330

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAK

Ovaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:11­15; 2. Pet. 1:5­11) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:5­9,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20­22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:5­8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:19­23; Iza. 35

331

Sjeverni vjetar danas puše hladno nad mojim vrtom—Njegovi žestoki udarci lude na njihovom nemilosrdnom

putu;Drveće se savija i njiše u njihovom divovskom stisku,

I saginju se i stisnuti su od njihova bijesnog gnjeva.

Oni sade svoje korijene duboko, i još dublje; njihove rukePrihvatite žile snage dok se grče pod udarom.

O gorki sjeverni vjetru, bijes je tvoj uzaludan!Jer snaga rođena iz potrebe napokon donosi pobjedu!

* * *

Danas po mom vrtu Južni vjetar svira,I nježno ljubi sajam cvjetova;

Njihove mekane latice drhte u radosnom odgovoru,I njihov miris teče na drhtavom zraku.

Meki povjetarac miluje svaki blistavi list,Šapće poruku svakoj rumenoj ruži;

I slatke, plašljive ljubičice gledaju u njegov dodir—Dodir koji samo južni vjetar zna.

Pjeva drveću tihi, ponavljajući refren,I prokrada se kroz grane sa treperavim uzdahom;

Plješću svojim mekim rukama dok plešu u svom veselju,Jer stara je Zima pobjegla, a Ljeto je blizu.

* * *

O Južni vjetre, Sjeverni vjetre, oboje ste donijeli bogatedarove!

Moje lijepo cvijeće je zaklonjeno, moja stabla sjajnai jaka!

I slađi su moji cvjetovi i bogatiji moji plodovi;Sjevernom i Južnom vjetru Ja pjevam svoju pjesmu!

Moj Voljeni je došao u svoj vrt—i gle,Slatki začini i mirisi i cvjetovi najljepši,

I zreli, zlatni plod položila sam mu pod noge!Kakva bi radost mogla biti veća! Kakva prednost tako

rijetka!

21. Listopad 1915ALICE G. JAMES.

PJESMA „NEVJESTE”Pjesma 4:12­16

PODRŽANI U „ZLI DAN”„Jer će anđelima svojim narediti za tebe da te čuvaju na svim putevima tvojim. Na rukama će te nositi da ne bi

udario o kamen nogom svojom.” (Ps. 91:11,12)

ČINI se da uvod ovog Psalma jasno ukazuje na to dase odnosi isključivo na posvećeni Božji narod tijekomEvanđeoskog Doba, one duhom začete—one kojiprebivaju u sjeni Svemogućeg, na tajnom mjestuJehovinom. Ta ista misao simbolički je zastupljena utipskom Šatoru. Tajno mjesto gdje sveci prebivaju jeSvetinja. Nitko nije smio ući u tipsku Svetinju iSvetinju nad svetinjama osim velikog svećenika ipodsvećenika. Svi od naroda Izraela, onoliko koliko suživjeli u bliskom skladu s ovom pripremom, bili sublagoslovljeni.Ali tajno mjesto, Svetinja, je ono na štose ukazuje u ovom Psalmu.

Dolazeći u Isusovo vrijeme, vidimo da je On prviušao u antitipsku Svetinju i Svetinju nad svetinjama.Ušao je najprije u Svetinju kada se je ponudio naJordanu. Kada je napravio svoje posvećenje kodkrštenja, odmah je bio u Svetinju, umjesto da je biovani na Dvorištu. Bude li se održao u Svetinji i ostaopod sjenom Svemogućeg, sve Božje providnosti bilebi mu naklonjene i sve bi to funkcioniralo zajedno zanjegovo dobro. Dakle, kada je Isus pobjedonosnozavršio svoj put, prošao je iza Druge zavjese i ušao usamo nebo—Svetinju nad svetinjama. (Hebr. 6:19,20;9:24.) Dok je bio u tijelu bio je čuvan na svim Svojimputevima; Bio je čuvan od Boga, a nije bilodozvoljeno da bude iskušavan iznad onoga što jemogao podnijeti. U Getsemaniju, Otac se otkrio naneki način koji nije izričito naveden, osim da nam je

rečeno da su anđeli došli i služili Gospodaru. Bog„čini anđele svoje duhovima, službenike svoje ognjemplamenim.” (Ps. 104:4)

Bog može koristiti bilo što ili bilo koga kao Svojegzastupnika, Svog glasnika. Ali bilo je vrlo malo odljudske obitelji u Isusovo vrijeme sposobnih da budukorišteni kao Božji anđeli utješitelji našem Gospodinu.Marija iz Betanije bila je jedna od tih, koja jeneposredno prije Gospodareva raspeća pomazalaNjegova stopala mirisnom, skupom pomašću i obrisalaih kosom. Ona je bila ta koja mu je pružila utjehu kadaje njegov um bio uznemiren mišlju da će za pet danabiti razapet. Shvatio je da nitko od ljudi ne razumije,da nitko od njih nije bio u stanju ući u Njegoveosjećaje. Ali Marijina služba bila je vrlo dragocjenaGospodinu—vrlo ohrabrujuća za Njega.

PODMUKLE KUŠNJE NAROČITE ZA NAŠEVRIJEME

Tako je Gospodin također koristio duhove—anđele—a ponekad i razne druge zastupnike, ljudska bića, pačak i moći prirode, kao Svoje sluge. Ako Otac želioposlati neku poruku nama, svojoj djeci, mogao bikoristiti električnu energiju koju učimo koristiti ubežičnoj telegrafiji i telefoniji. Ali On nije izabraokoristiti ovu moć kao Svog glasnika da nam izravnogovori. Međutim, naš nam tekst daje misao da jeGospodinov poseban nadzor nad svim njegovim

332

svecima, razredom kojeg odabire od Pedesetnice, sciljem njihove pripreme za Nebesko Kraljevstvo krozrast u milosti Duha. Ali vidimo da ovaj Psalam u cjeliniima posebnu primjenu u našeg vrijeme, kada će „tisućupasti pored nas, i deset tisuća nama s desna,” i kada ćepošast biti posvuda. Kada je pošast u zraku, ona ulazi uosobu, a da ona nije svjesna činjenice, i stoga smo mi,„stopala” članovi Tijela Kristova, izloženi posebnimkušnjama i opasnostima—duhovnoj pošasti.

Ovo je vrijeme na koje su svi proroci ukazivali kaona vrijeme posebnog progona. U prošlosti je bilovrijeme progona ispovijedanog Božjeg naroda; ali tosu bila vremena kada je pravo bilo očitije, kada je bilapovučena oštra crta između prava i lošeg. Kada je bilopostavljeno pitanje: „Hoćete li služiti Gospodinu ilićete služiti Baalu?” nije bilo teško vidjeti pravo iodlučiti: „Bit ću na Gospodinovoj strani.” U danimarane Crkve, pitanje je bilo: »Hoćete li pogodovatiRimskoj vlasti ili ćete trpjeti progon slijedeći Krista?”To je bilo Krist ili Car. Ipak, kasnije, kada je bilopitanje o izboru jedne između jedne ili drugedenominacije, pitanje je jasno izvučeno: „Jesam li naBožjoj strani ili sam na strani Protivnika?” No,tijekom proteklih četrdeset godina razlike izmeđudenominacija praktički su zanemarene.

Ponekad su oni koji su bili progonjeni bili pomalokrivi za svoj progon; jer su se držali zabluda koje subile manje ­više užasne. Ali kroz svo to vrijeme,kušnje i iskušenja su, čini se, bile manje podmuklenego što su u današnje vrijeme. Danas te velikedenominacije koje su se prije borile jedna protiv drugepokušavaju biti jedno tijelo. Činilo bi se površinskikao da je Milenij došao, i da lav i janje leže zajedno.Općenito, čini se da među Kršćanskim pukom postojiosjećaj dobrote i želje da čine dobro, a ne zlo.Slučajevi u kojima se nasilni progoni događaju rijetkisu i ne cijene ih mase.

U posljednjih četrdeset godina, dakle, postoji stanjekoje čini ključni test za sav Kršćanski puk.Prevladavaju podmukle doktrine spiritizma, Kršćanskeznanosti, Teozofije i Nove Misli različitih vrsta. Istotako, teorija Evolucije je naširoko proklamirana. Učeniljudi formulirali su teoriju Evolucije, a onda su VišiKritičari počeli rastavljati Bibliju na komadiće, zbog„protivljenja znanosti, lažno nazvane.” (1 Tim. 6:20.)Ove lažne teorije su predstavljale štetnu isparinu kojase proširila u svim smjerovima. Prema nekima, postoji400 milijuna Kršćana; sedamsto ili osamsto milijuna,prema drugim autoritetima. To uključuje svu dojenčad,slaboumne i lude. Bilo da su stari jednu minutu ilipedeset godina, računaju se kao članovi Crkve, ako suimali određene kapi vode posute po glavi i određeneriječi izgovorene nad njima.

Ali među najinteligentnijima od onih koji prizivajuime Isusovo došlo je do velikog otpadanja od Božje

riječi. Ovo testiranje je bilo najpodmuklije, najštetnije,jer je došlo iz teoloških sjemeništa. Tisuće su pale.Neće pasti, pali su. Izgubili su svo sidrište od RiječiGospodnje. Od dvjesto tisuća ispovijedanih Kristovihslužbenika, vjerojatno ne više od deset posto vjeruje uBibliju kao nadahnutu Božju Riječ. Deset posto. bilobi dvadeset tisuća, ostavljajući sto osamdeset tisućakoji su otpali od vjere. Ako su pali od vjere unadahnuće Biblije, možemo biti sigurni da su u mjeripali i iz odnosa prema Bogu. Neki vjerojatno nikadanisu ni bili u vezi s Gospodinom u bilo kojem smislu.

NEUTEMELJENE NADE MNOGIH DANAS

Kakvu je objavu Bog dao osim one dane u Bibliji?„Nemaju nade i bez Boga su na svijetu”, predstavljastanje mnogih. Imaju svoje nade, ali ne i Biblijskunadu. Teozofisti imaju nadu, Spiritisti imaju nadu,Kršćanski Znanstvenici imaju nadu, tako ju imaju iEvolucionisti; ali nada u sve to je bez temelja i sigurnoće ih iznevjeriti u ovom vremenu testiranja.

Nada Evolucioniste nije da on sam može vječnopreživjeti; ali da, kako uči iz dana u dan, možda ćemoći začeti bolju djecu, koja će biti plemenitijakaraktera i mudrije glave nego što je bila njegova. Sdruge, ova djeca mogu živjeti duže i imati djecu jošmudriju i snažniju. Ti Evolucionisti vjeruju da će doćivrijeme u dalekoj budućnosti kada će njihova djecabiti toliko mudra da će moći iskoristiti sve životneokolnosti i možda nastaviti živjeti zauvijek. S našetočke gledišta ti su ljudi bez Boga, bez nade.

Istina je da ti službenici govore o Isusu, ali porukakoju daju nije Biblijska Poruka. Kažu, doista, da je uIsusovu životu bilo mnogo dobroga što bi bilodostojno kopirati, da je bio dobar Primjer itd. Mislimoda oni govore na ovaj način samo zbog moralnogučinka na ljude. Kada bi ti ljudi živjeli takav život kaošto je Isus živio, oni bi prekorili narod i rekli im dažive vrlo glupo, da žive za sebe i zanemaruju Božjuriječ. Ti isti službenici koji drže Isusa kao Primjer vrlodobro znaju da je upravo zbog načina na koji je živioumro u dobi od trideset i tri godine—umro je umjestoda živi vječno. Priznaju da je bio vrlo dobar karakter,ali većina njih nema mjesta u svojoj postavci zaNjegovu Otkupnu žrtvu. I potičući svoje ljude daslijede Isusov primjer, ova klasa ih očito ne potiče dapolože svoje živote za Istinu i u službi Božjoj.

Oni govore svojim ljudima da ne ide u rat, osimako ih njihova zemlja ne pozove, i dok to svećenici nepropovijedaju; ali da ako ikad postane popularno ići urat, onda zaratite i omogućite sve topove. Umeđuvremenu će propovjednici trenirati dječačiće, iformirati od njih Dječačke brigade i Izviđače. Kadadođe rat, onda neka dečki budu plemeniti Izviđači, danose puške i daju sve od sebe da ubiju. Neka pomognupodržati rat i boriti se na svojoj strani. Neka se njihovi

333

ljudi brinu i pomognu iscijeliti ranjenike—sve kojinisu izravno ubijeni. Neka im vežu rane i pripreme ihšto je brže moguće da izađu u rovove i bore se, amožda i budu ubijeni.

SKEPTICIZAM SADA OBILUJE POSVUDA

Sve je to zbrka vjerske pouke. To dolazi zato što suti ljudi otpali od vjere u Bibliju. Neki od njih, nastojećise zaštititi kada ih se upita na temu njihove vjere, rećiće: „Pa, vjerujemo svim Isusovim riječima.” A nekiizdavači, slijedeći po liniji tog rastućeg osjećaja,objavili su Nove Zavjete s Isusovim riječima ispisanimcrvenim tekstom, tako da oni koji žele sami pročitatinjegove riječi imaju pred sobom ove riječi ispisanecrvenom bojom. Ali ako ih se pita vjeruju li u Isusoveriječi u odnosu na Jonu i veliku ribu, i njegovimriječima o Potopu u Noino vrijeme, oni će se ponovnookrenuti i odgovoriti: „Ne; vjerujemo koliko god namnaši umovi kažu da je razumno, a mi mislimo da jeostalo glupost.” Istina je da oni nemaju stvarnu vjeru uIsusa, niti u ono za što je on izjavio da je njegov životu tijelu bio za. Oni ne vjeruju da je on bio žrtva zagrijeh, i to slobodno kažu. Pali su s pozicije vjere.

Ako su učitelji ljudi pali, što ćemo reći za sameljude, 400 milijuna ili 800 milijuna? Neki su bili ujednoj denominaciji, a neki u drugoj, ali općenito jecijeli postupak bio da ih se drži u neznanju. To moždanije strogo točno kada pomislimo koliko škola ifakulteta ima. Ali činjenica je da samo mali dio ljudiikada dođe do kolegija, ili čak srednjoškolskog tečaja.Prije tog vremena trebali bi biti na strani prevarenih.Mnoga naša velika sveučilišta danas su legla nevjere.Biblijska Istina se čuva od naroda. S obzirom na to dasu fakulteti obdareni milijunima novca i naučenimprofesorima, a cijeli Kršćanski svijet, takozvani, podtutorstvom dvjesto tisuća svećenika nominalne crkve,čudo je da ljudi nisu svi nevjernici.

S ovim gledištem, dakle, u proteklih četrdesetgodina, vidimo ispunjenje ovog Psalma. Vidimo da sutisuće i deseci tisuća pali. Vidimo gdje su pali. Vidimozašto su pali. Vidimo da nekolicina stoji—„noge”Kristove. Dok gledamo svijet i vidimo te tisuće,percipiramo da su rijetki koji su došli u savez sGospodinom jedini koji stoje. Ali mnogi čak i od njih,zbog toga što su bili preopterećeni brigama ovogživota i prijevarom bogatstva i lažnih učenja, udrhtavom su stanju i prilično nisu u stanju čvrstostajati. Ovi trebaju našu hitnu pomoć.

HITNA POTREBA ZA POTPUNOM BOJNOMOPREMOM

Apostol Pavao potiče sav Gospodinov narod da „seodjenu u svu bojnu opremu Božju.” Neki od njih nisuimali na sebi mnogo od te Božje opreme, većvjerovanja Mračnog Srednjeg Vijeka. Neki od njih, pod

lažnim učenjima suvremene Više Kritike, Evolucijeitd., imaju samo kolebljivu vjeru. Oni su slabi, umjestoda budu „snažni u Gospodinu i u moći njegove sile?”kako i trebaju biti. Sada je vrijeme da svi oni budu jaki,kako bi mogli „stajati u zlom danu,” koji je sada nanama. Oni trebaju imati „oklop pravednosti na sebi,”da bi bili „nogu obuvenih u spremnost za evanđeljemira,” kako bi imali „štit vjere” i „Mač Duha, koji jeBožja Riječ.”—Efežanima 6:10­17.

Mi koji smo obukli „svu bojnu opremu Božju,” kojismo postali mjerljivo vješti u rukovanju MačemDuha—istinama koje sada proizlaze iz BožjeRiječi—moramo to sada koristiti u interesu svihkojima bi mogli trebati pomoć. Treba im pomoći ubrzom oblačenju sve bojne opreme, kako bi bilizaštićeni od strijela Protivnika koje sada lete bujno ibrzo, kako bi se mogli spasiti od pogrešaka kojih sadaima na svakoj strani, kako bi se ih moglo podići odnjihovog privremenog pada i ojačati u Gospodinu.

SLUŽBUJUĆI ANĐELI

Čini se da je ovaj 91. Psalam slika današnjegvremena; i mi trebamo nastojati biti anđeli spomenutiu našem tekstu. Ti su anđeli, ili služitelji, u prvom redudjeca Božja. Oni trebaju služiti braći. To je visoka častkoju je Bog dao svom narodu kroz cijelo EvanđeoskoDoba. U slučaju našeg Gospodina služili su mu anđeli,duhovna bića; a u slučajevima nekih apostola anđeli suim se javljali i služili im u određeno vrijeme. Svetopismo izjavljuje, doista, da su anđeli „službujućiduhovi poslani za službu radi onih koji će baštinitispasenje.” Ali imamo vrlo malo razloga očekivati daće Bog iskoristiti bilo koje duhovno biće da učinislužbu koju može činiti njegov narod.

Prema ovom Psalmu vidimo da je sada vrijeme kadasu članovi „stopala” u posebnoj opasnosti od posrtanja,pa stoga zahtijevaju posebnu pomoć. Nakon što surazličite zamke ovog dana posebno opisane, čitamo, uriječima našeg teksta: „Jer će anđelima svojim nareditiza tebe...da ne bi udario o kamen nogom svojom.” NašGospodin govorio je o sebi prilikom Prvom Došašćakao o Kamenu Spoticanja Izraelskom domu, koji jeprorekao prorok Izaija. (Matej 21:42­45.) ApostolPavao govori o tom proročanstvu da bi Isus trebao bitiKamen Spoticanja za oba Izraelska doma.—Izaija 8:14;Rimljanima 9:32,33.

Naš Gospodin je bio Kamen SpoticanjaPrirodnom domu Izraela u njihovoj četrdesetgodišnjoj Žetvi. Slično tome, vidimo da je On bio,kao što je prorečeno, Kamen Spoticanja u ovoj Žetvi,tijekom posljednjih četrdeset godina. Njegovaprisutnost i njegovo djelo nisu bili ni shvaćeni nicijenjeni u Židovskoj Žetvi; i tako i sada, ne vjerujese u činjenicu o parousiji, prisutnosti, našegGospodina i Njegova Otkupna žrtva je odbojna.

334

Današnji događaji su manifestacije Njegoveprisutnosti. Te stvari i bitne istine Svetoga Pisma,sada jasnije i blistavije nego ikad, kamenovi suspoticanja svijetu, ali su blagoslovi vjernima, onimakoji bdiju. Pravi Božji narod, koji se penje na ovajOdskočni Kamen, uzdiže se na viši pogled i čuva seod spoticanja. Doktrina Otkupnine i dokazi o DrugojPrisutnosti Gospodara u ovom trenutku neizrecive suprednosti svecima Gospodnjim.

SADAŠNJE ISPUNJENJE NAŠEG TEKSTA

Vidimo da je „kamen” našeg teksta simboličankamen. Sotona ga je pokušao primijeniti doslovno usvom iskušavanju Isusa, kada ga je pozvao da se baci svrha Hrama. Ali Isus je rekao: „Odlazi, Sotono” iodbio je napraviti bilo kakvu takvu primjenu SvetogaPisma. Ali vidimo ispunjenje toga u današnje vrijeme.Vjerujemo da je Gospodin podigao glasnike,zastupnike, koji su bile od velike pomoći svima odklase „stopala.” Ovi zastupnici su bili razni. Tiskanastranica sa svojom Porukom Sadašnje Istine otišla jena mnogim jezicima u sve dijelove zemlje, kako bipotražila i podržala Kristove „noge”. Tisuće nam

neprestano pišu da su se oporavili kada su bili uvelikoj opasnosti. Neki od njih već su bili otišli unevjeru; mnogi su izgubili svu vjeru u Bibliju kaoBožju Riječ. Ali danas su oni jaki u Gospodinu i umoći njegove snage.

Bog je stoga, koristio ove zastupnike; i to su biliNjegovi službujući duhovi koji su služili Njegovomnarodu. Ne kažemo da nije bilo nevidljivih zastupnika,ali znamo zastupnike koje smo vidjeli. Dakle, naš tekstima dobru poruku za sve nas. „Jer će anđelima svojimnarediti za tebe da te čuvaju na svim putevimatvojim.” Bez obzira na to što mogu biti teškoćeGospodnje djece u bliskoj budućnosti, bit će posebnautjeha imati na umu da je Gospodin u stanju pružitipotpunu pripremu za sve Svoje koji su istinskog srca ida će On to učiniti. On će nastaviti koristiti tezastupnike, i biti će jačanje Njegovog naroda do krajaputa. Ako postoje oni koji neće biti tako vođeni, tomora biti zato što nešto nije u redu u njima. Svatko odnas bi se trebao pobrinuti da smo iz klase „tvome.”„Niti će se pošast primaći prebivalištu tvome.” (Ps.91:10) To će značiti Božansku zaštitu do samog krajanašeg zemaljskog puta.

SLAVNA OBJAVA—19. PROSINAC—LUKA 2:1­20—

ANĐEOSKA PORUKA PRVOG BOŽIĆA—„DOBRE VIJESTI O VELIKOJ RADOSTI”—BITI ĆE OSTVARENOTIJEKOM MILENIJA—BLAGOSLOV DOLAZI NAJPRIJE CRKVI ZATIM SVIJETU—TADA „NA ZEMLJIMIR, PREMA LJUDIMA DOBRA VOLJA” ZAUVIJEK—„SLAVA BOGU NA VISINAMA.

„Jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.” (redak 11)

PORUKA anđela pastirima na Betlehemskimravnicama postaje sve dragocjenija svakom Božjemdjetetu u omjeru kako raste u milosti i znanju. Dok senjegove uši i oči razumijevanja šire otvaraju duljinamai širinama Božjeg velikog Plana vjekova, ta proročkaPoruka je više cijenjena kao oličenje cijelogEvanđelja. Niti se naša pažnja može prečesto pozivatina veliki događaj koji leži u temeljima te Poruke—Spasiteljevinog rođenja.

Nije važno što 25. Prosinca nije prava godišnjicaSpasiteljeva rođenja, već vjerojatno godišnjicanavještenja anđela Gabrijela, godišnjica začeća prekoDjevice Marije, našega Gospodina rođenog devetmjeseci kasnije u kalendaru ili otprilike oko 1.Listopada. Jedan tako velik, čije rođenje, smrt iuskrsnuće od mrtvih toliko znače ljudskoj obitelji,može biti zapamćen i slavljen svakog dana, svaki dan,od strane svih koji cijene ono što je On učinio za našurasu. Budući da je, dakle, većina Kršćana navikla naproslavu 25. Prosinca kao rođendana našeg Gospodina,ne trebamo prosvjedovati, već se pridružiti svima uslavljenju tog dana uz radovanje u srcu, davanje darovai sjećanja jednih drugima, kopirajući tako Božanskunaklonost, koja je čovječanstvu Dala Sina Božjega kaodar milosrđa i ljubavi za naše otkupljenje.

Više od četiri tisuće godina Božja obećanja,odjevena u više ili manje nejasnoće, dana sučovječanstvu, nagovješćujući da će u konačnici velikoprokletstvo grijeha i smrti koje je došlo na svijet krozneposluh oca Adama u Edenu biti otkotrljano, iumjesto prokletstva, propasti, doći će blagoslov odGospodina s osvježenjem koje daje život. U različitimtipovima, simbolima i sjenovitim obećanjima ova jelekcija došla kroz stoljeća do vremena rođenja našegaGospodina, osobito među Židove, koji su biliBožanski povlašteni i saveznički narod.

Budući da su Židovi bili narod komercijalnog duha,mnogi od njih trebali su se naći u svim dijelovimaciviliziranog svijeta. Tako je među svakim narodomvjera u jednog Boga i nada Izraela kroz Mesiju bilamanje­više poznata, tako da za vrijeme rođenja našegSpasitelja, čitamo, „svi su ljudi bili u očekivanju”nadolazećeg Mesije. Nesumnjivo da se ovo očekivanjetemeljilo na tumačenju Danijelova proročanstva, zakoje sada vidimo da je jasno obilježilo godinupunoljetnosti našega Gospodina, kada je imao tridesetgodina i posvetio se svome djelu i primio začeće DuhaSvetoga, Njegovo pomazanje kao veliki antitipskisvećenik i kao veliki antitipski kralj nad Izraelom isvijetom (Danijel 9: 24­27).

335

IZ BETLEHEMA U NAZARET

U stara vremena postojali su časni gradovi i zligradovi. Nazaret je općenito prepoznat kao jedan odpotonjih, dok je Betlehem bio izrazito jedan odprvotnih—Davidov grad, voljenog Izraelskog kralja.Sveto Pismo objašnjava da su Marija, majka našegaGospodina i njezin suprug Josip bili u Davidovoj linijii da je na naizgled slučajan način ispunjenoproročanstvo koje je proreklo da će se Mesija roditi uBetlehemu.—Mihej 5:2.

U to je vrijeme Rimsko Carstvo vladalo cijelimsvijetom, a Židovi su mu bili podložni, ali snestrpljenjem su čekali Mesiju, koji će ih izbaviti kaopokoren narod i od njih stvoriti vladajuću kastu uNjegovom Kraljevstvu, koje bi imalo vlast nad cijelimsvijetom. Veliki rimski car Cezar August bio je navlasti u to vrijeme i poslao je svoj dekret za ispitivanjeili popis stanovništva, cijelog svijeta u svrhuoporezivanja itd.

Sveti Luka nas obavještava da su upravo kaoodgovor na ovaj kraljevski dekret Josip i Marija otišliu svoj rodni grad kako bi bili upisani; da je tako Isusbio rođen u Betlehemu; da su zbog velikog skupa ljudiu isto vrijeme i u istu svrhu smještaji bili oskudni, aštala hana ili gostionice neki su koristili kao konačište;te da su Josip i Marija, budući da kasne, bili prisiljenizauzeti ove skromne odaje. Tako je bilo da je KraljSlave, čije Kraljevstvo mora vladati svijetom, uvrijeme Svoga Tijela rođen u staji i umotan u jasle.

ANĐELI I PASTIRI

Plemeniti pastiri oni su sigurno bili oni kojima jeSvemogući poslao anđeosku Poruku glede Isusovogrođenja, Mesije—Poruku koja je pregazila stoljeća idošla do naših ušiju, Poruka koja nas oduševljava uonoj mjeri u kojoj možemo shvatiti njezino značenje.Prvo se pastirima pojavio anđeo i ublažio njihovestrahove, rekavši: „Ne bojte se; gle, donosim vamdobre vijesti.” Čini se da je strah jedan oddominantnih impulsa ljudskog uma, osobito u sprezi sBožanskim objavama.

Ljudi shvaćaju—čak i najbolji od rase—da sunesavršeni i da su Svemogući i Njegovi zakonisavršeni. Instinktivno se čini da svijet shvaća daprokletstvo, ili osuda Svemogućeg, počiva na njemu; iinstinktivno se boji daljnjeg prokletstva, daljnje osude,shvaćajući svoju stalnu i sve veću grešnost. Isto je idanas sa svima osim s relativno malobrojnima koji sudobro informirani glede Božanskog Plana. Stoga jetema općenito neugodna za svijet—predmet kojeg oniradije izbjegavaju zbog osjećaja krivnje i straha oddaljnjeg znanja i osude.

Na pravoj je Božjoj djeci danas, kao što je biloanđelima u to vrijeme, da uvjere svijet da je Bog bolji

od svih njihovih strahova—da je Bog toliko voliosvijet da otkupi čovječanstvo od pravedne kazne smrti,prokletstva koje je došlo na sve kao baštinikeAdamove nesavršenosti i osude.

"Dobre vijesti” još je jedan prijevod naše riječiEvanđelje. Kako je lijepa pomisao da je Evanđeljestvarno i doista dobra vijest! Nažalost, zbog pogrešnogpredstavljanja Božjeg Plana, zbog čega toliki mnogikoji ispovijedaju da su njegov narod pogrešnoprikazuju njegov karakter i njegovu Riječ, iprimjenjuju izraz Evanđelje na svoje različite porukeiz Mračnog Srednjeg Vijeka, podučavajući čistilište ivječne muke kao udio rase!

Maknimo se od ove lažne misli i shvatimo istinuda je Evanđelje dobra vijest. Anđeo je elaborirao,rekavši da je njegova Poruka „dobra vijest velikeradosti, koja će biti svim ljudima.” Ah, hvala Bogu,njegov Plan je širi, dublji, viši i veći od bilo čega štosmo mi ikada zamislili! Evanđeoska Poruka nije samodobra vijest za relativno malobrojne koji sada imajuuši za čuti i oči da vide njezine ljepote, već j u Božjevrijeme ima biti dobra vijest o velikoj radosti svimljudima diljem svijeta.

Kao što je svaki pripadnik Adamove rasesudjelovao u njegovom padu i u prokletstvu smrti kojega je snašlo kao rezultat njegove neposlušnosti, tako jei svaki član rase bio uključen u veliku otkupiteljskužrtvu koju je prinio naš Gospodin Isus i koja jezavršena na Kalvariji. Božji plan u Kristu, kako serazrađuje i na kraju će se ostvariti, značit će velikuradost za sve ljude; i vijesti o ovoj činjenici bile sudane u samom trenutku rođenja našega Gospodina, jerje On bio onaj preko koga će se konačno ostvariti sveslavne stvari Božanske namjere i Plana.

LOGIKA PORUKE

Poruka je shvatila činjenicu da je to bilo razumnimljudima, koji bi željeli znati zašto bi nepromjenjiviBog, koji je jednom izrekao prokletstvo na rasi, u bilokojem trenutku trebao tako ispraviti i izmijeniti stvarida prokletstvo zamijeni blagoslov. . Glasnik je izjaviofilozofiju Božanskog Plana—„jer vam se danas ugradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist [Mesija],Gospodin.” Tu imamo ključ cijele Evanđeoske izjaveo tome kako Bog može biti pravedan, a opet bitiOpravdavatelj grešnika koji prihvaćaju Isusa.—Rimljanima 3:26.

Riječ Spasitelj ovdje označava Životodavac. Kakoje lijepa misao da će, kao što je smrt plaća za grijeh,prokletstvo nad rasom, ovaj Mesija koji se rodio bitionaj koji će spasiti rasu od kazne dajući im ponovnoživot! Objašnjenje kako će im dati život nije tada bilodano, niti je bilo potrebno u to vrijeme. Ali sada, usvjetlu razvoja događaja i s objašnjenjima koja su danakroz Duha Svetoga u Novom Zavjetu, vidimo da

336

dragovoljna žrtva njegova života, umiranje»Pravednika za nepravedne«, rješava potraživanjeBožanske pravde protiv Adama, a time usput i protivsvih koji dijele njegovu smrtnu kaznu, naime, cijeločovječanstvo.

Doista, što više vidimo Božanski Plan za našespasenje, koji je počeo poprimati oblik u Isusovurođenju, to nam se sve više kliče s anđeoskim zboromhvalospjeve Bogu nebeskom, zahvalnost za njegovomilosrđe djeci ljudskoj! Nije bilo važno što je dijeterođeno u Betlehemu bilo Spasitelj samo u perspektivi,da ga se nije moglo ni pomazati da radi svoj djelo svedok trideset godina kasnije nije došao dopunoljetnosti. Nije bilo važno da je čak i tada bilopotrebno da on postupno položi svoj život tijekom tri ipol godine svoje zemaljske službe, kako bi bio završenna Kalvariji. Niti je bilo važno što je njegovouskrsnuće još bilo tri dana nakon njegove smrti, aNjegovo uzašašće četrdeset dana kasnije; i da ćeblagoslov općenito biti odgođen za gotovo devetnaeststoljeća nakon toga. Kao što su anđeli mogli pjevati iradovati se prvom pupanju Božanskog Plana Spasenja,tako se i svi koji imaju vjeru u konačni ishod moguradovati s radošću neizrecivom i davati slavu Bogu navisini i Njegovom Sinu Našem Gospodinu.

„U NADI SPAŠENI”

Iako je prošlo gotovo devetnaest stoljeća od kada jeta anđeoska Poruka bila predana, ona još nijeispunjena osim u ograničenoj mjeri vjerom na onimakoji imaju oko i uho vjere—u svemu, »malo stado«.Ali loše vijesti o velikom očaju za gotovo sve ljudeproširile su se naširoko i nadaleko u ime Krista,umnogome diskreditirajući Božanski Plan i na sramotuBožanskog karaktera. Umjesto da nosi radost, porukaje vrlo općenito nosila tugu i tugu, osobito onimadobrodušnog i velikodušnog stava. Doista možemoreći da nijedna poruka Gospodina Isusa nikada nijedošla do svih ljudi. Čak i danas, nakon devetnaeststoljeća propagande, samo je relativno mali dioljudske obitelji ikada čuo za jedino ime dano podnebom i među ljudima kojim moramo bitispašeni—»niti postoji spasenje u bilo kojemdrugome.«—Djela 4:12.

Što ćemo onda reći o spasenju koje je došlo onimakoji su istinski prihvatili Krista kao svog Spasitelja,koji se danas raduju Njemu kao takvom i koji vjeromvide božje spasenje započeto u vlastitim srcima, a tektreba biti u potpunosti ostvareno pod cijelimnebesima? Ovo Apostol naziva spasenje nadom.Njegove riječi su: „Spašeni smo nadom.”—Rimljanima 8:24.

Mi nismo spašeni uistinu; još uvijek smo okruženigrijehom, boli, uzdahom, plakanjem i umiranjem;prokletstvo se još nije otkotrljalo. Sve najbolje što je

Gospodinov narod za sada primio je spasenje nadom,vjerom. Ipak, to iščekivanje budućeg spasenja,uskrsnuća od mrtvih, sudjelovanja u slavi, časti ibesmrtnosti Božanske naravi obećane vjernicima,toliko je snažno, tako jasno, da je onima koji gaposjeduju omogućeno da se raduju s radošćuneizrecivom i punom slave, čak i usred kušnji,teškoća, slabosti i nepovoljnih uvjeta koji se nalazezbog prokletstva koje još uvijek počiva na svijetučovječanstva.

PROROČANSTVO O DOBRIM VIJESTIMA

Anđeoska Poruka bila je proročanstvo o dobrimstvarima koje trebaju biti ostvarene za Crkvu i svijettijekom Milenijskog Doba. Crkva će imati prviblagoslov. Prvo uskrsnuće sastojat će se samo odblaženih i svetih koji će živjeti i vladati s Kristomtijekom tisuću godina. Tada će Sotona biti vezan, adobri utjecaji istine i ispravnosti prosvijetlit će cijeluzemlju. (Otkrivenje 20:1­6.) Izjava Svetog Pisma je daće izbavljenje Crkve doći rano ujutro u MilenijskiDan. Kao što prorok izjavljuje: „Bog će joj pomoćirano ujutro.”—Psalam 46:5, margina.

No, koliko god se radovali slavnim nadamaEvanđelja postavljenim pred nas koji sada vidimo, kojise sada radujemo s radošću neizrecivom, drago nam jeda su Božansko milosrđe i ljubav tolike dužine i širinei visine i dubine da obuhvate cijeli svijet čovječanstva,i da osiguraju blagoslov za svakog člana Adamoverase kroz Njega koji nas je volio i kupio nas svojomdragocjenom krvlju.

Tijekom Milenija ovo će proročanstvo imatiispunjenje. Veliki Spasitelj koji nas je već otkupiosvojom žrtvom stajat će kao Kralj, proslavljeni Mesija,i uspostaviti svoju vlast pravednosti u svijetu zablagoslov i uzdizanje svakog člana rase. U skladu sriječima Apostola, to će biti Vremena okrepe:„vremena uspostave svega što je Bog navijestio odpostanka svijeta na usta svih svojih svetih proroka. „(Djela 3:19­21) Da je Gospodin temeljio nadu svijetana nekim djelima zasluga ili pravednosti od stranesvijeta, onda bismo se doista mogli bojati—što višeznamo o svijetu, to bismo manje nade imali. Ali,naprotiv, Gospodin je temeljio cijelu namjeru zabudući blagoslov, ne na našoj dostojnosti, već nadostojnosti i žrtvi Svoga Sina. Rođen vam jeŽivotoodavac, a to je Mesija Gospodin.

Kako to dodaje našem uživanju blagoslovanadolazećeg Doba saznanje da su kušnje i poteškoćesadašnjeg Evanđeoskog Doba podložne Božanskomnadzoru u interesu Malog stada koje se sada unaprijedokuplja između ljudi—Izabrani, Crkva! Vidimo kakosu sadašnje kušnje i poteškoće rezbarenja i poliranjapotrebna našem razvoju u plodovima i milostima DuhaSvetoga u karakter nalik Božjem dragom Sinu, našem

337

Gospodinu, našoj Nadi, našem Zaručniku. Kakoradosna pomisao da će uskoro izabrani broj pozvan izsvijeta biti „Nevjesta, Jaganjčeva žena,” biti dovršenai ući u njezinu slavu! Kako dragocjena misao da ćetada biti privilegirani sa svojim Gospodinom iUčiteljem da prošire Božansku naklonost blagoslova iuzdizanja svijetu! Koja bi veća čast ili privilegija iliblagoslov mogli doći do bilo koga?

ANĐEOSKA PJESMA

Nakon davanja Poruke o dobrim vijestima o velikojradosti nebeske radosti, pastirima se pojavilo mnoštvoanđela, govoreći: „Slava Bogu na visini, i na zemljimir, dobra volja prema ljudima.” I ovo jeproročanstvo. To još nije istina, ali će se ispuniti usvakom detalju u određenom božjem vremenu, za kojevjerujemo da je sada blizu, čak pred vratima. Bog jošuvijek ne prima slavu na visini. Još nema mira međuljudima. Upravo suprotno. Božje ime je oskvrnjeno, nesamo od strane onih koji vulgarno i u prostačkoj šaliuzimaju božansko ime uzalud, ne samo od pogana kojištuju đavole i misle da su to bogovi, već čak i odKršćanskog puka. Svaki se dan huli na Božje ime odstrane onih koji ispovijedaju da su njegov narod, kojiispovijedaju da podržavaju Sveto Ime.

Jer treba da se zna da je bogohuljenje bilo kakvonečasno pogrešno predstavljanje drugoga. Neka namBog bude milosrdan! jer je u neko vrijeme ili neko drugonesumnjivo svatko od nas na taj način hulio na NjegovoSveto ime—pogrešnim prikazivanjem Božanskogkaraktera i Božanskog Plana, zamišljajući Boga ljubavi,Milosrđa, Pravde i Istine kao začetnika, planera,počinitelja vječnog mučenja velike mase svojih ljudskihbića, rođenih u grijehu. , izopačenih u bezakonju,sklonih grijehu kao što iskre lete prema gore!

Ali Gospodin nam se smilovao jer smo to učinili uneznanju. Stoga trebamo suosjećati s drugima koji jošuvijek neupućeno pogrešno prikazuju našeg Boga; inaše snage trebaju biti stalno usmjerene k njihovojpomoći, da se oči njihovog razumijevanja mogu šireotvoriti kako bi percipirale duljine i širine i visine idubine, te da upoznaju Božju ljubav, koja nadilazirazumijevanje.

Uzimajući u obzir da mir na zemlji i dobra voljaprema ljudima do sada nisu slijedili Spasiteljevorođenje, i ne razlučivši da je to proročanstvo o tome štose ima ostvariti tijekom Milenija, mnogi su bili sklonipromijeniti prijevod ovog retka kako bi on glasio: „Nazemlji mir među ljudima s kojima je on vrlozadovoljan.” Međutim, ovom promjenom izjava ne bibila istinita; jer čak ni Gospodinov narod nema mira nazemlji. Kakav god mir imali, on je u njihovim srcima itemelji se na njihovoj vjeri u Boga i slavne stvari kojeje obećao. O tome su svjedočili sam Naš Gospodin iApostoli, uvjeravajući nas da tko god u ovom

sadašnjem vremenu živi pobožno treba trpjeti progone,te da čovjekovi neprijatelji trebaju biti oni iz njegovavlastitog kućanstva.—2. Timoteju 3:12; Matej 10:36.

Nemojmo se zbuniti niti skraćivati svjedočanstvoRiječi, već se s okom vjere veselimo Kristovom Danuu kojem će se ispuniti sva ta slavna proročanstva ukojem će mir doista ispuniti cijelu zemlju znanjem oslavi Gospodnjoj, donoseći Božansku naklonost iodnoseći prokletstvo sa cijelog uzdišućeg stvorenja,kako je Apostol istaknuo (Rimljanima 8:22).

ISPUNJENO U BOŽJE ODREĐENO VRIJEME

Čak ni s inauguracijom Milenija ovo proročanstvoneće biti ispunjeno. Ne sve do njegovog kraja, kada ćeljudska obitelj biti podignuta propisima Kraljevstva izgrijeha, bolesti, boli, tuge i smrti, sve do svega što jeizgubljeno u Adamu—neće do tada doista biti slaveBogu na visinama, i do tada neće biti mira međuljudima. Niti trebamo razumjeti da će cijela rasauvažiti Božansku ljubav i naklonost čak i nakon što upotpunosti vide iskazanu Božju pravednost u Kristu.Suprotno tome, čini se da Sveto Pismo jasno uči da ćepostojati klasa koja će se tada pokazati neprikladnomza život vječni, ne cijeneći Božansku naklonost. I sazadovoljstvom učimo da će svi takvi biti uništeniizmeđu ljudi u Drugoj Smrti.

Tako će na koncu, na kraju Milenija, kada ćeSotona i svi namjerni prijestupnici biti uništeni, doćivrijeme, kao što je objavljeno u Svetom Pismu, kadaće se svi glasovi na nebu i u zemlji i pod zemljom čutikako hvale Boga i Jaganjca zauvijek. Hosanna,hosanna! Slava Bogu na visinama! Mir i dobra voljameđu ljudima! To će biti posljednji uzvik otkupljenerase kada će veliki Plan spasenja biti u potpunostiostvaren u skladu s Božanskom namjerom od početka,kao što je iznešeno u Svetom Pismu.

IZ SLAVE U JASLICE

Vrijeme rođenja našeg Gospodina je sasvim jasnoodređeno. U STUDIJAMA SVETOG PISMA, Svez. II.,detaljno smo ušli u temu i nećemo ovdje ponavljatinaše zaključke. Značajan popis stanovništva po naloguCezara Augusta uključivao je civilizirani svijet togavremena; i prema Židovskom običaju svaka obitelj ipleme imali su upisana imena u skladu s tim.

I Josip i Marija, budući da su iz Davidove linije,otišli su u Davidov grad—Betlehem—kako bi biliupisani. Grad je mali, nalazi se na brežuljku.Gostionice ili hoteli te zemlje vrlo se razlikuju odnaših. Oni nisu ni hoteli ni saloni za piće, već se u njihulazilo iz dvorišta. Razne velike, nenamještene sobena usluzi su putniku, koji sa sobom nosi svoje ogrtače,u kojima spava, kao i hranu i pribor za tako laganoodržavanje kućanstva za koje se on odluči učiniti. Uprizemlju su predviđeni štale za konje, deve itd.; i u

338

slučaju gužve, kao u takvoj prilici, nije neuobičajenoda ljudi, pronalazeći gornje sobe prepune, da segotovo jednako ugodno osjećaju u odjelu konjušnice.

Tako je došlo do toga da je naš Spasitelj bio uvedenna najponizniji način u svijet koji je, kao Logos, on

napravio. (Ivan 1:10.) Tamo su u staji prenapučenegostionice pastiri pronašli bebu, kako su predvidjelianđeli, i krenuli dalje objavljujući činjenicu. Marija se,međutim, nije hvalila, već je pričekala Božje određenovrijeme.

BOŽJE MILOSRĐE IZRAELU I DRUGIMA—26. PROSINAC—KVARTALNI PREGLED—

IZRAEL POVLAŠTEN NAROD—BOŽJE MILOSRĐE U SAVEZU ZAKONA—DUHOVNI IZRAEL NOVANACIJA—KRALJEVSKO SVEĆENSTVO—DRUGI NARODI NEPRIZNATI OD BOGA—KAKO ĆEBOŽANSKO MILOSRĐE NA KONCU DOSTIĆI SVE LJUDE.

„Jehova je milosrdan i samilostan, strpljiv i pun vjerne ljubavi.” (Ps. 103:8)

JEDNA poteškoća s nama kao istraživačima Biblijebila je ta što smo u prošlosti zauzeli preuzak pogled naBožanski karakter i Bibliju. Više od dvanaest stoljećaBibliju se nije proučavalo. Umjesto toga, određeniBiskupi, misleći da su Apostoli jednakog autoriteta sDvanaestoricom koje je naš Gospodin Isus imenovao(Sveti Pavao zauzima mjesto Jude), mislili su da imajupuno pravo, kao Apostoli, da naprave zamjenu zaBibliju. Te su zamjene bile nazvanevjerovanjima—Ispovijedi Vjere. Oni su proučavani, aBiblija je bila zanemarena.

U ovim okolnostima nije iznenađujuće da se Božjinarod udaljio od pravog učenja Njegove Riječi. Čak ikada se Biblija počela vraćati ljudima u Reformacijskodoba, njihove su jadn glave bile toliko loše začepljenei zbunjene lažnim doktrinama dvanaest stoljećaljudskog teoretiziranja da nisu bile spremne vidjetiBibliju u vlastitom svjetlu, već u svjetlu tih vjerovanja.Osim toga, dugo su ih učili da bi zbog sumnje uvjerovanja mogli postati heretici i da je kazna zaherezu vječna muka. Otuda i nastojanje da se drži uskladu s vjerovanjima u svim naknadnimproučavanjima Biblije.

Sada istraživači Biblije uviđaju da je sve to bilapogreška—da je Biblija trebala biti proučavana uvlastitom svjetlu. Oni vide da su vjerovanja punazbunjujućih pogrešaka, koje stvarno čine Božju riječništavnom tamo gdje su prepoznate. Sada su našaistraživanja Biblije drugačija, zbog našeg jasnijegpoznavanja tih stvari, kao i zato što živimo u svitanjuNovog doba—u vrijeme kada je Bog obećao daNjegov narod treba razumjeti Njegovu Riječ—»Mudriće razumjeti«.—Danijel 12:10.

BOŽJE OPHOĐENJE S IZRAELOM

Naš tekst je, prije svega, upućen Izraelskoj naciji.Zbog neposluha, Bog je odsjekao oca Adama, MajkuEvu i svu njihovu djecu od posebnog zajedništva sNjim, osuđujući ih na smrt—kao nedostojne vječnogživota—„Umirući, umrijet ćeš.” (Postanak 2:17,margina.) Ali čak ni ovu osudu Bog nije požurio.Grešnici su mogli živjeti koliko su mogli.

Božje milosrđe očitovalo se prema potomstvuAbrahama—Izaka, Jakova, a zatim i sve Jakovljevedjece. Bog je pretvorio dvanaest plemena u jednunaciju, učvršćujući ih svojim obećanjima koja im jedao u vezi sa Savezom Zakona kojeg je Mojsijeuspostavio na planini Sinaj. Kada bi držali Božjizakon, živjeli bi vječno—uopće ne bi umrli. Štoviše,trebali su biti blagoslovljeni u svim svojimposlovima—zdravlju, stadima, ovčinjacima, stoci. Svebi bilo blagoslovljeno.

Ali oni nisu mogli držati ovaj Savez Zakona, zbogtoga što su bili rođeni u grijehu, kao i ostatak rase.Ipak, Bog je namjeravao da nastojanjem da drži Zakonnacija treba biti uvelike blagoslovljena. I bilo je tako.Istina, ukoravao ih je zbog njihovih nedjela inedostataka, ali uvijek s brižnim interesom i brigom,nikada ih u potpunosti ne odbacujući. Njihovenacionalne nevolje i zatočeništva bili su u prirodikažnjavanja, s ciljem da ih nauče potrebnim lekcijama.

Tako se Božja naklonost nastavila s tim jednimnarodom—i ni s jednim drugim narodom—odJakovljeve smrti do Isusove smrti, razdoblje od 1845godina. Čak i tada, odbacujući naciju kada su odbaciliIsusa i razapeli ga, Gospodin je učinio pripremu za sveŽidove koji su bili duhovno skloni, da ne samo damogu biti zadržani u Njegovoj naklonosti, već bimogli doći u još veću naklonost na Pedesetnicu panadalje, budući da su od tada bili začeti DuhomSvetim—da više ne budu Dom sluga, pod Mojsijem,nego Dom sinova, pod Isusom. (Hebr. 3:5,6.) Čak ikada je odbacio naciju, Bog je jasno nagovjestio da ćedoći vrijeme kada će im se njegova naklonostvratiti—nakon uspostave Mesijina kraljevstva—Amos9:11,12; Djela 15:13­17.

BOŽJA NOVA NACIJA

U međuvremenu, sveti Židovi koji su bili „Izraelcidoista” postali su jezgra ili početak Duhovnog Izraela.O ovom duhovnom Izraelu sveti Petar kaže: „vi ste,kraljevsko svećenstvo, narod sveti, narod osobit daobjavljujete hvale o njemu koji vas je iz tame pozvao usvoju čudesnu svjetlost.”

339

Vidimo, dakle, da je Crkva Božje Novo Stvorenje,nova nacija s kojom se bavio isključivo tijekomEvanđeoskog Doba. On se bavi njima s ciljemnjihovog obrazovanja i razvoja, da oni mogu bitipovezani s našim Gospodinom Isusom u njegovomvelikom Milenijskom Kraljevstvu. Zatim će tisućugodina On i njegova sveta grupa, sakupljena iz svakognaroda pod nebom, blagosloviti Prirodni Izrael i svenarode svijeta svjetlošću, znanjem, uz pomoć iuzdizanje, u svrhu da ih izbavi iz ropstva grijeha ismrti, natrag u sličnost Bogu, izgubljenu od Adama iotkupljenu na Kalvariji.

Upravo zbog tog posebnog djela koje Bog ima zaCrkvu, on je učinio njezine kušnje vatrenima,izjavljujući: „Kroz mnogo nevolja morate ući uKraljevstvo Božje.” (Djela 14:22.) Ova klasapotpuno posvećenih, neovisno o sektaškimosnovama, svi su bili začeti od Duha Svetoga. Nitkodrugi nije priznat od Boga. Ova Crkva ima svojaimena zapisana u Jaganjčevoj knjizi života—nanebu—i u sadašnjem životu pokazuju svoju vjernost,odanost Bogu. Kad predodređeni broj učini korak ipokaže svoju odanost čak i do smrti, tada će ovajsveti narod biti potpun.

Abrahamovom duhovnom sjemenu pripadaju velikaBožja obećanja. O ovom razreda Sveti Pavao kaže:„Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme ibaštinici po obećanju.” (Gal. 3:8,16,29) Obećanje je bilodano Abrahamu i izjavljuje: „I preko tvoga sjemena bitiće blagoslovljeni svi narodi na zemlji.” (Postanak22:18) Imamo riječ svetog Pavla za to da su Krist iNjegova Crkva to duhovno sjeme, čije će poslanje biti,u Božje vrijeme, blagosloviti cijelo čovječanstvo—„sveobitelji na zemlji”—ne samo one koji su živi i ostaju uvrijeme uspostave Kraljevstva, već sve koji su ikadaživjeli. Božje milosrđe koje se spominje u našem Tekstuposebno je prema ovom duhovnom Izraelu—čak i višenego prema Prirodnom Izraelu.

ŠIRINA BOŽANSKOG MILOSRĐA

Sada dolazimo do velikog vrhunca Božjeg milosrđa imilosti. Židovska nacija je bila mala. Crkva, DuhovniIzrael, je mala. Ali Božja milost i milosrđe proširiti će sena cijeli svijet čovječanstva—svako stvorenje za koje jeKrist umro. Vrijeme za bavljenje sa svijetom i davanjenjima prilike da imaju udijela u Božjoj milosti imilosrđu Otac je već odredio. Bit će to tijekomMilenija—tisuću godina Kristove Vladavine. On će bitiveliki duhovni Kralj zemlje; i Njegova Crkva bit ćepovezana s Njim kao njegovi sunasljednici i pomoćnicivladari, učitelji, iscjelitelji, oni koji uzdižu, nagrađuju ikažnjavaju čovječanstvo tijekom Milenija. Sva ta službasvijetu bit će s ciljem da im se daruje, ako hoće, milostBožja, Božje milosrđe, koje je on od početka namijenio,a koje treba biti donijeto čovječanstvu kroz MesijinoKraljevstvo Slave.

Tisuću godina rastuće Sunce Pravednosti blagoslovitće svijet, preplavljujući zemlju svjetlošću Božjeg znanja.Istih tisuću godina Sotona će biti vezan, da više ne zavodinarod. Istih tisuću godina djelo blagoslova i povrata ćebiti u tijeku—cijeli Milenij će biti Vremena (ili godine)Obnove. Svako stvorenje će imati otvorene očirazumijevanja da vide, upoznaju i razumiju Božju ljubav,Njegovo nježno milosrđe i Njegovu Mudrost, sveusredotočeno i očitovano kroz našeg Gospodina IsusaKrista. Božje milosrđe bit će pokazano prema svijetu sciljem njegova oslobađanja od ropstva grijeha i smrti dopune slobode Božjih sinova—isto ono što je Adamuživao prije nego što je sagriješio.—Rimljanima 8:19­23.

Tako vidimo „širinu u Božjem milosrđu, poputširine mora.” Tako vidimo da se Njegova milost, iakoograničena prvo na jednu zemaljsku naciju, a kasnijena izabranu grupu iz svih naroda, konačno trebaproširiti na svako ljudsko biće u svijetu posvuda,dovodeći sve do najvećih prednosti i mogućnostiznanja, ljubavi, poslušnosti i blagoslova.

TRUD LJUBAVI BITI ĆE NAGRAĐEN„Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi koji ste iskazali imenu njegovu u tome što ste

posluživali svetima i još im poslužujete.” (Hebr. 6:10)

OBESHRABRENJE je smetnja rastu u milosti; SvetiPavao je želio ohrabriti svoje čitatelje. Kontekstpodrazumijeva da su doživjeli neki neuspjeh, nekoobeshrabrivanje. On nagovještava da, iako su dobropočeli, njihov žar se donekle ohladio. U ovompoglavlju, pa sve do desetog uključivo, on ukazuje naopasnost od pada i nazadovanja nakon što smo postaliKršćani. A onima koji će vjerojatno postatiobeshrabreni on daje pobudu našeg teksta: „Jer Bognije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trudljubavi.” Možemo se pitati, koje veliko djelo, ili trudljubavi, bi oni mogli učiniti a što bi predstavljalonepravdu za Boga da ga zaboravi nagraditi? Nisu li

dobra djela ispravan način postupanja za cijeločovječanstvo? Kako bi bilo nepravedno za Boga dazaboravi ova dobra djela?

Čini se da je odgovor Svetoga Pisma da svijet nemože činiti nikakva dobra djela koja bi Bog mogaopriznati” „Ne postoji nitko pravedan, ne, niti jedan.”Ali „Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i teudljubavi,” piše Apostol. Kako to misli? Odgovaramo,obraća se Kršćanima, onima koji su postali Božjadjeca ulazeći u savez s Njim. Bili su djeca gnjeva, baši kao i drugi; i još uvijek, prema tijelu, oni sunesavršeni. Ali Bog se s njima ne ophodi po tijelu.Primio ih je u svoju obitelj pod posebnim dogovorom,

340

Savezom Žrtve. U tom savezu složio se da će prekoKrista učiniti ustupke za njihove slabosti i nositi se snjima u skladu s namjerama njihovih srca i umova, svedok mu nastoje udovoljiti kao Njegova djeca. Bog setako vezao Svojom slobodnom voljom ulazeći u Savezsa Svojim narodom. Vezan je za njih, s jedne strane, ioni su vezani za Njega, na drugoj strani. Nitko nemože izbjeći uvjete tog Saveza.

OPASNOST OD GUBITKA NAGRADE

Ovi koji su ušli u Savez su bili članovi Adamovepale rase, osuđeni na smrt. Ah, da! ali ovo je rasa zakoju je Krist umro, i koja će se oporaviti od smrti i odosude grijeha koji je došao kroz Adamov neposluh. Ita je zasluga Kristove smrti prvo bila primijenjena zaizabranu klasu koja bi tijekom Evanđeoskog dobačeznula za Bogom i rado prihvatili Njegovu pripremukroz Krista. Budući tako, kada su ti čuli za Krista kaoOtkupitelja, povjerovali su u njega, žrtvovali su svojezemaljske nade, ciljeve, ambicije—sve—kako bimogli ući u ovaj Savez s Gospodinom. Misao koja ihje nadahnula da poduzmu ovaj korak bila je nada da ćemožda postići duhovno nasljeđe, biti sunasljednici sKristom u Kraljevstvu koje će biti uspostavljeno nazemlji. To je bilo nešto za što je Bog otvorio put, krozNjegovu pripremu u Kristu. Odrekli su se zemaljskihstvari zbog veličanstvenih, Nebeskih. Dobrovoljno sužrtvovali sva zemaljska prava i interese. Neopozivo suse vezali za Gospodina.

Sada, naprave li neuspjeh u ovoj stvari, oni ćeizgubiti apsolutno sve. Apostol ukazuje na tu činjenicu.Oni su priznali Božju pripremu i velika im nagradadolazi pod njihovim Savezom s Njim. Nemojte, potiče,izgubiti ovu nagradu okretanjem od Gospodina ipostajajući hladnim ili mlakim, koje stanje možedovesti do potpunog odbacivanja Boga. Radijenastavite i budite odvažni; i Gospodin, Sam Jehova,osnažit će vaša srca; čekajte strpljivo na Njega.

U desetom poglavlju Apostol im govori o tome kakosu neki od njih u prošlosti pretrpjeli veliku borbu nevoljai o tome kako su drugi patili s onima koji su bili unevolji jer su bili simpatizeri i drugovi onih koji su bilitako progonjeni. Sve se je to izdržalo zbog Gospodina,zbog ljubavi prema braći i u skladu s Božjompripremom. Stoga bi trebali imati pouzdanja u Boga, daih je On volio i cijenio sve što su podnijeli za Njega.Apostol ih ponovno potiče da se ne okreću natrag, da sene obeshrabruju, već da se ohrabre; i opet ih uvjerava usvoje povjerenje da će oni ustrajati do kraja.

BLAŽENSTVO SLUŽENJA SVETIMA

Sveti Pavao izjavljuje da je njihov trud ljubavipokazan prema Božjem imenu. To se iskazivanje častiprema Božjem imenu sastojalo u njihovom služenjusvecima. To je bio dokaz njihove ljubavi prema

Gospodinu. I ovo se je služenje zadržalo. Svecipredstavljaju Boga u svijetu. Što god da je učinjeno zasvece, stoga se čini za Boga. Postoji razlika koju setreba zapaziti u Bibliji glede onih koji su u savezu sBogom i onih koji nisu u savezu s Njim. Imamoodređene dužnosti prema svijetu. Imamo odgovornostiprema njima. Zlatno pravilo treba djelovati uvijek iprema svim ljudima. Ali nemamo istu obvezu premasvijetu koju imamo prema svecima. Tko oda počastsvecima i služi im, poštuje i služi Bogu. Čini se da jeto Apostolova misao.

Ne trebamo shvatiti da bi Gospodin bionezadovoljan što trebamo činiti dobro svim ljudima.Umjesto toga apostol potiče: „Kad dakle imamopriliku, činimo dobro svima.” Budite velikodušni,budite ljubazni prema svima, ali posebno premasvecima. (Gal. 6:10.) To je ono što je posebno ugodnoBogu. Svaka služba s ljubavlju i rado prinešenasvecima prinešena je u Njegovu slavu. To vrijedi uvrlo posebnom smislu; jer postoje ljudi u svijetu kojibi prirodno mogli biti više vrijedni divljenja ukarakteru, i moglo bi biti ugodnije služiti im negoslužiti mnogim svecima, koji bi u nekim aspektimamogli biti grublji, siroviji. Ali u službi svecima postojiposeban blagoslov od Gospodina. To trebamo imati naumu prilikom susreta i zajedništva s onima koji supostali Božja djeca i kada imamo prilike pomoći im iliutješiti ih. Oni moraju imati našu ljubav, našusuradnju, naše simpatije, našu pomoć. Može postojativiše ili manje opcija u odnosu na druge, ali ne i uodnosu na našu braću u Kristu.

To isto načelo donekle vrijedi i za svjetovne ljude.Na primjer, član Trostrukog Bratstva bi pokazaonaklonost prema članu Trostrukog Bratstva, bilobogatom ili siromašnom, učenom ili neobrazovanom,koje ne bi pokazivao drugima. Isto je i sa Masonima.Mason bi pokazao naklonost Masonu diljem svijeta,bilo da je bogat ili siromašan, crn ili bijel. Ako su toljudski standardi, mnogo više bi trebalo biti tako sonima koji su postali djeca Gospodnja. Činjenica da suKristovi učenici obvezuje onoga tko je sljedbenik istogUčitelja da pomogne bratu ili sestri. „Ono što steučinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni steučinili!” To se sada ne odnosi na svijet, ali se odnosina Crkvu, Gospodinove vjerne sljedbenike.

USTRAJNOST U TOJ SLUŽBI

Apostol kaže: „u tome što ste posluživali svetima ijoš im poslužujete.” To znači da su još uvijek bili u tompravilnom stavu. Iako pomalo obeshrabreni na dobarnačin, ipak su bili od pomoći jedno drugome. Drugamisao—nije se brojala samo količina dobrih djela kojasu učinili; jer mnogi ljudi čine mnoga dobra djela kojaBog ni u kojem smislu ne bi priznao ili bio dužannagraditi. Djela svijeta su djela grešnika. Svijet nije u

341

savezu s Bogom. Ako bilo tko čini dobro djelo, on ponepisanom zakonu dobiva više ili manje blagoslova iztoga. Tko god učini dobro djelo s dostojnim motivom,dobit će neku nagradu, neki blagoslov. To ćeoplemeniti njegov karakter i pomoći mu da se pripremiza blagoslove sljedećeg Doba, kada će se cijelomsvijetu suditi za život pred Božjom SudačkomStolicom. Što je karakter plemenitiji u tom danu, bit ćepotrebno manje korektivnih udaraca. Ali da bi dobiosadašnji blagoslov Gospodnji, Njegov posebanblagoslov, pojedinac mora biti u savezu s Njim.

Djelo koji sada rade oni u takvom odnosu sBogom bit će dostojno Njegove pažnje i nagrade. U13. poglavlju 1. Korinćanima Apostol ističe da, kodKristovog Tijela sama dobra djela nisu dovoljna daukažu na Božju naklonost. Izjavio je da ako treba datisvoje tijelo da bude spaljeno, i treba dati svu svojuimovinu da se nahrani siromašne, u njemu neće bitistvarnih zasluga ako se to ne učini iz motiva ljubavi.

„Ako bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavine bih imao, postao bih kao mjed što ječi, ili cimbalšto zveči,” bila je njegova daljnja izjava. Netko bimogao učiniti ova dobra djela da ima čast od ljudi. Dasu učinjena iz bilo kojeg takvog razloga, Bog ih ne bismatrao dobrim djelima koja bi bila nagrađena. Djelakoja Bog prepoznaje kao dobra djela i dostojnanjegova odobrenja i nagrade su djela koja čini Njegovvjerni narod, koji su opravdani i posvećeni, i kojisluže iz ljubavi prema Njemu, Njegovom narodu iNjegovoj stvari.

I tako sveti Pavao kaže ovdje tima: „Jer Bog nijenepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi.”To je važno imati na umu. Za nas je važno paziti da sunaši motivi ljubav prema Gospodinu i Njegovoj stvarii Njegovoj braći. Za takva dobra djela, ako se ustraje unjima u skladu s našom sposobnošću i mogućnošću,neće propasti blagoslovljena nagrada.