskupskog reenja ili posvete! zatim u posveti oltara.

1dakle ovaj simbolizam dakle ova slika jelena koji %udi za izvor vodom /e"ko je re7i je li ova slika okojoj 7emo sada govoriti utjecala na psalmistu sastavljaju7i ovaj psalam. +ostoji jedna slika koja je sna%no bila

prisutna u otakoj literaturi i u ranokr"7anskom simbolizmu. &aime! u starini je bilo %ivo uvjerenje da je jelenpremda je biljojed da su mu najljep"a poslastica zmije. 0jerovalo se da su mu poslastica zmije i da ima mo7

dahom! toplim dahom nosnica primamiti! tj. privu7i zmiju iz njezina legla kako bi ju je potom pojeo. Putar:jo"davno prije ,rista ka%e da rije ev,la"oj! jelen dolazi od helfis erkein! a znai vaditi zmiju! vaditi zmije.akle! samu rije jelen izvodi iz te slike. &e znamo je li ova slika utjecala na psalmistu! to bi bila samo

pretpostavka! mi govorimo samo o uvjerenju koje je bilo sna%no prisutno u antikom svijetu i u semitskomsvijetu. 5elen nakon "to bi progutao zmiju osje7ao bi silnu %e! otrov zmije bi izazivao %eluane tegobe i jelen jeosje7ao silnu %e te je tra%io izvor! tj. hladnu vodu da bi spasio %e! odnosno da bi pobijedio otrov u sebi. /aslika neovisno koliko je znanstveno utemeljena! ali je bila %ivo prisutna! ta slika je poslu%ila za stvaranjekr"7anskoga simbolizma. =mija je simbol grijeha! dakle svaki ovjek u sebi nosi zmiju (grijeh) koja u ovjekaunosi otrov od kojeg ovjek umire! zauvijek umire! omeen je smr7u! ali da bi ovjek pobijedio tu zmiju! tajgrijeh! taj otrov grijeha tra%i izvorsku vodu kojom biva izlijeen od smrtnosti ovoga otrova! a to znai tra%i vodukr"tenja da bi bio osloboen smrti.

13 +rikaz jednog mozaika iz crkve sv. ,lementa u @imu. ,r"tenje jest napajanje na ,ristovoj pobjedi nadgrijehom i nad smr7u.


45/115

1

8ama polja su slu%ila kao naznake gdje su stajale pojedine kategorije prisutnih! katekumeni injihovi jamci! kumovi itd. ,akav je bio krsni itinerari < katekumenskoj se dvorani vr"ili

pripravni pretkrsni obredi molitva za odreknu7e! osloboenje! pretkrsno pomazanje itd.=atim! su ulazili u prostoriju u kojoj su se razodijevali! ali zadr%avaju7i samo pokornikuodje7u! potom bi dolazili pred krsni zdenac sa zapadne strane gdje je bio obred odreknu7a.=atim! uranjanje u vodu u krsnom zdencu. /ada je bilo prvo pomazanje blagoslovljenimuljem! zatim pomazanje krizmom posvetnim uljem! a to je vr"io biskup! ali sam in kr"tenjavr"io je akon! a in prvog pomazanja je vr"io sve7enik! a biskup je imao zavr"ni in liturgijekr"tenja. 2esta pomazanja ili consignatioime se davala crkvenost ili valjanost na samomkr"tenju ili gesta kojom se na jasan nain komuniciralo! dakle pomazanje uhom! ta 7e gestaostati trajno pridr%ana biskupu i to 7e biti jedan od razloga za"to se ova gesta odvojila odkr"tenja i kasnije u visokom srednjem vijeku #ormirala kao zasebni sakrament. o tada je tagesta! odnosno taj sakrament u stalnom traganju za svojim teolo"kim znaenjem. &e mo%emorazumjeti tu gestu bez naslonjenosti na liturgiju kr"tenja! odnosno otajstvo kr"tenja. akle!

postoje pokrsni obredi pomazanja! odijevanja! a kasnije 7e biti dodan i obred predavanjasvijetla! odnosno svije7e ime zapravo ovi pokrsni obredi pokazuju "to se zapravo zbiva usamom otajstvu kr"tenja. akle! kr"tenje osim "to znai biti uronjen! znai i biti pomazan!

pomazan ,ristovim uhom! biti zaodijeven ,ristomsvi koji se u (rista krstiste u (rista stese zaodijenuste! tj. svi koji ste u ,rista uronjeni zaodijenuli ste se ,ristom! %ivite kristolikim%ivotom. I biti prosvijetljen ,ristovim svijetlom. /o su geste koje pokazuju ili izriu jedan

poseban vidik samog otajstva kr"tenja! odnosno uronjenosti u ,ristu. &akon zavr"etka krsneslu%be slijedi euharistijska slu%ba. &ovokr"tenici ulaze sveano u baziliku gdje prvi putsudjeluju na molitvi vjernika. 8udjeluju u dono"enju darova za euharistijsku slu%bu i prvi put

pristupaju euharistijskom stolu. 8lavlje inicijacije kulminira u slavlju euharistije.9:

0idimo bogatstvo teologije koja je oblikovala slavlje! bogatstvo teologije koja jestvarala umjetnost! ikonogra#iju! arhitekturu u to doba! u doba liturgije Romana pura. &aslian nain bi se moglo govoriti i o simbolizmu liturgije kr"tenja! odnosno o simbolizmu

prostora slavlja euharistije! odnosno bazilike. 0alja zamijetiti da su u prvim stolje7ima! udoba progonstva kr"7ani jer nisu imali vlastite ili stalne bogo"tovne prostore! kr"7ani su slavilieuharistiju u domus Ecclesiae. 8lavili su u domovima imu7nijih kr"7ana koji su ustupali svojedomove ili dijelove svojih domova za slavlje euharistije! ali to nije bio prostor koji je bio

9:

Fada se poeo !u7iti 7o!atstvo itur!ije kr6tenjaN+uno se toga poelo gubiti samom promjenom krsneprakse! tj. nakon "to je umjesto kr"tenja odraslih nastupila redovita praksa kr"tenja djece. 8ve ono "to smogovorili predmnijeva redovitost kr"tenja odraslih. 5asno je! kada nastupi redovito kr"tenje djece da se ve7 poinjegubiti smisao! premda se #orma uva. Imat 7emo krsne zdence i dalje ovako graene! renesansa jo" uvijek gradikrstionice izvan katedrala. ;ko uzmemo >irencu i njezinu renesansnu katedralu i renesansni baptisterij vidjet7emo da je on izvan katedrale. 6uva se #orma ak na nain koji je bio sve do /ridenta da sve7enik slave7ikr"tenje! kada je rije o kr"tenju djeteta da se ne obra7a roditeljima! nego da se obra7a djetetu. 6uvana je #ormakr"tenja odraslih. &a taj se nain htjelo ouvati sve ovo bogatstvo teologije i misli! ali je jasno da se ono bitnovrlo brzo gubilo osobito kada je rije o smislu i znaenju nekih pojmova. &pr. kada kr"tenje vi"e nijeuranjanjem! nego polijevanjem! tada gubi snagu i ovaj simbolizam razodijevanja i odijevanja! otpada isimbolizam krsnog odijevanja pa se prenosi s geste odijevanja na krsnu haljinu. =ato 7emo imati vrlo brzo krsnu

haljinu koja se ne oblai. 're7a i onda vratiti neke eementeD danasN< obredniku na prvom mjestu stavljakr"tenje uranjanjem kao prva #orma. 2ovori se o odijevanju! ne govori se o polaganju ili pokazivanju ilioduzimanju haljine! nego se govori o odijevanju.


46/115

1

mi"ljen za liturgiju. n je bio prenamijenjen za slavlje kr"7anskih zajednica. +remda u nekimzdanjima! pa i u 8olinu mo%emo vidjeti ostatke takve domus Ecclesiaegdje se vidi ovakvarazgranatost prostora! mjesto gdje se slavilo kr"tenje i euharistija. eutim! u doba slobodekr"7ani poinju graditi liturgijske prostore i to preuzimaju bazilikalni tip gradnje. ,adaka%emo bazilikalni tip gradnje to ne znai da preuzimaju sakralni tip gradnje kakav su zatekliu poganskom svijetu! rimskoj kulturi! nego preuzimaju arhitekturu iz graanskog %ivota.$azilika jest javna ustanova! sredi"te %ivota u gradu. $azilika je organizirana na nain da je usredi"tu bilo mjesto za bazile,a! kralja ili prvog u zajednici! a sa s

Documents

Osnove Liturgike-2012 NOVO