Petrografija je nauka koja se bavi prouavanjem stijena (grka rije stijena i opisujem).

Petrologija je nauka koja primjenjuje zakone fizike hemije na geoloke materijale i u geolokim sredinama.

Za prouavanje sastava Zemlje koriste se: Geohemijski podaci; Podaci geofizikih ispitivanja; Podaci o sastavu meteorita; Podaci dobijeni na ivim vulkanima Podaci ispitivanja stijena sa povrine.

Razvoj Zemlje se dijeli na dva dijela: Prvi stariji dio koji je trajao od gasovitog stanja do kraja arhaika, naziva se predgeolokim, za vrijeme koga su se razvile zemljina kora ili litosfera,hidrosfera iatmosfera (lithos-kamen, hdr-voda, atmos-dah, vazduh). Zemljina kora je ve u predgeoloko doba mnogostruko borana i rasjedana, a stijene i minerali u njoj troeni i metamorfisani. Drugi mlai dio, koji traje od arhaika do danas naziva se istorijsko-geoloki, u kome su se takoe izvrile mnoge promjene ivotinjskih i biljnih organizama na njoj. Zemlja je nastala ovravanjem jednog primarnog homogenog rastopa. Prije nego to je ovravanje poelo, a dijelom i u toku samog ovravanja ovog rastopa izvrilose izvjesno razlaganje i frakcionisanje. Zemlja danas izgraena od koncentrino rasporeenih sfera razliitog sastava.U zavisnosti od toga kojima je od navedenih podataka pridavan veiznaaj, razvilo se vie shvatanja ograi Zemlje, iji su zajednikiinioci: postojanje kore, postojanje meuzone (jedne ili vie njih) postojanje jezgra i koncentrina graa

Omota i kora dijele se na: 1. litosferu, koja obuhvata Zemljinu koru i najvii dio omotaa, 2. astenosferu (grki: - slabost, mlitavost), koja je plastina i debela nekoliko stotina km i 3. mezosferu, koja je vrsta.

Mohoroviiev diskontinuitet - brzina seizmikih talasa naglo mijenja od 5,5 km/s na preko 8 km/s) - 35 km - Oceani: 7-10 km - Kontinent: 30-65 km Druga regionalna povrina diskontinuiteta nalazi se na dubini od 2.900 km i okarakterisana je kao granina povrina jedne vrste i jedne fluidne sredine.Lehmannov diskontinuitet (na dubini oko 5 000 km) razdvaja unutranje i vanjsko jezgro.Unutranjost Zemlje je podijeljena na tri glavna sloja: 1.koru, 2.visoko viskozan plat/omota, te 3.jezgro (tekue vanjsko i kruto unutranje).

Zemljina kora je povrinski dio Zemlje, koja zajedno s gornjim dijelom plata/omotaa sainjava stjenovitu cjelinu litosferu.Kora je vanjski dio Zemlje ija je veliina zanemariva u odnosu na cijelu ZemljuPriblini sastav Zemljine kore je: kisik - 47% silicij - 28% aluminij - 8% eljezo - 4.5% kalcij - 3.5% natrij - 2.5% kalij 2.5% magnezij 2.2%.Zemlja je jedina planeta u Sunevom sistemu sa kontinentalnom korom. Dva najvanija faktora su omoguila njeno stvaranje: O Zemlja ima znaajnu koliinu vode i O vjerovatno je jedina planeta u kojoj je bilo kretanja ploa veih razmjera u znaajnijem vremenskom periodu.Izgraena je od dva "sloja", razliitegustine i sastava: "Gornji sloj", manje gustine, izgraen je od oko 90% magmatskih, uglavnom kiselih (granitskih) stijena i metamorfita (gnajseva) i oko 10% sedimentnih stena (dominiraju pjeari i krenjaci). "Donji sloj", vee gustine,izgraen je od visokometamorfisanih i dehidratisanih metamorfnih stijena kiselog i bazinog sastava (bijeli i crni granuliti, amfiboliti). Granica izmeu ova dva sloja naziva se Konradov diskontinuitet.Omota / plat nalazi se direktno ispod relativnotanke Zemljine kore. Protee se do 2,900 km dubine i zauzima 70% Zemljine zapremine. Na osnovu hemijskog, odnosno mineralnog sastava i fizikog stanja, dijeli se na: donji omota i gornji omota. Razlike u sastavu gornjeg i donjeg omotaa rezultat su geolokih procesa kroz istoriju stvaranja Zemlje.Gornji omota Gornji omota je dio Zemljeod Moho diskontinuiteta koji se nalazi samo 20 do 60 km, pa do 670 km dubine . Gradi 18% mase nae planete. U sastav gornjeg omotaa ulazi i dio oceanske i kontinentalne litosfere. Smatra se da je ova ljuska Zemlje izgraena od stijena ultramafitnog sastava sa Ol i Py kao dominantnim mineralima .Astenosfera zona malih brzina seizmikih talasa - LWZ, plivaju liotsfere Kontinentaln: 30-50 km, OceU podruju astenosfere seizmiki valovi putuju sporije, stoga se jo i nazivazona sporijih brzina (LVZ - eng. low velocity zone).Zbog ega dolazi do usporavanja? Po nekim pretpostavkama, stijene u astenosferi su blie taki talita nego one iznad ili ispod, a neki geolozi smatraju da su stijene u astenosferi djelomino rastaljene. Ako je to tano, onda je ta zona vana iz dva razloga: - to je zona gdje se stvara magma; - stijene u to zoni imaju relativno malu snagu i zato mogu lake plutati, to znai da astenosfera djeluje kao mazivo za litosferne ploe. anska: 100 km. Spreding: astenosfera se nalazi na znatno manjim dubinamaDonji omota 49.2% mase Zemlje. O sastavu DO najvie podataka dobijeno je: 1. seizmikim ispitivanjima, i 2. na osnovu kosmohemije, meteorita, rijetkih ksenolita u bazaltnim lavama i eksperimentalnih prouavanja na mineralima i stijenama na visokim pritiscima i temperaturama. Smatra se da je na granici: - DO SJ p = 100 GPa, t = 3000 do 4000 0C. - DO GO p = 23 GPa, t = 1600 do 1800 0C. Geofiziki podaci ukazuju daje DO za oko 5% gui odgranatskog lerzolita, stijene koja gradi donje delove gornjeg omotaa. Pretpostavlja se da ispod 670 km. nisu mogue dalje strukturne transformacije minerala koji se javljaju u najguim pakovanjima. Zbog toga se sa porastom dubine vjerovatno poveava samo gustina minerala, sve do granice sa spoljanjim jezgrom. Ovaj prelaz vjerovatno uzrokuje skok u brzini seizmikih talasa na 670 km.

Jezgro unutranje: 5200-6370 km; 1.7 % mase Zemlje i 2. spoljanje: 2900-5200 km; 30.8 % mase Zemlje. 13 g/cm3 legura Fe i Ni u odnosu 16:1 termodinamikim proraunima utvreno da je manje gustine, vjerovatno zbog prisustva male koliine lakih elemenata, S, O, Si.

- unutranja dinamika Zemlje ENDODINAMIKA uvjetovana prenosom toplote iz unutranjosti Zemlje prema povrini konvekcijska strujanja (sporo!)- uzlazni tok prenosi toplotu prema kori Zemlje irenje kore - silazni tok vraa magmu prema jezgri zbijanje kore - vrui plat putuje prema gore, a hladna kora i plat tonu - sile proizvedene u unutranjosti Zemlje - TEKTONSKE SILE uzrokujudeformaciju stijena kao i vertikalne i horizontalne pomake dijelova Zemljine kore - utie na raspored kontinenata i oceana TEKTONIKA PLOA TEKTONIKA PLOA - svaka nauna disciplina ima teorije koje su od velike vanosti za nju u geologiji je to teorija tektonike ploa promijenila je nain gledanja geologa na Zemlju od statine Zemlje na dinaminu Zemlju - prolost Zemlje - povezani dogaaji uzrokovanih globalnim dogaajima po svojoj teini i vanosti ova teorija se moe usporediti s teorijom evolucije u biologiji, teorijom relativnosti u fizici ili teorijom atoma u hemiji teorija T.P. postavila je okvir za interpretaciju sastava, strukture i unutranjih procesa Zemlje u globalnom mjeriluALFRED WEGENER (1880 - 1930) (meteorolog i astronom) zaetnik teorije continental drift plutanje kontinenata - kontinenti nastali raspadom superkontinenta Pangea -proces koji dovodi do otvaranja oceana i kolizije kontinenata (zatvaranja oceana) dokazi za kontinentalni drift - podudaranje obalnih linija kontinenata - glacijacija paleomagnetizam Sea-flor spreading (irenje oceanskog dna) Harry Hess (1906 - 1969) predlae da se oceansko dno, oceanska kora takoe pomjera razmicanje oceanskog dna du srednjooceanskog grebena kao rezultat konvekcijskih strujanja u platu srednjooceanski greben irenje oceana, bazaltni izlivi - pomicanje oceanske kore u smjeru od srednjoocenskih grebena (na suprotne strane) postanak riftnih dolina uz koje su smjeteni plitki potresi -podvlaenje oceanskog dna pod kontinentalnu ili oceansku koru (nastaje ostrvski luk) - subdukcija - oceanski jarci razmicanjem nastale stijene se hlade (poveava se gustoa) i tonu u dubinu du zone subdukcije Benioff zona potresa (zona dubokih potresa) dokazi za sea-floor spreading starost oceanskog dna magnetne anomalije sauvane u stijenama oceanskog dna veina rasporeena u trake ili linije koje lee paralelno s riftnom dolinom srednjooceanskih grebena izmjena normalnog i inverznog magnetizma u odnosu na dananji magnetizam Zemlje

ploe su dio relativno vrstog Zemljinog vanjskog sloja litosfere (najgornji omota/plat+Zemljina kora) - litosferi ispod oceana raste starost i debljina kako se udaljavamo od srednjooceanskog grebena - u blizini grebena je debela samo 10 km, dok je starija litosfera blia subdukcijskim zonama debljine do 100 km - prosjena debljina litosfere je 70 km - kontinentalna litosfera je deblja od 125 - 200(250) km

teorija tektonike ploa kombinacija je dvije starijeideje: - continental drift (plutanje kontinenata; kontinenti se pomiu slobodno po Zemljinoj povrini) - sea-floor spreading (irenje oceanskog dna; hipoteza da oceansko dno oblikuje krijestu srednjooceanskog grebena, te da se pomie, udaljava horizontalno od njega prema oceanskim brazdama/jarcima) razlike u tumaenju kontinentalni drift tektonika ploa - razmicanje samo kontinenata - razmicanje kontinenata kretanjem oceanske kore - starost oceanskog dna je svuda ista - zonarna raspodjela oceanskog dna (u sreditu oceana najmlae stijene) - prema teoriji T.P. litosfera je podijeljena u ploe koje se pomiu po astenosferi -zone vulkanske aktivnosti, potresa ili oboje markiraju veinu granica ploa- najvea geoloka aktivnost razmiu se jedna od druge ili se podvlae jedna pod drugu TEKTONIKA PLOA - danas jedinstvena teorija u geologiji koja objanjava mnoge razliite dogaaje na Zemlji rasprostranjenost potresa, postanak ulananog gorja, porijeklo topografije oceanskog dna, rasprostranjenost i raspored vulkana i drdivergentni akrecijski (irenje oceanskog dna) - konvergentni konzumacijski (nestajanje ploa) - transformni (lateralno, horizontalno smicanje dviju ploa)

divergentni akrecijski ploe se razdvajaju, ire iznad vrue toke, oblikuje se rift i nastaje nova oceanska kora - mjesta gdje se kora napree, stanjuje i nastaju vertikalne pukotine za prolaz magme koja se izlijeva po oceanskom dnu hlaenjem nastaje oceanska kora divergentne granice su najee du srednjooceanskih grebena (npr. Srednjoatlantski greben) prisutne su i ispod kontinenata tijekom ranog stadija razdvajanja kontinenta - nastaju pukotine i riftne doline (npr. Velika riftna dolina u istonoj Africi- konvergentni konzumacijski rubovi- kao protutea divergentnim granicama ploa - dvije ploe koliziraju (sudaraju se) - kolizija - jedna od njih se podvlai ispod druge subdukcija - postoji mogunost da se rastali, konzumira - popratne pojave deformacije, vulkanizam, postanak planina, metamorfizam, aktivni potresi, vana mineralna leita - tri tipa konvergentnih granica: oceanska kora - oceanska kora oceanska kora - kontinentska kora kontinentska kora - kontinentska kora

ocean - ocea- 2 oceanske ploe konvergiraju jedna e subducirati (starija!) - subducirana ploa tone u plat, zagrijava se i tali magma zbog manje gustoe od okolnih stijena se uzdie prema povrini nesubducirane ploe vulkanski ostrvski luk (gotovo paralelan s oceanskim jarkom, -udaljen je nekoliko stotina km ovisno o uglu nagiba subducirane ploe) - back-arc basin (izaluni bazen; Japansko more izmeu Azijskog kontinenta i Japana tj. japanskog otoja) -danas je najaktivniji vulkanski ostrvski luk - Pacifiki ocean (ostrvo Aleuti, Kermadec-Tonga, Japan, Filipini) nocean - oceanska (gua) kora subducira se ispod kontinenta- magma nastala subdukcijom uzdie se ispod kontinenta kristalizira prije nego doe na povrinu ili eruptira na povrini stvarajui vulkanski luk - primjer: pacifika obala june Amerike (Nazca ploa podvlai se ispod june Amerike) jarak ile mjesto subdukcije; Ande vulkanski luk na nesubduciranoj ploi) kontinent

kontinent - kontinent esto kao posljedica ocean kontinent konvergencije ako se oceansko dno (ploa) kontinuirano subducira, dva kontinenta se primiu blie dok ne koliziraju - kontinentalna kora velike debljine i manje, ravnomjerne gustoe za razliku od oceanske kore iako jedan kontinent moe djelimino kliznuti ispod drugoga (plitka ili kontinentska subdukcija) ne mogu biti subducirani u astenosferu - planinski lanac deformisane sedimentne stijene, magmatske intruzivne, metamorfne stijene i fragmente oceanske kore brojni potresi - na taj nain su nastali: Pirineji, Alpe, Ural, Dinaridi - primjer: Himalaja (centralna Azija kolizija kontinent-kontinent, izmeu Indije i Azije prije oko 30 mil. god.)

transformni - lateralno, horizontalno smicanje ploa- du pukotina na oceanskom dnu transformni rasjedi ploe klize jedna mimo druge, bono, otprilike paralelno smjeru kretanja ploa - du ovih granica litosfera se ne stvara, a ni ne unitava, pomicanje uzrokuje intenzivno troenje stijena i brojne plitke potrese - transformni rasjed tip rasjeda koji transformira jedan tip kretanja ploa u drugi -veina transformnih rasjeda povezuje dva segmenta oceanskog grebena, ali moe povezati: greben i jarak ; jarak i jarak veina transformnih rasjeda je smjetena na oceanskoj kori, ali ih ima i na kontinentu -San Andreas, Kalifornija, SAD odvaja Pacifiku plou od Sjevernoamerike i povezuje oceanske grebene u Kalifornijskom zalivu i Juan de Fuca i Pacifiku plou

POMICANJE PLOA I NAIN KRETANJA - kako se brzo kreu i u kojem smjeru? - odreivanje brzine mjerenje magnetskih anomalija na dnu oceana svaka traka je vremenski interval - irina trake i odreeno vrijeme kada je nastala daju BRZINU KRETANJA - drugi nain - tehnikom satelitskih lasera vrue take - mjesta gdje je stalno prisutna magma (izvor duboko u platu) - polagano se podie prema povrini - vulkani ili izlivi laveHAVAJSKA OSTRVA danas jedini aktivni vulkan Kilauea (Havaji) i Loihi Seamount; - u sluaju Havajskih ostrva Pacifika ploa se prvo pomicala prema S-SZ, a zatim na Z-SZ preko jedne take seamounts na kori oceana na oceanskom dnu strukture su im vulkanskog porijekla, izdiu se vie od 1 km iznad morskog dna MEHANIZAM KOJI POKREE TEKTONIKU PLOA konvekcijski vrui sistem osnovni proces KAKO SE TANO KREU PLOE? pitanje koje jo uvijek zaokuplja geologe - dva modela koji ukljuuju vrue konvekcijskea) vrue konvekcijske elije ograniene su na astenosferu b) cijeli omota je ukljuen u pokretanje ploa oba modela: irenje, riftovanje - oceanski grebeni oznaavaju uzdignuti izbojak konvekcijske elije, dok oceanski jarci sputanje konvekcijskih elija u nazad u Zemljinu unutranjost - svaka ploa prema tome odgovara jednoj konvekcijskoj eliji PROBLEM! a) porijeklo, izvor toplote konvekcijskih elija; zato su samo ograniene na astenosferu?! b) izvor toplote je vrua vanjska jezgra; kako se prenosi toplota iz vanjske jezgre u plat?! elijeHipoteze: SLAB PULL - subducirana hladna kora litosfere, gua od okolne, toplije astenosfere - vue ostali dio ploe za sobom u astenosferu RIDGE PUSH - izdizanje tj. izlivanje na mjestu oceanskih grebena - izdizanjem u odnosu na okolnu oceansku koru gravitacijski je guraju na obje strane prema oceanskim jarcima

KLASIFIKACIJA STIJENA Nakupine minerala odreenog mineralnog i hemijskog sastava. - Stijena je prirodna zajednica jednog ili vie minerala odreenog hemijskog sastava i strukture (monomineralne ili polimineralne). - Mineralna leita u odnosu na stijene zahvataju mala prostranstva, a esto nemaju stalan mineralni sastav. - Ako mineralno leite ima ekonomski znaaj onda se naziva rudno leiteStijene se prema nainu postankadijele na: magmatske stijene - nastale kristalizacijom magme ili hlaenjem lave sedimentne ili talone stijene -nastale fiziko - hemijskom razgradnjom magmatskih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena, te litifikacijom prethodno sedimentiranih estica. metamorfne stijene ili preobraene - nastale metamorfozom prethodno postojeih stijena u litosferiMagmatske stijene su nastale konsolidacijom usijanog tenog rastopa kojizovemo magma ili lava (lat: lavare-tei).Dubinske (plutonske ili intruzivne, od grki: -bog podzemlja i latinski: intrudere-prodrijeti), Izlivne (vulkanske ili efuzivne, od lat: Vulcanus - bog vatre, effusio - izliv) koje se dijele na: submarinske i subaerske; ine stijene predstavljaju ogranke plutonita.Sedimentne stijene (talone)nastale su nagomilavanjem,odnosno koncentracijom usitnjenog ili rastvorenog materijala koji vodi porijeklo iz razorenih, ve postojeih stijena.

Magme koje izbijaju na povrinu donose ve obrazovane kristale, zbog egase moe pretpostaviti da su oni postojali i dok je magma bila u unutranjostiZemlje. Tako, npr., po nekim shvatanjima, tzv. peridotitska kristalna kaa" sadri samo oko 10% taljevine, dok je glavna masa izgraena od kristala Ol i Py.

Fizike i hemijske osobine magme U fizike osobine magme spadaju: 1. temperatura magme (prema neposrednim mjerenjima lave iznosi 1 300 do 1 400oC, a prema geolokim termometrima u opsegu od 500 do 1 200oC). Hlaenje magme zavisi od: - temperature okolnih stijena i - koliine magmatske mase.2. pritisak u magmi zavisi od: temperature i sadraja gasovitih komponenti u magmi (unutranji pritisak) i od dubine u koju je magma utisnuta (spoljanji pritisak). 3. viskozitet magme (mjera sposobnosti fluida da tee) objanjava se pomicanjem paralelnih slojeva fluida pri emu dolazi do trenja na granicama tih slojeva to se karakterie koeficijentom viskoznosti.Fiziki smisao keoficijenta viskoznosti vidi se iz jednaine: F = A F = sila kojom se dotiu paralelni slojevi pomiui se u istom pravcu, A = dodirna povrina dva sloja, dx = meusobno rastojanje dva paralelna sloja u cm, du = razlika brzine dva paralelna sloja magme. Viskozitet magme zavisi od njenog sastava i temperature.

1.Viskozitet magme je tijesno vezan za koliine lakoisparljivihkomponenti (odnosno sastav magme)- to god magme sadre vee koliine lakoispraljivih komponenti, to e one biti sve fluidnije. - Si i Al poveavaju viskoznost, a Fe i Mg smanjuju. - Bazaltne lave su naroito fluidne, slabo viskozne, lako pokretljive ija je brzina teenja oko 16 km/h (na Havajskim ostrvima). - Kisele magme su veoma viskozne i guste, teku znatno sporije (lave na Liparskim otocima), nekad ak ne mogu uopte oticati sa kratera (tzv. kameniti zubi"). 2. Sa padom temperature viskoznost raste. Kod iste temperature, kisele magme su viskozne, dok su bazine fluidne. Viskozitet magme igra vanu ulogu pri kristalizaciji: - jako viskozne magme imaju manju sposobnost kristalizacije u odnosu na fluidne magme.

Viskoznost je kljuno svojstvo kojepomae razumijevanju ponaanjamagme. Taljevine koje sadre vie SiO2 u pravilu su vie polimerizirane, s veom povezanou SiO4 tetraedara, zbog ega su viskoznije. Otapanje vode drastino smanjuje viskoznost taljevine. Visokotemperaturne taljevine su manje viskozne. Openito govorei, mafitne magme, poput onih iz kojih nastaje bazalt, vie su vrue te manje viskozne od veine SiO2 bogatih magma, poput onih iz kojih nastaje riolit. Niska viskoznost vodi do blagih, manje eksplozivnih erupcija.Temperature kristalizacije rastopa koji po sastavu odgovaraju nekim stijenama (prema Vogtu): dunitski rastop 1 500o C, peridotitski rastop 1 400o C, gabrodioritski rastop 1 250o C, dioritski rastop 1 200o C, sijenitski rastop 1 100o C, granitski rastop 1 000o C. Prema sadraju lakoisparljivih komponenti magme se dijele na: suhe i vlane magme. Lakoisparljive komponente u magmi utiu: postanak pojedinih vrsta minerala, temperaturu kristalizacije rastopa.HEMIJSKI SASTAV MAGMATSKIH STIJENA DOSTUPNOST STIJENA OPAANJU I UZORKOVANJU 1. UZORCI SA POVRINE 2. TLOM NEPOKRIVENI DIJELOVI KONTINENTA 3. POVRINSKIM ISTRANIM RADOVIMA I GRAEVINSKIM ZAHVATIMA OTKRIVENI SU DIJELOVI STIJENSKIH MASA 4. UZORCI S MORSKOG DNA (UZORKOVANJE MORSKOG DNA NAMJENSKI KONSTRUIRANIM UREAJIMA NAJEDE SA SPECIJALNO OPREMLJENIH ISTRAIVAKIH BRODOVA) 5. UZORCI IZ VEDIH DUBINA - BUOTINE - PODZEMNI ISTRANI I GRAEVINSKI RADOVI - RUDARENJEMineraloki sastav magmatskih stijena Prema Clarkeu & Washingtonu, te Adamsu magmatske stijene izgraene su od nekoliko minerala, i to: % ukupne mase magmatskih stijena Kvarc 12,0 % Feldspati 59,5 % ; Amfiboli i pirokseni 16,8 %; Liskuni 3,8 %; Ostali (uglavnom olivin) 7,9 %. Prema hemijskom sastavu minerali se dijele na: - salske i - femske.Kristalizacija magme Kristalizaciju magme (prema Bowen-u) karakteriu dvije vrste reakcija: 1. neprekidna reakcija u seriji vrstog rastopa, pri emu prvoformirani kristali neprekidno mijenjaju svoj sastav u reakciji s rastopom (kontinuirani niz feldspata); 2. isprekidana reakcija, pri emu ranije formirana faza reaguje sa rastopom dajui novu fazu s razliitim sastavom i kristalnom strukturom (diskontinuirani niz koji obuhvata Fe-Mg minerale).Isparljivi sastojci magme Za odreivanje sastava isparljivih sastojaka sluimo se: Analizama gasova koji se oslobaaju pri zagrijavanju eruptivnih stijena; Analizama gasova deponovanih u fumarolama i Analizama gasova koji su prikupljeni oko vulkana. Glavni sastojci isparljivih materija su: H2O (sa preko 80 %), promjenljivo obilni CO2, H2S, S, SO2, HCl idr. a u manjim koliinama HF, N2, H2, CH4,H3BO3 i CO.

Magmatizam i stvaranje rudnih leita Postoje razliita miljenja o procesima koji su doveli do izdvajanja rudnih minerala iz magme, sa brojnim nerijeenim pitanjima: zato iste magme u razliitim regionima daju razliite minerale; da li su rudonosni materijali otili iz magme u vidu gasovite ili tene faze; je li prvobitni fluid bio kisel ili alkalan, kakav je bio pritisak i temperatura itd. Treba istai: rudni materijal moe se prenositi gasovitim ili tenim rastvorima, moe biti deponovan promjenom temperature, pritiska ili hemijske sredine ili kombinacijom svih ovih faktora i moe pretrpjeti promjene poslije deponovanja.Nain pojavljivanja magmatskih stijenaMagmatska tijela zadobie konaan oblik u zavisnosti od: dubine intruzije, njene pokretljivosti i tektonske grae terena. Po nainu pojavljivanja magmatske stijene se dijele u tri grupe: 1.Dubinske / intruzivne / abisalne / plutonske 2.Povrinske / efuzivne / ekstruzivne / vulkanske 3. ine / ilne.

Dubinske / intruzivne / abisalne / plutonske stijene Batoliti, Gromade- Nemaju korijena u unutranjosti litosfere - Ispueni dijelovi se zovu GROMADE - Granitskog ili granodioritskog sastava - Najvedi: Aljaska 200 000 km2. Dubinske / intruzivne / abisalne / plutonske stijene Lopolit Ploasto-zdjelast oblik Gornja povrina mu je konkavna Bazine intruzivne stijene (Bushwled Africa). Lakolit Manje konkordantno tijelo Ravno dno Konveksno uvijeno prema kroFakolit -Ploasto-zdjelasti oblik -Konkordantno utisnuto u tjemenima antiklinala ili u dnu sinklinala. vini.ine (hipabisalne) stijene 1.ila (dajk / dike)-tanak ploasti oblik preteno uspravnog poloaja, nastao utiskivanjem magme u pukotine -diskordantan 2.Sklad (sil)- preteno ploast oblik sukladan slojevima, debljine od nekoliko cm do vie stotina m. nek je cjevasto magmatsko tijelo. dimnjak / stub / neck kanalispunjen iskristaliziranom magmomkoja je otporna na troenje i eroziju; esto ostaje nakon erozije stri u reljefu. tok: -diskordantan -nepravilna oblika

Povrinske / efuzivne / ekstruzivne / vulkanske stijene Jastuaste (pillow) lave?? TEKSTURE (Vare, Ribnica) dimnjak-cjevasto tijelo, veinom ostatak vulkanskog kanalaVRSTE MAGMATSKIH ERUPCIJA MAGMA gustoa manja od gustoe vrstih stijena kamene kore uzgon magme (pojaan prisutnou gasova) prolaz prema povrini uz izdizanja, potrebni su joj tektonski poremeaji (poputanje pritisaka), tali / topi stijene olakava sebi put prema povrini litosfere. prodiranjem prema povrini mijenja se, obogauje novim tvarima, gubi pojedine gasovite sastojke, sniava joj se temperatura umanjuje sposobnost kretanja oblikuju se razliita intruzivna tijela (batolit, sklad, lakolit...). glavne povrinske pojave su: MAGMATSKE ERUPCIJE: izljevi, erupcije/efuzije, postvulkanske pojave.

Povrinske / efuzivne / ekstruzivne / vulkanske stijene Arealne erupcije: -Velika povrina -Brojne faze izlivanja -Dekan Indija. Pukotinske (linearne) erupcije: -Du sistema pukotina -Neogeni vulkaniti Makedonije, andezito-daciti Prespanskog jezera. Centralne erupcije: -Magma vezana za centralni kanal -Na povrini se manifestira kao vulkan.

VRSTE ERUPCIJA koncentrirane erupcije lave kroz dimnjake koliina gasova i para (90% svih gasova i para je H2O), viskoznost magme odreuju tip erupcije: 1. ISLANDSKI TIP mirni izlivi iz pukotina - magma - fluidna bazaltne, bazine magme/lave, -(1783. god. vie od 12 km3 lave i oko 3 km3 nevezanog piroklastinog materijala du 25 m duge pukotine) -izlivi kroz pukotine velike koliine lave mirni procesi, mogu biti dugi, bez erupcija -mjestimino nastaju manji vulkani, bez potresa 2. HAVAJSKI TIP mirne erupcije gasova malo, magma fluidna 3. KALDERSKI TIP eksplozivne erupcije -gasova puno, magma viskozna (granitna) - piroklastiti. mirna erupcija moe postati eksplozivna: - ako je magma gusta, hladi se i nastaje ep u krateru, pritisak raste eksplozija - ako voda prodre do magme u dimnjak vodena para mirna erupcija postaje eksplozivnapostanak kaldere: a) poetak erupcije b) snana erupcija s poetkom razaranja vulkanskog unja c) formiranje kaldere d) ponovne manje erupcije- djelomino prekrivaju dno

VRSTE VULKANA CINDER VULKANI najmanji, mali i niski STRATOVULKANI (KOMPOZITNI) graeni od slojeva lave i vulkanskog pepela TITASTI VULKANI graeni od bazaltne laveCINDER (pepeo, ljaka) VULKANI- najmanji, mali i niski - graeni od piroklastita, vulkanske ljake, troske (napola rastaljenih i nerastaljenih stijena).

STRATOVULKANI (KOMPOZITNI) graeni od slojeva lave i vulkanskog pepela - visoki, veliki rastu u visinu do nekoliko hiljada m Kilimanjaro, u bazi nekoliko desetaka km iroki; - primjeri: Mt. Pelee, Mt.St. Helens, Fujiyama

TITASTI VULKANI graeni od bazaltne lave, izlivanjem bazaltne lave, izbacuju malo dima i pepela, nastaju iznad vruih taaka, rastu s oceanskog dna, po nekoliko miliona godina (5 km u oceanu i 5 km iznad oceana) dugotrajno taloenje lave; primjer: vulkani na Havajskim ostrvima.

POSTVULKANSKE POJAVE FUMAROLE izbijaju samo plinovi i pare SOLFATARE izbija H2S (na zraku oksidira u S) MOFETE izbija CO2 TERMALNI I MINERALNI IZVORI GEJZIRI POTRESI PROMJENE SMJERA TEENJA RIJEKA KLIMATSKE PROMJENE

Luenje magmatskih stijena paralelopipedno ili prizmatsko, ploasto do bankovito , stubasto, kuglasto, nepravilno, MINERALNI SASTAV MAGMATSKIH STIJENA BITNI, preko 10% SPOREDNI, 1 10% AKCESORNI, ispod 1%.

Femski minerali Olivini Pirokseni Amfiboli Liskuni.

Olivini olivin - (Mg,Fe)2SiO4- Zemljia, Mjesec, Mars i kometa Wild 2 -forsterit (Mg-krajnji lan) i -fajalit (Fe-krajnji lan). Spojevi olivina esto su prikazani kao molarni postoci forsterita (Fo) i fajalita (Fa) (pr. Fo70Fa30). Fo: 1900C Fa: 1200C. (grupa olivina): -tefroit (Mn2SiO4), -monticellit (CaMgSiO4) i -kirschsteinit (CaFeSiO4).Mg-bogati olivini kristaliziraju iz magme kojaje bogata magnezijem, a siromana silicijem.Takva magma kristalie u bazine stijene poput gabra i bazalta. Ultrabazine stijene, kao npr. peridotit i dunit, mogu biti ostaci nakon ekstrakcije magme i obino vie variraju, a ine vie od 50% Zemljina gornjeg plata, to ih svrstava u najee minerale po volumenu. Metamorfizam neistog dolomita ili drugih sedimentnih stijena sa stijenama bogatim magnezijem, a siromanim silicijem takoer dovodi do stvaranja Mg-bogatih olivina, tj. forsterita. Fe-bogati olivini relativno su rjei, ali pojavljuju se u magmatskim stijenama u malim koliinama, u granitima i riolitima, a olivini vrlo bogati eljezom mogu se nai uz kvarc i tridimit. Nasuprot tome, Mg-bogati olivini ne koegzistiraju stabilno sa silikatima, ve reagiraju tako to s njima stvaraju ortopiroksene ((Mg,Fe)2Si2O6).

pirokseni Grupa piroksena je grupa silikatnih minerala(inosilikati) koja ima vrlo veliku ulogu u izgradnji mnogih magmatskih i metamorfnih stijena. Svi imaju zajedniku strukturu, koju tvore jednostruki lanci silikatnih tetraedara, a kristaliu u monoklinskom ili rompskom kristalnom sistemu. Formula: X Y T2 O6Pyroxene: vatra i stranac.prisutni su u vulkanskim lavama, gdje ponekad kristaliziu unutar vulkanskog stakla; pretpostavljalo se da su tamo dospjeli kao neistoe pa otud onda ime "stranac u vatri". No, oni su zapravo minerali koji su kristalisali puno prije nego je lava eruptirala. Gornji plat Zemlje sastoji se veinom od olivina i piroksena. Lanana silikatna strukturapiroksena nudi niz mogunosti uugraivanju razliitih kationa pa su imena piroksena prvenstveno definisana njihovom hemijskom strukturom. Pirokseni dobivaju imena prema hemijskim vrstama koje okruuju oktaedre X (ili M1) i Y (ili M2) te tetraedre T. Meunarodna Mineraloka Asocijacija - Komisija za nove minerale i mineralna imena (CNMMN) danas broji 20 mineralnih imena, a 105 imena koja su se prije koristila danas u odbaena.Klinopirokseni - Cpx (kristaliu u monoklinskom kristalnom sistemu):Egirin (Na-Fe silikat) Augit (Ca-Na-Mg-Fe-Al silikat) Hipersten (Mg-Fe silikat) Diopsid (Ca-Mg silikat, CaMgSi2O6) Omfacit (Ca-Na-Mg-Fe-Al silikat) Pigeonit (Ca-Mg-Fe silikat) Klinoenstatit (Mg-silikat) Hedenbergit (Ca-Fe silikat) adeit (Na-Al silikat) Ortopirokseni Opx (kristaliu u rompskom kristalnom sistemu):Enstatit, Mg2SiO6Ferosilit, FeMgSi2O6Amfiboli Amfiboli su vrlo vana grupa najeetamno obojenih stijenskih inosilikatnih minerala, koji se sastoje od dvostrukih lanaca [SiO4]-tetraedara, povezanih preko vrhova, te koji openito sadre ione eljeza i/ili magnezija unutar svoje strukture. Amfiboli kristaliu u dva kristalna sistema, monoklinskom i rompskom. Osnovna razlika izmeu amfibola i piroksena je u tome to: amfiboli sadre hidroksidni ion, [OH]-osnovna struktura amfibola sastoji se od dvostrukih lanaca [SiO4]-tetraedara, a kod piroksena to su jednostruki lanci. Kod velikih amfibolskih uzoraka najuoljivije su njihove kose ravnine cjepljivosti(pod priblino 120), dok su one kod piroksena otprilike 90.Amfiboli su takoer specifino manje gusti od svojih piroksenskih parova. Optiki, mnogi se amfiboli razlikuju prema jako izraenom pleohroizmu i prema manjem uglu kosog potamnjenja tj. uglu pri kojem dolazi do zamraenja u mikroskopu na ravninu simetrije. Amfiboli su primarni sastojci stijena koje nazivamamfibolitima. Amfibole nalazimo ili umagmatskim ili umetamorfnim stijenama; hornblende nalazimo u granitima, dioritima, andezitima. Amfiboli metamorfnog postanka ukljuuju one u krenjacima, koji su u iste doli putem kontaktnog metamorfizma (tremolit) te one koji su nastali alterisanjem iz drugih feromagnezijskih minerala (hornblenda). Pseudomorfi amfibola s piroksenima poznati su pod nazivom uraliti. Ime "amfibol" (gr.: /amfibolos = dvoznano) prvi put je upotrijebio R. J. Hay, i to za tremolit, aktinolit i hornblendu. Od tada se naziv "amfiboli" proirio na cijelu gRompski amfiboli Antofilit (Mg,Fe)7Si8O22(OH)2) Monoklinski amfiboli Tremolit Ca2Mg5[Si8O22](OH)2 Aktinolit Ca2(Mg,Fe)5[Si8O22](OH)2Hornblenda Ca2(Mg,Fe,Al)5[(Al,Si)8O22](OH)2Glaukofan Na2Mg3Al2[Si8O22](OH)2

Liskuni klasa: silikati podklasa: filosilikati grupa: liskuni -cjepljivost: savrena -tvrdoa: 2,5 -sjajnost: sedefasta -kristaliu monoklinino.SALSKI MINERALI KVARC FELDSPATI (AF i Pl) FELDSPATOIDIKvarc je drugi po redu (po uestalosti)mineral koji se pojavljuje u prirodi i sam ini12% Zemljine kore. Pojavljuje se u istom obliku ili zajedno s drugim elementima kao silikat. KVARC Nain nastanka je magmatski, iz najmlaih dijelova pegmatita. Kvarc je osnovni sastojak granita i drugih magmatskih stijena. lhconklin.com Prorastanje sa Or i Mic Polimorfne modifikacije Bitan u kiselim, sporedan u neutralnim i akcesoran u bazinim stijenama.Feldspati Feldspat je naziv za skupinu znaajnihpetrogenih minerala, koji grade vie od 60% Zemljine kore. Tvrdoa po Mohsovoj ljestvici iznosi 6 do 6,5. Feldspati se mogu javiti i u intruzivnim i u ekstruzivnim magmatskim stijenama, to znai da mogu kristalisati i dok se magma nalazi u Zemljinoj kori, kao i kada se izlije na povrinu. Mogu javiti i u odreenoj skupini metamorfnih stijena, kao i u mSkupina feldspata dijeli se na dvije podskupine: - alkalne feldspate i - plagioklase. Podskupini alkalnih feldspata (AF) pripadaju slijedei minerali: MONOKLINSKI: sanidin - KAlSi3O8ortoklas - KAlSi3O8adular - KAlSi3O8 TRIKLINSKI: mikroklin - KAlSi3O8 albit - NaAlSi3O8anortoklas - (K, Na) AlSi3O8nogim sedimentnim stijenama.Minerali ove podskupine se razlikujupo ureenosti kristalne reetke, to jeposljedica naina kristalizacije i temperature na kojima se ona vri. Sanidin je stabilan na visokim temperaturama, a mikroklin na niim. To znai da se sanidin javlja u intruzivnim magmatskim stijenama, u dubini, gdje je magma toplija, i gdje ima vie vremena za kristalizaciju. Zbog toga je njegova kristalna reetka ureena. Mikroklin, za razliku od toga, kristalie na niim temperaturama, kada se magma izlije na povrinu, tj. ulazi u sastav efuzivnih magmatskih stijena. Zbog toga je njegova kristalna reetka samo djelomino ureena.

Temperatura na kojoj ortoklas zapoinje kristalizacijom je via nego kod mikroklina, ania nego kodsanidina. Zbog toga se ortoklas javlja obino u obliku krupnih fenokristala (ima dosta vremena za kristalizaciju) u porfiroidnoj strukturi.

Plagioklasi PlPodskupina plagioklasa (Pl) predstavlja izomorfnu seriju od albita, koji je istinatrijev alumosilikat, do anortita, koji je isti kalcijev alumosilikat. Ostali lanovi ove izomorfne serije imajuodreeni postotak albita i anortita. lanovi skupine plagioklasa su: albit - -{NaAlSi3O8}- anortit - -{CaAl2Si2O8}- (90-100% anortitske komponente). Plagioklasi su vrlo vana skupina petrogenih minerala, koji ulaze u sastav gotovo svihmagmatskih stijena (osim najbazinijih).Pri tom albit ulazi u sastav kiselih magmatskih stijena, oligoklas i andezin u sastav intermedijarnih, a labrador, bitovnit i anortit u sastav bazinih magmatskih stijena.

FELDSPATOIDI Idea slian (gr.)GRUPE: -Nefelinska (nefelin i kalsilit) -Leucit -Sodalitna grupa (sodalit, nozean, hajiin)

Nefelin je mineral iz grupealuminosilikata sa molekularnomformulom KNa3(AlSiO4)4. Nastaje iz kiselih magmi u poodmakloj fazi njene diferencijacije kada generalno kisela magma oskudijeva silikatnim sadrajem i nije u stanju da izrodi feldspatne minerale, ve gradi feldspatoide (alumosilikate sa smanjenim sadrajem silikatne komponente). U takvim uvijetima umjesto albita kristalie nefelin, ili umjesto ortoklasa leucit. Najee se koristi se u industriji stakla.

A K C E S O R N I M I N E R A L I Manje od 1% Opaki i prozirni Grupe: -eljezoviti i titano-eljezoviti (magnetit, titano-magnetit, ilmenit, pirit, pirhotin) -Titanski minerali (rutil, brukit, anatas) -Cirkoni -Turmalini -Apatit -Granat -Topaz -Monacit.STEPEN KRISTALIZACIJEStepen kristalizacije jedne magmatske stijene moe da bude u rangu od potpuno iskristalisanih stijena do potpuno staklastih stijena. Pridjevi koji se koriste da bi se opisao stepen kristalizacije stijena prikazan je u sljedeoj tabeli: Prema stepenu kristaliniteta: 1. Holokristalaste 2. Hipokristalaste (Hipohijaline) 3. Vitrofirske (Holohijaline).Holokristalaste strukture karakteriu plutonske stijene, dok je holohijalinska struktura odlika stijena koje su nastale na ili blizu povrine. Glavni faktori koji odreuju stepen kristalizacije magmatskih stijena su brzina hlaenja i viskoznost magme.

GRANULARNOST (VELIINA ZRNA)Struktura stijene se naziva faneritskom (phanerocrystalline) ako su kristali (mineralna zrna) u njoj vidljivi golim okom ili lupom. Kod afanitske strukture pojedini ili svi kristali nemogu se razlikovati golim okom. Postoje dva podtipa ove strukture: mikrokristalasta (microcrystaline), kod koje se kristali mogu identificirati samo u mikroskopskom preparatu; kriptokristalasta (cryptocristallyne), kod koje su kristali toliko malih dimenzija da se ak ni pomou mikroskopskog preparata nemogu odrediti.

Prilikom odreivanja granularnosti mora se obratiti panjai na:apsolutnu veliinu kristala; relativnu veliinu kristala. Termini koji se upotrebljavaju kod odreivanja apsolutne veliine mineralnih zrna su: krupnozrne, zrna u stijeni prenika su > 5 mm srednjezrne, zrna su prenika 1 5 mm sitnozrne, mineralna zrna su < 1 mm. Termini koji ukazuju na relativnu veliinu kristala su sljedei: ekvigranularna struktura (priblino ista veliina zrna) anekvigranularna struktura (razliit veliina zrna).OBLIK ZRNA-idiomorfan (euhedralan) -alotriomorfan (anhedralan) i -hipidiomorfan (subhedralan). Po svojoj formi mineralna zrna u stijeni mogu biti: -izometrina i -neizometrina. U prve spadaju minerali priblino istih dimenzija u sva tri pravaca. Veina neizometrinih kristala ima odreeni oblik koji moe biti opisan kao: - tabliast, - prizmatian, - nepravilan.UZAJAMNI ODNOSMINERALNIH ZRNAU zavisnosti od uzajamnog odnosa mineralnih zrna struktura moe biti: -Zrnasta, kod koje je cijela osnova iskristalisana. Karakteristina je za intruzivne stijene. -Porfirska, karakteriu je utrusci (fenokristali) u sitnozrnoj ili amorfnoj osnovi. Tipina je struktura efuzivhih stijena.OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA INTRUZIVNIH MAGMATSKIH STIJENA 1. IDIOMORFNO ZRNASTA (HOLOKRISTALNA), odlikuju je mineralna zrna priblino istih dimenzija razvijena u kristalografskim formama, npr. duniti. 2. HIPIDIOMORFNO ZRNASTA, sa mineralnim zrnima razliite veliine, npr. graniti, dioriti, sijeniti. 3. ALOTRIOMORFNA, ima nepravilna mineralna zrna, gabro.4. GABRO STRUKTURA, kod koje mineralni individui meusobno zadiru jedni u druge. 5. POJKILITSKA, kod koje vea mineralna zrna (mlaa) uklapaju mnotvo sitnijih (starijih) zrna, tzv. gost domain struktura, npr. Py ukopljen u A, ili Ol u Pl.6. KELIFITSKA, kod koje se oko jednog minerala javlja vijenac (reakcijski ovoj) od drugog, kasnije stvorenog minerala. Posebno je karakteristina za intruzivne stijene bogate olivinom, Py oko Ol. 7. PERTITSKA struktura odlikuje se izdvajanjem albita i kiselog plagioklasa K-feldspatu. Moe doi i do izdvajanja ortoklasa u albitu, i u tom sluaju se naziva antipertitskom strukturom, 8. MIRMEKITSKA struktura, karakterie se crvolikim prorastanjem kvarca i oligoklasa. To je ustvari tipi9. MIKROGRAFSKA (GRANOFIRSKA) struktura, karakterie se prorastanjem kvarca i K-feldspata (tzv. pisana struktura).na reakciona struktura, u granitima.OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA EKSTRUZIVNIH MAGMATSKIH STIJENA Diskontinuirani produkti kritalizacije Faza I: fenokristali, spora i mirna kristalizacija, dublji nivoi, magma fludina Faza II: kristalie osnovna masa, nizak pritisak i temperatura, Minerali I i II generacije..... Prema karakteru osnovne mase: 1. Holokristalasto porfirska 2. Hipokristalasto porfirska 3. Vitrofirska.

OSNOVNI TIPOVI STRUKTURA EKSTRUZIVNIH MAGMATSKIH STIJENA 1. HOLOKRISTALASTA (PORFIRSKA), odlikuje se fenokristalima u potpuno iskristalisanoj osnovi, 2. VITROFIRSKA, sa fenokristalima u staklastoj osnovi,

3. INTERSERTALNA, isptepleteni tapii plagioklasa izmeu kojih je staklo. Postoje dvije podvrste ove strukture: hijaloofitska (slina ofitskoj, sa staklom izmeu tapia plagioklasa) i hijaloopilitska (kod koje dominira staklo), 4. OFITSKA struktura, strukturni tip kod koga su idiomorfni, prizmatini plagioklasi razliito rasporeeni i obino meusobno izukrtani u masi stijene, a izmeu njih se nalaze nepravilna zrna drugih minerala (augit, horblenda...). Ovaj strukturni tip je posebno karakteristian za dijabazne stijene i naziva se dijabaznom strukturom. Kod doleritskih stijena plagioklasi su krupniji i stvaraju pravilne etvrtaste kristale, koji se meusobno prepliu, a meuprostor je ispunjen zrnima drugih minerala, 5. PILOTAKSITSKA, vie ili manje paralelni tapii minerala bez stakla, ako su ti tapii sanidini ondaje to TRAHITSKA struktura,6. SFERULITSKA, kuglice koje se sastoje od radijalno poredanih igliastih minerala, 7. PERLITSKA, kod koje usljed brzog hlaenja dolazi do pucanja u strukturi stijene (vulkansko staklo), 8. HIJALINSKA, u potpunosti sastavljena od stakla9. TRAHITSKA struktura: osnovna masa je izgraena od mikrolita sanidina ili plagioklasa koji su najee orjent10. Fonolitska: mikroliti nefelina kvadratnog ili estougaonog presjeka..... isani u pravcu toka laveTEKSTURE MAGMATSKIH STIJENA masivna, kod koje ne postoji nikakva orjentacija zrna, i ona su u svim pravcima u prostoru jednako rasporeena (najei tip), Paralelna (trakasta), koja se ogleda u izdvajanju traka razliitog mineralnog sastava (npr. kod gabra), lirasta tekstura, karakterie se time to se pojedini dijelovi stijene razlikuju meusobno po sastavu i strukturi (ukoliko je razlika u sastavu tekstura se zove konstitucijsko-lirasta, a ukoliko je razlika u strukturi onda je to strukturno-lirasta tekstura),sferina ili kuglasta, odlikuje se time to se minerali rasporeuju u nekoliko centara u vidu koncentrinih zona koje imaju razliit sastav, sferolitska tekstura, odlikuje se prisustvom sferolita, radijalno-zrakastih ili koncentrinih kuglica-sferolita, kristalnih vlakanaca i stalkla. Varijetet ovogteksturnog tipa je variolaritska tekstura, vezikularna tekstura, odlikuje se prisustvom okruglastih upljina nastalih ekspanzijom plinova za vrijeme kristalizacije.Kada su te upljine ispunjene sekundarnim mineralima onda stijena ima mandulastu ili amigdaloidnu teksturu,breasta tekstura, nastaje drobljenjem magmatskih stijena i cementiranjem odlomaka cementom koji je razliitog sastava (taj cement je kristalisao iz ostatka magme i kiseliji je od odlomaka u stijeni). Fluidalna tekstura: paralelna orjentacija pojedinih sastojaka..........Gnajsolika tekstura: djelovanje jednostranog pritiska, graniti.......Postoje tri osnovna principa klasifikacije magmatskih stijena: mineraloke klasifikacije, hemijske klasifikacije, mineraloko-hemijske klasifikacije i geoloke klasifikacije. 1. Mineraloki principi klasifikacije stijena Tregerova mineraloka klasifikacija bazira na procentualnom sadraju tamnih minerala u stijeni. On je stijene podijelio na: leukokratne (do 30 % bojenih minerala); mezokratne (od 30-60 % bojenih minerala); melanokratne (od 60-100 % bojenih minerala).

Rozenbuch (1890) je stijene, prema mineralnom sastavu, strukturi i mjestu postanka, podijelio na: dubinske, ine i izlivne stijene: mlae ili kenotipne i starije ili paleotipne. Poslednjihdvadesetak godina formirana je Meunarodna komisija koja je donijela novu sistematiku magmatskih stijena prema vodeim mineralnim komponentama.Rosenbuch: ine: - aistne (a-shizein bez cijepanja) i - dijaistne (dia shizein ponovo cijepati) Dijaistne : - Aplitske (haplus jednostavan gr.) - Lamprofirske (lampros sjajan, phyrein mijeati)

Streckeisen-ova klasifikacija Kvantitativni mineralni sastav MODALNI ili VIRTUELNI2. Hemijski principi klasifikacije stijena Prema sadraju SiO2 magmatske stijene mogu biti: 1.ultrabazine: sadraj SiO2 ispod 40 - 43% 2.bazine: sadraj SiO2 43-50-52% 3.intermedijarne (neutralne): sadraj SiO2 50-63-65% 4. kisele: sadraj SiO2 preko65%.Na osnovu sadraja slobodnog kvarca u stijenama, magmatske stijene dijele se na: prezasiene, zasiene i nezasiene. Mineraloko-hemijski principi klasifikacije stijena CIPW (Cross, Iddings, Pirsson, Washington) klasifikacija stijene svrstava u grupe preraunavajui, na osnovu hemijskog sastava normativni mineralni sastav stijena.Na osnovu mineralnog sastava, koji se odraava i hemijskom pogledu u sadraji SiO2, magmatske stijene se dijele u 7 familija ili grupa: 1. Familija/grupa granita i granodiorita 2. Familija/grupa sijenita 3. Familija/grupa alkalnih sijenita 4. Familija/grupa diorita 5. Familija/grupa gabra 6. Familija/grupa alkalnih gabrova 7. Familija/grupa ultramafita.

3. Geoloki principi klasifikacije stijena: - nain pojavljivanja: - Dubinske/intruzivne/plutonske/abisalne - Povrinske/efuzivne/ekstruzivne/vulkanske - ine/ilne.FAMILIJA / GRUPA GRANITA i GRANODIORITA Stijene grupe granita i grandiorita odlikuju se: visokim sadrajem SiO2(prelazi 60-62 %), poveanim sadrajem alkalija (8,5-9 %), MgO (do 0,5 %), CaO (0,5-1 %) i FeO (2-6 %).

DUBINSKE MAGMATSKE STIJENE (Graniti) Graniti (lat. granum-zrno) su leukokratne, zrnaste stijene izgraene od AF (Or ili Mic), Q i Fe-Mg minerala. Fe-Mg minerali: Bio, Hbl, Mus, Dy. Akcesorni minerali su: Zr, Ap, Mt, Ilm, Ru i Ti. Prema vodeem bojenom mineralu razlikuju se: biotitski granit, dvoliskunski granit, amfibolski granit, turmalinski granit itd.INTRUZIVNE STIJENE (DUBINSKE) Preko 10% Q, AF, kiseli Pl Graniti: Q, AF, Pl podreeni, Fe-Mg minerala ispod 10% alkalijska serija stijena Granodioriti: Q, Pl (Olig. ili And.), Fe-Mg minerala oko 15% kalcijum-alkalijska serija AF = Pl kvarcni MONCONITI (Monconi Tirol) arnokit: granit sa Hy + Dy; Pl = Olig. ili And.Strukture i teksture Hipidiomorfnozrnasta, Porfiroidna, Gnajsolika, Pegmatiska i Granulitska. tekstura masivna; Luenje: paralelopipedno, ploasto ili nepravilno. Nain pojavljivanja: Batoliti, tokovi, silovi, dajkovi, apofize, lakoliti.

Alteracije /deuterine ili postmagmatske/:1. Turmalinizacija (obodne facije dajkova i ica) turmalin obrazovan na raun F, 2. Grajzenizacija (djejstvo plinova i para: Or > Li liskun, obod garnitskih plutona, Sn) i 3. Kaolinizacija (F = kaolin, djejstvo gasova B, F, CO2Motajica).Efuzivne stijene 1. Sadre fenokristale pojedinih minerala-Rioliti (kvarcni porfiri) - GRANITI -Kvarcni keratofiri -Kalijumski kvarcni keratofiri 2. Ne sadre fenokristale -Felziti afanatine stijene koje se karakteriu se potpunim ili gotovo potpunim odsustvom fenokristala -Pehtajni potpuno staklaste stijene sa do 8 % vode -Perliti staklasti rioliti s perlitskom strukturom, koji sadre 3-4 % vode. -Plovuci spuvasti rioliti, veoma male specifime mase (plivaju po vodi).Opsidijani stijene sa karakteristinim koljkastim prelomom, staklastim sjajem, sa sadrajem vode do 1 %.

Rioliti Rioliti (lipariti) su mlae Tc vulkanske stijene granita. Strukture su holokristalasto porfirske do vitrofirske, teksture fluidalne, luenja stubastog. Izgraeni su od fenokristala (Q, San, Bio, Hbl) i osnovne mase izgraene od mikrolita istog sastava i akcesornih minerala (Ap, Zr, Sph i malo Mt). Kvarcporfiri (paleorioliti) Kvarcporfiri predstavljaju starije izlivne stijene granitske grupe.U osnovnoj masi esti su: Ser, Chl, oksidi Fe. Paleozijskih kvarcporfira ima u podruju SBSP: Vranica, Zec i Kvarckeratofiri Kvarckeratofiri su submarinski ekvivalenti kvarcporfira sa Q, Ab i niskotemperaturnom asocijacijom bojenih minerala, primarnim Chl, C, Ep, Coi, Sph. Osnovnu masu ine: Q, Ab, Chl, C, Ep, oksidi Fe i dr. Kvarckeratofiri su u BiH veoma rasprostranjene stijene u okviru spilit-keratofirske, odnosno VSF-a (porfirit-rona i dijabaz-rona formacija Dinarida), u okolini Jablanice i Prozora. dr.).INE MAGMATSKE STIJENE Granitporfiri (mikrograniti) Granitporfiri su aistne ine stijene granitskog karaktera, porfirske do porfiroidne strukture. Minerali: Q, Or, Mic, Ab, Fe-Mg minerali. Pegmatiti Pegmatiti su stijene koje nastaju od ostatka granitskog rastopa koji je obogaen lakoisparljivim komponentama. Strukture su obino hipidiomorfno zrnaste. Karakteristina je pisanopegmatitska struktura. Izgraeni su od magmatskih (Af, rijetko Ab, liskun, Q) i pneumatolitskih minerala (beril, turmalin, topaz, spodumen, korund, epidot, uranski minerali, kasiterit, minerali molibdena itd). Na osnovu poveanog sadraja nekog minerala razlikuju se:liskunski pegmatiti, feldspatski pegmatiti, pegmatiti sa berilom (kod nas okolina Motajice),pegmatiti sa spodumenom itd. Apliti Apliti su stijene izgraene od Q, F i veoma male koliine Fe-Mg minerala (koji ponekad izostaju). Postaju od ostatka rastopa koji je siromaan lakoisparljivim komponentama. Zrnaste su strukture, rijetko porfiroidne. Grajzeni Grajzeni nastaju pri diferencijaciji ultrakiselih i kiselih granitskih rastopa. Najee se sreu na kupolama granitoida ili neposredno oko njih. U njihov sastav ulaze: kvarc, muskovit, turmalin, topaz, fluorit itd.; kao i wolfram, molibden, bizmut, tantal, rijetke zemlje, topaz i dr. u ekonomski interesantnim koncentracijama.

GRANITOIDne stijene Ova velika grupa stijena obuhvata sve prelazne tipove izmeu granita i kvarcdiorita. Kao glavni minerali u njima dolaze: Q, Or ili Mic, And ili Olg, Hbl, Bio i Aug. akcesorni su: Sph, ortit, Zr, Ap itd.; sekundarni: Ser, C, Chl, Ep, Lim itd. strukture su zrnaste; teksture masivne, planparalelne, kriljave, liraste, kuglaste itd.; luenje: ploasto, bankovito ili kuglasto Rasprostranjenost: BiH: Motajica, Zec, Vranica, Jablanica, Prozor, Maglaj, Tesli, Srebrenica

Prema veliini zrna ove stijene se dijele na: grubozrne (veliine zrna preko 10 mm), krupnozrne (5-10 mm), srednjezrne (3-5 mm), sitnozrne (2-3 mm) i vrlo sitnozrne (zrna ispod 2 mm). Prema koliinskim odnosima AF i Pl razlikuju se: graniti, monconitski graniti, kvarcmonconiti, granodioriti i kvarcdioriti. Kvarcdioriti javljaju se izmeu Bugojna i Travnika.Efuzivne stijene Daciti su mlai efuzivni ekvivalenti kvarcdiorita. Porfirske su strukture sa fenokristalima intermedijarnog Pl (andenzin), Q i Fe-Mg minerala (biotit, hornblenda, piroksen) i holokristalastom do vitrofirskom osnovnom masom. Tekstura je fluidalna, luenje ploasto i stubasto. (AF = Pl) U BiH:u centralnoj Bosni (okolina Teslia, Maglaja i Nemile) i sjeveroistonoj Bosni okolina Srebrenice). Kvarcporfiriti Kvarcporfiriti su starije (paleotipne) izlivne stijene kvarcdiorita, stvarane subaerski i submarinski. U mikrokristalastoj osnovnoj masi dolaze fenokristali kvarca, andenzina i bojenih minerala. Javljaju se u vidu ploastih izliva ili kao pillow teksture. U BiH javljaju se sa keratofirima i kvarckeratofirima u spilit-keratofirskoj asocijaciji Dinarida.Hemijski sastav SiO2 - 63%Al2O3 (od 14% kod granita i 15 -17% kod granodiorita) Alkalni metali (7-8% izuzev kod alkalijskih vrsta