pasivna kuca

Ideji o konceptu pasivne gradnje prvi su se dosjetili profesori Bo Adamson sa švedskog

sveučilišta Lund i Wolfgang Feist s njemačkog Instituta za stanogradnju i okoliš. Ideja im je

pala na pamet tijekom jednog razgovora kojega su vodili u svibnju 1988. godine.

Dvoje profesora svoj su koncept razvili kroz niz istraživačkih projekata koje im je, vrlo mudro

gledajući u budućnost, sufinancirala njemačka savezna država Hesse.

Ubrzo su profesori svoju prvu pasivnu kuću (s četiri pasivna stana) izgradili u njemačkom

gradu Darmstadtu 1990. godine. Četiri kupca u kuću su uselili sljedeće godine i tako postali

prvim stanarima pasivnih kuća u svijetu. Ubrzo su pasivne kuće počele „nicati“ u Stuttgartu,

Naumburgu, Hesseu, Wiesbadenu, Koelnu... Otad je izgraĎeno na tisuće pasivnih objekata.

Danas ih je u svijetu oko tridesetak tisuća, najviše u Njemačkoj i Austriji, ali procjene su da

će ih u Europi do 2012. godine biti čak sedamdeset tisuća.

U rujnu 1996. godine osnovan je Institut za pasivnu kuću sa sjedištem u gradu Darmstadtu.

Njegova je funkcija da promovira i kontrolira pasivni standard u gradnji.

Prva pasivna kuća u sjevernoj Americi izgraĎena je 2003. u saveznoj državi Illinois, u gradu

Urbana, no ona nije certificirana pa se kao prva „prava“ pasivna kuća u SAD-u uzima ona

sagraĎena (i certificirana) 2006. godine u blizini grada Bemidji, u saveznoj državi Minnesoti.

Prva pasivna kuća u sjevernoj Americi izgraĎena je 2003. u saveznoj državi Illinois, u gradu

Urbana, no ona nije certificirana pa se kao prva „prava“ pasivna kuća u SAD-u uzima ona

sagraĎena (i certificirana) 2006. godine u blizini grada Bemidji, u saveznoj državi Minnesoti.

1

2. Definicija ''Pasivne kuće''

Pasivna kuća je maksimalno izolirani objekt koji potrebnu toplinsku energiju za grijanje

dobiva iz toplinskih dobitaka nastalih u samom objektu (toplina tijela, toplina iz kućanskih

aparata, toplina koja nastaje kuhanjem…) i vanjskih prirodnih toplinskih dobitaka (sunčeva

energija, geotermalna energija, energija vjetra i vode…).

Naziv „Pasivna kuća“ došao je iz činjenice da se u takvim objektima glavnina toplinske

energije dobiva na pasivan način bez sagorijevanja fosilnih goriva (nafta, plin, ugljen) čime se

radikalno smanjuju troškovi grijanja i izuzetno pozitivno utječe na zaštitu okoliša i općenito

održivi razvoj.

Konkretno, smanjuje se potrošnja fosilnih goriva, smanjuje se emisija stakleničkih i drugih

štetnih plinova, smanjuje se onečišćenje okoliša, smanjuje se ovisnost o nafti i plinu koje

moramo sačuvati za industriju...

Pasivna kuća sjedinjuje vrhunsku arhitekturu i visoku tehnologiju s ciljem postizanja

energetske učinkovitosti i udobnosti. Treba naglasiti da je gradnja pasivnih objekata skuplja

samo 10 do 20 % od klasičnih, te da je to dugoročno gledano jedna najmudrijih i najsigurnijih

investicija…

2

2.1 Primjena pasivnih kuća

Pasivna kuća može biti obiteljska kuća, višestambena zgrada, poslovni objekt, industrijska

hala, škola, dječji vrtić, sportska dvorana, itd. Ona svojom vrhunskom termoizolacijom,

inteligentnom ventilacijom i ostalim sofisticiranim strojarskim sustavima postiže velike

uštede energije, iskorištava obnovljive izvore energije, te osigurava zdravu i ugodnu

mikroklimu unutarnjih prostorija.

Dodatne uštede postižu se mudrom arhitekturom i povoljnom orijentacijom objekta prema

suncu, niskotemperaturnim plošnim sistemima grijanja i hlaĎenja itd… Uštede su toliko

značajne da, u usporedbi s klasično graĎenim objektima, pasivna kuća troši 10-ak puta manje

energije! Takvoj pažljivo planiranoj, pomno projektiranoj i mudro dizajniranoj graĎevini

potrebno je vrlo malo energije da u njoj stanarima zimi bude ugodno toplo, a ljeti ugodno

svježe.

Pasivna kuća rješava sve potrebe za energijom bez potrebe za klasičnim gorivima kao što su

nafta, plin, ugljen ili drvo - s time da se u tom smislu može otići i korak dalje ugradnjom

fotonaponskih kolektora za proizvodnju struje koji omogućuju proizvodnju električne energije

i potpunu energetsku neovisnost.

Takva se investicija u trenutačnim hrvatskim uvjetima sama isplati već za 7 do 10 godina, s

time da se taj period (povrata investicije) sve više smanjuje pojeftinjenjem opreme te raznim

poticajima i subvencijama.

3

3. Karakteristike ''Pasivne kuće''

U ovom dijelu seminarskoga rada, nabrojati ćemo nekoliko karakteristika pasivnih kuća.

3.1 Ekonomija i uštede

Mudri će investitor u zamjenu za samo 10 do 20 posto veće ulaganje u izgradnju dobiti

stambeni, poslovni, proizvodni ili javni objekt koji će tijekom narednih desetljeća štedjeti i do

90 posto energije za grijanje, hlaĎenje, kućanske aparate…

Mudro osmišljenom arhitekturom, visokim standardima graĎenja, naprednim strojarskim i

elektro sustavima te korištenjem obnovljivih izvora energije, pasivna kuća može sama

proizvoditi dostatnu količinu energije.

Takva se investicija u trenutačnim hrvatskim uvjetima sama isplati za 10 do 15 godina, s time

da se taj period (povrata investicije) sve više smanjuje pojeftinjenjem opreme te raznim

poticajima i subvencijama. Desetljeća iskustva pokazala su da energenti stalno poskupljuju, a

nerijetko se dogaĎalo da su cijene rasle i iznad predviĎenih „crnih scenarija“. Na kraju,

sustavi kućne tehnike u pasivnih graĎevina skoro da nemaju dijelova koji bi se istrošili.

Osjetljivih i potrošnih ureĎaja za grijanje kod pasivnih kuća uglavnom nema jer se radi o

niskotemperaturnom grijanju, stoga i u tome slučaju režemo troškove i štedimo.

4

3.2 Zdravlje

Osim enormnih ušteda, posebnost pasivne kuće leži i u činjenici da ona osigurava optimalne

uvjete zdravog stanovanja.

Klimatizacija pasivne kuće koristi filtre kojima se zrak čisti od prašine, kukaca, peludi i

ostalih nepoželjnih elemenata. Zbog automatiziranog sustava mikroklime koji konstantno

radi, usisava zrak izvana, po potrebi ga grije ili hladi te njime ventilira unutarnje prostorije - u

pasivnoj kući udobno će se osjećati i osobe s ozbiljnim problemima kada su u pitanju peludne

alergije. S obzirom na visoku učinkovitost ventilacijskog sustava, stanar pasivnog objekta

(ukoliko to ne želi) uopće ne mora otvarati prozore da bi prozračio stan.

S druge strane, postoji još jedan sustav pasivne kuće koji mnogo utječe na zdrav boravak

stanara. Riječ je o sustavu plošnog grijanja/hlaĎenja podnih, stropnih i zidnih površina,

kojime se efekt „podizanja prašine“ smanjuje na minimum, što drastično smanjuje tegobe

svima koji su alergični na prašinu. Plošni sustav grijanja u pasivnoj kući takoĎer je i veliki

prijatelj djece koja svoje vrijeme često provode na podu, igrajući se.

5

3.3 Energija

U pasivnoj kući potrošena energija može se vrlo jednostavno i učinkovito „vratiti“ iz

obnovljivih izvora energije.

Pasivna kuća može koristiti energiju sunca, podzemne vode, zemlje, čak i akumuliranu

toplinu koju u unutarnjim prostorijama proizvedu stanari ili kućanski aparati. Korištenjem

obnovljivih izvora pasivna kuća štedi energiju, i to ne samo na razini krajnjeg korisnika. Te

iste uštede odražavaju se na cijelu državu, odnosno utječu na smanjenje njezinih investicija u

sustav opskrbe energijom. To je iznimno važan podatak jer je danas velik broj država ovisan o

uvozu energije.

Geografski položaj Hrvatskoj je podario mnogo sunčanih dana u godini, stoga pasivne kuće

imaju velike mogućnosti iskorištavanja svih dobitaka koje pruža sunce - solarnim kolektorima

zagrijava se voda, fotonaponskim ćelijama proizvodi struja a toplinskim zračenjem kroz

staklene površine zagrijava se unutrašnjost objekta, što je u dobro izoliranim objektima jako

veliki besplatni tj. „pasivni“ dobitak toplinske energije.

Slika 1 Pasivna kuća i obnovljivi izvori energije

6

3.4 Ekološki ciljevi

Posljednjih nekoliko godina se intenzivno radi na smanjenju iskorištavanja klasičnih izvora

energije i emisija stakleničkih plinova. U današnje vrijeme na grijanje i hlaĎenje graĎevinskih

objekata otpada oko 40 posto ukupne svjetske potrošnje energije, dok istovremeno pasivna

kuća smanjuje potrošnju energije i do deset puta.

Broj pasivnih objekata u svijetu iz dana u dan se povećava, prvenstveno zahvaljujući

Europskoj uniji koja želi do 2020. godine svu svoju novogradnju u potpunosti prebaciti na

pasivni standard.

Svi koraci koje Europa u tome smjeru poduzima potaknuti su europskom inicijativom koja se

popularno naziva 3x20. Europska unija je još 2007. godine usvojila zakonske akte s ciljem

smanjenja utjecaja na klimatske promjene, kojima bi se do 2020. godine trebalo postići:

20% manje emisije stakleničkih plinova u usporedbi.

20% udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji.

20% manja potrošnja energije.

S obzirom na enormne uštede i usmjerenosti pasivne kuće na čiste i obnovljive izvore

energije, te ako u obzir uzmemo činjenicu da takav štedljivi sustav drastično smanjuje emisiju

stakleničkih plinova – potpuno je logična odluka EU o obaveznom uvoĎenju pasivnog

standarda u gradnju.

7

4. Projektiranje i gradnja pasivnih kuća

Orijentacija građevine, termoizolacija, vanjska stolarija, energetski izračuni, proračun

ventilacijskog sustava, određivanje optimalnog sustava grijanja i hlađenja, izračun i

specifikacija strojarskih i elektro sustava, kako de se grijati topla potrošna voda… Sve su to

elementi koje projektiranje prema pasivnom standardu pomno i sveobuhvatno uzima u

obzir. Nema tog gubitka topline koji bi se prilikom projektiranja pasivne kude izostavio kao

„nebitan“. Debljina toplinske izolacije, svi prozori, njihov položaj na građevini, sjenila iznad

prozora, svaki mogudi „toplinski most“… sve se uzima u kalkulaciju i ništa se ne prepušta

slučaju.

4.1 Energetski proračun

Osim osiguravanja zdrave i udobne mikroklime, glavni zadatak pasivne građevine jest da troši

iznimno malo energije za grijanje, hlađenje i pripremu tople potrošne vode

Objekt izgrađen prema strogom pasivnom standardu troši samo do 15 kWh/m2 energije za

grijanje i hlađenje. Klasično sagrađene kude troše prosječno 150 kWh/m2, a kod starijih i loše

građenih objekata ta se brojka penje i do 200-250 kWh/m2! Zanimljivo je da za strogi pasivni

standard u gradnji postojedi građevinski propisi i standardi jednostavno nisu dovoljno

precizni. Stručnjaci su ga definirali na prvoj izgrađenoj pasivnoj kudi (Darmstadt Kranichstein,

Njemačka), na kojoj su mjerili stanja i veličine preko 2000 raznovrsnih pokazatelja. Nakon

godina i godina rada, znanstvenici, strojari, arhitekti i dr. od tog su opsežnog mjerenja

izdvojili ona koja su se pokazala najvažnijima i najučinkovitijima.

8

Slika 2 Potrošnja energije u kućanstvima

9

4.2 Toplinska izolacija

Konvencionalno sagrađeni stanovi i kude u velikoj vedini slučajeva obloženi su nedovoljno

kvalitetnom termoizolacijom.

Prema trenutačnim standardima u građevinarstvu koeficijent prolaza topline (u) vanjskih

zidova objekta mora biti umax<0,45w/m2K. Za pasivne kude ta je vrijednost snižena na

umax<0,15w/m2K, što u praksi znači povedanje debljine izolacije s 8 do 10 cm na 25 do 30

cm. Tako vrhunski termoizoliran objekt čuva postojedu stabilnu unutarnju temperaturu, te

zimi sprečava gubitke topline, a ljeti pregrijavanje.

Slika 3 Zidna izolacija

10

4.3 Ukidanje toplinskih mostova

Pasivni standard u gradnji obavezno predviđa potpuno i sveobuhvatno „odijevanje“

građevine u termoizolaciju.

Projektiranje prema pasivnom standardu u gradnji predviđa potpuno oblaganje kude

debelim slojem toplinske izolacije tako da ne postoji nijedan dio konstrukcije koji bi patio od

tzv. toplinskih mostova.

Postojedi, klasično izgrađeni objekti, na pojedinim dijelovima konstrukcije uopde nemaju

toplinsku izolaciju. Na tim mjestima stvaraju se toplinski mostovi. Najčešde se nalaze na

spoju balkonske ploče s vertikalnim nosivim zidom, ili pak na spoju grijanog dijela kude s

negrijanim podrumom ili garažom. Ta je mjesta jednostavno detektirati jer se na njima

pojavljuju vlaga i „hladne zone“ u inače grijanoj prostoriji, te rošenje i plijesan.

11

4.4 Stolarija u pasivnim kućama

Trostruka stakla punjena inertnim plinom i okviri poboljšani dodatnom izolacijom postižu

vrijednosti koje su 2,5 do 3 puta bolje od onih koje su propisane postojedim građevinskim

standardima.

Prozori pasivne kude tako su dobro brtvljeni da je nekontrolirani prolaz zraka između dva

profila sveden na minimum. Istovremeno, takvi prozori propuštaju sunčeve zrake kojima se

zimi zagrijava unutrašnjost objekta, što je u dobro izoliranim građevinama iznimno značajan i

besplatan (tj. „pasivan“) dobitak toplinske energije. Korištenjem automatizirane ventilacije

sa sustavom rekuperacije, te drastičnim smanjenjem toplinskih gubitaka kroz stolariju,

pasivna kuda istodobno anulira i problem propuha koji se u konvencionalno građenim

kudama javlja kada se zbog provjetravanja otvaraju prozori ili vrata. Dapače, zbog stolarije

loše kvalitete, u brojnim konvencionalnim kudama i stanovima neugodno strujanje hladnog

zraka osjeda se čak i kada su vrata i prozori zatvoreni. Temperaturna razlika unutar jedne

prostorije u pasivnoj kudi (tj. razlika između temperature izmjerene u sredini prostorije i

neposredno uz staklo prozora) ne smije varirati više od 4 do 5 oC. Minimiziranje

temperaturnih razlika uvelike povedava udobnost i kvalitetu stanovanja, te povedava

dugotrajnost i kvalitetu objekta.

Slika 4 Izolacija prozora

12

4.5 Ventilacija

Sofisticirani i automatizirani sustav ventilacije pasivne kude redovito izmjenjuje zrak

unutarnjih prostora, te u njima održava stalno zdravu i ugodnu mikroklimu.

Stanare pasivne kude mogu prostor provjetravati i otvaranjem prozora, ali izmjenu zraka ipak

je bolje prepustiti sustavu ventilacije, jer zrak koji dovodi izvana po potrebi grije ili hladi,

filtrira ga od prašine i peludi, te mu kontrolira vlažnost i brzinu protoka. Osim što takav

kvalitetan zrak sadrži manje alergena, bakterija i vlage nego zrak koji dobivamo „kroz

prozor“, iznimno je važno naglasiti da on ni u kojem slučaju ne narušava postojedu

temperaturu u prostoru.

Najvedi nedostatak provjetravanja otvaranjem prozora jesu nagli skokovi u temperaturi

unutrašnjih prostorija. Zimi de provjetravanjem iz prostorija „pobjedi“ goleme količine

topline, a udi hladan zrak. Ljeti je obratno. Jutarnja svježina do podneva de nestati jer de kroz

otvorene prozore u unutrašnje prostore udi vrud zrak. U pomno planiranoj i mudro

projektiranoj pasivnoj građevini svjež i pročišden zrak se prije ventiliranja zagrijava ili hladi

sustavom rekuperatora topline, dizalice topline i zemnih izmjenjivača topline. Zato je u

pasivnoj kudi temperatura unutarnjih prostora uvijek ravnomjerna.

13

Slika 5 Shema rada kontrolirane ventilacije s rekuperacijom topline otpadnog zraka i rekuperator

14

5. Obilježja pasivnih kuća

Pasivna kuda može koristiti energiju sunca i vjetra, podzemne vode i zemlje, čak i

akumuliranu toplinu koju u unutarnjim prostorijama proizvedu stanari ili kudanski aparati.

Održivost i energetska neovisnost pasivne kude počivaju na iskorištavanju obnovljivih izvora

energije i njenom racionalnom trošenju.

Strojarski i elektro sustavi pasivne kude koriste ih za proizvodnju električne struje, za grijanje,

hlađenje, ventiliranje te zagrijavanje potrošne vode, i to bez potrebe za klasičnim gorivima

kao što su nafta, plin, ugljen ili drvo.

5.1 Solarna i geotermalna energija

Riječ je o sustavima kao što su: rekuperatori topline, razne dizalice topline (neki ih zovu i

„toplinskim pumpama“), solarni kolektori, fotonaponske delije, sustav „pametna kuda“ itd…

Zahvaljujudi tim sofisticiranim sustavima, pasivna kuda može sama sebi proizvoditi dostatnu

količinu energije. Takva se investicija u trenutačnim hrvatskim uvjetima sama isplati za 10 do

15 godina, s time da se taj period (povrata investicije) sve više smanjuje pojeftinjenjem

opreme, poskupljenjem energenata, te raznim poticajima i subvencijama.

15

Slika 6 Solarni paneli

Slika 7 Geotermalna energija za domove

16

5.2 Zrakonepropusnost

Spojevi građevnih elemenata ili različitih materijala (npr. spoj prozora sa zidom) u pasivnoj

kudi moraju biti izvedeni „sljubljeno“, odnosno bez mogudnosti otjecanja zraka.

Takvom se gradnjom želi postidi smanjenje nekontroliranih gubitaka topline na minimum.

Zrakonepropusnost objekta kontrolira se tzv. Blowerdoor-testom. Tijekom testa, pod

pritiskom od 50 Pa tijekom jednog sata, iz pasivne kude „iscuri“ jedva 0,6 ukupnog volumena

unutarnjeg zraka.

5.3 Kompaktnost

Što su vanjske površine građevine manje, to su manji gubici topline.

Iako postoje rješenja za nepovoljne situacije (primjerice, kod adaptiranja postojedih

građevina na pasivni standard u gradnji), prilikom projektiranja pasivne kude najbolje bi bilo

izbjegavati „razvedene“ tlocrtne oblike, jer što je jednostavniji (kompaktniji) oblik građevine,

to su manje vanjske plohe kroz koje se gubi toplina. Za pasivne građevine bilo bi poželjno da

su kompaktnog pravokutnog tlocrtnog oblika, s jednom duljom stranom okrenutom na jug,

kako bi se maksimalizirali dobici sunčeve energije. Naime, dulja strana okrenuta duž osi

istok-zapad time je izloženija suncu koje dolazi s juga (ili sjevera, ukoliko gradimo na južnoj

Zemljinoj hemisferi).

17

5.4 Orijentacija građevine

Iako postoje rješenja za nepovoljne situacije (primjerice, kod adaptiranja postojedih

građevina na pasivni standard u gradnji), pasivne kude se u pravilu orijentiraju prema jugu.

Također, preporučljivo je obratiti pažnju na povišen teren, visoke građevine, gusto zimzeleno

drvede i slične barijere koje bi mogle biti prepreka prolasku sunčevih zraka. Značajan dio

energije za grijanje pasivna kuda dobiva insolacijom, tako da je jako bitno da su prostorije u

kojima dnevno najviše boravimo najizloženije suncu. Iznimno je korisno da je jedna strana

krova okrenuta prema jugu zbog solarnih kolektora. Također, na južno pročelje postavljaju se

veliki prozori kako bi se maksimizirali dobici sunčeva zračenja. Iznad južnih prozora postavlja

se pomno projektirano sjenilo koje štiti od visokog ljetnog sunca, a dopušta ulaz sunčevih

zraka zimi, kada je sunce na horizontu niže. Prozori prema sjeveru u načelu su manjeg

opsega.

Slika 8 Orijentacija građevine

18

5.5 Vegetacija

Kako bi unutarnje prostorije zimi što lakše zagrijala a ljeti rashladila, pasivna kuda koristi čak i

okolnu vegetaciju.

Ljetni prirodni hlad nastaje kao posljedica sprečavanja prolaza sunčevih zraka kroz guste

krošnje posađenog drveda. Ujesen i zimi, kada opadanjem lišda krošnje ogole, sunčeve zrake

prodiru u unutarnje prostore i zagrijavaju ih.

5.6 Opremanje energetski učinkovitim kućanskim aparatima

U bilo kojoj kudi, pa tako i u pasivnoj, na potrošnju energije utjecat de i rastrošnost ili

štedljivost kudanskih aparata.

Glačala, hladnjaci, perilice za suđe i rublje, kuhala, televizori… Ukoliko ovi aparati na sebi ne

nose vidljiv dokument kojime se jamči da svojom potrošnjom ulaze u energetski štedljive

razrede (primjerice A ili A+), najbolje bi ih bilo izbjegavati, pa makar bili pristupačni cijenom.

Veda potrošnja energije i viši mjesečni račun za struju ubrzo de pokazati koliko je kupnja

rastrošnog aparata zapravo bila kratkovidna odluka.

19

6. Adaptacija postojećih objekata po pasivnom standardu

Proces adaptacije prema pasivnom standardu u gradnji sličan je postupku planiranja izgradnje

novog pasivnog objekta. To znači da na graĎevini koja je objekt adaptacije treba „pojačati“

toplinsku izolaciju, učinkovito eliminirati toplinske mostove i vlagu, stolariju zamijeniti

prvoklasnim vratima i troslojnim staklima, te ugraditi strojarske i elektro sustave koji će

učinkovito iskorištavati obnovljive izvore energije i osigurati udobnost stanara stvaranjem

zdrave mikroklime unutarnjih prostorija.

Slika 9 Primjer adaptacije višestambene zgrade na pasivni standard

Osim udobnosti i komfora, ugodne i zdrave mikroklime, stanari u obnovljenom objektu

moraju osjetiti i značajno smanjenje potrošnje energije. Stare i slabo izolirane graĎevine troše

više od 200 kWh/m2 godišnje na grijanje i hlaĎenje. Pri adaptaciji objekata na pasivni

standard, potrošnja energije može se smanjiti i do 10 puta, što rezultira većom neovisnošću

stanara o dobavljačima energije i oscilacijama cijena energenata. Treba naglasiti da to nije

smanjenje troška energije od 10 ili 20 posto što je takoĎer značajno, nego je to smanjenje

troškova grijanja i hlaĎenja za 90 posto. Korištenjem obnovljivih izvora energije smanjuju se

ukupni troškovi održavanja zgrade, kojoj će značajno porasti i vrijednost na tržištu. Najčešći

obnovljivi izvor energije koji se trenutačno iskorištava u Hrvatskoj je sunce (solarnim

kolektorima i fotonaponskim ćelijama). Nešto rjeĎe iskorištava se stalna temperatura zemlje i

20

podzemnih voda (zemnim kolektorima i sustavima dizalica topline). S obzirom da će se u

Hrvatskoj uskoro uvesti stroži propisi u graĎevinarstvu (prema kojima će dopuštena potrošnja

energije biti smanjena za približno 30 posto), adaptirati graĎevinu na pasivni standard vrlo je

mudra odluka.

Prvi koraci u adaptaciji su: identificiranje potreba stanara, procjena stanja objekta i mogućih

poboljšanja, te ekonomska isplativost. TakoĎer, uz projektante i graĎevinare, pri planiranju

veliku ulogu imaju i investitori. Naime, prilagoĎavanje novim standardima ponekad zahtjeva

premještanje odreĎenih prostora, ili zamjenu funkcija prostorija unutar objekta. Treba

napomenuti i da je zbog različitih polaznih okolnosti (klimatskih uvjeta, orijentacije,

mogućnosti izvoĎenja…), ponekad teže postići da obnovljen objekt bude u potpunosti

adaptiran prema pasivnom standardu, no takvu se graĎevinu sigurno može pretvoriti u vrlo

dobru niskoenergetsku graĎevinu.

Pasivni i niskoenergetski standard u gradnji imaju zajednički cilj, s time da je pasivni ipak

stroži (potrošnja energije do 15 kWh/m2), dok se za niskoenergetsku kuću očekuje potrošnja

do 40 kWh/m2. Iako niskoenergetski standard u gradnji nije toliko rigorozno štedljiv kao

pasivni, on je opet daleko ispred konvencionalno izgraĎenih objekata, koji u Hrvatskoj

uglavnom troše izmeĎu 100 i 200 kWh/m2 godišnje.

Jedanput kad se krene u projekt adaptacije prema pasivnom standardu, arhitekti, graĎevinari i

strojari trebaju obratiti pažnju na cijeli niz karakteristika postojeće graĎevine, pogotovo na

one koje mogu biti otežavajuće pri adaptaciji. Primjerice, objekt može biti nepovoljno

orijentiran, a može imati i nepovoljan tlocrtni oblik. Obnovu tlocrta definira prije svega

toplinsko zoniranje prostora: grupiraju se grijane (posebno negrijane površine), te se odreĎuju

tamponske zone.

TakoĎer, jedna od otežavajućih okolnosti adaptacije prema pasivnom standardu je

nemogućnost umetanja toplinske izolacije ispod već izgraĎenog objekta. S obzirom da pasivni

standard u gradnji predviĎa sveobuhvatno oblaganje graĎevine u debeo sloj toplinske

izolacije, te s obzirom da postojeću graĎevinu nije moguće „podići“ od tla kako bi se ispod

nje postavio sloj izolacije, stručnjaci su se dosjetili rješenju koje su nazvali „Hat“ (eng.: šešir)

21

model. To znači postavljanje debelog koherentnog toplinskog izolacijskog sloja oko zgrade ili

kuće, od krova preko pročelja, do ispod površine tla (ovisno koliko je moguće duboko i široko

ići). Gledano u presjeku, izolacija u tom slučaju izgleda kao da se u tlu širi (poput širokog

oboda šešira). Na taj način će se gubici zbog prijenosa topline kroz neizolirano tlo ispod

graĎevine smanjiti na minimum.

Slika 10 „Hat“ modela postavljanja toplinske izolacije

U unutrašnjosti objekta, adaptacija prema pasivnom standardu podrazumijeva zamjenu

stolarije i svih strojarskih, vodovodnih i elektro instalacija, izrada podne toplinske i hidro

izolacije, ugradnja ventilacije sa rekuperacijom i dr.

Na kraju, najvažnije je napomenuti koliko je mudra odluka investitora da krenu u adaptaciju

prema pasivnom ili niskoenergetskom standardu u gradnji. Investitorima će se takva odluka

višestruko isplatiti, jer adaptacijom ostvaruju niz pogodnosti, kao što su:

prilagodba objekta specifičnim potrebama korisnika (funkcionalna i estetska)

velike uštede u pogledu potrošnje energije

stvaranje neovisnosti o fosilnim (neobnovljivim) izvorima energije

iznimno zdrav boravak u ventiliranim unutarnjim prostorijama

uštede u pogledu samog održavanja objekta

povećana tržišna vrijednost nekretnine

općenito unapreĎenje kvalitete stanovanja

iznimno povoljna ocjena prema Pravilniku o energetskom certificiranju

22

7. Poticaji i financiranje pasivnih kuća

Varaždinska županija ove godine priprema dva projekta kojima de za privatna kudanstva

sufinancirati ugradnju solarnih kolektora, i to za potrebe grijanja potrošne tople vode i

grijanja, kao i ugradnju fotonaponskih modula na privatne objekte za proizvodnju električne

energije.

Krapinsko-zagorska županija primjerice provodi Program ugradnje solarnih sustava za

grijanje i pripremu potrošne tople vode u tisudu kudanstava. Tako potiče korištenje

obnovljivih izvora energije, a naročito sunčeve te time pokušava ojačati svijest o potrebi

očuvanja okoliša.

Grad Rijeka je na krovu vlastite Gradske uprave instalirao 44 fotonaponska panela; u planu je

do 2012. Ugraditi fotonaponske sustave na 10% vlastitih objekata, te edukacija i poticanje

građana i privrede na ugradnju fotonaponskih sustava. Zagrebačka županija i Fond za zaštitu

okoliša sufinancirali su 50 kudanstava u najvišem iznosu do 11.200 kuna po kudanstvu za

ugradnju solarnih kolektora za toplu vodu u sklopu projekta "Uvođenje korištenja obnovljivih

izvora energije u kudanstvima Zagrebačke županije". Kudanstva su odabrana na temelju

natječaja, zaključenog 15. listopada, na koji se prijavilo 151 kudanstvo, dok je njih 96

ispunjavalo uvjete.

23

8. Zaključak

Pasivna kuća idealno je stambeno rješenje jer uz nevjerojatne uštede energije istovremeno

osigurava izuzetno zdrav i ugodan boravak stanara. Ona poštuje načela održivosti i zbog toga

je koncept i za sadašnjost i za budućnost. Pasivna kuća je energetski učinkovita, financijski

isplativa, ugodna, ekonomična i ekološki održiva

U Europi je pasivan standard ved odavno poprimio oblik aktivne gradnje. Trenutno

Regionalna energetska agencija SZ RH nudi poticaje za ugradnju solarnih kolektora, u iznosu

od 40% ukupnih troškova, odnosno najviše do 11 200 kn.

Iz ovog seminara možemo zaključiti da su pasivne kude mnogo ekonomičnije i iz mnogo

razloga bolje od klasičnih, standardnih kuda. Jedan od razloga je taj što one imaju dobru

izolaciju, troše malu količinu resursa (folisna goriva), imaju manji negativan utjecaj na

prirodu zbog male razine stakleničnih plinova, te su u prosjeku samo 10 do 20 % skuplje od

klasičnih kuda. Ovakav tip kuda bi se trebao više reklamirati jer smatramo da javnost nije

dovoljno upudena, te bi se trebalo ulagati u njihov daljnji razvoj.

24