5
Osnovno o GMO. Genetski modifikovani organizami (GMO) se dobijaju na taj način što se strani gen ubaci u genetski kod domaćina. Dakle, to je organizam kome je genetski materijal promenjen tako da se ne može naći u  prirodi (2002.g.FDA). Ideja o mogućnosti prebacivanja gena iz jedne vrste u drugu, koja predstavlja osnov savremene biotehnologije, rođena je u Honoluluu, novembra 1972. godine na konferenciji o  plazmidima. U naredne dve godine, u seriji eksperimenata sprovedenih na Stenford Univerztetu, naučnici su došli do odkrića d a je moguće rekombinovati gene u nižim organizmima(npr . bakterije) i u višim organizmima(kičmenjaci). Naučnici koji su se bavili ovom problematikom odmah su shvatili ne samo potencijal i značaj ovog otkrića već i potencijalnu opasnost, pa su u pismu američkoj Nacionalnoj akademiji nauka (NAS), prenetom i u časopisu "Science", zahtevali da se nametne moratoring na dalja istraživanja u ovoj oblasti.  Na konferenciji u Asilomaru, Kalifornija, 1975. godine 150 naučnika iz 13 zemalja odlučuje da opšti moratoring zameni kompleksom pravila gde su i dalje zabranjena sva istraživanja na rekombinaciji gena, dok se ne prikupi dovoljno znanja. Ovo predstavlja jedini slučaj da naučna zajednica sebi nameće moratoring zbog bezbednosti i etičke regulative. Radi lakšeg definisanja pojma GMOa navešću ukratko postupak nastanka GMOa koji iznosi DŽefri Smit (Jeffrey Smith direktor Instituta za odgovornu biotehnologiju) u svom delu "Seme uništenja". Prema rečima DŽefrija Smita, jedan od uobičajenih načina ubacivanja stranog gena u DNK domaćina  je takozvanim genskim pištoljem: ''Naučnici presvuku hiljade komadića zlata ili volframa str anim genom, zatim ih upere u posudu koja sadrži hiljade ćelija koje ništa ne slute i pucaju nadajući se da će  bar neki strani gen završiti na pravom mestu u DNK ''. Ovaj potpuno nepredvidiv postupak naučnici šaljivo upoređuju sa operacijom na mozgu lopatom (prof.Dimitrijević, genetičar).  Nakon što se strani gen upuca u ćelije, samo mali postotak završi u DNK. Kako bi otkrili koja od hiljadu ćelija u posudi ima strani gen u svoj DNK, naučnici na strani gen pričvrste marker gen za otpornost na antibiotike ( Anibiotic Resistant Marker-ARM). Ako ovaj paket gena uđe u DNK, gen ARM učiniće ćeliju neuništivom za inače smrtonosnu dozu antibiotik. Prema rečima brojnih naučnika ( prof.A.Pustaj, prof.Dimitrijević...) ovaj postupak ubacivanja gena je po tpuno neizvestan, a ishod genetske modifikacije je-iznenađenje(DŽefri Smit). Međutim, ono što je sigurno i što je čak i američka FDA priznala je da je ubacivanje otpornost na antibiotike preko GMO u ljudski lanac ishrane, veoma opasno. Naime, istraživanje iz 2002.g. (prvo istraživanje na ljudima), pokazalo je da se ARM geni prenose u bak terije unutar probavog sistema čoveka koji jede GM hranu. Ovo istraživalje potvrdilo je zabrinutost naučnika. Ako se ARM gen  prenosi s jedne vrste na drugu, to može rezultirati novim i opsnim bolestim a otpornim na antibiotike. Prema rečima genetičara prof.Dimitrijevića, svaku nasilnu promenu, genom doživnjava kao agresiju, i reaguje na tri načina: najpre proba da iseče ubačeni gen, pa kad to ne uspe, pokuša da ga zatvori(da ne može da da svoj protein) i na kraju, ako i to ne uspe, sledi faza u kojoj ubačeni gen manja biljku, što je  potpuno ne predvidiv posao i traje geracijama. Ovde dolazimo do još jednog problema sa genetski modifikovanim organizmima, kao najvećoj pretnji ekologiji. Uticaj GMOa na životnu sredinu se uopšte ne kontroliše. Kada se jednom puste u prirodu više se ne mogu opozvati.  SAD,Meksiko, Irak, Indija, Ar gentina, i mnoge druge riznice semena sada su trajno kontaminirane GM organizmima. Čak je nuklearni otpad "bolji" od GMOa jer će se kroz hiljadu go dina razložiti, GMO

Osnovno o GMO

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Biotehnologija

Citation preview

  • Osnovno o GMO.

    Genetski modifikovani organizami (GMO) se dobijaju na taj nain to se strani gen ubaci u genetski kod domaina. Dakle, to je organizam kome je genetski materijal promenjen tako da se ne moe nai u prirodi (2002.g.FDA). Ideja o mogunosti prebacivanja gena iz jedne vrste u drugu, koja predstavlja osnov savremene biotehnologije, roena je u Honoluluu, novembra 1972. godine na konferenciji o plazmidima. U naredne dve godine, u seriji eksperimenata sprovedenih na Stenford Univerztetu, naunici su doli do odkria da je mogue rekombinovati gene u niim organizmima(npr. bakterije) i u viim organizmima(kimenjaci).

    Naunici koji su se bavili ovom problematikom odmah su shvatili ne samo potencijal i znaaj ovog otkria ve i potencijalnu opasnost, pa su u pismu amerikoj Nacionalnoj akademiji nauka (NAS), prenetom i u asopisu "Science", zahtevali da se nametne moratoring na dalja istraivanja u ovoj oblasti. Na konferenciji u Asilomaru, Kalifornija, 1975. godine 150 naunika iz 13 zemalja odluuje da opti moratoring zameni kompleksom pravila gde su i dalje zabranjena sva istraivanja na rekombinaciji gena, dok se ne prikupi dovoljno znanja.

    Ovo predstavlja jedini sluaj da nauna zajednica sebi namee moratoring zbog bezbednosti i etike regulative.

    Radi lakeg definisanja pojma GMOa naveu ukratko postupak nastanka GMOa koji iznosi Defri Smit (Jeffrey Smith direktor Instituta za odgovornu biotehnologiju) u svom delu "Seme unitenja". Prema reima Defrija Smita, jedan od uobiajenih naina ubacivanja stranog gena u DNK domaina je takozvanim genskim pitoljem: ''Naunici presvuku hiljade komadia zlata ili volframa stranim genom, zatim ih upere u posudu koja sadri hiljade elija koje nita ne slute i pucaju nadajui se da e bar neki strani gen zavriti na pravom mestu u DNK ''. Ovaj potpuno nepredvidiv postupak naunici aljivo uporeuju sa operacijom na mozgu lopatom (prof.Dimitrijevi, genetiar).Nakon to se strani gen upuca u elije, samo mali postotak zavri u DNK. Kako bi otkrili koja od hiljadu elija u posudi ima strani gen u svoj DNK, naunici na strani gen privrste marker gen za otpornost na antibiotike ( Anibiotic Resistant Marker-ARM).

    Ako ovaj paket gena ue u DNK, gen ARM uinie eliju neunitivom za inae smrtonosnu dozu antibiotik. Prema reima brojnih naunika ( prof.A.Pustaj, prof.Dimitrijevi...) ovaj postupak ubacivanja gena je potpuno neizvestan, a ishod genetske modifikacije je-iznenaenje(Defri Smit).

    Meutim, ono to je sigurno i to je ak i amerika FDA priznala je da je ubacivanje otpornost na antibiotike preko GMO u ljudski lanac ishrane, veoma opasno. Naime, istraivanje iz 2002.g. (prvo istraivanje na ljudima), pokazalo je da se ARM geni prenose u bakterije unutar probavog sistema oveka koji jede GM hranu. Ovo istraivalje potvrdilo je zabrinutost naunika. Ako se ARM gen prenosi s jedne vrste na drugu, to moe rezultirati novim i opsnim bolestima otpornim na antibiotike.

    Prema reima genetiara prof.Dimitrijevia, svaku nasilnu promenu, genom doivnjava kao agresiju, i reaguje na tri naina: najpre proba da isee ubaeni gen, pa kad to ne uspe, pokua da ga zatvori(da ne moe da da svoj protein) i na kraju, ako i to ne uspe, sledi faza u kojoj ubaeni gen manja biljku, to je potpuno ne predvidiv posao i traje geracijama. Ovde dolazimo do jo jednog problema sa genetski modifikovanim organizmima, kao najveoj pretnji ekologiji. Uticaj GMOa na ivotnu sredinu se uopte ne kontrolie.

    Kada se jednom puste u prirodu vie se ne mogu opozvati. SAD,Meksiko, Irak, Indija, Argentina, i mnoge druge riznice semena sada su trajno kontaminirane GM organizmima. ak je nuklearni otpad "bolji" od GMOa jer e se kroz hiljadu godina razloiti, GMO

  • odpad preti da buduim generacijama ostavimo zelene pustinje sa dinovskim bubavabama(jedan od moguih scenerija). Ministarstvo poljoprivrede SADa, jedno od tri ministarstva koje bi trebalo da se bavi bezbednosti od GMOa, nije uradilo ni jednu jedinu procenu rizika, niti se bavi proveravanjem testiranja GMOa, to je takoe njen posao.

    Mnogi zagovornici biotehnologije e rei da se ovek oduvek bavi genetskim modifikacijama i da je ovo samo prirodni nastavak. To nije istina.Ne radi se ovde o meanju dve iste biljke, razliitih karakteristik, ve o meanju potpuno ne srodnih vrsta a postoji veoma dobra prirodna barijera koja onemoguava ribi da se ukrsti sa paradajzom.Pored tog, rekombinacijom gena dolazi do stvaranja novih gena. Ne zna se kakve e osobine dati taj gen. 2001.godine, belgijski naunici su u soji pronali jedan takav gen. Bio je to drugi put da je otkriveno da je Monsanto preutao da prijavi nepoznati gen kada je prijavljivao svoj patent. Monsanto se tada pravdao da je gen neaktivan i uveravao javnost da je proizvod siguran, bez obzira to ne znaju poreklo gena, jer je 5 godina na tritu i jo se niko nije alio.

    Kada govorimo o GMO susreemo se sa brojnim kontravarzama i potpuno suprotnim miljenjima. Dok nas sa jedne strane uveravaju da ne postoji nikakav problem od korienja GMOa, drugi nam iznose injenice koje gorore suprotno. Ovu dilemu ni malo ne reavaju dravne institucije kojima je povereno da ispituju ispravnost hrane i lekova ( FDA) jer je od 1992. godine doneta odluka o sutinskoj ekvivalentnosti (substantially equivalent"), po kome se GM biljke tretiraju isto kao i konvencionalne (prirodne) biljke, pa za njih ne postoje posebne kategorije, dodatna istraivanja ispravnosti, niti se obeleavaju.Jemes Maryanski koji je bio zaduen za regulaciju biotehnologiju u to vreme, otvoreno priznaje da je to u potpunosti bila politika odluka, ne nauna.Ova odlika se ne odnosi samo na hranu ve na sve produkte biotehnologije (dokumentarni film, "Svet prema Monsantu"). Sve to je potrebno da bi se odobrio novi GM patent je da kompanija koja ga proizvede dostavi FDA dokument o karakteristikama novog patenta i dokaz o ispravnosti ( rezultat internog eksperimenta, koji nije obavezan) . FDA ne vri dodatna ispitivalja novih GM biljaka ve ih automatski odobrava. A injenica da se ovi proizvodi ne obeleavaju u mnogome oteava praenje GMOa jer se pojedine alergijske reakcije, pojava nekih bolesti i dug razvoj bolesti ne mogu povezati sa GMO jer nije obeleen. "Sutinska ekvivalentnost" je glavni izgovor Monsanta (vodea multinacionalna komranija za proizvdnju GMOa) zato ne vri eksperimente ispravnosti na ljudima. 1992. godine na ameriko trite pojavio se prvi GM proizvod, paradajz FlavrSavr (FlavrSavr, sa ubaenim genom ribe). Ali je ubrzo povuen iz upotrebe jer se nije dopao kupcima. Iako do 1995.godine ne postoje straivanje o sigurnosti GMOa 1996.godine poinje se sa komercijalnim uzgojem kukuruza, soje, uljane repice i pamuka. 1998. godine prof.Arpad Pustaj dolazi do otkria da GM krompir utie pogubno na eksperimentalne ivotinje,(smanjen rast pacova zbog ega dolazi od retardacije, pad imunog sistema, bela krvna zrnca slabije reaguje, problemi sa reproduktivnim organima, ozbiljna oteenja unutranjih organa, patorgeni rast elija, sterilitet). Iako je ovo istraivanje izazvalo veliku buru, GM biljke nisu povuene iz upotrebe ali profesor Pustaj je dobio otkaz. Kasnije je nauna zajednica stala uz prof. Pustaja i on je vraen na mesto koje mu pripada. Postoje istraivanja ruskih naunika koja su objavljena u brojnim naunim asopisima i koja govore o genetski modifikovanim organizmima.

    Jedan primer je ruske nunice, doktora biologije Irine Ermakove, koja je 2005.godine na simpozijumu Ruske nacionalne asocijacije za genetsku bezbednost (NAGS) obelodanila rezultate svog istraivanja koje je sprovela na mievima. U ovom istraivanju je analizirana defektnost

  • potomstva mieva koji su hranjeni genetski modifikovanom sojom. Mievi su GM soju, otpornu na herbicide, poeli da jedu dve nedelje pre zaea, zatim za vreme trudnoe i dojenja. Drugoj gupi je data organska soja (nemodifikovana) a trea uopte nije hranjena sojom. Svi mladunci enki hranjenih GM sojim bili su manji za oko 20%, unutranji organi su im bili manji, ukljuujui i mozak. ak 55,6% je uginulo, dok je smrtnost onih koji su bili hranjeni organskom sojom bio 9% Oni koji nisu hranjeni sojom imali su smrtnost 6,8%.

    Za nastavak istraivanja, meutim, nije bilo sredstava. Aleksej Surov je nedvosmisleno dokazao da je trea generacije pacova hranjenih GM hranom sterila, i da se tek u treoj generaciji vidi sav efekat konzumiranja GMOa jer dolazi do raznih bolesti i deformiteta( nekih i krajnje bizarnih poput rasta dlaka u ustima).Istraivanja genetski modifikovanih organizama koja sprovode multinacionalne kompanije, poput Monsanta, imaju jednu karakteristiku - obavezno su pozitivna, tj. ne pokazuju nikakve vee probleme. Defri Smit navodi brojna takva istraivanja. Jedno od njih je Monsanto sproveo 1996.godine gde su, navodno, ispitivali uinak njihove soje na pacovima, somovima,piliima i kravama. Za ovo ispitivanje prof.A.Pustaj kae:"Oito je istraivanje osmiljeno tako da se izbegne otkrivanje bilo kakveh problema. U naunom konzorcijumu su svi to znali".Npr. koriste stare pacove, da se problemi ne bi odrazili na rast i razvoj, ne vre se obdukcije ivotinja, GM hrana se u velikoj koliini razblai, dogaalo se da od 40 ispitivanih pacova prijave 7 koja su se razbolela a "zaborave" da spomeni 7 koja su umrla,termiki obrauju uzorke dok ne unite sve proteine....) D.Smit: "ini se da je primarni kriterijum korien u oceni delovanja genetski modifikovanog kukuruza na odrasle mieve taj da ivotinje nisu uginule". (o brojnim lairanim istraivanjima Monsanta govori Mari Monik( Mari Monique) u dokumentarnom filmu "Svet prema Monsantu", Vilijam Endgel (VILIJAM ENDGAL: "Seme zla"), dokumentarni film "Budunost hrane"....Jedno istraivanje koje mi je posebno privuklo panju obavio je Monsanto za svoj Bt kukuruz MON 864. Po tom istraivanju, Bt kukuruz(kukuruz koji, radi to nikada ni jedan nije radio, proizvodi svoj pesticid) MON 864 bezbedan je za ishranu i od 2005.g. odobren je, i nalazi se na tritu. Kada je Seralin( Sralini G, Cellier D, De Vendomois JS. New analysis of a rat feeding study with agenetically modified maize reveals signs of hepatorenal toxicity. Arch EnvironContam Toxicol 2007;52:596602 ) ponovio isto istraivanje 2007.g. na Bt kukuruzu MON 864 doao je do bitno drugaijeg zakljuka.Eksperimentalne ivotinje su bili pacovi.Rezultati su ukazivali na znake trovanja jetre i bubrega. Kod enki uoeno je poveenje triglicerida u krvi od 24-40% u urinu mujaka naena je poveana koncetracija fosfora i natrijuma 31-35% . Iz ovih podataka se moglo zakljuiti da ova sorta kukuruza nije trebala biti odobrena jer nije bezbedna. Seralin i njegovi saradnici kau da je potpuno neverovatno da je procena rizika, izvrena na 40 pacova koji su 90 dana bili hranjeni Bt kukuruzom MON 864 i da istraivanje nije ponovljeno niti prolongirano ve je takav proizvod odobren. ( journal homepage: www.elsevie r.com/locate/envint)Naalost, ova Bt sorta (Bt kukuruz, MON 864) se pojavio ilegalno i u naoj zemlji, prodaje se pod imenom Dekalp( DekalB).Inae, Bt sorte, zauzimaju znaajan udeo u genetskim modifikacijama ( Bt kukuruz, Bt pamuk, Bt soja, Bt krompir) Zapravo, radi se o ubaenoj bakteriji Bacillus thuringiensis (otuda Bt) i tada biljka poinje da proizvodi svoj pesticid. Bt krompir se vodi kao pesticid, ne kao biljka. Bt kukuruz preko korena u zemlju isputa otrov pa kasnije tu ne mogu da rastu prirodne biljke. Kada ovek pojede ovakvu hranu, bakterije iz nje zagade bakterije u ljudskim crevima i tako ovek u svom stomaku dobije fabrike za proizvodnju otrova. Studija u Kanadi je pokazala da je 93% trudnica koje su jele ovakvu hranu, imale su taj toksin u pupanoj vrpci i placenti. to je jo stranije, trudnice su jele meso od ivotinja koje su hranjene ovim GMO sortama.

  • http://www.dailymail.co.uk/health/article-1388888/GM-food-toxins-blood-93-unborn-babies.html

    A eksperimenti na ivotinjama pokazale su da se u mozku mieva pronalazi Bt toksin, za koji Monsantovi "nunici" kau da se uniti u probavnom sistemu. U Indiji gde ivotinje pasu na obranim poljima Bt pamuka dobijaju ozbiljne zdravstvene problema i najvei deo njih umre. LJudi prijavljuju alergije, probleme sa koom. Ali, tu nije kraj.

    1999.godine Monsanto odlazi u Indiju gde kupuje znaajnu firmu za proizvodnju semena. 2001.godine Indijska vlada odobrava gajenje Bt pamuka, ije seme se uz velika obeanja prodaje 4 puta skuplje od prirodnog semena pamuka. Poto seljaci nemaju novac za to seme, pozajmljuju ga sa velikim kamatama. 2006. godine pojavljuje se bolest koja zahvata samo GM pamuk i unitava etvu to dovodi do bankrota seljaka koji su u velikim dugovima, zbog kredita i kamata i oni poinju masovno da izvravaju samoubistva. Analiza ovih traginih dogaaja pokazuje da se najvie dogaaju u regijama gde se sadi Bt pamuk, tako je od prolea 2005.g. do prolea 2006.godine bilo 600 samoubistava, a 2007. g. 680 za samo est meseci. Uprkos kontraverzama, broj parcela pod GMO iz godine u godinu je sve vei. 1996.g. parcela zasaenih pod GMO iznosio je 1,7 miliona, 1997.g. - 11mil. a 2007.g. ovaj broj se popeo na 114,3mili. hektara.( Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 2eljko Kaluerovi: GMO prvih dvanaest godina - stanje i perspektive). Na list "Peat" navodi da je "prema proceni organizacije ISAAA( ISAAA,International Service for the Acquisition of Agri-Biotech Applications) koja prati ovaj razvoj, od 2009. godine samo u GM soji, kukuruzu i pamuku ostvaren je promet od 150 milijardi dolara.Treba istai da su 2009.g. povrine na kojima se gaje genetski modifikovani organizmi (GMO) poveane sa devet miliona hektara na 133 miliona hektara". Ubedljivo najvei proizvoai su SAD, a slede Argentina, Brazil, Kanada, Kina. U zemljama Evropske unije zbog restriktivne politike GMO ima mali znaaj. Ovaj trend upornog poveanja povrina pod GMO, uprkos tome da ne postoji apsolutno ni jedan jedini racionalni razlog za to, je zbog politike SADa. Naime, SAD je ve 1992.godine svoju politiku okrenuo ka izvozu biotehnologije, ( H.Kisinder:"Ko kontrolie hranu konrtolie ljude"), od tada SAD milom, a i silom, namee GMO. ( parola da e GMO ishraniti svet je najlicemernija la koju su mogli da smsle).Odtuda ne udi poseta Bajdena 2009.godine Srbiji kada je rekao da je "veoma zabrinut zbog naeg zakona o GMO" i da se nada da emo to promeniti, a eli odmah obeao promenu tog zakona.

    I, imamo zakon u pripremi koji e potpuno dozvoliti, promet, uzgoj, uvoz GMO.

    2010.godine u Srbiji je 98% ispitanih povrina pod sojim bilo je genetski modihikovano.

    Kukuruz i penica nisu ni proveravani. U jendom selu u okolini Prokuplja, jedna ena je priala da njene ivotinje odbijaju da jedu kukuruz, to je pouzdan znak da je genetski modifikovan. Meutim, ove godine vesti su mnogo gore. Naime, saznala sam da su po selima prodavali seme za koje ne postoji etiketa, ni proizvoa. Ne zna se ko je to prodavao, ali sumnjamo na Monsantove radnike, jer se njihov oglas za posao mogao nai prole godine.

    Dovoljno je da samo jedna oranica bude pod GM penicom i ona e polenom zagaditi sve ostale.

    U Meksiku je zabeleena kontaminacija kukuruza na 1600 km daljine od GM kukuruza.

    Ovo pojava je ve ustaljeni metod u zemljama irom sveta. Isto se desilo u Portoriku. Ilegalno uvoze seme, distribuiraju ga, zatim proveravaju, pa kada vide da su ogromne povrine pod GMO kau da je najbolje da se odobri, jer je ve tu !

    Zatim, krenu problemi sa patentima. Poto je polen zagadio oranice, seme popadalo na sve strane(namerno, sluajno) na sve strane bie GM penica, a poto je GM penica patentirana svi koji nisu platili da je sade, a nae se na njihovoj zemlji, morae da plate ogromne kazne zbog toga.Tamna strana neoliberalizma ovde pokazuje svoj puni smisao. Demontiranje socijalne drave,

  • enormnoj eksplotaciji i unitavanju institucija kolektivne solidarnosti, sad se pridruuju i oduzimanje oveku pravo da jede zdravu hranu, da pije istu vodu i die ist vazduh. Ne postaje li ovek rob u "drutvu spektakla" koji pritom treba da misli da je slobodan, dok ga "globalni mediji kao akteri simbolike moi"(prof.LJubia Mitrovi) pripitomljavaju i dre u anesteziji dok se uvode zakoni koji za cilj imaju populacioni rast nula.