16
OSNOVE ZAŠTITE ŠUMA 9. ZAŠTITA BILJAKA OD PATOGENIH GLJIVA

OSNOVE ZAŠTITE ŠUMA - sumfak.unizg.hr Priprema supstrata za sjetvu je veoma važna preventivna mjera. Izbor supstrata, njegova fizička i kemijska svojstva (posebice kiselost)

Embed Size (px)

Citation preview

OSNOVE ZAŠTITE ŠUMA

9. ZAŠTITA BILJAKA OD PATOGENIH GLJIVA

Zaštita biljaka od gljiva je vrlo složen zadatak, a ponekad i vrlo težak i dugotrajan. Biologija gljiva je izuzetno složena. Za razliku od kukaca koji se izravno hrane biljnim dijelovima, gljive za prehranu svojim metabolitima razgrađuju biljne tvari u kemijske spojeve kojima se hrane. Posljedice toga su fiziološka slabljenja (najčešće) ili ugibanje biljaka. Fiziološki oslabljele biljke su predisponirane za napad drugih gljiva i kukaca ili nekih drugih živih organizama ili su podložne negativnom djelovanju abiotskih čimbenika.

Bolesti biljaka su opasne za pojedine biljne zajednice, a posebno su značajne umonokulturama. One dolaze do izražaja u urbanim sredinama gdje biljke žive daleko od prirodnih zahtjeva. Bitne su u proizvodnji biljka u rasadnicima i za pojedinačne biljke. Za šumarstvo su značajne one bolesti koje imaju masovni karakter, tj. koje narušavaju stabilnost šumskih zajednica. Mnoge bolesti mijenjaju svoj intenzitet pojave. To je iz razloga što patogen stvori nove patotipove ili su nastale promjene okoliša koje odgovaraju gljivi.

uvodno...o zaštiti bilja od patogenih gljiva

Biljne bolesti kao štetni agensi javljaju se u svim fazama proizvodnje biljaka, u sjemenarstvu, rasadnicima, kulturama, prirodnim sastojinama i u urbanim sredinama. Najveći ekonomski značaj imaju bolesti koje se javljaju u prirodnim sastojinama, npr. hrastova pepelnica.

Za uspješno suzbijanje biljnih bolesti neophodno je poznavati biologiju patogena. U tom smislu treba znati kada i koje spore zarazuju, kako dospijevaju na biljku, koje organe i na koji način zarazuju, tijek patogeneze i utjecaj okoliša na zarazu i razvoj bolesti u biljci. Manji broj gljiva zarazuje i hifama (rizomorfama), pa i taj mehanizam treba poznavati. U mnogo slučajeva biljke trebaju biti predisponirane za zaraze i razvoj bolesti. Ovo su temeljna polazišta za poduzimanje zaštitarskih mjera protiv patogenih gljiva i zaštitu njihovih biljaka domaćina.

U borbi protiv gljivičnih bolesti poduzimaju se preventivne i represivne mjere. Preventivne mjere su daleko značajnije, opsežnije i složenije. Glavni im je cilj otklanjanje uvjeta za zarazu bilo održavanjem vitalnosti biljaka bilo spriječavanjem zaraze kemijskim sredstvima. Represivne mjere su terapijske, tj. primjenjuju se nakon što je patogen biljku zarazio. One su u mnogo slučajeva ujedno i preventivne, jer istovremeno biljku liječe i spriječavaju nove zaraze.

uvodno...o zaštiti bilja od patogenih gljiva

Polijeganje se u užem smislu javlja samo u mladih biljčica dok još nemaju kutiniziranu staničnu epidermu. Što biljke brže niknu i što se prije razviju brže će se kutinizirati i postati otpornije na gljivične zaraze. Ovo je izuzetno značajna spoznaja, jer se suzbijanje treba usmjeriti na što brži rast biljaka do njihova odrvenjavanja. Time se skraćuje vrijeme osjetljivosti biljaka, odnosno njihova izloženost napadu gljiva. Mnogo je čimbenika koji povoljno ili nepovoljno djeluju na biljke i istovremeno na gljive uzročnike polijeganja. Dobro je da isti povoljno djeluju na brzi razvoj i otpornost biljaka, a nepovoljno na gljiva. Među njima veliko značenje imaju:- energija klijavosti sjemena i vitalnost klice (iz vitalnog sjemena biljke brže izrastu, pa je kraće vrijeme izloženosti)- količina patogena u tlu, tj infekcijski potencijal- vrsta patogena i njihovih patotipova (jače ili manje patogeni)- sposobnost patogena da izlučuje enzime za razaranje staničnih stijenki i središnjih lamela - sposobnost patogena da izlučuje toksine u biljku i tlo (oni oslabe biljku, pa ih gljive lakše razaraju- vlazi tla (vlaga pogoduje gljivama)- temperaturi i vremenu sjetve (visoka temperatura pogoduje rastu biljaka ali i razvoju gljiva, niska usporava rast biljaka, pa suslabije vitalnosti i podliježu napadu gljiva)

- vrstama i količini antagonističkih gljiva u tlu

suzbijanjepolijeganje ponika

Iz uvodnih napomena se razabire da je borba protiv polijeganja ponika kompleksna. Ona obuhvaća skup integralnih mjera koje se izvode u pojedinim fazama proizvodnog ciklusa, a započinje već u jesen prethodne godine.

Postoje razni postupci za spriječavanje i suzbijanje polijeganja koji se po načinu primjene i učinkovitosti međusobno znatno razlikuju. Kada se polijeganje pojavi suzbijanje nije dovoljno učinkovito. Zato se prednost daje preventivnim mjerama. One se odnose na:

- postupke s tlom- postupke sa sjemenom- postupke na zasijanoj površini

Većina tih mjera primjenjuje se da se osiguraju optimalni uvjeti za rast biljaka, a da oni istovremeno budu što nepovoljniji za razvoj uzročnika polijeganja.

suzbijanjepolijeganje ponika

Priprema supstrata za sjetvu je veoma važna preventivna mjera. Izbor supstrata, njegova fizička i kemijska svojstva (posebice kiselost) imaju velik značaj protiv polijeganja ponika.Bitno je da tla u rasadnicima ne budu prevlažna ni prehladna. Lakša tla su povoljnija, jer se na njima teže stvara pokorica, ali da ista nisu s previše humusa. Kisela tla su povoljna za četinjače. Ako je pH5 ili manje ne dolazi do polijeganja četinjača koje uzrokuju vrste iz rodova Pythium i Rhizoctonia. Zato sa takvim tlima ne dodaju alkalična gnojiva. Za rahljenje teških tala dodaje se kremeni pijesak, a ne dodaje vapno.Za sigurno klijanje sjemena i razvoj ponika tlo treba biti dobro obrađerno i ispravno nagnojeno. U neispravno nagnojenom tlu može doći do simulacije razvoja gljiva uzročnika polijeganja ponika, a istovremeno biljčice mogu biti predisponirane za njihov napad i brži razvoj. Ukoliko se radi o umjetnom supstratu treba biti takav da odgovara određenoj biljnoj vrsti. U takvim uvjetima biljka brže preraste kritičnu fazu.Preporuča se jesensko oranje kako bi se izmrzavanjem zimi popravila fizička svojstva tla i uništio određeni broj korova. Gredice treba formirati dovoljno visoko da za jakih kiša ne poplave. Mogu se formirati na način da su zaštićene od prekomjerne vode. Uz sve navedeno rasadnik treba biti opskrbljen vodom za potrebito zalijevanje gredica.

suzbijanjepolijeganje ponika - postupci s tlom

Sterilizacija supstrata (tla). Sterilizacija supstrata je fizikalni postupak, a sastoji se u tome da se posebnim uređejima u tlo uvodi vodena para zagrijana na 105 do 108 °C. Obično obavlja u plastenicima i staklenicima, a postupak je moguće provesti i na većim ili manjim otvorenim površinama. Smatra se da je to najsigurnija metoda suzbijanja polijeganja. Visoka temperatura ubije patogene glive ali i druge mikroorganizme, pa i one korisne. Mikroflora tla se obnovi dodavanjem zrelog stajskog gnoja. Sjetva se obavlja tri tjedna nakon parenja. Sjeme treba biti dezinficirano, pribor za rad steriliziran kao i ruke osobe koja obavlja poslove. U parenoj zemlji biljke se dobro razvijaju, je r para aktivira hranjiva u tlu, a s druge strane u velikoj su mjeri osigurane od gljivičnih zaraza.

suzbijanjepolijeganje ponika - postupci s tlom

(http://www.krs.hr/events/0402-zastpp/Cvjetkovic.pdf)

Dezinfekcija tla. Kada u tlu nastane akumulacija uzročnika polijeganja tolika da unište preko 10 % klijanaca (prethodne godine) treba ga kemijski dezinficirati. Cilj je da se kemijskim sredstvom ne unište svi mikroorganizmi, već samo paraziti i to u tolikoj mjeri da ne dođe do značajnog polijeganja.

Tlo se u načelu dezinficira organskim fungicidima, a neki preporučuju i sredstva na bazi bakra. Za dezinfekciju tla bolje je koristiti sredstva širokog spektra djelovanja. Ukoliko se koriste sredstva koja imaju herbicidno djelovanje tretiranje se mora obaviti ranije što ovisi o perzistentnosti preparata. To je iz razloga da nerazgrađeni herbicid ne uništi biljke koje uzgajamao.

Danas se za dezinfekciju tla u zaštićenom prostoru (staklenik, plastenik) preporuča sredstvo dazomet. Dazomet je nematocid, insekticid, fungicid i herbicid. Inkorporira se na 15 do 20 cm dubine. Spada u opasna sredstva, LD50 je 520. Rok koji treba proći od tretiranja tla do sjetve određuje se biološkim testom fitotoksičnosti. Na više mjesta posije se salata, pa ako ona nikne, a niče brzo, može se pristupiti sjetvi šumskoga sjemena. Tretirati treba najmanje 45 dana prije sjetve. Pripravak dazometa koji se koristi za dezinfekciju tla je Basamid granulat.

suzbijanjepolijeganje ponika - postupci s tlom

Plodored. Ukoliko se na određenom zemljištu (gredici) duže vremena uzgaja jedna biljna vrsta ili više srodnih (npr. samo četinjače) u njemu lako dolazi do povećanja količine (akumulacije) tj.nagomilavanja uzročnika polijeganja ponika. Što je uzročnih gljiva više to im je jači infekcijski potencijal i veća mogućnost ostvarenja zaraza ponika. Opasnost je još veća ako su se izdiferencirali specifični patotipovi preme određenoj biljci domaćinu.

Da ne dođe do akumulacije specifičnih patogenih gljiva za određenu biljnu vrstu treba se držati plodoreda, tj. naizmjenično sijati različite vrste, npr. na istoj gredici jednom sijati listače, a drugi puta četinjače. To je iz razloga što patogeni organizam na drugom (za njega nepovoljnom) domaćinu ne nalazi povoljne uvjete za svoj rast, pa dolazi do smanjenja njegove količine. Isti se učinak postiže ako se tlo ostavi na ugaru ili se na njega posije određena biljka koja se iskoristi za zeleno gnojivo.

suzbijanjepolijeganje ponika - plodored

Dezinfekcija sjemena. Treba imati na umu da je vrijeme osjetljivosti biljke na napadpatogena što kraće. Zato klijanje sjemena, nicanje i razvoj biljke treba biti što brže, tj. u optimalnim uvjetima. Da bi se to postiglo sjeme treba biti zdravo i visoke energije klijavosti. Ako je energija klijavosti slaba, tj. ako sjeme klije u dugom periodu produžena je fenofaza nicanja, pa je biljka duže vrenena osjetljiva na napad patogena. Briga o sjemenu se vodi od časa (vremena) sakupljanja do nicanja biljke o čemu se govori u daljnjem tekstu.

Sjeme treba pravovremeno sakupiti i ispravno uskladištiti. Prilikom sakupljanja treba odvojiti vidljivo oštećene i bolesne sjemenke. Unatoč toga treba znati da sjeme može biti zaraženo (što se ne vidi) već u šumi. Zato ga treba dezinficirati prije unošenja u skladište. Također je nužno dezinficirati i skladište, odnosno posude prije spremanja sjemena. Za dezinfekciju prostorija na raspolaganju su različita kemijska sredstva koja se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.

suzbijanjepolijeganje ponika - dezinfekcija sjemena

Ukoliko je sjeme loše (zaraženo) i k tomu u skladištu povoljni uvjeti (visoka vlaga i temperatura) za razvoj gljiva, pogotovo ako nije dezinficirano ni sjeme ni skladište, na njemu se lako razviju različite plijesni. Te se vrste prenose u tlo i uzrokuju polijeganje. Zato je u skladištu nužno kontrolirati zdravstveno stanje sjemena, velike hrpe (žir) povremeno miješati, te osigurati dobru prozraku i odgovarajuće temperature.

Prije sjetve sjeme treba dezinficirati iz dva razloga. >> Prvi je da se uništi mikoflora koja se eventualno na njemu nalazi. >> Drugi je da se sjeme u vrijeme klijanja zaštiti od patogenih organizama koji se nalaze u tlu, a uzročnici su polijeganja ponika.

Dezinfekcijom sjemena ne postiže se trajna zaštita od parazitskih gljiva. Naime, fungicid koji obavija sjemenku (kao film) spriječava parazitskim i saprofitskim gljivama pristup sjemenu i klici samo dok se ta fungicidna obloga ne razrijedi i razgradi, a to je relativno kratko vrijeme (10 do 15 dana). Za dezinfekciju sjemena služe brojni fungicidi. U šumarstvu se najčešće koriste pripravci Captan ST-S, Vitavax-200 i Vitavax 200-FF.

suzbijanjepolijeganje ponika - dezinfekcija sjemena

Priprema sjemena za sjetvu je od velike važnosti. Isto je tako važno odrediti najpovoljnije vrijemeza sjetvu. Ukoliko je sjetva prerana, kada su niske temperature, biljke sporo niču i sporo se razvijaju, fiziološki su slabije, a time i neotpornije. U isto vrijeme obično je dosta oborina što pogoduje razvoju određenih (ne svih) patogenih gljiva, pa je polijeganje neizbježno. Zato je vrlo važno odreditipovoljno vrijeme sjetve. Za određivanje toga vremena danas se u velikoj mjeri možemo osloniti na dugoročne meteorološke prognoze.

Bez obzira da li se radi o krupnom ili sitnom sjemenu (pogotovo četrinjača, jer su one najosjetljivije na polijeganje) sjetvu treba obaviti ispravno. Sijati se ne smije preduboko. Ako je sjemenka duboko u zemlji klica se teško i duže probija na površinu, pa je osjetljivija na napad patogena.Nije dobro sijati pregusto, jer gusto iznikle biljke međusobno povećavaju vlagu (povoljno za gljive), guše se radi čega postaju fiziološki slabije i podložnije napadu gljiva.

suzbijanjepolijeganje ponika - sjetva

Svaki rasadnik treba biti opskrbljen vodom za zalijevanje biljaka. Da se spriječi nastanak pokorice (pogotovo na teškim tlima) površinu gredice treba posipati kiselim tresetom, pijeskom ili piljevinom (bolja je ona koja je odležala godinu dana) ili nekim drugim biljnim materijalom. Kemijski sastav piljevine nekih biljnih vrsta inhibira rast gljiva iz roda Fusarium. Gredice se mogu posipati i piljevinom borove srži, jer ona sadrži tvari koje inhibitorno djeluju na micelij vrsta iz roda Fusarium i vrste Pythium debarianum. Poželjno je da supstrat za posipanje gredica bude bijele boje, jer je u tom slučaju slabije zagrijavanje površine, a to ne odgovara patogenima.

Gredice se ne smiju zalijevati prehladnom vodom da biljke ne dožive temperaturni šok. Zalijevati treba isključivo ujutro, jer će biljke tijekom dana iskoristiti vodu za svoj razvoj. Ukoliko se zalijeva navečer u tlu se vlaga duže zadržava, a to je povoljno za patogene gljive.Od jakog sunca biljke se štite sjenilima koja treba ispravno postavljati, ali i uklanjati da se biljkama regulira svijetlo za njihov normalan razvoj.

suzbijanjepolijeganje ponika - radovi nakon sjetve

Istovremeno s klijanjem posijanog sjemena i nicanjem biljaka niču i korovske vrste. Prisustvo korova na gredicama, čak kad su sasvim mali, odnosno u početku nicanja značajno utječe na polijeganje ponika, slično kao u slučaju guste sjetve. Što su veći to su biljke ugroženije. Zato ih treba čupati u ranoj fazi razvoja. Čupanjem korova u ranoj fazi razvoja biljaka oštećuje se korijen ponika zbog čega lako dolazi do fuzarioze. Plijevljenjem korova također se isčupaju mnoge biljke koje se uzgajaju, pa i to treba uzeti u obzir. Iščupane korovske biljke ne smiju se ostavljati na gredicama, jer one na svojin korijenčićima mogu nositi patogene gljive.

U kasnijoj fazi razvoja slijedi uništavanje korova okopavanjem, a u specifičnim slučajevima mogu se primjeniti i kemijske mjere suzbijanja.

Korovi su najskuplja mjera zaštite biljaka u rasadnicima i bez njihova uništavanja biljke je nemoguće

uzgojiti.

suzbijanjepolijeganje ponika - uništavanje korova

Pojedini autori preporučuju da se biljke nakon nicanja preventivno zaštićuju fungicidima. Za to se koristi kaptan u dozi 10 do 15 g/m2. Tretiranje se ponavlja svakih 10 do 14 dana u prva dva mjeseca, tj. dok traje opasnost od polijeganja. Kaptan se koristi u koncentraciji 0,2 – 0,3% u količini 3 – 4 l/m2. Kaptan pripada ftaliminidima, spada u opasna sredstva, LD50 je 9000. Pripravci su Captan 80 WG, Captan 50, Captan WP 50, Merpan 80 WDG i dr.

U slučaju da se biljke nisu tretirale preventivno mogu se istim fungicidom zaštićivati kada se polijeganje pojavi. Ovdje je od izuzetne važnosti spoznaja da se zaštiti treba pristupiti istoga dana, bez odlaganja, kada se polijeganje primjeti na malom broju biljaka. U suprotnom gljive će brzo zahvatiti veliki broj ili sve biljke. Nadalje treba imati na umu da se uzročnici polijeganja nalaze u tlu. Zato fungicid treba dospjeti u zonu korijenčića, tj. na dubinu 2 do 5 cm u tlo. Isto tako treba znati da fungicidi ne uništavaju parazitske i saprofitske gljive u tlu već ih samo zaustavljaju u rastu, tj. djeluju fungistatično. Valja naglasiti da fungicid ne djeluje kurativno, odnosno ne zaštićuje već oboljele biljke. Oboljele će propasti. Fungicidom se preventivno zaštićuju zdrave, nezaražene biljke. Osnovna je zadaća fungicida da onemogući zarazu. Nakon 10 do 14 dana poslije tretiranja gljive se oporave i nastave svoje razorno djelovanje. Zato se tretiranje ponavlja sve dok traje opasnost. Treba voditi računa da se s tretiranjem ne pretjera, jer može doći do fitotoksičnosti, a k tomu uništavaju se i korisni mikroorganizmi (npr. antagonistička gljiva Trichoderma viride).* neki autori preporučuju da se između redova zalijeva 5%-tnom vodenom otopinom bakrenog sulfata. Prilikom toga treba voditi računa da sredstvo zbog fitotoksičnosti ne dospije na biljke.

suzbijanjepolijeganje ponika nakon nicanja biljaka

hvala na strpljenju