VANE IVOTNE PREKRETNICE I PASTORAL SAKRAMENATA

UVODNA PREDAVANJA

ovjek u ivotu ima mnogo vanih prekretnica. Temeljne su one okvirne: da smo jednom pozvani u ivot i da emo jednom umrijeti. Mi se pitamo kakvog je ovjeka Bog elio. Zadaa koju nam je Krist ostavio je biti za ovjeka, za druge.

To je PRINCIP PROEGZISTENTNOSTI. To je II. vat. sabor istaknuo kad je rekao da Crkva mora biti sakrament spasenja. Nema razlike izmeu onoga kakvog je ovjeka Bog htio i kakvu je zajednicu on htio. No, kada je rije o crkvenoj praksi, tu najee dolazi do razilaenja. Crkveni poglavari imaju svoje vienje Crkve i toga kakva bi jedna kranska zajednica trebala biti. Oni drugi imaju najee sasvim drugaije miljenje. Mi emo pokuati govoriti o tome kako pomiriti te dvije stvari. Isus Krist i Crkva treba biti u slubi ovjeka - za spas ljudi i svakog ovjeka. Razmiljati emo to se u ovjekovu ivotu dogaa i kako odgovoriti primjereno na njegove potrebe s obzirom to mu se dogaa Crkva je od Boga poslana svim narodima da bude univerzalni sakrament spasenja. (AG 1) U ovom kontekstu govoriti emo o PODVOJENOSTI U CRKVENOJ PRAKSI.

Nameu se razliita pitanja: Kakvo je vienje odgovornih u Crkvi s obzirom na ivotne prijelaze? to se sve dogaa u ovjeku na tim ivotnim prekretnicama? ivotne prekretnice su obredno plodonosne, a uvijek su takve bile. Roenje djeteta uvijek je bilo nekako obiljeeno. Mi imamo krtenje. Tu se pitamo iz kojih motiva netko donosi svoje dijete na krtenje. Potrebno je, dakle, uvaavati te ivotne prekretnice. Zatim imamo pitanje je li praksa Crkve prigodni pastoral, tj. misionarska prilika? to je to to ljude motivira da trae religiozne (crkvene) obrede? Danas su ljudi upali u jednu rezignaciju. Vide da puno ulau i troe, a da malo od toga imaju koristi. S druge strane bilo je onih koji kau da su inicijative dobre, ali da mi olako preputamo ljudima mnoge stvari. Takvi su za zaotravanje pristupa. Ako netko trai krtenje, ima da doe na sve susrete i da to sve naui to uje.

MISIONARSKA PRILIKA dolazak do distanciranih vjernika iskustvo Crkve u zapadnoj Europi mnotvo je pastoralno-katehetskih koncepata. Uoava se i podvojenost s obzirom na njihovu uspjenost. esto se dogaa da se izgubimo u previe tih informacija i planiranjima koja se nikad ne ostvare. A. Lorenzer govori o pedagogizaciji obreda. Na neki nain uvjetuje obred. To se dogaa kada doe do ruba i ne zna... la pastorale dei On je miljenja da Crkva svakom treba podijeliti ritual, obred.

FENOMEN IVOTNIH PRIJELAZAivotni prijelazi su esto opjevana ivotna iskustva: vorita i sjecita. ivotni prijelazi mogu biti: individalni (raanje, djetinjstvo, kretanje u kolu, odrastanje, odlazak od roditeljskoga doma, samostalan ivot, traenje posla, ulazak u brak, raanje djece, djeca odlaze od kue, starenje, prolaznost ivota, odlazak u mirovinu, umiranje odreena bolest, obraenje, kriza srednje ivotne dobi,...) kolektivni (Nova godina, novo tisuljee, poetak i zavretak rata, za Crkvu to moe biti Sabori, sinode, izbor novoga Pape,).

ivotni prijelazi ovjekova ivota povezani su s: vremenitou (postojanje i rast, prolaznost i umiranje). Oni se doivljavaju podvojeno (isprepletenost mnotva nadanja i strahova). ivotni prijelazi su obredno produktivni (ele se obiljeiti nekim obredom). Obredi stoje na sjecitu izmeu svjesnoga i podsvjesnoga. Obred pomae da ono to je u podsvijesti lake doe u svijest.

RELIGIOZNI OBREDI I CRKVAelja za obrednom u ivotnim prijelazima veinom je religiozno obojena. ovjek osjea Boju zatitu. U tradicionalno kranski proetoj Europi Crkve imaju monopol nad obredima. elja ljudi za religioznim obredima kod vanih ivotnih prijelaza je tradicionalno vaan trenutak susreta sa Crkvom. Kako tu elju ljudi i pastoralno osmisliti?

PREGLED VANIH IVOTNIH PRIJELAZA

STAROST

ROENJEVJENANJEOBRAENJESMRT

brak postaje obitelj osjeaji roditelja djeca danas krtenje priprema na krtenje susreti mukarca i ene ekologija veze vjenanje brak kao proces razvod braka ponovo vjenanje pastoralna situacija osjeaj krivnje svijest grjenosti obraenje: unutarnje i izvanjsko ispovijed pastoralne mogunosti proces umiranja hospicij proces aljenja ukop pastoral alovanja

KULTURAOBREDA

SAKRAMENTI KAO IVOTNI PRIJELAZI

LITERATURA Ivan Pavao II., Apostolsko pismo, Salvifici doloris Spasonosno trpljenje, KS, Zagreb, 1984. HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u Z MATELJAN, Ante, Otajstvo supatnje. Sakrament bolesnikog pomazanja, CuS, Split TENGL, Ivan, Perspektive dijaloga pastorala i trendova aktualne psihoterapije, u: BS, 76 (2006) 2, str. 453.-454. VRANJE, Nikola, Pastoralna skrb za psihiki oboljele osobe. Temeljne odrednice, u: CuS, 46 (2011) 3, str. 312.-317. MATELJAN, Ante, Sveenik i bolesnik. Naela za kransku komunikaciju sveenika i bolesnika u bolnici tamarut sakramentalna ispovijed mathe toth ritual i kultura

K R T E N J E

ROENJE DJETETA

Pitanje djece danas je vrlo vano pitanje koje je vezano za budunost civilizacije. Isus je u svojim nastupima gotovo kao veliku svetinju branio djecu i esto ukazivao na to da ljudi trebaju biti poput djece, naglaavajui njihovu jednostavnost, nevinost, neiskvarenost i njihovo pouzdanje kad je u pitanju druga odrasla osoba vlastiti roditelji. Isus to uzima kao sliku pouzdanja u nebeskog Oca. Uzeli smo tekst Mt 18,2-6.

Isus naglaava da trebamo biti poput djece. On titi dijete. Isus ne govori da treba biti djetinjast ili zaostati na infantilnoj fazi. Naglaava nevinost i bespomonost koja priznaje da postoji netko tko je ve i jai od mene.

POLOAJ DJECE DANAS Djeca vie nisu sudbina. Uslijed napretka medicine, tehnike i biologije djeca se mogu birati. To je neto to pripada i pod odgovorno roditeljstvo. Jedan brani par moe s velikom sigurnou planirati svoju obitelj. To je neto to je pozitivno i to je znak odgovornoga roditeljstva. S druge strane djeca su danas dragocjena, ali i skupa. Dragocjena su jer si roditelji prieljkuju djecu. I mukarac i ena osmiljenje svoga ivota vide u tome da imaju djecu. Djeca su dragocjena i za jedno drutvo. Djeca su dragocjena i za same mukarce. Bez djece bili bi poput barbara. Djeca su i skupa. Treba ih uzdravati. Materijalna situacija roditelja je loa, a djeca sve vie zahtijevaju. Danas ivimo u vremenu kada djeca ne mogu biti bez mobitela, kompjutora Djeca sve to poele to i dobiju. esto se dogaa da se djeci i u shopping centrima pokuava udovoljavati. Potroaki mentalitet lomi se oko djece. Djeca su skupa i u jednom egzistencijalnom smislu. Roditelji se danas boje ui u obiteljski ivot radi straha pred ulogom odgojitelja. Djeca trebaju ozraja proeta stabilnou i ljubavlju. Danas imamo mnogo nestabilnih brakova, obitelji koje su razdvojene preko dana, a tek se naveer svi sastanu, i dr. U kontekstu razvoda danas moemo govoriti da su djeca privilegirana ukoliko imaju oca i majku. Djeca su izloena stalnoj prisutnosti majke i nedostatku oca. Djeca trebaju oca radi razvijanja jedne zdrave osobnosti. Djeca lako mogu postati objektima, ne samo u razliitim institucijama, nego i u obiteljima i u Crkvi. Mi nemamo nekakav pastoral s djecom, nego pastoral djece. Djeca su esto rtve nasilja (i seksualnog). Oko 50 000 djece godinje je seksualno zlostavljano. Openito su djeca rtve razliitih nasilja. Ograniava se njihova sloboda, razvoj kao osobe U gradskim sredinama su djeca zlostavljana s uskraivanjem svakodnevne panje. Djeca smetaju roena ili neroena i time upadaju u opasnost da budu uklonjena. Ona smetaju u obitelji kad eli mir, kad se ide u trgovaki centar, kad se ide u kino, u etnju Ona u mnogoemu sputavaju odrasle. Radi toga su ljudi skloni uklanjanju djece (abortusi). Djeca nalaze sve manje mogunosti ivjeti kao djeca (bez vrebanja odraslih). Danas je to suprotno. Dijete ne moe otii negdje a da nije pod neijim nadzorom. Djeca su sve ee rtve rastave i razvoda. Govorimo o cijepanju obitelji.

djeca mogu postati lako objektima oni su rtve seksualnog nasilja ponekad smetaju roena ili neroena skuavaju roditelje u njihovoj situaciji... dogaaju se situacije vrebanja odraslih sve su ee rtve rastave i razvoda

U SAD-u od djece koja su bez oca prema statistikama iz 1997. ima: 90% bjegunaca i beskunika 85% svih maloljetnih zatvorenika 75% svih odrastajuih u centrima za ovisnike 71% trudnih tinejderica 71% koji su napustili kolu 70% mladih u popravnim ustanovama 63% mladih samoubojica

Djeca kao bioloka ranoroenad potrebuju snanu simbiozu sa majkom. Za razliku od svih drugih sisavaca dijete ne moe opstati bez blizine majke. Ono dolazi 2-3 godine ranije na svijet. Ono potrebuje tu snanu simbiozu. Zatim slijedi razvoj samostalne osobnosti koje se bolje dogaa uz prisutnost oca. Nedostaje li otac djeca esto postaju razmaena u naviknutoj simbiozi s majkom. Posljedice su: Hotel Mama ili mamizam i nedostatna jaina osobnosti. Ukoliko se ovaj trend nastavi ide se prema skupo ureenoj policijskoj i terapijskoj dravi.

TO OEVI RADE S DJECOM?To je jedno socioreligijsko istraivanje. Oko 65% mukarci kau da se igraju s djecom, a ene oko 55%. Tu je pitanje etnje, odlaska na roditeljski sastanak, spremanje djeteta u krevet, sport, kuni poslovi, odlazak lijeniku, pranje, molitva. Onda se pokuala napraviti jedna podjela izmeu tradicionalnih i modernih mukaraca. Moderni mukarci daleko vie vremena posveuju djeci kroz sve spomenute aktivnosti.

POSPJEIVANJE OINSTVAOno je vano na osobnoj i na kulturnoj razini. Na osobnoj razini vano je za svakog mukarca. Hartmut von Hentig rekao je: Bez djece postat emo barbarima. Mukarci trebaju djecu. Na kulturnoj razini nuno je visoko vrednovanje kulture ivota pred kulturom smrti, a time i reprodukcije pred produkcijom. To se mora i financijski oitovati. Na strukturalnoj razini potrebna je razgradnja strukturalne bezobzirnosti prema obiteljima (F. X. Kaufmann). To takoer vrijedi i prema mukarcima.

OBREDNA KULTURA KOD RAANJA DJETETA

Uvijek se roenje djeteta pokuavalo obredno obiljeiti. Nekada su se zazivali razliiti poganski bogovi Deus natalis u vrijeme antike. Znaajna je bila i Zvijezda roenja. To imamo i u evanelju kod izvjetaja o Isusovom roenju. Kod roenja se vodilo rauna o poloaju mjeseca i znaenju vremena. Postojalo je vjerovanje da se kod roenja zlih vjetica nebo potamnilo. Dijete koje se rodilo kod zalaza sunca vjerovalo se da e imati pjege. Kod mladog mjeseca vjerovalo se takoer da bi dijete moglo postati vjetica, vampir ili to drugo. Isto tako su i razliiti dani u tjednu neto znaili za roenje djeteta. Tko se rodio u nedjelju to je sretno dijete. Tko se rodio u ponedjeljak to su mudra djeca. Utorak bogata djeca, u srijedu nestrpljiva, etvrtak ljutita, petak nesretna i u subotu smrtna djeca, koja e loe proi. Kasnije kada je dola kranska tradicija tome se dodavao kranski tih. Tko se rodio na Boi vjerovalo se da e ivjeti 33 godine kao Isus. Postojalo je i znaenje sata roenja. U kranskoj tradiciji takoer su postojala ta praznovjerja kada je u pitanju roenje djeteta. Isto se vodilo rauna o tijeku raanja djeteta. Vjerovalo se ukoliko majka zatvori oi tijekom roenja da bi i dijete moglo biti slijepo. Sve ovo samo govori koliko su ljudi iznutra dirnuti stvaranjem novoga ivota. Djeci se daju imena svetaca koji su njihovi zatitnici. Radosno razglaavanje roenja djeteta bilo je kada se rodilo muko dijete. Uvijek je bila ta ljudska fantazija kod roenja djeteta. Nadrastanje praznovjernih obiaja uvijek je bilo jedno od nastojanja u kranstvu. U svemu tome potvruje se isprepletenost razliitih osjeaja.

KRTENJE KAO RITUAL KOD ROENJAFenomen kod mnogih dananjih krana je poeljnost obreda krtenja. Istraivanja pokazuju da je vanost obreda krtenja 83,1% 1997., a 88,4% 1999./2000. Razlika je s obzirom na prakticiranje vjere: za praktine vjernike krtenje je vanije. Koji su motivi? U Austriji 1990. god. 52% da dijete dobije Boji blagoslov, 50% da dijete postane lanom Crkve, 36% da se dijete oslobodi istonoga grijeha, 32% jer bi dijete inae bilo pogano. To su neki religiozni motivi. Postoje i socioloki motivi: 38% da moe dobiti crkveni sprovod, 27% da bude prihvaeno u drutvu, 30% da roditelji pokau kako ele svoje dijete pravo odgojiti, 33% da dijete dobije ime, 36% da kum/a preuzme svoj dio odgovornosti, 22% zato to se treba drati starog obiaja.

Danas postoji tzv. pojava odgode krtenja. Quamprimum se shvaa leernije. Prije se to prije nakon roenja dijete odmah krstilo, jer su se bojali da e umrijeti. Kod kasnijeg krtenja sve je snanija uloga socijalnih motiva da dijete ne bude izdvojeno ako cijeli razred ide na prvu priest. U Njemakoj je obred krtenja kao ritual: 64% nekoliko tjedana nakon roenja, 21% nakon nekoliko mjeseci, 2% nakon nekoliko godina, 10% kada dijete moe samo o tome odluiti, 2% bez rezultata.

Argumenti koji vode prema zakljuku da djecu ne treba krstiti: kada dijete moe samo odluivati, kada postoji sigurnost o odraslosti vjere. Roditelj ne poznaju primarne motive za krtenje djeteta (to je krtenje, da je ono dar od Boga), a sekundarnim se vie ne optereuju.

NAJEI MOTIVI RODITELJAMotivi koji se odnose na dijete su slijedei: duhovno i tjelesno dobro djeteta, ovozemaljska i onozemaljska budunost djeteta, krtenje kao socijalno-crkvena integracija djeteta.Motivi koji se odnose na roditelje su: da im dijete ne moe kasnije prigovarati, da dijete treba biti kao oni, tradicija obitelji osnovni motiv za krtenje.Motivi koji se odnose na treu osobu: rodbina vri pritisak, upniku za ljubav.Meusobno isprepleteni motivi: krtenje slavlje i sastanak rodbine, krtenje prigodni obred.

OD RITUALA PREMA SAKRAMENTUSpomenuli smo da ljudi trae obrede kod roenja djeteta. S jedne strane to traenje ne jenjava. S druge strane imamo injenicu da istovremeno sve vie opada prakticiranje vjere. Postoji veliki razdor izmeu tog traenja rituala u kranskoj tradiciji i opadanja vjere. Ljudi obrede trae iz razliitih razloga. Meutim, da je krtenje ipak neto to spada u in vjere, da je ono neto ime se ucjepljujemo u samoga Krista i postajemo lanovi Crkve, da je ono neto to podrazumijeva kasniji rast u vjeri, o tim stvarima mnogi vjernici nemaju dovoljnu svijest. Upravo to pokazuje da je kod mnogih ljudi ipak na prvom taj ritual krtenja, a nije toliko rije o poimanju sakramenta. Nedostaje ta jedna upoznatost s kranskom interpretacijom obreda krtenja.

!!! TERAPIJSKA SNAGA OBREDA !!!

Alfred Lorenzer, socijalni psiholog, razvio je jednu teoriju u kojoj pokuava dokazati terapijsku snagu obreda. On kae u knjizi Das Koncil der Buchhalte Koncil raunovoa, opisuje kako su se biskupi nali na jednom koncilu i kako su skuili situaciju da vjera u Crkvi sve vie opada, a istovremeno te ivotne prekretnice izazivaju potrebu traenja obreda i rituala. To su biskupi shvatili kao priliku misionarenja, susreta s tim ljudima. Njih treba pouiti i rei da ukoliko ele prihvatiti crkveni obred moraju prihvatiti crkvenu nauku. Uvjetuju ljude na jedan odreen nain. To Lorenzer shvaa pogrenim. Crkva je nakon to je dobila slobodu stekla monopol nad svim ritualima ivotnih situacija. Stekla je monopol nad obredima. On govori i istie kako postoji potreba bezuvjetnog priputanja obredima.

On tvrdi da rituali imaju terapeutsku ulogu. Obred pomae ovjeku da se suoi sa temeljnim iskustvima koje svatko od nas u sebi ima. Mi u naoj podsvijesti imamo temeljna iskustva koja se najvie vrte oko ivota, smrti, seksualnosti, moi, nasilja. ovjek teko prerauje emocije koje mu se javljaju u pojedinim trenucima ivota - prekretnicama. ovjek ih teko kontrolira. Jedino to mu u tome pomae jest ritual. Preko obreda ovjek uspijeva provariti te razliite osjeaje koji se pojavljuju u razliitim ivotnim prekretnicama. Kroz obred on to eli podijeliti i sa drugima. Prema toj teoriji obredi stoje na sjecitu izmeu podsvjesnoga i svjesnoga, te individualnog i kolektivnog. On kae da obredi imaju terapeutsku dimenziju.

Radi te terapeutske dimenzije obreda i jer je Crkva stekla monopol nad naslijeenim obredima, Lorenzer zagovara bezuvjetno priputanje obredima. Crkva nikome ne bi trebala uskratiti obrednost. Terapeutsku ulogu obreda stavlja na prvo mjesto. Pedagogiziranje obreda u Katolikoj Crkvi je koritenje obreda u evangelizacijske svrhe.

PASTORALNA TEOLOGIJA O OVIM PROMILJANJIMAPropust: Lorenzer zaboravlja da su obredi simboli jedinstva i identiteta jedne vjerske zajednice ne mogu se privatizirati. To je njegov temeljni propust. Vrednovanje: Ono to ipak kod njega vrednujemo jest da ako se obred i prihvaa kao sakrament, on moe i treba razvijati i terapijsku snagu i tako djelovati ozdravljujui. Jer smo na to pomalo zaboravili. Njegova nas teorija na to opominje.

PASTORALNE KONSEKVENCEOva teorija nas opominje da ne trebamo prvenstveno brinuti o tome kako prijei od rituala prema punom lanstvu Crkve. Daleko vie trebamo ukazivati na viestruki blagoslov koji taj obred u sebi sadrava. U Francuskoj u tom smislu onima koji nemaju veze s Crkvom, a trae obred za svoje dijete, ide prema tome da se za njih ponude nekakvi posebni obredi. Tek ukoliko je prilikom obreda kod ljudi vjera Crkve izriito iskljuena, potrebno je ispitati treba li se traenju obreda udovoljiti. Crkva nikad ne odbija krtenje nego ga samo odgaa. Ukoliko roditelji odbiju sami nauk Crkve vezan za krtenje i ne vjeruju u nakanu Crkve kod krtenja onda sveenik treba razmisliti da li podijeliti sakrament krtenja.

ZA ODGOVORAN PASTORAL OBREDA KRTENJA Namjera Crkve se ne smije zapustiti. Ljudima treba uvijek pojasniti o emu se tu radi. Isto je vano vie vrednovati unutarnju snagu obreda krtenja. To nije samo umnaanje lanova Crkve. Pripremne kateheze trebaju biti osloboene prisile u rijeima i u meusobnom nainu ophoenja. Mogunost evangelizacije e se pokazati sama po sebi, a ona mora biti mistagoka. Ako ljudi trae obred ja s njima moram moi na lijep nain razgovarati. Onda e iz toga proizlaziti neka njihova pitanja i tu treba polako i razborito evangelizirati da ovjek doe do te svijesti da Bog ima plan s njegovom osobnom povijeu. To je na tragu Evangelium nuntiandi koji govori da se kod ljudi potakne pitanje o Bogu i da sami ponu propitivati se o tome. Tu s otvara mogunost za dublje razgovore i prilika za evangelizaciju.

KRTENJA I RELIGIJSKA SOCIJALIZACIJA60.-ih i 70.-ih godina poela se voditi diskusija o praksi krtenja djece. Za drutvo to je bila debata o slobodnom izboru, a za Crkvu to je bila debata o postajanju kraninom. Tu su uglavnom bile prisutne jednostrane argumentacije kada se govorilo da je krtenja smanjenje kasnijeg izbora za dijete. S druge strane je argumentacija da je krtenje mogunost kasnijeg osobnog izbora da dijete kasnije samo moe odluiti se na krtenje. Ta argumentacija zahtijeva refleksiju: Protiv krtenja djece nema niti dogmatskog niti biblijskog utemeljenja. Mi poznajemo krtenje djece u ranoj Crkvi. Krtavao se otac i sav njegov dom. Nadalje, u vjernikoj zajednici se u obredu krtenja slavi Boja milost koja ovjeka uvijek prestie.

SLOBODA IZBORA I KRTENJE DJECEKad je rije o slobodi izbora i krtenju djece, religiozno neutralni odgoj nije mogu. Ako roditelji ele odgojiti dijete, kako god ga odgajali dijete to upija (ako ga odgajaju da ne vjeruje ili da vjeruje). Uloga primarne religijske socijalizacije je za dijete odluujua. Argument o slobodi izbora je iluzionistiki. Najee se radi o onim ljudima koji trae slobodu izbora kod krtenja koji su povrijeeni od strane Crkve, imaju loe iskustvo s Crkvom.

TREBA LI CRKVA KRSTITI DJECU?Razlozi protiv: Vjera roditelja je temeljna, ali to pridonose roditelji vjeri djeteta? Ne potkopava i ne slabi li Crkva samu sebe ako je sve vie nevjernih katolika? Ne kae li Isus: Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas! (Mt 7,6) Sakramenti su uvijek sakramenti kranske vjere.

Razlozi za: Traenje krtenja moe biti vieznano Ve sama injenica da eli krtenje za svoje dijete neto znai. Trske stuene prelomiti nee, stijenja to tek tinja nee ugasiti sve dok do pobijede ne izvede pravo. (Mt 12,20) Ako je netko nominalni katolik ili ope religiozan moemo ga usporediti s tom napuknutom trskom. Tko je krten ima priliku kroz brojne slijedee susrete sa zajednicom krtenika rasti u vjeri. Krtenje kao ritual ima unutarnju snagu i djelatnu mo (drugaije od puke pedagoko-pouavajue rijei).

ODGOVORNA PRAKSA KRTENJA

NEKI PRINCIPI PRAKSE KRTENJAPomone smjernice: Nema problema kod onoga krtenja, koje je znak zapoete vjere. Kompliciranje je u sluaju, gdje kod krtenika nema ili ne moe biti osobne vjere (djeca): Odgovornost za kasniju vjerniku biografiju preuzima zajednica vjernika, Zajednica delegira roditelje, Vanost priprave roditelja za tu odgovornu zadau, Priprava roditelja na krtenje kroz katehezu zajednice. Jedna od dobrih praksi je da upnik odlazi u roditeljski dom i tamo s njima ima jedan kvalitetan i dobar razgovor. Preporua se razgovor voditi to jednostavnije, moda ak uz pomo nekakvih pomagala (slika).

Ukljuivanje i drugih lanova obitelji uz roditelje. Zastupljenost odgovornosti zajednice kroz kuma/u = crkvena sluba. Zadaa crkvenog slubenika = brinuti se da u neposrednoj okolici krtenika bude to vie dobrih vjernika. Proces izgradnje religioznog identiteta. Lako je mogue da se dogodi da osoba u svojoj vjernikoj biografiji nekuda zaluta, da napusti svoj kranski identitet. Treba omoguiti kroz upnu zajednicu da se kranski identitet djeteta razvija. Oblici religioznog odgoja s neeljenim posljedicama: Trovanje Bogom tu se radi o preautoritativnom i strogom odgoju djece. Povezanost autoriteta i religije. Odgovornost za vjerniku biografiju djeteta: Vjeronauk upne djeje grupe i grupe mladih Potvrda

POELJNA BIOGRAFIJA KRTENOGAMogunosti susreta: Susreti mladih obitelji: Kad se radi s roditeljima i potie ih se da svojoj djeci neto objanjavaju, onda je to indirektan rad s djecom. Djeji vrtii kolski vjeronauk Prva priest upna kateheza/grupe za djecu Logorovanja Grupa mladih u upi Krizma

OBITELJ I UPNA ZAJEDNICAVana je njihova povezanost. Ona na poseban nain dolazi do izriaja ukoliko se krtenje djeteta slavi unutar upne mise. Tu se naglaava karakter upne zajednice kao primarne Boje obitelji. Dijete postaje lanom Crkve, a tu su prisutni ostali lanovi te Crkve. Postoji i privatno obiljeavanje slavlja krtenja. To je krtenje izvan svete mise. Modeli slavlja sakramenta krtenja su, dakle: u upnoj zajednici (u obitelji Bojoj) krtenje treba tako osmisliti da se sauva obiteljska atmosfera; izvan svete mise (po mogunosti nedjeljom), a uz to imamo i raznoliki pristup obredu krtenja. To na obrednik doputa.

SAKRAMENT POTVRDE

Kvalitetna priprema je znak brige kranske zajednice za razvoj vjere krtenika. Svi se oko toga trude neki vie, neki manje. Potvrda je dovrenje krtenja. Problematiku odvajanja sakramenata inicijacije ve smo upoznali. Potvrda je jedinstven sakrament. Uvaava se uloga biskupa kod krtenja. Vano je da krtenik svjesno i slobodno sudjeluje u inicijaciji (Potvrda). Najvei problem je pitanje dobi: 7, 10-12, 14, 16-18. Idealnog rjeenja nema. Svaka dob e predstavljat problematiku. Kod nas veina krtenih prima sakrament Potvrde. Kod nas je dob primanja krizme donedavno bila zadnje dvije godine O, a sada je tijekom S. Postoji razliita praksa priprave koja ukljuuje redovitu katehezu i prigodne susrete. Prema Direktoriju bi priprava trebala trajati najmanje 3 godine.

PROSUDBA NAE SITUACIJEProslava sakramenta Potvrde je veliko liturgijsko misno slavlje s puno krizmanika. To je esto previe nakieno s kojekakvim recitacijama, proslavama, priredbama, da se ak zasjeni ono glavno u cijeloj misi. Proslave kod kue su danas prevelike tako da to ima posljedice na materijalno stanje obitelji. Nakon primanja sakramenta Potvrde esto nastupa udaljavanje od Crkve.

PASTORALNA NAELA Potvrda je sakrament kranske inicijacije. To je sakrament koji potvruje krsnu milost. To je sakrament Duha Svetoga. Osoba se osnauje darovima DS. Iz toga proizlazi da je to sakrament poslanja i svjedoenja.

PRIPRAVADaljnja priprava je sam poetak priprave. To je 3 godine prije krizme. Tu je ukljueno: predstavljanje kandidata da bi ih zajednica vjernika upoznala, obogaivanje duhovnim sadrajima ne bi se smjelo sve svoditi na neka predavanja, nego treba imati i tih molitvenih susreta, ukljuivanje Bojeg naroda (roditelji, vjerouitelji, katehete), priprava kroz katehezu i liturgijska slavlja. Mjesto priprave je upa krizmanika.

Tko moe primiti sakrament Potvrde? Dijete, mladi, djevojka, koji pohaaju redovitu katehezu i kolski vjeronauk. Sakramentu Potvrde moe pristupiti i osoba koja ima barem neki stupanj poznavanja sadraja vjere. Sud o neijoj prikladnosti spada na upnika, odnosno onoga tko je djecu pripremao na krizmu. Tu se javljaju razliite potekoe. Neka djeca nisu dovoljno odgajana u vjeri. Tu su i djeca s posebnim potrebama.

Neposredna priprava je: susret s roditeljima i kumovima. Ukazuje im se na bit proslave sakramenta. panja i bit proslave sakramenta Liturgijski prostor se ureuje s krizmanicima. Tu su i razliita pitanja oko fotografiranja.

SLAVLJEPotrebno je voditi rauna o blagdanskom obiljeju. to se tie tijeka liturgijskog slavlja valja voditi rauna o: izboru pjesama, navjetaju Boje Rijei, predstavljanju potvrenika sam obred Potvrde treba biti dostojanstven moe se uvesti i prinosna procesija Mnogi prakticiraju da za vrijeme samog obreda krizme bude tiina ili tek tiha glazba koja ne rastresa i ne odvlai

SAKRAMENT EUHARISTIJE

TRADICIONALNO SLAVLJE NEDJELJEU naem narodu ve tradicionalno se sveta misa slavi nedjeljom. To je i formulirano u Branimirovoj godini u Ninu 1979. Hrvatska katolika obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu. To slavlje uvijek je oznaavalo jedan duhovni identitet. Drugi znaaj je zatita ovjeka od napornog rada = ne+djelati. To je zatita ovjeka.

PROSUDBA NAE SITUACIJEDogodile su se mnoge promjene usred svjetskih kulturnih i drutvenih kretanja. Tako se dolo do materijalistikog poimanja ivota i velikog utjecaja sekularizma. Bile su i velike posljedice za vjersku praksu. Oteen je kranski identitet openito i narueno je shvaanje nedjelje.

NEKA PASTORALNA NAELACrkva odgaja i uvodi u euharistijsko slavlje. Potie ljude da je nedjeljna misa vrlo vana kao spomen Kristova pashalnog misterija. Vano je da u nedjeljnoj misi budu ukljuene razliite slube (izvanredni djelitelji priesti). Govori se i o shvaanju i razumijevanju koncelebracije. Mise se ne bi trebale besmisleno umnaati. Sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji treba poticati. Kada govorimo o euharistiji u odnosu na druga slavlja, onda treba spomenuti da nije liturgijski ispravno ispovijedati za vrijeme mise. Svakako je pohvalno da svaka upa u okviru PV-a ima liturgijsku inicijativnu skupinu.

SLAVLJE Kada je rije o navijetanju Boje Rijei, valja imati na umu koje je znaenje ambona, itaa, homilije, molitve vjernika. Ambon je stol Rijei Boje. U pripravi i prinosu darova trebali bi sudjelovati sami vjernici. Euharistiji treba pristupiti s raspoloivou tijela i due. Ukazuje se na dogovor i pripravu euharistijskog slavlja. Govori se i o prijenosu euharistijskog slavlja u medijima. Valja voditi brigu o istoi i urednosti liturgijskog ruha i posua.

PRVA PRIESTObino bude oko 7. god. ivota. Kada je rije o osobi s posebnim potrebama vano je da dijete barem moe razumjeti da se radi o tijelu Kristovom. Kada je rije o pripravi na Prvu priest, tu je posebna uloga upnika. Potrebno je i ukljuivati roditelje. U pripravi treba upuivati u sadraj vjere, dati prikladan liturgijski odgoj. Prva priest treba biti u upi stanovanja.

Slavlje - Treba biti u vazmeno vrijeme ili nedjeljom. Ono se odvija u upnoj crkvi. Treba aktivno ukljuiti djecu. Voditi rauna o dostojanstvenosti slavlja. Potrebno je uvaavati situaciju roditelja. Moe se dogoditi da su neiji roditelji rastavljeni, te nije prikladno da onda roditelji uvode djecu u crkvu do oltara. Rastavljeni ne mogu ii na priest.

OBRAENJE I SAKRAMENT ISPOVIJEDI

Isus je u evaneljima vie puta ukazivao na potrebu obraenja. To su tri prispodobe: o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi i izgubljenom sinu. Isus pokuava objasniti kakav je na nebeski otac on je onaj koji trai ovjeka. Problem je to ljudi poimaju Boga kao strogoga koji kanjava. Prispodobe govore drugaije. U prispodobi o izgubljenom sinu Luka nas uvodi u Boji pastoral. Kada ovjek razmilja o sebi, primjeuje da i sam zapada u takvo stanje koje se odraava u krivom putu. I sami imamo esto krivu sliku o Bogu. Jedan pisac Heinrich Bll na koncu svoga ivota rekao je: Ipak se pomalo osjeam strancem na ovom svijetu. Svjestan je prolaznosti ljudskoga ivota. Na iskon nalazi se u Bogu.

ZABLUDA O BEZGRENOSTIU dokumentu Unsere Hoffnung (1975.) Naa nada - se analizira dananja svijest za grijeh i obraenje. U dokumentu se naglaava: potajna zabluda o bezgrenosti koja se u naem drutvu iri i kojom mi ako uope krivnju i pogreke uvijek i samo kod drugih traimo, kod neprijatelja i protivnika, u prolosti, u prirodi, u priroenim sklonostima (navikama), u okruenju. Povijest nae slobode se ini dvojakom, djeluje prepolovljeno. Straan mehanizam isprike se u njoj prikazuje na djelu: uspjehe, plodove i pobjede naeg djelovanja pripisujemo samima sebi; u preostalom njegujemo umijee potiskivanja, negiranja nae odgovornosti.

Postoje i socioreligijska istraivanja na naem podruju. Uvijek bi odobrili prostituciju u RH, ak vie nego to je to u Europi. Takoer dosta ljudi bi uvijek odobrili samoubojstvo, eutanaziju, razvod, pobaaj, homoseksualnost. Vie nego u Europi odobrili bi primanje mita, izvanbrane veze, laganje za svoje interese i utaju poreza.

GRIJEH KAO STRANPUTICA U SMRTOd Boga imamo zacrtani pravac to je on za nas predvidio i to od nas oekuje. Naglasak je na ivotu. ovjek je ipak sklon da u vlastitoj slobodi napusti taj ivot i krene stranputicom koja vodi u smrt. Tu moemo govoriti o egzistencijalnom i istonom grijehu. ovjek stoga ve na ovom svijetu moe doivjeti pakao.

ISTONI GRIJEH I KRIVNJAGrijeh je promaaj istinskog od Boga otvorenog identiteta. To znai ne ivjeti vlastiti ivot i bolno oteenje drugih ivotnih mogunosti. Istoni grijeh je od otaca namrijeen isprazan nain ivota (1 Pt 1,18). Kad govorimo o istonom grijehu i krivnji moemo rei da je grijeh neto to izrasta iz dubokog egzistencijalnog straha zatvorenost ovjeka u samoga sebe (sv. Augustin). To je pravi doivljaj pakla. Govor i znanje o grijehu je vjerniki izriito s Bogom povezano.

ISKUSTVO KRIVNJE

iskustveno kao bolKRIVNJA SVIJEST O KRIVNJI OSJEAJ KRIVNJE pogrean osjeaj

Grijeh je povezan s iskustvom krivnje. To je moralni zakon u meni savjest. ovjek osjea krivnju jer je uinio neto to nije bilo dobro. To ga iznutra mui. To se jako dobro moe primijetiti kod ljudi koji dou na ispovijed i ispovijedaju velike grijehe. Na ispovijed ih goni taj krivnja. Nakon te krivnje dogaa se svijest o krivnji. Ja postajem tog svoga ina sve vie svjestan. Nakon toga dolazi osjeaj krivnje. ovjek to osjea kao bol. S druge strane moe imati i pogrean osjeaj. U kontekstu tog pogrenog osjeaja krivnje, Unsere Hoffnung govori da je potrebno preraditi usredotoenost na krive osjeaje krivice, koji ovjeka ine bolesnim i ne slobodnim.

OBRAENJE KAO SPASONOSAN PUTKad ovjek doe do dna slijedi put obraenja kao spasonosan put. Oevo milosre koje se nadvija nad drugima prije svega vrijedi za sina povratnika s pogrenog puta. Proplakano iskustvo i muka je neto to Bog svojim milosrem nagrauje. ovjek prije negoli doivi iskustvo smrti nakon to je skrenuo sa svog ivotnog puta, doivi obraenje i vraa se na pravi put. Postaje novi ovjek.

O obraenju govorimo kao obraenju iznutra i izvana. Iznutra se dogaa proces aljenja, a izvana se dogaa obraenje.

Faze u procesu aljenja:1. ok (radi stanja vlastitog ivota) nastupa kada shvatim u kakvoj se ivotnoj situaciji nalazim.2. Kontrolirana faza (ublaavanje zaprepatenosti, npr. kroz posao). Svjestan sam da sam na dnu, a sad se polako pokuavam kontrolirati.3. Razgradnja (stari ovjek umire: Rim 5,12; Ef 4,17; Kol 3,1). To je unitavanje staroga ovjeka, nihilacija, i dolazi do legitimacije, nastaje novi ovjek.4. Izgradnja (nastaje novi ovjek).

Tridentski sabor potie aljenje i prezir za onim to sam uinio, to sam napravio, kako bi se u meni moglo probuditi kajanje. Proces aljenja pripada unutarnjoj strukturi obraenja. Pitamo se koliko dananja ispovijed probudi doista u nama proces aljenja.

Izvana se radi o obraenju koje je vidljivo. Peter Berger i Thomas Luckman govore o kontrasocijalizaciji naprednom preobraenju. Ona ima neke strukturalne elemente poput: novog ivotnog znanja otkrivam neto to me moe promijeniti i ja to zvanje usvajam; novog ivotnog mjesta (struktura plauzibiliteta) da bi ovjek opstao kao obraenik on mora traiti nove podrke koje e ga na tom putu pratiti. Treba promijeniti svoje drutvo. Na personalnoj razini obraenje je neto znaajno drugaije. Za postignue mi je potreban razgovor, drugi oko mene, neprestano ponitavanje svega onoga to sam do sada ivio i stalno potvrivanje novoga ivota.

SAKRAMENT POMIRENJAKada vidimo neke podatke iz istraivanja Vjera i moral u Hrvatskoj iz 1998. vidimo da kod nas i nije tolika kriza sakramenta pokore. 55 % ljudi se ispovijeda barem jedanput godinje. Veina ljudi nema problema s oblikom ispovijedi kakav je niti ih ita smeta kod ispovijedi.

Koji su razlozi krize sakramenta ispovijedi? 1. Prije svega, razlog je u promjeni svijesti o grijehu: premjestila se od ozdravljenja, a usmjerilo se od ivota prema autoritetu. 2. Promjena u procesu obraenja: umjesto dugog puta obraenja danas imamo kompaktan sud o pokori.

Vana je promjena u svijesti o grijehu. Biblijski moral je preventivan s obzirom na patnju. (Izl 20,1-3 prva BZ). Kasnije je dolo do pomicanja naglaska. Umjesto biblijskog shvaanja morala dolo se do toga da se kroz povredu zapovjedi povrjeuje Boga. Vie se zapovijedi ne shvaaju kao putokazi s preventivnim djelovanjem. To je promjena od preventivnog morala prema moralu uvrede.

Veliki razlog krize sakramenta pomirenja je i kriva kultura ispovijedi. Govorimo o kulturi poslunosti u kojoj se krivo poima sakrament ispovijedi. Postojala je potvrda o ispovijedi koju se dobilo nakon to bi se ispovijedalo. Uz to, kultura slobodnog ivljenja dovela je takoer do krize sakramenta pomirenja. Ula je kroz studentsku elitu u narod. Posljedica toga jest da pojedinac sa svojom krivnjom ostaje sam. To je mnoge uinilo bolesnima. Svladavanje krivnje danas se sve vie pretvara u terapiju. Kroz terapiju se trai egzistencijalna krivnja i ivotna istina.

RAZVOJ DOGAANJACijeli proces priznavanja, pokore i oprotenja uzeti su iz javnog ivota Crkve. Izvorno su slavlja pokore i oprotenje bili odvojeni, a danas su povezani. Sadrajno poklapanje priznavanja krivice s adekvatnom pokorom se izgubilo. Ako sam nekoga otetio na blo koji nain pokora mora biti adekvatna sa sadrajem krivnje... Pravniki aspekt u postupku predsjedatelja je doao na prvo mjesto (praktiki kao sudac samo oderdi na temelju sasluanog pokoru...).

MOGUI IZLAZAK IZ KRIZEDanas se naglaavaju pokornika slavlja. Ona su dobra da se ljudima pojasni to je grijeh. Nedostaje jedan dui period pokore. Neki pravci idu prema tome da se iskoristi korizma kao pokorniko vrijeme. Da to bude proces. Proces se sastoji od tri djela i to: POETAK PROPITKIVANJE - Na Pepelnicu moe biti taj poetak vremena samopropitkivanja, bez priznanja grijeha i bez molbe za oprotenjem. EUHARISTIJSKO UZDRAVANJE - Moglo bi se i malo uzdravati od euharistije. Slijedi slavlje pokore kao poticaj za promiljanje. Mogu se voditi duhovne vjebe u svagdanjici. Zatim slijedi pristupanje pojedinanoj ispovijedi. Na putu takve pokore treba biti velika podrka zajednice. SLAVLJE POMIRENJA je liturgija zajednice, ono je ritualno za svakog pojedinog pokornika i treba biti na poetku Velikog tjedna.

OBRAENJE KAO OZDRAVLJENJEBoansko oprotenje ne vodi u otuivanje od nas samih. Daje nam snagu suoiti se s naom krivnjom. Obraenje nas ini slobodnima. Obraenje ima svoje plodove, a glavni je da ponovno imamo ivot.

BOLESNIKO POMAZANJE

Danas je dolo do promjena u shvaanju bolesti. Kad je rije o zadai lijeenja bolesnih, otilo se od skrbi boanskog umijea prema skrbi tehnikog umijea ozdravljanja. Zdravlje se promatra kao prodajna vrijednost, a bolnice kao katedrale. Zbog toga su oteane okolnosti za pastoral bolesnih. U bolnicama se duobrinika uloga dvojako razumije: s jedne strane ih se vrednuje, a s druge ih se shvaa kao luksuz. Sveenike se pomalo tu stavlja na rub i krivo se shvaa njihova uloga u bolnici. Kad lijenik vidi da vie nita ne moe kod jednog bolesnika, predaje ga sveeniku govorei kako je sad on na redu. U ophoenju s pogoenima (bolesnima) treba imati odreene kompetencije. esto se bojimo kako pristupiti bolesnima.

Skrb i briga za bolesnike oduvijek je bila zadaa i same kranske zajednice. Bolnice jesu uglavnom nastajale u crkvenom miljeu. Da je to jedna od glavnih zadaa unutar Crkve pokazuje sirijski pravilnik iz 5. st. koji govori o zadai akona: akon je savjetnik cijeloga klera i neto kao znak cijele Crkve. On njeguje bolesne, brine o strancima, pomonik je udovicama. Oinski prihvaa stare, obilazi kue siromanih

BOLEST KAO INDIVIDUALNA KRIZAIskustvo krize dolazi u razliitim segmentima. Prije svega bolesnik se poinje usmjeravati na samoga sebe. On sada promilja o sebi, o onome to ga je snalo. Rije je o novoj stvarnosti ivota s drugaijim prioritetima. Iz toga naviru brojna egzistencijalna pitanja. Bolest oznaava ugroenost tjelesnog, psihikog i socijalnog identiteta. Naruava se tjelesno zdravlje, osoba biva psihiki pogoena time, izdvaja se iz socijalnog konteksta. Nerijetko tu naviru egzistencijalna pitanja: Zato ba ja? Postavlja si pitanja o promaenosti vlastitog ivota. To sve zahtijeva egzistencijalno zalaganje duobrinika. Vjerodostojnost duobrinikog zalaganja danas stoji i pada s osobnim integritetom i pouzdanosti duobrinika. Osobito je teko iskustvo prikovanosti na krevet. Tu izviru pitanja u smislu pokuaja tumaenja bolesti. U takvim sluajevima dogaa se izvanjska odreenost ritma ivota. Osobnost ovjeka je u sjeni osobe bolesnika. Vie samog sebe ne doivljava kao ovjeka, nego kao bolesnika. U tim trenucima dominirajua stvarnost jest bolest, neki organ ili ime bolesti.

Kad je rije o bolnicama, ta kriza se vie oituje kad su bolesnici zanemareni. Pacijenta se doivljava kao jednoga u nizu kome ljudi nemaju vremena posvetiti panju. U Njemakoj 93% pacijenata misli da lijenik ima premalo vremena. 89% ima osjeaj da se njegova pitanja i argumenti ne uvaavaju. 78% smatra da lijenik u pogrenom momentu podie glas. Uviamo nedostatak prave komunikacije izmeu lijenika, lanova obitelji i samih bolesnika.

BOLEST KAO KRIZA ZDRAVIHU dananjem drutvu bolest se teko prihvaa i teko ju se promatra. ivotna lomljivost i prolaznost je nerijeen kljuni problem nae civilizacije (Horst-Edberhard Richter). Bolest i patnja su deficitaran nain ljudske egzistencije. Neke tehnike u slubi iskljuivanja patnje su unitavanje patnje, bijeg od patnje i prezir patnje. Bolest kao kriza zdravih oituje se i u izoliranju bolesnih. Bolest i patnja ne ele se prihvatiti kao osnovni izrazi ljudskosti. Kroz bolesne se uimo bitnim dimenzijama naega ivota. Bol i patnja su dio ljudskoga ivota. Borba protiv boli pod svaku cijenu. Bol moe biti i produktivni signal, apel za promjenom za vie ovjenosti.

BOLNICA KAO OGLEDALO DRUTVADuobrinitvo u bolnicama zapoelo je u crkvenim bolnicama. Moderne bolnice su jedno mikrodrutvo. Bolnica je i radno mjesto i mjesto za izobrazbu. Zaposleni imaju premalo, a pacijenti previe vremena. Uloga duobrinika promatra se kao luksuz.

MARGINALIZIRANJE CRKVENOG RADABolniki pastoral nailazi na probleme s kojima se suoava i cijela Crkva. Ambivalentno prihvaanje: negativna projekcija (to sad oni tu imaju trait?), uivanje povjerenja (mnogi lijenici prihvaaju ulogu sveenika). Moemo govoriti o marginaliziranju bolnikog pastorala gdje ga se promatra kao strano tijelo i odbacuje ga se. No, to moe biti poticaj za veliku snagu bolnikog pastorala.

PASTORAL BOLESNIH NA PREKRETNICIKroz povijest je glavna briga bila da se dua spasi vano ga je bilo pomazati. Bolniki pastoral bio je kleriki, sakramentalno i misijski usmjeren. Danas Crkva koja je nekad bila ugostiteljica postala je gost u bolnicama. Danas sveenici postaju u bolnici specijalisti za nespecijalizirano (kada lijenik vie nema to napraviti, onda je red na sveeniku hm). Zadaa bolnikog pastorala je stvaranje klime dostojne ovjeka. Ljudima treba omoguiti da ive dostojno u bolnici, pomoi osobama da se doive kao osobe te da prihvate sebe i svoje stanje. Cilj toga pastorala je spasonosno praenje u bolesti, osobno tjeenje bez ulijevanja lane nade, rast i sazrijevanje osobe i u drutvenom kontekstu bolnice.

Kada govorimo o (sp)osobnosti duobrinika, onda na osobnoj razini to mora biti jedna zrela osoba, na strunoj razini mora biti upoznata sa smjernicama bolesnikog pastorala, na metodolokoj razini treba znati kako u pojedinim situacijama osobi pristupiti, na institucionalnoj razini je predstavnik Crkve, ali nekada se treba znati izdii iznad institucije. Tu se trai posebna razboritost.

TIMSKI RADVaan je za bolniki pastoral. Potrebna je kooperacija i komunikacija s bolesnima, lanovima njihove obitelji i bolnikim osobljem. Dimenzije timskog rada su meusobno poznavanje, prihvaanje, ekumenska praksa, umreavanje s drugim slubama i institucijama (Crveni kri, upe). Bolniki pastoral je svojevrsna interakcija i moemo govoriti o duobrinitvu u etiri oka. Tu je i mogunost grupnih razgovora. Oituje se potreba dovoljnog personala: 1 duobrinik na 500 do 600 osoba (Njemaka 1974.); 1 duobrinik na 400 osoba (Austrija 1984.); ukljuenost svih: sveenici, akoni, redovnice i laici.

BOLNIKI I KUNI PASTORAL BOLESNIHJednu zajednicu ini kranskom svijest o posebnom mjestu bolesnika, briga za osobe s posebnim potrebama i umirui koji su u sreditu pozornosti zajednice. Potrebno je povezati bolniki pastoral i pastoral bolesnih na upnoj razini.

SIMBOLI I RITUALNI OBLICI RADAZadaa pastorala bolesnih je strahove i nadanja izraziti i obraditi kroz simbole i obrede. Slavlje sakramenta u okviru razgovora. Simboli i obredi na bolnikim odjelima. Bolesniko pomazanje je sakrament koji je u krizi jer jo uvijek vlada mentalitet da je to posljednje pomazanje. Tu je i utjecaj sekularizacije gdje se ovaj sakrament smatra suvinim radi njegovog krivog poimanja. Mnoge molitve za ozdravljenja ovaj sakrament stavljaju u krizu.

Bolesniko pomazanje se moe podijeliti: Vjernicima s ozbiljno ugroenim zdravljem Prije ozbiljnog kirurkog zahvata Starijim osobama Nakon ozdravljenja od neke bolesti i njezinog povratka Bolesnoj djeci koja mogu rasuivati Vjernicima u komiUmrlim osobama pomazanje se ne dijeli!

Kod umiruih je na poseban nain naglaena popudbina sakrament umiruih. Vana je pouka vjernicima da taj sakrament ne odgaaju u sluaju smrtne opasnosti.

UNAPRJEIVANJE ZDRAVLJA U BOLNICIPokazuje se potreba snanog zauzimanja za pacijente koji trpe nehumanost bolnice i koji ne uspijevaju artikulirati svoju nemo. Treba se ii prema pomicanju naglaska od zbrinjavanja bolesnika prema unaprjeivanju zdravlja. Bolnica mora biti institucija koja unaprjeuje humanost.

BOLNIKI PASTORAL I IZOBRAZBAZahtjev za dodatnom kompetencijom duobrinika. Posebna podruja bolnikog pastorala jesu gerijatrija, psihijatrija i neurologija, oboljeli od AIDS-a, bolesna djeca.

PASTORAL BOLESNE DJECEKod djece prevladava osjeaj izloenosti odraslima i osamljenosti. Oituje se potreba da se taj strah artikulira. U djejim klinikama treba stvarati prostor za samoiskazivanje i osjeaj prihvaenosti. Trebamo pokazati opciju za malene, siromane i nemone. Djecu treba prihvatiti kao ravnopravne partnere.

STAROST, SMRT I ALOVANJE

Kada osobe dolaze u stariju ivotnu dob i kad se blii mirovina, to moe u njima izazvati duboke potrese i napetosti. Nae drutvo je sve starije. Nastupila je promjena demografske piramide. Stariji predstavljaju veliki dio drutva. Razlozi porasta broja starijih osoba jesu slijedei: opadanje nataliteta, napredak medicine. Odraz na konkretnom ivotu starijih oituje se u poveanju prosjeka godina ivota i u krizi u branom ivotu.

.

STARENJE U CRKVI I DRUTVUStarijima oito pripada budunost. Solidarnost starijih s mlaima je sve neizvjesnija. Postoji jedna isprepletenost strahova starijih ali i mlaih. Promjena dobne strukture razbija tabu starenja. Zadaa Crkve je braniti dostojanstvo ovjeka u starosti, zatiti subjektivnost i individualnost ovjeka u starosti, odgajati starije da prihvate svoju starost i rastu u samopouzdanju, ostanu povezani sa zajednicom, prodube vlastitu vjeru (u uskrsnue). Potrebna je promjena svijesti o starenju. Zato je dobro suraivati sa znanostima o starenju (gerijatrija, gerontologija). Ljudi najee imaju predrasude s obzirom na starost i starenje. Predrasude su i na podruju crkvenog djelovanja. Nekada i mi mislimo da je njihovo ve prolo.

Crkveno djelovanje za starije: prihvatiti ovjeka kao subjekta i jednakovrijedna partnera u dijalogu, otkriti potencijale i kompetencije starijih osoba koje mogunosti rasta i sazrijevanja mogu ponuditi, to mogu mladi od starijih bitnoga nauiti.

Korekcija kliea o starosti kao povijesni izazov: svaka ivotna faza omoguuje rast pred Bogom i ljudima i razvoj osobnosti; pratiti i podravati osobe u njihovim specifinim ivotnim iskustvima daje perspektivu jednog ovjeku bliskog pastorala.

OBITELJSKE VEZE U STAROSTIPrevlast obiteljskih veza prema pravilu: nutarnja blizina kod vanjske distance i obratno. Trajno optereenje su psihiki oboljele osobe. Lake je brinuti se o psihiki zdravima iako su tjelesno bolesni, negoli obratno.

PASTORAL STARIJIH U UPIPastoral starijih je pastore pastoralne teologije. To je u smislu negativnog. Pastoralna teologija se premalo brine o starijima. Pastoral starijih je rijetka tema meu odgovornima u Crkvi. U radu sa starijima najvie su zastupljene ene. Nain i cilj rada sa starijima mogu biti susreti razliitog sadraja i meusobno povezivanje starijih osoba.

Principi rada sa starijima: izbjegavanje izoliranja starijih u zajednicama starosna homogenost i spolna razliitost briga za duhovne potrebe starijih osoba religiozna integracija ivota starije osobe

Odgovorni za pastoral starijih u zajednici: pojedinci (djelitelji priesti, karitativni suradnici) Grupe (npr. udruga sv. Vinka i dr.)

UMIRANJE DANAS

Smrt je neto s ime se ljudi ne vole susretat. Pogotovo u razvijenim zapadnim zemljama.

UMIRANJE IZVAN KUERazlozi: razvoj intenzivne medicine zaposlenost ena razdvajanje generacija, manji stanovi nedostatak njegovateljske kompetencije kod lanova obitelji pogotovo ako je to zahtjevnije

KRIZA UMIRANJA IZVAN KUEPremedikaliziranju umiranja tj. neljudsko produljenje umiranja. Prije kada je dolo vrijeme da netko umre treba ostaviti da osoba umre. danas postoji tendencija da se ivot produi to je vie mogue. Moda je to prije bilo vie prisutno jer je bilo puno vie vjere kod ljudi, dok danas se puno polae u tehniku... Financijsko preoptereenje zdravstva posebno nastupa u posljednjim danima ivota pacijenta. Nastupa zbog mnotvo petraga koje se obavljaju. Kada bi cijeli sustav omoguio da osoba moe na miru umrijeti i to je mogue due doma ostati (osigurati osobu koja e se brinuti za tu osobu i plaati ju) to bi znailo i svojevrsno rastereenje zdravstva u financijskom smislu.

Nitko u ivotu ne voli neuspjeh, a posebno lijenik. Nerijetko se doivljava smrt i gubitak kao svojevrstan poraz lijenika. Kao posljedicu tog poraza preputaju umiranje njegovateljima. S druge strane imamo preoptereenje njegovatelja koji se brinu za osobe koje umiru. Neprestano se kod umiruih pojavljuje izraavanje elje da im je umrijeti kod kue.

DVIJE MOGUNOSTI UMIRANJA

UMIRANJE POSLIJE IVOTAbesvjesnosam/a(umiranje potisnuti iz ivota)

EUTANAZIJA kao izlaz iz tog stanja

UMIRANJE U IVOTUsvjesnos malo bolikod kue(umiranje ispuniti za ivota)

Umiranje kod kue ili u HOSPICIJU

PREDODBE UMIRANJA (istraivanje iz Austrije 1990. 2000.)

81%(83%)Manja najvea elja je da mogu umrijeti, a da ne moram podnositi boli. S teolokog gledita ovaj podatak je poticaj za pastoralno djelovanje u kojem ljudima pribliujemo smisao patnje i trpljenja. Ivan Pavao II. napisao je encikliku Spasonosno trpljenje u kojem obrazlae smisao trpljenja. 62% (61%)Pomisao na ispunjen ivot mi moe smrt uiniti lakim.

35% (41%)Kada jednom budem morao umrijeti, elim svoju smrt svjesno doivjeti, jer je to dio mojega ivota. Ovdje se vidi elja za pripremanjem na smrt i strah za naglom smru (nesree i sl.).

56% (65%)Velika mi je elja moi jednom u krugu obitelji, svojih najbliih umrijeti.

79%Pozdravljaju prijedlog osnivanja hospicija.

KAKO LJUDI EE UMRIJETITrebalo bi omoguiti da se ljudski ivot u posljednjoj fazi moe aktivno zavriti (npr. kroz injekciju / kroz aktivnu primjenu pomoi za umiranje). 12% ja sam naelno za to 59% ja sam za to samo u nekim okolnostima 16% ja sam radije protiv 12% ja sam naelno protiv 2% bez odgovora

ELJENJA MJESTA KOD UMIRANJA 44% u vlastitoj kui 14% u krugu obitelji 22% u prijateljskom okruenj 4% u starakom domu 6% u bolnici 7% svejedno mi je 2% nema podataka

UMRIJETI KOD KUEPojam kod kue je socijalni pojam. Varijacije toga poimanja pojma je umrijeti u vlastitoj kui ili nekim palijativnim odjelima u bolnicama, starakim domovima, hospicijima.

Za takvo umiranje potrebni su neki preduvjeti zajedniki suivot njegovateljska kompetencija karencija njegovatelja ambulantska palijativna medicina

GLAS CRKVEMi biskupi podravamo debatu za jedan novi ugovor meu generacijama. Tako, kao to su roditelji svoju djecu donose na svijet, ubudue e djeca svoje roditelje pratiti kod odlaska sa ovoga svijeta.C. M. Martini, 1989.

ALOVANJE

OEKIVANJA OD CRKVE60%Mnogi ljudi ostaju danas u svojoj tuzi sami, a i sama Crkva nudi u tom smislu premalo51%Bilo bi dobro kada bi Crkva pouavala modernog ovjeka umijeu umiranja. Da Crkva pouava kako umirati, kako se pripremiti za smrt moda u kontekstu pastorala strijih.32%Smatram da Crkva nije kompetentna za pitanja umiranja i smrti

PROCES ALOVANJAPrema Spiegelu: ok utvrivanje smrti, neprihvaanje. Faza kontrole zatitni ljudski zidovi. Oko osobe su razliiti ljudi koji su mu blizu. Faza dezintegracije Kada nedostaje osoba koju smo izgubili. Moe stvoriti strah, moe zastati. Faza prihvaanja alovanje (kota energije), vrijeme alovanja (zahtjeva strpljenje), nove zadae.

Sam proces traje otprilike godinu dana. to se tie Crkvenog rada potie se posjet obitelji. Takoer je to prilika za pripremu propovijedi. Ukop je svojevrsno zajednitvo. Sam obred moe biti mjesto gdje se moe pokazati solidarnost i zajednitvo s obitelji. Dobro je organizirati (u veim upnim zajednicama) grupe za samopomo gdje razmjenjuju svoja iskustva, drue se...

Prema John Bowlby Reakcija mrtvila i zaprepatenja enja i potraga za izgubljenom osobom Dezorganizacija i gubitak nade u povratak Reintegracija

ZADAE ALOVANJA (J. WILLIAM WORDNER) prihvatiti gubitak kao stvarnost iskusiti bol alovanja prilagoditi se okruenju u kojem umrla osoba nedostaje umrlome dati novo mjesto i posvetiti se vlastitom ivotu

PREDODBE O IVOTU I SMRTILjudi su od davnina pokuavali predoiti kako izgleda smrt iz neke nadnaravne perspektive. Nakon smrti kranska nada u uskrsnue je slaba, ali nada sama je u porastu.

ISTRAIVANJE U AUSTRIJI:1980.1990.2000.

Sa smru je sve gotovo37%29%31%

Nadam se da nakon smrti postoji ivot60%59%68%

Ljudi e uskrsnuti duom i tijelom30%23%29%

Ta nada je u porastu. Ona se moe odnositi na uskrsnue ali isto tako i u npr. reinkarnaciju. ISTRAIVANJE U HRVATSKOJ IZ 1998.1998.

Smrt je neizvjesna, besmisleno je uope misliti na nju 68,5%

Poslije smrti nee niti nita9,7%

Ne znam (ne mogu) znati to e biti poslije smrti47,7%

Svaki ovjek e na kraju svijeta uskrsnuti i duhom i tijelom25,3%

Vjerujem u reinkarnaciju i ponovno roenje14,4%

Mislim da postoji drugi ivot38,2%

VJERA KOD LJUDI

Nada u uskrsnue mrtvih, vjera u prodor kroz granicu smrti ini nas slobodnima za ivot protiv pukom samoodranja, ije je smrt istina. Nada nas potie da budemo u slubi za druge, da ivot drugih preoblikujemo kroz solidarnu i zastupniku patnju. U tome se naa nada pokazuje i oivljava.

Ljudi danas posebno mladi ne razmiljaju puno o smrti dok ih ivot na to ne prisili. To je tema koja nije zanimljiva.

SVEDOANSTVO: Pater Marek Szrejna, CSSp bio bolniki kapelan u Osijeku. Magistarski rad: Govor patnje u dokumentima Ivana Pavla II. Dokument o patnji Salvifici doloris ta bol (patnja trpljenje) taj bol (trenutna bol koju osjeam fiziki) Vjera je najvea snaga svakog kranina. Vjera proeta ljubavi. Patnja je svojstvena ovjeku, njegovoj ljudskosti. mi smo na poetku osobe ovjek. Nakon toga sam kranin..... Isus Krist je uzeo na sebe patnju cijelog ovjeanstva. Patnja kod krana proeta vjerom lake se prihvaa. Bez vjere patnja je za ovjeka ivi pakao. Patnja, strah i smrt je posljedica grijeha. Ako mi cijeli ivot negiramo Boga, spoznaja Boje ljubavi i njegovo oitovanje dovodi nas do oka i odbijanja. Tako dolazi do pakla... ono je posljedica mojeg izbora. Pakao = samoa, egoizam, stanje duha. Iskustvo Boga izvor je ive vjere najkrai put do Boga je patnja s vjerom prihvaena Vjera bez prakticiranja jednaka je kao da upalim auto i ne vozim se Bog lijei vjerom sve nae rane. Ako i patimo ali vjera to ini podnoljivim i prihvaamo ju kao put do Boga... Patnja moe biti i milost koja prihvaena vjerom je vatra kroz koju se proiavam kleem Patnja = shvaam, prihvaam, rtvujem in ljubavi Pred ovjekom koji pati ne valja se razbacivat sa nauenim frazama... Netko moda u toj situaciji i odbacuje Boga i njegovu volju... Zato je potrebno biti ovjeku blizu i s vremenom e doi i razgovor o Bogu...

HOSPICIJ I PALIJATIVNA SKRB

Pjesma Erich Fried prije nego umrem jo jednom govoriti o toplini...Govori o ivotu proivljenom najbolje ali ostavlja neku neizvjesnost pred smru.

Ideja o hospiciju potjee iz Engleske. Raskrinkava tabuiziranost teme o umiranju i smrti. Ljudi se danas sa smru imaju prilike malo susretat (veinom po bolnicama i domovima). Hospicijima eli se dati na vanosti dostojanstvu osobe i bziri da ovjek u posljednjim danima i satima ima svu njegu, blizinu,...

Hospicij se unato stranom nazivu i proirenju na palijativnu skrb razvija vrlo brzo. Prvi hospicij je Hospicij sv. Kristofora. Pokret je osnovan od dr. Cicely Saunders u Londonu. Daljnji zaetnici pokreta su dr. Elisabeth Kbler Ross (Razgovor s umiruima).

HOSPICIJ TEMELJNI PRINCIPI Temeljni principi pokreta su otvorenost, istinitost, autentinost. Tu nema ogranienja na osobe koje su katolici, vjernici, bijelci Nema laganja i prikrivanja istine. Ljudi su svjesni svega. Zatim tu je i povezivanje razuma i srca. Trai se strunost i empatijsko praenje. Jedno bez drugoga ne moe. Sloboda duha. Potivanje vjerskog uvjerenja. Sluanje respekt dostojanstvo nada.

TERMINOLOGIJA

VANE IVOTNE PREKRETNICE I PASTORAL SAKRAMENATADoc. dr. sc. Ivo DiniAk. god. 2012./2013.VANE IVOTNE PREKRETNICE I PASTORAL SAKRAMENATADoc. dr. sc. Ivo DiniAk. god. 2012./2013.

44

45

Hospicij dolazi odlat. hospitium=prenoite, konaite, gostoprimstvo.Palijativna skrb dolazi odlat. rijei palium=ogrta, plat, toplina, ublaavanje.

To e rei jedan cjelokupni zaokrueni pristup osobi.

Hospicij je pokret koji se stvarao u bazi. Danas postoji u 95 zemalja irom svijeta. Taj pokret je internacionalan i interprofesionalan. To je jedan nain konkretne pomoi i praenja u vremenu oprotaja za teke bolesnike. U hospicij ulaze samo osobe koje znaju da imaju neizljeivu bolest i znaju da im ivot ide kraju. Ujedno je i briga o njihovim najbliima. Prisutna je umreenost profesionalaca i volontera meusobna struna i druga podrka. Hospicij je davatelj impulsa za socijalnu politiku.

PALIJATIVNA SKRBPalijativna skrb slui poboljanju kvalitete ivota pacijenata i njihovih obitelji, koji su suoeni sa nekim oboljenjem, koje prijeti ivotu. To se dogaa kroz naklonost i ublaavanje trpljenja posredstvom ranog otkrivanja i besprijekornog prosuivanja, te zaljeenju bolova, kao i drugih problema fizike i psihosocijalne naravi.

Osoba trpi duhovno, psihosocijalno i tjelesno. Pristupa se osobi u njezinoj cjelovitosti.

Palijativna skrb potvruje ivot i vidi umiranje kao normalan proces. Ne eli smrt niti ubrzati, niti odugovlaiti. Podrava pacijenta da koliko je mogue aktivno ivi do same smrti. Podrava lanove obitelji za vrijeme oboljenja pacijenta i u fazi alovanja.

Palijativna medicina nekada se shvaala kao skrbnitvo/mjere za produenje ivota. Ustanovi se dijagnoza, eli se produiti ivot i ublaiti te simptome i odjednom nastupa smrt. Dananja predodba palijativne medicine je skrb / mjere za produenje ivota. Postavlja se dijagnoza i ublaavaju se simptomi, ali na jedan palijativan nain. Tu postoji i praenje u alovanju nakon smrti.

Hospicij i palijativna skrb su poput jedne zgrade koja se temelji na nekim injenicama: Komunikacija ljudi trebaju na interes, nekoga ko je spreman sluati prije negoli ponudi neki odgovor, trebaju pomonika koji je hrabar o svemu razgovarati o emu umirui ele razgovarati, oni ele izraziti svoje osjeaje, trebaju istinu i autentinost. Kontrola simptoma Najei simptomi su bolovi. Njih treba kontrolirati i ublaavati. Postoje jo anoreksija, munina i povraanje, nesanica, depresija i smetenost. Temeljno pitanje je koja terapija pacijentu pomae najbolje.Simptomi:bolovi84%anoreksija51%munina i povraanje51%nesanica51%depresija38%smetenost33% Rehabilitacija Postavlja se pitanje to je jo mogue uiniti s obzirom na simptome. Zadnje praenje u fazi umiranja terminalna faza Situaciju pacijenta treba uiniti to je mogue ugodnijom. Zadrati dostojanstvo pacijenta. Umiranje niti produiti niti ga pourivati. Osposobiti najblie za praenje i biti im podrka. Mir i vrijeme za oprotaj nakon smrti.

U hospicijima treba biti prisutan interdisciplinaran tim: lijenici, njegovatelji, socijalni radnici, duobrinici, psiholozi, psihoterapeuti, ergoterapeuti, nutricionisti, hospicijski asistenti (volonteri).

Postoji vie vrsta hospicija: stacionarski, dnevni hospicij, palijativno-savjetodavna sluba pokretni hospicij/palijativni tim.

OBREDNA KULTURA

PASTORALNO (NE)RASPOLOENJEPastoralno raspoloenje glede podjeljivanja skaramenta smo ve napomenuli. Ljudi daleko vie ele rituale kod ivotnih prekretnica, nego li sudjelovati kod misnog slavlja. Rituali su od Crkve i onda traeni kada je kranska vjera teko prepoznatljiva. Sveenici su (u ime Crkve = sve po svojoj slubi) odgovorni, da sakramenti doista budu slavlje kranske vjere. O tome sveenici vode brinu u sklopu priprave i predkrsnih kateheza npr. Crkva eli dijeliti sakramente, a ljudi esto ele samo obrede. Odgovor je intenzivna priprava i kateheza zajednice. Radi prakse u kojoj se sveenici nau kada netko odbija ili ne vjeruje u sakramente, moglo bi se podjeljivati samo blagoslove a ne sakramente. Tu se sveenik nae nekad u sumnji to uiniti... to je i pitanje kojim se bavi pastoral i trai odgovore. Trebalo bi kod ljudi razvijati svijest o znaenju sakramenata, da shvate smisao samog sakramenta, na kraju da ga i razumiju.U pastoralu se naemo u tkz. polarnim pastoralnim pozicijama: rigorozno, popustljivo. Kako inae? Kriteriji moraju biti jasni i to je potrebno. Niti jedna od tih dviju krajnosti nije dobra. Svaku situaciju treba prihvatiti kao pastoralna prilika za pouku.

TO KADA ATEISTI TRAE OBREDE?uli smo za istraivanje Aufbruch. Ispitivanje je provedeno u zemljama Srednje i Istone Europe. Naziv istraivanja je Religija u reformskim zemljama. Izale su dvije knjige 1999. i 2000. godine. Htjelo se vidjeti kakvo je poimanje Boga nakon komunizma.

Istraivalo se pitanje vjere u Boga. Kod tri postavljena pitanja moglo se odgovoriti sa ne vjerujem u Boga:1. Koliko ste bliski s Bogom?2. Koje od slijedeih izjava najbolje opisuje Va stav prema Bogu?3. Molimo Vas, recite nam to od navedenog vjerujete, a to ne vjerujete?

Na temelju odgovora moglo se govoriti o broju onih koji ne vjeruju u Boga. Na temelju rezultata se ljude kategoriziralo te moemo govoriti o stupnjevitom ateizmu. Oni koji ni na jedno od tri pitanja nisu odgovorili s ne vjerujem u Boga nisu ateisti. Oni koji su jednom odgovorili tako oni naginju ateizmu, koji su dvaput oni su ateisti, a koji su triput oni su potpuni ateisti.

Na temelju dobivenih rezultat vidimo:

Tu se vidi jedan STUPNJEVITI ATEIZAM. Od onih koji naginju tome (mogu biti oni koji trae i propitkuju se o vjeri). Istraivanje iz 1997./1998.

Istona Njemaka i eka su najateizirane zemlje.OBREDNA KULTURA

OBREDNA KULTURA U HRVATSKOJ

I ateisti trae crkvene obrede. Unato svojim uvjerenjima kroz ivot pred kraj mnogi se okrenu Crkvi.

KRANSKA DIMENZIJAU kranskom kontekstu su pojedini obredi sakramenti vjere. Kod onoga koji ih prima djeluju na nain to i predstavljaju: ozdravljujuu Boju blizinu, Boga koji je u Isusu postao jedan od nas. U kranskom i vjerskom kontekstu sakramenti imaju vie dimenzija: personalnu kristoloku eklezijalnu

TRADICIONALNA DIMENZIJAPeter Berger, The Sacred Canopy, 1990. Obredi su kao prijevozna sredstva u siguran, zdrav i sveti Boji svijet (ona je kao sveti tit, sveti baldahin). po obredu ja se prebacujem u jedan svijet u kojem je red, svet je... jer ivim u svijetu gdje nema reda, gdje nije lijepo.... Obredi ureuju rastrojeni ivot u ovome svijetu i tako ga dovode u red. Oni obrede doivljavaju pomalo dualistiki. Zbog ovog poimanja ljudi imaju i pomalo neki strah prema sakramentima. Ovo ureenje se uvstveno doivljava. Proeto je osjeajima. Tome slui simbolino insceniranje (prostori, osobe, govor, slike, geste).

ivot je ambivalentan. Ima svoje pozitivne (nada, enje, snovi, radosti) i negativne strane (strahovi, strepnje, bol, smrt). Po obredima se ja prebacujem u jedan drugi svijet. ivot se eli staviti u red, u jedan siguran, zdrav i sveti Boji svijet. Obred se onda shvaa kao prijevozno sredstvo.

TERAPEUTSKA DIMENZIJAAlfred Lorenzer, Das Konzil der Buchhalter, 1981. (Koncil raunovoa) Rituali omoguuju preraivanje u ovjeku duboko ukorijenjenih ambivalentnosti s obzirom na smrt i roenje, mo i seksualnost, nadu i strah, alovanje i radost. On kae da ritual ima terapeutsku dimenziju jer oni pomau da ovjek na tim ivotnim prekretnicama se lake snae i prihvati ih. Crkva je s vremenom stekla monopol nad obredima. Oni (obredi, rituali) stoje na raskriju izmeu: svjesnog i podsvjesnog i kolektivnog i individualnog. (Ovo profesor pita svakoga!!!)

Lorenzer je napustio kransku vjeru, postao je ateist. Bavio se obrednou u vanim ivotnim prekretnicama. On kae da je Crkva kada je dobila slobodu stekla monopol nad obredima. U toj svojoj knjizi opisuje kako su se biskupi nali na koncilu kao raunovoe i vidjeli kako sakramentalnost kod ljudi opada, pa su rekli ako ele obrede da moraju ispunjavati odreene uvjete. Lorenzer je to nazvao pedagogizacijom obreda.

DJELOMINA PODNOLJIVOSTOve tri dimenzije su samo djelomino podnoljive. Terapeutska kao i tradicionalna dimenzija mogu ostati siromane u odnosu na transcendentnost. Moe se doi do traginog rjeenja samoga sebe, bez stvarnog ozdravljenja i bez promjene.

PASTORALNI PRINCIPI1. Princip ljubavi prema fragmentuPotrebno je bezuvjetno prihvatiti karakteristino obiljeje boanske Isusove ljubavi: Trske stuene prelomiti nee, stijenja to tek tinja nee ugasiti sve dok do pobijede ne izvede pravo. (Mt 12,20) On ne lomi napuknutu trsku, niti gasi stijenj to tinja. (Iz 42,3) Ako imamo krizmanika koji stalno pravi probleme, a eli se krizmati i ima podrku roditelja. Moda taj nije imao priliku odrastati u pravom kranskom duhu i ne zna pokazati interes za to.2. Princip rasta i razvojaPastoralna ljubav potie na razvoj: postoji slubena odgovornost, da se ostvaruju sakramenti vjere. Na neto sam se nakalamio i sada pouavam ovjeka da doe do svijesti da se tu radi o inu vjere. Kod razliitih ljudi emo doi do razliitog stupnja. (Vidi: 1 Kor 3,6-9). Ovaj princip ide za time da dopustimo da osoba raste u vjeri. 3. Princip izbjegavanja sileIzbjegavanje uskraivanja: vjera je mogua samo u okrugu slobode. Ovaj Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti (DH 2)

SREDNJA IVOTNA DOBNismo obraivali ovo... :)

Upravo u sredini naega ivotnog putovanja naoh se u nekoj tamnoj umi jer bijah izgubio onaj pravi put. Kakva je ona bila, bilo bi teko rei, divlja uma, bolna i gusta, koja u mislima jo obnavlja strah, njezina gorina nalikuje skoro na smrt.Dante Alighieri

Postoje razliite ivotne krize u srednjoj dobi. To moe biti kriza veze, kriza braka ili pak kriza nezaposlenosti koja je danas sve uestalija. Mnotvo je tih manjih kriza gdje se ovjek osjea bespomonim. Radi toga je izazovno i za Crkvu sve vie voditi rauna o tim ivotnim krizama. Upravo u toj ivotnoj fazi mnogi ljudi (ak i kad nema vanjskog utjecaja) nailaze na krize s kojima se teko suoavaju.

Jedan 42-godinjak opisuje svoju situaciju. Kae da mu ide dobro, djeca su mu ve odrasla i napustili kuu jer su otili na studije. Sagradili su veliku kuu, oboje imaju posao. Unato tome doao je u ivotnu fazu gdje se sve vie pita je li to ba to. Postavlja u pitanje i smisao suivota sa svojom enom. Postavlja si pitanja poput onih je li prokockao svoj ivot. Nekada sjedne u svoj auto i voza se samo da ne bude kod kue. I sveenici u tim godinama postavljaju si slina pitanja. Sve to nazivamo kriza srednje ivotne dobi.

NOVA IVOTNA FAZA?Rije je o jednoj tekuoj prekretnici. U odnosu na druge ivotne prekretnice, ova se dogaa a da ljudi to nekada i ne primjeuju. Koja je dob pojavljivanja te krize? Razliiti autori razliito govore. Jedni kau da je to 37. god. ivota, drugi kau da je to izmeu 40.-42. god. Te se krize teko mogu definirati i primijetiti.

Dvojica autora tumae te sveobuhvatne ivotno-ciklike modele. C. G. JUNG Razlaz sa zenitom ivota. AUGUST VETTER Poetak povratka.

Jung govori za cjelokupni ovjekov ivot da se sastoji od etiri faze. ovjek izlazi iz kraljevstva nesvijesti koju doivljava u djetinjstvu, ulazi u jednu novu fazu kada postaje svjestan sebe i ivota. To je prva svjesna faza mladenatvo. Iza mladenatva ovjek ulazi u fazu srednje dobi (svjesna faza 2). Zatim dolazi u visoku starost (uranjanje u nesvjesnu fazu). On to usporeuje s izlaskom i zalaskom sunca.

Jung kae da se u sredini ivotne dobi dogaa svojevrsna duboka promjena ivotnoga programa. Mi ne moemo ivotno popodne ivjeti prema istom programu kao ivotno jutro, jer to je ujutro puno, postat e naveer malo, i to je ujutro istinito, naveer e biti lano. (Jung) Kod Junga se esto pojavljuje i tematika smrti. ovjek koji stari treba znati da se njegov ivot ne uspinje i ne proiruje, nego da se iznuuje neumoljiv unutarnji proces suavanja ivota. (Jung) Vetter koristi sliku porijekla i povratka. On izbjegava Jungovo somatsko tumaenje, ali se u mnogome s njim slae i podudara. Vetter govori kako ovjek izvire iz svoga prauzroka, ima svoje porijeklo i opet se tamo vraa. Budui da je bio uvjereni katolik za njega je taj izvor i povratak ivota sam Bog.

Imamo dva suprotna ivotna koncepta: model uspona i pada i model porijekla i povratka. Da li vjerniko pouzdanje daje srcu spasenje i 'oima due' otvara pogled za nevidljivu stvarnost naeg tajnovitog porijekla i nae nita manje tajnovite smrti. (Vetter). Tko tako promatra svoju ivotnu fazu s pouzdanjem moe prihvatiti i dosadanji ivot, a isto tako nee se bojati organizacije budueg ivota.

PROMJENEU srednjoj ivotnoj dobi svakako se dogaaju promjene: Tjelesno-bioloke nakon 40. god. ovjek poinje obolijevati, hormonalne promjene kod ena i mukaraca, esto mukarci postaju depresivni. Drugaiji osjeaj za vrijeme u prvoj ivotnoj fazi ovjek gleda prema budunosti, a kada doe u fazu kada je neto postigao i ostvario poinje gledati unutar svog ivota. Osjeaj ustanka protiv navika svakidanjice rutina poinje smetati. Pojavljivanje destruktivnih osjeaja tko napravi inventuru dosadanjeg ivota naii e na mnoge neuspjehe i tu se moe pojaviti osjeaj krivnje. Neki opet imaju osjeaj da su mnoge ivotne prilike propustili. Tu ovjek pone sebe mrziti.

Vano je razlikovati srednju ivotnu dob od kriza koje se pojavljuju u toj dobi. Kod nekih ljuti to moe biti dobra prilika za daljnje sazrijevanje, rast, kreativnost. Kod drugih to moe biti prilino destruktivna faza kriza propadanja. Tu onda moemo govoriti o dvije vrste kriza: kreativna i destruktivna. Za destruktivnu je karakteristian snaan osjeaj nostalgije, aljenja za onim to je prolo. Kod kreativne krize ja prihvaam svoj dosadanji ivot i elim i dalje nastaviti sazrijevati i graditi drugi dio svog ivota.

Kao momente krize srednje ivotne dobi uzimamo krizu u poslu, krizu u vezi i krizu smisla ivota. ovjek se zasiti onoga to je do sada radio i krene raditi neto sasvim drugo. To moe potaknuti i na dolazak novih generacija. Nerijetko se dogaa i ta kriza u vezi. ena u 40.-toj godini ostavi mua i etvero djece i vrati se u svoje selo. Moe se dogoditi i odvajanje socijalne od seksualne vjernosti. U toj ivotnoj dobi nadprosjeno dolazi i do rastave brakova.

UNUTARNJA STRANA FENOMENA KRIZE SDto stoji u pozadini krize srednje dobi? Neki kau da tu stoji suoavanje s prolaznou i smru. Jedna druga grupa (Jung) ne uzimaju to kao pozadinu, nego promjenu ivotnog programa. Strah od smrti je upitan, jer u toj ivotnoj fazi se pojavljuju esto i suicidalne misli. Ako netko eli unititi svoj ivot, onda je to strah od ivota. Kad se dogodi smrt 40-godinjaka onda to puno ljudima znai. Jo je mlada osoba. Pojedini studiji pokazuju da se nerijetko radi o svojevrsnoj ivotnoj renesansi. Strah od smrti i promjena ivotnoga programa ne moraju biti kontradiktorne krize, nego obje mogu biti dobro integrirane.

Razumljivo je da se u toj ivotnoj fazi ipak dogaa neka vrsta ivotne bilance. Mogu iskrsnuti slijedea pitanja: Je li to bilo sve?, Jesam li puno toga propustio? Ta pitanja ne moraju davati samo depresivne odgovore. Moe se dogoditi i odreena ivotna bilanca. Ona se dogaa po nekim kriterijima. Ono emu pretendira dananja kultura jest s jedne strane, to je ovjek stekao, a s druge strane rije je o pozivu.

OBLICI SVLADAVANJA KRIZE1. DEPRESIVNI OBLIK Prevladava odreena rezignacija. Vie se nita ne moe postii. ovjek izgubi volju dalje organizirati svoj ivot. Prepusti se svome ivotu. Ne preostaje mu drugo nego se grijati u toploj sobi uz kamin i ekati da smrt doe po svoje. Takva je rezignacija esto povezana s nostalgijom, a nerijetko moe uzrokovati psiho-somatsko oboljenje.2. PANINI OBLIK Slian je destruktivnom, ali drugaiji. Panini tip reagira kao ovjek koji vozi auto nizbrdo i umjesto da koi on dodaje gas. Ovaj tip eli isprobati jo svata u ivotu i to zna esto biti pogubno. Moe doi do skepticizma, a s druge strane moe doi i do obraenja. Tu moemo spomenuti socioloko tumaenje karnevala. Ljudi su osobni i zajedniki ivot uredili prema nekim normama. Moja je sloboda da inim ono to elim ograniena slobodom i odgovornou tue slobode. Karneval predstavlja bijeg od vlastitog ivota kako bi postao druga osoba.3. VEDRO, RASPOLOENO RJEENJE Ide prema onome sve ili nita. Povodi se principom rasta. Na vlastitom temelju dalje nastavljam ivjeti i rasti kao osoba. Prihvaam da novi 100%-tni ivot nije mogu. Ne mogu pobjei iz svoje koe. Jednom izgraeni ja ima svoje dobre i loe strane. ovjek koji se povodi tim principom rasta pokuava se suoiti sa svojim pogrekama i s njima pomiriti.

CRKVENA PRAKSAOno to Crkva moe i treba initi jest:

1. Pootrenje panje prema ovoj temi Ili ponovno tematiziranje ivotne prekretnice srednje ivotne dobi.2. Elementi tumaenja: Potaknuti takve osobe da na osobnom podruju i u krilu Crkve sagledaju dosadanji ivot. Ljudi mogu postavit si pitanja poput onih postoji li i dalje odreeni ivotni program u njihovom ivotu. Omoguivanje kreativnog ophoenja s grijehom i osjeajem krivnje. Otvaranje perspektiva za budunost preuzimanje rizika. To je svojevrsno planiranje kako dalje ivjeti i ostvarivati svoj ivot. Na temelju Isusove poruke mi doista imamo razloga ljude ohrabriti da neto doista uine. Nekima bi se moglo rei slijedee: Bog se vie raduje ovjeku koji u svojem ivotu puno toga riskira, pa makar pri tome i grijeio daleko vie nego ovjeku koji nita ne riskira, a zapravo onda i ne ivi svoj ivot.

Dvije poruke Crkve u destruktivnom ophoenju s krizom srednje dobi: Depresivnom tipu Najbolje od preostalog ivota uiniti prispodoba o talentima (Mt 25,14-30) Paninom tipu (neto)

3. Podrati obraenja Prekretnica SD je plodna obraenjima. Novi ivotni program je vaan moment procesa obraenja. Vaan je motiv exodusa nasuprot zaglupljivanju i okamenjivanju (Jung). Koje su mogunosti s obzirom na dosadanji religiozni ivot?

Koje su konkretne mogunosti to Crkva sve moe initi?

1. Kroz navjetaj U javnom prostoru sve manje se govori o temi SD. To bi u Crkvi trebala sve vie postajati jedna redovita tema (susreti u grupama, tribine, duhovno-rekreacijski centri, simpoziji, okrugli stolovi, duhovne vjebe, propovijed).2. Kroz obrede Postoje razliite prigode kada se kroz liturgiju moe suoavati s krizama SD. Npr. to moe biti proslava jubileja braka ili jubilej na poslovnom prostoru. To moe biti i ivotna ispovijed. 3. Kroz savjetovanje Pogotovo kada je rije o branim parovima koji u toj ivotnoj fazi nerijetko zapadaju u krize. Dobro je osnivati grupe za samopomo gdje e imati mogunost podijeliti svoja iskustva s drugima.4. Kroz poticaj na suradnju Postoje mnogi ljudi koji do sada nisu iskoristili svoje mogunosti odgovornog ivljenja kranstva i ukljuivanja u svoje upne zajednice.

SAKRAMENTALNI PASTORAL NA PREKRETNICI

Sakramentalni pastoral se uvijek kretao izmeu laksizma i rigorizma. Problem dananjice je pitanje povezanosti vjere i sakramenata i razapetost pastoralnih djelatnika. Pastoralna praksa treba voditi rauna o povezanosti vjere i sakramenata. Posljedica svega je masovna Crkva koja se poela razvijati. Mnogi uoavaju da je konstantinovska era Crkve polako pri kraju. Glavni problem u naem pastoralu je upravo povezanost vjere sa sakramentima. Mnogi su radi tradicije, obiaja ili tko zna kojih drugih motiva doli krstiti dijete, priestiti ili krizmati se ili primiti koji drugi sakrament. I sami duobrinici sve vie osjeaju jednu razapetost izmeu nastojanja da se ouva kranski identitet u slavlju sakramenata s jedne strane i s druge strane u pitanju elja (?).

SITUACIJA PROMJENE1. Suvremeni problemi sakramentalnog pastorala usko su povezani sa situacijom promjene tzv. narodne, masovne Crkve (Volkskirche) ili prema nekom drugom obliku crkvene zajednice. Dosadanje poimanje Crkve bilo je proeto s crkvenom tradicijom. Dananja kriza Crkve oituje se unutar te promjene narodne Crkve. Koje su to promjene? Prije je bilo normalno slijedee: rodi se u jednom drutvu, roditelji te tamo krste, bili su vjerski potkovani, odgajali te u vjeri, iao si na vjeronauk i primao sakramente sve do krizme. ovjek nije morao ni razmiljati previe vjerujem li u IK, nego sam to prihvaao budui da sam roen u takvom drutvu. Ta kranska proetost drutva obuhvaala je sve i svakoga. Sakramenti (krtenje, priest, krizma) samo su bili pojedini vrhunci, sredinje toke kranskog drutva. U trendovima nove Crkve istie se vanost poosobljene i odgovorne odluke za vjeru, orijentacija na Sv. pismo i Tradiciju i spremnost na preuzimanje odgovornosti. Ta nuna odluka za vjeru mora prethoditi iskustvu poziva da se bude kranin. Ja se ne mogu odluiti biti kranin ako nemam iskustvo pozvanosti biti kranin.

2. Drugo mjesto promjene je upna zajednica. Razvoj upne zajednice ukljuuje iskustva nastojanja oivljavanja upe, diferentnost stvarnosti upnih zajednica. Stvarnost u upnim zajednicama je diferentna. Tamo imamo i krana koje puno i ne zanima ono to se dogaa u upi, neki su na robu i tek tu i tamo promatraju neke promjene i dogaanja. Postoje i oni koje jako smeta ta razdioba izmeu ivota Crkve i osobnog pristajanja uz Boga. Takvi su zauzeti da se postigne povezanost i pribliavanje poosobljenosti vjere i slavljenja sakramenata. Onda ljudi ulaze u nekakve bazine zajednice, okupljaju je u raznim pokretima i tu se polako stvara konkurencija. Tu su dva iskuenja koja vode opasnostima: odricanje teritorijalnog principa upe i optiranje za zajednicu izabranih. Ipak teritorijalni princip nudi jednu otvorenost. On ak i nudi mogunost razumijevanja pojedinog ovjeka i njegove ivotne situacije.

3. Kada govorimo o promjenama narodne Crkve valja primijetiti problem individualizma i nasljedovanja u zajednici. Postoje ljudi koji idu na misu, slave sve sakramente, ali ga ivot zajednice uope ne dotie. Nasuprot tome danas se pokuava sve vie naglaavati upravo taj jedan ueniki odnos prema IK koji u sebi podrazumijeva zajednitvo onih koji vjeruju. Tu je isto vano voditi rauna o tome da se ljude previe ne optereuje.

4. ivljenje izmeu vjere i nevjere. Radi se o hlapljenju kranske orijentacije postojanja. Danas postoji iroki spektar ivljenja vjere u zajednicama. Tu je i fenomen nove religioznosti. Sve iri je i sekularizam koji se pojavljuje kao dominirajui ivotni stav. ovjek danas trai neku transcendentalnost, ali on ne eli da ga to previe dotie nego samo da ispuni njegova opereligiozna oekivanja.

5. Valja voditi rauna i o tome da se nalazimo na nekakvom raskriju izmeu mentaliteta izbora i rigorizma. Uzima se ono to nekome odgovara i to mu se ini da e mu koristiti za njegov ivot. Radi se o pluralizmu religijskih ponuda. Nasuprot toga nalazimo prilike koje nisu daleko od fundamentalistikog rigorizma. Postoje oni koji naglaavaju vjeru potrebnu za krtenje, neki naglaavaju i ponovno krtenje. Neki katolici zahtijevaju rigorozni povratak na katoliku vjeru.

6. Drutvene promjene. Sve ove promjene posljedica su moderne unutar koje ivimo. Crkva je prisiljena suoiti se sa svim time. Danas se sve ono to je prislonjeno na tradiciju esto odbacuje. Na udaru je Crkva koja zagovara ouvanje tradicionalnih vrijednosti.

7. Ne treba automatski rei da je sve ovo to se odnosi na narodnu Crkvu bezveze. Potrebno je razumno i kritiko ophoenje s naslijeem narodne Crkve. To treba potivati jer mnogo toga ima pozitivnog u tome. Masovna Crkva mora pokazivati otvorenost za te nove oblike. To ukljuuje ouvanje postojeih i znaajnih oblika narodne Crkve (crkvena godina, blagdani, prekretnice, pobonosti u svakodnevici, pripadnost), razvoj novih oblika crkvenog zajednitva, otvorenost narodne Crkve, mnotvo oblika ukljuivanja i suradnje u narodnoj Crkvi, ouvanje mnotva oblika duhovnosti i stila kranskog ivota. Obnova u vjeri neprestana briga oko obnove u vjeri i njezinog produbljivanja, putovi prema obnovi.

TEOLOKI SKLOPOVISklop vjere i sakramenta treba biti sredite pastorala. Tu mi susreemo dvije pozicije. S jedne strane neki naglaavaju nunost povezanosti izmeu vjere i sakramenta. To se mora uvaavati. Bez vjere se sakrament ne moe podijeliti. S druge strane susreemo nastojanja da se trae mogunosti na temelju dosadanjeg oblika Crkve. Tu se treba prepoznati ono to je pozitivno i iz toga izvui neke zakljuke: ex opere operato dijeli posveujuu milost ljudi nee razumjeti odbijanje sakramenta izgradnja svojevrsne katekumenalne zajednice

Temeljno je pitanje pitanje vjere. Vjera je temelj i korijen sveukupnog opravdanja. To vrijedi i za podjelu sakramenata. Teite sakramenata je obnova i produbljivanje same vjere. Ipak treba uvaavati svu kompleksnost vjere (spasonosna vjera, mnotvo stupnjeva na putu vjere). Snaga susretljive milosti Boje poetak obnove vjere. Mistagoki orijentiran pastoral sakramenata.

Treba voditi rauna o uvaavanju procesa rasta u vjeri. Put i cilj se neprestano proimaju. To vrijedi i za vjeru. Tko se dadne na put obnove vjere ve je u jednoj odreenoj mjeri na cilju. Svaki govor o tom procesu vjere mora uvaiti povezanost izmeu puta i zavretka puta cilja. Treba jednostavno uvaiti injenicu ako je netko od ljudi uope spreman krenuti na taj put obnove vjere kroz razliite priprave. Odluujue u svemu tome nije samo je li netko u potpunosti dosegnuo taj cilj, nego je li on uope spreman upustiti se na taj put. Slika puta je vana kada govorimo o procesu vjere. Tko se u potpunosti protivi tome da krene na put produbljivanja vlastite vjere, tu treba razmisliti treba li podijeliti sakrament. Vjera nije sustav koji se moe staviti u nekakvu formulu. Uiti vjerovati znai uiti ivjeti. Uoavamo povezanost vjere i ivota. Vjera je snaga za ivot.

Vjera i sakrament. Sakramentima je vlastita: osobna dimenzija, kristoloka dimenzija i duhovsko-eklezijalna dimenzija. Karakter puta vrijedi i za sakrament Crkve. Moemo govoriti o sakramentalnoj religioznosti.

Alaj mi je pastoralka tekapadam ispit, profesor se smjeka...:)