Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka.

XVI.

Putni dnevnici Jakova Bongarsa od g. 1585. i Vratislava s iitrovica od g. 159!

NAPISAO VR. LAN UH. P . MATKOVI.

itanu u njedniei [duUigijxku-liiMurijxkuija razreda jugonlaceitskc akademije znanosti i umjetnosti dne 10. sieenja IS'iti.

1. Putovanje Jakova Bongarsa od u Carigrad g 1585. Dre. se u naih razpravljanjih kronologije, na redu je putni

dnevnik glasovitoga Jakova Bongarsa od god. 1585., koji je iznio na svjetlo profesor dr. Ilerm, liagen u prilogu svoje razprave: Jacobus Bongarsins. Ein Beitraf/ Geschichte der gelehrten Studien des XVJ. u. XVIL Jahrhunderts; Bern 1874 (p. 1 -72 . )" . Najpouzdanija biografija Bongarsova, opaa Hagen, da ima samo u Bavle-ovu ,.Dietionnaire critique", a ta je vrlo mrava, jer ne-zaprema vie od njekoliko redaka; 1 svi pako pozniji ivotopisei Qloreri, Zedier. Iselin, Joher, Sinner i dr.) upotriebili su pome-nutu crticu Bavle-ovu. a to je preko ovoga u njih, ono da je vise ili manje izmiljeno i od kojekuda pobrano. U Hagenovoj gore pomenutoj razpravi imamo dakle prvi kritian ivotopis glasovitoga Jakova .Bongarsa, crpljen iz samih B. rukopisa, sauvanih koje u gradskoj knjinici u vicarskom Bernu, koje u Parizu.2 Mi se tu

1 01. Nonvollo biographic generale, vol. VI, 568.

2 Hagenovi izvori: pisma Bongarsova, sahranjena koje u Parizu koje

,v. Bernu; predgovori Bong, publikacija; pa tampani i notampani spisi; collectanea i studije, sauvane u rukopisili Bernu (gl. Kiblioth. Bore gars. Bom 1875, p. XVI i d.b poslanike instrukcije i raemoiri Bong., sahranjeni u Parizu,

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 87

steemo osobito na one crte iz Bong, ivota, koje bi mcgle osvietliti Bong, putovanje u Carigrad.

Jakov Bongars, ueni pravnik, vlastelin u Boudry-u i La Ches-naye-u kod Orleansa, rodio se g. 1554., a potjee od stare plemike porodice. mladosti B. samo se to zna, da se jur rano bavio filo-logijskimi, teologijskimi i juridikimi nauci, a kao 16-godinji mladi izuavae djela Lipsijeva. Polaziv uevne zavode g. 1571. u Stras-burgu i god. 1576. u Bourgesu, uio je osim filologije i pravne nauke, a Cuiacius da je najvie utjecao na Bong, nauke, jer ga zahvalni uenik nemoe dosta nahvaliti u svojih djelih i listovih. Pravna dakle nauka bjee mu glavnim zadatkom ivota, a da nije zanemario filologije; s toga ga zove K. Scho^pius filologijski obrazovanim pravnikom. Pod kraj god. 1580. putuje u Rim, kamo ga je ponio mladenaki ar, da se upozna prilikami inostranih zemalja i naroda ; u Rimu polazio je glasovitoga arheologa Fulvia Ursina. tom putu na ire govori u pristupu k svomu izdanju Justina. Na, povratku kui povue se po elji majinoj na imanje, da uredi ondje svoje imovinske poslove; uz to pripravljae svoje izdanje Justina, koje s uenimi biljekami izije na svjetlo u Parizu g. 1581. U samoi na imanju bjee mu jedina naslada dopisivanje sa svojimi uenimi prijatelji, to mu je lino obenje zamjenjivalo. Tu se bavio takodjer znanou sve do g. 1585. Medjutim posieti glasovitoga filologa Lipsia u Lejenu, gdje se odlui, da e stupiti u diplomatsku slubu, a od g. 1589. nalazimo ga u slubi kralja Henrika IV. Navarskoga.

Bongars poduze g. 1585. muno putovanje preko Ugarske, Er-delja i Vlake u Carigrad. Tvrdi se, da je svrha puta bila politika, naime da je putovao s njekim diplomatskim poslanstvom. Nu mi smo pretraili mnoge historijske spise onoj dobi francezko-turskih odnoaja, nebi li uli u trag francezkomu poslanstvu, s kojim je Bongars god. 1585, u Carigrad putovao; ali sva pretraivanja ostala su alibog bez uspjeha, jer uprav onih godina (158486) nismo nigdje nali zabiljeeno, da bi francezko poslanstvo bilo odaslano u Carigrad; pa to bi vodilo francezko poslanstvo onimi stranputicami, preko vie ili manje neprijateljskih zemalja? Budu da se Be kao poetak puta spominje, dalo bi se odatle izvoditi, da je Bong, moda bio lanom njekoga carskoga poslanstva, koje je onda putovalo u Carigrad;1 poto i onako jo onda nebijae u

1 Po Hamraerovu izkazu bi god. 1585, od cara odaslan Hofmann

s dankom u Carigrad ; ali kod ovoga poslanstva neima Bongarsu nigdje spomena. Hammer, Gesch., 1. A. Bd. IV, 631.

88 DE. P, MATKOVI.

slubi kralja Navarskoga. Ovo nam se ini takodjer nevjerovatno, jer pravac ili smjer puta, kojim su obino onda putovali carski poslanici u Carigrad, u oprjeci je s pravcem puta Bongarsova. Poto je B. za svako vee mjesto imao preporuila pisma od uglednih lica i velemoa na tamonje vojnike zapovjednike, odnosno velemoe. vjerovatno da je R. na svoju ruku sa svojom pratnjom i u svojem drutvu poduzeo onaj za onda vrlo znatan i zanimiv put u Carigrad; jer pravac puta i razmjerno odve dugi boravak u pojedinih mjestih na to donjekle upuuju. Poto Iztok za mlade plemie i uenjake bijae ono doba kola iskustva i nauke, mislimo, da je i Bongars. da obogati svoje iskustvo i rairi svoje znanje, na svoju ruku i svojem troku poduzeo onaj za svoj ivot zamaan put. Potanje i stalno se dakle nezna, u kojem je drutvu i u koju je svrhu .B. u Carigrad putovao, jer u dnevniku njegova putovanja neima tom nigdje nikakova spomena. tom Bongarsovu putovanju uva se u gradskoj knjinici u v. Bernu (Cod. 468, n. 2) u rukopisu dnevnik, napisan vlastoruno od Bongarsa, na fran-ceskom jeziku, a natampa ga, kako spomenusmo, prof. Hagen kao prilog svoje gore pomenute razprave.

Ove Bongarsovo putovanje u Carigrad za ono je doba osobite vrsti, razlikuju se glede smjera puta od svib tadanjih putovanja u Carigrad; jer vodi preko gornje Ugarske i Urdelja, pa preko Vlake i Balkana. istom putu neima putopisa iz onoga doba; s toga je ve Bongarsov putopis dosta znatan ; teta to nije pravi putopis, nego putni dnevnik, a i taj je u drugoj polovini odve obenit, prelaze u puki popis puta, jer pod kraj drugo nebiljei, nego samo mjesta, gdje se ruavalo i noevalo. teta to potonje putne biijeke nisu obirnijc. jer potjeu od nauno obrazovana putnika, koj je imao otvorene oi za sve. to je bilo vriedno, da se zna i pamti. Budu da je B. putovanje trajalo od Bea do Carigrada puna tri mjeseca, to se je putopisac u pojedinih mjestih u Ugarskoj i Erdelju dulje bavio; ini se, da se hotio s ovimi zemljami potanje upoznati, to mu je bilo od velike koristi za njegove po-znije naune radnje i publikacije.

Bongars poslije povratka s Jztoka stupi u diplomatsku slubu, a kralj Henrik Navarski upotrebi ga preko 20 godina za razliite politike poslove: bijae naime residentem i poslanikom na raznih dvorovih njemakih vladalaca i gradova. U ostalom B. bijae ta-lentovit mlad uenjak, pun znanja, a uz to vatren branitelj asti franceske, zastupaju u Frankfurtu diplomatske poslove kralja na-

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 89

varskoga. Budu da bijae vrlo pokoran svomu gospodaru, kralj mu i nadalje pokloni svoje povjerenje, te ga ostavi, s malim pre-kinuem, u slubi poslanikoj gotovo do njegove smrti: bijae bo stalnim poslanikom u Danskoj i Englezkoj, a ponajvie, kako rekosmo, u Njemakoj kod knezova i gradova, a kraljeva instrukcija od g. 1599. iztie, da je s dotadanjim vladanjem Bongarsovim vrlo zadovoljan; jer B. je vjerno stajao svakom prilikom uz svoga kralja i branio ga hrabro. I Njemaka mu omili, jer se ondje osjeao domaim, jezik njemaki posve dobro si usvojio i podravao mnoga prijateljstva s njemakimi uenjaci, dravnici i knezovi ; samo s politikom razrovanih njemakih drava nemogae se sprijateljiti. Godine 1610., dakle u 56. godini svoga ivota, zamoli odpust i posveti se sasvime znanosti; koncem 1612. godine naglo umrie u Parizu.

Budu da je Bong, svoje prebivalite esto mienjao i daleka putovanja poduzimao, prui mu se kao uenjaku prilika, da udovolji svojoj enji, te sakupi bogatu sbirku knjiga i rukopisa. Od toga pokloni njegov istoimeni sin vicarskomu gradu Bernu za pravo gradjanstva 3000 tampanih i 500 rukopisnih djela, koja je prof. Hagen u svojoj razpravi (p. 2840) u glavnih crtah prikazao; al to nebijae jo sve. Poto Bongars bijae universalno obrazovan, bilo je u njegovoj knjinici filologijskih, juriikih, diplomatskih, historijskih, teologijskih, filosofijskih, pae i prirodoslovnih knjiga. Iz svih ovih struka znanja ima kolektanea, zasnovanih od prve mladosti, a vodjenih do starosti; ima preko 100 knjiga raznovrsne naune gradje, komentara i konjektura od njegove ruke napisanih; ima i biljeaka, crpljenih iz drugih riedkih djela: s toga je velika vried-nost ove Bongarsove sbirke. Bongars nije skrivao i tajio svoga blaga, nego svakomu davao i pozajmivao; pomagao kadgod je uo, da se kakova nauna radnja pripravlja; njegova sbirka napisa vrlo je znatna, Mommsen ju je mnogo upotrebljavao (gl. . I. L., vol. III .) . Bong, si stee na polju hlologijskom vie indirektnih, nego direktnih zasluga, pomagaju savjetom i literaturom tadanje uenjake.

Bongars kao historik netaji svoje filoloke naravi: u njegovu djelu odnosno sborniku Rerum liungaricarum scriptores varii historici et geografici, koje izidje g. 1600. u Frankfurtu na Majnu, ima dosta ne samo historijskih, nego i geogralijskih razprava, odnoseih se na stariju i tadanju dobu ugarske historije. Neima sumnje, da je Bongarsu za ovo djelo od izdane koristi bilo njegovo dvomje-

. j. A. . 6a

90 DB. P . MATKOVI,

seno putovanje i boravljenje u Ugarskoj i Erdelju prigodom njegova puta u Carigrad; moda ga je upoznanje s izvori ugarske historije, steeno za svoga putovanja po Ugarskoj i Erdelju, potaklo na ovu naunu radnju? Ista filoloka narav Bong, oituje se i u slinom drugom njegovom poznatom djelu, naime Gesta Dei per Francos", koje g. 1611. izidje u dvie knjige, a znatno nad-mauje ono prvo glede obsega, truda i uenosti; izdanja pako tree knjige svojih Gesta nedoivje, jer nije bila za tampu pripravljena. Kod svih pisaca upotrebljeni bijahu najbolji i najstariji rukopisi, koji su

4prvi put u novom obliku izdani. Obe obrazovanje, koje si B. stee svestranom mnogostrtinom naukom, pribavi mu u svem i svaem objektivan pogled; uz to hvale ga suvremenici kao otvorena i istinita mua. Ono pako oduevljenje, to se ivomu prinosilo, znatno se i skoro ohladi: njegova bo smrt nepobudi one panje, kao to je bio zasluio; misli se, da su bili vjerski motivi razlogom. Kao dravnik ipak se nije mogao zaboraviti, jer njegova diplomatska pisma, izdana poslije 100 godina, bijahu mladim diplomatom za itanje preporuavana. Ovo su glavne crte iz ivota Bongarsova, a sada prelazimo da ocienimo njegov gore pomenuti putni dnevnik, koj je tu glavnim predmetom naih razpravljanja.

Bongarsov dakle dnevnik putu od Bea do Carigrada, napisan francezki, sauvan je u rukopisu, u gradskoj knjinici u v. Bernu (co. 468. F 1, a ) ; ini se, da neima naslova, jer prof. Hagen mu je dao svoj njemaki naslov: Bongars Tagebuch seiner Beise von Wien nach Constantinopel 1585 (Beilage J., p. 6272). Kao to Bong, dnevnik opoimlje bez uvoda, tako isto doimlje napreac s olazkom u Carigrad, nekazuju nita, kako se dugo putopisac bavio u Carigradu, to je ondje radio, ili kakove je poslove obavio; odkua bi se dalo koju rei i svrsi Bongarsova puta u Carigrad. Gotovo da je nevjerovatno, da kod tako bogate preostale rukopisne gradje Bongarsove, neima osim putnoga dnevnika nigdje biljeaka svrsi i rezultatu Bong, carigradskoga putovanja. Ako ne u kolektanejih, bar u dopisih na rodjake i prijatelje triebalo bi traiti dalje biljeke tom putu. Premda je prof. Hagen priobio putni dnevnik, kao nepoznat spis Bongarsov, ipak mu ne-bijae dnevnik glavnim predmetom studija, nego da prikae Bong, u dostojnom svjetlu, kao glasovita uenjaka onoga doba; na to ga bez sumnje potaknu bogastvo B. rukopisa u bernskoj knjinici; inae bi bio prof. Hagen putni dnevnik razsvietlio komentarom, doim ga gola bez svake znatnije biljeke u sviet posla.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIEKA. 9 1

U cielom Hagenova razprava ini nam se, prema znamenitosti svoga predmeta i obilju graje, razmjerno sumarna ; s toga bilo bi vriedno u isti predmet jo jednom dublje zaroniti. Putni pako dnevnik, kakav nam predlei, ini se da je pisac vodio li za svoju sob-stvenu porabu, i da ga putopisac nije bio izradio za javnost; jer u samom dnevniku ako je tano natampan ima dosta izopaenih topograiijskib imena, pa i njekoje biljeke tako su rjavo stilizovane, da je vrlo teko, pae nemogue, pravi jim razabrati smisao. S poetka nalii dnevnik putopisu, jer putopisac dodaje po koju biljeku putu i njegovoj naravi; inae kod veih mjesta ima biljeaka i etnografijskih, a ponajvie historijskih , pod kraj pako tako je dnevnik ubenit, da prelazi u puki popis puta bez i kakvih opazaka. Buu da je prof. Hagen priobio samo tekst Bongarsova putnoga dnevnika bez ikakvoga komentara, s toga emo ga mi razsvietliti po naem obiaju starijimi geografijskimi i topo-graiijskirni opisi i poznijimi putopisi. Putnici polazei s Bea na put u Carigrad, putuju ono doba obino Dunavom do Biograda; Bongarsov pako put vodi sveudilj kopnom preko gornje Ugarske, Erdelja, Vlake i Bugarske, a uprav radi ovih stranputica i svoje starosti B. je dnevnik vriedan da se u ejelosti prikae.

Krenuvi Bongars s drubom s Bea u petak poslije objeda dne 12. travnja 1585.,1 vodio ga je put po suhom na desnoj strani Dunava, najprije Pounu, pa Komoranu. Na tom putu, poto je na ire opisao razkone vrtove, dvorce i gajeve u okolini bekoj, spominje sela Ebersdorf (Ebreichsdorf), Schwichet (Schweehat), Fischemin (Fisehament) kod rieke Fisch1 koja utjee u Dunav. Dalje navodi selo Blend (Elend), koje da je prije tri mjeseca postalo, pak da pripada carevu tajniku Unverzagtu, a da je naseljeno od Hrvata (Crabaten), turskih bjegunaca. Dalje navodi sela Rechel-brun (Regelsbrun), Ketze (Kettendorf), a potonjemu na lievo Pe-tronella (Petronel), to mu se magjarski zove Kisch-Troia ili Parva Troja, a da je bila od Atile razorena. Sva su ova mjesta u Dolnjoj Austriji, u kraju pod bekim lugom, na putu iduem pored desne obale Dunava. Njekoja ova sela na Dunavu spominju i stariji putopisci, osobito Fisehament i Petronel,2 a Rimov putopisac takodjer pria, da se Petronel zvao Malom Trojom", to je iz

1 Party de Vienne vendredy apres isner, 12. de Avril".

2 Rad Jugoslavenske akademije . CXIL 164, 165 i 167; CXVL 9.

*

92 DB- P. MATKOVI, Ranzanove ugarske historije poznato.1 Za tim su prispjeli u Poun (Presburg), koji mu se zove magjarski Posong i Posonium; misli, da bi ga trebalo zvati Pisonium, jer da ga je gradio njeki Piso. Grad mu je na sjevernoj obali Dunava, a ima na zapadnoj strani gradi na visini gore, to i drugi obino navode.2 Za ovo mjesto imao je preporuno pismo na prepota Stj. Raecia, namjestnika kraljeva. Poto su putnici prebacili Dunav, vodi jih dalji put u Hungarisch Aldenburg (sic!), ili Ovar, to je 45 milja od Po-una daleko: varoica s ubavim gradiem, u ostalom puka ravan. ovoj varoici blizu ua Litave vie priaju Olab i Stella, kao gradiu kraljice Marije.8 Dalje spominje selo Hackstrass (Hoch-strass), koje mu se magjarski zove Etirnyn (Etteveny). Poto su mostom preli preko Rebnitse, prispjeli su objedu u Raab, magjarski mu se zove Tjuri (Nagy-Gjr), a talijanski Javorino, liepa tvrdja. Za Gjur donio je putopisac preporuena pisma Ungnadova na generala Tevela i baruna Gunderstorfa, zapovjednika Gjura. Potonji, 70-godinji starac, da ima pod svojom vlau 12 pograninih tvrdja (Grntzhuser), u kojih da ima 800 vojnika, 3 tisue na konjih, a 5000 pjeaka. Tvrdja Gjur mu je etvorasta, s troji vrati i osmeri bedemi, sva je zidana, a sa sjevera je malo uzdignuta. Preav rukav Dunava, gdje ovkraj grada, na podanku zida, utjee Rebnits u Raab: dvie rieice, od potonje nosi grad svoje njemako ime ; voda joj je crna od zemlje, to je na dnu riena korita. Prama jugu otvara se pogled na goru, koja je dobru milju daleko, ostalo je ravnina. Na gori St. Mrtensberg ima medju iz-tokom i jugom redovniki samostan, gdje je njegda sv. Martin bio sveenikom. Onda je bila ondje posada od 200 vojnika, ima knjinicu, i tu bijae priestolnica sv. Stjepana, kralja ugarskoga. U gradu ima posada od 2 njem. satnije, jake 700 ljudi, ima 400 husara i 300 ugarskih pjeaka, ima dvie satnije topnike, a u gradiu ima straa od 20 vojnika, koji se svaki dan mienjaju. Pored Andrijina gradia (Andrestvar) bijae njegda biskupski dvor i crkva, koja ima prama iztoku tri vrlo stara tornja (antiquissimi operis). Na crkvenih stienah ima njekoliko starinskih napisa, koje je putopisac zabiljeio. Kue su nizke, a ulice ravne. Tu su se utorkom bavili. Put od Pouna do Gjura u cielom je prilino dobro

1 Rad, , 165, 167.

2 Gl. Rad, CXVI, 9, 18, 74,

3 Rad , 165, 167. Opis u Bombarda; Topographia magui regni

Hungariac, Viennae 1750, p. 96.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI, VIKKA. 9 3

oznaen; opis Gjura i samostana sv. Martina dosta je obeenito prikazan, jer putopisac vie govori mnogoj vojsci, koja bijae onda ondje smjetena, nego topografiji i drugih znamenitostih. U ostalom biljeke putopisca Rimova1 znatno popunjuju Bongarsov opis. Srie-dom rano krenue i prevezli su se lajicom preko rukava Dunava, pa su poslije milje puta prispjeli u Signe (Gny), selo, a poto su prebacili drugi znatno jai rukav, prispjeli su poslije milje i po puta u selo Nimeth (Nema Kolos) na obali Dunava; blizu je kameni sarkofag od jednoga komada, 11 pedalja dug, 5 irok i 3 visok; na jednoj strani bijae napis, ali je sav izglodan ; na ulazu u kapelu bijae starinski kamen, na kojem bjee urezan pas. Malo poslije podna prispjeli su u Comorrn, grad, zatvoren, kao to Gjur, od palisada ilovaom zamazanih; tvrdja je jaka, a na poanku joj utjee velika rieka Wag u Dunav. Preporuna pisma imao je na Nikolu Balfya (!), ugarske krune vrhovnoga komornika i zapovjednika Komorana. etvrtkom razgledali su tvrdju, koja je slina t rokutu: ima 4 bedema i drugih utvrjenja. Posada broji 400 njemakih vojnika i 200 husara; na Vagu pako 10 ajka, svaka po 22 vesla i 3 mala topa. a na Dunavu 11 jednakih ajka. Dvie milje na jugo-iztoku od Komorana navodi tvrdjicu izmed gora, po imenu Thates (Tata ili Dotis), koja mu bjee negdanje prebivalite kraljice Marije, dok je jo bila upraviteljicom Nizozemske, a znatna je svojimi toplimi i mrzlimi kupeljmi; ima posadu od 200 vojnika; od Turaka ju osvoji car Maksimilijan g. 1563. (?), a Ko-moran utvrdi Ferdinand, kralj rimski, g. 1550.". Bongarsov opis Komorana prema opisu predjanjih putopisaca prilino je sumaran. Dotis ili Tata, znatnu tadanju tvrdju, spominju predjanji putopisci, koje Bongars malko popunjuje.2 Put Bong, od Bea do Komorana sastajao se mjestimice na Dunavu s putem predjanjih putopisaca, jer j e iao pored desne obale Dunava, a bjee posve isti put. kojim su obino ili oni putopisci, koji su na povratku iz Carigrada putovali po suhom od Budima do Bea.3 Od Komorana pako dalje razilazi se Bong, put od puta prehodnika; ovaj vodi dalje Dunavom, a onaj, Bongarsov, kree prama sjevero-iztoku.

etvrtkom poslije objeda krenue iz Komorana u drutvu vojnika , koga jim zapovjednik dade za vodju. Priedjel je ravan.

1 Gl. Rad, knj. , 165 i 167.

2 Rad, knj. CXVI, 10, 18.

3 Gl. u Pigafette; Starine, XXII, 190 i 191. Rad, C, 146 i 147.

94 DR. P. MATKOVI,

Poto su prebacili rukav Dunava, pa Vag ladjicom, prispjeli su u selo Gutte,1 2 m. od Komorana daleko, gdje jih primi drugi znatno vei rukav Dunava". Od Komorana voi put . sjeveru, ponajprije pored Vaga, a Gutte dananja je varoica Guta u up. ko-moranskoj, na uu najsjevernijega ili novomjestskoga rukava dunavskoga u Vag; njegda kr. dobro, gdje su ug. kraljevi imali svoj ribolov. Na vee prispjeli su u Castelnovo, 2 milje od Gute, po strani rieke Nitre (Neytter) na desnoj njezinoj obali. Preav Vag kod Komorana, umah nastaje zemlja turska. Po milje od Castel-nova ima selo, kojim prodjoe, plaa danak caru i Turinu". Ovo navodi kao riedkost, ali selu imena nespominje, doim je takovih mjesta bilo u Ugarskoj mnogo. Preporuna pisma imao je na gubernatora Ferd. Samaju de Specia asa, vrhovnoga kapetana posade vesprimske. Castelnovo zove se magjarski Ovivar, a njemaki Newheusel. Tvrdja je estokutna sa 6 bedema, malo je manja od Gjura, nije jote dovrena, nit obloena kamenjem". Castelnovo je prievod od njemakoga Neuhusel, slovenskoga Novi zamki, maarskoga Ersek-Ujvar (Ovivar); njegdanja glasovita tvrdja, sa-grajena proti Turina. Krekvic ju opisuje, a opis mu se prilino slae s Bongarsovim, naime, da je u movarnom priejelu, ogra-djena s 6 bedema i jarugom, onkraj Vaga, na r. Nitri.2 Razgledavi Nove zamke krenue prama Nitri (Neytter), 3 do 4 m. daleko, gdje se poklonili gubernatoru; putem govorilo se slovenski (slavatisch). Nitra nosi ime od istoimene rieke, koja onuda tee. Tamonji biskup zove se Zacharias Mosehatz. Varo i grad su na gori; grad bjee sazidan od kamena, kao to razvaline svjedoe. Poslije objeda uzlaahu gorom, koju poslije pustie s desna, a no-ie u mjestu Doppoltschan. selu slovenskom (sclavonique), 3 do 4 m. daleko; kraj je vrlo naseljen, a gore su po strani". Neyther je u istinu dananja Nitra na istoimenoj rieci; spada medju najstarije gradove Ugarske; 8 Slaveni ju sagraie jur prije doaa Magjara, koji ju poslije osvojie, a dotle spadae velikoj moravskoj dravi. Od doba Bele, vojvode slavonskoga, bijae kralj. si.

1 Guta, oppium ad Vagi ostia situm". Olah de Hungaria, pag.

45, 71. 2 G. Krekwitz, Richtige Beschreibung des ganzen Kon. Hungarn.

Frankfurt 1686, p. 1066. 3 afafik, Slawische Alterthmer, II, 452, 469, 500 i d. Nitria,

arx et situ et arte munita". Olah, De Athila et Hungaria, p. 43, 47. Bombardi, op. , I, 354.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIEKA 95

gradom, a svejim poloajem, na glavnoj gornjo-ugarskoj cesti, znatnim trgovakim i prometnim mjestom. Doppoltschan, poznata varoica na Nitri, dananji Tapolan ili Tepliani odnosno Cepliani.1

Subotom objedovae u Vistervits-u, selu 2 m. dalekom, a noie u Breivits-u, selu slovenskom. Prevalivi goru, prispjeli su u Kosch, selo njemako. Od Vistervitza u Kosch treba prevaliti goru, po imenu die Brissena (?). U Breiwitz prispjeli su u oi uskrsa; ovoga dana poslije objeda krenue dalje i prodjoe Nedejar, 1 do 2 m. daleko, pa ber die han (?). Ovaj kraj zove se Jiera (?): visoka gora, koja se zove po jednom veem mjestu ovoga kraja. Zatim su proli Ruden, njemako selo, 2 m. daleko, a etvrt milje dalje je Windisch Br oben, ili Slavatis Brawen, varoica; zatim su proli preko dobro naseljenih i obradjenih breuljaka i krenue du male rieice Douretsch, koja utjee u Vag". Bongars sa svojom drubom krenuvi s Komorana, podjoe nitranskom dolinom, na istonoj joj strani; sva su navedena mjesta u pomenutoj dolini, a veina jih je na Lipszkijevoj karti Ugarske zabiljeena. Bongarsov Vistervitz dananje je selo Vestenic, a Breivitz dananje Prividgje (Prividija, Privitz, Privida), varoica na lievoj obali Nitre na nizkom brie-uljku, na glasu njegda radi afrana.2 Putopisac dosta tano razlikuje njemaka od slovakih sela; al imena mjesta prilino su iskvarena, jo vie orograhjska imena, kao gora Die Brissena". Gora. kojom vodi put, zove se na karti Lipskijevoj Ribnecz, nego blizu je selo, koje se zove Breani, to naj prilini je odgovara Bong. Bris-seni. Selo Kos postoji jo danas. Nedejar je dananje selo Neozor, pokraj Nitre u nitranskoj up.; to je ber die han", da li njeko iskvareno mjestno ime, ili to drugo? to je teko razgonetati, moda Deutsch Proben ili Nemet Prona, odnosno N. Pravno. Jiera, je opet iskvareno ime, vjerovatno Nitra, odnosno priedjel gornje Nitre i gora nitranska. Selo Ruden dananje je Rudno u tur. up. Windisch Broben ili Slavatis Brawen dananja je Windisch Proben ili Toth-Prona ili Slovenske Pravno. S nitranske doline voi put preko gorskoga sljemena u dolinu Vagova pritoka Turce, koju putopisac zove Uoitretsch. Na daljem putu dolinom turanskom navodi Soutsckan (Suani),8 selo, gdje su najmili konje, da uzmognu prei visoku goru, po imenu Der alte Vaitev (1) ili Fatra

1 Lipszki, Repertorium, p. 682. Bombari, 1. e.

2 Gl. Prividia u Kvekwitza, p. G58.

3 Sussau. Olali, p. 47. Sutschau, Krekwitz, p. 814.

96 DK. P MATK0VI,

(Velika), a najmie jib. pet. Poto su proli kraj selsu Tourian (Turani), etvrt milje daleko, poslije druge etvrt m. prebacie na brodu Vag, komu malo prije pritjee velika rieka Arva, koja mu se ugarski (!) zove Orava. Goru (Fatru) prevalie pjeke s desna vrlo muno; onkraj gore naidjoe na podnoju joj na Vag, koj ondje prima rieicu Luhochnu, koja silazi s pomenute gore. Idue dalje pored Vaga, prispjeli su u Bosemberg, 3 m.; pripada Diterichsteinu, ima na lievo gradi, zvan Nisava (sic!)". Ovaj dio puta turanskom dolinom prilino je tano opisan, a topografijska su imena, kao i hidrografijska dosta pravilna i poznata. Da je put preko Fatre bio vrlo muan, potvrdjuju to i drugi pisci. Krekvic pria, da se od Suana ide preko visoke strme gore, koja se zove Altvater ili Vater (Fatra), a put da je muan i pogibeljan".1 0 Rosembergu (Roen, Rombrk),2 varoici na Vagu, pria isti Krekvic, da je ondje ca-rinara i malta, da ima most preko Vaga, a priedjel da se zove Lypiait. Nisava, gradi s lieva, izopaeno ime, vjerovatno Likava, dvorac i selo. Rjeica Lubochnu franceski je napisana u mjesto Libohna, u istinu dolazi s Liptovskih planina, a utjee kod istoimenoga mjesta u Vag. Poto su od Rosemberga dalje opetovano preli preko Vaga, prispjeli su u & Nicolas, selo 2 m. daleko: dananji sv. Nikola (Sz. Miklos), varoica na Vagu.3 Proli su uz sv. Petar (St. Veter) i Hieb, to se njemaki zove Geip, selo njem., 3 m. daleko, a noili su u Vichodni, gdje su Bong, drugovi dobili na dar vie kokoi, zvane Aurhanen". Selo Geib se u istinu zove Hbbe ili Hyby, a Vihodna, selo na Vagu, jo i danas postoji. Utorkom proli su preko mjesta Vock (Vazsecz ili Vaec), a objedovali su u mjestu Lautsberg (Lautscliburg), to mu se vandalski (!) zove Lubchifna (Luivna), gdje odpoimlje Sips ili Se-pusium (Spiska).4 Nadalje prodjoe kraj mjesta Leutschendorf ili Poprad i Schwabsdorf, liepih sela, kojih ima vie u susjedstvu". Leutschendorf je vjerovatno Deutschendorf, njemako ime selaPoprad, a Schwabsdorf, ili dananje selo vabovec (Svabocz), njemaka naselbina, jedno od 16 poznatih pikih krunskih mjesta, koja kr. Sigismund (g. 1412.) zaloi u Poljske. etvrt milje od Schwabsdorfa

1 Krekvitz, op. c , p. 700.

2 Rosenberg a rosarum ibracissimo colle; Bombari, I, 486.

3 S. Nicolaus. Olah, p. 72. 8. Nicolaus a fano cognominatus ; Bom

bari, . 436. Krekwitz, p. 473. * Opis pike up. (scepusieusis) gl. u Bombarda, I, 443. Olah, op.

c , p. 49.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 9 7

ima tri vrela, koja bacaju vodu, kao da bi bila kipua, a kada voda malko opo-ine, okameni se. Takovih vruih vrela ima vie u ovoj zemlji, voa je Hepa i bistra, mrzla, sladka i kisela. Noie u mjestu Leitsch, koje se vandalski (!) zove Levotscha, za zemlju liepa varo, smjetena na brdu". Ona vrua vrela mogle bi biti Teplice medju Hibom i Popradom, a ona kisela voda mogla bi se odnositi na dananji meks, to je takodjer blizu Poprada. Levoa je u istinu liepa i velika glavna varo Spiske, smjetena prilino visoko na brdu, na gornjo-ugarskoj trgovakoj cesti, na glasu radi svojih vaara.1 Zatim prispjeli su u Kirchdorf (Szepes Varallya), 1 m, daleko, vandalski se zove Poderatse (!), vrlo liepo selo u dolini, ima liepu crkvu, tu stanuje biskup varadinski, koj tu ima svoj gradi, po imenu Sipserhaus, na visokom brdu ; tu je takodjer bila stolica grofa pikoga. Kirchdorf je jedno od 13 mjesta, koja bijahu u poljskoga kralja zaloena". Poderatse je iskvareno ime u mjesto slovenskoga Podhradje, a ostale biljeke netrebaju komentara. '* piki grad (Zipserhaus, magj. Szepesvar), drevni gorski poruen gradi, pokojem bi upanija nazvana3, a vojvodovina pika bijae 360 godina od Ugarske odieljena.

Drugi dan jutrom prodjoe selom po imenu Burselgrund (?), na podanku visoke gore, 1 m. daleko, ruae u selu Schirochen, 2 m. daleko, prije nego to se podje putem u Eperics (Preov). Krenuvi na desno, prispjeli su na noite u malo selo (?), 3 m. od Koia (Gasehau). Sutranji dan prispjeli su rano u Caschau; imali su preporuna pisma na generala Iv. Kolovia (Kollovitsch), koj jih primi viteki. Pria se, da je Caschau nazvan od njekoga Kasia. Tu su vidjeli liepu srebrnu kolajnu, na kojoj bjee urezano s jedne strane uspravno stojei orao, s druge strane tri stojea ovjeka, dva potonja nosila su kopje na ramenu, a pod tim se ita: KOZilN, U Koicah je u posadi 500 njemakih pjeaka, a u selu ima 400 konjanika. Baron Citlitz u Moldi (Molda blizu Koia) zapovieda s 100 strjelaca na konjih i s dvie satnije, od kojih se jedna zove Grunrckel", a druga Roterckel". Kod Koia ima slanih ruda i slanih vrela; onuda tee rieka Connert (Hernad), koja utjee u I'heissu (Tisu)". Put do Koia nacrtan je prilino tano. Burselgrund i Schirochen, donjekle iskvarena imena sela, koja jo,

1 Krekwitz, op. . pag. 309. Bombari, op. , pag. 453. Olah

pag. 83. 8 Slian i obiran opis Podhraja (Kirchdorf) u Krekwitza, p. 297.

8 Bombari, 1, 451. Olah, p. 49. Krekwitz, p. 103233. R. J- A. . 7

98 ,, p. MATKOVI,

danas postoje ; prvo je vjerovatno dananje Beharovce (Beharocz), a drugo iroka. I opis Koia sudara se vie ili manje s tadanjimi opisi. Olah pria, da grad nije toliko liep, koliko tvrd, njegda da bijae znatnim tritem, gdje se stjecali Poljaci, Ugri i drugi narodi, i da pokraj grada tee Hernad pramajugu, te se poslije sjedinjuje sa Sajem.1 Krekwitz pako pria, da je Koie (Caschau) sagradio njeki Rimljanin, imenom Cassio, da nisu osobito velike, nego dobro gradjene te zidovi i bedemi utvrdjene. Gradom tee potok, koj se van grada u Hernad (Horvat!) izlieva. Tu je stolica pike komore i tu sjedi vojniki vrhovni zapovjednik gornje Ugarske.2 I Bongars je prihvatio i priobio tadanju tamonju priu, naime da je Koie sagradio njeki Cassius, to nam Krekvieva biljeka po-tvrjuje. Budu da ovi priedjeli ono doba esto vojevahu s Turci, s toga na putopisac kod pojedinih tvrdja navodi jakost i vrst pojedinih posada, ega ini tadanji opisi nespominju. Zatim su krenuli dalje i noie u mjestu Eitschen, 2 m. puta ; pripada Jegru (Agria); gubernator, Kritof Ungnad, vue odavle do-hodke, od samoga vina dobio je minule godine vie od 3000 talira". Eitschen (Enyiczke, Hanika) jo i danas nosi isto ime, varoica je u upaniji abaujvarskoj. Preko sela Ginths (Gync, Gncz) ili su u Tockai,3 putem su motrili s lieve ruke bogata brda, obilna izvrstnim vinom. Dne 2. svibnja prispjeli su u Tockai, 5 m., a proli su velikim selom Santo (Szanto, Santova), 3 m., gdje je prije malo godina odkriveno vrelo, kojega voda liei one bolesti. Na milje od Tokaja naidjoe na rieku Bottroc (Bodrog), a gore bijahu jim s druge strane. Tockai vrlo je razvaljen, s jedne strane tee Bottroc, a s druge Taissa, obje se rieke u jednu stjeu, a nadvisuje jih s jedne strane obronak gore. Posada ima 300 Njemaca, oko 50 Gelrckel (!) i 200 husara. Tu ima mnogo Cigana (Zi-gainer), svi su obrtnici, prebivaju u kolih, u kojih vode svoje kuno gospodarstvo i dre svoje orudje". Kod Tokaja ima u istinu razvalina njekoga starinskoga gradia, koji spominju i gore pomenuti

1 Olah, op. c , p. 49,

2 G. Krekwitz, op. , . 6264. tomu Bombari, I, 487.

8 0 Tokaju biljei Bizarus (De bello Fan.): opidum obsidetm* a

Transilvano, a Svenio occupatum. Hie locus alluitur uobus fluviis. Bougarsii Scriptores rerum hung. Francf. 1600, p. 513. tornu Olah, p. 80. Krekwitz, p. 83135.

4 Santo, varoica med ju Koicami i Tokajem, hrani se poljodjelstvom

i vinogradarstvom. Krekwitz, p. 714.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 9 9

pisci; varo pako prostire se zaista na uu Bodroga u Tisu, na obronku gore Hegjalje. Biljeka ivotu tamonjih Cigana u skladu je s nomadskim njihovim ivljenjem. Dne 3. svibnja krenuvi dalje, prebacie na izlazu ladjicom Tisu, a na no stigoe u Calo, 5 m.; proli su selom Gherattelor, koje plaa Turinu 500 talira u srebru i daje mu jo njekoji broj stoke. Tu ima dva sudca, jedan je namjeten od Turina, drugi od cara, a svaki je duan izvjeivati svoga gospodara, kad je drugi na polju. Calo je mala tvrja s tri bedema u movarnom priedjelu, vrlo dobro obskrbljena zairom i topovi, koje izbacuju kad su Turci na polju, a oni u nutri ; neosjeaju se dosta jakimi, da na nje navale, upozoravaju mjeane, da se sa svojimi dragocjenimi stvarmi povuku u tvrdju. Ima posadu od 200 Njemaca. Ima 14 godina, to je tvrdja sagra-djena od generala Roubera (?) i Teufenbacha, pretekli su Turke, koji su jur bili dovezli drvenu gradju, da ju sagrade. Blizu Kala na po milje je Deberits, veliko selo kao grad Prag. Ima veliku vodu, koja nigda nepresahne, slana je, te ju stoka rado pije, a kad se je jednom napije, opet se vraa njoj". Selo Cherattelor izopaeno ime, vjerovatno dananja varoica Kerestur, u sabolokoj up. Calo dananja ugledna varoica Nagy-Kallo (Veliki Kalov), na putu od Tokaja u Satmar, kao znatnu tvrdju spominju ju tadanji opisi;1 u istinu je u movarnom priedjelu, gdje priroda izvodi salitar, kojim je povrje tla pokrito. Selo Deberits, iskvareno ime, moda Dorog Racz (?). Dne 4. svibnja noili su u malom selu (?), po' milje daleko. Dne 5. prodjoe kraj mjesta Bathor, 2 m. ; vrlo je veliko selo, spada njekomu rodjaku kralja poljskoga Bathor Miclosky". Varoica Nyir-Bathor u istinu je koljevka glasovite porodice Bathorijeve.2 Prevalivi umu za 2 milje puta, bjee polje puno sunovrata (narcisses), prispjeli su ruku u selo Wada, a noili su u selu Damht, 2 milje, protjee ga rieica (Krasna?), obilna dobrom ribom". Selo Wada vjerovatno dananje Vallaj, a Damht dananja Domahida, selo u hevekoj up. na putu u Satmar. Dne 6. prispjeli su u Saghmar; liepa tvrdja s 5 bedema i arsenal s 35 topova, smjeten na otoiu, imajuem milju u obsegu, a obtae ga Schomoiisch (Samo), koj ga utvrdjuje s dvie strane, osim toga ogradjuju ga jaruge pune vode. Posada

1 Kalio, oppidum in regione Nyerkewz" ; Olah, p. 71. Kalo,

festes Schloss" etc. Krekwitz, p. 49. Kalo, castrnm firmum, media in palue quam eiusdern nominis fluvius facit". Bombardi I, 584.

2 Bathor u Krekwitza, p. 30.

*

100 DB. P. MATKOVI",

broji 2 satnije od 700 vojnika, 300 husara i 50 Blawrckela. Tvrdju sagradi Svendi g. 1565, odravi g. 1562. obsadu od 24.000 Turaka pomou vode i posade od 4000 vojnika, koja bjee u gradu. Poto se malko podigne sa zemlje, opet bi obsjednuta god. 1566. s veom silom, koja nemogae nita osvojiti, postaviv se pred njeki gradi na milju daleko, bi napokon osvojena s velikim gubitkom Turaka. Ove tri tvrdje sagradjene su od zemlje, a dri jih plot (Zaun)u. Ovaj B. opis Satmara odgovara tadanjemu njegovu stanju vojnikom; u ostalom slae se vie ili manje s tadanjimi i poznijimi opisi.1 Dne 7. noie u selu Warola, gdje se govori vie vlaki nego magjarski. Dne 8. za 3 milje puta prispjeli su u Hun-grisch Neustatt (!), zvan . Dne 1. lipnja krenue s Banje i za po milje puta preli su preko rieice Jappisch, koja dieli zemlje carske i Erdelj; prevalivi gore Marmarosch, ruali su u mjestu Kuyvar, 2 m.; gradi meju visokimi i divljimi planinami, sagra-djen na peini, okruen ponori, a ima samo jedan u kamen usjeen pristup ili ulaz. Dne 2. lipnja krenuv dalje, prevalie umovite planine, kojimi se ulazi u Erdelj (Transsylvanie), jer prije toga bijahu u onom dielu Ugarske, to je kralju Ivanu ustupljen pogodbom ili ugovorom ; a noili su 2 m. od gradia, u selu (?) na podanku gore". Dalji Bong, put od Satmara do granice Erdelja prilino je tano nacrtan, a topogralijska imena dobro su poznata i nisu odve iskvarena. Warola vjerovatno dananja Szinyer Varallya,2 varoica na Krasni; Hungrisch Neustatt ili vjerovatno varo Nagy Banya, na to upuuje ime Bagno: rudarska varo u gorskoj kotlini, stara njemaka naselbina rudarska.8 Putopisac bavio se u Banji 23 dana (od 9. svibnja do 1. lipnja). Rieica Jappisch bez sumnje je Lapos, pritok Samoa. Budu da je ovaj kraj ono doba zapremao upaniju marmaroku, s toga su se i tamonje gore po upaniji nazivale/ Kuyvar bez sumnje Kvar/ ' odkuda bi nazvan negdanji kvarski kotar, koj bijae njegda sastavinom medjane srednjo-solnoke upanije, koja je Ugarskoj pripadala. Kvar njegda glasovita tvrdja, razvaline su joj u velikoj movari kod trgovita Berkesz.

1 Zathmar regio ultra Samos et citra montem silvosum". Olah, p.

71. Sattmarium, metropolis in insula tl, Bzamusii, satis arnpla, olim etiam castro ornata fuit". Bombari, 1. 536. tomu Krekwitz p. 708.

2 Varalya, Olah, p. 04, 70.

3 Nagy banya . Bombardum, I, 587.

4 Gl. Olah,'1. Bombardi, I, 472.

6 Kvar, . Bombari, I, 473.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 1 0 1

Dne 3. lipnja poto prebacie tri puta rieku Samosch, prispjeli su u Deesbourg, na obali rieke, 2 m., s velikimi solanami. Poslije podjoe pokraj mjesta Wywar t. j . novi gradi (neuf casteaux), smjeten u ravnoj dolini, okruenoj od Samoa. Dne 4. opet su preli Samo; pustiv Clausenburg, koj se magjarski zove Colosvar, Claudiopolis, s desne ruke, a noili su u Tori, 3 m.; stari gradi, ima tu mnogo starinskih razvalina, slanih ruda, a grad je na rieci Arevash. Prebacivi ovu rieku, ruali su u selu Hegnedin; stari gradi, 3 m. daleko, smjeten kod rieke Marusium. Tu ive Luka Gracerus, uenjak, ali Arianae. U gradiu vidio je kost oriaa (!) i zmajevu (!) lubanju, to je doneseno iz erdeljskih gora, gdje takovih kosti ima u obilju. Tu su se jedan i dana odmarali. Dne 7., u petak, prispjeli su u Albu, gdje su predali preporuna pisma Gjuri Blandratu, koji je njegda bio lienik kr. Ivana, a poslije prvi savjetnik zemlje, i kancelaru Vuku Kovaeviu (Wolf Kowachozy). Alba smjetena na brieuljku, tvrdo je mjesto, ograjeno starinskim! zidovi, magjarski se zove Jula Feirwar, to jest Julia chateau blanc, bugarski Bellograd, a njemaki Hungerisch Weissenburg. Siculia ili Zirkelland (umjesto Szeklerland) priedjel narodni, podloan je Batoru. Poto primie putne listove i preporuna pisma na vojvodu Michne, krenue 16. lipnja, u nedjelju poslije objeda, a po milje od graa ili su mostom preko Marue (Marusse); veli se, da se grad u staro doba dovle protezao, i da jo ima od toga kamenja, kipova i stupova. Pustiv sasku varo Milsbach, koja je 2 m. od Albe, s desna, noili su u saskom gradiu Reissmar, 2*/2 milje daleko; dobro je sagradjen i velik, a naseljen kao i drugi. Sutradan prispjeli su na ruak u Oibin, 2x/2 m., poto su proli izmedju 2, 5 ili 6 velikih i liepih saskih sela; crkve su j im zidane poput tvrdjica ili gradia, a glavni grad Sasa, gdje dre svoje skuptine, zove se njemaki Hermanstat, tako nazvan od svoga utemeljitelja. Cibinium, mala rieka, tee onuda, a odatle bi nazvan grad Cibin; u ostalom j ak grad, ogradjen mlakami i movarami dobro utvrdjen. Krenuv odavle, ruali su u selu Chertz, 3 milje, poto su prije toga prebacili rieku Oot. Poslije objeda prispjeli su u Fougeras. selo i gradi, 3 m. daleko; pa poto su milju puta ili umom, noie u Scharkaim, gradiu gospode braovske. Poto su 3 velike milje puta prevalili umom i gorom zvanom Schar-kainerdee, prispjeli su u Brassovie, 4 m., varoicu dobro gradjenu, a okruenu gorami, koje se poput vienca gotovo naokolo diu; odatle se zove Cronstat, Corona, Stephanopolis: dobro naseljena

102 . . MATKOvi,

radi trga, koj se dri svakoga petka i subote, kamo dolaze Vlasi i Moldavci (Bogdans) na vaar. Od strane cibinjske protee se polje, koje svrava u gorskom klancu, kojim se ulazi u grad". Evo Bongarsova puta preko Erdelja, a taj put nacrtan je vrlo tano i jasno, a biljeke topografijske su mu znatne, teta to nisu obir-nije. Deesbourg dananji Dees (De) na uu velikoga i maloga Samoa, na glasu svojimi solnimi rudami, spadae medju plemenite gradove; blizu ima razvalina starinskoga gradia; njegda bijae vei i ugledniji.1 Wyvar dananji Samo-TJjvar (Gherla), gradi, koji Bong, zove novim", sagrajen bi god. 1542. Dalje navodi Clausenburg, koji su s desna pustili, dodaje mu ime magjarsko Colosvar (Kolovar), a latinsko nije Claudiopolis, nego Claudiono-polis; poto ga neopisuje, prelazimo na B. noite Torda 11 tor-anskoj up., povlateni grad sa solanami, gdje se ve za Rimljana sol kopala. Rieka Arevasch dananji je Aranjo. Hegnein ili dananje trgovite Nagy Enyed na desnoj obali Marue (Marusium). spadae medju povlatene graove ; a naseljen je od Magjara, Sasa, Rumunja i Jermena. Okamenjene kosti, koje je B. ondje vidio, ini se, da nisu tano opredieljene. Alba je dananji Erdeljski Biel-grad, onako ga jo danas Rumunji zovu, u istinu stari grad u dolini Marue. Putopisac joj dodaje osim rumunjskoga njezino magjarsko ime (Karoly- ili Gjula Fejervr) s francezkim prievodom, pa bugarsko (Belgrad) i njemako ime (Hungarisch u mjesto Siebenbrgisch Weissenburg), doim ju tadanji latinski pisci zovu sploh Alba Julia, a opisi se njihovi vie ili manje sudaraju s bi-ljekom putopievom.2 Mihbach dananji Mhlenbach (Szasz-Sebes), na ravnini u vrlo dubokoj dolini.8 Reissmar dananji Reussmarkt ili Miekurje, njemako-rumunjsko trgovite. Cibin (Cibinium, Sibinj, Szeben) u istinu protjee istoimeni potok, od koga nosi grad svoje ime. Putopisac misli, da njemako mu ime (Hermannstadt) potjee od njegova utemeljitelja Hermana, to e biti izvodio odatle, jer se u starih listinah zove Villa Hermanni". Grad je smjeten koje u ravnini, koje na brieuljku, odatle gornji i dolnji, te bijae vrlo utvrdjen.4 Rieka Oot iskvareno je ime Olte, odnosno Alte ili Alute,

1 Olah, p. 62, 82. Krekwitz, p. 128.

2 Olah, p. 65. Reichersdorf . Bongarsium, Scriptores, pag. 577.

Krekwitz, p. 15961. Vrani u Monum. Hung., Scrip., IL, 140. s Reichersdorfov opis ebea (Zabesus) preveo je Krekwitz (Millen

bach, p. 348.) o riei. GL Bongarsii Scriptores, p. 576. 4 Opis Cibinia u Reichersdorfa (op. c , p. 574) i Krekwitza (p. 254)

liepo se meju sobom popunjuju. tomu Olah, p. 66, 67.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA.

a Chertm je sasko selo Kerz (Kirtz), koje je smjeteno na istoimenoj ponajvie snjenoj planini. Fougeras dananji je Fogara, povlateni grad na Olti sa starim gradiem; stariji pisci zovu ga munitissima ad radices Alpium".1 Scharkaim bez sumnje dananje sasko selo Sarkany ili Scharken, a odatle i ime ume ili gore. Brassovie dananji Braov,2 dodaje mu njemako (Kronstadt) i latinsko ime (Corona i Stephanopolis), a putopieve biljeke u skladu su s tadanjimi opisi,3 koji ga prikazuju kao znatnu tvrdju, utvr-djenu. zidovi, jarugami i knlami, uz to iztiu krasan njegov poloaj medju gorami.

Poto je putopisac prispio na svom putu gotovo do kraja Erdelja, hoe da nacrta njeku prirodnu sliku zemlje, naime: Erdelj rodna je zemlja vinom i itom, sva je breuljasta, ogradjena visokimi gorami i umami, koje tvore kao njeki bedem ili obkop. Obiluje svakom vrsti ruda ili kovina: zlata u obilju ima u riekah, okuda ga vade za to odredjeni ljudi. Zemlja plaa Turinu 14.000 talira danka, u ostalom je slobodna". Ovaj je Bong, opis Erdelja u cielom vrlo obenit, te daleko zaostaje iza tadanjih i poznijih slinih opisa. i

Ponedjeljkom dne 24. lipnja krenue po ruku dalje, proli su selom Rosenaiv, 1 m., a noili su u Tartschwar; to je medju gorami gradi, koj strai prolaz. Krenuv jutrom da prevale umu i goru, sreli su nekoje, koji nebijahu iz okoline, vode sunjeve; oni priae, da sav sviet mora prolaziti klancem uz gradi, jer da je to jedini prolaz za kola i konje, i da se uz takove gradie ide kroz sve prohode Erdelja, tako da nitko nemoe nit izii nit ui bez dozvole. Jednu milju daleko od gradia ima na drielu gore kri, to je znak granice izmedju Erdelja i Vlake. Silaze gorom pro-djoe kraj stiene po imenu Knigstul, gdje kola silaze pomou ueta. Na podnoju gore prelazi se preko rieke Dombawitza, a noie u selu (?) kraj rieke Jolawitza, koja utjee u Dombavitzu,

1 Olah, p. 69. Kxekwitz, p. 166.

2 Hermanstat i Bassaw (!) navodi jur H. iltbergor u svojem puto

pisu od g\ 13941427. (e. K. Neumann, p. 92) kao glavne gradove Erdelja (Sybenbrgen).

3 Reichersdorfer ap. Bongarsium, Scriptores, pag. 574. Krekwitz,

p. 120. 4 A. Wraneius. De situ Transylvaniae in Monum. Hung., Scr. II,

11951. Reichersdorfer, Chorografia Transilvaniae, ap. Bongarsium, Scriptores, p. 574.

104 DR. P. MATKOVI,

a gradi se zove Nigravoda (Crna voda?). Dne 26. prispjeli su na Dombe (Dimbovicu ?), a noili su u Tergovist-u kod brae Franjevaca. Krenuv dalje doli su na no u Bukorest, gdje je dvor. Sutra dan pozvani u divan, gdje su predloili pisma s naslovom: mag. et sp. domino Michne, Dei gratia vero domino et heredi perpetuo terrae transalpinensis". Knezu moe biti oko 25 godina; pitae nas, d a l i neimamo nikakova dara; odredi da nam se ive iz dvora dade. Dne 1. srpnja dadoe pretraiti od velikoga postervic-a (postrnik?) sva naa pisma, odakle razabrae, da jili njegov tuma nerazumije, nego za to upotrebie vlasteline dubrovake, pa brau sv. Franc, a na vee jih povratie. Utorkom dne 2. srpnja donesoe jim putni list srpski, da uzmognu proi preko Dunava, a peat na list uti-snue crnilom. Zalili su, to nisu mogli, premda su imali nalog, govoriti s knezom. Ali postervic (!) pored sve dosadnosti dade jim nekoga trhonou, da jih dovede sve do Dunava; on njim ree, da e putem stii gospodareva kola, koja idu u Carigrad, a krenue dan prije. Krenuv dakle na vee, prejoe mostom preko Dombe (Dimbovice?) i prispjeli su na mjesto, gdje bijahu pomenuta kola, a sutra dan rano prodjoe varoicom i tvrdjicom po imenu Jerva, koja je imala tursku posadu na Dunavu". Putopisac ovim opisom prikazuje nadalje prielaz preko juno-erdeljskih ili cibinjskih planina, pa put preko Vlake do Dunava. Put je u cielom obenito, ali tano opisan. Na tom putu najprije spominje Bosenaw, ili dananju varoicu Rosenau, nad kojom se die istoimeni starinski gradi; Tartschwar je Trzburg, utvrdjen gradi, od koga nosi drielo ili klanac svoje ime. Na ovom kao i na svih otvorenih er-deljskih prohodih ili prevojih bjee od njegda utvrdjen gradi sa straom, uz druge pogranine oblasti (carinarske, maltarinske, zdravstvene), jer oni prohodi ili klanci bjehu zaista jedini prirodni pu-tevi, kojimi se u zemlju ulazilo ili odonud izlazilo, a kue i kolibe, tvoree obinu, bijahu na jednu i vie milja daleko u okolini razsijane. Kri, kao znak medje, upotrebljavao se ono doba i u drugih zemljan.1 Stiena Knigsttd bez sumnje dananji Knigstein (Piatra Kraiului ili Kraljeva stiena), pored koje u istinu vodi tako vrletan put, da se kola moralo vezavati. Rieka Dombavitm dananja je Dimbovica, a Jolawitm je Jalomiea, ali se neizljeva u Dimbovicu, nego u Dunav. Gradiu Nigra voda (Crna voda) neima u onom kraju na dananjih kartah spomena ; teko mu je opredieliti

1 Gl. Rad, knj. CXXIX, 15.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU xvr. VIEKA.

poloaj, poto ga putopisac na tanje neopisuje. Tergotnst dananje je Trgovite na Jalomici, njekad znamenit stari grad,1 na glasu kao kneevska stolica. Vrani zove ga (Tergovistum) unicum insigne oppidum. satis ingens et caput provinciae.2 U izvjetajih papinskih oaslanika stanju katolike crkve u Vlakoj esto se Trgovite (Tragovisti, Targovisete i dr.) spominje.3 Najstariji je takav izvjetaj od g. 1581., dakle malo ne iz istoga doba kao i Bong, putopis. U ovom izvjetaju, oj biljeke naega putopisca liepo popunjuje, navodi se, da Trg. ima 1000 kua vlakih iztone vjere, 22 latinskih Sasa, 130 osoba rimskoga je obreda, a poriekla su njemakoga, magjarskoga i rumunjskoga; siromani obrtnici neznalice su u vjeri, jer neimaju sveenika, doim luterani imaju svoga kapelana". Izvjetaj od g. 164(). je najznatniji, jer razmjerno Trgovitu najvie pria, naime, da varo neima zidova, da je stolicom kneevom, smjetena u ravnini izmedju dviju rieka, jedna protjee mjesto i zove se Jablovmca (!), a druga je ponjeto podalje i zove se Damboviza (i), obje su velike; na onoj, koja tee mjestom, ima mnogo vodenica; po strani iste rieke ima breuljaka, zaraslih vinogradi. Ova zemlja ima u obilju ita i stoke. Ova je varo vie obrazovana od drugih vlakih mjesta, to je priestol-nicom, pa to amo dolaze mnogi inostrani ljudi. Kue, kao i dvor, nisu osobite gradjevine: dvor je udoban i velik, ogradjen je naokolo zidom, vrata su eljezna, nad vrati je kula, gdje je vazda, straa. Tu ima crkva sa samostanom, a posveena je bogorodici; druga je crkva sv. Frane, velika, ali oteena, samo stoje zidovi. Kua pravoslavnih ima 4000 s 20.000 dua; najvie ima Rumunja, Srba, Bugara i dr., koji dolaze iz turskih zemalja, da slue knezu. Grko-iztonjaci osim manastira, imaju 60 crkava. Tu je stolica nadbiskupa. Jedan manastir je liep i velik, a crkva mu je pokrivena olovom; ostali su manastiri po umah i gorah. U dvoru su dvie crkve. Nadbiskup s monasi stanuje u manastiru, dri tolike dvornike i sluge, kao da bi bio sried Italije. Izvan varoi je ka-lugjeriki manastir i Hepa crkva; kalugjerice nisu zatvorene, ne-znaju ni itati, te su starice, koje nisu vie za ikakav posao, idu

1 Trgovite spominje jur iltberger (13941427) po imenu Trkisch,

gl. Rad, XLIL 109; pa se spominje u XV. vieku u srpskih spome-nicih; gl. Danii, Rjenik starina, III, o i l .

2 Monum. Hvmgariae, Seriptores, II, 136.

3 Fermenin, Acta Bulgariao occlesiastica, Zagr. 1887., p. 10, 16,

1026, 268 etc.

106 DE. P. MATKOVI,

kud jim drago, od svega su sauvane, jer su stare. Ima Grka trgovaca, koji putuju s voskom u Mletke, drugi idu u Njemaku, Poljsku i po svoj Turskoj ; trgovci su imuni i bogati; ima i jer-menskih trgovaca, koji dolaze iz Carigrada i Turske, a neimaju crkve". Ovaj izvjetaj nespominje ni medju tamonjimi trgovci, ni medju stanovnici Dubrovane, koji vjerovatno nisu imali tu stalnih prebivalita, nego su samo na vrieme dolazili. Da su mala braa sv. Frane bila ondje u manastiru uz istoimenu crkvu, potvrdjuje izvjetaj od g. 1660. * Buhorest neopisuje ni topografijski ni historijski,2 nego pria svojih tamonjih oivljajih. Medju ostalim spominje opetovano njeku dvorsku slubu postervic", vjerovatno slavenska rie postrnik" odnosno posteljnik" (praefectus cubiculi ili cubicularius), to bjee u Rumunja u obiaju.3 Znatno je to spominje vlasteline dubrovake, odnosno Dubrovane, kojih je onda bilo u Bukureu i koji su uz Franjevce najbolje razumjevali njihova (latinska) pisma. Daljega puta do Dunava neopisuje, nego navodi na Dunavu, gdje su preko ili, mjesto Jerva, ponjeto po francezkom iskvareno ime poznatoga Gjurgjeva (Djurdjova, Zurova), kojem takodjer nita nije zabiljeio.

Poto je putopisac proao Vlakom, daje na kraju obenitu sliku njezina ivota; naime Vlaka ima u obilju ita, vina i stoke, medju rudami zlata, srebra, salitra, soli i jantara. Zlato se u obilju po-bire u riekah. Zemlja dana ovkraj Trgovita (Terviscli!), pa do Dunava, sva je ravna kao ploha; osim to se po milje ovkraj Trgovita i po milje onkraj Bukurea (Boitcorest) opaa njeka visina, kao da bi bila rukami pravljena, a osim ovoga sve je ostalo posve ravno. Od ulaza u zemlju pa do pomenuta dana od Trgovita ide se medju planinami, izpresiecanimi potoci i riekami. Narod je surov i lien, odan osveti radi velikih progona, a kad spazi, da idu dvie ili tri osobe, bjei. U svoj zemlji neima kamenih sgrada do crkava i manastira, koji su liepi, kao i dvorac u Bukureu. Nu Petar vojvoda (voda) dade u Trgovitu po obiaju zemlje sagraditi malu palau, liepu i uglednu, a naproti sagradi svoju crkvu; u varo dade dovesti tri bunara s daljine od dvie milje^ i dade lievati topove. Vlasi upotrebljavaju u javnih crkvenih ispravah pismo i

1 Fermendin, op. c , p. 268.

2 Dosta obiran opis BuJcurescta ima u gore pomonutom izvjetaju

stanju katolike crkve u Vlakoj o g. 1640, G-l. Fermendin, pag. 104106.

8 Mikloi, Lexicon paleosl. p. 688.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIEKA. 107

jezik srpski (serve).1 Erdeljei je zovu Bloch ( l r p ? ) 2 i Bloksland; nu putopisac pravo misli, da je to isto to i Welschen ili Wallen ; drugi opet tvrde, da dolazi od naroda Flaccus, kojem govori Ovid de Ponte". Ova prirodna karakteristika zemlje i narodnoga ivota u Vlakoj, premda je vrlo obenita, ipak se prilino slae s taanjimi opisi ove zemlje.3

Dne 3. srpnja, utorkom, prebaeie Dunav i podjoe u lioustic, varoicu s gradiem onkraj na obali (Dunava). Noili su u varoici Ccrno Waivoda (!), u ubavoj dolini. Dne 4. noili su, poto pre-valie visoku goru, koja, kao to se ini, bila je njegda sva po-taracana. Po selih se govori bugarski. Dne 5. srpnja napustie kola i najmie konje jahae te krenue dalje s 4 Grka. Proli su Grasgrad, liepu varoicu s liepimi moejami, naseljenu od Turaka; podjoe na no u Esltistambol t. j . Stari Carigrad (Vieux Constantinoble), varoicu, kod koje ima jo okrug zidova od e-tvorasta biela kamena, malo ne cielih, i daleko se proteuih kod obale male rieke u dolini. Dne 6. prebacili su rieku i prevalili visoke planine, a presjekli umu. a da nisu spazili staze, pa su prispjeli u mjesto po imenu Zaolea vaderven (sic!), a noili su u seljakoj kolibi. Dne 7. proli su preko Bousilco, sela pod gorom. Liepa i rodna dolina, a gore divlje i pogibeljne. Zatim u Rousso Kastro, a noili su u Karabounaru. Dne 8. proli su preko Kirc-schal, a noili su u Kerabion. Dne 9. u Focariou, i tu odpoimlje Grka, gdje su kue malo bolje gradjene, a sela bolje naseljena; noie u Asarach. Dne 10. ruali su u Schipasco, proli su preko Visou, starinskoga grada na brieuljku, naseljena od Turaka, a noili su u St. George. Gore, koje prevalie. imaju alabastra i biela mramora. Dne 11. ruali u selu kod Seralja, a noili u Sciregi; sutranjim jutrom proli su umami i gorami, kojih priae, da su pune hajduka, da jih ima do 300. ume pune su vinjage i platana. Dne 12. ruali su na obali rieke Garajadere, a noili su u Kares, to je turski Cotschas. Dne 13. jutrom proli su Bobanakas, liepa

1 Gl. Haideu, Archiva istorica Romaniei. Bukuresei 1865, II, 47

do 69. 2 0 imenu Vlah" gl. L. Diefenbach, Vlkerkunde Osteuropas, I.

227. Mikloi, Lexicon paleoslov., p. 68. 3 A. Vrancms, De situ Transylvaniae, Moldavia, Transalpine in

Monum. Hung., Scrp. II, 136.

108 DE. P. MATKOVI,

moeja; isti dan prispjeli su na vee u Peru, poto su mostom preli preko carigradske rieke. Zemlja neplodna i gorovita".

Evo Bongarseva opisa puta od Dunava preko Balkana u Carigrad. Poto je putopisac na Dunavu stupio na granicu Balkanskoga poluotoka, oekivasmo, da e mu ovaj dio putopisa biti najzani-mivijim i najznatnijim, to vodi preko slabo poznatih priedjela, na ime preko Balkana, preko kojega imamo malo putopisa iz onoga doba. Nu nada nas prevari, jer uprav ovaj dio, i onako mrava putopisa, odve je obenit, prelaze u puki popis puta, gdje je, s vrlo malimi iznimkami, zabiljeeno, u kojih se mjestih rualo ili noilo. Budu da topografija, i onako mjestimice vie ili manje izopaena, nije dosta na gusto navadjana, s toga je na nekojih mjestih teko na dananjih kartah tano opredieliti putopiev put preko Balkana; nu pomou starijih i novijih putopisa nastojati emo, da mu udjemo u trag.

Prevezavi se preko Dunava, spominje varoicu Roustic ili dananji Ruuk, zaista na desnoj obali Dunava.1 Crno Waivoda izkvareno ime poznatoga sela Crna ili Crvena voda.2 Bongars dalje opaa, da su prevalili visoku potaracanu goru, to se s geograrij-skimi prilikami tamonjega kraja ni maloneslae; jer od Rueuka Razgradu putuje se priejelom vrlo jednolikim, preko malenih brieuljaka.3 Ova biljeka od 4. neka je pomutnja, poto onoga dana nespominje nikakova mjesta; s druge strane put od 5. ini se za ono doba odve dug. Poto je putopisac samo proao Raz-gradom (Crasgrad), iztiee tursko iteljstvo i njegove moeje, to i drugi spominju;4 u ostalom je mala varoica u rodnom priedjelu. Dalji put od Razgrada u Eski Stambul vodio je preko Eski Du-maje ili preko umena; kojim je putem iao Bongars, teko je razabrati radi nestaice topografijskih podataka; vjerovatno da je iao preko E. Dumaje i da se ona biljeka od 4. odnosi na onaj priedjel. Eski Stambul ili Stari Carigrad poznata Preslava slaven-

1 Runku (Ruse, Russi) gl. Hadi Chalfa, p. 43, 44. Jireek,

Cesty, p. 19194. Fermendin, op. , p. 7, 10, 31 etc. . Niebuhr, Reisebeschreibung nach Arabien; Ilambg. 1837; III, 174.

2 . Niebuhr. 1. . Kanitz, Donau43ulgarien, III, 114, 264.

3 A. Bone, Rec. d' Itin., I, 114.

1 Izvjetaj Pareviev od god. 1656. vrli drugoga navodi, da ima

Hrazgrad 1700 kua s 4000 muhamedovskih stanovnika, gdje je stolica muftije, koj poput prvostolnika turskom crkvom onoga kraja vlada, Fermendin, op. c , p. 264. A. Bou, I, 114.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 109

skih spomenika, stara priestolnica bugarskih careva, kojoj na putopisac spominje samo njezine starinske razvaline, to i drugi navode;1 u ostalom smjetena je blizu Tie, u dolini potoka Pre-slavskoga. Onu biljeku Bong, razvalinah Eski Stambula potvr-djuje izvjetaj Bakiev od g. 1640., gdje se ita medju ostalimi, da je turski Eschi stambol, t. j . Carigrad stari bio sagradjen od etvorasta biela kamena, a sada da je razoren. Slovenski se zove Prislavan, t j . vrlo slavan grad. Turci uzimlju iz ruevina ono etvorasto kamenje da si grade kue. Grkih iztonjaka broji 300 kua s 1500 dua; Bugari imaju svoju drvenu crkvu. Turskih kua da ima 1000 s 6000 dua, 7 moeja, velikih i liepih".2 daljem putu opaa, da su prebacili rieku i prevalili goru, ali ni rieci ni gori nezna za ime: rieka je vjerovatno Kamija, a na prielazu sastaje se put umenski s preslavskim; gora pako biti e t. zv. Mali (Kiiiik) Balkan. Zaolea vaderven izopaeno ime sela ali-kavak derbend. ovom velikom selu, na pritoku Velike Kamije, u ubavu poloaju, blizu glasovitoga driela, najznatnijega u svoj Bugarskoj, jer su njim od drevnih vjekova prolazile vojske i putnici,'' nezna Bong, nita kazati. Po izvjetajih poznijih putnika sude, u onih se krajevih od onda vrlo malo promienilo, jer i danas je put preko visokoga Balkana u Calikavak prilino pust.4 Budu da slie-dee Bong, noite bjee u Karibunaru, ini nam se, da je to bila ono doba za jedan dan puta odve velika daljina. Na tom putu spominje selo Bousilco, dananje Bosilkovo, zaista pod Balkanom, kao to se iz karte razabira. Teko je razabrati, da li je putopisac krenuo preko Karnabada ili Aitosa, poto medju Bosilkovom i Ruso-kastron nenavodi nijednoga drugoga mjesta; sva je prilika, da je krenuo putem na Karnabad, jer mu bjee put krai, pak to poloaj Bosilkova na to upuuje. Bousso Kastro, poznato staro mjesto, kojem drugdje razpravljasmo.5 Karabunar, kao i predjanje mjesto,

1 Gl. Preslavi liep lanak u Jireka, Cesty, p. 64246. Toma-

schek, Zur Kunde der Haenrus Halbinsel, II, Sitzgsber. d. k. Akad. d. Wies., phil.-hist. CL, B. CXIII, 311.

2 Fermendin, op. , . 77. tomu Kanitz, Donau-Bulgarien, Ili,

7077. Niebuhr, op. , III, 172. 8 alikavaku gl. Jireek, Cesty, p. 552. Rad, CV, 18689. To-

maschek, op. c , p. 317. 4 Niebuhr, III, 172, Bokovi, Reise, p. 23. A. Bou, Rec. d' Itiii.

I, 120. Kanitz, Donau-Bulgarien, III, 99, 102, 103. fi Rad. kuj. CV, 191.

DE. . MATKOVI,

spominje se i u poljskih putopisih.1 Odavle pa do Pere topogra-fijska su imena u Bongarsovu dnevniku prilino riedka, bez pobliih oznaka, i tako izkvarena, da je muno pravo mjestno ime odgonetati. Medju onimi Bong, topografijskimi imeni jedina je Viza izvjestna. Odatle potjee ta velika potekoa, to je muno tano opredieliti pravi Bongarsov put ; tim tee, to su sadanje geogra-fijske karte iztone Tracije u svakom pogledu vrlo nepouzdane, osnovane ponajvie na staroj nesavrenoj geografijskoj gradji.

Ako je Bong. Focariu poznata bugarska varoica Fak i ; 2 onda je Bong, od Karabunara dalje iao donjekle putem, kojim su putovali stariji poljski poslanici (Taranovski, Oswieeim, Miaskovski i dr.), koji su ili na Kirkkilisu, a odavle dalje na Jedrene, odnosno na L. Bergas ili na Corlu. U ovom sluaju bila bi Fakija za dan puta dalje pomaknuta; iskvareno pako ime Kircschal odgovaralo bi, po daljini sude, sadanjemu selu Kisildik, a noite Kerabion dananjemu Kaibilar. Ako bi, po slinosti glasova sue, bio Kircschal iskvareno ime poznate Kirkkilise,3 onda bi ova pomenuta mjestna imena glede poloaja i reda bila medjusobno prebaena. Bongars pako, ini se, da je mimoiao Skopelos i Kirkkilisu, krenuv jur od Karabunara prama jugo-iztoku, uz zapadni bok Strande na Vizu, pa ravno u Peru; dakle ponjeto razliitim putem, kojim su od Kirkkilise putovali poljski poslanici A. Taranovski i R. Le-inski (g. 1699.), a od novijih osobito A. Bouek4 U ovom sluaju bi Bong. Kircschal (?), po daljini sude, od prilike odgovarao selu Krikali, koje je Karabunaru na iztoku, a Kerabion selu Kara-banlar, Kaibilaru na iztoku; oba su sela na austrijskoj karti zabiljeena. Nu na ovom putu neima na pristupnih nam kartah mjesta, koje bi Bongarsovu Focariu odgovaralo; doim su ostala mjesta, na putu uz zapadni bok Strande, na kartah veinom zabiljeena. Naime Asarach Bong, dnevnika vjerovatno da je selo Asara Kov-eatu na jugo-iztoku, a Schipasco vjerovatno da je Skepasto ili Je-nidekoi, predjanjemu mjestu na jugo-iztoku. Visou bez sumnje poznati stari grad Viza, u istinu na brdu, kojem gradu jur dru-

1 Rad, CV, 190 i 191. Sbornik za narodni umotvorenija, nauka itd.

Sofija 1894, XI, 178. 2 Rad, CV, 160, 167.

* 3

Rad, CV, 192, 192. * Gl. Rad, CV. 19094. Sbornik za narodni umotvorenja itd. knj.

XI, 17479. A. Boue, Rec. d' Itin., I, 13035.

PUTOVANJA PO BALKANSHOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. I H

gdje razpravljasmo.1 Mjestu St. George neima u onom kraju nigdje na kartah spomena, nego je H. Georgios Cataldi na jugo-iztoku. Sciregi ili selo kod seralja vjerovatno da je iskvareno ime poznatoga gradia Seraj, spominje ga i Leinski, a Hadi Chalfa tvrdi, da se zove po seraj u ili dvorcu.2 Caraja dere, vjerovatno dananji Karasu dere, stari Melas ili Mauropotamos, koj utjee u veliku lagunu od Bjk ekmea. Mjesta Kares ili Co-tschas neima, ako nije, po daljini sude, izkvareno ime mjesta Ca-talda;3 i mjesta Bobanalcas neima, ako nije opet iskvareno ime sela Boghaski Sva ova pomenuta mjesta, do staroga grada Viza. neznatni su gradii ili sela. Ovaj dio Bongarsova putnoga dnevnika nebi nameao toliko velikih potekoa, kada nebi bio malo ne goli izkaz iskvarenih mjestnih imena; jer kad bi bio putopisac kod svakoga pomenuta mjesta, pa bilo i iskvareno ime, pridao koju biljeku, odnoseu se na geografijski poloaj, ili na koje druge prirodne ili historijske osobitosti dotinoga mjesta, lasnije bi ga se odgonetati moglo. S doaem u Peru zavruje Bongars svoj putni dnevnik.

Tim smo u cjelosti razpravili putni dnevnik Bongarsov, koj prikazuje glavni tadanji put, prometni i trgovaki, preko gornje Ugarske, Erdelja i Vlake, njegovu narav i znamenitost. Ovaj bo je put vezavao sjevernu Ugarsku s civilizovanim zapadom, a s druge strane s prirodnim Iztokom, odnosno s Balkanskim poluotokom ; njim su provaljivali razni narodi sa sjevero-iztoka Europe u srce Ugarske i u Balkanski poluotok. Premda Bongars nebijae ovjek vojnikoga zvanja, nu ipak kod svake znatnije tvrdje govori njezinoj jakosti, odnosno nainu i sredstvih utvrdjenja. Strah bo od Turina, pa turski ratovi u Ugarskoj i Erdelju bili su tomu razlogom, da se s tvrdjavami i utvrdjenji ne samo strunjaci, nego i druga tadanja inteligencija zanimala. Bongarsevo putovanje trajalo je od Bea do Carigrada puna tri mjeseca (od 12. trav. do 13. srp.) ; dnevnik se dade kronologijski pratiti tek od poetka svibnja, naime od Koia, odkuda pa do Carigrada trebovala j e Bong, druba preko dva mjeseca, jer se na pojedinih mjestih razmjerno predugo bavila na jednom preko 3 nedjelje, na drugom preko 10 dana, a na treem mjestu 5 punih dana.

1 Rad, CV, 193, 194.

2 Sbornik za narodni umotvorenja, XI, 178. Hadi Chalfa, p. 19.

. Bou, op. ., I, 134. 3 Rad, kuj. V, 194. Hadi Chalfa, p. 10.

112 DK. V. MATKOVl,

Ovo dugo bavljenje na pojedinih mjestih, pa ugledna preporuena pisma od mjesta do mjesta, upuuju, da Bong, nije putovao, kako se pria, s njekim diplomatskim ili politikim poslanstvom, koje bi svakako bilo hitrije putovalo i nebi bilo upueno na preporuke pojedinih uglednika; nego po obiaju onoga doba, bilo bi jur kao dravno odnosno vladarevo odaslanstvo dobro preporueno i posve zatieno. Bongars, imuan uenjak i znatan humanista svoga vieka, dade se na ovo muno putovanje u Iztok vjerovatno radi sobstvene nauke i upute, za upoznanje zemalja i naroda, jer mu je ovakovo putovanje u njegove naune i diplomatske svrhe bilo od velike potrebe i koristi. Pripravljaju se na ovo muno i daleko putovanje, izuavaju tadanje spise Ugarskoj i Erdelju, spazio je, kako tih zemljah malo ima knjievne pomoi, i kako se njih malo znade; to ga je moda jur onda ponukalo, da je za-mislio svoj sbornik piscih ugarskih, pa je u tu svrhu poduzeo dugo i muno putovanje velikimi stranputicami preko gornje Ugarske i Erdelja, Vlake i Bugarske u Carigrad, pa se u pojedinih veih gradovih i znatnijih mjestih podulje bavio; inae bi mu put dunavski do Biograda, pa dalje na utrtoj staroj biogradsko-carigrad-skoj cesti, put ono doba vrlo obian i posieivan, bio znatno krai i udobniji. Bongarsu bo je njegov put velikimi stranputicami donosio mnogovrsno poznavanje raznolikih zemalja i naroda, to je putopiscu kao uenjaku i diplomatu u velike koristilo. Pa ako i nije prije ovoga putovanja zamislio sbornik ugarskih pisaca, ovo putovanje, pa podulji boravak u pojedinih mjestih, obenje s ta-monjimi uenjaci i knjievnici, te tim polueno znanje tadanje hi-storijsko-geogratijske literature Ugarskoj i Erdelju, bjee mu sva-kako od velike koristi za pomenuti njegov sbornik ugarskih pisaca. S toga je Bong, svoj putni dnevnik na putu po Ugarskoj i Erdelju pomnjivije vodio, nego ostali dio, oj vie ili manje nalii suhoparnomu popisu proputovanih mjesta, koja su na putu po Bugarskoj prilino iskvarena, a franceskim pravopisom jo vie izopaena. Napokon ovaj Bong, putni dnevnik, ako i nije svojom sadrinom dosta znatan medju putopisi Balkanskoga poluotoka: tim je znatniji u tadanjoj putopisnoj literaturi gornje Ugarske i Erdelja; ali i glede Balkanskoga poluotoka (osobito Vlake i Bugarske) nije bez svake vriednosti, jer prikazuje put, kojemu donjekle u tadanjih putopisih neima spomena.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. YIEK.

2. Putn ik i dnevnik V. Vratislava s Mitrovica, ili putovanje pos lanika Frd . K rekv ica u Carigrad g. 1591. uz putopis Ad.

Wenne rna od g. 1616.

U naoj razpravi putovanju carskoga vanrednoga poslanika II. Lichtensteina u Carigrad primjetismo,' da je car Rudolfo II., da samo izbjegne turskomu ratu, odaslao ono vanreno poslanstvo s dankom i bogatimi darovi u Carigrad; nu pored svega toga turski begovi nastavljahu na mejah svoja pljakanja, a ugarski vojni kapetani vraahu milo za drago. Ovih medjusobnih krenja mira bjee posljedica, da su godimice onoaji meju carem i portom postajali sve to napetiji, a bojevi u Ugarskoj i Hrvatskoj sve to gori i krvaviji; jer bijahu tisua zatuena, a tisua odvedena u suanjstvo; kranski pako robovi bijahu u Carigradu na porugu pred stanom carskoga poslanika u slavju vojeni. Kad je mir s ugarske strane opet naruen s pobjedom kod Siksa (1589.) i osvojenjem (iestesa (1590.). smatrala je ovo i porta za krenje mira i za povriedu ugovora, te je nastojala ova krenja osvetiti. tomu jote senjski Uskoci, koje car nehtjede ili nemogae upi-tomiti, zadavahu svojim gusarstvom Turskoj dosta neprilika. Nu car Rudolfo II. elei mir, zapovjedi, da se povrati Gestes i odasla tri ulovljena bega, pa danak s darovi u Carigrad, a stalni carski poslanik carigradski, carski savjetnik Bartul Pezzen (Pee), obnovi stare ugovore mira i prijateljstva medju carem i sultanom, dne 29. studenoga 1590. na daljih osam godina, uz obian danak i darove, i medjusobna izpriavanja i pretvaranja, da e se mir medju-sobno nepovriedjen uvati.2 Ovaj ugovor mira imao je stupiti u kriepost tek g. 1592. Uz to bi utanaeno, da car Rudolfo dojdue godine odaalje u Carigrad to sjajnije poslanstvo s dankom od . duk. i jo drugi isto toliko iznosei dar u zlatnom i srebrnom posudju i dragocjenostih, a sultan je od cara jo traio, da svakako upitomi Uskoke.3 Premda su carevei u posljednjih bojevih bili u dobiti, ipak se od carevih zastupnika izkazivala vea popustljivost i slaboa, to se u divanu uvaivalo i na korist upo-triebilo uz primjetbu: ako e car da bude mir, neka mu bude, al

1 G. Rad, kuj. CXXLX, 47 i .

2 Katona, XXVI, 563. TTammer, Gesch. IV, 150, 213.

3 (51. Divi Rudolph! II. Epistolae. Viennae 1771, p. 317.

. J. A. . 8

114 DE. P. MATKOVI,

neka ga skupo plati. Ova su naela vodila portu, kad je carski poslanik B. Pezzen obnavljao posljednji ugovor mira od g. 1590.

Jo nebijae minuo rok primirja, nastavljala se sveudilj trvenja i pljakanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, a teko kupljeni mir opet bijae, vie nego ikada, u pogibelji. Jer Hasan bosanski paa toboe da kazni uskoke nasrtaje, provali g. 1591. s vojskom u Hrvatsku i opustoi krievaki kraj , pa pokua obsjednuti Sisak; doim je sigetski beg poruio Mali Komoran u zaladskoj upaniji, osvoji hrvatski ban T. Erdedi svoj moslavinski grad. Ova krenja mira bila su razlogom, to car, razsrdjen, nije slao sjajnoga vanrednoga poslanstva, koje je imalo dvostruki danak odnieti u Carigrad. Poto veliki vezir i namjestnik budimski opominjahu radi odaslanja poslanstva, bjee car opet slab i popustljiv, pa odlui, da se ipak ovaj put to sjajnije poslanstvo u Carigrad odpravi. Na elu poslanstva bijae carski dvorski savjetnik Friderik Krelcvic, a vrlo ugledna mu pratnja sastojala je od lanova iz najotmenijih porodica careve drave. Vanredni darovi za sultana, kao i za velikoga vezira, pa i za druge dostojanstvenike sultanova dvora, bijahu vrlo skupi i osobitom pomnjom izabrani. Osobitu panju i u divljenje pobudjivahu nekoje ure iz Augsburga, gdje je onda ova industri-jalna struka osobito evala, te bijahu od sultana i velikoga vezira s velikim zadovoljstvom primljene. Ovi bi darovi bili povoljnije odnoaje izazvali medju carem i portom, kad nebi Krekvic bio naao u Sinan pai svoga najljuega neprijatelja.1

Krekvic EViderik, glava ovoga carskoga vanrednoga poslanstva carigradskoga, bijae potomak luiko-sleke plemenite porodice, koja je bila poslije domaa u ekoj, Austriji i Ugarskoj. Friderik bjee sin Ivanov (umr. g. 1588.) i dovinu se svojimi vrlinami asti carskoga dvorskoga savjetnika i stalnoga carskoga poslanika kod sultanova dvora u Carigradu. Krekvic svojem carigradskom putovanju nije ostavio nikakova putopisa, odnosno putnikoga nev-

1 politikih odnoajih medju carem i portom god. 158592. gl.

Ortelius, Chronologia oder histor. Beschreibung aller Kriegsempruugeii ; Niirnbg. 1602; p. 4054. Isthvanfi, historia do rebus hungaricis; Co-loniae Agr. 1622, pag. 568606. Katona, Historia crit. regum Hun-gariae, XXVI, 1542652. Divi Rudolph! II. Epistolae, pag. 31520. Hammer, Gesch. d. osman. Reiches, 1. Aufl. Bd. IV, 150214. Zink-cison, Gesch. d. osman. R. Ill, 58390. Klein-Fessler, Gesch. von Ungarn, IV, 1020. . Ljubi, Hrvatska poviest, pag. 229 i d. . Smieiklas, Poviest hrv. II, 7593.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIEKA. 115

nika ; 1 a njegovi diplomatski izvjetaji jo su pohranjeni po svjedoanstvu Hammerovu (1. c.) u c. kralj, tajnom arhivu bekom. Krekvic b i , po zapovjedi ljutoga svoga dumanina Sinan pae, g. 1593. ulovljen i u tamnicu baen, te kao zloinac dran, pa uz Sinan painu vojsku gonjen, umrie u Biogradu kukavnom smru dne 4. rujna 1593.2

Ako Krekvic nije ostavio svojem carigradskom putu nikakova putopisa ili dnevnika: ipak se sauvala Krekvievu poslanstvu dva spisa, naime putniki dnevnik od Vaclava Vratislava s Mitro-vica i opis poslanstvenoga puta od ljekarnika Fr. Seidela. Oba su pisca bila odliniji lanovi Krekvieva poslanstva te su svoja motrenja i doivljaje pomnjivo biljeila. putovanjih pako carskih poslanika (Hofmanna, Pezzena, Tettauera, Mollarda i Streinsa), koji su poslije Lichtensteina s dankom u Carigrad putovali, neima, kao nit drugih balkanskih putnicih onoga doba, nikakovih putopisa ili putnikih dnevnika.3

Vaclav Vratislav s Mitrovica rodio se g. 1576. od viteke porodice; budu mu je otac ivio u dvoru Adama s Graca (z Hradce),

1 Pokojni R. Lopaie priae mi, da se Krekviev putopis u ruko

pisu sauvao u arhivu e. kr. vojnoga ministarstva u Beu i da e ga u dodateih svoga sbornika (Acta confiniaria) priobitl. Buu da pokojnik nije u dodateih natampao pomenutoga putopisa, umah posumnjali istinitosti navedene viesti. Imajn priliku, iao sam u pomenuti arhiv da potraim Krekviev putopis. Nakon duga muna traenja po rego-stih i r. nadjosmo samo jedan sveanj, gdje ima spisa Krekviovih, naime sv. Ili) od g. 1592. Tu je Krekviev izvjetaj od 8. kol. 1592 (38 pisanih araka), odkuda je Lop. priobio (Acta, I, 17375) samo kratak talijanski dopis poslanikov na sultana radi navala Hasan pae i glede povratka Hrastovice i razoronja Petrinje. Moda je naslov Con-stantiuapolitanische Relation" ovoj pomutnji bio povodom! Tim smo utvrdili, to su jur stariji pisci tvrdili, da Krekvic nije ostavio putopisa ili putnikoga dnevnika svojem carigradskom putu.

2 Krones u Allg. Deutsche Biographie, XVII, 100. Kertbeny, Biblio

graphie d. ungarischen nation, u. internat. Literatur, Budapest 1880., p. 242, 257, 320, 400. Zinkeisen, Gesch., Ill, 58588.

3 Med ju rukopisi . . dvorske knjinice ima putopis pod naslovom:

Georgii Christophori Fernbergeri de Egenberg: Itincrarium ex supe-riori Austria Constantinopolim, Sinaj, Babilonom et Indias orientales, et reitus per Persiam, Palestinam, Poloniam et Litaviam in patriam 1588. (Hist. prof. n. 22fi, resp. 8135)". Napisan je njemaki. Mi smo ovaj rukopis tano pretresli i razabrali, da je putniki dnevnik, odnosno popis puta, kratak i vrlo obenit. Poto putovanje neide kopnom u Carigrad, nego morem onamo i natrag, s toga nespaa ovaj putopis u okvir naih razpravljanja.

116 . . MATKOVI,

odgojen bijae u isusovakih kolah u Jindrihovu Gracu. Jo za mladih godina osobito je ljubio putopise. Ovo itanje uzbudi u mladom Vratislavu ivu elju, da bi sve vidio i iskusio na putevih i plovitbah, to je u putopisih itao, i da bi inostrane kulturne prilike vlastitimi oima motrio. Ova mu se gorua elja skoro ispuni; naime kad ga kao 15-godinjega mladia carski poslanik Fr. Kre-kvic, putujui po nalogu carevu u Carigrad, prieporukom i zagovorom pomenuta Adama, uzme za svoga komornoga paa. ' ovom putovanju c. poslanika Krekvica i njegove drube od Bea u Carigrad i tamonjem njihovu ivotu, vodio je V. Vratislav na ekom jeziku putniki dnevnik, koji napisa g. 1599. i ostavi ga u vlastorunom rukopisu, koj se uvao u knjinici Fr. Ad. grofa Vratislava s Mitrovica. Unuk putopiev, Vac. Hynek grof Vratislav s Mitrovica, tajni savjetnik, priredio je g. 1727. rukopis za tampu, ali ga nije na sviet izdao. Fr. Pelzel, prvi profesor ekoga jezika i literature na visokih kolah prakih, jo je dva priepisa Vr. dnevnika poznavao : jedan u samostanu sv. Vaclava, a drugi u Kriaka u Pragu, te je oba ova rukopisa poredjivao s onim knjinice Vratislavove, pa je Vratislavov dnevnik prvi na sviet izdao u

i Pragu g. 1777. pod naslovom: Prihody Vaclaca Vratislava svobodneho pdna z Mitrovic, Mere on v tureckem hlavn/m miste Kontantinopoli videl, v gajeti svem zkusil, a po tfastmm do vlasti sce nacraceni sam leta 1599. sepsal, nyni pak Frantick Martin Pelzel na svetio vydal. V Prase 1777. (str. 232 .). Pripojena bjee u mjedu rezana slika bolesna Vratislava, leeega na slamnjai. Pelzelovi uvodi u ovaj putopis dosta su znatni. Zatim izidje u Leipcigu anoniman njemaki prievod ovoga putopisa pod naslovom: Des Freyherrn von Wratislaw merkwrdige Gesand-schaftsreise von Wien nach Konstantinopel. So gut als aus dem Englischen bersetzt; Leipzig 1787.". eki uenjaci tvrde, da je ovaj prievod potekao takodjer iz pera Pelzelova. Poto Pelzel bijae glasovit uenjak svojega vieka, teko je to vjerovati; jer prievod je vrlo slobodan s mnogimi umetci ili dodatci, a malo ima mjestnih imena, koja nebi bila tako izopaena, da se znamenito

1 Vratislav z Mitrovic" stara viteka, pa grofovska porodica; gl.

Rieger, Nauni Slovnik, IX, 1282. M. Pelzel, uvod u izdanje Vratisla-vova dnevnika. V Praze, 1777. J. Rozum, Starooska Biblioteka, . III., Pnhody Vratislava z Mitrovic. V Praze 1855. Uvod. Grfte u. Czikane, Oesterreichische National-Encyklopedie, VI, 101. Jireeek Jos., Rukovet djinam literatiiry eke. V Praze 1876., II, 333.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1EKA. 1 1 7

razlikuju od istih imena ekoga izdanja. Primjetbe ovoga njemakoga prievoda bile bi takodjer Pelzelove, ali nisu nita osobita. Drugo eko izdanje izije bez Pelzelovih predgovora u Pragu 1807. u Kramexyusovoj nakladi. Tree eko izdanje s kritinim uvodom i ivotopisom putopievim, priredio je V. Rozum u svojoj ,, Staroeeskoj Biblioteci" (dil treti, v Praze 1855.) pod naslovom Prihody, je na ceste do Car obradu a zvlat v mjeti svem, slami a sepsal Vac. Vratislav s Mitrovic. Ovo izdanje pretampavano je u Pragu 1874. i 1882. Rozum upotrebi oba eka izdanja kao temelj, uz pripomo rukopisa . knjinice prake i dvaju rukopisa muzeja kr. ekoga. Napokon englezki prievod H. Vratislava izidje g. 1862. u Londonu. Mijatovi u svojoj razpravi Pre trista godina", navodi iz Vratislavova putopisa u srpskom prievodu opis Biograda i spominje ona mjesta, gdje je poslanstvo na putu od Biograda po Srbiji noevalo. l Bugarski prievod iz Vratislavova putopisa, odnosei se na putovanje po Bugarskoj, ima u poznatom bugarskom Sborniku.2

Vratislav je razdielio svoje prihody" (zgode) na 4 knjige: prva govori putovanju c. poslanstva od Bea do Carigrada; u drugoj knjizi pria Vratislav boravku car. poslanstva u Carigradu; u treoj govori suanjstvu svega car. poslanstva; napokon u etvrtoj pria oslobodjenju iz suanjstva i povratku u domovinu. Prva knjiga, ili opis puta u Carigrad, glavnim je tu predmetom naih razpravijanja; ostaloj sadrini Vr. zgoda prema potrebi emo koju rei.

Vratislavove prihody" donjekle rasvjetljuje i malko popunjuje gore pomenuti Seidelov spis, kojemu je naslov: Merkwrdige Reise-Beschreibung aus Teutschland, Wien, Oesterreich, Ungarn, Trclcey biss Constantinopel an die Ottomanische Pforte (Leipzig 1733.). Ima starije izdanje od Hausdorfa (Grlitz 1711.), koje mi nebijae pristupano.3 Fr. Seidel bijae takodjer lanom Krekvieva poslanstva; dakle neposredan i obrazovan svjedok svega, to opisuje; bijae po zvanju i zanimanju ljekarnikom, i u tom svojstvu navodi se medju Krekvievom drubom u putopisu Vratislavovu (Fridrich Seidel, likarnik). Ali sadrina Seid, spisa nije u skladu s njegovim naslovom; jer pisac neopisuje puta, niti mjesta na onom

1 Glasnik srp. uen. rlrntva; knj. XXXVI, 21G18.

2 Sbornik za narodni umotvorenija, Sofija., knj. VI, 172 i .

3 Gl. !. G. Meuselii Bibliotheca historica, vol. . . I, p. 252.

118 DK. P. MATKOVI,

putu, nego pria znatnije doivljaje, vidjene i iskuene na putu, u Carigradu i u suanjstvu; govori takodjer pretrpljenih mukah i izbavljenju poslanstva. istih dakle predmetih, kojih i Vrati-slav na ire razpravlja u trih posljednjih knjigah svoga putopisa. Na Seidelov spis emo se prema potrebi takodjer osvrnuti.

Pristupaj u ocjeni Vratislavova putnikoga dnevnika, drali smo se u naih razpravljanjih poglavito prvoga ili Pelzelova i treega ili Rozumova izdanja, koje smo takodjer poredjivali s njemakim prievodom. Ovim poredjivanjem razabrasmo, da u njemakom t. zv. Pelzelovu prievodu ima, kako rekosmo, vrlo mnogo tamparskih pogrjeaka, osobito u topografijskih imenih; uz to je prevodilac kojeta dodavao i drao se vie smisla, nego riei. Eo-zumovo pako izdanje ponjeto je popularizovano i udeeno prema novijemu jeziku, a njekoja su topografijska imena novim prilagodi" ena. Ovaj Vratislavov putniki dnevnik razsvjetliti emo poznijim putnikim dnevnikom prvoga H. Crninova puta u Carigrad od g. 161618., napisanim od Adama Wennerna, a da se istaknu razlike medju jednim i drugim dnevnikom, priobiti emo oba u to kraem i vjernijem hrvatskom izvodu.

* * *

Premda se car u miru itvadorokom (g. 1606.) oslobodio od plaanja turskoga danka, i tim bi prestala ona sjajna i skupa poslanstva s dankom i darovi godimice putovati sultanovu dvoru u Carigrad: nu dravni poslovi i susjedstvo tursko iziskivahu, da se ipak kadto odai-ljalo vanredno poslanstvo porti u Carigrad. Sultan naime Ahmet I. odasla g. 1615. poslanika Ahmeta Kiaju i povjerenika Kapara Gra-tiana, Hrvata i kranina, da izrue caru darove i da izhode obnovu odnosno potvrdu produena 20-godinjega mira, pa da razprave nekoje prieporne take (l. 15. i 16.) jo neizvrena mira. Poto bjehu ovi politiki poslovi razpravljeni i beki mir utanaen: odlui car Matija IL, da se glede potvrde mira,1 uzvratice odaalje porti sjajno vanredno poslanstvo s darovi i naputkom u Carigrad. Ovo carsko poslanstvo vodio je zemljak Vratislavov, naime Herman Crnin iz Chudenic i t. d. (15731651.), carski savjetnik, staro-mjestski kapetan praki i komornik nadvojvode Ferdinanda.2 pu-

1 Gl. potanje u Hammera, Gesch., IV, 483, 84. Zinkeisen, Gesch.,

III., 708711. 2 Crnin Herman iz Chudenic, osoba odlina duha i neobine radi

nosti, privriedi svojoj kui veliku slavu. TJ mladosti proputova Pale-

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 1 1 9

tovanju ovoga Crninova poslanstva u Carigrad, sauvao se putopis, napisa ga tajnik poslanikov, a naslov mu je ovaj : Wennern Adam von Craillssheim: Ein ganz new Reysebuch von Frag miss bis gen Constantinopel, das ist Besehreibung der Legation und Reise, welche d. rm. kays. knigl. May. Mathia II . an den trk. K. Achmet I. anno 1616. angefangen u. 1618. glcklich verriebt. Nrnberg 1622.". Ovo Crninovo poslanstvo bilo bi poslije itvo-dorokoga mira, prvo carsko sjajno poslanstvo, odaslano u diplomatskih poslovih sultanovu dvoru u Carigrad. Putopisac Wennnern spominje i sebe u popisu poslanikove drube, da je naime rodom iz Franake, da je poslanikov tajnik i putopisac (Secretarius u. Actor, p. 129), a u posveti navodi, da ga je prizivni savjetnik I. Eysen preporuio poslaniku za pratioca; inae ga ivotopisci, ni stariji ni noviji, nespominju. Wennern je razdielio svoje djelo na 4 odjela: u prvom opisuje put u Carigrad; u drugom boravak u Carigradu; u treem put natrag; a u etvrtom odjelu daje obeniti priegled. H. Crnin putovae u dravnih poslovih drugi put u Carigrad god. 1644., i ostavi tom putu vlastoruni eki napisani putniki dnevnik, do-njekle prioben od Jos. Jireka u Mikloievoj Slavische Bibliothek" ; ' al poto je Crnin u Niu obolio, imao se putem s tekom boleu boriti, pa je ispunio ostali dio svoga putopisna dnevnika veinom viestmi stanju svoje bolesti. Prema potrebi osvrnuti emo se i na ovaj Crninov putniki dnevnik.

stinu, Siriju, Egipat, paniju i europski zapad. Car ga odasla dva puta u poslovih dravnih porti u Carigrad. Potanje gl. u Grfte u. Czi-kane, Oesterr. National-Eucyklopedie ; Wien 1835. 1, (146650. Rieger, Nauni Slovnik, II, 510, 511. Otto, Nauni Slovnik, VI, 625. Jireek Jos., Rukovet dejinam literatury eke, I, 13438. Dalje Mcu-selii, Bibliotheca historica, vol. IL, P. 1, p. 252. Dobar izvod putopisa od M. Fiedlera u Jcka, Taschenbuch d. wichtigsten Reisen durch Trkei, IL Th. 1. ., pag. 3885. Napokon gl. bug. Sbornik, knj. IV., Sofija, 1891.

1 Fr. Miklosich u. J. Fiedler, Slavische Bibliothek, IL, 23770.

Ima Crninova putnikoga dnevnika i njemako izdanje, gdje su piiobeni uz ivotopis i drugi spisi, odnosei se na ovo Crninovo poslanstvo, a naslov mu j e : Die zweite Gesandschaftsreise d. Grafen Herrn. Czornin v. Ohudonec nach Constantinopel im J. 1644. Neuhaus 1879. tomu Jireek Jos., Memoiren des Grafen IL Ornin aus d. J. 164445 u Oesterreichische Revue. Jgg. 1863., Bd. V., p. 1942.

120 DE. P. MATKOVI,

(i. knjiga. Polazak car. poslanstva is Bea u Carigrad.) Moji rodjaci namjeravajui me uputiti u poznavanje svieta, a osobito pribaviti mi poznavanje iztonib zemalja, dadoe me, pria Vrati-slav, g. 1591. za komornoga paa g. Frideriku Krekvicu, koj se pripravljao, da zaputi po nalogu rimskoga cara Rudolfa II. , kao vanredni poslanik s godinjim dankom i darovi, sultanu Muratu I I I . u Carigrad. Darovi, koje je car bio odredio za sultana, pae i druge dostojanstvenike turske, sastojae od dragocjenosti i ura, to dok je iz Augsburga prispjelo, odgodio se put na njekoliko mjeseci. Medjutim imao je poslanik dosta posla, da spremi laje, na kojih bi imali putovati bar do Komorana, i da pribavi druge putne potrebe. Poto je bilo sve spremno i u Be dovezeno, oprosti se cielo poslanstvo s Nj. carskim velianstvom i s nadvojvodom Ernestom. Dne 2. listopada pomenute 1591. godine, oprostivi se s milimi prijatelji, ukrcali se u pripravljene ladje i krenuli Dunavom do Wis-samunda, austrijske varoi, 4 milje od Bea. Tu su ostali 2 dana, jer oekivae jo nekoje isprave i darove za Carigrad. Poto su i ovo primili, krenue dalje prama Komoranu (Komarna), kamo su 4. prispjeli. Tu su do 7. poivali i grad razgledavali, dok jim se dojavilo, da Turci ekaju na obinom mjestu u liepih ravninah, da poslanstvo preuzmu. Istoga dana krenue dalje, a pratilo jih oko 300 pjeaka, koji bijahu samo sabljom oruani, uz to oko 50 ugarskih husara, na Dunavu 15 ajka, a na svakoj po 3 (!) topa, pa 25 ugarskih vojnika s pukami i barjaci. Tako su nekoliko ura Dunavom plovili, dok su s turskimi ajkami, kojih je bilo 10, susreli. Turske ajke bile su jednake i sline naim, jedino to su imale samo jedan top na gubici, doim su nae imale po dva. Na suhu vidjeli su oko 100 turskih krasno odjevenih konjanika, koji su poslanstvu na susret ili". Poto je sve ovo putopisac prvi put u ivotu vidio, opaa: da mu se sve ovo inilo udnovato, jer toga jo nije vidio; kako krasne imaju Turci konje, pa njihova kopja, zastave, uzde i sedla, zlatom, srebrom i dragim kamenjem ureena; pa odiela vrlo nakiena, modra i crvena; konji i konjanici blistajui se, padahu u oi.1 Poslije objeda, oprostiv se poslanstvo sa svojom pratnjom, predje u tursku zatitu; Turci svezae svoje ladje za nae i vukoe jih po Dunavu Ostrogonu (Ostre-hovo). Tu jim dade sandak 3 janiara za strau. Budu da je

1 Isto tako opisuje Busbek Turke, koji ga kod Ostrogona primili. G.

Busbequ opera. Lug. Batavoruni 1683, p. 20.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VUKA. 1 2 1

Vr. ovom prilikom prvi put vidio janiare, razpravlja njih na ire po svojih sobstvenih motrenjih, jer je poslije u Carigradu, veli, sve to esto gledao. Prikazuje jih kao tjelesnu sultanovu strau, koja broji 12.000 ljudi, i kao najbolju vojsku tursku, na koju se i sam sultan uzdaje. Opisuje janiarsku nonju i oruje. Poto su janiari djeca kranskih seljaka, ivuih pod vlau turskom, govori na tanje, kako se pobiru i prebiru, pria njihovu uzgoju, vjebah i uporabi; ali su mu zakleti neprijatelji krana. Ove puto-pieve biljeke janiarih, kao i krvnom porezu kranskom, same su poznate stvari, od starijih putopisaca i drugih tadanjih opisa na tanko prikazane.1 Nadalje opisuje sveani pohod i audienciju u sandaka: opet za putopisca riedki nevijeni prizori, koji su od predhodnika mu jur dovoljno opisani.2 Poto je au-diencija obavljena i car. darovi sandaku predani (300 tal., dvojaki srebrno-pozlaeni pehar i srebrno-pozlaena kanta), bi poslanstvu dozvoljeno, da razgleda gradi, koj bijae nadbiskupskom stolicom. Kad su stupili u crkvu, gdje Turci obavljaju svoje molitve, vidjeli su liepu s nutra mramorom obloenu kapelicu, s krasnom slikom blagoviesti, sastavljenom od mramora razne boje. Odavle ili su visokimi stubami u drugu kapelu, gdje ima slika raznih svetaca. Pored ove kapele bila je dosta velika dvorana, u kojoj bijahu vidjeti slike ugarskih kraljeva; za dvoranom je Hepa galerija, a svuda naokolo mramorni stupovi; odavle se otvara liep dalek vidik sve do Dunava. Pod ovom galerijom ima znamenit u kamen izklesan dubok bunar, kamo se voda velikim trokom od ozdo, od Dunava, gore vodi.3 - - Poslije objeda krenue s 10 ladja Dunavom dalje, mimo gradia po imenu Wyssehradslcy ili Vicegrad, koji pustie na visokom brdu s desna, doim na drugoj ili lievoj strani Dunava bjee veliko selo Maro; u podmrak prispjeli su u Vac ( Waco-ic), gdje takodjer bijae njegda biskupija. Dne 9. krenue dalje i poslije 3 ure ugledae Budim (Budin). Kad mu na po milje priplovie, odasla jim paa na susret 19 s raznobojnimi barjaci nakienih ajka (nasadit). koje kad jim se pribliile, pozdravljae jih pucnjavom iz topova, na to jim nai jednako odgovarae. Bijae to krasan prizor, irom Dunava, vidjeti zajedno

1 Gl. janiarih u Busbeku, op, c , p. 25, pa Pigafetta u Starinah,

XXII, 1-1-1--.IT. Had, C, 101 03. (/XVI, 21. 9 Gl. Rad, knj. CXV1, 75 81.

3 Gl. Gcrlaliov opis Ostrogona Radu knj. CXV1, 11, 18.

. j . A. . 8a

122 DR P. MATKOVI,

svih 29 poprieke razredjenih ajka. Kad su Budimu prispjeli, opet se s ladja pucalo. Poto jih paa tako asno primio, obilno jih obskrbi hranom i pilom, i uz to dade jim strau janiarsku.

Dne 10. bijae u pae svean pohod i audiencija, to putopisac dosta ivo i iroko opisuje, te se prilino podudara sa slinimi opisi u svojih predhodnika.' Darovi pai izrueni sastojae od 3000 tvrdih talira, 2 velike srebrne kante sline polumjesecu, srebrno-pozlaene medenice i umivala i vrlo liepe bijue ure. Poslanik je dosta dugo s paom razpravljao i potui mu se na turske vojnike, koji carskim podanikom odagnae stoku i nanieli jim tim veliku tetu; poslanik ga umoli, da zabrani takova robljenja. Audiencija trajal