OSNOVE UZGOJA TOVNIH GOVEDA - Principless of Beef Cattle Breeding

Autori: Jasmin Ferizbegović, Vedad Šakić, Velija Katica, Ćazim Crnkić

OSNOVE UZGOJA TOVNIH GOVEDA

Sarajevo, 2009.

2

Naslov knjige: OSNOVE UZGOJA TOVNIH GOVEDA Autori: Jasmin Ferizbegović, Vedad Šakić, Velija Katica, Ćazim Crnkić Recenzenti: prof. dr. Salko Muratović, Poljoprivredno-prehrambeni fakultet

Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Ahmed Mutevelić, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Mensur Vegara, University of Life Science Oslo-Norway Izdavač: Promocult Sarajevo Za izdavača: Samira Katica Arnautović Lektor: Alma Čolić Tehnički urednik: mr. Samir Bekto Štampa: Štamparija „Svjetlost“ Fojnica Za štampariju: Šehzija Buljina, direktor Tiraž: 500 primjeraka

------------------------------------------------- CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 636.2.08:338.43] OSNOVE uzgoja tovnih goveda / Jasmin Ferizbegovic ... [et al.]. - Sarajevo : Promocult, 2009. - 118 str. : ilustr. ; 24 cm Biografije autora: str. 115-118. - Bibliografija: str. 111-112 ISBN 978-9958-789-04-5 1. Ferizbegovic, Jasmin COBISS.BH-ID 17277446 -------------------------------------------------

© Copyright - Fotokopiranje i umnožavanje po dijelovima i u cjelini je zabranjeno. Sva prava pridržana.

3

SADRŽAJ SAŽETAK........................................................................................... 7 SUMMARY.......................................................................................... 8 1. UVOD............................................................................................ 9 2. MESNO GOVEDARSTVO U SVIJETU, EVROPI I BOSNI I HERCEGOVINI ..13

2.1. Značenje govedarstva za nacionalnu privredu.............................18 3. TRŽIŠTE – REGULATOR I DETERMINATOR PROIZVODNJE

GOVEĐEG MESA............................................................................21 3.1. Utjecaj tržišta na promjene kvalitete animalnih proizvoda ............24 3.2. Tendencije razvoja potražnje goveđeg mesa...............................26 3.3. Ciklusna i sezonska kolebanja proizvodnje i potrošnje mesa na

tržištu ..................................................................................30 3.4. Prekomorski proizvođači goveđeg mesa i svjetsko tržište .............32 3.5. Proizvodnja i promet goveđeg mesa u svijetu .............................34 3.6. Potencijalne mogućnosti proizvodnje goveđeg mesa u Bosni i

Hercegovini...........................................................................35 4. PASMINSKI TIPOVI I UZGOJNE MJERE ZA POVEĆANJE PROIZVODNJE

GOVEĐEG MESA............................................................................41 4.1. Genetske mogućnosti za povećanje proizvodnje mesa .................41 4.2. Biotehnologija kao mjera povećanja proizvodnosti goveda............41

5. TOVNE I KOMBINOVANE PASMINE GOVEDA ......................................53

5.1. Historijat................................................................................54 5.2. Najznačajnije europske tovne pasmine goveda ...........................58

5.2.1. Angus (Aberdeen-Angus) ....................................................58 5.2.2. Hereford ...........................................................................60 5.2.3. Šarole (Charolais) ..............................................................61 5.2.4. Limuzin (Limousin).............................................................63 5.2.5. Blon Akiten (Blonde d'Aquitaine) ..........................................64 5.2.6. Saler (Sa-Lair)...................................................................65 5.2.7. Piemontese govedo (Piedmontese) .......................................67 5.2.8. Belgijsko plavo govedo (Race de la Moyenne et Haute Belgique,

Belgian Blue-White) ...........................................................71 5.3. Kombinovane europske pasmine goveda (mlijeko - meso)............73

5.3.1. Simentalsko govedo (Simmental – Fleckvieh) ........................73 5.3.2. Sivo alpsko govedo (Grey Alpine, Grauvieh, Grigio Alpina) ......76 5.3.3. Smeđe govedo (Braunvieh, Brown Swiss, Brown Vieh, Bruna

Alpina, Brunedes Alpes)......................................................77 6. ISHRANA GOVEDA U TOVU .............................................................79

6.1. Izbor teladi za tov...................................................................79 6.1.1. Tipovi teladi za tov - konformacija tijela................................80

6.2. Ishrana goveda u tovu.............................................................81

4

6.2.1. Odgoj podmlatka za tov ......................................................82 6.2.2. Ishrana teladi u tovu ..........................................................83

6.3. Ishrana junadi u tovu ..............................................................84 6.4. Tipovi tova junadi ...................................................................87 6.5. Ishrana odraslih goveda u tovu.................................................88 6.6. Krmna baza Bosne i Hercegovine i planiranje stočne hrane u tovu

goveda.................................................................................89 6.7. Učešće stočne hrane u cijeni prirasta.........................................89

7. ORGANIZACIJA TOVA NA GAZDINSTVIMA – FARMAMA, MJERE ZA

POVEĆANJE PROIZVODNJE GOVEĐEG MESA .....................................95 7.1. Mjere za povećanje proizvodnje goveđeg mesa...........................95 7.2. Dosadašnji rezultati u tovu goveda............................................99 7.3. Dužnosti i obaveze farmera......................................................99 7.4. Oblici organizacije .................................................................101

8. SMJEŠTAJ I BOLESTI GOVEDA U TOVU...........................................103

8.1. Higijena smještaja i držanja ...................................................105 8.2. Bolesti goveda u tovu ............................................................109

LITERATURA ...................................................................................111 RECENZIJE .....................................................................................113 BIOGRAFIJE AUTORA .......................................................................115

BOOK'S TITTLE: PRINCIPLES OF BEEF CATTLE BREEDING Authors: J. Ferizbegovic, V. Šakic, V. Katica, C. Crnkic Reviewer's: Prof. S. Muratovic, Faculty of Agriculture and Food Science, University of Sarajevo, Prof. A. Mutevelic, prof. Emerituss, Faculty of Veterinary Medicine, University of Sarajevo Prof. M. Vegara, University of Life Science, Oslo - Norway Published by: Promocult, Sarajevo For Publisher: Samira Katica-Arnautovic Lector: Alma Colic Technical editor: M.Sc. Samir Bekto Printing: „Svjetlost“ Fojnica CONTENT OF THE BOOK SUMMARY.......................................................................................... 8 1. INTRODUCTION.............................................................................. 9 2. BEEF PRODUCTION WORLDWIDE, IN EUROPE AND IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA ..............................................................................13 2.1. The significance of cattle production for the national economy......18

3. THE MARKET - REGULATOR AND DETERMINANT OF BEEF

PRODUCTION................................................................................21 3.1. The impact of market changes on the quality of animal products...24 3.2. The tendencies of development in demand for beef .....................26 3.3. The cyclic and seasonal fluctuations in production and consumption

of meat on the market ...........................................................30 3.4. The oversea's manufacturer's of beef and the world market .........32 3.5. Production and market of beef worldwide...................................34 3.6. Potential opportunities of beef production in

Bosnia and Herzegovina .........................................................35 4. CATTLE BREEDS AND BREEDING MEASURES TO INCREASE BEEF

PRODUCTION................................................................................41 4.1. Genetic possibilities to increase meat production.........................41 4.2. Biotechnology as a measure to increase productivity of cattle.......41

5. MEAT TYPES AND DUAL-PURPOSE BREEDS OF CATTLE ......................53

5.1. Background............................................................................54 5.2. The most important European breeds of beef cattle.....................58

5.2.1. Angus (Aberdeen-Angus) ....................................................58 5.2.2. Hereford ...........................................................................60 5.2.3. Sharolais (Charolais) ..........................................................61

6

5.2.4. Limousines (Limousin) ........................................................63 5.2.5. Blon Akiten (Blonde d'Aquitaine) ..........................................64 5.2.6. Saler (Sa-Lair)...................................................................65 5.2.7. Piemontese cattle (Piedmontese) .........................................67 5.2.8. Belgian blue (Race de la Moyenne et Haute Belgique, Belgian

Blue-White) ......................................................................71 5.3. Dual-purpose European breeds of cattle (milk - meat) .................73

5.3.1. Simental cattle (Simmental – Fleckvieh) ...............................73 5.3.2. Gray Alpine cattle (Grey Alpine, Grauvieh, Grigio Alpina).........76 5.3.3. Brown cattle (Braunvieh, Brown Swiss, Brown Vieh, Bruna

Alpina, Brunedes Alpes)......................................................77 6. FEEDING BEEF CATTLE...................................................................79

6.1. Selection of calves for fattening ................................................79 6.1.1. Types of calves for fattening - body conformation ..................80

6.2. Feeding fattening cattle ...........................................................81 6.2.1. Breeding of calves for fattening............................................82 6.2.2. Feeding fattening calves......................................................83

6.3. Feeding fattening bulls.............................................................84 6.4. The types of fattening of young bulls .........................................87 6.5. Feeding fattening adult beef cattle ............................................88 6.6. The fodder basis of Bosnia and Herzegovina and planning of feed

production for beef cattle........................................................89 6.7. Participation of feed in the final product price .............................89

7. ORGANIZATION OF FATTENING AT THE FARMS AND MEASURES TO

INCREASE BEEF PRODUCTION ........................................................95 7.1. Measures to increase production of beef ....................................95 7.2. Beef production results up to date.............................................99 7.3. Duties and obligations of farmers..............................................99 7.4. Forms of farmer's organization ...............................................101

8. HOUSING AND DISEASES OF BEEF CATTLE.....................................103

8.1. Hygiene of housing and cattle accomodation ............................105 8.2. Diseases of beef cattle...........................................................109

REFERENCES ..................................................................................111 REVIEWS........................................................................................113 BIOGRAPHY of AUTHORS..................................................................115

7

SAŽETAK

Poljoprivredna proizvodnja ima veliko značenje za razvoj privrede svake zemlje. U raznim dijelovima svijeta, a prema specifičnosti pojedinih zemalja, poduzimaju se i odgovarajuće agrarne mjere sa ciljem da se ta grana privrede maksimalno razvije. Današnja je proizvodnja doživjela veliki tehnički napredak, zbog značajnog povećanja volumena ratarske i stočarske proizvodnje. Međutim, veliki dio zemalja, zbog pomanjkanja sredstava za proizvodnju i deficita stručnih kadrova, ne može da iskoristi postojeće mogućnosti u razvoju vlastite poljoprivrede. Govedarsku proizvodnju determinira broj, vrsta, pasmina, kvalitet uzgoja domaćih životinja i sredstva za proizvodnju. To nije lahko ostvariti u govedarstvu zbog dužine proizvodnog procesa. Postojeće stanje u razvijenim zemljama nalaže i ostalim zemljama da maksimalno ulažu sredstva za povećanje proizvodnje goveđeg mesa. Takav model se, sa dobro osmišljenim agro-tehničkim mjerama i zahvaljujući prirodnim i kadrovskim resursima, nudi i za Bosnu i Hercegovinu.

Nema niti jedan ozbiljan razlog da Bosna i Hercegovina u tim nastojanjima ne uspije i u skoroj budućnosti stvori realnu pretpostavku za povećanje govedarske proizvodnje za 2 - 3 puta u odnosu na sadašnju. Tehnika proizvodnje tovnih goveda ima sigurno naglašeno značenje. No, bez istovremenog rješavanja i ostalih značajnih faktora, nećemo ni lahko ni brzo podići tu proizvodnju. Imajući na umu esencijalno značenje proizvodnje goveđeg mesa za našu privredu, u ovom rukopisu će biti analizirani problemi koji su značajni za daljnji razvoj te proizvodnje. Rukovodeći se suvremenim dostignućima nauke, prikazat ćemo tehnološke varijante na način koji bi u potpunosti mogao biti primjenljiv u praksi.

8

SUMMARY

Agricultural production is of great importance for economy development of every country. In diferent parts of the world, and by caracteristics of specific countries suitable agrarien measures are being made with goal of maximum development of that economy branch.

Production of tuday has great technological improvement, because of big important increase of cultivation of soil and cattle breeding volume of production. However, big part of countries, because of lack of means for production and deficit of higlhy educatet pearsonell, can not use exsisting possibilites in development of their own economy.

Cattle production is determened by the number, species, breed, quality of domestic animals breeding and instruments for production. That is not easy to achieve in cattle breeding because of the lenght of production process. Present state in developed countries is commiting other countries to invest maximum instruments for increase production of cattle meat. That kind of model is, with well designed agro-tehnological measures and thanks to natural and highly educated people, offered also for Bosnia and Herzegovina.

There is not reason for BiH fail in those made efforts and that in near future create real assumption for increasing cattle production for two or three times in relatin to present. Production tenique of beef cattle for sure has emphasied meaning. But, without solving other meaningful factor in the same time, wi will not be able to increase that production easely.

Having in mind crucial meaning of production of cattle meat for our economy, in this writting it will be analised all the problems which are meaninfol for later development of that production. Guide by modern science achievement we will show you all techonogical instruments in a way which could be completely applied practise.

9

UVOD

Poljoprivredna proizvodnja ima veliko značenje za razvoj

privrede svake zemlje. U raznim dijelovima svijeta, a prema specifičnosti pojedinih zemalja, poduzimaju se i odgovarajuće agrarne mjere sa ciljem da se ta grana privrede maksimalno razvije. Teži se da se proizvedu dovoljne količine prehrambenih artikala za vlastite potrebe, a nekih i za izvoz. Razvijene zemlje postigle su u tim nastojanjima zavidne rezultate. Stimulira se poljoprivredna proizvodnja različitim mjerama, počevši od poticaja proizvodnje do osiguranja plasmana, zatim raznim mjerama tržišta i cijena. Takav ih je tretman doveo u položaj da od zemalja uvoznica postanu značajne izvoznice velikog broja prehrambenih artikala. Navedena pojava prisutna je u mnogim zemljama Evrope, naročito u zapadnom dijelu, kao i u nekim prekomorskim zemljama, posebno u Sjevernoj Americi, itd. Ta su područja ujedno snabdjevači svjetskog tržišta žitaricama i stočnom hranom. Proizvodnja žitarica razvijena je do te mjere da se ona u posljednje vrijeme u nekim zemljama čak i ograničava (SAD). Primjena agrotehničkih mjera, mehanizacije i drugih sredstava u proizvodnji omogućila je takve prinose žitarica po jedinici površine da se oranične površine (SAD i Francuska) pomalo konzerviraju. Današnja je proizvodnja doživjela veliki tehnički napredak, općenito povećanje volumena ratarske i stočarske proizvodnje. Revolucionarni uspjesi na tom polju ne zaostaju za uspjesima postignutim u industriji. Proizvodnja nekih prehrambenih artikala brže raste od potrošnje, naročito u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi. SAD su najveći svjetski proizvođači žitarica. Međutim, veliki dio zemalja, zbog pomanjkanja sredstava za proizvodnju i deficita stručnog kadra, ne može da iskoristi postojeće mogućnosti u razvoju vlastite poljoprivrede. Zbog niskih prinosa po jedinici površine,

1

Osnove uzgoja tovnih goveda

10

narodi tih zemalja oskudijevaju u osnovnim prehrambenim artiklom – kruhom. Iako su razvijene zemlje došle u situaciju da podmiruju vlastite potrebe iz nacionalne proizvodnje, pa čak imaju i viškove pojedinih ratarskih proizvoda, posebno žitarica, u sve težoj su situaciji u pogledu podmirenja tih potreba nekim animalnim proizvodima iz vlastite proizvodnje. To donekle vrijedi i za stočarsku proizvodnju koju determinira broj, vrsta, pasmina, kvalitet uzgoja domaćih životinja i sredstva za proizvodnju. To nije lako ostvariti kod svih vrsta domaćih životinja zbog dužine proizvodnog procesa. Razvijene zemlje sa dobrim rezultatima u stočarstvu imaju razmjerno veliku proizvodnju, ali ujedno i veliku potrošnju mesa goveda. S povećanim standardom raste potrošnja u znatno većoj mjeri od proizvodnje. Postojeće stanje u razvijenim zemljama nalaže i ostalim zemljama da maksimalno ulažu sredstva za povećanje proizvodnje goveđeg mesa. Takav model ili sličan trebalo bi primijeniti i za Bosnu i Hercegovinu. Konceptualno treba primijeniti i favorizirati dobra i uspješna rješenja. Iskustva govore da dobro aplicirani modeli donose višestruku korist. Nema niti jedan ozbiljan razlog da Bosna i Hercegovina u tim nastojanjima ne uspije i u skoroj budućnosti stvori realnu pretpostavku za povećanje proizvodnje za 2-3 puta. Raspolažemo dovoljnim površinama koje se mogu iskoristiti za proizvodnju stočne hrane. Postoje optimalni uvjeti za značajniju stočarsku proizvodnju. U pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine ostvareni su veliki prinosi stočne hrane po jedinici površine. Sa dobro osmišljenim agro-tehničkim mjerama, u perspektivi se mogu ostvariti još veći prinosi i količine. Raspolažemo i drugim krmivima za navedenu proizvodnju. Naročito, to vrijedi za voluminozna krmiva i nusproizvode industrije (rezanci, šećerna repa, itd.). Izgrađen je veliki broj fabrika stočne hrane različitog kapaciteta. Cijeneći da ova dva faktora značajno odlučuju o volumenu proizvodnje goveđeg mesa, treba nastojati da se oni neprestano poboljšavaju u skladu sa mogućnostima i potrebama. Tu bi značajnu ulogu moralo imati iskustvo i znanje svih subjekata kako na društvenom tako i na privatnom gazdinstvu koji su se bavili farmskim uzgojem uz napomenu da nije relevantno je li favorizirana proizvodnja mlijeka ili mesa. Nameće se također potreba izgradnje specijaliziranih tovilišta, kao i adaptacije postojećih, koja će po svojoj funkcionalnosti udovoljiti zahtjevima te proizvodnje i nadolazećim evropskim standardima. Osobitu pažnju treba pokloniti poslovnim odnosima s individualnim proizvođačima-farmerima koji ulaze u proizvodnju za koju imaju velike mogućnosti.

Uvod

11

Navedena i mnoga druga pitanja imaju veliko značenje da bi se osigurali perspektivno realni planovi u povećanju volumena proizvodnje goveđeg mesa u Bosni i Hercegovini. Mi kao moguća zemlja izvoznica goveđeg mesa, smatramo da treba obratiti posebnu pažnju na kontinuirani plasman na inostranom tržištu ukoliko do toga dođe. To je za nas bitan, slobodno možemo reći odlučujući faktor od kojeg će ovisiti hoće li se i u kojoj mjeri bosanskohercegovački proizvođači orijentirati na tu proizvodnju. Kako su mogućnosti izvoza gotovo neograničene, nema razloga da se to pitanje ne riješi u skladu s općim nastojanjima koje naša zemlja danas provodi da se sa što većim brojem artikala uključi u međunarodnu podjelu rada. Gledano u cjelini, ne radi se, dakle, samo o tovu goveda. Problem je mnogo širi i kompleksniji. U pitanju je sagledavanje više faktora koji se uključuju u proces proizvodnje goveđeg mesa. Kompleksno tretiranje unapređenja i intenziviranja te grane proizvodnje može brzo utjecati na njeno poželjno rješenje. Tehnika tova ima sigurno naglašeno značenje. No, bez istovremenog rješavanja i ostalih odlučujućih faktora, nećemo ni lako ni brzo podići tu proizvodnju. Imajući na umu esencijalno značenje proizvodnje goveđeg mesa za našu privredu, u ovom materijalu će biti analizirani problemi koji su značajni za daljnji razvoj te proizvodnje. Rukovodeći se suvremenim dostignućima nauke, iznijet ćemo tehnološke varijante na način kako bi ih praksa mogla što potpunije primijeniti.

12

13

MESNO GOVEDARSTVO U SVIJETU, EVROPI I BOSNI I HERCEGOVINI

Analizom proizvodnje goveđeg mesa u glavnim proizvođačkim

centrima svijeta, ustanovili smo da su mogućnosti njenog daljnjeg, znatnijeg povećanja ograničene. To se posebno odnosi na zemlje u kojima je govedarstvo razvijeno i visokoproduktivno. Iako te zemlje ulažu velike napore da povećaju obim proizvodnje, one u realizaciji tih nastojanja nailaze na objektivne poteškoće, fiziološkog i biološkog karaktera, koje još za sada nauka nije riješila. U današnjoj situaciji u govedarstvu tog područja postoje određene rezerve u reprodukciji i proizvodnji nešto većih količina mesa po plotkinji. No i one će donekle biti neutralizirane zbog povećanja proizvodnje mlijeka po kravi, što će dovesti do smanjenja njihova fonda, a time i broja teladi kao osnovnog materijala za proizvodnju mesa. Nadalje, suvremeno stajalište medicine da je bolje trošiti više biljne masti, a manje mliječne, odrazit će se na skromniju potrošnju mlijeka, a time indirektno i na smanjenje proizvodnje goveđeg mesa. Navedene analize upućuju da na svjetskom tržištu neće biti dovoljno tog proizvoda.

Potrošnja goveđeg mesa u svijetu, posebno u industrijski razvijenim zemljama, naglo raste. Kao dominantan faktor na to utječe standard stanovnika. Veća kupovna moć mijenja strukturu prehrane u korist sve veće potrošnje proizvoda animalnog porijekla, među kojima goveđe meso ima osobito značenje.

2


14

Tabela 1.: Proizvodnja goveđeg i telećeg mesa u svijetu (u 1.000 kg)

godina 2000:1980 2000:1990 Područje 1980. 1990. 2000. ±% ±%

Svijet 45.555.675 53.434.610 56,588,394 24.22 5,90 Afrika 3.025.281 3.357.581 3,917,621 29.50 16,68 Azija 11.050,050 Evropa: zapadna 8.756.483 9.200.313 7.688.288 -12.20 -16,43 istočna 2.001.938 2.053.171 1.012.593 -49.42 -50,68 J. Amerika 7.507.599 9.368.722 11.722.024 56.14 25,12 Sj. i Cen. Amerika 12.297.443 13.119.267 15.561.203 26.54 18,61 Okeanija 2.077.238 2.176.058 2.582.033 24.30 18.66 Izvor: FAO, 2002

Tendencija razvoja svjetske privrede pokazuje da će stimulansi za povećanje goveđeg mesa biti sve veći u perspektivi, budući da stalno raste dohodak – kupovna moć stanovništva. Taj će porast dolaziti do izražaja u kupovnoj snazi ne samo po stanovniku, već će se očitovati i u kupovnoj sposobnosti pojedinih nacija i područja svijeta. Tabela 2. Proizvodnja goveđeg i telećeg mesa u EU (u 1.000 kg)

Zemlja godina 2001:1980 2001:1990 1980. 1990. 2001. ±% ±% EU (15) 8.512.528 8.947.564 7.383.500 -13.26 -17.48 Austrija 205.500 223.783 216.700 5,45 -3.17 Belgija/Lux. 310.774 322.614 285,000 -8,29 -11.66 Danska 245.299 201.699 158.000 -35,59 -21.67 Finska 113.700 118.160 90.000 -20,84 -23.83 Francuska 1.838.000 1.911.747 1.571.200 -14,52 -17.81 Njemačka 1.892.590 2.111.968 1.363.000 -27,98 -35.46 Grčka 111.323 79.431 66.000 -40,71 -16.91 Irska 446.400 515.000 580.000 29,93 12.62 Italija 1.146.823 1.164.855 1.160.000 1,15 -0.42 Holandija 418.643 521.000 475.000 13,46 -8.83 Portugal 102.586 116.411 98.600 -3,89 -15.30 Španija 421.549 513.898 529.000 25,49 2.94 Švedska 157.341 145.255 140.000 -11,02 -3.62 Vel. Britanija 1.102.000 1.001.743 651.000 -40,93 -35.01 Izvor: FAO, 2002

Mesno govedarstvo u svijetu, Evropi i Bosni i Hercegovini

15

Komparacija proizvodnje i potrošnje goveđeg mesa u svijetu, kao i tendencija razvoja tih kategorija pokazuju da se one nalaze u stalnom raskoraku. Kad se usporede faktori od utjecaja na proizvodnju i potrošnju, utvrdit će se da su prvi stagnirajućeg, a drugi progradirajućeg karaktera. Iz tog slijedi da će kapaciteti potrošnje goveđeg mesa u svijetu biti sve veći, dok će raspoložive količine na tržištu biti u relativnom opadanju.

Svjetski razvoj u sferi proizvodnje i potrošnje goveđeg mesa, kao i faktora od utjecaja na njihovo kretanje posljednjih godina, stavio je taj proizvod u kvalitetno novi položaj. Specifična vrijednost goveđeg mesa na tržištu bit će sve veća, a doći će u još većoj mjeri do izražaja u njegovoj cijeni na tržištu. Osim toga, u zemljama EU tendencija je smanjenje broja vlasnika poljoprivrednih gazdinstava uz istovremeno povećavanje i ukrupnjavanje zemljišnih posjeda u cilju postizanja rentabilnosti koja je ugrožena kontinuiranim opadanjem cijena finalnih proizvoda. Tabela 3. Broj vlasnika poljoprivrednih imanja u EU u 2008. godini Godina 1995 1997 2000 2003 2005 2007 EU (27 zemalja) : : : 15021.03 14478.60 : EU (25 zemalja) : : : 9870.96 9687.83 : EU (15 zemalja) 7370.04 6989.13 6770.67 6238.96 5843.05 : Belgija 70.98 67.18 61.71 54.94 51.54 48.01 Bugarska : : : 665.55 534.61 : Češka Republika : : : 45.77 42.25 39.40 Danska 68.77 63.15 57.83 48.61 51.68 44.62 Njemačka 566.91 534.41 471.96 412.30 389.88 370.48 Estonija : : : 36.86 27.75 23.34 Irska 153.42 147.83 141.53 135.62 132.67 128.24 Grčka 802.41 821.39 817.06 824.46 833.59 : Španija 1277.60 1208.26 1287.42 1140.73 1079.42 : Francuska : : : 614.00 567.14 527.35 Italija 2482.10 2315.23 2153.72 1963.82 1728.53 1679.44 Kipar : : : 45.20 45.17 40.12 Latvija : : 140.84 126.61 128.67 107.75 Litvanija : : : 272.11 252.95 230.27 Luxemburg 3.18 2.98 2.81 2.45 2.45 2.30 Mađarska : : 966.92 773.38 714.79 626.32 Malta : : : 10.99 11.07 11.02 Holandija 113.20 107.92 101.55 85.50 81.83 76.74 Austrija 221.75 210.11 199.47 173.77 170.64 165.42 Poljska : : : 2172.21 2476.47 2390.96 Portugal 450.64 416.69 415.97 359.28 323.92 275.08 Rumunija : : : 4484.89 4256.15 :


16

Slovenija : : 86.47 77.15 77.17 75.34 Slovačka : : 71.04 71.74 68.49 68.99 Finska 100.95 91.44 81.19 74.95 70.62 68.23 Švedska 88.83 89.58 81.41 67.89 75.81 72.61 Velika Britanija 234.50 233.15 233.25 280.63 286.75 299.83 Norveška : : 70.74 58.23 53.00 49.94 Izvor: EUSTAT, 2008

Perspektiva u proizvodnji i općenito aktivnost na području govedarstva u bližoj i daljnjoj budućnosti će biti relativno stabilna u zemljama EU. Unazad desetak godina krenulo se i sa uzgojem goveda na ekološki prihvatljivima farmama. Ova grana stočarstva postaje iz godine u godinu sve atraktivnija i dobiva internacionalni značaj. Naredna tabela pokazuje tendenciju porasta uzgoja goveda na ekološkim farmama u zadnjih nekoliko godina. Tabela 4. Broj uzgajanih goveda na eko-farmama u zemljama EU Država/ godina 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Austrija 331.441 333.826 338.593 342.055 Belgija 44.506 20.732 29.677 32.190 30.116 33.422 37.897 Bugarska 329 395 Češka Rep. 100.304 67.956 115.192 Danska 150.512 144.977 133.279 125.200 122.760 132.147 Estonija 9.289 13.312 13.774 Španija 53.295 56.701 81.471 Finska 14.795 17.134 18.227 18.029 19.048 22.409 25.512 Francuska Grčka 7.760 14.219 14.776 22.900 22.292 25.104 Mađarska 8.661 7.926 8.747 Irska 21.950 24.450 Italija 164.536 189.806 215.022 222.516 222.725 Litvanija 6.616 3.843 15.997 19.964 Luxemburg 952 Latvija 10.037 21.439 55.319 50.530 Malta 0.00 0.00 Holandija 41.023 36.373 36.669 34.841 36.269 36.799 40.129 Norveška 18.649 18.533 18.881 20.311 Portugal 8.202 18.329 54.351 62.218 Rumanija 11.365 Švedska 92.304 91.515 95.936 Slovenija 13.098 14.539 14.464 17.488 Slovačka 8.786 12.761 20.133 28.922 V. Britanija 70.100 91.310 216.779 200.959 214.276 244.752 250.376 Izvor: EUROSTAT, 2008


17

S obzirom na fleksibilnost ekonomskih grupacija i stvaranje velikih integracijskih područja, napose u zemljama zapadne Evrope, uklonit će se mnoge zapreke u prometu, koje su do sada bile kočnica u proizvodnji i plasmanu navedenog proizvoda. Perspektiva u proizvodnji, a imajući u vidu i veličinu i kupovnu snagu potrošnog područja, daje mnogo jasniju orijentaciju subjektima i nosiocima proizvodnje goveđeg mesa. To će nesumnjivo djelovati i na adekvatan tretman govedarstva u nacionalnoj privredi. Zakoni tržišta i logika privrednog prosperiteta osigurat će govedarstvu kvalitetno novi položaj koji će omogućiti njegov daljnji razvoj u skladu s objektivnim nacionalnim potrebama.

Može se očekivati da će u govedarsku proizvodnju biti ulagana veća financijska sredstva i kapital, jer će to uvjetovati zakoni tržišta i težnja za profitom. S obzirom na rastuće značenje tog artikla na svjetskom tržištu posebno na povećanje njegove cijene, doći će i do njegove ekspanzije. Kako je perspektiva ulaganja kapitala u tu granu privrede dugoročna, neminovno je da bi on mogao stalno djelovati i iskoristiti postojeće rezerve u proizvodnji goveđeg mesa i tako mu osigurati prosperitet u daljnjem razvoju.

Interes za profitom i kapitalom promijenit će pasminsku strukturu goveda i izgraditi takve proizvodne pasminske tipove koji će najbolje odgovarati njegovim interesima u pojedinim zemljama i područjima svijeta. Uslijedit će i daljnja racionalizacija u proizvodnji s obzirom na mogućnosti koje tu postoje, kao što su: izgradnja velikih tovilišta, poboljšanje tehnologije prehrane i daljnja industralizacija tehnološkog postupka. Velike, a za sada nedostupne rezerve u proizvodnji goveđeg mesa nalaze se u neriješenim fiziološko-biološkim svojstvima goveda. U tom smislu biti će u interesu ulaganje finansijskih sredstava u znanstvena istraživanja kako bi se riješile te nepoznanice, kao što su povećanje plodnosti krava, tj. veći porod blizanaca i kontrola spola, proizvodnja što većeg broja muške teladi (posljednje se može uskoro očekivati).

Suvremena industrijalizacija tova goveda koja će maksimalno koristiti mehanizaciju i automatizaciju povećat će produktivnost rada. S obzirom na interes i stabilnost tržišta goveđeg mesa, može se očekivati da će prihodi zaposlenih u toj grani privrede biti izbalansirani sa prihodima u drugim zanimanjima. To će privući radnu snagu ka ovoj vrsti proizvodnje i djelovati kao stabilizirajući faktor, što do sada u mnogim zemljama nije bio slučaj.

Ako uvažimo perspektivna kretanja i parametre, te tendencije u proizvodnji i potrošnji goveđeg mesa, ta će grana privrede samo izmijeniti svoj položaj i osigurati adekvatniji položaj u nacionalnim privredama ondje gdje takvi odnosi nisu bili. Zemlje koje iz bilo kojeg razloga ne bi prihvatile navedeni pravac kretanja i objektivno


18

oslobodile materijalne snage i kapital da djeluju po logici zakona tržišta, došle bi do teškoća u toj djelatnosti. Uslijedila bi njihova izolacija od svjetskog tržišta, što bi se nepovoljno odrazilo na razvoj privrede u cjelini.

Goveđe meso kao prehrambeni proizvod poprima sve više univerzalno značenje na svjetskom tržištu i razvojni impulsi u nacionalnim privredama nisu mogući bez svjetskih i razvojnih faktora i stimulansa, posebno ne kod onih artikala za koje postoje uvjeti da se snažnije uključe u svjetsku podjelu rada. Dakle, treba uzimati u obzir pojave i tendencije na svjetskom tržištu, jer one imaju snažnu reperkusiju na nacionalnu proizvodnju, osobito u onim zemljama gdje je povećanje proizvodnje moguće i gdje nacionalno tržište ne može usmjeravati njen razvoj.

Treba istaknuti nužnost usklađivanja privrednih odnosa među pojedinim zemljama i prilagoditi ih objektivnom značenju tog artikla na svjetskom tržištu, kako bi mu se omogućila slobodnija razmjena u perspektivi. Proces razvoja i svjetsko značenje tog proizvoda izgradit će i neku vrstu multilateralnog instrumentarija koje će regulirati promet goveđeg mesa. U protivnom, došlo bi do štetnih posljedica u nacionalnim privredama, a takva nekomplementarnost dovodila bi do poremećaja u privrednim kretanjima, što nije nikome u interesu.

Također smo razmatrali i analizirali značenje goveđeg mesa na svjetskom tržištu i ukazali na njegovu važnost u nacionalnim privredama. 2.1. Značenje govedarstva za nacionalnu privredu

Poznate su teškoće koje naša zemlja ima s opskrbom

pojedinih živežnih namirnica, iako objektivno ima sve uvjete da ih proizvede u dovoljnim količinama za vlastite potrebe, a neke od njih i za inozemno tržište. Povremeno uvozimo gotovo sve vrste mesa, kao i veće količine mliječnih proizvoda. Posebno smo ovisni o uvozu znatnih količina biljnih i animalnih bjelančevinastih krmiva.

U rješavanju ovog problema napravljeni su solidni temelji izradom strategija na nivou države i lokalnih zajednica kojima su utvrđene smjernice i konkretni zadaci za intenzivniji razvoj poljoprivredne i stočarske proizvodnje u perspektivi.


19

Tabela 5. Brojno stanje goveda u Bosni i Hercegovini Godina / Indeks 1990 1996 Indeks

1996/90 2006 2007 Indeks 2007/06

broj goveda 873.605 500.957 57,3% 514.869 233.0001

467.986 226.0001

90,9%

proizvodnja mlijeka/000 t

662.385 312.0621

724.251 313.3301

109,3%

broj muženih krava

312.629 306.844 98,1%

1 podaci za Federaciju BiH Izvor: Agencija za statistiku BiH, Federalni zavod za statistiku

U razvijenim dijelovima svijeta stočarska proizvodnja predstavlja i do 70%, a samo govedarska proizvodnja 40-50% vrijednosti cjelokupne poljoprivredne proizvodnje. Prihvatimo li navedeni kriterij, onda u našoj zemlji stočarska proizvodnja predstavlja oko 50%, a govedarska 20-25% vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. Razlozi su za to poznati. Naime, godišnje po kravi proizvodimo u prosjeku 1.300–1.400 litara mlijeka, te 90-100 kg mesa, što je znatno manje nego u zemljama sa razvijenom poljoprivredom. Navedeni podaci ukazuju na niske kapacitete naše govedarske proizvodnje pa time i na nedovoljne količine raspoloživih mlijeka, mliječnih proizvoda i mesa. Tabela 6. Kategorije goveda privedena klanju, neto težina i randman

oktobar-decembar 2007 Zaklana stoka broj grla neto težina, t randman

Goveda ukupno 42.034 7.373,30 53,6 Telad 17.192 1.168,70 57,7 Junad 17.083 1.760,10 54,6 Ostala goveda 7.759 2.028,50 49,5

Izvor: Agencija za statistiku BiH, 2008

Ako se realizira usvojena strategija poljoprivredne proizvodnje, ne samo da bismo osigurali potrebe domaćeg tržišta, već bismo izvozili i znatne količine, što je od osobitog interesa za nacionalnu privredu i njen još dalji brži razvoj u perspektivi. Perspektiva u proizvodnji i općenito aktivnost na području govedarstva u bližoj i daljnjoj budućnosti apsorbirat će sve više ljudskih umnih i fizičkih sposobnosti. Ta će grana stočarstva postati atraktivnija, privući će više sredstava i radne snage i tako potencirati njenu specifičnu vrijednost, a time nacionalni i internacionalni značaj.


20

S obzirom na naš položaj, intenzivni razvoj, prostor i vrijeme u kojem se nalazimo, treba računati da će kupovna moć našeg stanovništva brzo rasti. To znači da će rasti i kapaciteti potrošnje uopće, a posebno animalnih živežnih namirnica. Ta činjenica ukazuje na ozbiljnost zadataka koji stoji pred nama i na čijem rješavanju treba intenzivno raditi, koliko zbog podmirenja vlastitih potreba, gotovo isto toliko zbog uključivanja navedenih proizvoda ka izvozu u druge zemlje.

21

TRŽIŠTE – REGULATOR I DETERMINATOR PROIZVODNJE GOVEĐEG MESA

U posljednje vrijeme očituju se značajne promjene na svjetskom tržištu posebno u proizvodnji goveđeg mesa. Takve kvalitativne i kvantitativne promjene zahtijevalo je i nametalo svjetsko tržište. Kvalitetno novo stanje očituje se sa stajališta proizvodnje, potrošnje, strukture prehrane, s nacionalnog i svjetskog stajališta, itd. Novonastalo stanje na tržištu mesa goveda dovelo je taj artikal u centar pažnje nacionalne poljoprivrede i ima veliki utjecaj na kreiranje i izgradnju ekonomske politike jedne zemlje. Za taj novonastali problem zainteresirani su proizvođači i potrošači, pa mu i ta činjenica daje prioritetno mjesto u stočarskoj proizvodnji. Otuda i diskusije koje se u posljednje vrijeme vode u stručnim i privrednim krugovima. Problem proizvodnje zaoštren je kako u zapadnoevropskim razvijenim zemljama, tako i u onima u razvoju. U prvima, zbog toga što je potrošnja često veća od domaće proizvodnje, a u drugima, nacionalna privreda želi iskoristiti konjunkturu na tržištu i maksimalne mogućnosti proizvodnje s naglaskom na povećanje izvoza, što opet ima odraza na cjelokupnu privredu. Navedeno stanje dovelo je proizvođače goveđeg mesa u specifičan položaj. Zahtjevi tržišta da se poveća volumen proizvodnje i poboljša kvalitet mesa traže korjenite izmjene postojećih navika u proizvodnji. U mnogo slučajeva treba intenzivnije vršiti smjenu i poboljšanje postojećeg pasminskog sastava. Nužna je i promjena strukture unutar fonda goveda, naročito u kategoriji tovljenika. Umjesto tova teladi prelazi se na tov starijih kategorija goveda – mlade junetine radi većeg iskorištenja kapaciteta proizvodnje. Zahtijeva se i veći stajski prostor prilagođen industrijskom načinu proizvodnje. Veliki se zahtjevi postavljaju za suvremenim načinom prehrane u tovu, a to se vrlo intenzivno održava na industriju stočne

3


22

hrane kao relevantan faktor suvremene proizvodnje goveđeg mesa. Ta se proizvodnja, dakle, temelji na dostignućima nauke, bez čije primjene ne može doći do željenih rezultata u proizvodnji. Nova tehnologija i primjena znanja u tovu goveda nastoje se proširiti na sve proizvođače kako na društvenom tako i na privatnom sektoru. Primjena te tehnologije u širim nacionalnim razmjerama utjecat će na masovnu proizvodnju i obuhvatiti maksimalan broj grla sposobnih za tov. Spomenuti će se cilj ostvariti samo ako su proizvođači materijalno zainteresirani. Taj faktor treba imati posebno na umu, to više što materijalna stimulacija za proizvođače mora biti fiksirana na dugi rok, jer to zahtijeva karakter spomenute proizvodnje. Faktor koji će imati važan utjecaj na kvalitativne i kvantitativne promjene u povećanju proizvodnje mesa jeste i veličina proizvodne jedinice – tovilišta. U društvenom sektoru potrebno je organizirati samostalne, specijalizirane tovne pogone. Samo preko njih može se racionalizirati proizvodnja i povećati produktivnost rada. U privatnom sektoru neophodno je selekcionirati proizvođače i preferirati one koji imaju materijalnu bazu za veću proizvodnju goveđeg mesa. Nužno je kooperacijom obuhvatiti što veći broj proizvođača i tako dati novi kvalitet toj proizvodnji. Težište je, dakle, na selektivnosti nosilaca proizvodnje i okrupljivanju proizvodnih jedinica. Pri tome treba imati na umu zainteresiranost i perspektivu radne snage u tom sektoru koja mora imati jasnu situaciju, veće efekte i materijalnu podršku u toj proizvodnji. Trenutno stanje predstavlja bitne elemente za integraciju i kooperaciju proizvodnje mesa. Ono nam ukazuju na značaj i važnost proizvodnje goveđeg mesa u nacionalnoj privredi. Potrošači su drugi važan faktor koji utječe na proizvodnju goveđeg mesa. I na tom sektoru zbivaju se kvalitetnije promjene.

Potrošače u prvom redu interesira količina, kvalitet i cijena proizvoda. Uzme li se u obzir da u strukturi prehrane približno 30% izdataka pripada potrošnji mesa, onda to najbolje pokazuje koliko značenje za potrošače ima taj artikl. Cijena je, međutim, odlučujući faktor za potrošače i proizvođače. Tu dolazi do sukoba njihovih interesa. I to je jedan od faktora koji izaziva u svijetu velike diskusije i ima svoje zastupnike na jednoj i na drugoj strani, pa se taj problem razmatra u nacionalnim privredama sa suprotnih stajališta. To ga također postavlja u centar razmatranja kad je riječ o njegovoj proizvodnji i potrošnji te važnosti za nacionalnu privredu.

Činjenica je, međutim, da posljednjih godina cijena mesa značajno raste. Tako veliko povećanje nisu predvidjeli ni najveći optimisti. Posljednjih godina računa se da je cijena mesa goveda na evropskom tržištu porasla u prosjeku za oko 25 - 30%. Smatramo da bi naše efikasnije uključivanje u svjetsku privrednu razmjenu

Tržište - regulator i determinator proizvodnje goveđeg mesa

23

snažno djelovalo na povećanje produktivnosti u toj grani proizvodnje. Tendencije intenzivne razmjene sa svjetskim tržištem mesa goveda nametnut će reviziju troškova proizvodnje i prilagođavanje svjetskoj produktivnosti tog artikla. Budući da će svjetska produktivnost na taj način sve više utjecati na nacionalnu privredu, to je najbolja garancija da će pravac razvoja ići tim putem. Prema tome, parametri proizvodnje na svjetskom tržištu sve više će vrijediti i za reguliranje proizvodnje goveđeg mesa na domaćem tržištu. U prvo vrijeme mogu se očekivati oscilacije u proizvodnji, osobito u potrošnji.

Privredna politika Bosne i Hercegovine suočit će se s potrebom izgradnje adekvatnog instrumentarija koji će neutralizirati oscilacije u proizvodnji i osigurati njen razvoj u pravcu koji je zacrtala privredna reforma.

Ukoliko Bosna i Hercegovina želi strateški utjecati na volumen povećanja proizvodnje mesa goveda, to se može ostvariti značajnim ulaganjem kapitala u tu granu privrede. U pravilu on se ulaže u one grane privrede koje mu osiguravaju prosječnu stopu akumulacije. Prema tome, doći će do ulaganja sredstava u proizvodnju goveđeg mesa samo onda ako ima izgleda za odgovarajući materijalni interes. Da bi se ta proizvodnja aktivirala prema postojećim mogućnostima, treba o tim faktorima neprestano voditi računa. Na tom putu razvoja ne bi nas smio zadržati porast troškova proizvodnje, koji je neminovan, jer je neovisan od proizvođača mesa. On je posljedica niza faktora, a usko je povezan sa sredstvima za proizvodnju kod kojih također postoji tendencija porasta cijena na svjetskom i nacionalnom tržištu.

Poskupljenje mesa uopće, a posebno goveđeg mesa, posljednjih godina nije samo posljedica razvoja proizvodnje i potrošnje. Standard stanovništva i povećani prihodi imaju veliki utjecaj na povećanje cijena i elastičnost potrošnje i potražnje. To je nadalje, utjecalo i na troškove proizvodnje i reakciju proizvođača na cijene goveđeg mesa na svjetskom tržištu. Koeficijent elastičnosti potrošnje i potražnje također se kreće u pravcu veće potrošnje goveđeg mesa.

Mišljenje da je samo nedovoljna ponuda dovela do povećanja cijene goveđeg mesa, ne može se braniti u posljednje vrijeme. To demantiraju događaji na evropskom tržištu. Potrošnja mesa po stanovniku porasla je svuda u Evropi.

Povećana potrošnja normalno uzrokuje i povećane cijene. Ali kako je porasla potrošnja, to znači da je porasla i proizvodnja, odnosno ponuda toga artikla. Ponuda je uvijek bila više-manje dovoljna u svim zemljama, no unatoč tome porasla je i cijena. Ponuda goveđeg mesa bila je ili domaće proizvodnje ili (u zemljama


24

koje nisu imale dovoljno mesa iz vlastite proizvodnje) iz uvoza. Na tržištu ga je uvijek bilo dovoljno, ali uz povećane cijene. Porast cijena nije se mogao zaustaviti ni u jednoj zemlji, bez obzira da li je ponuda regulirana domaćim ili uvoznim količinama. To je najbolji dokaz da nisu samo ponuda i potražnja faktori koji isključivo reguliraju cijenu goveđeg mesa.

Prihodi stanovništva u posljednje vrijeme osnovni su regulator povećanja potrošnje i cijene mesa. Kako je prihod povećan gotovo u svim zemljama, to je i potrošnja tog artikla znatno povećana, što je utjecalo na povećanje cijene. Veći prihodi su, dakle, stimulirali potrošnju, naročito u industrijski razvijenim zemljama, gdje je, inače potrošnja tog artikla razmjerno visoka. Također, veći prihodi utječu i na povećanu potrošnju pa i kod njegove veće cijene. Kod većeg standarda potrošači manje reagiraju na povećanje cijena i troše, dakle, povećane količine goveđeg mesa bez obzira na njegovu cijenu. 3.1. Utjecaj tržišta na promjene kvalitete animalnih proizvoda

Napredak nauke i tehnike u svijetu, zatim razvoj proizvodnih

snaga i materijalnih dobara progresivno utječu na sve ljudske djelatnosti. Taj se razvoj očituje i na tržištu prehrambenih artikala koji se sve više prilagođavaju zahtjevima i željama potrošača. Te se promjene odražavaju i na njihovom kvalitetu, vršeći stalan utjecaj na proizvodnju prehrambenih artikala, bilo u industriji ili u poljoprivredi. Poznavanje tih kretanja odlučujuće je za ekonomiste i poljoprivredne stručnjake, a osobito je važno poznavanje njihova međusobnog uticaja na proizvodnju i potrošnju. Utjecaj tržišta na proizvodnju animalnih proizvoda u posljednje vrijeme dolazi sve više do izražaja u kvaliteti tih artikala.

Tendencije promjena u kvalitetu prehrambenih artikala posljedica je većeg standarda u strukturi prehrane. Te se promjene očituju naročito u potrošnji mesa pojedinih vrsta domaćih životinja. Struktura prehrane sve se više mijenja u pravcu veće potrošnje animalnih artikala, a manje potrošnje energetskih hraniva. Unutar potrošnje animalnih artikala sve više dolazi do diferencijacije njihovog kvaliteta. Potrošači razvijenih tržišta koncentriraju potražnju na animalne visokovrijedne artikle. U zemljama izrazito visokog standarda tendencija je na veću potrošnju mesa goveda i peradi, a manju mesa svinja. Takav pritisak potrošača usmjerava proizvodnju mesa određenog kvaliteta i prisiljava je da se prilagodi zahtjevima tržišta. Posljedica toga je da se u posljednje vrijeme u razvijenim zemljama, naročito u SAD, tove goveda na industrijski način, ujednačene kvalitete, određenog postotka masnoće mesa


25

kako bi se zadovoljili zahtjevi potrošača za visokovrijednim kvalitetima goveđeg mesa.

Promjene se vide i u poboljšanju prehrane ostalim artiklima animalnog porijekla. Najzapaženija je promjena u posljednje vrijeme u velikom povećanju potrošnje animalnih artikala po glavi stanovnika. Do tih je promjena došlo u svim razvijenim zemljama. Najveća porast je u potrošnji mesa, posebno u povećanju potrošnje njegovih mršavih dijelova. Tendencija porasta potrošnje osjeća se i kod drugih animalnih proizvoda kao što su jaja, ali ne tolika kao što je s potrošnjom mesa. Trend potrošnje kreće se u pravcu potražnje skupljih artikala, tj. kvalitetnih dijelova mesa, naročito goveđeg mesa.

Gotovo u svim zemljama proizvodnja se orijentira prema zahtjevima tržišta. Snažno se povećavala proizvodnja za tržište, a smanjili izvori opskrbe iz naturalne proizvodnje. Tržište postaje sve više odlučujući faktor koji determinira proizvodnju, naročito njen volumen i kvalitet. Ono utječe na pravac proizvodnje izrazito kvalitetnih vrsta mesa, određenog ukusa i izjednačene svježine, visokog homogeniteta, općenito traži proizvod tačno određenog kvaliteta klasificiranog standardima u pojedinim zemljama. Preobražaj se očituje i u preradi tih artikala, u pakovanju, transportu i dostavi do potrošača. To je nadalje utjecalo i na opremu trgovačke mreže i domaćinstva sa ciljem da se svrsishodnije i racionalnije koriste ti artikli. Veliki je ulogu pri tome odigrala i industrija prerade koja stavlja potrošačima na raspolaganje artikle za neposredno uživanje. Tržište, dakle vrši snažan utjecaj ne samo na agrarnu proizvodnju i kvalitet proizvoda već i na snažnu promociju filozofije HACCP pristupa problemu higijene i zdravstvene ispravnosti namirnica. Duboko se nadamo da će u bliskoj budućnosti primjena HACCP sistema za svakog građanina Bosne i Hercegovine biti dio životne filozofije o vlastitom zdravlju. Zahtjevi potrošača za kvalitetom proizvoda u razvijenim zemljama uglavnom su osigurani nacionalnim standardima. U posljednje vrijeme sve više se kreiraju i međunarodni standardni kvaliteta, čemu teže nacionalne privrede. To je uvjetovano općim kretanjem razvoja i potrošnje međunarodne podjele rada.

Suvišno je isticati nužnost poznavanja stanja, promjena i tendencija kretanja u razvoju potrošnje prehrambenih artikala. To je postulat bez kojeg se ne može uspješno poslovati. U velikoj mjeri to vrijedi i za nacionalno tržište. U zemljama s razmjerno nižim standardima zahtjevi potrošača nisu tako oštro izdiferencirani, iako se kreću u navedenom pravcu. U zemljama visokog standarda, zahtjevi potrošača su dominantni i direktno utječu na proizvodnju. Proizvođači prehrambenih artikala moraju poznavati to stanje. To je


26

uzrok zašto ispitivanje, proučavanje i praćenje tržišta postaje sastavni dio poslovnog uspjeha u proizvodnji.

Prošlo je vrijeme kada su proizvođači mogli proizvoditi po svojoj želji i bez teškoća plasirati artikle na tržištu. Razvijeno tržište danas ima definirane zahtjeve za strukturom proizvoda i njihovim kvalitetom. Proizvođači se moraju prilagoditi tim zakonima tržišta. O njihovoj fleksibilnosti na tržištu ovisi njihov prosperitet. 3.2. Tendencije razvoja potražnje goveđeg mesa

Analizirajući tržište goveđeg mesa, nemoguće je mimoići

proizvodnju animalnih artikala u cjelini. Posebno to vrijedi za mlijeko i važnije vrste mesa.

U zemljama zapadne Evrope kapacitete proizvodnje mesa goveda determiniraju u prvom redu kapaciteti proizvodnje mlijeka. Međutim, već danas se opaža tendencija za proširenjem i povećanjem proizvodnje mesnog tipa goveda, kako po broju tako i po kapacitetima proizvodnje po grlu. U tom pravcu odvija se govedarska proizvodnja u nekim prekomorskim zemljama, naročito u SAD, gdje je potražnja za mesom goveda unatoč visoke potrošnje vrlo visoka. Razmatrajući tržište goveđeg mesa, općenito govedarsku proizvodnju s iznijetog aspekta, nemoguće je izolirano tretirati tržište razvijenih zemalja, naročito onih s razvijenom govedarskom proizvodnjom. Budući da veliki dio svijeta oskudijeva u animalnim proizvodima, može se pretpostaviti da će razvijene zemlje težiti da značajno povećaju proizvodnju i stvore realne pretpostavke za plasman svojih proizvoda na svjetskom tržištu. Proces je sličan i kod drugih proizvoda, pri čemu se ne smiju zaboraviti komparativni troškovi proizvodnje. To su faktori koji će utjecati i na povećanje volumena proizvodnje goveđeg mesa.

Iako je volumen proizvodnje mesa iz postojećeg broja goveda u razvijenim zemljama Evrope relativno velik, on još uvijek nije u skladu s realnim mogućnostima. Postojeće se rezerve nastoje aktivirati mjerama agrarne i ekonomske politike.

Da bi se mogle sagledati i ocijeniti tendencije razvoja tržišta goveđeg mesa, potrebno je razmotriti i odnose s ostalim vrstama mesa. U zemljama zapadne Evrope, kao glavnom i najvećem uvozniku goveđeg mesa potrošnja je u posljednjih deset godina znatno porasla. Smatra se da 20-25% povećanih količina otpada na porast stanovništva, a 75-80% na porast potrošnje po stanovniku godišnje. Porast potrošnje posljedica je povećanog dohotka.

Porast potrošnje pojedinih vrsta mesa ovisan je o više faktora. Posebno značenje imaju odnosi cijena između pojedinih vrsta mesa, a cijena je uvjetovana produktivnošću rada i troškovima njihove


27

proizvodnje. Daljnji je odlučujući faktor za potrošnju mesa kvalitet tog artikla. Sve će se više tražiti visokovrijedni dijelovi mesa za pečenje koji će imati što manje masti. Tu na prvom mjestu dolazi meso mladih goveda.

Budući da je cijena veoma važan faktor koji utječe na potrošnju mesa, bez obzira na dohodak, analizirat ćemo neke elemente i odnose u proizvodnji pojedinih vrsta mesa.

Proizvodnja goveđeg mesa se odvija u drugim uvjetima. Ona također poprima forme industrijske proizvodnje. Sve se više temelji na koncentratima, ali se još uvijek troše velike količine voluminoznih krmiva. Zbog, prije svega, navedenih razloga njen je volumen ograničen. Gdje je relativno nizak i srednji standard, potrošnja je podjednaka i troše se artikli kojih ima na tržištu. Potrošači nisu mnogo izbirljivi. Međutim, gdje je standard visok, zahtjevi potrošača sve se više usmjeravaju na kvalitet. Svi se više usmjeravaju na kvalitet, a zahtjevi se potrošača koncentriraju na kvalitetno meso goveda. Dakle, što je veći standard potrošača, to su veći zahtjevi za ovim artiklom.

Da bi se mogle predvidjeti tendencije razvoja cijena važnijih vrsta mesa, nužno je analizirati faktore koji bitno utječu na njihovo kretanje. Glavni faktori koji odlučuju o razvoju cijena jesu svakako potražnja i prihodi potrošača. Ta dva elementa možemo izraziti razvojem odnosa cijena. Iako je cijena mesa goveda relevantan faktor za volumen potrošnje, očekuje se da će povećani prihodi stimulirati potrošnju tog artikla, bez obzira što će mu cijena i dalje rasti. Dakle, bez obzira što se potrebe za animalnim proizvodima mogu podmiriti i drugim vrstama mesa, pritisak na potrošnju goveđeg mesa, posebno njegovih kvalitetnih dijelova, i u perspektivi će biti sve veće. Hoće li se proizvodnja moći prilagoditi tim zahtjevima? U tu svrhu treba analizirati faktore koji će utjecati na njezinu stimulaciju i faktore koji mogu uzrokovati da se volumen proizvodnje teže prilagodi kapacitetima potrošnje.

Obim proizvodnje goveđeg mesa u prvom redu ovisi o broju raspoložive teladi za tov i njihovoj cijeni. U postojećoj konstelaciji poznato je da se u BiH ne raspolaže dovoljnim brojem teladi za navedenu svrhu. Povećanje njihova broja dovodi i do drugih problema, o kojima je bilo riječi. Naročito je problem cijena teladi u posljednje vrijeme. Proizvođači mesa nastoje obuhvatiti svu raspoloživu telad za tov, ali do one težine do koje imaju najviše materijalnog interesa. Fleksibilnost potrošača goveđeg mesa na tržištu danas je takva da je teško sa sigurnošću odrediti težine tovljenika s najrentabilnijim poslovanjem. Veća tjelesna masa tovljenika zadovoljila bi količinski veće potrebe na tržištu. Međutim, pitanje je da li bi zadovoljila kvalitetne zahtjeve potrošača. Posebno


28

je pitanje da li veća tjelesna masa uvijek zadovoljava interese proizvođača. Potrošači s visokim standardom sve više traže kvalitetno meso teladi. Proizvođači u postojećim prilikama visokog standarda tendiraju tovu teladi do težine 200-250 kg. Takav im tov u postojećoj situaciji na tržištu omogućuje relativno veće zarade nego onaj kod težine junadi 400-600 kg. Visoki standard traži takvo meso, pri čemu nije glavna cijena. Vrijeme dužeg tova unosi nesigurnost i rizik u poslovanju za proizvođače, a konačno nisu sigurni da će u takvim prilikama postići i veću zaradu. Tehnologija i fiziologija takvih tovljenika u korelaciji je sa većim troškovima. Evidentno je da se sukobljavaju interesi proizvođača sa zahtjevima tržišta kad je u pitanju obim proizvodnje. Međutim, proizvođači udovoljenjem zahtjevima potrošača visokog standarda potenciraju još više tu suprotnost.

Takvo stanje na tržištu ograničava većim prihodima i promjenom strukture prehrane-a može se očekivati i u perspektivi ograničenje inače mogućeg povećanja volumena proizvodnje goveđeg mesa.

Na obim proizvodnje utječu i faktori produktivnosti i troškovi proizvodnje. Pri tome stočna hrana ima važnu ulogu. Prema općoj ocjeni tržište raspolaže dovoljnim količinama stočne hrane, naročito u razvijenoj međunarodnoj podjeli rada kao što je danas. Voluminozna i sočna krmiva vezana su više na nacionalna tržišta, a koncentrati-stočne žitarice i biljna bjelančevinasta krmiva dobavljaju se na međunarodnom tržištu. Budući da proizvodnja mesa poprima sve više karakter industrijske proizvodnje, to se i koncentrati sve više upotrebljavaju. Za to ima više razloga. Težište je na intenziviranju tova goveda i proizvodnje kvalitetnog mesa. Uvjeti tehničke i tehnološke mogućnosti jednostavniji su u proizvodnji i spremanju koncentrata nego voluminoznih i sočnih krmiva. Osobito su teškoće oko spremanja dovoljnih količina voluminoznih i sočnih krmiva za vrijeme zimskog perioda. To je u direktnoj vezi s upotrebom relativno veće radne snage, s odgovarajućom mehanizacijom, opremom, konzerviranjem, prostorom za spremanje, itd. To, nadalje, od svakog pojedinog proizvođača zahtijeva upotrebu znatnih investicionih sredstava. I uz najsavjesniju manipulaciju voluminoznim i sočnim krmivima postotak gubitaka hranjive vrijednosti znatno je veći (15-25%) nego kod koncentrata. Izuzetak čine pašnjačka područja s povoljnim klimatskim uvjetima u vrijeme vegetacije, gdje voluminozna krmiva imaju bitnu ulogu i u proizvodnji goveđeg mesa.

Posljednjih godina sve više raste udio koncentrata u tovu goveda. U perspektivi se očekuje daljnje njegovo povećanje. Smatra se da se danas u zemljama zapadne Evrope troši oko 20%


29

koncentrata u tovu goveda. U toku idućih nekoliko godina računa se da će se njegovo učešće povećati na 40-50%.

Suvremena tehnologija uveliko će utjecati na povećanje volumena proizvodnje stočnih žitarica po jedinici površine. To će se odraziti i na njihovu cijenu. Očekivani pad cijena stočnih žitarica stimulirat će njihovu potrošnju. Pri tome ima vidnu ulogu industrija stočne hrane, koja može dati kompletne, kvalitetne obroke za bilo koju granu stočne proizvodnje, pa tako i proizvodnju goveđeg mesa. Dakle, prednosti su koncentrata da se na manjem prostoru, većom uštedom radne snage, u kraćem vremenskom periodu, manjim angažiranjem investicionih sredstava, proizvodnja mesa racionalizira i proizvodi bolja kvalitet. Ali, treba imati na umu da će i u perspektivi voluminozna i sočna krmiva prema datim mogućnostima i prilikama imati vidno značenje.

Poznato je da su prihodi poljoprivrednih radnika i u razvijenim zemljama niži od prihoda radnika u drugim granama privrede, naročito u industriji. To je jedan od razloga što dolazi do njihove migracije iz poljoprivrede u industriji. U poljoprivredi ima sve manje radne snage, pa se zbog toga traže forme proizvodnje koje će angažirati manje radne snage. Naročite se promjene zbivaju kod manjih proizvodnih jedinica, obiteljskih proizvođača, koji još uvijek igraju veliku ulogu u proizvodnji mesa evropskih zemalja. Oni prestaju biti naturalni proizvođači, sve više proizvode za tržište pa nastoje kalkulirati troškove radne snage prema uvjetima na tržištu.

Teško je pretpostaviti u bližoj perspektivi da će se u zemljama s malim proizvodnim jedinicama smanjiti troškovi upotrebe radne snage po jedinici proizvoda goveđeg mesa, pa će taj faktor biti i dalje značajan u povećanju troškova proizvodnje. Postoje tendencije da se u zemljama zapadne Evrope razviju specijalizirani tovljači goveda. Međutim, prema današnjoj situaciji teško se može očekivati da bi oni poprimili karakter industrijske proizvodnje u većoj mjeri. Struktura posjeda, navike i drugi faktori u tim zemljama koče takav razvoj. On se neće moći zaustaviti i predstavljat će duži proces njegova ostvarenja. Prodor kapitala u tu granu privrede pod jednakim uvjetima kao i u drugoj proizvodnji, ubrzat će okrupljivanje proizvodnih jedinica.

I pored iznijetih činjenica može se očekivati da će u budućnosti tehnički, organizacijski, tehnološki i uzgojno-selekcijski faktori imati utjecaj na povećanje volumena i pojeftinjenje troškova proizvodnje. Treba imati na umu da će doći i do izrade boljih, kvalitetnijih krmnih smjesa, s boljim stimulansima koji će dati veće efekte u proizvodnji. Veliko će značenje imati i uzgojno-selekcijski rad sa svrhom izgradnje kvalitetnijih tipova za proizvodnju mesa, kod kojih će se očitovati brži prirast i veći volumen proizvodnje po


30

grlu. Tehnologija će u perspektivi dati i nova rješenja u metodama tova pojedinih kategorija tovljenika. Poboljšanje kvaliteta reprodukcije, pri čemu će način prehrane, držanja i higijene imati veliki utjecaj. Svi ti faktori kriju u sebi veće ili manje rezerve za čije će iskorištavanje nauka naći rješenje. U doglednoj budućnosti navedene bi mjere mogle povećati potencijal proizvodnje za 10 - 15%.

Razmatrajući stanje na tržištu, posebno proizvodnju goveđeg mesa, uočava se veći broj faktora koji ograničavaju i poskupljuju proizvodnju tog artikla. Odlučuje broj teladi, njihova pasminska struktura i cijena na tržištu. Tu se uključuje i poskupljenje radne snage. Ta dva faktora osnovna su i utječu na volumen i povećanje cijene tom mesu. Pri tom, faktor potražnje i povećani dohodak, dakle, veći standard potrošača, stimulativno će djelovati u navedenom pravcu kao glavni determinator cijene tog artikla.

Tendencije na povećanje volumena proizvodnje stočne hrane i pada njihove cijene na tržištu mogle bi povoljno djelovati na volumen i smanjenje troškova proizvodnje. U istom pravcu kreće se organizacija, tehnologija i uzgojno-selekcijski rad. Iako će u tim aktivnostima doći do racionalizacije, ne može se očekivati pojeftinjenje proizvodnje troškova jer će ta racionalizacija biti neutralizirana poskljupljenjem drugih sredstava o kojima ovisi ta proizvodnja, a koje čine sastavni dio strukture troškova.

Konfrontiramo li faktore koji utječu na poskupljenje i pojeftinjenje proizvodnje mesa goveda, na mogućnosti proizvodnje i kapacitete potrošnje, razvoj tržišta i razvoj standarda, možemo očekivati konstantni lagani porast cijene tom artiklu. Supstitucijom drugih vrsta mesa može doći do oscilacije u potrošnji goveđeg mesa i kolebanja cijena na tržištu, ali trend razvoja njegove potrošnje i cijena ne može se bitno izmijeniti. 3.3. Ciklusna i sezonska kolebanja proizvodnje i potrošnje

mesa na tržištu

Na tržištu se u određenim vremenskim intervalima pojavljuju veće ili manje količine agrarnih proizvoda. Obim ponude uvjetovan je u pravilu mogućnostima proizvodnje, ali na to utječu i faktori izvan proizvodnje. Osnovni regulator tih kretanja jesu cijene artikala u datom momentu. One su podvrgnute utjecaju velikog broja faktora, a odlučujuća je ponuda i potražnja.

U proizvodnji mesa postoje također određene zakonitosti koje

su determinirane njenim specifičnostima. Osnovna joj je karakteristika da se volumen proizvodnje ne može brzo, u kratkim


31

vremenskim intervalima, prilagoditi zahtjevima tržišta. Njima se najbrže prilagođava proizvodnja mesa peradi, zatim svinja, a najsporije goveda. To je uvjetovano i biološkim osobitostima pojedinih vrsta domaćih životinja.

Ciklus goveda traje, međutim, mnogo duže i iznosi 6-7 godina. U zemljama industrijskog tova goveda koji je neovisan o površinama, gdje se stočna hrana nabavlja na tržištu, volumen proizvodnje lakše se prilagođava potrebama potrošnje. U takvim prilikama kolebanja su na tržištu manja. U zemljama gdje je tov goveda ovisan u velikoj mjeri o voluminoznim i sočnim krmivima, volumen proizvodnje teže se prilagođava zahtjevima potrošnje i ovisi o žetvi stočne hrane. U nerodnim godinama junice predviđene za uzgoj ne pripuštaju se, a krave s manjom proizvodnjom mlijeka izlučuju se iz uzgoja prije vremena. U takvim godinama broj plotkinja opada, a povećava se broj klanja. Rezultat je padanje cijena goveđem mesu na tržištu. To utječe i psihološki na proizvođače pa oni pesimistički ocjenjuju razvoj tržišta i ograničavaju uzgoj teladi. U uvjetima rodne godine stočne hrane povećava se broj plotkinja. Ostaje manje grla za klanje pa je i količina mesa na tržištu manja. Tada cijena goveđeg mesa raste. Proizvođači koji mogu izbjeći ograničenje broja teladi za uzgoj i plotkinja, uopće u tim uvjetima, u daljnjem periodu u mogućnosti su da iskoriste konjunkturu na tržištu i egaliziraju uvećane troškove proizvodnje u nerodnim godinama.

Ciklusna zbivanja imaju veliki utjecaj na proizvodnju. Kod ovih vrsta mesa gdje je period ciklusa kraći proizvodnja se brže prilagođava potrebama tržišta. U zemljama sa značajnom proizvodnjom mesa goveda takve pojave dovode do velikih teškoća u cjelokupnom govedarstvu, pa i u nacionalnoj privredi u cjelini. Posebno to vrijedi za one zemlje koje izvozom tog artikla ostvaruju velika devizna sredstva. Budući da govedarska proizvodnja ima značenje i za druge grane proizvodnje, posebno za industriju prerade mesa, kože, itd., takve depresije dovode do velikih teškoća u tim djelatnostima. Značajno je istaći da Bosna i Hercegovina nema etabliranu agrarnu politiku tako da faza ciklusa koja pogađa fond plotkinja i znatno smanjuje njegov broj negativno se odražava na proizvodnju goveđeg mesa s tolikim intenzitetom da se ona ne može više oporaviti za slijedećih nekoliko godina, pa i uz velike napore u tom pravcu. Ciklusi goveda uglavnom su redovna pojava s različitim trajanjem i različitim intenzitetom djelovanja.

Djelovanje ciklusa goveda nastoji se neutralizirati raznim mjerama, ovisno o mjerama agrarne politike pojedinih zemalja. Karakteristika zemalja zapadne Evrope s razvijenom govedarskom proizvodnjom pokazuje blaže djelovanje ciklusa. To se postiže


32

poduzimanjem adekvatnih mjera da se sačuva fond plotkinja. Ali ni te mjere ne mogu odstraniti njegovu pojavu.

Pored ciklusa koji traju duže vrijeme pojavljuju se i sezonska kolebanja unutar godine. Ta su kolebanja vidljiva sa stanovišta proizvodnje i potrošnje. Sezonska kolebanja u proizvodnji tokom godine uzrokovana su načinom i mogućnostima prehrane, kao i kategorijom goveda za klanje.

Ako se goveda tove na industrijski način krmom koja se nabavlja na tržištu, takva su kolebanja minimalna. Međutim, pri tovu na paši kolebanja pokazuju velike oscilacije. Pri tovu za vrijeme pašnog perioda dolaze na tržište veće količine goveda po relativno nižim cijenama jer su i troškovi proizvodnje manji. U toku zime i proljeća troškovi su u proizvodnji veći, pa je i cijena na tržištu veća. Kolebanja uvjetovana sezonskim načinom proizvodnje u toku godine nisu tako velika, ali se ipak ne mogu izbjeći. U toku jeseni i zime najviše se nude za klanje krave, junice i volovi, dok je njihova ponuda u proljeće i ljeti znatno niža. Ta struktura ponude ima uticaja i na cijene. Cijene su najveće ljeti jer je tada i ponuda najniža. One su manje u jesen i zimi jer su ponude goveda za klanje veće. Opadanje cijene u jesen i zimi neutralizira se većom potrošnjom u tom periodu, ali ipak ona ne može biti nezabilježena na tržištu.

Kolebanja cijena i količina goveđeg mesa uzrokuje i neravnomjerna potrošnja u toku godine. Na to utječu i klimatske prilike u pojedinim zemljama. Zemlje s razvijenom turističkom privredom troše goveđeg mesa više u toku ljetnih mjeseci. Smatramo da Bosna i Hercegovina u ovom pogledu ni približno ne koristi svoje turističke potencijale. Nasuprot tome u zemljama gdje je razvijen zimski turizam potrošnja je veća u to vrijeme. Faktor turizma toliko je značajan da ga zainteresirane zemlje moraju uzimati u obzir. O njemu vode računa kako zemlje sa velikim prilivom tako i one sa odlivom turista. Kako je turizam u posljednje vrijeme poprimio masovni karakter, to su i njegovi utjecaji na potrošnju mesa evidentni. Nacionalni običaj u prehrani i pojedine manifestacije imaju također utjecaja na kolebanje ponude i cijene na tržištu. 3.4. Prekomorski proizvođači goveđeg mesa i svjetsko tržište

Svjetsko tržište goveđeg mesa na može biti sagledano dok se ne sagleda utjecaj velikih prekomorskih proizvođača tog artikla na svjetske kapacitete potrošnje. Među najveće proizvođače mesa goveda za svjetsko tržište ubrajaju se Argentina, Australija, Brazil i Novi Zeland. Te zemlje podmiruju približno 80% uvoza goveđeg mesa u Evropi. Potrošno područje Evrope upućeno je na te zemlje jer


33

ga ne može dobiti u dovoljnim količinama iz drugih izvora, naročito ne iz susjednih evropskih zemalja. Pritisak tako velikih količina iz prekomorskih zemalja snažno utječe na formiranje cijena tom artiklu u potrošnom području, iako ga po kvalitetu ne zadovoljava. Proizvodnja mesa u tim zemljama oscilira s tendencijom porasta ukupne proizvodnje. Istovremeno raste nacionalna potrošnja koja se pokušava ograničiti raznim mjerama. I to su faktori koji otežavaju da se proizvodnja po kvalitetu prilagodi zahtjevima suvremenih potrošača. Iako se teži da se proizvodnja goveđeg mesa u tim područjima industrijalizira i učini neovisnom o površinama, ona se tamo ipak odvija u specifičnim uvjetima i mnogo ovisi o pašnjačkim površinama i klimatskim prilikama. Kako, međutim, ta dva faktora uglavnom determiniraju obim proizvodnje, ona se ravna po njima doživljavajući veće ili manje depresije. Čine se napori da se ta proizvodnja dovede dijelom u nezavisan položaj od tih faktora. Međutim, to je u vezi s velikim teškoćama pa do sada nisu postignuti u tom pogledu vidniji rezultati. To je ovisno o prvom redu o intenzifikaciji tehnološkog procesa. Ali, rekonstrukcija zahtijeva ulaganje velikih sredstava u proizvodnju. U nju se uključuju: izgradnja industrije stočne hrane i stajskog prostora, promjene navika u proizvodnji - metode tova, proizvodnja odgovarajućih količina i kvaliteta stočnih krmiva, izobrazba stručnog kadra, itd. Time bi se povećao obim proizvodnje, ali bi se intenzifikacijom povećali i njezini troškovi.

U relativno ekstenzivnim prilikama proizvodnja mesa je jeftinija. Troškovi hrane su niski (ispaša), a upotreba radne snage mala. Tov se vrši u toku cijele godine na pašnjačkim površinama, Pred kraj tova kod tjelesne mase od približno 500 kg žive vage slijedi dotovljavanje koncentratima u tovilištima. Proizvodi se, dakle, meso starije junadi, koje je za evropske potrošače premasno i slabijeg kvaliteta od onoga iz evropske proizvodnje. Na evropskom tržištu najviše ga troše potrošači Velike Britanije. No, i na tom se tržištu osjeća promjena u kvalitetu gdje se više traži tzv. mršavo meso. Tretirane zemlje imaju relativno velik fond goveda, prema tome mogle bi postići i veliki broj raspoloživih grla za tov. U tim zemljama postoje, dakle, velike rezerve za povećanje volumena proizvodnje tog artikla. Iskorištavanje tih rezerva praćeno je istim teškoćama koje susrećemo i u evropskim zemljama. U postojećim prilikama na tržištu i u proizvodnji doći će i u tim zemljama do povećanja volumena proizvodnje i poboljšanja kvalitete mesa, ali je zato potreban duži vremenski period. Postepeni proces u tom razvoju još uvijek će zaostajati za rastućim potrebama i zahtjevima na svjetskom tržištu.


34

Transport mesa na udaljena područja uzrokuje velike teškoće, poskupljuje proizvod i slabi njegov kvalitet. Ti će faktori uvijek davati prednost proizvođačima mesa u Evropi pred količinama koje se uvoze iz prekomorskih zemalja. Spomenuta područja imaju veliku ulogu na svjetskom tržištu mesa, ali zbog navedenih okolnosti, naročito što se tiče kvaliteta, ne mogu ozbiljnije konkurirati evropskim proizvođačima – zemljama izvoznicama. 3.5. Proizvodnja i promet goveđeg mesa u svijetu

Podaci o stanju proizvodnje i prometa goveđeg mesa u svijetu omogućuje komparativno sagledavanje tih problema i u našoj zemlji. Oni pokazuju da to nije samo naš nacionalni problem, već veoma važan svjetski privredni problem uopće. U svijetu se ulažu veliki napori, specijalno u razvijenim zemljama, u povećanje volumena proizvodnje spomenutog mesa. Unatoč sve većoj nacionalnoj proizvodnji toga artikla i većoj proizvodnji supstituta (drugih vrsta mesa), govedarstvo je došlo u neku vrstu „krize“ i proizvodnja sve teže može zadovoljiti veće zahtjeve potrošnje. Raskorak između proizvodnje i potrošnje goveđeg mesa sve je veći.

Zakonitosti koje vladaju na svjetskom tržištu sve se više odražavaju i na naše tržište. Važno je, dakle, poznavati stanje u drugim zemljama, naročito tendencije u njihovu razvoju, da bismo poduzimanjem odgovarajućih mjera mogli sinhronizirati aktivnosti u pravcu koji će najbolje odgovarati našoj privredi. Interesantno je istaći da neke od navedenih zemalja (Indija, Pakistan, Etiopija) imaju relativno velik broj goveda. Međutim, zbog pasminskog sastava i ekstenzivne proizvodnje, kao i zbog konfesionalnih i drugih razloga, njihov je kapacitet proizvodnje mesa mali. One nemaju značenje za svjetski promet mesa. Jedino Argentina, Brazil i Australija igraju značajnu ulogu u svjetskom prometu toga artikla. Između zemalja uvoznica i izvoznica živih goveda u Evropi, očituju se suprotni interesi. Zemlje uvoznice nastoje povećati ili bar zadržati postojeći obim uvoza živih goveda, a zemlje izvoznice žele smanjiti izvoz živih goveda, a povećati izvoz mesa. Isti su motivi koji ih rukovode u tim nastojanjima jer žele iskoristiti nusprodukte, zaposliti prerađivačku i klaoničku industriju, naročito vlastitu radnu snagu, itd. To je osobito izraženo u Italiji, koja vrši dotovljavanje u vlastitoj zemlji i time postiže dvostruku aktivnost tj. uvozi grla za tov, vrši preradu, uvozi stočnu hranu, a kasnije pokušava izvoziti prerađevine.


35

3.6. Potencijalne mogućnosti proizvodnje goveđeg mesa u Bosni i Hercegovini Imajući na umu sve veću perspektivnu potrošnju mesa goveda

na domaćem i vanjskom tržištu, bitno je za nas da utvrdimo postojeće mogućnosti proizvodnje i ukažemo na kratkoročne i dugoročne mjere i zahvate radi njezina daljnjeg povećanja. Jadan od faktora koji determiniraju proizvodnju mesa jest i broj goveda, odnosno, plotkinja. Činjenica je da taj broj, uz manje ili veće oscilacije, stagnira u privatnom i društvenom sektoru normalno da su ratne posljedice jedan od limitirajućih faktora takvog stanja.

Navedeni pad fonda goveda gotovo se podjednako odrazio na pojedine kategorije, u nešto većoj mjeri kod teladi i janjadi, a manje kod krava. U sklopu tih negativnih kretanja broj goveda, posebno mliječnih grla, značajno se smanjivao na farmama u društvenom sektoru. Uzroci takvog stanja mogu se naći općenito u neadekvatnom tretmanu stočarstva, posebno govedarstva tokom prošlosti. Danas se, međutim, ti odnosi mogu učiniti mnogo povoljnijim, angažiranjem stručno-tehničkih efektiva, te kreiranjem povoljnijeg ambijenta kroz mjere agrarne politike u poljoprivredi odnosno stočarstvu. Treba očekivati da će se u okviru privatnoga sektora ubuduće više ulagati u cilju proširenja i povećanju te izuzetno važne grane stočarstva. U proteklom periodu oscilacije broja goveda imale su veliki utjecaj i na broj klanja. Niska proizvodnja mesa u postojećem fondu krava posljedica je niza faktora. Na prvom mjestu mogli bismo istaknuti neizjednačeni pasminski sastav goveda. Od ukupnog fonda plotkinja blizu 50% otpada na kvalitetniji kombinirani tip pasmina, a 50% na domaće pasmine i njihove križance koji su karakteristični po slabijem kapacitetu proizvodnje mesa. Daljnji je uzrok relativno slaba plodnost i klanje velikog broja teladi male tjelesne mase. Posljedice su toga stanja i navedeni niski proizvodni efekti mesa po kravi godišnje. Povećanje proizvodnje goveđeg mesa može se ostvariti poduzimanjem sistematskih mjera različitog karaktera.

Pri tome mislimo na: a) kratkoročne mjere za povećanje proizvodnje mesa i b) dugoročne mjere za povećanje proizvodnje mesa. Vrijeme i efikasnost provođenja navedenih mjera ovisi prije

svega od kreiranog, slobodno možemo reći povoljnog razvojnog ambijenta u sferi agrarne politike u Bosni i Hercegovini pa tek onda o navikama proizvođača, njihovu interesu i raspoloživim sredstvima, zatim usklađenom djelovanju pojedinih stručnih službi koje svojim


36

radom direktno ili indirektno utječu na pojedine faktore o kojima ovisi proizvodnja. U kratkoročne mjere za povećanje proizvodnje mesa dolazi u obzir: 1. smanjenje klanja teladi

2. tov teladi i junadi do veće težine i 3. povećanje randmana mesa. Istakli smo da se u Bosni i Hercegovini ekonomski iskorištava

relativno veliki broj teladi male tjelesne mase. Nekada je u bivšoj državi postojala odredba o zabrani klanja teladi. Međutim, ona se nikada nije dosljedno provodila tako da bi bilo racionalno promovirati mjere koje bi smanjile prerano ekonomsko iskorištavanje teladi čime bi se značajno povećale količine mesa. Treba istaknuti da se već danas u mnogim evropskim zemljama (Danska, Švedska, itd.) telad tovi do 200 kg.

Isto tako treba forsirati tov junadi do težine 400-450 kg. Posebno to vrijedi za privatni sektor gdje tjelesna masa iznosi u prosjeku 200 kg. Ako je tov rentabilan, treba težiti ka tjelesnoj masi preko 450 kg. O intenzitetu tova i stepenu utovljenosti ovisi i randman. Što je kondicija tovljenika bolja, randman je veći i obratno. I taj faktor treba imati na umu kad je riječ o kratkoročnom povećanju proizvodnje goveđeg mesa. Dugoročne mjere predviđaju da se:

1. poveća broj plotkinja i popravi pasminski sastav; 2. smanji sterilitet; 3. selekcijskim mjerama podigne kapacitet proizvodnje po

tovljeniku i njegov kvalitet; 4. poveća broj i odabir kvalitetnih junica; 5. poveća plodnost krava; 6. smanji servis period. Perspektivno nužno povećanje proizvodnje goveđeg mesa

ovisi u prvom redu o daljnjem povećanju broja krava, zatim o radu na trajnom poboljšanju postojećih kombiniranih plemenitih pasmina goveda i melioriranju domaćeg goveda. U dogledno vrijeme trebalo bi na privatnom i društvenom posjedu značajno povećati broj krava i tovnog materijala. Isto tako bi trebalo maksimalno proširiti umjetno osjemenjivanje i kvalitetnim rasplodnjacima stalno utjecati na poboljšanje postojećeg fonda goveda, a pri tome voditi posebnu brigu o daljem sistematskom melioriranju domaćeg goveda. Istraživanja su pokazala da se i u tom fondu goveda može proizvesti velika količina mesa. U pojedinim fazama gdje se taj rad sistematski


37

vršio može se kod jednogodišnjih bikova u tovu postići tjelesna masa od približno 380 kg.

Plodnost krava kod nas je još uvijek relativno niska i kreće se oko 70%. Poduzimanjem određenih mjera može se u perspektivi podići i do 85%. Navedene postojeće razlike govore za velike rezerve mogućeg povećanja broja teladi. Postoje i znatne genetske mogućnosti povećanja intenziteta rasta po grlu. Danas se kod kombiniranih plemenitih pasmina u tovu jednogodišnje muške junadi u prosjeku postiže tjelesna masa 400-420 kg. U pojedinim slučajevima tjelesna masa se kreće 450-500 kg. Selekcijskim zahvatima, testiranjem bikova na proizvodnju mesa i iskorištavanjem njihovih plus varijanti može se povećati navedeni intenzitet za daljnjih 20%. Navedenim programom dugoročnih mjera za povećanje proizvodnje mesa mogli bismo u perspektivi ostvariti značajne rezultate. Ostvarenjem kratkoročnog i dugoročnog plana mogli bismo osigurati dva puta veće količine za vlastite potrebe a isto toliko za izvoz. Trend kretanja proizvodnje mesa u iznijetom pravcu može se očekivati samo ako se adekvatno tome dosljedno primjenjuju i ekonomsko-stimulativne mjere u proizvodnji. Ovakav projekat traži svestrano ulaganje i angažiranje značajnih financijskih sredstava, stručnih službi, ekspertnih timova, zatim izgradnju gazdinstva tj. farmi sa povećanim brojem krava te aktiviranja govedarstva u privatnom sektoru. Tu se uključuje mogućnost i uvjeti kreditiranja poljoprivrede sa realnom povoljnom kamatnom stopom. U današnjim okolnostima, farmeri to moraju imati da bi bili konkurentno sposobni na tržištu. Mišljenja smo da će od povoljnih uvjeta kreditiranja ovisiti daljnji tempo razvoja, izgradnja i modernizacija pojedinih grana poljoprivrede i stočarske proizvodnje. Uz to, svakako, treba pratiti daljnje intenziviranje ratarske proizvodnje, posebno stočnih žitarica i voluminoznih krmiva. Nadalje, izgradnja industrije stočne hrane imati će sve veći utjecaj kako na volumen tako na kvalitetu i rentabilitet u toj grani stočarske proizvodnje.

Analizom proizvodnje goveđeg mesa u glavnim proizvođačkim centrima, mogućnosti njezina razvoja i tendencija kretanja u tom pravcu, ustanovili smo da postojeći volumen proizvodnje nije dovoljan da podmiri potrošnju koja sve više raste. Na tom sektoru privrede zbivaju se velike promjene i formiraju tendencije njezina razvoja. Promjene se očituju u industrijalizaciji procesa proizvodnje i sve većoj neovisnosti o poljoprivrednim površinama. Mijenja se tehnologija proizvodnog procesa i primjenjuju najsuvremenija naučna dostignuća. Proizvodnja se racionalizira i tendira prilagođivanju svjetskim potrebama. Ulažu se maksimalni napori na aktiviranju materijalnih rezervi, iskorištavajući u prvom redu


38

biološke i fiziološke faktore, kako bi se povećao obim proizvodnje i poboljšao njen kvalitet. Značaj te proizvodnje sagledava se i kroz veliki utjecaj svjetskog tržišta na proizvodnju tog artikla. Međunarodna iskustva u tom sektoru, s obzirom na razvijene međunarodne robne odnose, brzo postaju svojina proizvođača, posebno onih koji se orijentiraju na krupnu industrijsku proizvodnju. Ta zbivanja zbog svoje važnosti poprimaju sve više svjetsko značenje. Ona imaju utjecaj i na bosanskohercegovačku proizvodnju koja je postala i mora biti sastavni dio tih kretanja. Postojeće spoznaje ukazuju da je obim proizvodnje mesa goveda, unatoč materijalnim mogućnostima, ipak ograničen. Ostaje još mnogo neriješenih pitanja, među njima reprodukcija i konverzija hrane zauzimaju centralnu pažnju.

Nadalje je ustanovljeno da potrošnja goveđeg mesa u svijetu, naročito u industrijski razvijenim zemljama, enormno raste.

Tendencija razvoja svjetske privrede pokazuje da će stimulansi i premije za povećanje njegove potrošnje u perspektivi biti sve veći.

Kapaciteti potrošnje sve se više udaljavaju od kapaciteta proizvodnje u razvijenim industrijskim područjima svijeta. To je i razlog da se sve jasnije ocrtavaju utjecaji svjetskog tržišta na proizvodnju i njen razvoj. Komparacijom faktora proizvodnje i potrošnje kao i tendencijom njihova kretanja, evidentno je da postoje značajne mogućnosti plasmana kvalitetnog goveđeg mesa na svjetsko tržište. Ta činjenica stavlja i naše nacionalne mogućnosti te proizvodnje u centar pažnje npr., "Halal projekat", što nas između ostalog može privredno i strateški orijentirati. To prije što za to postoje svi uvjeti. Nacionalna privredna politika na današnjem stupnju našeg razvoja ne može se kreirati, a da se istovremeno ne uzmu u obzir međunarodna privredna zbivanja i kretanja. Iniciranje unutarnjih razvojnih impulsa nije više moguće bez utjecaja svjetskih privrednih faktora i stimulansa, naročito ne kod onih artikala za koje postoje uvjeti da se snažnije uključe u međunarodnu podjelu rada. Tretiranje nacionalne proizvodnje goveđeg mesa bez utjecaja svjetskog tržišta na taj artikl nije više moguće. Moraju se uzimati u obzir pojave i tendencije globalizacije na svjetskom tržištu jer one imaju reperkusiju na nacionalnu proizvodnju. Do sada nisu bili dovoljno usklađeni nacionalni i svjetski faktori koji stimuliraju razvoj te grane privrede u našoj zemlji. To se stanje ne može tolerirati bez štetnih posljedica za domaću proizvodnju, jer takva nekomplementarnost dovodi do deformacije u privrednim kretanjima i ukazuje na nužnost uže suradnje domaće i svjetske privrede. U tom se pravcu moraju kretati naša nastojanja koja će se manifestirati ostvarenjem buduće privredne reforme kao baze za ekspanziju na


39

svjetsko tržište. Reforma je u tom pravcu zacrtala osnovnu platformu koja eksplicite mora težiti izgradnji moderne vanjskotrgovinske politike kao sastavnog dijela svjetskog instrumentarija razmjene dobara. Preko tih mjera nastoji se da se vanjska trgovina uključi u svjetski instrumentarij i nacionalna proizvodnja uskladi sa legislativom EU-e. Dakle, uvjet za daljnji snažniji razvoj proizvodnje goveđeg mesa jeste intenzivnije uključivanje u međunarodnu podjelu rada. Izgradnja sistema kreiranog privrednom reformom ne uzima u obzir osjećaje momenta na uvjerenja i potrebe te „ad hoc“ rješenja, već zahtijeva studiozno praćenje i naučno poznavanje zakonitosti na svjetskom tržištu. Automatsko djelovanje, direktnim ili indirektnim putem, svjetskih kretanja na nacionalnu proizvodnju goveđeg mesa garancija je da će se ostvariti intencija privredne reforme i jače integracije nacionalne sa svjetskom privredom.

Naročito je otežan izvoz goveđeg mesa u zemlje EU-e. Stupanjem na snagu jedinstvenih propisa u EU-e, preferira se međusobni promet i protekcionističkim mjerama stimulira vlastita proizvodnja.

Smatramo da je evropsko, azijsko, te tržište islamskih zemalja izuzetno značajno i da pruža velike šanse. Ne postoje količine koje se objektivno ne bi mogle danas i u perspektivi plasirati na navedena tržišta. Naša vanjska trgovina i slobodno možemo reći diplomacija nalazi se pred osjetljivim zadatkom, ali ne takvim koji se ne bi mogao riješiti jer za to ne postoje objektivni razlozi.

Ne postoji, međutim, tržište mesa goveda samo u zapadnoj Evropi. Velike količine bi se mogle plasirati i u zemlje istočne Evrope. Nadalje, sve veća je potražnja za tim artiklom i u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog Istoka.

Za perspektivno povećanje izvoza goveđeg mesa potreban je maksimalan angažman Vijeća Ministara, a posebno Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa jer se radi o strateškim važnim poslovima koji mogu biti odlučujući za razvoj privrede i unapređenja poljoprivrede u Bosni i Hercegovini.

Nužna je kontinuirana obrada i poznavanje ne samo potreba već i zahtjeva vanjskog tržišta. Plasman treba osigurati i materijalizirati međudržavnim ugovorima o robnoj razmjeni. Treba imati na umu da i u uvjetima velike potražnje na tržištu nastaju oscilacije u toku godine. Do teškoća u plasmanu može doći i zbog raznih drugih razloga. Sve to zahtjeva adekvatnu intervenciju i ni u jednom slučaju ne bi smjelo doći do pada cijena (gubitka kod proizvođača). To negativno utječe na proizvodnju čije reperkusije traju duže vrijeme. Kad se desi ta situacija (što se dešava), tek tada nastaju i stvarni gubici. Kad se uzme u obzir stanje proizvodnje i


40

potrošnje goveđeg mesa u svijetu, evidentno je da taj artikl dobiva sve više na značenju i vrijednosti. Nacionalni interesi nalažu da se što temeljitije razmotre mogućnosti ne samo proizvodnje i plasmana goveđeg mesa, već općenito govedarstva. Postojeće rezerve treba aktivirati i govedarstvo dovesti u položaj koji mu pripada po značenju u nacionalnim i svjetskim razmjerima. Proizvođači treba da u punoj mjeri iskoriste prednosti koje im daje proizvodnja u stočarstvu računajući na dugi rok, stabilnost u proizvodnji i mogući plasman na svjetsko tržište. To nalažu interesi i potrebe domaćeg tržišta koje se također nalazi u trendu svjetskog razvoja potrošnje goveđeg mesa.

U pojedinim zemljama postoje velike razlike u cijeni poljoprivrednih prehrambenih proizvoda. Cijena žitarica (naročito pšenice i kukuruza) ima prvorazredno značenje općenito u politici cijena neke države. Ona indirektno utječe na formiranje cijena prehrambenih i mnogih industrijskih proizvoda. Zemlje u kojima je visoka cijena stočnih žitarica visoke su cijene animalnih proizvoda i obratno. Ti su odnosi međusobno usko povezani. Postoje i drugi faktori - cijene drugih artikala i usluga, radna snaga - koji utječu na proizvodne troškove u stočarstvu.

U normalnim uvjetima dobro organizirane proizvodnje mesa tov bi prema postojećim odnosima cijene kukuruza i cijene kilograma žive vage goveda morao biti rentabilan. Suvremena tehnologija to omogućuje u punoj mjeru. No, i pored toga, na mnogo mjesta on to nije. Uzroci tome, su pored navedenih faktora: polovično izgrađena tovilišta, slabo iskorištavanje mehanizacije, slaba organizacija rada i dr. Nadalje, neki veliki proizvođači koji raspolažu vlastitim mješaonicama hrane posluju i u tim ekonomskim jedinicama s ne malom dobiti.

41

PASMINSKI TIPOVI I UZGOJNE MJERE ZA POVEĆANJE PROIZVODNJE GOVEĐEG MESA

Za kvantitet, kvalitet i rentabilnost proizvodnje mesa vrlo je značajan proizvodni pasminski tip. Razvijene stočarske zemlje nastoje uskladiti držanje pojedinih proizvodnih tipova goveda kako bi osigurali što veće količine mlijeka i mesa. Evropske zemlje (osim Velike Britanije) pretežno uzgajaju kombinirane pasmine goveda. S obzirom na postojeće prilike, potrebe i unosnost, te im pasmine najbolje odgovaraju. Proizvode relativno dosta mlijeka, a i mesa. U prekomorskim zemljama (Sjeverna i Južna Amerika, Australija i dr.) uz mliječne drži se mnogo i mesnih pasmina goveda. U posljednje vrijeme u krugovima evropskih stručnjaka vode se diskusije o pasminskim tipovima s aspekta rentabiliteta, posebno s obzirom na proizvodnju mesa, i mogućnosti njihova držanja. Većina se stručnjaka slaže da za evropski kontinuitet još uvijek najbolje odgovaraju kombinirani proizvodni tipovi meso-mlijeko ili mlijeko-meso. Drugi bitan faktor važan za proizvodnju mesa jeste uzgojno-selekcijski rad. U prošlosti je taj rad, posebno kod kombiniranih pasmina, bio usmjeren više na proizvodnju mlijeka nego mesa. U novije se doba poduzimanjem niza uzgojnih zahvata sve više radi i na povećanju proizvodnje mesa. 4.1. Genetske mogućnosti za povećanje proizvodnje mesa

Selekcija temelji svoj rad i uspjeh na stalnom poboljšanju

nasljedne mase za pojedina svojstva. Uspjeh ovisi u prvom redu o frekvenciji gena i o vrijednosti nasljednog udjela što ga posjeduje neka populacija za određeno svojstvo. Da bi se povećala proizvodnja, nužno je poznavati heritabilitet za važna ekonomska

4


42

svojstva zatim i genetska povezanost, tj. mogućnosti istovremene selekcije na dva ili više svojstva.

Kod kvantitativnih svojstava nije moguće utvrditi broj gena o kojima ovisi nivo proizvodnje, a još manje njihove pojedinačne efekte. Jedino možemo ustanoviti relativan udio nasljednosti u populaciji. I u proizvodnji mesa goveda postoje znatne genetske mogućnosti za ostvarenje tog cilja. U prilog tome govore novija istraživanja o udjelu genetike prema ukupnoj varijaciji za važna svojstva goveđeg mesa. Da bi proizvodnja toga mesa bila što ekonomičnija, poduzimaju se u razvijenim stočarskim zemljama mnogobrojne mjere. U uzgojno-selekcijskom radu primjenjuju se saznanja kvantitativne genetike i sistematskim radom povećava kvantitet, poboljšava kvalitet i rentabilnost proizvodnje navedenog artikla. Jedan od najvažnijih radova u tome jeste progeno testiranje bikova na proizvodnju mesa. Taj test ima osobito značenje. Teško je govoriti o tome ima li od prednosti pred testom za proizvodnju mlijeka. Činjenica je međutim da mliječnost općenito ima veće kapacitete nasljedne mase nego proizvodnja mesa. Varijabilnost proizvodnje mlijeka kreće se u velikim granicama. Kod pojedinih grla laktacijska mliječnost iznosi i preko deset hiljada litara mlijeka. Prosječna se proizvodnja kreće 4.500–5.000 litara, tako da razlike iznose 200%. U takvim prilikama mnogo je lakše doći do kvalitetnih bikova za tu proizvodnju. Naprotiv, varijabilnost nasljedne mase za meso izražena je u znatno manjoj mjeri. Tako se maksimalne granice kod simentalskih bikova kreću u tovu od jedne godine 500-550 kg. U odnosu na postojeće prosječne ostvarene tjelesne mase ni razlike nisu velike, iznose svega 20%. Problem je, dakle, da se upozna nasljedna masa i raspolaže takvim bikovima koji će moći u što većoj mjeri pozitivno djelovati na povećanje kapaciteta težine žive vage u dobi do 1 godine (450-500 i više kg). Takvi bikovi ne samo da imaju bolju nasljednu masu za intenzitet rasta već i za iskorištavanje hrane, rendman i kvalitet mesa. To je osnovni cilj koji treba sistematskim radom u perspektivi ostvariti. On je garancija za povećanje volumena proizvodnje i za ostvarenje njenog najpovoljnijeg rentabiliteta. U tim aktivnostima očituje se danas izraziti rivalitet u razvijenim zemljama s tendencijom da se poveća proizvodnja mesa, popravi njegov kvalitet i osigura što ekonomičnija i rentabilnija proizvodnja.

Uz odgovarajuću organizaciju i tehniku tova nužno je, dakle, i genetski posjedovati što bolji muški rasplodni materijal za spomenutu proizvodnju.

To se može postići ako se poznaju određene nasljedne osobine očeva. Na važnije elemente koji se uključuju u taj rad osvrnut ćemo se ovdje u nužnom opsegu. To zbog toga što je on sastavni dio

Pasminski tipovi i uzgojne mjere za povećanje proizvodnje goveđeg mesa

43

određenih mjera i zahvata u planskom radu koji osigurava uspješan tov goveda.

Uz razvoj tjelesnih mjera postoji veći broj svojstava koji uvjetuju intenzitet rasta i kapaciteta proizvodnje mesa, a ovisi u većoj ili manjoj mjeri o nasljednim osnovama. Za neka od važnijih svojstava heritabilitet (nasljedni udio) iznosi ove vrijednosti.

Intenzitet rasta ovisi, dakle, u većoj mjeri o nasljednim osnovama i pruža selekciji dovoljno sigurnosti u nastojanjima da intenzivira i racionalizira proizvodnju i u što kraćem vremenu postigne što veću težinu tovljenika. Pored intenziteta rasta i tjelesne mase pri porodu može u određenoj mjeri poslužiti kao pokazatelj uspjeha prilikom odabiranja rasplodnog materijala u svrhu izgradnje poželjnih proizvodnih tipova za produkciju mesa. To isto vrijedi i za težinu tijela u različitoj dobi života, posebno na završetku tova tovljenika težine 450-500 kg.

Iskorištavanje hrane ima veliko ekonomsko značenje za rentabilitet proizvodnje mesa. Iako postoje veće razlike u iskorištavanju hrane za to svojstvo između pojedinih pasmina i unutar same pasmine, to je svojstvo također u određenoj mjeri uvjetovano genetskim osnovama.

U navedenim periodima postoje uglavnom podjednake mogućnosti da se s obzirom na to svojstvo uspješno izaberu rasplodna grla. Velike razlike dobivenih vrijednosti heritabiliteta za iskorištavanje hrane (i drugih svojstava) upozoravaju na nužnost njegova izračunavanja za svaku konkretnu situaciju.

Mnogi autori smatraju da je najbolji onaj kvalitet mesa koji traže potrošači, tržište. Činjenica je da tržište danas zahtijeva od svih vrsta domaćih životinja, uglavnom, mlado meso sa što većim udjelom mesa, manje masti. I u tom pogledu postoje velike razlike između pasmina i između grla iste pasmine. Neke pasmine, odnosno grla unutar pasmine u fazi razvoja imaju sposobnost da izgrađuju meso u većoj mjeri nego masti i obratno. Ta su svojstva ovisna također o nasljednoj masi. O tom nam pokazuju ovi podaci. Najveći heritabilitet ima čista težina mesa, zatim bubrežna i zdjelična mast, pa površina musc. longisimus dorsi i finoća masti. Na osnovu tih spoznaja moguće je sistematskim selekcijskim radom, posebno testiranjem bikova, u znatnoj mjeri izgrađivati uzgoj koji će se odlikovati kvalitetnom proizvodnjom mesa.

Za fenotipsku procjenu uzgojne vrijednosti bikova na proizvodnju mesa dolazi u obzir prostranstvo buta. Dobro razvijen, zaobljen mišićima bogat but je rezultat pozitivne nasljedne mase za dobru proizvodnju mesa.

Prema tome, osnovno je načelo u ekonomici tova junadi, da se ostvari što veći dnevni prirast sa što manje utroška hrane. Takve, tj.


44

najkvalitetnije životinje u tovu do težine žive vage od 350 kg, postižu tu konačnu tjelesnu masu deset sedmica prije nego one s najmanjim prirastom. Pored ostaloga, ekonomski efekti nastaju i zbog toga što prvi tovljenici troše relativno malo uzdržane hrane u odnosu na proizvodnu. Kod drugih je obratno.

U uzgojnom radu treba težiti za poboljšanjem tvorbe mesa i odnosa mast : meso. Kako za posljednje svojstvo heritabilitet iznosi približno 60%, moguće je u tim nastojanjima postići povoljne rezultate vrlo brzo. Druga svojstva mesa: boja, nježnost, sadržaj vezivnog tkiva, ekonomski su manje važna, a ni nasljedni im udio nije izražen u većoj mjeri. U vezi s tim u prvoj fazi rada na poboljšanju proizvodnje mesa goveda ne bi im trebalo poklanjati posebnu pažnju.

Prirast težine u određenom vremenskom razdoblju (dnevni prirast) centralno je i najvažnije svojstvo u selekciji na proizvodnju mesa. O njegovu ispoljavanju ne ovisi samo kapacitet i intenzitet tovne sposobnosti već i klaonička vrijednost.

I onda kada selekciju baziramo isključivo na veličinu prirasta, istovremeno uspijevamo poboljšati niz drugih bitnih ekonomskih svojstava u proizvodnji mesa.

Razlog je tome što dnevni prirast pokazuje relativno jaku genetsku korelaciju s ostalim svojstvima koja ujedno imaju i veliki nasljedni udio.

Ta su saznanja vrlo važna za praksu. Naime, ni razvijene stočarske zemlje nisu kadre organizirati kompletan test bikova na proizvodnju mesa u većem broju. To sprečavaju teškoće organizacione, tehničke i materijalne naravi. To je razlog zbog kojega se pristupa organizaciji jednostavnijeg i jeftinijeg ispitivanje potomstva određenog rasplodnjaka. U postupku se postavlja minimum zahtjeva, tretira samo prirast težine žive vage. Na osnovu dobivenih podataka daje se ocjena vrijednosti očeva.

Sa uzgojno-ekonomskog stanovišta osnovno je pitanje je li moguće kod kombiniranih pasmina goveda ostvariti uzgojni cilj: veliku količinu mlijeka (i sadržaj masti) i zadovoljavajuću proizvodnju većih količina kvalitetnog mesa.

Mogućnost istovremenog poboljšanja važnih ekonomskih svojstava kod goveda potvrđuje i praksa. Bikove koji posjeduju sva tri svojstva iznad vrijednosti određene populacije treba smatrati osobito dragocjenim i vrijednim u rasplodu. Budući da su oni rijetki, zadovoljit ćemo se bikovima koji imaju izrazito pozitivno jedno ili dva svojstva. Njihovom kombiniranom upotrebom u uzgoju radit ćemo na gojidbenoj izgradnji određenog fonda goveda poželjnog kombiniranog tipa. Pored poboljšanja važnih ekonomskih svojstava


45

(dnevni prirast, utrošak hrane, itd.) mnogo se radi i na popravljanju kvaliteta mesa. 4.2. Biotehnologija kao mjera povećanja proizvodnosti

goveda

Primjena reproduktivnih biotehnologija ima dugoročan učinak u stočarstvu. Proizvodna svojstva ovise o genotipu, utjecajima okoline i njihovoj interakciji. Biotehnologija rasplođivanja podrazumijeva postupke u kojima se pod kontroliranim uvjetima vrši rasplođivanje životinja i utječe na genetsku selekciju širenjem poželjnih osobina prema željenim proizvodnim svojstvima. Primjena biotehnologije u rasplođivanju životinja omogućava:

- genetski napredak stada dobivanjem velikog broja potomaka

od najkvalitetnijih životinja, - međunarodni transport i trgovinu zamrznutim zamecima te

tako smanjuje rizik prenošenja zaraznih bolesti jer više nije potreban transport živih životinja,

- povećava ponudu visokokvalitetne stoke, - dobiveni podmladak je bolje prilagodljiv novom okruženju

kada dođe na svijet i odrasta u sredini svog rođenja, - dobiveni podmladak se rađa sa imunitetom na lokalne bolesti

stečenim od majke primateljice embrija, - omogućava aplikaciju drugih tehnologija koje imaju dodatne

primjene, kao npr., seksiranje i bližnjenje zametaka, genetske pretrage, seksiranje sperme, proizvodnja transgene stoke i drugo.

Ovi biotehnološki zahvati zahtijevaju sofisticiranu opremu i

specijalnu obuku te su stoga skupi za široku primjenu, ali je njihov učinak na odabranoj stoci velik i brz. Potrebno je prije svega u laboratoriji za asistiranu reprodukciju životinja uspostaviti standardni protokol za dozrijevanje, oplodnju i uzgoj zametaka „in vitro” i proizvoditi zametke koji će zadovoljiti kriterije za embriotransfer.

Ova tehnologija se razvija zadnjih 50 godina prema potrebama i mogućnostima svoga vremena. Prva generacija biotehnologije bilo je umjetno osjemenjivanje, druga embriotransfer, treća proizvodnja zametaka “in vitro”, a četvrta manipulacija genomom uz pomoć transgeneze i kloniranja. 1. Umjetno osjemenjivanje (U.O.) pripada prvoj generaciji biotehnologije i već se duže vrijeme primjenjuje u stočarstvu, s najvećim učinkom na genetski napredak širenja genoma


46

najkvalitetnijih rasplodnjaka, sprečavanja širenja spolno prenosivih bolesti te omogućavanja relativno jednostavnih prijenosa i trgovine genetskim materijalom. Prvi uspješan pokus osjemenjavanja je zabilježen 1799. godine kada je Spallanzani i N. Rossi izvršili prvi uspješni pokus sa osjemenjivanjem kuje, a početkom 20. stoljeća naglo je porastao broj umjetno osjemenjenih životinja.

U genetskom smislu osjemenjivanje više plotkinja sjemenom jednog bika te kontrola potomstva preko progenog testa najvažniji je pokazatelj proizvodnih svojstava određenog bika. U svakoj stočarski razvijenoj zemlji postoje stanice koje vrše umjetno osjemenjivanje po terenu, pod kontrolom stočarskih selekcijskih centara. U svijetu ove stanice vrše promociju i drugih biotehnologija, kako bi animirali stočare da izađu u susret novim proizvodnim izazovima. 2. Embriotransfer (ET) pripada drugoj generaciji biotehnologija kojima se utječe na povećanje rasplodnih potencijala najkvalitetnijih ženskih životinja. MOET (multipla ovulacija i embriotransfer) je sazrela i stabilna biotehnološka metoda čiji su protokoli gotovo isti već 20 godina, a rezultati superovulacije garantuju u prosjeku 6 zametaka po kravi davateljici po ispiranju. Prvi uspješni transfer embriona se desio u Engleskoj 1890-e od strane Waltera Heape, na zečevima. Iako je to bio uspjeh, embrio tranfer nije se komercijalno primjenjivao do pronalaska hormona FSH 1950-tih godina. Prvo tele dobiveno je eksperimentalno 1951. (Wilett i sar.), ali tek 1970. godine u Engleskoj je započeo proces komercijalne proizvodnje embriona goveda. Komercijalna embrio transfer industrija u Sjevernoj Americi razvila se u ranim 70-im uz uvoz evropskih egzotičnih pasmina goveda. U 1994. godini u Evropi su isprane maternice 22.557 superovuliranih krava. Godine 1998. ukupni broj davateljica se povećao na 25.744 te je presađeno ukupno 120.360 zametaka. Zanimljiv je podatak da je 1998. godine u svijetu presađeno 441.295 zametaka, a taj broj i podaci sakupljeni tokom osam godina pokazuju da se ova biotehnologija primjenjuje u sve širem obimu. Podaci pokazuju da se otprilike polovina zametaka od ovog broja presadi u svježem, a polovica u zamrznuto-odmrznutom stanju. Ovaj izbalansirani omjer pokazuje neke od prednosti ove tehnologije, kao što je fleksibilnost i prilagodljivost zahtjevima različitih tržišta. Tehnologija zamrzavanja zametaka je također sazrela i stručnjaci se pouzdaju u njezinu primjenu za komercijalne svrhe. Postotak bređosti nakon transfera svježih zametaka iznosi 61%, a zamrznutih 60%. Također ima podataka o međunarodnom prometu zametaka koji iznosi oko 30.000 godišnje.


47

Slika 1. Shematski prikaz embriotransfera Ove tehnologije ne primjenjuju se samo kod goveda. Tokom

1998. godine presađeno je više od 15.000 ovčijih, 2.500 jarećih, 1.000 srnećih, 2.700 konjskih i 2.300 svinjskih zametaka u svježem ili odmrznutom stanju. Iako još nema pouzdanih podataka, ove biotehnološke metode primjenjuju se i kod drugih vrsta, uključujući i divljač.

Ima nekoliko različitih primjena embriotransfera: proizvodnja više potomaka od najboljih krava (MOET programi), bližnjenje, dobivanje potomstva od sekundarno jalovih krava, međunarodna trgovina zamecima te očuvanje ugroženih pasmina i vrsta. Kombinacijom ET sa efikasnom i jeftinom kontrolom estrusa može se u istom stadu proizvoditi rasplodne bikove namijenjene za U.O., bikove za tov i bikovske majke.


48

U mnogim naprednim zemljama embriotransfer se koristi za proizvodnju mladih bikova namjenjenih za centre U.O., iskorištavajući genom najboljih bikova i krava.

MOET programi u kombinaciji s U.O. krave davateljice je tehnologija kojom se postiže brže genetsko poboljšanje stada nego samo s U.O. Programi MOET-a primjenjuju se u nukleusnim stadima gdje se vrši superovulacija davateljica. Kod mliječnih krava MOET se može primijeniti prije nego uđu u proizvodnju ili poslije prve laktacije. Genetska dobit je 30 do 50% brža na junicama u proizvodnji bikova i potencijalnim bikovskim majkama.

Slika 2. Shematski prikaz proizvodnje više potomaka od najboljih krava


49

MOET se u državama u razvoju smatra još učinkovitijim nego u razvijenim državama. Zameci su jeftiniji za transport nego odrasle krave, a rizik zaraza također je manji. Presađeni u domaće primateljice, ET zameci imaju prednosti nad odraslim životinjama, jer primaju pasivni imunitet preko kolostruma, a imaju fiziološku i prirodnu adaptaciju novoj sredini.

Ova biotehnologija ima i svojih mana: varijacije u brojevima nakon superovulacije još uvijek postoje, a to utječe na brže širenje genoma nekih plotkinja, nego od drugih. Pored toga širenje genoma jednog matičnog stada ima efekt na inbreeding populacije, no genetski se napredak ipak postigne. 3. Proizvodnja zametaka “in vitro” predstavlja treću generaciju biotehnologije. Nakon rođenja prvog teleta dobivenog oplodnjom “in vitro” jajnih stanica dozrelih in vivo, ova metoda je brzo napredovala, ali tek je sa uspješnom primjenom čitavog in vitro postupka, odnosno dozrijevanja oplodnje, te uzgoja “in vitro” do stadija morule/blastociste, omogućen konačni proboj in vitro tehnologije. Razvoj ove biotehnologije ima fantastične potencijale kako za osnovna istraživanja tako i za njihovu primjenu u komercijalnom uzgoju stoke i genetski napredak stada. Osim toga omogućuje razvoj drugih biotehnologija kao što su kloniranje i proizvodnja transgenih životinja.

Slika 3. Shema oplodnje in vitro


50

4. Uspješna proizvodnja zametaka in vitro preduvjet je za primjenu biotehnologije četvrte generacije: kloniranja, transgeneze, određivanja spola potomstva itd. Visoko tehnološki potezi su najučinkovitiji u ekonomskom smislu: njima se kontrolira bližnjenje, spol teladi i mogu se klonirati odrasle životinje. Najnaprednijim biotehnologijama smatramo one gdje se direktno manipuliše genomom životinja da proizvedu nešto poželjno ili da odstranimo nepoželjno. Uglavnom svi koji rade u ovom području slažu se da je vrlo važno prenijeti što brže genom od nukleusnih stada u proizvodne jedinice.

U ovom okviru može se razmatrati kakav se dodatni genetski napredak može dobiti primjenom drugih biotehnologija kao što su: seksiranje, multiplikacija genoma jednog zametka bližnjenjem ili transferom jezgre (kloniranje). U seksiranju su razvijene dvije metode: jedna vrši pretragu spola potomka putem determinacije DNK specifičnih hromosoma Y, druga odvaja spermatozoide koje nose Y odnosno X hromosom tako da se ta sperma može koristiti u oplodnji in vitro ili čak za UO. Ovim se postupcima može izabrati spol potomaka i tako iskoristiti u potpunosti potencijal proizvedene mladunčadi, uglavnom za izmjenu u matičnom stadu ili za bikovske majke.

Za multipliciranje genoma jedne životinje (ili zametka) koriste se dvije metode: bližnjenje (splitting) ili transfer jezgre (nuclear transfer). Bližnjenjem se može proizvesti do 2 teladi od jednog zametka, te se koristi komercijalno i poboljšava rezultate embriotransfera pa je moguće dobiti do 110% teladi više nego samo MOET-om. Primjenom tehnike transfera jezgre taj se broj može uveliko povećati, iako ova tehnologija još nije usavršena. Ova biotehnologija omogućava proizvodnju identičnih životinja (kloniranje) te ima specifičnu primjenu samo za određene proizvodnje i to uglavnom uz druge manipulacije genomom (transgenezu) s aplikacijom u farmaceutskoj industriji.

Za široku komercijalnu primjenu, najveći utjecaj u embriobiotehnologijama ima ekonomski isplativ rutinski embriotransfer, a zamrzavanje i pohranjivanje zametaka, te odmrzavanje na farmi i direktni transfer u primateljice primjenjuje se rutinski.

U mliječnih krava mogu se proizvesti tovni blizanci od jajnih stanica iz jajnika sakupljenih na klaonici i osjemenjenih in vitro sa mesnatim bikom, tako da se može garantirati da ta telad ima barem 75% tovne genetike, a proizvedeni su na najjeftiniji način.

Sve tehnologije koje šire poželjni genom su primjenjive u proizvodnim jedinicama gdje se životinje koriste isključivo za proizvodnju, a rasplod u matičnim stadima. To se može primijeniti od


51

MOET-a do kloniranja. Genetske prednosti, ocijenjene performanse testovima, služe za odabir vrhunskih proizvodnih životinja, prema kriterijima industrije. Testovi uključuju također kriterije za uzgoj tih životinja, kao npr. aklimatizacija na određenu okolinu, otpornost na određene bolesti, temperament i drugo. Moguće je također proizvesti križance koristeći prednosti koja pruža heterosis efekt. Tako uzgojene jedinice biti će u proizvodnom smislu bolje nego matično stado.

Ima nekoliko stajališta u svezi primjene ovih biotehnoloških metoda: ekonomski faktori su bitni, ali i sama genetska manipulacija. Mora se shvatiti da u genetskom napretku postoji jedan put te da korak naprijed u nekom određenom pravcu, teško možemo vratiti unatrag. Replikacija poželjnih gena u populaciji ima za posljedicu odstranjivanje nepoželjnih gena, ali i u tom se sklopu izgube drugi geni koji se izgube i tako osiromašuje ukupni genetski fond. Uglavnom je mišljenje da se prije svakog pomaka u genetici mora modelirati rezultat. Zamrzavanje sperme i zametaka, jajnih stanica i biopsija jajnika su sredstva za očuvanje genoma i sredstvo protiv katastrofalnih promjena. Sve se ove promjene izvode u sporazumu sa genetičarima koji koriste genetske markere za selekciju. Genetska manipulacija je jedina postojeća mogućnost da se stvori nova genetska varijabilnost u jednoj vrsti izvan prirodne mutacije, pri čemu se broj već postojećeg povećava selekcijom ili se ex novo proizvodi nešto nepostojeće. Genetske mape i markeri za selekciju pomažu da se poželjni geni uvode u jednu populaciju preko introgresije od neke druge populacije. Selekcija preko ovih genetskih indikatora primjenom reproduktivnih biotehnologija ima veliku prednost u genetskom napretku jer povećava preciznost selekcije, smanjuje generacijske intervale i povećava intenzitet selekcije: sve se to može provesti u dopustivoj granici inbreedinga.

52

53

TOVNE I KOMBINOVANE PASMINE GOVEDA

Govedarska proizvodnja kompleksna je interakcija grla, ambijenta u kojem se uzgaja i čovjeka. Na znatan broj interakcijskih faktora čovjek kao subjekt može djelovati tako što će stvoriti pogodan ambijent u kome goveda mogu postići optimalne proizvodne rezultate. Ekonomski aspekt proizvodnje mesa nameće potrebu specijalizacije za tu proizvodnju i tehnologiju ali i odabir genotipa kao proizvodne osnove u odgovarajućem ambijentu.

Ekonomsko okruženje u kome se odvija proizvodnja mesa u Bosni i Hercegovini i okruženju u posljednjih dvadesetak godina znatno se izmijenilo. Postavljeni su novi strožiji standardi pred proizvođače kako mlijeka tako i mesa u pogledu kvaliteta, sa direktnim učinkom na prihod po kilogramu mesa ili litru mlijeka. Trenutni dinamični tržišni odnosi nameću potrebu povećanja proizvodnih kapaciteta i proizvodnje po proizvodnoj jedinici. Jedan od načina ostvarivanja efikasnije proizvodnje (uz djelovanje na proizvodno okruženje) je i sistemsko ulaganje u genetsku osnovu odnosno odabir pasmine i njeno kvalitetno korištenje. Glavna odrednica koja treba biti vodilja u odabiru primjerene proizvodne genetske osnove (pasmine) je jasno definisanje proizvodne orijentacije na meso i željenog intenziteta proizvodnje. Intenzitet i planirana tehnologija proizvodnje također značajno određuju prikladnost određenih proizvodnih genotipova (pasmina) za planiranu proizvodnju.

Mesne pasmine goveda koje se mogu odabrati za uzgoj su gore pomenute: šarole, limousin, hereford, angus, piemontese, blond akviten i druge. Izbor pasmine treba da zavisi od uvjeta proizvodnje, pri čemu je kvalitet pašnjaka odnosno mogućnost proizvodnje voluminozne krme najvažnija. U uvjetima bujnih pašnjaka i obilja krme biramo primjerice šaroleja, a u uvjetima siromašnih pašnjaka i oskudnije krme odlučit ćemo se za hereforda

5


54

ili angusa. Ako nam je jako stalo do mesnatosti trupa izabrat ćemo limuzina ili piemonteza.

Pasmine kombinovanih proizvodnih svojstava poput simentalca može biti dobar izbor za proizvodnju goveđeg mesa. Mogu biti upotrijebljene kao čistokrvne pasmine u sistemu ''krava-tele'' ili u sistemu križanja s mesnim pasminama. Nijedna pasmina nije idealna za posebnosti određenog podneblja u proizvodnji mesa. Zato se prakticiraju različite metode križanja. Najbolji se rezultati postižu planskim križanjem više pasmina (rotacijsko križanje) i upotrebnim križanjem dviju pasmina za proizvodnju teladi za tov. Prema tome, efikasnost proizvodnje goveđeg mesa nesumnjivo ovisi o genotipu i njegovoj interakciji s okolišnim faktorima i menadžmentom. 5.1. Historijat

Prema Linnaeusu sistematizaciji tovne pasmine goveda kao i mliječne pasmine spadaju u podvrstu domaćih goveda (Bos taurus taurus)

Koljeno: Chordata Razred: Mammalia Red: Artiodactyla Porodica: Bovidae Potporodica: Bovinae Rod: Bos Vrsta: Bos taurus Podvrsta: Domaće govedo

Domaćim govedom, često jednostavno samo govedom,

nazivaju se domesticirani potomci divljeg goveda (Bos taurus). Domesticiranje je počelo prvo radi mesa, a kasnije radi mlijeka i njihove snage korištene za vuču. Današnje domaće govedo prvobitno je bilo nastanjeno u Anadoliji i Bliskom istoku. Domesticiranje je počelo u 9. stoljeću p. n. e.. Dokazom se smatra činjenica da su od 8.300. p. n. e. stigli zajedno s poljoprivrednicima na Kipar na kojem do tada nije bilo goveda. Od tada je do danas uzgojen je veliki broj različitih pasmina procesom križanja Bos taurusa sa drugim pasminama goveda.

Domesticirane su i druge vrste goveda, prije svega u Aziji. Tako od podvrste divljeg goveda, zebu, (Bos primigenius, ponekad Bos taurus) potiče domaće govedo podvrste zebu (Bos primi-genius indicus, ponekad Bos taurus indicus), govedo ban-teng (Bos javanicus) potiče balisko domaće govedo (Bos javanicus f.

Tovne i kombinovane pasmine goveda

55

domestica), gajal (Bos gaurus f. frontalis) potiče od gaura (Bos gaurus), domaći jak Bos mutus f. grunniens) od divljeg jaka (Bos mutus), i, za razliku od pravih goveda iz roda Bos, u Aziji je domestificiran je i domaći bivol (Bubalus bubalis f. bubalis) iz roda Bubalus od azijskog vodenog bivola (Bubalus bubalis).

Slika 4. Bos primigenius bojanus

Domaća goveda uzgojena su u značaj-nom broju različitih pasmina. Pri tome, pasmine su rezultat ciljanog odabira živo-tinja koje se međuso-bno pare kako bi se

dobili potomci određenih svojstava. Pored mesa, mlijeka i kože, izmet domaćih goveda je vrlo cijenjeno prirodno đubrivo u poljoprivredi, a služi i kao gorivo. U velikim dijelovima svijeta domaće govedo, posebno volovi, koriste se i za vuču, a imaju i važnu ulogu u poljoprivrednim radovima. Pasmine su razvijane ciljanim parenjem roditeljskih životinja s određenim osobinama, kako bi se kod potomaka sistemski pojačavale željene osobine. Pri tome, slijedila su se dva glavna smjera, povećanje količine mlijeka i povećanje količine i kvalitete mesa.

Slika 5. Zebu govedo Slika 6. Jak – Bos grunniens Bos primigenius indicus


56

Danas se u svijetu uzgaja oko 900 pasmina goveda od kojih 250 poznatih i priznatih tovnih pasmina. U Sjedinjenim američkim državama se od ovog broja uzgaja oko jedne četvrtine (60 pasmina), ali se samo 20 uzgaja za komercijalni tov. Država u kojoj se najveći broj domaćih goveda uzgaja radi mesa je Brazil i to u broju od oko 200 miliona. Od ukupnog broja pasmina goveda u svijetu u FAO je registrirano 268 koje su navedene u tabeli koja slijedi: Tabela 7. Prijavljene pasmine goveda u FAO (Food Agricultural

Organisation) Africander Bengali Dhanni Albères Berrendas Dølafe Alentejana Bhagnari Droughtmaster Allmogekor Blacksided Trondheim

and Norland Dulong

American Blanca Cacereña Dutch Belted American White Park Blanco Orejinegro Dutch Friesian Amerifax Blonde d'Aquitaine East Anatolian Red Amrit Mahal Bonsmara Enderby Island Anatolian Black Boran English Longhorn Andalusian Black Bordelais Estonian Red Andalusian Grey Braford Evolène Angeln Brahman Fighting Bull Angus Brahmousin Fjall Ankole Brangus Finnish Ankole-Watusi Braunvieh Florida

Cracker/Pineywoods Argentine Criollo British White Fulani Sudanese Asturian Mountain Brown Swiss Galician Blond Asturian Valley Busa Galloway Aubrac Cachena Gaolao Aulie-Ata Canadienne Gascon Australian Braford Canary Island Gelbray Australian Friesian Sahiwal

Canchim Gelbvieh

Australian Lowline Carinthian Blond German Angus Australian Milking Zebu

Caucasian German Red Pied

Ayrshire Channi Gir Azaouak Charbray Glan Bachaur Charolais Gloucester Baladi Chianina Gobra Baltana Romaneasca Chinampo Greek Shorthorn Barka Chinese Black-and-

White Greek Steppe


57

Barzona Cholistani Groningen Whiteheaded Bazadais Corriente Gudali Béarnais Costeño con Cuernos Guernsey Beefalo Dajal Guzerat Beefmaker Damascus Hallikar Beefmaster Damietta Hariana Belarus Red Dangi Hartón Belgian Blue Danish Jersey Hays Converter Belgian Red Danish Red Hereford Belmont Adaptaur Deoni Herens Belmont Red Devon Highland Belted Galloway Dexter Hinterwald Holando-Argentino Masai Red Polled Østland Holstein Mashona Red Sindhi Horro Maure Red Steppe Hungarian Grey Mazandarani Reggiana Icelandic Meuse-Rhine-Yssel Retinta Illawarra Mewati Rojhan Indo-Brazilian Milking Devon Romagnola Irish Moiled Milking Shorthorn Romosinuano Israeli Holstein Mirandesa Russian Black Pied Israeli Red Modicana RX3 Istoben Mongolian Sahiwal Jamaica Black Montbéliard Salers Jamaica Hope Morucha Salorn Jamaica Red Murboden Sanhe Jaulan Murray Grey Santa Cruz Jersey Muturu Santa Gertrudis Kangayam Nagori San Martinero Kankrej Nanyang Sarabi Karan Fries N'dama Senepol Karan Swiss Nelore Sharabi Kazakh Nguni Shetland Kenwariya Nimari Shorthorn Kerry Normande Siboney Kherigarh Norwegian Red Simbrah Khillari Ongole Simmental Kholmogory Orma Boran Siri Kilis Oropa Slovenian Cika Krishna Valley Ovambo South Devon Kurdi Parthenais Sussex Kuri Philippine Native Swedish Friesian Latvian Brown Polish Red Swedish Red-and-White Limousin Polled Hereford Swedish Red Polled Limpurger Ponwar Tarentaise Lincoln Red Piedmontese Telemark Lithuanian Red Pinzgauer Texas Longhorn


58

Lohani Qinchuan Texon Lourdais Rätien Gray Tharparkar Luing Rath Tswana Madagascar Zebu Rathi Tuli Maine Anjou Red Angus Turkish Grey Steppe Malvi Red Brangus Ukrainian Beef Mandalong Red Fulani Ukrainian Grey Marchigiana Red Pied Friesian Ukrainian Whitehead Maremmana Red Poll Umblachery Ural Black Pied Wagyu Xinjiang Brown Vestland Fjord Welsh Black Yanbian Vestland Red Polled White Cáceres Vosges White Park

Neke od najpoznatijih pedigriranih tovnih pasmina goveda su: Aberdeen Angus Chianina Red Poll Africander Devon Saler Beef Shorthorn Dexter Simmental Beefmaster Gelbvieh Sussex Belgian Blue Hereford Tarentaise Belted Galloway Highland Texas Longhorn Blonde d'Aquitaine Limousin Wagyu Braford Lincoln Red Welsh Black Brangus Luing Charolais Mongolian

5.2. Najznačajnije europske tovne pasmine goveda

Od britanskih pasmina tovnih goveda najpoznatija su Angus (crveni i crni), Hereford (rogati i bezrožni) i Kratkorožno govedo (Shorthorn). Od kontinentalnih europskih pasmina najpoznatija su Šarole, Čijanina, Limuzin, Salers, Pijemonteze i Simenatalac. Komparirajući europska kontinentalna i britanska tovna goveda može se uočiti da su konformacijski kontinentalna goveda krupnija, kasnozrelija, sa većim randmanom, manje masnog tkiva, slabijim kvalitetom mesa.

5.2.1. Angus (Aberdeen-Angus)

Aberdeen-Angus je originalno ime ove pasmine goveda koja

potiče iz Škotske gdje se uzgaja već više od 100 godina, a ovaj naziv se još uvijek koristi na Britanskom ostrvu za ovo govedo. To je tipična tovna pasmina, pri čemu izvorni oblik vuče porijeklo od crnih


59

bezrožnih goveda s brdovitih područja sjeveroistoka Škotske koja se odlikuju škrtim tlom i hladnom klimom kroz veći dio godine.

Slika 7. Crni angus

Međutim, neki

smatraju da im je porijeklo od crnog rogatog autohtonog goveda iz Škotske, koje se nekad upotrebljavalo za rad. No, bilo kako bilo, najveći napredak u uzgoju bio je u drugoj

polovini 19. stoljeća, kada započinje uzgajivački program pomoću umatičenih životinja, u čemu je svakako veliku ulogu imalo osnivanje društva za uzgoj ovog goveda. Uzgajivački program, koji je započeo u području Angus, nastavlja se u regionu Aberdeen, što je doprinijelo povećanju umatičenih životinja, širenju uzgoja i stvaranju veće populacije uz primjenu savremenih tehnika odabiranja sve do današnjih dana. To je dosta niska pasmina, čija visina grebena kod krava prosječno iznosi 115-120 cm, a kod bikova 120-135 cm. Odlikuje se vrlo razvijenim proporcijama prednjeg i zadnjeg dijela tijela tako da ima izgled paralelopipeda. Glava je mala, široka u čelu i bez rogova. Vrat je kratak, širok i mesnat, a trup dug i zaobljen. Noge su kratke, a mišićje u predjelu butova doseže do skočnih zglobova. Koža, vidljive sluznice i papci su pigmentirani, a tijelo izvornog angusa je crne boje. Ovo govedo prirodno ima rogove. Crni angus je popularnija pasmina, ali danas postoje drugi sojevi u pogledu boje, pri čemu prevladava crveni angus. Tjelesna masa odraslih krava crvenog angusa iznosi 550-650 kg, a bikova u priplodnoj kondiciji 750-850 kg. Utovljeni bikovi mogu imati tjelesnu masu i veću od 1.500 kg. Porodna tjelesna masa teladi iznosi 30-35 kg. Mliječnost je tolika da se može othraniti tele. To je ranozrela pasmina, odličnog kvaliteta mesa uz mali udio potkožnog masnog tkiva. Osim toga, odlikuje se dobrom otpornošću, zbog čega je pogodna za intenzivan tov u hladnim i toplim klimatima. Bikovi se upotrebljavaju u komercijalnoj proizvodnji za križanje s mliječnim pasminama radi dobivanja podmladka koje se odlikuje dobrom tovnom sposobnošću i kvalitetom mesa. Tako su, na primjer, križanke angusa s frizijskim pasminama vrlo popularne u stadima sisajuće teladi u sistemu krava - tele i čine dobru osnovu za buduću kravu dojilju. Ako se ona opet križa s angus bikom, dobivene junice


60

su idealne krave dojilje, a muško potomstvo se tovi i iskorištava za proizvodnju mesa.

Slika 8. Crveni angus Kroz duži niz

godina uzgojen je njemački crni i crveni angus koji se morfo-metrijski razlikuje od originalnog crnog angusa ali ima i neke svoje specifičnosti. Predstavlja srednju

do intenzivnu mesnu pasminu. Karakterističan je po tome što ima prošireno tijelo dobre mišićavosti i odličnih butova. Ranozrelost, plodnost, lagano teljenje, izraženo majčinstvo, najbolji prirasti zahvaljujući perzistentnoj visokoj laktaciji tipične su osobine njemačkog angusa. Dodatne uzgojne ciljeve čine brz razvoj, visoki dnevni prirast uz dobru konverziju hrane i dobro oblikovan, visoko kvalitetan trup.

Pri prikladnom menedžmentu stada uz teljenje u jesen ili zimi, efikasno korištenje dugotrajnog ostajanja uz majku pridonosi razvoju podmlatka koji dobije tri petine svoje konačne tjelesne mase iz grube hrane i sa paše. Kratki i propisani konačni period tova rezultira poželjnom konformacijom trupa koju mladi ili malo stariji angus postiže uz manje intenzivan obrok. Ima sličnu porodnu masu teladi kao i originalna pasmina ali je tjelesna masa krava (550-700 kg) i bikova (900-1.100 kg) nešto veća.

5.2.2. Hereford

Poznavaoci ove pasmine se slažu da je nastala od teglećeg goveda koje vodi porijeklo od malog crvenog goveda Roman Briton i od krupne velške pasmine koja je egzistirala nekada u velikom broju u pograničnom regionu Engleske i Velsa. Pasmina je dobila ime po pokrajini Herefordshire u Engleskoj i pod ovim imenom se pominje još u 16. stoljeću. Hereford je prva engleska pasmina koja je kao takva priznata u čistoj krvi. Veoma je rasprostranjen u SAD gdje se prema nekim autorima intenzivno importirao od 1700. do 1800. godine, dok drugi autori pominju da je prvi izvoz goveda ove pasmine zabilježen 1817. godine u Sjevernu Ameriku preko Meksika. Vrlo je klimatski adaptibilna životinja koja se osim u SAD dosta se


61

uzgaja i u Australiji, Južnoj Americi i Evropi. Danas pedigre ove pasmine posjeduje preko 5 miliona grla u preko 50 zemalja svijeta. Predstavlja srednje do intenzivnu mesnu pasminu goveda koja je u 18. stoljeću imala veći tjelesni okvir nego danas. Mirnijeg je temperamenta u odnosu na ostale pasmine goveda. Srednjeg je formata, smeđe su do crveno smeđe boje. Prepoznatljiva bijela boja glave prenosi se dominantno. Donja strana vrata, trbuh i distalni dijelovi nogu su također bijeli. Poželjni su prepoznatljiva bijela pruga i nepigmentirano nosno ogledalo.

Slika 9. Bik pasmine Hereford

Velika pažnja

posvećuje se uzgoju grla sa harmoničnim i proporcionalnim tijelom. Grla trebaju imati dobar prirast na trupu bez većih depozita masti. Meso je izvrsnog

kvaliteta. Duboko razvijeno tijelo treba osigurati visoki kapacitet konzumacije hrane. Poželjne su pravilne noge sa čvrstim papcima i visokom petom. Uzgajaju se dva tipa ovih goveda i to sa rogovima ili bezrožna (šute životinje). Tjelesna masa bikova se kreće od 900 do 1.300 kg, a krava od 600 – 750 kg. Porodna masa teladi iznosi od 32 – 37 kg u zavisnosti od spola teleta. Dnevni prirasti mladih bikova kreću se oko 1.100 g. Dobra efikasnost u tovu i prirastu trupa rezultiraju time da pasmina ubrzano dobiva sve veće značenje kako u čistokrvnom obliku tako i u križanjima s lokalnim mliječnim i mesnim pasminama. Korištenje ove pasmine u zaštićenim prirodnim područjima pokazalo se uspješnim.

5.2.3. Šarole (Charolais)

Šarole pasmina potiče iz jugoistočnih pokrajina Charolles i Nievre u Francuskoj. Ime pasmine od koje je nastala u prošlosti je nepoznata. Prema legendama potiče od “bijelog goveda” koje je prvi put u dokumentima zabilježeno 878. godine nove ere, a koje se uzgajalo sve do 16–17. stoljeća i čije je meso bilo vrlo poznato i traženo u to vrijeme na francuskim tržnicama posebno u Lionu i Villefranche. Proces selekcije bijelog goveda je tekao kao i kod ostalih europskih kontinentalnih pasmina u tri smjera za rad,


62

proizvodnju mlijeka i mesa. Uzgoj ove pasmine se odvijao u pokrajini Charolles sve do francuske revolucije. Godine 1773. Claude Mathieu je svoje stado preselio u susjednu pokrajinu Nievre. U ovoj pokrajini je provedeno križanje bijelog goveda sa lokalnom Nivemais pasminom nakon čega se ovi križanci pominju pod imenom šarole goveda. Count Charles de Bouille je još 1840. godine utvrdio uzgojne ciljeve za ovo govedo što je 1864. godine konkterizirao kroz uspostavljanje herd book-a. Nakon drugog svjetskog rata šarole govedo se počelo izvoziti na druge kontinente. Tako su 1950. godine u Brazil izvezena četiri bika i šest krava, 1955. godine u Argentinu pet bikova i jedanaest krava, iste godine u Južnu Afriku jedan bik i tri krave. Godine 1964. ukupno je 259 bikova i 1.605 krava je izvezeno iz Francuske u različite dijelove svijeta. Ovaj trend izvoza je u kontinuiranom porastu sve do danas.

Slika 10. Junac šarole goveda (Foto: www.mclachlan.com.au)

To su krupna i

teška goveda velikog okvira s izraženim širinskim i dubinskim mjerama. Intenzivno je

mesno govedo snažne tjelesne građe i intenzivnog rasta. Najpoznatije osobine ovog goveda su: jaki majčinski instinkt, odličan prirast, izvrsna sposobnost napasivanja i dobroćudan temperament. Boja dlake je jednobojno bijela ili krem, svijetle njuške, svijetlih rogova i papaka. Danas u okviru ove pasmine već postoje i grla crne i crvene boje. Već i telad raspolažu popunjenim mišićnim tkivom. Pri uzgoju u čistoj krvi može biti teškoća pri porodu jer se zdjelica nedovoljno otvara u odnosu na masu ploda (krupna telad), pa je prije tridesetak godina gotovo svako drugo teljenje zahtijevalo pomoć čovjeka. Ipak, utjecajem selekcije na smanjenje mase teleta smanjen je broj teških poroda, iako je još uvijek taj broj iznad prosjeka u odnosu na druge pasmine goveda. Porodna masa teladi iznosi 40–45 kg u zavisnosti od spola teleta. Osobine pasmine su kratka i široka glava, relativno kratak i mišićav vrat, razvijeno mišićno tkivo, posebno muskulature pleća, duga leđa, sapi i butina, leđna linija im je ravna s mnogo mišićja, linija trbuha usporedna s linijom leđa, a glutealna muskulatura zaobljena i spuštena nisko, ima dubok trup, dugotrajni rast, optimalno iskorištavanje krme, veliki


63

prinos mesa i prilagodljivost. Relativno slaba fleksibilnost leđa i snažne kratke noge (fundament) koje moraju biti pravilne, osnovne su osobine šarole pasmine. Koža je srednje debljine, pokrivena mehkom dlakom pšenične boje.

Uzgoj čistokrvne pasmine pogodan je za proizvodnju mlijeka ili ukrštanjem bikovskih očeva sa govedima kombinovanog tipa prven-stveno služi povećanju proizvodnje mesa. Najprikladniju završnu fazu za ovu pasminu čini tov na intenzivnim farmama uz ishranu koncentratima. Tokom čitavog perioda tova dnevni prirast od 1.500 g je konstantan. Na taj se način konačna željena tjelesna masa od 650 do 700 kg postiže u dobi od 16 mjeseci. Grla koja su postigle prikladnu klaoničku masu imaju lagano mramorirano meso bez debelog masnog površinskog sloja i značajnijih spremišta masti. Zahvaljujući dobroj sposobnosti prilagođavanja ove pasmine, krave ili volovi mogu ući u završnu fazu tova i na manje intenzivnim lokacijama. Tjelesna masa bikova se kreće u rasponu od 1.200 do 1.500 kg, a krava od 800–1.000 kg.

5.2.4. Limuzin (Limousin)

Ova pasmina vodi porijeklo iz planinskog regiona jugoistočne Francuske. Pasmina je srednje veličine koja se uzgaja u više od 60 zemalja svijeta, prvenstveno u Evropi, Rusiji, Sjevernoj i Južnoj Americi. Srednje je intenzivna mesna pasmina. Jednobojne je svjetlo do tamno crvene boje, sa tipičnim svjetlijim područjima na nogama, njušci, oko očiju i području repa. Sluznice su ružičaste boje. Odlikuje se dugim trupom, širokim leđima i ekstremno muskuloznim buto-vima, što čini osnovu za visoke vrijednosti klaoničnih osobina. Kvaliteta kostiju je dobra, pri čemu je razvijenost mišićnog sistema, a posebice zadnjih četvrtina odlična. Dugačka, lagano nakošena i široka križa poželjna su radi laganog teljenja. Oko 92% porođaja se završava bez potrebe za pomoći, a kod prvotelki teška teljenja su ispod 5%. Porodna tjelesna masa teladi kreće se u rasponu od 35 do 40 kg ovisno o spolu teleta. Visina do grebena odraslih grla iznosi oko 138 cm za krave i oko 147 cm za bikove. Tjelesna masa krava u prosjeku iznosi 800 kg, a bikovi dosežu tjelesnu masu od oko 1.150 kg. Ekstremiteti pravilnog i širokog stava tvrdih papaka čini pasminu podesnom uzgoju na pašnjacima. Ako se junad nakon odbijanja intenzivno hrane, postižu s oko 10 mjeseci tjelesnu masu 350-400 kg, a s 12-14 mjeseci 450-500 kg, ostvarujući dnevne priraste od 1.100 do 1.300 g. Limuzinska pasmina se posebno ističe visokim randmanom klanja, od 62 do 65%. Mliječni prinosi trebali bi biti dovoljni za uspješan razvoj teladi.


64

Slika 11. Bik limuzin pasmine

Zbog lahkih tele-nja, limuzinski bikovi su naročito pogodni za ukrštanje s drugim rasama, posebno mlije-čnim. Takva ukrštanja s crno-bijelim i crveno-bijelim mliječnim

kravama dala su meleze koji su imali veće dnevne priraste u tovu, veći randman trupova i veći udio mišićnog i masnog, a manje koštanog tkiva u polutkama, u odnosu na grla čiji su očevi bili bikovi pasmine Holšajn. Ova je pasmina izrazito vitalna. Preporučuje se za korištenje u područjima sa slabijom ispašom gdje se stada u sustavu krava-tele drže uz minimalni nadzor, a posebice pri teljenju. Trup sadrži manji postotak kostiju i hrskavica i neznatno je prekriven mašću. Depozit masti je dobar u vrijednim dijelovima mesa.

5.2.5. Blon Akiten (Blonde d'Aquitaine)

Ova pasmina potiče iz pokrajine Aquitaine u jugozapadnom

dijelu Francuske dopirući do Garonne doline i Pirinejskog planinskog masiva. Uzgaja se još od srednjeg vijeka kada su korištena za oranje i vuču tereta. U izgradnji ovog goveda učestvovala su tri lokalna tipa goveda i to Garonnais, Quercy i Plavo pirinejsko govedo. Do danas su ovu pasminu često križali sa Šarole i Limuzin pasminom, ali danas je uzgojni cilj povratak originalnom tipu. Herd book francuskog blond akitena je ustanovljen šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Prvi import u Sjedinjene američke države se desio 1972. godine. Blonde d’Aquitaine poznat je po tome što nije zahtjevan s obzirom na držanje, stada u sistemu krava-tele su mirna i lagano se prilago-đavaju različitim klimatskim i hranidbenim uvjetima. Srednje je intenzivna mesna pasmina, okvira tipičnog za krupne pasmine gove-da. Tjelesna masa bikova iznosi 1.100-1.300 kg, a krava 850-950 kg. Ova goveda se mogu držati na ispaši tokom ljeta a po zimi hraniti sijenom ili travnom silažom. Pri intenzivnom hranjenju pasmina ostvaruje svoj puni potencijal a mladi bikovi postižu dnevne priraste veće od 2.000 g. Blon Akiten je danas jedna od najboljih i najpopularnijih tovnih pasmina goveda u Francuskoj zbog svojih kvalitativnih osobina poput visokih dnevnih prirasta, lahkog teljenja


65

čemu doprinosi velika pelvična regija. Broj ovih goveda se povećava po 5% svake godine u Francuskoj i danas predstavlja treću najbrojniju pasminu goveda sa preko 480.000 krava. Ekstenzivni programi progenog testiranja obezbjeđuju kontinuirano unaprjeđenje pasminskih osobina što se odražava u njihovoj sve većoj popularnosti.

Slika 12. Bik Blon Akiten pasmine

Boja ovih goveda se kreće u rasponu od jednoliko svijetlo žute do svijetlo crvene sa svjetlije obojenim krugovima oko očiju i njuške i unutrašnjih strana nogu i trbuha.

Goveda ove pasmine karakterizira prisustvo rogova, dok su neka i bezrožna. Pripada grupi velikih mesnih intenzivnih pasmina. Životinje imaju dugo i simetrično tijelo, uz dobru prekrivenost mišićima na križima, leđima i ramenima. Visina do grebena bikova iznosi 155–170 cm, a krava 140-150 cm. Porodna masa teladi iznosi 40–46 kg u zavisnosti od spola teleta.

Posebnost ove pasmine je lahko teljenje. Telad karakterizira nagli rast, nježne kosti, uska ramena i mala trouglasta glava. Krave karakteriziraju široke zdjelične kosti što omogućava lahko teljenje (u 98% slučajeva nije potrebna pomoć pri telenju). Zbog ove osobine mnogi farmeri koriste sjeme ovih bikova za križanje sa drugim pasminama. Karakteristična osobina je i miran temperament koji omogućava normalnu manipulaciju i rad sa grlima. Sljedeća važna osobina je otpornost na stres što omogućava dobru adaptibilnost na različite klimatske uvjete. U zavisnosti od spola, načina ishrane i menadžmenta ima izuzetan prirast u tovu. Meso ima nizak sadržaj masnog tkiva što je karakteristika kako čistokrvnih grla tako i križanaca. Karakterizira ih i dobra iskoristljivost svih vrsta stočne hrane.

5.2.6. Saler (Sa-Lair)

Porijeklo vodi sa južne strane centralnih planinskih masiva Francuske, gdje se prvobitno ovo govedo koristilo kao mliječno od čijeg se mlijeka pravio kvalitetan sir. Ovo je jedna od najstarijih pasmina goveda na svijetu što potvrđuju crteži ovih goveda u


66

špiljama stari 7–10.000 godina. Danas se preko 300.000 grla uzga-ja u Francuskoj. Osim u Francuskoj uzgaja se u preko 30 zemalja svijeta (Evropa, Sjeverna Amerika, Afrika i Oceanija).

Slika 13. Saler pasmina

Srednja je do

intenzivna mesna pas-mina. Saler goveda poznata su po svojoj dugovječnosti, dobroj konverziji hrane i prilagođavanju razli-čitim uvjetima klime i menadžmenta. Može se

uzgajati u klimatima sa velikim temperaturnim rasponima to-kom godine. Jedna je od najboljih pasmina za odgoj teladi takozvanih "krava dojilja".

Slika 14. Krava sa teletom saler pasmine (www.salers-cattle-society.co.uk)

Krave su čuvene

po relativno visokoj mliječnosti i majčinskoj sposobnosti. Dugačka i široka križa pogoduju laganom teljenju a također i križanjima s pasminama velikog

formata. Porodna masa teladi iznosi 30 do 40 kg u ovisnosti od spola teleta. Telad pri porodu su duga i tanka sa malom glavom. Krave su dobre majke i imaju karakteristiku da osim svom teletu njegu i pažnju pruža i drugoj teladi iz stada. Goveda pasmine Saler su veoma mirnog temperamenta. Zahvaljujući svojim čvrstim crnim papcima pasmina je prikladna za držanje na otvorenom tokom čitave godine kao i u štalama. Pri intenzivnom hranjenju dnevni prirasti kao su u pravilu 1.300 g uz klaonički randman oko 60%. Tjelesna masa bikova iznosi 900 do 1.100 kg, a krava 650-850 kg. Visina do grebena bikova iznosi 148 – 155 cm, a krava 138-145 cm. Mliječnost iznosi oko 3.000 litara po laktaciji. Teški okolišni uvjeti u kojima je


67

nastala ova pasmina razvile su idealne osobine uzgoja na siromašnim staništima. Saler pasmina je tipična rogata pasmina obično tamno crvene boje dlake iako ih u manjem broju ima i crne boje. Imaju gustu dlaku u zimskom periodu koja im omogućava dobru termoizolaciju. Bezrožnih goveda uzgojenih u čistoj krvi predstavljaju raritet. Boja kože i sluznica je smeđe boje. Dosta je zahvalna pasmina za prenošenje pozitivnih genetskih osobina na

druge pasmine. Jedna je od najstarijih i genetski najčistijih europskih pasmina goveda. Danas se u Francuskoj 10% grla uzgaja radi mlijeka a ostalo proizvodnje mesa.

Slika 15. Križanci Saler krava i Šarole bikova

5.2.7. Piemontese govedo (Piedmontese)

Piemontese pasmina ima interesantnu istoriju koja započinje u zabačenim područjima Piedmont regije na sjeverozapadu Italije. Ovo je područje prirodno zaštićeno visokim planinama Alpa. Ovo područje je poznato po antičko europskoj pasmini goveda poznatom pod imenom “Auroch” (Bos Primigenius). Potomci Aurocha i drugih udomaćenih europskih pasmina goveda klimatski umjernog pojasa pripadaju grupi goveda poznatoj kao Bos Taurus.

Slika 16. Bik piemontese pasmine

Prije otprilike 25.000 godina jedna druga pasmina goveda poznata pod imenom “Zebu” (Bos Indicus), čiji je uzgoj uobičajen u tropskom području poput Indijskog podko-ntinenta i Afrike,


68

započinje masovnu migraciju prema Evropi. Razlog rapidne migracije ovih goveda u Evropu je još uvijek nepoznat. Pioniri ove migracije su zaustavljeni u dolinama Piedmont regije prirodnom barijerom planinskih masiva Alpa.

Slika 17. Migracije zebu goveda u Evropu

Zebu govedo karakteriše grba u visini grebena koja može biti

težine od 18 do 23 kg, veliki podvoljak (podvratnik), velike padajuće uši i jako groktajuće glasanje. Pored jedinstvenih fizičkih karakteristike odnosno eksterijera, familiju Bos Indicus goveda karakterizira velika otpornost na pojedina oboljenja i parazitoze u odnosu na potomke familije Bos Taurus, što im omogućava opstanak u područjima gdje većini pasmina goveda to predstavlja veliki problem.


69

Slika 18. Shema nastanka piemonteze goveda Pasmine Auroch i Zebu su se prije više hiljada godina počele

ukrštavati te su se njihovi potomci razvili odnosno evoluirali u goveda Piemontes pasmine otporna na oštre planinske uvjete. Tek krajem 19. stoljeća farmere je zaintrigirala pojava “duplih mišića” (double-muscling) kod ovih goveda kada su shvatili veliki potencijal moguće proizvodnje mesa. Prvi italijanski Herdbook je ustanovljen 1887. godine, a uzgojni program je utvrđen tako da se eliminiraju štetni utjecaji vezani za pojavu “duplog mišića” čiji je potencijal bilo neophodno unaprijediti. U Italiji se danas broj krava u uzgoju približio broju od 100.000 grla, dok ukupan broj svih kategorija goveda u uzgoju iznosi preko 216.000 grla.

Gen “miostatin” je naučno otkriven prije dvadesetak godina. To je gen koji je prisutan kod svih sisara i koji vrši restrikciju rasta


70

mišića. U slučaju ove pasmine goveda ovaj gen je prirodno mutirao što je rezultiralo neograničenim rastom mišićne mase uzrokujući pojavu fenomena “duplog mišića”. Utvrđeno je da je razvoj mišića u prosjeku 14% veći u odnosu na druge vrste. Gen miostatin također ima funkciju da pomaže obezbjeđenju nježne strukture mesa Piemontese goveda.

Piemontese goveda su najpopularnija za uzgoj u Italiji i njihov broj se iz godine u godinu povećava i u drugim zemljama u svijetu poput Australije, Brazila, Kanade, Danske, Velike Britanije, Holandije, Meksika, Poljske, Novog Zelanda, itd.. Prvi izvoz goveda ove pasmine u Sjevernu Ameriku desio se u jesen 1979. godine u Kanadu (Saskatchewan). Ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća pet goveda ove pasmine je izvezen iz Italije u SAD.

Piemonteze je ranozrela i dugovječna pasmina koja se lako prilagođava različitim uvjetima ili tipovima klime, ograničenim mogućnostima jednako kao i otvorenim i poluotvorenim sistemima držanja stada. Dobro iskorištava konzumiranu hranu. Naime, radi se o srednje intenzivnoj mesnoj pasmini. Pri intenzivnom tovu prirasti su posebno dobri. Visoki tovni rezultati postižu se i ekstenzivnim držanjem. Ima nježne kosti, nježnu elastičnu kožu, malu količinu ekstamuskularne masti, suho i nježno ali ukusno meso.

Krave su srednje veličine (550-750 kg), porodne mase teladi od 38 do 45 kg. Bikovi mogu dosegnuti tjelesnu masu od 1.150 kg dok se muška utovljena grla privode klanju pri tjelesnoj masi od 550-650 kg i u dobi od 15-18 mjeseci. Ako ima optimalne uvjete uzgoja dnevni prirast od odbića do vremena klanja iznosi oko 1.400 g. Također ima izrazito veliki randman koji iznosi 76-68% kod utovljenih grla a zabilježen je i randman od 72%. Prema S-EUROP klasifikaciji kvaliteta mesa je izvanredna i uvijek je klasificirana sa S i E.

Krave odbijaju telad u njihovoj dobi od 4-6 mjeseci i pri tjelesnoj masi od 160 do 200 kg.

Uzgoj krava je u Pjemonteze regiji ostao tradicionalno štalski. Ali se tokom ljetnih mjeseci favorizira ispaša kako u dolinama tako i na planinskim pašnjacima sve do jeseni na nadmorskim visinama preko 2.000 metara. Tradicionalni štalski sistem uzgoja tovnih goveda se postepeno mijenja u otvoreni štalski sistem u boksovima na dubokoj prostirci.

Mlijeko koje proizvede je dovoljno za odgoj teleta, dok neki uzgajivači mlijeko koriste za proizvodnju sireva "Castelmagno", "Bra", "Raschera" i "Tome".


71

5.2.8. Belgijsko plavo govedo (Race de la Moyenne et Haute Belgique, Belgian Blue-White)

Ovo govedo u originalnoj formi potiče iz centralnog i sjevernog

dijela Belgije i jedno vrijeme je činilo polovinu populacije goveda. Lokalno crveno-šareno i crno-šareno se križalo sa Šorthorn govedom uvezenim iz Engleske u periodu od 1850. do 1890. godine. Stvarni uzgojni cilj je ustanovljen početkom 20. stoljeća kada je zvanično današnja pasmina i ustanovljena. Jedno vrijeme je ova pasmina imala dva tipa, jedan primarno mliječni tip i drugi mesni tip.

Provedenim selekcijskim postupcima posljednjih desetljeća danas je ova pasmina prvenstveno mesna pasmina. Današnje belgijsko plavo govedo je rezultat selektivnog genetskog razvoja uzgoja provođenog od strane profesora Hanseta u Centru za umjetnu oplodnju u belgijskoj pokrajini Lijež.

Slika 19. Bik belgijskog plavog goveda (www.hemmy.net)

Belgijsko plavo govedo je pasmina velikog tjelesnog formata, zaobljenih linija izražene mišićavosti posebno ramena, leđa i sapi. Leđna linija je ravna, strmih sapi i nježne kože. Ima nježne ali snažne ekstremitete koji omogućavaju lagan hod. Boja može biti bijela, plavo-crvenkasto-siva ili ponekad crna. Pasminu karakterizira miran temperament i dugovječnost. U odnosu na šarole pasminu ima izraženiju muskuloznost, mliječnost i dnevni prirast tjelesne mase. Međutelidbeni interval i smrtnost teladi su skoro isti kao kod šarole pasmine. Dosadašnji rezultati potvrđuju da na križance prenosi kvalitativna svojstva mesa i potencijal prirasta.

Krave srednje velikog tjelesnog okvira sa zaobljenim linijama trupa u prosjeku imaju tjelesnu masu od 700-750 kg i visinu do grebena od 132-138 cm, dok bikovi u prosjeku imaju tjelesnu masu od 1.100 do 1.300 kg i visinu od 146-155 cm. Gravidnost je relativno kratka i traje 280 do 286 dana. Prvo teljenje se obično dešava u dobi junice od 32 mjeseca. Prosječna tjelesna masa tek rođenog teleta


72

iznosi oko 45 kg. Mliječnost krava iznosi oko 4.000 kg mlijeka sa 3,5 % mliječne masti.

Slika 20., 21. i 22.: Bikovi belgijskog plavog goveda (www.hemmy.net)


73

5.3. Kombinovane europske pasmine goveda (mlijeko - meso)

5.3.1. Simentalsko govedo (Simmental – Fleckvieh)

Simentalsko govedo je pasmina koja je u historiji poznata još od srednjeg vijeka. Prve zabilješke o ovom govedu ukazuju da je nastalo kao rezultat križanja između velikog njemačkog goveda i po tjelesnom formatu manje autohtone švicarske pasmine. Ime pasmine je izvedeno iz imena regije (Simme Valley, Berner Oberland, Švicarska) gdje je uzgoj prvi put zabilježen. Tehnički, ime “Simmental” se koristi za goveda koja su uzgojena u Švicarskoj, dok su Njemačkoj i Austriji poznata pod imenom “Fleckvieh”, a u Francuskoj kao “Pie Rouge”. “Pie Rouge” čine skupine goveda iz tri različita herd book-a registrirana pod imenima “Abondance”, “Montbeliard” i “Pie Rouge de l'Est”.

Slika 23. Dolina simmental (Simme Valley) (Copyright: Jonathan Duriaux)

Zbog svojih proizvodnih

karakteristika proširio se u posljednjih 90 do 100 godina u mnoge evropske

zemlje. Decenijama se razvijao kao alpska pasmina trojnih osobina. Dominantna je pasmina goveda Srednje Evrope i uglavnom dominiraju dva tipa: švicarski simentalac i njemački fleckvieh. Ostali relativno čisti tipovi su češki, slovački, bugarski, talijanski i slovenski, hrvatskoj, itd. Procjena je da se danas uzgaja između 40 i 60 miliona goveda na svih šest kontinenata, a od ovog broja polovina se uzgaja u Evropi. U svim evropskim zemljama gdje se uzgaja, dvojako se iskorištava, osim u Britaniji i Irskoj, gdje se koristi kao mesno govedo. U Francuskoj je, od svih šarenih goveda stvorenih od simentalca iz Švicarske, najznačajnija rasa montbeliard. Ona se svrstava u pasmine dvojnog smjera proizvodnje sa naglašenom mliječnošću. U njenom stvaranju učestvovala je crveno-bijela holštajn frizijska rasa. Danas se montbeliard pasmina koristi


74

kao meliorator slabije produktivnih populacija simentalske rase. Simentalac se usmjerava i u pravcu dvojne proizvodnje sa naglašenom mesnatošću. Takva situacija je u Italiji, Poljskoj i Rusiji,

gdje se odgajivačkim programima za simentalca planira da vrijednost proizvoda meso - mlijeko bude u odnosu 60% : 40%. Slika 24. Simentalski bik (www.drumsleedsimmentals.co.uk)

U prekomorskim zemljama, u kojima se u posljednjih dvade-setak godina veoma proširio uzgoj simentalca koristi se kao mesna pasmina u čistoj krvi i kao meliorator tamošnjih tovnih pasmina manjeg formata (kao što su britanske tovne rase) u cilju dobijanja meleza koji se mogu toviti do većih završnih tjelesnih masa.

Slika 25. Krava simentalske pasmine (Foto: V.Šakić)

Način gajenja je

po sistemu krava-tele, korištenjem pašnjaka ili u ekstenzivnom tovu, u ogradama, korištenjem kabastih hraniva.

Boja simentalca varira od žute do

crvene s bijelim šarama, a glava, noge i rep su bijeli s pigmentnim poljima. Može biti bezrožna ili sa rogovima. Dlaka mu je mekana, koža srednje debela i djelomično pigmentirana. Obično imaju izražen podvratak. Imaju veliki tjelesni okvir sa dobro izraženom muskulaturom. U zavisnosti od uzgojnog tipa odrasle krave u dobi od 5 godina u prosjeku imaju tjelesnu masu od 600 do 900 kg i visinu do grebena 145-150 cm, dok su bikovi tjelesne mase do 1.300 kg i visine do grebena preko 160 cm. Vime simentalskih krava dobro je vezano, ali nije veliko ni simetrično (prednje četvrti slabije


75

razvijene). Cilj dugogodišnjeg selekcijskog rada je bio postići maksimalnu proizvodnju mlijeka ili mesa uz što manje troškove, prilagođenost na različita podneblja, tlo i intenzitet iskorištavanja u čemu se i uspjelo. Simentalac rijetko ima probleme pri telenju, ima kratak međutelidbeni interval, dobre majčinske nagone i dobro iskorištava hranu.

Slika 26. Junica simentalske pasmine (Foto: Šakić V.)

Simentalska pasmina je dominantna po broju i proizvodnji mlijeka i u Bosni i Hercegovini. Od druge polovine XIX vijeka pa do danas, simentalac i goveda u tipu simentalske pasmine

čine najveću populaciju u pasminskoj strukturi goveda kod nas. Zbog različitih uvjeta i intenziteta proizvodnje, prisutna je

velika varijabilnost u pogledu produktivnosti, tjelesnih mjera odraslih grla, kao i tipa i konstitucije koji vrlo često odstupaju od standardâ za simentalsku rasu.

S obzirom na svoje anatomske i fiziološke karakteristike, simentalac je prikladan za manje farme kombiniranog smjera proizvodnje. Za djelotvorno iskorištavanje na velikim farmama preduvjet su određeni novi tehnološki postupci i korekcije mliječnih i muznih karakteristika. Proizvodni vijek u intenzivnom iskorištavanju traje 5-7 godina pa je simentalac relativno dugovječan odnosno ustrajan u proizvodnji. S obzirom na njegovu osrednju dnevnu proizvodnju od 16-20 litara, potrebe za krepkom krmom su minimalne. Simentalc je osobito poznat po sposobnosti proizvodnje kvalitetnog mesa. Visoki udio čistog mesa u polovicama (62-67%) i mramoriranost mesa svrstavaju ga u red najboljih pasmina za meso na svijetu. Simentalac je uz neke evropske mesne pasmine meliorator mesa širom svijeta. U tovu na voluminoznoj krmi i koncentratu do težine 650 kg postiže dnevni prirast od 1,3 kg, a u intenzivnom tovu do 500 kg težine ostvaruje dnevni prirast preko 1,5 kg. Prikladan je za pašu na nizinskim i brdskim mekanim travnjacima.


76

5.3.2. Sivo alpsko govedo (Grey Alpine, Grauvieh, Grigio Alpina)

Sivo alpsko govedo je tipična planinska pasmina goveda koja

daje izuzetne rezultate u proizvodnji mlijeka i mesa. Pasmina vodi porijeklo iz pokrajine Tirol u Austriji i sjevernoj Italiji (Južni Tirol).

Slika 27. Krava sivo alpskog goveda (Foto: Šakić V.)

Goveda su sre-

dnje veličine i tjelesne mase sa korektnim lokomotornim apara-tom sa jakim papcima. Naime, radi se o rustikalnoj, skromnoj

pasmini sa jako izraženim instinktom za pronalaženje hrane i pasmini koja vrlo uspješno koristi grubu vegetaciju. Sivo alpsko govedo je dugovječno govedo izvanredne plodnosti. Uzgojni cilj je poboljšati produktivnost mlijeka i mesa po grlu i upotrebnu vrijednost dobivenih proizvoda.

Mlijeko krava ove pasmine je je izuzetnog kvaliteta i može se konzumirati kao svježe ili prerađeno u kvalitetne sireve i druge mliječne proizvode. Od svih planinskih pasmina koje se uzgajaju u Italiji mlijeko ove pasmine ima najbolji odnos kvaliteta i kvantiteta. U izuzetno povoljnim okolnostima mliječnost krava može doseći i preko 5.000 kg mlijeka. Prema podacima iz 2002. godine u južnom Tirolu, nakon analize mliječnosti 8.491 krava u kontroli, prosječna mliječnost po grlu je iznosila 4.836 kg mlijeka sa 3.78% mliječne masti i 3,38% proteina.

Slika 28. Bik sivo alpskog goveda

Sivo alpsko gove-

do ima dobar prirast što je posebno izraženo kod srednje do teških volova koji imaju prosječan dnevni prirast


77

od 1.200 g i u dobi od 12 mjeseci dostižu oko 500 kg tjelesne mase. Vrlodobrih su klaoničkih osobina, randmana oko 58% i izvrsnog kvaliteta mesa. Čak i krava u starijoj dobi koje se privedu klanju postižu odličnu cijenu mesa na tržištu.

5.3.3. Smeđe govedo (Braunvieh, Brown Swiss, Brown

Vieh, Bruna Alpina, Brunedes Alpes)

Smeđe govedo je jedna od najstarijih pasmina goveda čije originalno porijeklo vodi iz Švicarske i to iz pokrajina Schwyz, Zug, St. Gallen, Glarus, Lucerne i Zurich gdje su se krave koristile za proizvodnju mlijeka, mesa i kao radna snaga. Dugi niz godina se uzgajalo kao primitivno govedo sve dok švicarski farmeri iz njemačkog govornog područja nisu počeli oko 1860. godine uvoziti krupnija goveda iz Njemačke i počeli ih križati sa lokalnim smeđim govedom. Čak je pincgauer pasmina goveda iz Austrije učestvovala u izgradnji današnjeg smeđeg goveda od kojeg je do danas zadržala vizuelno vidljivu svjetliju boju na leđnoj liniji. Ne postoje zabilješke o tadašnjem uzgojno-selekcijskom radu, ali se pretpostavlja da su i neke druge pasmine goveda učestvovale u formiranju današnjeg smeđeg goveda. Iako u svojoj matičnoj zemlji ova pasmina nije imala zapaženu promociju kod farmera grla ove pasmine, u značajnijem broju su se izvozila u Rusiju, Italiju, Njemačku i Ameriku. Sve do 1911. godine nije ustanovljen herd-book u Švicarskoj dok se u SAD to desilo 1891. godine gdje su prvi put uvezena još 1869. godine kao mliječna goveda. Prva uzgajivačka udruga u Njemačkoj osnovana je 1879. u Sonthofenu, Bavarska.

Uzgoj smeđeg goveda je u proizvodnom smislu dvojak: uzgajači s naglašenim interesom za mlijeko drže Brown-Swiss tip, a širi zemaljski uzgoj prednost daje tipično kombiniranom tipu – Brown Vieh.

To su goveda velikog tjelesnog formata, mesnata, kasnozrela sa bojom koja se nalazi u rasponu od sivo smeđe preko svjetlo do tamnosmeđe. Danas je to kombinovana pasmina (mlijeko, meso). Po proizvodnji mlijeka to je jedna od najmliječnijih pasmina sa proizvodnjom mlijeka preko 9.000 kg po laktaciji sa sadržajem mliječne masti od oko 4% i 3,5% proteina. Mlijeko je visokokvalitetno sa izvrsnim okusom i mogućnošću proizvodnje sira zahvaljujući visokom postotku Kappa-Kazeina B u mlijeku (Kappa Casein B).

Ovu pasminu karakterizira dug period gravidnosti, letargičan temperament, dobroćudnost, uši slične krznu, izražajna vitalnost i izostanak značajnog gubitka vremena farmera oko njege i ishrane. Poznata je po čvrstim nogama i izuzetno čvrstim papcima koji


78

osiguravaju dugovječnost, izvrsno zdravlje vimena i oblik s najboljom mogućnošću dojenja.

Slika 29. Junica smeđeg goveda

Pasmina koja je

naviknuta na oštru klimu i hladnoću a idealno se prilagođava različitim načinima držanja i podnosi tro-pske vrućine jednako dobro kao i druge uzgojne probleme sa kojima se može suočiti.

Uz optimalne uvjete može u potpunosti razviti svoje proizvodne sposobnosti. Mogući načini ishrane ovih goveda su ispaša na visoko alpskim područjima sa oskudnom krmnom bazom, do držanja u slobodnim štalama ili na vezu tokom cijele godine uz bogatu opskrbu osnovnom krmom sa oraničnih površina.

Smeđe govedo idealan je izbor za farme srednje veličine u svim klimatskim uvjetima s glavnim ciljem profitabilne proizvodnje mlijeka. Putem odlično organiziranog, inovativnog uzgojnog programa, trajne i precizne selekcije, kao i primjene suvremenih biotehničkih zahvata, njemačko smeđe govedo postiže najviši mogući selekcijski napredak.

79

ISHRANA GOVEDA U TOVU

Proizvodnja goveđeg mesa je jedan od dva osnovna vida govedarske proizvodnje. Za uspješan tov goveda potrebno je obezbijediti pasminski tip podesan za tov, odgovarajuću krmnu bazu sa određenim sistemom ishrane i svrsishodnu organizaciju sa odgovarajućim objektima.

Organizacija proizvodnje goveđeg mesa tijesno je povezana sa uvjetima uzgoja životinja (uvjeti odabira životinje, pasmine, ishrane, smještaja i ostalih zootehničkih i zoohigijenskih mjera). Forsiranim tovom povećava se tjelesna masa i popravlja kvalitet mesa. Za tov se manje ili više uspješno mogu koristiti sve kategorije goveda – telad, junad i odrasla grla, a sastav prirasta ovisiće o dobi životinje. Kod teladi se radi o prirastu pretežno mišićnog tkiva, kod junadi mišićnog i masnog, a kod odraslih goveda isključivo masnog tkiva.

6.1. Izbor teladi za tov

U stočarskoj proizvodnji svaki proizvodni proces ovisi o nizu

faktora. Naročito su značajne nasljedne sposobnosti, svojstva koja determiniraju proizvodnju mesa. Na bazi smišljenog izbora teladi unaprijed valja osigurati što bolji uspjeh i veći rentabilitet u tovu mladih goveda. Drugim riječima, postoji u ranoj dobi povezanost između pojedinih tjelesnih mjera, obima i rentabiliteta proizvodnje mesa s onim u kasnijoj dobi, odnosno na kraju tova.

Kako se biraju telad za tov? Često se gube s uma osnovni zahtjevi kojima treba da odgovaraju takva grla. Važna svojstva su zdravlje, konstitucija i izjednačenost odabrane teladi. Ta su svojstva preduvjet za uspješan i ekonomičan tov. Živahna grla koja sa voljom uzimaju hranu i bez vidljivih smetnji reagiraju na okolne uvjete, dobar su tovni materijal.

6


80

Snažna konstitucija daljnji je zahtjev za ta grla. Traži se dobro razvijen kostur (ne prekomjerno, zatim pravilna građa tijela, dobar razvoj muskulature, prostran okvir i uzraslost koja odgovara pasminskom tipu.

Ujednačenost materijala ima posebno značenje za uspjeh tova. Prilikom formiranja grupa za tov nužno je da grla budu ne samo iste pasmine već i dobi, odnosno tjelesne mase. Kod tako sastavljenih grupa lako je uočiti grla koja zaostaju u rastu i razvoju, ili odstupaju od prosjeka grupe.

6.1.1. Tipovi teladi za tov - konformacija tijela

Moderno tržište postavlja specijalne zahtjeve kada je meso goveda u pitanju. U prvom redu traži se meso mlade govedine koje se odlikuju velikim količinama kvalitetnog mišićnog tkiva, a manje masti. Najvrednije partije mesa nalazimo na leđima, butinama i na zdjelici. Zahtjev je, dakle, da tovljači proizvedu životinje koje će posjedovati što prostranije i bogatije partije mesa na navedenim dijelovima tijela. Treba, međutim, znati da stepen tvorbe mišića ovisi u prvom redu o nasljednoj osnovi i da kvalitetnom prehranom nije moguće taj stepen podići iznad fiziološke granice uvjetovane nasljednom osnovom. U tom slučaju višak utrošene hrane ide pretežno na proizvodnju masti, a manje mesa. Nužno je, dakle, posjedovati takve životinje koje će se odlikovati navedenim biološko-fiziološkim svojstvima.

Poznato je da mogućnosti tvorbe mesa stoje u vezi s intenzitetom rasta, stupnjem ranozrelosti i kapacitetom rasta. Za uspješan, rentabilan tov i proizvodnju što većih količina kvalitetnog mesa treba izabrati životinje koje će posjedovati izrazite oznake za tu proizvodnju. Postoje određeni tipovi koji ukazuju na bolji ili slabiji prirast, na proizvodnju mesa uopće, a koji su diferencirani već u ranoj mladosti. To je za praksu važno jer je već u dobi od 3 do 4 sedmice moguće izvršiti valjan izbor teladi.

Postoje dva osnovna proizvodna tipa koji upućuju na tovne sposobnosti teladi:

a) široki – prostrani tipovi, dobre građe i razvijenosti pojedinih tjelesnih mjera,

b) uski tipovi – nedovoljno prostrane, slabo razvijene građe tijela.

Karakteristike širokog tipa su duboka prsa, slabine i butine,

dobro izražena širina prsiju u prednjem dijelu između lopatično-ramenog zgloba, kao i iza plećke. Prsa su dobro zaobljena i duga, a

Ishrana goveda u tovu

81

rebra koso položena. Kratka, bačvasta prsa s okomitim položajem rebara izrazit su tovni tip. Plećka je široka, duga i dobro obložena mišićima, greben širok i mesnat. Taj se tip odlikuje dugim i širokim leđima i ledevinama. Zdjelica je široka, ravna i duga s velikim naslagama mišića. Butine su prostrane, široke i duboke. Glava je kratka, a čelo široko. U tovu proizvodi više mesa, manje masti. Ima veći dnevni prirast i manje troši hrane u tovu.

Karakteristike uskog tipa su mala širina prsiju, nedovoljan razvoj plećke i mišića. Leđa, ledvine i zdjelice su uski, a muskulatura slabo razvijena. Butine su uske i plitke, glava duga i uska. Relativno proizvodi više masti od širokih tipova. Dnevni je prirast manji, a utrošak hrane veći. 6.2. Ishrana goveda u tovu Uspjeh u stočarskoj proizvodnji pa i u tovu goveda ovisi o kvantitetu i kvalitetu stočne hrane, o genetskim i uzgojnim specifičnostima, o fiziološkim osobitostima pasmine i kategoriji tovljenika. Za taj uspjeh vrlo su važne higijenske prilike i preventivne mjere, naročito smještaj i postupak sa grlima za vrijeme tova. Što su životinje mlađe, ti su faktori značajniji. Pored navedenih, determinatori proizvodnje su još kvalitet i cijena proizvoda, tržište i zahtjevi potrošača.

Proizvodnju goveđeg mesa treba, dakle, uskladiti sa svim faktorima koji determiniraju njenu kontinuiranost, volumen i kvalitet te maksimalno iskorištavanje fiziološko-bioloških kapaciteta tovljenika i ekonomskih mogućnosti.

Uspjeh tova ovisan je i o industriji krme. To vrijedi u svakom slučaju, a naročito onda kada se radi o krmnim smjesama. Njihova će kompletnost omogućiti maksimalno iskorištavanje genetskog potencijala rasta, kvalitet proizvoda, zadovoljenje fizioloških potreba i očuvanje zdravlja kao bitnog faktora za racionalnu i intenzivnu proizvodnju. Međutim, vrlo je varijabilan pojam značenja “fizioloških potreba” za organizam i proizvodnju. To, pored ostalog, ovisi i o uvjetima organizacije proizvodnje, posebno smještaja i higijenskih prilika. Što u povoljnim uvjetima predstavlja potpun obrok, u nepovoljnim redovno predstavlja nepotpun obrok. To se odnosi na vitamine, minerale i neke druge biogene faktore. Kompletan obrok može osigurati pravilan tok proizvodnje kada se ona odvija u adekvatnim ekološkim uvjetima smještaja, njege i držanja. U protivnom, negativni činioci okoline povećavaju fiziološke potrebe i zahtjeve organizma za navedenim tvarima pa je inače kompletni obrok tada deficitaran.


82

Neophodan je kompletan obrok, ali isto tako i standardni uvjeti za proizvodnju. Za neuspjeh u proizvodnji, odnosno tovu ne treba kriviti uvijek vrijednost krmne smjese, već prilike, bolje rečeno, neprilike u kojima se proizvodnja odvija. Postoji, dakle, uska povezanost između ekoloških uvjeta i standardnih potreba organizma za proizvodnju. Adekvatna prehrana jedan je od preduvjeta proizvodnje. Važnu ulogu igra i tehnika hranjenja - pri tom se misli na pripremu smjesa i njihov oblik: brašno, šrot, pelete, pahuljice itd.; zatim način hranjena – automatsko, po volji, obročno itd.

6.2.1. Odgoj podmlatka za tov

Ključni momenat za uspješan tov mladih kategorija goveda jeste othranjivanje zdravog podmlatka pogodnog za kasniji tov kao starije teladi ili junadi. U prva dva do tri mjeseca tele treba pripremiti za efikasno iskorištavanje čvrste hrane, a pri tome nastojati uštedjeti što veću količinu mlijeka. Ishrana se provodi minimalnim količinama mlijeka (5-6 litara dnevno) tako da se do zalučenja utroši najviše 300 litara. Prirasti trebaju biti umjereni, 800–1.000 g/dan. Kolostralna faza traje prvih 5 dana nakon teljenja. Odmah nakon teljenja treba što prije dati vitamine A, D i E. Dok se tele oporavi od poroda, ustane na noge, osuši se i pokaže želju za sisanjem, daje se da posisa ili popije najviše 1,5-2 litra kolostruma. To svakako treba biti unutar prva tri sata nakon rođenja. Kolostrum se teladima daje prvih 5 dana i to vrijeme je zabranjeno prodavati mlijeko mljekarama. Viškom kolostruma treba napajati drugu telad i to razrijeđenim sa vodom u omjeru 2 : 1.

Nakon 5 dana telad se nastavlja napajati mlijekom ili mliječnim zamjenama u količini do 5 litara dnevno. Odmah se počinje nuditi i kvalitetna starter-smjesa po volji. Žitarice su najvažnije komponente startera, a trebaju biti gnječene ili grubo mljevene. Sijeno se također može odmah nuditi po volji, mada ono nije neophodno ukoliko starter sadrži više od 12% vlakana.

Starter smjese za telad koje se prodaju kao gotovi proizvodi na našem tržištu redovno su presitno samljevene i ne vrši se njihovo peletiranje. Uz ovakav starter uvijek se mora koristiti sijeno jer smjesa ne sadrži dovoljnu količinu vlakana. Međutim, dobar starter za telad može se napraviti i na vlastitom gazdinstvu ako se raspolaže sa nekoliko najvažnijih komponenti (kukuruz, zob, mekinje, repini rezanci, sojina sačma, melasa, minerano-vitaminski dodaci i sl.)

Napajanje teladi može se vršiti punim ili obranim mlijekom kada je cijena mlijeka na tržištu nepovoljna, ili pak mliječnim zamjenama što je jeftinije. Tako ostaje više mlijeka za prodaju.


83

Mliječne zamjene su obično upola jeftinije od punog mlijeka pa se njihovim korištenjem mogu postići znatne uštede. Sisanje majke po volji nije preporučljivo iz više razloga. Tele često posisa previše mlijeka (preko 10 litara) i dobiva proljev, a dnevni prirasti su suviše visoki sa aspekta odgoja teladi za kasniji tov. Pored toga, telad koja sisa po volji pokazuje malo interesa za čvrstom hranom. Napajanjem se postiže potpuna kontrola konzumacije i prirasta i znatno je jeftinije, a manje količine tečne hrane stimulišu uzimanje startera. Starter-smjesa se u početku daje po 100 - 200 g dnevno i postepeno se povećava dok tele ne konzumira 1,5 kg.

Telad se normalno napaja toplim mlijekom ili mliječnim zamjenama na temperaturi 37-38°C (najmanje 37°, najviše 40°). Toplo napajanje je, međutim, relativno skupo, traži više rada, a problemi sa proljevima su češći. Ukoliko se mlijeko ili zamjena zakiseli sa 3-4 ml mravlje kiseline po litru onda je moguće i hladno napajanje. Hladno napajanje se provodi na 20-25°C prve dvije nedjelje, a nakon toga na 12-15°C. Ono je sigurnije, jeftinije, manje je problema sa proljevima, a omogućava i davanje tečne hrane po volji jer se konzumacija može regulisati temperaturom.

Ostala hrana kao što je silaža, zelena masa (i sijeno, ako se nije počelo ranije koristiti) daje se početkom drugog mjeseca života. Napajanje se može prekinuti, odnosno tele zalučiti sa 6-7 nedjelja, ili kada ono konzumira 1,5 - 2 kg startera dnevno. Zalučenje u ovoj dobi je ekonomično jer se utroši svega oko 200 litara tečne hrane, do 40 kg startera i 5 kg sijena. Ekonomično također, može biti i nešto kasnije zalučenje u dobi od 12 nedjelja pri čemu se utroši do 300 litara tečne hrane, do 100 kg startera i oko 12 kg sijena.

6.2.2. Ishrana teladi u tovu

Tov teladi traži bitno drugačiji režim i intenzitet ishrane za razliku od odgoja teladi koja će se kasnije toviti kao junad (vidi Odgoj podmlatka za tov). U tovu teladi, ovisno o tipu tova i obroka, postižu se prirasti 1.000-1.600 g/dan. Postoji nekoliko tipova tova, a izbor odgovarajućeg zavisiće od potražnje na tržištu u datom momentu: 1. Intenzivan tov mlade teladi mlijekom - telad se hrani mlijekom po volji do mase 100-110 kg. Tov traje oko 2 mjeseca i troši se oko 10 litara mlijeka za jedan kg prirasta.

2. Tov teladi do 140-160 kg - traje 3-3,5 mjeseca uz priraste 1.200-1.300 g/dan. Daju se smanjene količine mlijeka ili mliječne zamjene (300 do 450 litara ukupno) uz koncentrat po volji (starter) i


84

malo sijena. Osim navedenih količina mlijeka, u periodu tova utroši se još 250 kg koncentrata i 135 kg sijena.

3. Produženi tov teladi je najekonomičniji tip tova. Traje 5-5,5 mjeseci do mase 200-220 kg, uz priraste 1200-1400 g/dan. Do zalučenja se daju smanjene količine mlijeka, koncentrati i nešto sijena. Nakon zalučenja ishrana je intenzivna - koncentratnim smjesama po volji iz hranilica i dnevno se dodaje još 0,1-1 kg sijena po grlu. Za jedan kg prirasta troši se oko 4 kg smjese i oko 0,5 kg sijena. Ovo je također pogodan tip tova za telad koja se kasnije tovi kao junad (predtov junadi). 6.3. Ishrana junadi u tovu Intenzivan tov junadi prije II svjetskog rata kod nas nije bio poznat. Istina, u toku godine prodao bi se za klanje manji broj jednogodišnjih bikova koje stočari nisu mogli prodati za rasplod. No, namjena im je ustvari bila druga pa je i postupak prehrane bio različit od onoga koji se danas primjenjuje u intenzivnom tovu junadi. U nedalekoj prošlosti u tovu goveda se mnogo upotrebljava voluminozna krma, otpaci u ratarskoj proizvodnji i prehrambenoj industriji. Za tov su služila starija grla (3-5 godina). Tov je bio ekstenzivan, vremenski kratak, sa svrhom da se popravi kondicija tovljenika. Utovljena grla postizala su dobru cijenu na tržištu.

Danas su zahtjevi za kvalitetom mesa drugačiji, usklađeni s interesima suvremene prehrane stanovništva. To uvjetuje i drugi sistem tova. I pored toga u manjoj se mjeri upotrebljavaju i klasične forme tova. U intenzivnom tovu junadi nužna je kvalitetna prehrana i kontinuirana proizvodnja u toku godine, zatim uhodan sistem držanja, smještaja i odgoja teladi u predtovnom periodu. Proizvodnja mesa goveda omogućena je kroz određeni period života. Ona se u mnogim zemljama u početku zasniva na skupim krmivima, a završava jeftinijim. U početku je iskorištavanje hrane za jedinicu prirasta povoljnije, a kasnije sve lošije pa to mnogi nadoknađuju jeftinijim krmivima. Postoji i obrnuta mogućnost, što je u skladu s namjenom tova, raspoloživim krmivima i interesom proizvođača. Prehrana junadi u tovu ovisi o dobi i masi životinja. Životinje iste dobi i tjelesne mase uzimaju različite količine hrane. Jedne mogu pojesti više, a druge manje. Prikladnije su za tov one koje uzimaju veće količine hrane, jer je to u uskoj vezi s intenzitetom prirasta. Obročno davanje hrane predstavlja, dakle problem. Jedne su životinje boljeg apetita, brže jedu i podmire svoje potrebe, druge


85

slabijeg apetita, pa to ne mogu. To govori u prilog korištenju samohranilica i uzimanja hrane po volji kako bi se potrebe u toku dana mogle podmiriti u odgovarajućoj mjeri. Takav način prehrane ima i drugih prednosti, ali i nekih nedostataka. Prednosti su manji utrošak radne snage, životinje jedu po volji, mirne su i nisu halapljive. Nedostaci su nešto veći utrošak hrane. Junadi u tovu, dakle, treba omogućiti da uzimaju obrok u tolikoj količini i hranjivoj vrijednosti da se u potpunosti mogu podmiriti uzdržne i proizvodne potrebe za očekivani dnevni prirast.

Tov junadi predviđa određeni sistem i plan u proizvodnji. Svako odstupanje može imati negativne posljedice u realizaciji tova. Plan mora biti unaprijed postavljen za svaku kategoriju tovljenika. Tako se npr. predviđeni intenzivni tov junadi koncentratima mora obavljati od početka do kraja tova. Nastupom promjena, tj. ako se u drugoj fazi tova koncentrat zamjeni voluminoznim krmivima, slijedi ne samo lošiji prirast već i slabiji kvalitet mesa. Posljedica je negativan ekonomski učinak.

Kod tova junadi treba imati na umu da je prirast tjelesne mase najveći je u mlađoj dobi (u prvoj godini života). Tada junad za jedinicu prirasta troše najmanje hrane. Veći je intenzitet prirasta u tovu koncentratima, a slabiji voluminoznim krmivima, ali tov koncentratima je i nešto skuplji nego voluminoznim krmivima. U prvom slučaju kvalitet mesa je bolji i ostvarena cijena veća. U drugom slučaju kvalitet je nešto lošiji pa je i cijena manja za 1 kg žive mase. Općenito je kvalitet mesa mladih grla bolji od starijih.

Tov junadi ima i tu prednost da se, ukoliko dođe u pitanje isporuka, još uvijek može rentabilno produžiti neko vrijeme, a što se ne može kod starijih goveda.

Za tov se koriste muška grla zbog većih prirasta, bolje konverzije hrane i kvalitetnijeg mesa. Ženska grla se tove do mase 350-380 kg, a nakon toga tov postaje nerentabilan jer se iskorištavanje hrane naglo pogoršava. Kastrirana muška grla imaju slabije priraste i veći utrošak hrane od nekastriranih. Međutim, nema razlike u prirastu i iskorištavanju hrane između kastriranih i nekastriranih junica.

Intenzivnom tovu junadi prethodi faza uzgoja teladi za tov (vidi Odgoj podmlatka za tov). U fazi uzgoja teladi za tov zadatak je umjerenom hranidbom razviti telad u dobre preživače i životinje velikog okvira. U fazi predtova telad se grupira radi privikavanja na skupno držanje i nove uvjete ishrane.

Potrebe junadi u tovu ovise o tjelesnoj masi i visini dnevnog prirasta. Maksimalni prirasti postižu se ishranom po volji i to obrocima koji, osim adekvatnog sadržaja energije, minerala i vitamina, sadrže potreban nivo proteina. Mogućnost konzumacije


86

hrane postepeno se smanjuje starenjem životinje tako da kod mase 200-300 kg ono iznosi oko 2,5 kg suhe tvari/100 kg tjelesne mase, dok kod mase 450 kg to pada ispod 2 kg.

Obzirom da se mogućnost konzumacije hrane i potrebe u hranjivim materijama pri konstantnom dnevnom prirastu razlikuju zavisno od mase i dobi životinje, obroke treba korigovati najmanje jednom mjesečno. Vaganje junadi također treba vršiti barem jednom mjesečno kako bi se imao uvid u uspješnost tova.

Vrijednost krmiva i njihova cijena odlučujuća je za ekonomiku tova. Imajući u vidu da oko 70% troškova tova čini hrana, pravilno formulisanje obroka je od izuzetnog značaja za ekonomičnost proizvodnje mesa. Junad se može toviti koncentrovanim, polukoncentrovanim ili kabastim obrocima. Tov je poželjno početi i završiti jednim tipom obroka, mada neke tehnologije zahtijevaju promjene obroka u određenoj fazi tova. Obroke je neophodno korigovati barem jednom mjesečno i uskladiti sa tjelesnom masom i planiranim prirastom.

Koncentrovani obrok je formulisan kao kompletna krmna smjesa sa 12-14% proteina i 8-9% vlakana. Smjesa je sastavljena od koncentrata i kabaste hrane gdje koncentrati čine 60-80% smjese. Daje se iz hranilica po volji. Ako u smjesu nisu uključena kabasta hraniva mora se davati još 0,5-1 kg sijena. Konzumacija hrane je 2,5-3 kg na 100 kg mase, prirast 1.300-1.500 g/dan (do 2.000 g u pojedinim fazama tova), a utroši se 6-7 kg smjese za jedan kg prirasta.

Polukoncentrovani obrok je takav gdje polovinu obroka čini kabasta hrana (silaža, sijeno, zelena masa, nusproizvodi prehrambene industrije, itd.), a drugu polovinu koncentrati (3-4 kg/dan). Kod ovog tipa obroka postižu se prirasti 1.000–1.200 g/dan i više. Najčešće je tov polukoncentrovanim obrocima baziran na kukuruznoj silaži. Silaža za tov treba da sadrži najmanje 30% suhe tvari i tada se daje po volji. Junad u dobi 6-12 mjeseci konzumira 10-20 kg silaže, a junad starija od 12 mjeseci preko 20 kg. Utroši se oko 11 kg silaže i 2,5 kg koncentrata za 1 kg prirasta. Privikavanje na silažu treba izvršiti u dobi 4-5 mjeseci (kod mase 150-180 kg) i ono traje mjesec dana. Za to vrijeme daje se 4-6 kg silaže dnevno. Ako su polukoncentrovani obroci bazirani na ispaši ili zelenoj masi, računa se da june dnevno konzumira 10-12 kg paše na 100 kg mase.


87

Kabasti obrok je baziran na većoj količini kabaste hrane, a koncentrati čine samo 20-25% obroka. Koriste se u tovu junadi preko jedne godine dobi. Prirasti su 800–1.000 g/dan.

Krmne smjese za junad proizvode se uglavnom od žitarica i njihovih nusproizvoda, uz manje količine proteinskih hraniva. Ukoliko se planira njihovo korištenje bez upotrebe sijena, krmne smjese moraju sadržavati najmanje 20% kabastih hraniva. Na našem tržištu postoje četiri vrste krmnih smjesa za junad, dvije potpune i dvije dopunske (superi): 1. krmna smjesa za tov junadi do 250 kg (GT-1) sa najmanje 14%

proteina, 2. krmna smjesa za tov junadi preko 250 kg (GT-2) sa najmanje

12% proteina, 3. dopunska krmna smjesa za junad do 250 kg sa 30% proteina i 4. dopunska krmna smjesa za junad iznad 250 kg sa 32% proteina. Dopunske krmne smjese se prije upotrebe miješaju sa žitaricama u odgovarajućem omjeru, a ako se daju bez miješanja gornja granica je 1,5 kg po životinji. Krmne smjese koje se prodaju na našem tržištu nikada ne sadrže dovoljne količine vlakana i uvijek se moraju koristiti uz manju količinu sijena.

Valja imati na umu da se kvalitetne krmne smjese također mogu proizvesti na vlastitom gazdinstvu ukoliko se raspolaže odgovarajućom miješalicom i kapacitetima za skladištenje neophodnih komponenti. Dovoljno je 5 - 6 osnovnih komponenti za spravljanje odgovarajućih krmnih smjesa što je znatno jeftinije od kupovine gotovih smjesa na tržištu. Osim toga, na ovaj način svaki farmer ima mogućnost da priprema krmnu smjesu prema vlastitoj specifikaciji koja je u skladu sa kvalitetom raspoložive kabaste hrane i fazom tova, uz mogućnost svakodnevnih korekcija i poboljšanja. 6.4. Tipovi tova junadi 1. Tov junadi od 400 do 450 kg (BABY BEEF) jeste intenzivan tov koncentrovanim ili polukoncentrovanim obrocima. Provodi se od rođenja do 12 mjeseci života, a intenzitet prirasta zavisi od tipa obroka.

2. Tov junadi od 450 do 550 kg (stariji BABY BEEF) prakticira se kada tržište zahtjeva težu i masniju junad. Kod ovog tipa tova junad se do mase 300 kg hrani kabastim obrocima uz priraste 700-


88

800 g/dan, a zatim se postepeno prelazi na polukoncentrovane obroke sa prirastima preko 1.200 g/dan. Junad se kolje u dobi 16 - 18 mjeseci. 3. Tov junadi na paši jeste poseban vid tova grla starijih od 1 godine. Provodi se u periodu maj-oktobar i obično traje 3-5 mjeseci. Postižu se prirasti 1000-1200 g/dan, a junad se uz ispašu prihranjuje sa 1-2 kg koncentrata.

4. BABY BEEF tov junadi se također može organizirati na podmlatku kupljenom na tržištu, odnosno, kupovinom teladi pripremljenom za tov. U ovu svrhu telad se kupuje u dobi 4-5 mjeseci sa masom 150-180 kg i uvodi se u tov koji traje narednih 6-7 mjeseci. Ako se radi o tovu za stariji BABY BEEF (do dobi 16-18 mjeseci i mase 450-550 kg), tada tov počinje u dobi od 8-11 mjeseci.

Ovisno o zahtjevima tržišta, kao i vlastitom opredjeljenju

proizvođača, tov junadi se može organizirati i na drugačijim osnovama koje ne moraju odgovarati gore navedenim tipovima tova. Ukoliko se pokaže isplativim, junad se tovi i do mase 600-700 kg. Podrazumijeva se da za tu svrhu trebaju kvalitetna grla koja će dobro iskorištavati hranu i prirastati do dobi od 18 mjeseci pa i nakon toga.

Pošto se o nabavljenim junadima za tov najčešće malo zna u smislu porijekla, pripremljenosti za tov i drugih faktora, važno je organizirati razdoblje oporavka i prilagođavanja na uvjete u tovilištu u trajanju od najmanje 3 sedmice. U ovom periodu treba obratiti pažnju na njihovo zdravstveno stanje, izvršiti preventivno cijepljenje po potrebi i privikavati ih na nova hraniva. Uvođenje hraniva u obrok treba vršiti oprezno, a obrok postepeno povećavati svaka 3-4 dana dok se ne postigne planirani nivo ishrane. 6.5. Ishrana odraslih goveda u tovu

Tov odraslih goveda primjenjuje se kod grla izlučenih iz priploda radi popravljanja kondicije i bolje prodaje. Prirast čini isključivo mast pa tov ne bi trebao da traje duže od 3-3,5 mjeseca. Za to vrijeme goveda dobiju oko 100 kg mase, a tov se provodi jeftinim kabastim hranivima (zelena masa, silaža, sijeno, svježi ili silirani repini rezanci, itd.) uz eventualno prihranjivanje manjom količinom žitarica.


89

6.6. Krmna baza Bosne i Hercegovine i planiranje stočne hrane u tovu goveda

Imajući u vidu ekonomičnost proizvodnje junećeg mesa i

mogućnost osiguranja što većih količina stočne hrane unutar Bosne i Hercegovine, najprihvatljivijom opcijom se čini opredjeljenje za tov junadi polukoncentrovanim obrocima koji su bazirani pretežno na silaži cijele kukuruzne biljke uz dopunu odgovarajućim količinama koncentrata. Kukuruzna silaža je kabasto hranivo nepogodno za transport i promet na tržištu uopće, te je stoga neophodno istu proizvesti na vlastitom gazdinstvu i uskladištiti je u neposrednoj blizini objekata za tov.

Za tov valja proizvesti kvalitetnu silažu sa najmanje 30% suhe materije. Dobri se rezultati u tovu junadi ostvaruju ako je silaža zastupljena sa 40-60% u suhoj materiji obroka i ako se vrši dodavanje 3-4 kg koncentratne smjese.

Obzirom da tov junadi do 400-450 kg (baby beef) podrazumijeva period od 6-7 mjeseci sa silažom kao osnovnim krmivom u obroku (u prosjeku 15 kg/dan), potrebno je planirati najmanje 3,5 tona kukuruzne silaže za tov jednog grla. Očekivani prinos kukuruzne silaže sa 1 ha je oko 35 tona, što znači da 1 ha oranice može osigurati količine silaže dovoljne za tov 10 grla.

U brdsko-planinskim krajevima, gdje nije moguće uspješno uzgajati kukuruz i proizvoditi kukuruznu silažu, postoje velike površine pod prirodnim travnjacima čijim intenziviranjem se mogu proizvesti velike količine travne silaže i sjenaže, kao i druge voluminozne krme visokog kvaliteta (zelena masa, sijeno). Pravilno spremljena travna silaža i sjenaža imaju bolji ukus i veću hranjivu vrijednost od kukuruzne silaže pa se mogu koristiti za ishranu i dotovljavanje junadi u zimskom periodu. Na ovaj način bi se, uz prethodno ovladavanje tehnologijom spremanja travne silaže i sjenaže, na pravi način iskoristili veliki resursi koji leže u prirodnim planinskim travnjacima. 6.7. Učešće stočne hrane u cijeni prirasta

Organizacija tova na podmlatku kupljenom na tržištu zahtijeva nabavku starije teladi pripremljene za tov u dobi 4-5 mjeseci i mase 150-180 kg. Da bi se u narednih 6-8 mjeseci tova postigla konačna masa utovljene junadi od najmanje 450 kg, neophodno je odgovarajućom ishranom osigurati prosječan dnevni prirast od oko 1.400 g. Ukoliko se tov provodi polukoncentrovanim obrocima sa kukuruznom silažom kao osnovnim hranivom, ishrana mora biti nešto intenzivnija nego što je to naprijed navedeno (vidi


90

polukoncentrovani obrok) gdje učešće kabaste hrane ne bi prelazilo 50% suhe materije obroka.

Cijene hraniva na bazi kojih su vršene dolje navedene

kalkulacije odnose se na mjesec februar 2006. godine, a iznosile su:

Kukuruzna silaža 0,03 KM/kg Sijeno livadsko 0,10 KM/kg Kukuruzna prekrupa 0,28 KM/kg Sojina sačma 44% 0,57 KM/kg Mekinje pšenične 0,18 KM/kg Kreda 0,15 KM/kg So 0,25 KM/kg Mineralno-vitaminski dodatak 3,00 KM/kg

Cijene kukuruzne silaže i livadskog sijena odnose se na

hraniva proizvedena u vlastitoj režiji (na vlastitom gazdinstvu), a cijene ostalih komponenti su nabavne cijene na tržištu.

U kalkulacijama nije bilo realno koristiti sadašnje cijene (2008. godina) iz više razloga. U momentu pripreme ovog materijala za objavu cijene stočne hrane, tovnog materijala te energenata i svih drugih troškova vezanih za tov goveda bitno su više u poređenju sa cijenama iz 2006. godine kada je tržište stočne hrane i proizvodnje goveđeg mesa bilo dosta stabilno. U slučaju stočne hrane cijene su povećane u prosjeku za preko 50%, a cijena kukuruza čak za 200%. Osim toga, prisutan je trend stalnog variranja i kontinuiranog rasta cijena koji je počeo u ljeto 2007. godine. Stoga dolje prikazane kalkulacije valja uzeti u obzir samo kao ilustraciju kretanja troškova i odnosa cijena u proizvodnji goveđeg mesa te kao primjer proizvođačima na koji način mogu jednostavno pratiti troškove tova ovisno o aktuelnim cijenama na tržištu.

U dolje navedenoj tabeli dati su primjeri obroka za junad mase 150, 200, 250, 300, 350, 400, 450 i 500 kg uz planirani dnevni prirast od 1,4 kg. Tovni obroci ovakve strukture mogli bi se koristiti tokom cijele godine, neovisno o sezoni, osiguravajući relativno konstantan prirast tovnih grla uz efikasnu kontrolu planiranja i utroška stočne hrane.


91

Tabela 8. Primjeri tovnih obroka za junad uz planirani dnevni porast mase od 1,4 kg

Tjelesna masa juneta, kg 150 200 250 300 350 400 450 500 Kukuruzna silaža, kg 4 7 10 11 12 13 11 11

Sijeno livadsko, kg 0,2 0,2 0,2 0,2 0,3 0,3 0,2 0,2

Mješavina koncentrata, kg

2,8 3,0 3,1 3,8 4,4 4,9 5,9 6,6

Cijena obroka, KM/dan*

1,226 1,377 1,48

8 1,66

1 1,86

1 1,95

8 2,17

7 2,32

1 Utrošak hrane za 1 kg prirasta, KM/kg*

0,876

0,984

1,063

1,186

1,329

1,399

1,555

1,658

* cijene se odnose na mjesec februar 2006. godine

Mješavina koncentrata za tov junadi sastavljena je od odgovarajućih koncentratnih hraniva tako da, uz odgovarajući kvantum konzumacije, osigurava podmirenje onog dijela potreba u energiji i hranjivim materijama koji nije pokriven kabastim dijelom obroka. Kvalitetna mješavina koncentrata može se pripremiti od kukuruzne prekrupe, sojine sačme i pšeničnih mekinja, uz dodatak stočne krede, soli i mineralno-vitaminskog premiksa. Učešće hraniva u ovakvoj mješavini se mijenja zavisno od faze tova. Na primjer, za junad mase 200 kg mješavina bi se sastojala od 60% kukuruza, 31% sojine sačme, 6% mekinja, 2% krede, 0,5% soli i 0,5% premiksa. Odmicanjem dobi juneta i povećanjem mase postepeno se smanjuje učešće sojine sačme u smjesi a povećava se učešće mekinja i kukuruza. Tako pri kraju tova, kod juneta mase 450 kg, mješavina bi bila sastavljena od 72% kukuruza, 8% sojine sačme i 17% mekinja, 2% krede, 0,5% soli i 0,5% premiksa. Cijenu jednog kg koncentratne mješavine lako je izračunati na bazi cijena pojedinačnih komponenti i njihovog učešća u mješavini.

Primjeri u gore prikazanoj tabeli jasna su ilustracija razlike u obrocima za tov junadi zavisno od mase i dobi, kako po kvantumu tako i po strukturi. Stoga je teško vršiti preciznije kalkulacije troškova ishrane ako se one baziraju na sastavu dnevnih obroka za sve faze tova i mase juneta od početka do kraja tova. Vidljivo je da cijena hrane utrošene za jedan kg prirasta žive mase konstantno raste od početka do kraja tova. Razlog leži u činjenici da je


92

iskorištavanje hrane za jedinicu prirasta povoljnije u početku tova dok su grla mlađa.

No, ipak je moguće, na bazi sastava prosječnog obroka za cijeli tovni period (vidi dolje), predvidjeti ukupni i prosječni dnevni utrošak hrane te na osnovu toga izračunati očekivanu prosječnu cijenu jednog hranidbenog dana, a zatim cijelog tovnog perioda ili pak 1 kg prirasta žive mase. Ukoliko se radi o tovu jednog juneta početne mase 150 kg do konačne mase od 450 kg, sastav prosječnog dnevnog obroka na bazi kojeg se mogu izvesti navedene kalkulacije dat je u sljedećoj tabeli: Tabela 9. Sastav prosječnog dnevnog obroka juneta u tovu do 450

kg Prosječan

obrok, kg/dan Utrošak za 1 kg

prirasta, kg Za tovni

period od 6-8 mj, kg

Kukuruzna silaža, kg 11,5 8,2 2450 Sijeno livadsko, kg 0,25 0,18 55 Mješavina koncentrata, kg1,2 4,80 3,43 1020

Cijena, KM* 1,954 1,396 cca 415,0 * cijene se odnose na mjesec februar 2006. godine 1 cijena 1 kg mješavine koncentrata iznosi u prosjeku 0,33 KM ako se ista priprema na vlastitom gazdinstvu od komponenti kupljenih na tržištu; cijena je do 40% veća ako se gotova mješavina kupuje na tržištu kao kompletna krmna smjesa što znatno poskupljuje cijenu obroka 2 cijena mješavine koncentrata može biti i niža ako se dio sojine sačme zamijeni preparatima uree

Uzima se da hrana u ukupnim troškovima tova učestvuje oko 70%, a preostalih 30% čine drugi fiksni ili varijabilni troškovi kao što su energenti, troškovi održavanja mehanizacije, veterinarskih usluga, provođenje preventivnih mjera itd. To znači da očekivani ukupni troškovi po 1 kg prirasta žive mase iznose oko 1,99 KM (1,396/0,7=1,99).

I konačno, na svaki kg konačne mase utovljenog juneta valja ugraditi dio cijene koju je potencijalni kooperant platio za tovni materijal, odnosno tele pripremljeno za tov. Pod pretpostavkom da se radi o teletu mase 150 kg, cijena iznosi oko 5,5 KM/kg žive mase, odnosno 825 KM po životinji (februar, 2006 godine). Na konačnu masu utovljenog juneta od 450 kg to znači dodatno opterećenje od 1,83 KM/kg žive mase. Skupa sa gore navedenim ukupnim troškovima tova (1,99 KM/kg) to znači da konačna cijena 1 kg žive mase utovljenog juneta iznosi najmanje 3,82 KM.


93

Tamo gdje postoje uvjeti za osiguranjem vlastitog tovnog materijala, odnosno odgojem vlastite teladi za kasniji tov, konačna cijena 1 kg žive mase utovljenog juneta bila bi za oko 20% niža.

Osiguranje i skladištenje stočne hrane - Uz planiranu dinamiku i organizaciju tova kako je gore navedeno, farma-tovilište treba unaprijed planirati i osigurati količine hrane neophodne za cijeli tovni period (vidi gornju tabelu), zatim kapacitete za njeno skladištenje, kao i oranične površine za zasijavanje silažnog kukuruza. Računajući na jedno tovno june to bi iznosilo:

Skladišni kapaciteti: Silos za silažu 5 m3 Prostor za sijeno (balirano) 0,3 m3 Skladište za koncentrate 1,4 m3

Oranične površine: Silažni kukuruz 0,1 ha

94

95

ORGANIZACIJA TOVA NA GAZDINSTVIMA – FARMAMA MJERE ZA POVEĆANJE PROIZVODNJE GOVEĐEG MESA

7.1. Mjere za povećanje proizvodnje goveđeg mesa

Naša je zemlja u mnogim granama privrede postigla visoku proizvodnost rada i kvaliteta proizvoda koji odgovaraju kvalitetu proizvoda na svjetskoj razini. Velike uspjehe postigla je u poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji. U toj su proizvodnji riješeni mnogi problemi i nema zapreka da se dobiveni rezultati primijene u praktičnom radu. Štaviše, društvena dobra postala su rasadnici iskustava za široku praksu na svojim područjima. U tom su pogledu postignuti zapaženi rezultati, tako da je stanje u poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji temeljito izmijenjeno u odnosu na period od prije 10 do 15 godina. Te promjene nastale u materijalnoj proizvodnji imale su velikog odraza i na društvene odnose u poljoprivredi, napose u stočarstvu, tako da se cjelokupna aktivnost sve više "podruštvovljuje". Danas je sve rjeđa naturalna proizvodnja i kod individualnih proizvođača. Individualna proizvodnja postaje sve više društvena proizvodnja, jer u procesu rada u navedenim djelatnostima ima sve više rada velikog broja subjekata, napose industrije. Integracija u poljoprivredi poprima, dakle, sve više društveno obilježje, a individualni proizvođač postaje sve više robni proizvođač, koji je i u opskrbi goveđim mesom još uvijek značajan (raspolaže sa preko 90% fonda goveda). Analizirajući naprijed navedena kretanja, dolazimo do zaključka koji upućuje na to da naša zemlja raspolaže svim mogućnostima za proizvodnju mnogo većih količina mesa nego što proizvodi danas. U čemu se sastoje te mogućnosti na kojima se baziraju naše procjene?

7


96

U proizvodnji goveđeg mesa imamo niz komparativnih prednosti u odnosu na druge zemlje, posebno na naše prekomorske konkurente na svjetskom tržištu. Raspolažemo sa dovoljno površina pogodnih za proizvodnju stočnih krmiva za praktično veliki volumen proizvodnje goveđeg (i drugih vrsta) mesa, ukoliko na tržištu postoje stimulativni uvjeti za proizvodnju. Nadalje, imamo izgrađenu industriju stočne hrane ili sa relativno manjim ulaganjima možemo u kratkom vremenu izgraditi tu industriju za odgovarajuću oplemenjivačku stočarsku proizvodnju. Racionalnim korištenjem površina i strukturom ratarskih kultura prilagođenih nacionalnim potrebama, možemo biti potpuno neovisni od uvoza krmiva, posebno onih biljnog bjelančevinastog koncentrata. Kvalitetan stručni kadar u mogućnosti je da primjeni najsuvremeniju tehnologiju koja je dostupna u proizvodnji goveđeg mesa. Naša iskustva na tom području mogla bi poslužiti kao primjer najnaprednijim zemljama, proizvođačima goveđeg mesa. Prednosti su u odnosu na druge proizvođače, između ostalog, i položaj naše zemlje, koja je locirana na području kojemu nedostaju velike količine tog artikla. Naročito je prednost u transportu u odnosu na prekomorske proizvođače goveđeg mesa, a velike su razlike i u kvalitetu proizvoda, s obzirom na tehnologiju proizvodnje i kategoriju tovljenika. Analizom stvarnih mogućnosti u proizvodnji, iskustva u dosadašnjem radu i mogućnosti plasmana navedenog artikla, doći ćemo do zaključka da nismo dovoljno iskoristili postojeće uvjete koji nam stoje na raspolaganju, ne zbog toga jer nismo u dovoljnoj mjeri osigurali stimulativne činioce za ekspanziju u proizvodnji goveđeg mesa, iako su takve mogućnosti prisutne. Ovdje nećemo govoriti (o tome je u knjizi dosta rečeno) o pitanjima kao što je zabrana klanja teladi, potreba klanja goveda s većom težinom, povećanje plodnosti krava, bolja i prostranija organizacija selekcijske službe, još suvremenija organizacija proizvodnje goveđeg mesa, kao i o nedostatku financijskih sredstava za proizvodnju i njihovu ulaganju u tu granu privrede. Ukazat ćemo na još jedan nadasve aktuelan, prioritetan problem, a o kojem u krajnjoj liniji ovise kapaciteti proizvodnje goveđeg mesa. Posljednjih godina broj krava i za rasplod dozrelih junica stalno opada u društvenom i individualnom sektoru. U postojećoj situaciji slabo organizirane i nedovoljno stimulirane govedarske proizvodnje mogao bi se i u perspektivi očekivati pad broja navedenih životinja. Posebno to vrijedi za individualne proizvođače čiji se broj zbog raslojavanja sela ubrzano smanjuje. Interesi društva nalažu da se toj bitnoj grani stočarske proizvodnje pokloni maksimalna pažnja i nađu rješenja za njen

Organizacija tova na farmama – mjere za povećanje proizvodnje goveđeg mesa

97

uspješan razvoj. Njihova realizacija može se ostvariti u postepenom aktiviranju, izgradnji odgovarajućeg broja govedarskih farmi prvenstveno u društvenom sektoru. Bit problema je u tome da se nađe kompromisno rješenje na liniji proizvodnje meso : mlijeko. Težište je na manjim kapacitetima proizvodnje mlijeka po životinji, a time povećanju broja krava i dobivanju većeg broja teladi za tov. Navedeni zahvat pred kojim se nalazimo iziskuje velika finansijska sredstva, slično kao i druge grane industrije, no koja će se obilno reproducirati u povećanim kapacitetima proizvodnje. Iznijeta problematika predstavlja više-manje tehnička pitanja koja će se postupno rješavati ako se osiguraju stimulativni uvjeti za proizvodnju. Konačno, osvrnut ćemo se na cijene kao posebno važnan faktor, koji je relativan i za ovu granu privrede.

Iz iskustva znamo da cijene stočarskih proizvoda, posebno cijene goveđeg mesa, ne mogu konkurirati u privredi s nekonkurentskim cijenama drugih artikala, a posebno onih koji čine strukturu cijena u proizvodnji goveđeg mesa. Cijene tim aktiklima, u usporedbi s cijenama drugih artikala, u stalnom su zaostatku i objektivno ne odgovaraju realnom stanju na tržištu. U praksi tu ne vrijede uvijek isti kriteriji kao u industriji (troškovni princip), što sve utječe nestimulativno na proizvodnju. S obzirom na takvo stanje, postoji stalna disproporcija u cijenama i pomanjkanje najkonkurentnijeg artikla na tržištu tj. goveđeg (a i drugih vrsta) mesa. Za navedenu proizvodnju ne postoje u dovoljnoj mjeri ni financijska sredstva. Kapital sve više bježi iz stočarske proizvodnje u druge lukrativnije grane privrede i one kojima društveni obračun daje bolje mogućnosti poslovanja. Sredstva koja se ulažu za uvoz i sa njima pomaže razvoj govedarstva – općenito stočarstva drugih zemalja, treba usmjeriti i koristiti za razvoj nacionalne stočarske proizvodnje. Glavna je stvar u privredi da mehanizam cijena bude funkcionalan i da one budu realne i stimulativne za proizvodnju pa će biti i dovoljno sredstava za ulaganje u tretiranu granu privrede. To će, pored svega iznijetog, u znatnoj mjeri utjecati na povećanje proizvodnje goveđeg (i drugih vrsta) mesa, a u skladu s nacionalnim potrebama i mogućnostima. Kooperacija ima vrlo veliko značenje u stočarstvu. To je zapravo poslovna suradnja partnera koji se uzajamno dopunjuju u radu i organizaciji proizvodnje bilo koje privredne grane. Takva međusobna suradnja i dopuna u nekoj aktivnosti povećava volumen, kvalitet i rentabilnost proizvodnje.


98

Uspjeh kooperacije ovisi o velikom broju faktora kao što su: sposobnost i mogućnost nosilaca kooperacije i osoba koje međusobno kooperiraju, njihovi međusobni i pojedinačni interesi, zatim raspoloživa sredstva za proizvodnju, poslovnost i konjunkturu na tržištu – stabilnost proizvodnje. Poslovna suradnje može biti uspješna ako partner – kooperant ima određene mogućnosti i sposobnosti za dotičnu proizvodnju. U poljoprivrednoj proizvodnji, međutim, postoje u tome razlike između biljne i stočarske proizvodnje. Stočarska proizvodnja ovisna je u većoj mjeri o sposobnostima kooperanata od one u poljoprivrednoj proizvodnji. Prva radi sa životinjama koje zbog svoga biološko-fiziološkog dinamizma predstavljaju vrlo složen proces proizvodnje. Naročito ako se uzme u obzir da je ta proizvodnja specijalizirana i da u njoj svaka faza zahtjeva i specifičan tretman. Nadalje, suvremena oplemenjivačka stočarska proizvodnja na principima industrijske proizvodnje karakterizirana je određenom organizacijom i tehnologijom rada. U nju se dakle uključuju ne samo sposobnost kooperanata već i nužna sredstva, o čemu konačno ovisi uspjeh rada. Polazeći od iznijete činjenice, bitno je suradnju uspostaviti i s onim proizvođačima koji garantiraju potrebne uvjete za stabilno poslovanje. To je preduvjet da kooperacija u stočarstvu iskoristi maksimalne mogućnosti u aktiviranju proizvodnje. Kooperacijske odnose u stočarskoj proizvodnji pa i u tovu goveda treba dugoročno planirati. To je nužno zbog više razloga. U pitanju je veće ulaganje kapitala, koji može biti rentabilan samo ako je proizvodnja kontinuirana. Proizvodni proces dugo traje, pa je teško i skupo prekidati ga i mijenjati pravac proizvodnje.

Za stabilnost proizvodnje posebno značenje ima interes kooperanata. On proizlazi iz čvrstih ugovora o preuzimanju proizvedene robe, kao i ostvarenim cijenama koje za njega moraju biti stimulativne. Svaki poremećaj u tom sektoru suradnje remeti kooperacijske odnose i negativno djeluje na međusobnu poslovnost, što u krajnjoj liniji negativno utječe na proizvodnju. Uspjeh tih odnosa ovisi, dakle, o aktivnosti i poslovnosti nosilaca kooperacije, bilo da se radi o poljoprivrednim dobrima, poljoprivrednim zadrugama i drugim stručnim institucijama, kao i izvozno-uvoznim poduzećima. Te su organizacije dužne sagledati potrebe tržišta i u skladu s njima razvijati kooperaciju tova goveda u odgovarajućoj mjeri i na onim područjima gdje se mogu maksimalno iskoristiti raspoloživa sredstava kooperanata i materijala za tov.


99

7.2. Dosadašnji rezultati u tovu goveda

Radi maksimalnog iskorištavanja i intenziviranja poljoprivredne odnosno stočarske proizvodnje u privatnom sektoru, organizirana je poslovna suradnja između društvenih i privatnih poljoprivrednih proizvođača. Poljoprivredni kombinati, zemljoradničke zadruge, veterinarske i poljoprivredne. stanice, izvozna poduzeća organiziraju i tov goveda u kooperaciji na principima suvremene stočarske proizvodnje. Svrha im je da preko tih odnosa ubrzaju razvoj stočarske proizvodnje na selu. Aktiviranjem proizvodnje povećavaju se tržni viškovi i podiže produktivnost rada individualnih proizvođača. Aktiviraju se bogatstva koja su u ekstenzivnoj proizvodnji bila slabo iskorištena. U kooperaciji dolazi do udruživanja društvenih sredstava za proizvodnju te raspoloživih sredstava i radne snage privatnih proizvođača, tako da u njoj sve više dolazi do izražaja društveni proces proizvodnje koji omogućava da navedene organizacije putem društvenih ulaganja i sredstava postanu nosioci proširene reprodukcije. Kooperacija postaje sve značajnija forma rada poprima vidno mjesto u mjerama naše agrarne politike. Cilj je da se uz određenu stručnu i materijalnu pomoć na selu razvije od naturalnog robni proizvođač. Ta je suradnja posljednjih godina sve veća i poprima razmjere i karakter suvremene intenzivne proizvodnje. 7.3. Dužnosti i obaveze farmera

Prošlih godina stekla su se velika iskustva u kooperaciji tova goveda. Iskristalizirali su se stavovi i odnosi što daje čvrstu osnovu da će taj rad ubrzano krenuti naprijed. Postoje različiti oblici kooperacije. Teško je sve njih detaljnije opisati. Važni su principi, a detalji ovise o datim uvjetima i mogućnostima.

Suvišno je isticati da kooperacija u tovu goveda ima veće mogućnosti u razvijenijim nego u nedovoljno razvijenim stočarskim područjima. Tu se radi o tradiciji i navikama stočara. Ne znači, međutim, da se planskim radom i većim zalaganjem ne bi ona mogla razviti i na područjima ekstenzivnijeg stočarstva.

Kad raspravljamo o kooperaciji u ovom slučaju tova goveda treba imati na umu dva osnovna faktora, i to:

1. prava i obaveze nosilaca kooperacije i 2. prava i dužnosti kooperanata.

Nosioci su kooperacije specifične organizacije i stručne službe

koje se bave radom na unapređenju stočarske proizvodnje. Uspjeh


100

tih organizacija ovisi o funkcionalnosti službi koje rade na sektoru stočarske proizvodnje. To je sektor kupoprodaje, tehnologije i zdravstvene zaštite. Bez tako organizirane službe nema ni planskog ni uspješnog kooperacijskog rada u stočarstvu. Servisne službe, neposredna suradnja i savjetovanje mogu podići kvalitet rada kooperanata u stočarstvu i uvrstiti ih u napredne robne proizvođače.

Nakon kupovine telad se vaga i po određenom planu daje kooperantima u tov. Kooperantu se nastoji odjednom ili u što kraće vrijeme dati toliki broj teladi koji odgovara kapacitetu njegova tovilišta. Nadalje se pazi da bude približno isti pasminski sastav, kvaliteta i tjelesne mase teladi. Ti zahtjevi daju veće izglede za uspjeh, a kooperantu umnogome olakšava posao. U praksi se pokazalo da telad u težini 100-120 kg ne predstavlja veće teškoće u prehrani, posebno u privikavanju na koncentrate i sijeno. Za kooperanta je to naročito važno. Lakša telad (ispod 80 kg) traže i poseban tretman (nekoliko dana mlijeko) u prehrani do prijelaza na koncentrat.

Kupoprodajni sektor vodi evidenciju o broju i težini teladi koja su data kooperantu, nabavlja hranu, vodi evidenciju o dodijeljenoj hrani i brine se o preuzimanju utovljenih grla od kooperanata. On vrši i konačan obračun poslovanja s pojedinim kooperantima.

Sektor za tehnologiju daje upute o načinu držanja smještaja – adaptacije tovilišta i prehrane u toku tova. Dužnost je tih stručnjaka da budu u stalnom kontaktu s kooperantima i da kontroliraju uspjeh tova. Naročitu brigu treba voditi prvih dana tova. U pitanju je privikavanje na novi režim držanja i prehrane. U toku tova kontroliraju prirast vagom ili subjektivno i preporučuju da se uklone grla koja zaostaju u rastu. Povremeno kontroliraju kvalitet i iskorištavanje hrane u tovu.

Sektor zdravstvene zaštite ima najviše posla prvih dana nakon prijema grla. Iako se za tov odabiru vitalna i zdrava telad, često i kod njih dolazi do poremećaja i oboljenja probavnih i dišnih organa. Prvi se dan po dolasku intervenira udarnim dozama vitamina A i D3. Također i s antibioticima. Obavljaju se i svi poslovi preventive i kurative. Spomenuti sektor, dakle, nadzire higijenu tova i sve poslove kurative za vrijeme tova.

Nosilac kooperacije ima dužnost da preko svojih službi dijelom osigura osnovna sredstva za tov goveda, zatim da davanjem savjeta izgradi kooperanta u sposobnog i samostalnog radnika na tom važnom sektoru oplemenjivačke proizvodnje. Sve to ima za cilj da se proizvodnja intenzivira, maksimalno racionalizira i uskladi s postojećim dostignućima nauke i prakse. Takav rad osigurava proizvođaču i zajednici kvalitetnije poslovanje, veću opskrbu mesom,


101

bolju kontinuiranost isporuka i veću sposobnost za konkurenciju na tržištu.

Farmeri – individualni proizvođači – imaju svoje obaveze i dužnosti. U njihovu je interesu da što bolje iskorištavaju dobivena sredstva i po uputama stalno rade na usavršavanju tehnike tova. Međutim, tom zahtjevu ne mogu svi udovoljiti. Bitno je da se izaberu takvi kooperanti koji po svojim kvalitetima garantiraju da će udovoljiti obavezama suvremenog tova.

Jedan od faktora koji determinira uspjeh tova jest tehnika prehrane odnosno iskorištavanja hrane u tovu. Iako to ovisi o kvalitetu materijala i o drugim faktorima, važna je i umješnost u prehrani. Stalna briga o nahranjenosti rezultira u potrošnji većih ili manjih količina za jedinicu prirasta. Kako se predviđa određeni odnos hrane za jedinicu prirasta, dobri tovljači i tu mogu napraviti veće uštede i ostvariti veću zaradu. 7.4. Oblici organizacije

Kooperacija u stočarstvu s individualnim proizvođačima ima

velike mogućnosti. One su naročito velike u proizvodnji mesa pojedinih vrsta domaćih životinja. Svrha joj je da se proizvodnja maksimalno intenzivira, a pri tome iskoristi raspoloživi stajski prostor i radna snaga koje na selu ima još uvijek mnogo. Iskorištavanjem tih mogućnosti izbjegavaju se investicije u izgradnji nužnih objekata koji mnogo koštaju i u znatnoj mjeri opterećuju troškove proizvodnje.

Nosioci kooperacije nabavljaju gotova kompletna krmiva od tvornica stočne hrane ili se koriste vlastitim mješaonicama. Iskustvo je pokazalo da se nosiocima kooperacije koji troše nekoliko stotina vagona krmnih smjesa isplati izgraditi vlastite pogone – mješaonice hrane. Time postaju neovisni o isporuci, na vrijeme nabave sirovinu (po nižim cijenama), vode brigu o uskladištenju, a sve to utječe na kvalitet i cijenu smjesa. Takve, mješaonice ne bi smjele poslovati sa zaradom.

Trajni sistematski rad u obrazovanju odražava se na produktivnost i na kvalitet proizvoda, jer se tehnologija i organizacija rada u tovu stalno usavršava.

Efikasnija i brža primjena naučnih dostignuća u praksi omogućuje veću racionalizaciju i veću konkurentsku sposobnost proizvođača. Treba, dakle, izgraditi suvremenog robnog proizvođača koji se služi postojećim sredstvima za proizvodnju i primjenjuje sve bolja rješenja u tehnici proizvodnje.

Postoji niz oblika kooperacijskog rada u tovu goveda. Njihova primjena ovisi o raspoloživim mogućnostima i sredstvima nosilaca proizvodnje i kooperanata. Primjenjivat će se oni oblici koji u datim


102

okolnostima najbolje odgovaraju jednima i drugima. Evo orijentacionih uputa o tome: Varijanta I Nosilac kooperacije dužan je kooperantu osigurati: - materijal za tov – telad u skladu s kapacitetima tovilišta; najmanji

broj ne bi smio biti niži od 10 teladi; ima kooperanata koji tove 20–30-50 pa čak i 100 teladi,

- odgovarajuće količine kompletnih krmnih smjesa ili dopunske bjelančevinaste krmne smjese za tov teladi odnosno junadi; predvidivo prema potrebama smjese se isporučuju odmah ili povremeno, na način da kooperanti uvijek imaju dovoljno zaliha za vrijeme tova;

- stručnu službu i veterinarsku zaštitu; - unaprijed predvidjeti utrošak smjese za 1 kg hrane što garantira

isporučilac – tvornica krmnih smjesa; postoje dvije mogućnosti o načinu kreditiranja koncentrata; kooperant se njime zadužuje novčano ili mu se odredi minimalna količina za 1 kg prirasta; na toj se bazi i obračunava;

- dohodak kooperanata treba predvidjeti ili ostvareni kg prirasta ili se ugovorom predvidi cijena za 1 kg žive vage pri isporuci; račun je tada jasan i neminovno pobjeđuje interes kooperanata da ga što bolje ostvare;

- isporuku – prijem utovljenih grla treba predvidjeti u određenoj težini; isporuka i obračun se vrše prema ostvarenoj težini u dvorištu kooperanta (bruto – za neto;

- osigurati odgovarajuće kredite za adaptaciju staje i druge uređaja koji su u vezi s tovom; krediti ne bi smjeli biti kratkoročni jer mogu poremetiti odnose s proizvođačima;

- kooperant se obavezuje da će besplatno staviti na raspolaganje stajski prostor i radnu snagu;

- u potrebnim količinama trošiti vlastito sijeno i prostirku; - sve poslove za vrijeme tova obavljati prema uputama tehnologa i

prevoditi preporučene veterinarsko-sanitarne mjere; - na vrijeme javiti svako oboljenje ili uginuće; - po završenom tovu isporučiti ugovoreni broj tovljenika nosiocu

kooperacije.

Iznijete se obaveze unose u ugovor koji obavezuje oba partnera.

Ako nosioci kooperacije ne raspolažu vlastitom veterinarskom službom, tada s njom ugovaraju sve poslove koji se uključuju u veterinarsko-zdravstvene mjere pri tovu teladi.

103

SMJEŠTAJ I BOLESTI GOVEDA U TOVU

Po načinu rada i oblicima organizacije pojedine grane stočarske proizvodnje sve se više industrijaliziraju. Prednosti su takve proizvodnje očite, a u odnosu na sitnu proizvodnju bile bi uglavnom ove:

- krupna proizvodnja na malom prostoru, neovisna o poljoprivrednim površinama, izdiferencirani procesi po fazama rada;

- brza primjena dostignuća nauke i tehnike; - kvalitetan stručni kadar i kvalificirano pomoćno osoblje; - mogućnost maksimalne primjene mehanizacije i

automatizacije; - nabava materijala na veliko i po nižim cijenama; - prodaja proizvedene robe direktno, bez posrednika; - lakše osiguranje kredita, itd.

Organizacija industrijske stočarske proizvodnje dala je vrlo dobre rezultate. Posebno to vrijedi za peradarstvo i svinjogojstvo. U govedarstvu, međutim, još nisu dovoljno došli do izražaja ti oblici rada bilo u proizvodnji mlijeka ili mesa. Rezultati takve proizvodnje ovise uglavnom o iskorištavanju i primjeni adekvatne tehničke opreme i tehnologije, ali isto tako i svih pratećih zahvata i mjera bitnih za industrijsku proizvodnju. O primjeni raspoloživih sredstava i organizacije rada ovisan je i uspjeh poslovanja u krupnoj, industrijskoj proizvodnji mesa goveda. U mnogo slučajeva osim veličine, kapaciteta tovilišta, ne nalazimo ostalih bitnih elemenata koji karakteriziraju industrijsku proizvodnju. Nedovoljno se iskorištava mehanizacija, a još manje automatizacija. Često nisu usklađeni ni osnovni zahtjevi tovilišta kao: funkcionalnost pojedinih objekata, njihova međusobna povezanost ni pravilno izvođenje tehnološkog procesa. Katkada ni lokacija ni tipovi tovilišta nisu

8


104

prikladni za pojedina područja. Nadodaju li se k tome i neki drugi nedostaci, onda je teško uvijek govoriti o organizaciji industrijske proizvodnje, a još manje se mogu očekivati efekti koji su joj svojstveni. Svako tovilište ima svoje specifične probleme, što je posljedica i specifičnih prilika u kojima radi. Stepen iskorištavanja rada i njegov uspjeh u tovilištu bit će veći što je njegova organizacija racionalnija. To se postiže usklađivanjem pojedinih aktivnosti na način da one djeluju sinhrono, harmonično. Svaki posao treba da bude unaprijed predviđen i da se odvija prema utvrđenom planu kako bi se mogle ostvariti postavljene norme. Organizacija proizvodnje ovisi, dakle, o osiguranju faktora koji determiniraju i uvjetuju njezin normalan tok. Ekonomska privređivanja ima najveće značenje. Ona ovisi o uvođenju optimalnih rješenja koja se konačno reflektiraju u maksimalnoj racionalizaciji proizvodnog procesa. Racionalizacija proizvodnje predstavlja, dakle, kompleks tehničkoekenomskih problema. Njihovo svrsishodno rješenje dat će i najbolje rezultate u proizvodnji. Nužno je gledati svaki zahvat kroz ekonomiku poslo-vanja.

U sklopu s gornjim pitanjem bitno je da se utvrde radna mjesta za izvršenje plana, zatim sistem rukovođenja, odgovornost i međusobno razgraničenje u dužnostima. Svako treba poznavati svoj posao i na vrijeme ga obavljati. O tome ovisi dinamika ostvarenja plana proizvodnje. Za nju su bitna odgovarajuća sredstva, kao i to da se obavlja po utvrđenom programu. Katkada se događa da plan treba korigirati. Do takvih promjena dolazi i mimo naše volje. One nastaju zbog poremećaja u osiguranju pojedinih sredstava (pomanjkanje teladi za tov, nedovoljna opskrba potrebnim krmivima itd.). U pojedinim slučajevima i objektivni razlozi mogu biti uzrok korigiranju plana proizvodnje (razne nepogode, bolesti itd.). Uspjeh stočarske proizvodnje ovisi i o specijalizaciji pojedinih proizvodnih jedinica. Bez takvih pogona nemoguće je proizvoditi prema zahtjevima tržišta. Danas je i u stočarstvu izdiferenciran veći broj specijaliziranih poduzeća, pa čak i kod iste vrste domaćih životinja. Specijalizirani pogoni za proizvodnju mesa imaju i svoje specifičnosti. Oni zahtijevaju odgovarajuću opremu, sredstva, stručni i pomoćni kadar itd. U takvim pogonima moguće je dati proizvod predviđenog tipa, standarda. Pored ostaloga i to je prednost industrijske proizvodnje, pa tako i proizvodnje goveđeg mesa. Standardna proizvodnja zahtjeva, međutim, i standardna sredstva. U tovu goveda bitna su ova: kvalitet materijala za tov, odgovarajuće krmne smjese, tip tovilišta, kvalificirana radna snaga itd. Samo

Smještaj i bolesti goveda u tovu

105

primjenom odgovarajućih sredstava može se proizvesti planom predviđeni standardni finalni proizvod. Treba imati na umu da tržište stavlja sve veće zahtjeve na kvalitet goveđeg mesa. Tome zahtjevu udovoljit će oni proizvođači koji se orijentirani na određeni tip tova. U tom pravcu kreće se danas i ta proizvodnja u svijetu. Proizvodi se, dakle, standardno meso koje ima određeni udio masti kod pojedine kategorije tovljenika (30 % proizvodnje u SAD je standardna). Prošlo je vrijeme kada se proizvodilo što bilo i kako bilo. U tim prilikama i na naša velika tovilišta postavljaju se zahtjevi specijalizirane i po postavljenom programu organizirane proizvodnje navedenog mesa. Kada je riječ o organizaciji proizvodnje, ne misli se samo o sistemu izgradnje tovilišta, tehnici tova itd., već isto tako i o standardnoj – tipiziranoj proizvodnji. Organizacija tova goveda predstavlja, dakle, skup usklađenih faktora i zahvata po vremenu i prostoru. Svrha joj je da uz pravilnu primjenu tehnologije i građevnih dostignuća omogući što veću funkcionalnost i racionalizaciju poslova i tako osigurava što bolje rezultate rada.

Ona ovisi o: 1. sistemu uzgajanja i izgradnji prihvatilišta za telad, 2. sistemu izgradnje tovilišta i držanja tovljenika,

a) zatvorene staje – tov na vezu, b) slobodno držanje u zatvorenim i otvorenim stajama, c) staje s rešetkastim podom,

3. veličini tovilišta, utrošku radne snage, kontrole tova i dr.

Organizacija proizvodnje predviđena je tehnološkim procesom u cjelini. I pored toga događa se da dobro planirana tehnologija u slaboj organizaciji ne daje uvijek dobre rezultate. I obratno, katkada i slabije planirana tehnologija u boljoj organizaciji rada daje bolje rezultate. Znači da kvalitetan stručni kadar savjesnim radom može ukloniti postojeće smetnje. 8.1. Higijena smještaja i držanja

Tov goveda predstavlja kratak, vremenom ograničen

proizvodni proces. Zbog te činjenice često vlada mišljenje da ta kategorija goveda ima i manje zahtjeve u pogledu higijene, smještaja i držanja. Sigurno je da ti zahtjevi nisu takvi kao kod krava muzara. Pogrešno bi pak bilo shvaćanje da se oni bitno od njih razlikuju. Naročito to vrijedi za intenzivan tov, bilo da se on obavlja u zatvorenim ili otvorenim stajama na vezu ili pri slobodnom načinu držanja tovljenika.


106

Zadatak je tovilišta kao smještajnog prostora da zaštiti životinje od nepovoljnih klimatskih utjecaja i da im osigura normalne uvjete života u kojima se može bez smetnje obavljati proizvodnja. U tovilištima treba, dakle, osigurati temperaturu, vlagu, svjetlo i čisti zrak koji odgovara normama raznih kategorija tovljenika. To u velikoj mjeri ovisi o mogućnostima mehaničkog čišćenja, uklanjanja gnoja i mokraće i napose o ventilaciji – dovod svježeg zraka i uklanjanje plinova itd. Navedeni faktori mogu biti direktna ili indirektna posljedica raznih poremećaja u zdravlju životinja.

Kad se govori o funkcionalnosti tovilišta, ne misli se samo na organizaciju proizvodnog procesa već i na usklađivanje osnovnih normi higijene u njemu. Osnovni je zadatak higijena, među ostalim, da na bazi naučnih dostignuća uskladi ravnotežu djelovanja okoline na zdravlje životinja. To znači ublažavanje moguće reakcije, preventivno djelovanje na niz štetnih faktora od klimatskih do patogenih.

Funkcionalna, dobra i udobna staja mora, dakle, osigurati uvjete za normalne fiziološke potrebe. Nadalje, uvjete za nesmetano obavljanje svih poslova u skladu s tehnološkim procesom. Udovoljiti tim zahtjevima znači upoznati, uskladiti i na osnovu tehničkih i naučnih dostignuća ostvariti:

- povoljan izbor mjesta za izgradnju tovilišta; - izgradnju kompletnog tovilišta s glavnim i pratećim objektima

i njihovu što bolju povezanost; - sistem izgradnje i kapacitet tovilišta; - mogućnost maksimalne primjene mehanizacije; - u što većoj mjeri uvjete adekvatne fiziološkim normama

proizvodnje; - izgradnju stambenih objekata.

Detaljniji opis izgradnje tovilišta prelazi okvire ovog rada i

predmet je specijalnih grana građevinske tehnike i zoohigijene. Osvrnut ćemo se samo na neke faktore i upozoriti na najbitnija pitanja koja su u uskoj vezi s održavanjem poželjnih higijenskih uvjeta u tovilištu.

Zidovi staje, kao najveći dio stajskog prostora, treba da osiguraju povoljnu stajsku temperaturu zimi i ljeti. To vrijedi za sistem zatvorenih i poluotvorenih staja. U posljednjem slučaju temperatura zimi ne bi smjela biti ispod –50 C do -100 C, a ljeti iznad 200 C. Niže odnosno više dnevne temperature u staji, ukoliko duže potraju, negativno utječu na iskorištavanje hrane i dnevni prirast.

Krov mora biti solidan i o njemu mnogo ovisi hoće li se u staji održati poželjna temperatura.


107

Pod ima prvorazredno značenje. Gradi se od cigle, betona ili pak od umjetnih masa (što je skupo). Mora biti topao, čvrst, suh, nepropustljiv za tekućine, ravan i ne previše tvrd. Nagib poda treba da iznosi oko 3% prema odvodnom kanalu.

Prema tipu staje postavit će se krmni trakt i uređaj za vezivanje životinja. To treba biti u skladu sa racionalizacijom prostora i mogućom primjenom mehanizacije u prehrani. Pri vezanom držanju treba osigurati individualno hranjenje.

Kanalizacija je složen, iako naoko jednostavan problem. U tovilištu se zbog baleganja, mokrenja i pranja dnevno nakupljaju velike količine tekućine. Brzo odstranjivanje te tekućine preduvjet je za higijenu u staji. Nije u pitanju samo vlaga već i velike količine plinova koje se pri tom stvaraju. Dobrom kanalizacijom to se može uspješno riješiti. Od značenja je smještaj, volumen i nagib kanala (2%) i njegov odvod iz staje. Jasno, izuzetak čine duboke staje.

Drugi je problem pravovremeno čišćenje staja. Prema tipu izgradnje staje se čiste svaki dan ili povremeno. Pri svakodnevnom čišćenju izdvaja se mokra od suhe stelje i skupa s gnojem odstranjuje iz ležišta na hodnik, a odatle iznosi na đubrište. Staja se mora čistiti mehanički (pokretna traka), u protivnom zahtjeva veliki utrošak radne snage. S tim je usko povezana lokacija i uređaj đubrišta.

Prema tipu staje troše se veće ili manje količine stelje. Ona je preduvjet da ležište bude toplo, suho i čisto. O udobnosti ležišta ovisi proizvodnja i zdravlje životinja (upala papaka, bolesti dišnih i probavnih organa, kože i dr.).

Ventilacija ima izuzetno važno značenje u higijeni smještaja. U toku dana u staji se nakupljaju velike količine ugljičnog dioksida, amonijaka, sumporvodika i drugih gasova i pored postojećih uređaja i održavanja čistoće. U toku dana također nastaju znatne promjene i fizički odnosi u stajskom zraku, a osobito to dolazi do izražaja u vlagi i temperaturi. Povoljni uvjeti i svježina zraka održavaju pored redovnog čišćenja i ventilacijom staje.

Bitna je ventilacija koja je u vezi s potrebama životinja u toku dana i obujmom prostora koji otpada na jedno grlo (15-20 m3). U dobro zračenoj staji obim zračenja treba da iznosi po junetu 120 m3 na sat, a po teletu (40-150 kg) oko 100 m3. Efikasnost zračenja testiramo mikroklimatskim pokazateljima: temperaturom, vlagom i sadržajem zračnih onečišćenja. Mehaničko zračenje je mnogo sigurnije i izdašnije od prirodnog (gravitacionog).

Higijena prehrane važna je za zdravlje i normalnu proizvodnju domaćih životinja. Nije u pitanju samo kvaliteta hrane s obzirom na njezinu hranjivu vrijednost i kompletnost obroka, već i njezinu valjanost s aspekta svježine. Na to se često ne obraća duža pažnja.


108

Treba imati na umu sve faktore koji mogu učiniti hranu manje vrijednom, pa čak i štetnom po zdravlje životinje. Treba uzeti u obzir mehaničke, fizičko-hemijske i biološke osobitosti hrane.

U mehaničke faktore ubrajamo preobilno hranjenje, proždrljivost i strana tijela. Do preobilnog hranjena često dolazi kod teladi, a nerijetko i kod starijih grla. Posljedice su smetnje u probavi, poremećaj koji traju kreće ili duže vrijeme. Takvi slučajevi nastupaju ako se životinje neredovito hrane ili pri prijelazu s jedne na drugu vrstu hrane. Do sličnih poremećaja dolazi ako je prehrana jednostrana, kada se naglo pređe na krmiva bogata ugljikohidratima ili bjelančevinama. U hrani se često nađu razni predmeti (žica, drvo, pijesak i sl.), što je posljedica loše manipulacije na polju ili u skladištu.

Od fizikalno-hemijskih faktora značajni su temperatura, deficit u mineralima i vitaminima, štetnost pojedinih krmiva i otrovno bilje. Teladi u fazi napajanja najbolje odgovara temperatura mlijeka 35-380 C, a odraslim grlima temperatura vode 10-150 C. Kod posljednjih treba paziti da se u toku zime hrana ne smrzne (silaža, džibra i sl.). O važnosti i potrebama minerala i vitamina dovoljno je rečeno ranije.

Pojedina voluminozna krmiva također mogu izazvati raznorazne smetnje. To u prvom redu vrijedi za neke leguminozne kada se u većim količinama daju zelene. Često dolazi i do tzv. djetelinske bolesti.

Relativno se najmanje poklanja pažnja biološkim faktorima u hrani. U voluminoznoj krmi i koncentratima često se nađu u većim ili manjim količinama patogeni mikroorganizmi, plijesni, gljivice, paraziti i dr. Nije rijetkost da se životinje u tovu inficiraju ili invadiraju alimentarnim putem. Sve to upućuje na nužnost da se među ostalim propisima predvidi i podvrgavanje kontroli hrane sa sanitarno zdravstvenog aspekta. Suvišno je pri tom isticati važnost pravilnog uskladištenja hrane. S tim loše stoje i proizvodne jedinice i tvornice stočnih krmiva. Često se kvalitetno dobra hrana zbog slabih skladišta brzo kvari, što se negativno odražava na zdravlje i proizvodnju. Pored toga umanjuje se i hranjiva vrijednost hrane.

Sastavni je dio hranjenja i napajanje životinja, u pitanju je i kvalitet vode. Životinje u tovu moraju imati vodu uvijek na raspolaganju kako bi je mogle uzimati prema potrebi. Obročno napajanje nije najsretnije rješenje. Posebno ne onda ako se zbog bilo kojih razloga vrši 2 puta dnevno. Životinje tada naglo uzimaju velike količine vode, što nije u skladu s fiziologijom probave. Češće uzimanje vode ima povoljniji učinak na probavu.


109

8.2. Bolesti goveda u tovu

Krupna i specifična proizvodnja u određenim uvjetima ima i odgovarajuće posljedice na zdravlje. To je svojstveno i intenzivnom tovu goveda. Kako se proizvodnja odvija u datim okolnostima prehrane, smještaja i držanja – na malom prostoru velik broj životinja – to je u skladu i adekvatna patologija, inače svojstvena mlađim odnosno starijim grlima.

To tim više što mnoge bolesti koje susrećemo u velikim tovilištima nemaju ni karakter ni tok masovnosti u malim proizvodnim junicama. Ta činjenica zahtijeva da se proizvodnja organizira na način kako bi bili osigurani pored ostalih i uvjeti prehrane, smještaja i higijene na kojima se temelji normalna proizvodnja i dobro zdravlje.

Krupna proizvodnja zbog svojih specifičnosti stavlja nas u posebno nepovoljan položaj kad je u pitanju zdravlje životinja. To vrijedi u svakom slučaju, posebno onda, kada se ne udovoljava zahtjevima nužnim za proizvodnju mesa – tova.

Najčešće nastupaju tzv. uvjetne zarazne bolesti. Te bolesti rijetko uzrokuje samo jedan faktor. Obično je povod tome međusobno djelovanje više faktora. Pojava pojedinih bolesti ovisi i o dobi životinje. Ni tu nije moguće povući oštru granicu jer se neke bolesti mogu pojaviti kod svih kategorija životinja. Neki ipak razlikuju pri tome dva perioda. Prvi je od poroda do odbijanja od mlijeka. I taj period ovisi o kvalitetu i kvantitetu obrambenih tvari majke (preko mlijeka). Period tzv. “pasivnog imuniteta” prve infekciozne faze traje približno 8 sedmica. Nakon toga slijedi prijemljivost za razne uzročnike zaraza i to se označava drugom infekcioznom fazom.

Pojava zaraznih bolesti u prvoj fazi ovisi o nasljednim kvalitetima zdravlja majke, njezinoj njezi i higijeni. Pojedini uzročnici najčešće ne pripadaju vlastitoj sredini pa za njih majke ne posjeduju ni obrambena tijela. Katkada za pojedine uzročnike one nisu u mogućnosti ni da razviju odgovarajući imunitet. Nadalje, u pojedinim slučajevima telad ili ne primi dovoljno obrambenih tvari ili ako ih primi nisu u mogućnosti da ih dovoljno resorbiraju u crijevima.

Nakon poroda teladi bakterije su redovno ili pretežno uzroci zaraznih bolesti. Međutim, obrambene tvari kolostruma imaju jače djelovanje prema virusima nego prema bakterijama. Upravo ovih posljednjih je u kolostrumu malo, pa je teško spriječiti takve zaraze.

U neposrednoj okolini teladi nalazi se obilje raznih uzročnika pa pojava i prodor neke zaraze ovisi o higijeni smještaja, općenito okoline u kojoj životinje žive. Suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti ovisi dakle u prvom redu o pravilnoj prehrani, posebno o


110

podmirivanju životinja vitaminima, mineralima i antibioticima. Drugim riječima, o jačanju obrambene sposobnosti organizma.

Drugu fazu predstavlja vrijeme nakon prestanka djelovanja obrambenih tvari koje tele primi s kolostrumom od majke. U toj fazi uglavnom se javljaju virusna, a manje bakterijska oboljenja. Glavna je stvar u privredi da mehanizam cijena bude funkcionalan i da one budu realne i stimulativne za proizvodnju pa će biti i dovoljno sredstava za ulaganje u tretiranu granu privrede. To će, pored svega iznijetog, u znatnoj mjeri utjecati na povećanje proizvodnje goveđeg (i drugih vrsta) mesa, a u skladu s nacionalnim potrebama i mogućnostima.

LITERATURA 1. Burke, Tom; Kurt Schaff, Rance Long:The Birth of the Breed, Angus Legends: Volume 1, 17, 2004. 2. European Association for Animal Production, Animal Genetic Data Bank 3. Genus Bos: Cattle Breeds of the World, MSO-AGVET (Merck & Co., Inc.), Rahway, N.J. 1985. 4. Greiner Scott P.: Beef Cattle Breeds and Biological Types. Virginia Cooperative Extension, 2002. 5. Handžić R., Muratović S., Galijašević-Pobrić Esma, Čengić Senada, Vukalović Branka: Ishrana domaćih životinja – praktikum. Univerzitetska knjiga. Sarajevo, 1997. 6. Hasler, J. F.: Current status and potential of embryo transfer and reproductive technology in dairy cattle. J. Dairy Sci. 75:2857–2879,1992. 7. Kellems R.O., Church D.C.: Livestock feeds and feeding. 4th

edition. Prentice Hall, New Jersey, 1998. 8. Mason, I.L.: A World Dictionary of Livestock Breeds, Types and Varieties. Fourth Edition. C.A.B International. 273 pp., 1996. 9. Obračević Č.: Novi sistemi procenjivanja hranjive vrednosti stočne hrane. Poslovna zajednica industrije stočne hrane. Zagreb, 1984. 10. Posavi M.: Suvremena hranidba i držanje teladi. Praxis Veterinaria 51 (1-2), 36-50, 2003. 11. Roger L. Davis: “Embryo Transfer In Beef Cattle”. http:// www. davis-rairdan.com/embryo-transfer.htm 12. Ševković N., Pribičević S., Rajić I.: Ishrana domaćih životinja. Treće izdanje. Naučna knjiga. Beograd, 1987. 13. Wilmut I. at al.: Impact of biotechnology on animal breeding. Animal Reproduction Science 28 (1-4):149-162., 1968. 14. http://www.bovinebazaar.com/breedassocp.htm 15. http://www.anaborapi.it/Piem-presenta-en.htm 16. http://www.salers.org 17. http://www.ansi.okstate.edu/breeds/cattle/salers/ 18. http://salers.une.edu.au/ 19. http://www.mario-veterina.hr 20. http://www.stocarstvo.com/zootehnika/simentalac_trendovi. htm 21. http://www.ansi.okstate.edu/breeds/cattle 22. http://www.blondecattle.org 23. http://www.simmental.com/ 24. http://www.thebeefsite.com/breeds/beef/

Osnove uzgoja tovnih goveda---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

111

25. http://www.belgianblueinternational.com/ 26. http://www.hbbbb.be/news.htm 27. http://www.interboves.com/tr/braunvieh.html 28. http.//www.hlede.net/studentski_radovi/smotra_2003/MOET. htm 29. http://www.hlede.net/studentski_radovi/smotra_2003/BIOTEHNOLO GIJA.htm

Osnove uzgoja tovnih goveda---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

112

113

RECENZIJE

Izvod iz recenzije Prof. dr. Mensura Vegare

Na osnovu sveobuhvatne analize ponuđenog rukopisa „Osnove uzgoja tovnih goveda“, može se zaključiti da isti predstavlja kvalitetan naučni i stručni materijal sa savremenim pristupom materiji koji se u potpunosti može koristiti u edukaciji studenata svih fakulteta koji izučavaju predmet govedarstvo sa posebnim osvrtom na uzgoj tovnih goveda. Autori su koristeći literaturu koja obrađuje savremene tendencije u govedarstvu, ponudili naučnim i stručnim radnicima iz ove oblasti da se upoznaju sa najnovijim tehnologijama u uzgoju tovnih goveda.

Cijeneći sadržaj ponuđenog rukopisa autora i činjenicu da je ovo prva stručna knjiga iz ove oblasti koja je napisana od autora sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, sa zadovoljstvom predlažem da se isti prihvati kao stručna knjiga iz oblasti govedarstva, te predlažem štampanje iste.

Izvod iz recenzije Prof. dr Salke Muratovića Kompletan rukopis metodički je podijeljen na poglavlja koja čitatelja-studenta uvode u osnovne probleme uzgoja tovnih goveda. Uvidom u primjerak rukopisa predloženog za recenziju zaključujem da isti odgovara zahtjevima stručne knjige iz oblasti govedarstva, odnosno njegovog dijela koji se bavi tovom.

Autori su kvalitetno obradili sva poglavlje, posebnu pažnju su posvetili osnovama djelovanja tržišta na proizvodnju goveđeg mesa, uključujući i bosanskohercegovačke resurse i problematiku animalne proizvodnje.

Smatram da rukopis odgovara zahtjevima stručne knjige, te isti preporučujem za objavljivanje. Izvod iz recenzije Prof. dr. Ahmeda Mutevelića, Emeritus Smatram da su autori na veoma metodičan, sistematičan i znalački način predstavili veoma složenu problematiku općenito govedarske proizvodnje kod nas i u zemljama sa razvijenom industrijom mlijeka i mesa. Autori s pravom posebno ukazuju da se ovdje neradi samo o tovu goveda. Problemi su mnogo širi i kompleksniji što uključuje: ekonomske, proizvodne, uzgojne, pasminske, genetske i reproduktivne aspekte. Posebno se naglašava da bez šire primjene savremenih uzgojnih mjera (umjetno


114

osjemenjavanje, transfer embriona, selekcija, licenciranje, i sl.) neće se moći dugo postići ekonomski prihvatljiva proizvodnja. Smatram da knjiga svojim izuzetnim kvalitetom zaslužuje pažnju koja bi se trebala naći ne samo kod studenata poljoprivrednih i veterinarskih znanosti, već i kod svih onih koji se bave uzgojem goveda. Iz navedenih razloga preporučujem da se navedeni rukopis štampa kao stručna knjiga.

115

BIOGRAFIJE AUTORA

Prof. dr. Jasmin Ferizbegović je rođen 13.09.1954 godine u Tuzli, gdje je završio Osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu, Univerziteta u Sarajevu, 1978. godine, te stekao zvanje diplomiranog veterinara. Dobitnik je najvećeg priznanja Zlatna značka Univerziteta Fonda Hasan Brkić za prosjek ocjena odličan tokom svih 5 godina studija. Postdiplomski studij Smjer: Fiziologija i patologija razmnažanja domaćih životinja je odslušao i

završio na Veterinarskom fakultetu, Univerziteta u Sarajevu. Magistarski rad pod nazivom “Uzajamna povezanost utjecaja predisponirajućih faktora brdsko-planinskog područja na učestalost oboljenja mliječne žlijezde krava i ovaca individualnog uzgoja”, odbranio je 1990. godine i stekao zvanje magistar veterinarskih nauka. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Istraživanja sezonalnosti spolne cikličnosti krava brdsko – planinskog područja“ odbranio je 1995. godine na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te stekao zvanje doktor veterinarskih nauka iz oblasti: fiziologija i patologija razmnažanja domaćih životinja. Predsjednik je „Veterinarske Komore F/BiH“, profesor je na PMF Univerziteta u Tuzli, uža naučna oblast “Biosistematika i morfologija životinja”, nastavni predmet Fiziologija životinja i Uporedna fiziologija životinja. Također, direktor je „JP Veterinarske stanice Tuzla. U fazi je procesa imenovanja u zvanje redovnog profesora PMF Univerziteta u Tuzli. Sudjelovao je kao voditelj projekta ili istraživač u više domaćih i međunarodnih projekata. U dosadašnjem periodu objavio je sedamdeset četiri (74) naučna i stručna rada, četiri (4) projekta, dvije (2) knjige, jednu (1) monografiju, šest (6) puta je bio mentor prilikom izrade magistarskih i doktorskih radova.

Doc. dr. Vedad Šakić, rođen je u Sarajevu 1963. godine. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu 1989. godine. Magistrirao je 2000. godine, a doktorirao 2005. godine. Docent je na predmetu „Stočarstvo sa biostatikom“ i zamjenik rukovodioca postdiplomskog studija smjera „Ekološko stočarstvo“ na matičnom Fakultetu. U fazi je procesa imenovanja u zvanje vanrednog profesora. Sudjelovao je kao voditelj projekta ili istraživač u više domaćih i


116

međunarodnih projekata. Objavio je pedeset sedam (57) naučnih i stručnih radova iz oblasti stočarstva i higijene i tehnologije namirnica animalnog porijekla. Osim ove knjige autor je ili koautor pet stručnih knjiga i univerzitetskih udžbenika kao i jedne monografije. Mentor je pri izradi dva magistarska rada i član više Komisija pri izradi magistarskih i doktorskih disertacija.

Prof. dr. Velija Katica, rođen je u Sarajevu 29. 01. 1953. godine. Diplomirao, magistarski rad i doktorsku disertaciju odbranio na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je zaposlen na Zavodu za zootehniku i peradarstvo, kao šef katedre za predmet “Stočarstvo sa biostatistikom” i šef katedre za fakultativni predmet “Kinologija”. Autor je i koautor 68 objavljenih naučnih i stručnih radova na domaćim i svjetskim kongresima, simpozijima,

savjetovanjima, seminarima kao i drugim znanstvenim skupovima, te znanstveno-istraživačkim projektima u zemlji i inostranstvu. Također je autor ili koautor jednog stručnog priručnika, jedne stručne knjige, jedne monografije i četiri univerzitetska udžbenika. Svoju aktivnost je usmjerio i u stručnim i drugim društvenim asocijacijama. Tako je član: Vijeća Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca, Predsjedništva Konjičkog saveza BiH, Udruženja poljoprivrednika BiH, Savjeta za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantona Sarajevo, Predsjedništva udruženja veterinara BiH.

Mr. Ćazim Crnkić rođen je u Bosanskoj Krupi 1968. godine. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu 1997. godine, a magistrirao 2003. godine na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Zaposlen je kao viši asistent na Katedri za hranu i ishranu životinja Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Sudjelovao je kao istraživač u nekoliko domaćih i međunarodnih naučnoistraživačkih projekata. Objavio je 25 naučnih i stručnih radova iz oblasti ishrane

životinja. Osim ove knjige koautor je jednog univerzitetskog udžbenika.

117

BIOGRAPHY of AUTORS

Prof. Dr. Jasmin Ferizbegović, was born in Tuzla in 1954, where he finished elementary and high school. He graduated at Faculty of Veterinary Medicine in Sarajevo in 1978. He received the largest awards Gold badge University Fund “Hasan Brkic” for a great average total for all 5 years of study. Post-graduate study at Department of Physiology and Pathology of Reproduction of domestic animals is finished at Faculty of Veterinary Medicine in Sarajevo. Master thesis entitled "The Connections impact factors

highland mountain areas of the frequency of diseases of milk glands of cows and sheep rearing individual", finished 1990. Ph.D. thesis entitled "Research seasonality of sexual cycling of Highland cow - the mountainous areas," finished 1995 at the Faculty of Veterinary Medicine in Sarajevo. He is the President of "Veterinarian Chambers of Federation B&H", a professor at Faculty of Science of University of Tuzla, teaching the subject “Animal physiology and comparative physiology of animals”. He is also the Head of "Public Veterinary Hospital in Tuzla. He is at the process of appointment to position of full professor in the Faculty of Science University of Tuzla. He was project leader and researcher in several national and international projects, published seventy four (74) scientific and professional papers, four (4) project, two (2) books, and one (1) monograph. He was a mentor of six master's and doctoral theses.

Dr. Vedad Sakic, was born in Sarajevo in 1963. He graduated at Veterinary Faculty in Sarajevo in 1989, and Master's degree finished 2000. The PhD thesis finished 2005. Employed as Assistant Professor for the subject "Animal Breeding and Biostatistics” and the deputy manager post-graduate study of the "Ecological animal husbandry" at Veterinary Faculty in Sarajevo. Guest lecturer at the several European Veterinary and Agricultural Faculties. He is in the process of

appointment to position of associate professor. He was project leader and researcher in several national and international projects. Published fifty seven (57) scientific and professional papers in the field of animal husbandry and food hygiene and technology. Except this book he was an author or co-author of five professional and university books, as well as a monograph. Mentor in the preparation


118

of two MSc theses, and a Member of several commissions in the preparation of master’s and doctoral thesis. He is also a member of Presidency the Farmers Association of Bosnia and Herzegovina and a member of Presidency of Bosnia and Herzegovina Veterinary Association.

Prof. Dr. Velija Katica, was born in 1953 in Sarajevo. Graduated, Master's degree and Ph.D. thesis at Faculty of Veterinary Medicine in Sarajevo. Employed at Department of zotechnic and poultry as chairman for the subject "Animal Breeding and Biostatistics” and teacher for the subject "Cinology”. He published 68 scientific and professional papers on national and international congresses, symposia, conferences etc. He was also an author or co-author of an expert guide, a

professional book, a monograph and four university textbooks. His activity is targeting the professional and social associations. So he is a member of: the Council of the Congress of Bosniak intellectuals, Presidency of Equestrian Federation of Bosnia and Herzegovina, the Association of Farmers of Bosnia and Herzegovina, Council of Agriculture and Food Industry of the Sarajevo Canton, the Presidency of Bosnia and Herzegovina Veterinarian Association.

Mr. Cazim Crnkic, was born in 1968 in Bosanska Krupa. He graduated in 1997 at Faculty of Veterinary Medicine in Sarajevo, a Master's degree in 2003 at Agricultural Faculty in Sarajevo. Employed as a senior assistant at Department of Animal Nutrition at Veterinary Faculty in Sarajevo. He is participated in several national and international research projects. He published 25 scientific and professional papers in the field of animal nutrition. Except this book, he

was a co-author of a university textbook.

Documents

OSNOVE UZGOJA TOVNIH GOVEDA - Principless of Beef Cattle Breeding