Oblikovanje dijalektičkog eseja u pet koraka

Koraci u izradi eseja

Prvi korak: Osvrt na Vaš esej:Uvodni dio

Drugi korak: RazradaInterpretacija ciljane (glavne) tvrdnje

Treći korak: Prvi udarac:Moguće kritiziranje eseja

Četvrti korak: Uzvraćanje udarca:Reakcija na kritiziranje

Peti korak: Dotjerivanje: Vaš zaključak

Prvi korak: Osvrt na Vaš esej: Uvodni dio

Svako dobro akademsko pisanje čini određene pretpostavke o čitatelju. Pretpostavimo da čitatelj može čitati prozni tekst i slijediti razmišljanja koja su jasno prikazana, ali mu fali informacija. Uvodni dio predstavlja ključne osnovne informacije, čitatelj treba slijediti argumente vašeg eseja.

Funkcija uvodnog dijela je utvrditi predmet vaše rasprave i pisanja. Tema ima nekoliko komponenata. U tematskoj rečenici treba navesti naslov teksta i autora svakog eseja koji raspravljate. Naslov eseja piše se u navodnicima. Naslovi knjiga nakošeno (italic). Ako ne diskutirate esej nego politički članak, filozofsku radnju, pravni akt treba navesti korišteni spis i njegov izvor. Svako pisanje počiva ne nekom pitanju odnosno konfliktu. Pitanje (problem) je stvar kontroverze, za koju uvijek postoje najmanje dvije strane argumenta. Dodatno u predstavljanu članka, treba razjasniti predmet rasprave koji ćete obrađivati i pokušati ga riješiti. U nastavku što slijedi, opisan je svaki ključni element zasebno.

Tematska rečenica (Topic sentence): Najbolji uvodni dijelovi u ovakvom tipu akademskog (znanstvenog) rada započinje s jasnom i sažetom rečenicom o temi (tematskog rečenicom) koja pobliže opisuje (identificira) tekst i autora rasprave ako postoji. Ovo je primjer jedne vrlo dobre rečenice: "U svojem dijalogu, Republika, Platon uspješno brani superiornost samo života svojom doktrinom idealnih oblika (formi). Ovo je primjer loše rečenice koja piše o istome ali ne tako dobro: „U Platonovoj knjizi Republika on se bavi naukom oblika.“ Izraz „bavi se“ je nejasan, a pravi subjekt, Platon, nema mjesto subjekta u rečenici.

Sporno pitanje; Predmet rasprave: Dobri uvodni ulomci identificiraju neke probleme ili konflikte koji će kasnije biti razrađivani u eseju. Ako pišete esej na temu vjerskih uvjerenja, morate navesti dvije sukobljene strane ns koje će te se kasnije pozivati. Jedna strana može biti da su istinite samo

znanstveno dokazane činjenice. Druga strana može biti da svi mi imamo širok raspon uvjerenja koja nisu znanstveno dokazana.

Disertacija; Radnja: Najbolji uvodni dijelovi indiciraju a)vaš stav o problemu koji se spominje i b)za duže eseje pogotovo, vaš plan argumenata u eseju. Bitni dio pisanja predstavlja bitne sporne tvrdnje. Ipak neki dijalektički eseji će zahtijevati istraživanje interpretativnog značenja, recimo o značenju odlomka rasprave u Shakespeare-u. U takvim esejima mora se pisati uglavnom u suštini. Na primjer, „Pobačaj je u svakom slučaju moralno pogrešan“ je bitna sporna tvrdnja. „NATO-ove akcije, bez obzira koliko god su dobronamjerne, nisu opravdane.“ je još jedna sporna tvrdnja. „NATO napada Jugoslaviju.“ nije sporna tvrdnja. Potrebno je držat se glavne teme, inače bi moglo biti nejasno o čemu se piše u eseju ili za što se pisac zalaže. Dobar oblik pisanja u esejima je „Ja ću tvrditi da je“ i u nastavku vaša radnja.

Slijedi primjer koji sadrži sva tri elementa. Kad ga pročitate probajte identificirati temu, predmet rasprave i radnju.

U siječnju 1999., NATO-ove snage započele su kontinuirani bombaški napad na Jugoslaviju. Opravdanje napada je bilo kršenje pregovora o rješavanju konflikta između Srbije i Kosovskih Albanaca , i strah da će Srbija poslati oružane snage na Kosovo s namjerom etničkog čišćenja. Iako je NATO-ova akcija bila uvelike podržana od strane međunarodne zajednice jer postavlja jasan standard protivljenja etničkom čišćenju i genocidu, kritičari su tvrdili da je akcija proizvoljna i neutemeljena na načelima međunarodne pravde.

Tema je opravdanost NATO-ovog napada na Jugoslaviju. Pitanje je dali je čin agresije protiv naroda koji samo prijeti agresijom pravedan. Radnja je da NATO-ova akcija, koliko god bila dobronamjerna, nije opravdana.

Redovito je bolje pisati uvodni dio na kraju, kako je često nejasna radnja sve dok ne prođete korake 2-5. Alternativno, provjerite uvodni odlomak nakon završetka pisanja eseja kako bi bili sigurni da se zaključak i prije spomenuta radnja slažu.

Korak 1-sažetak

U prvoj rečenici identificirajte temu vašeg članka, pravilno navedite autora, ime teksta, i glavni subjekt.

Definirajte problem (konflikt) sukob, i sukobljene strane Pokažite način kojim planirate braniti svoj stav Izradite svoju radnju jasno, i držite se teme. Ako raspravljate o tvrdnju nekog mislioca, budite

sigurni da na dobar način prezentirate tu tvrdnju. Najlakši način da dobro postupite je citiranje takvog teksta.

Izgraditi strukturu za Vašu disertaciju: „Ja ću tvrditi da je p“, gdje je p varijabla koja predstavlja vašu radnju.

Korak dva: Razrada: Interpretacija glavne tvrdnje

Svaki argument ima svoj izvor, često u argumentu tvrdnje nekog eseja koji se analizira, ili u kategoriji etike o iznesenom problematičnom slučaju, ili u prosudbi o promatranom problemu. Prvi korak u gradnji eseja je iznošenje svih činjenica, tvrdnji, argumenta i ostalih stvari koje su relevantne za spor koji se raspravlja. Ovdje je pravilo generalno isto kao i za druga pisanja. Pretpostavite da je čitatelj neupućen u tematiku ali prosječne inteligencije. Morate iznijeti sve važne činjenice, ali i biti sigurni da iznesene činjenice budu relevantne za raspravu ili budu vezane za argumente koji će se razvijati. U kratkom eseju, trebate uzeti činjenice ili argumente koji se mogu ukratko pojasniti. U dužim esejima iznošenje tvrdnje ili argumenta se može protezati kroz nekoliko odlomaka. U dužim esejima standardna struktura bi trebala sadržavati od osnovnih informacija o predmetu rasprave ili argumenata pa do detalja koji će biti žarište pisanog eseja. Ako komentirate iskaz argumenta, postupak neke osobe, raspravu o filozofskom tekstu i slično, treba naznačiti tvrdnju, akt, ili metodu koju ciljate istraživati u eseju. („Cilj“ je naša riječ, a ne ona opće shvaćena. Zato nemojte samo napisati ciljani iskaz rasprave bez dodatnih argumenta i mišljenja). Vaš inteligentni čitatelj neće nužno shvatiti. U nastavku izdvajamo dvije verzije ovog koraka: Model porote sagledava dijalektičke eseje kao sud koji nepristrano ocjenjuje prednosti i slabosti pozicije. Model debate vidi dijalektički esej kao izlaganje gdje autor iznese svoj stav i onda ga brani.

Slijedi primjer Modela porote za drugi korak. Nakon što ga pročitate, pokušajte odrediti glavnu tvrdnju.

Situacija koja je dovela do NATO-ove zračne akcije opravdana je s dva ključna događaja. Prvi je odbijanje Jugoslavije da potpiše „Rujanski mirovni sporazum“. Jugoslavenska vlada odbacila je predloženo rješenje, od strane međunarodne zajednice, sukoba s Kosovskim Albancima. Tijekom pregovora i nakon sloma, Jugoslavija se bavila pripremama za napad velikih razmjera na Kosovu. Ranije u desetljeću Jugoslavija je bila uključena u različite prakse etničkog čišćenja na području Bosne i Hercegovine. Kao glavno opravdanje NATO-ove akcije pristaše zračnog napada na Jugoslaviju su obrazložile činjenicom da je Jugoslavija namjeravala pokrenuti etničko čišćenje.

Ovaj odlomak pojašnjava cilj istraživanja:

Kao glavno opravdanje NATO-ove akcije pristaše zračnog napada na Jugoslaviju su obrazložile činjenicom da je Jugoslavija namjeravala pokrenuti etničko čišćenje.

Dodatno, on predstavlja relevantne činjenice koje objašnjavaju kontekst tvrdnje i vrste činjenica koje su važne za određivanje istine. Je li uvijek potrebno imati cilj o kojem se piše? Kratak odgovor je: “Da.” Dulji bi odgovor bio da autor ponekad implicitno piše o nekim stvarima. Cilj može biti i implikacija, ne nužno tvrdnja. U tom slučaju potrebno je pažljivo nastaviti uvjerljivo argumentirati da ono što pisac implicira što Vi kažete što on ili ona radi. Je li potrebno uvijek odrediti kontekst cilja? “Da.” Kontekst određuje značenje i može također podastrijeti ključan dokaz u korist ili protiv cilja.

Uočite, međutim, kako glavna tvrdnja (engl. target claim) mora biti dobro odabrana. Na primjer, u eseju koji evaluira dokaz, cilj može biti premisa, a ne zaključak dokaza. (Više o ključnoj razlici između premise i zaključka pročitajte u Poglavlju 3.) Ako želite odbaciti neki zaključak, morate pokazati gdje je greška u dokazu koji dovodi do toga zaključka. Dakle, najbolji cilj je lažna (kriva) premisa ili

pogrešno zaključivanje koje dovodi do pogrešnog zaključka ili to čak može biti i cijeli dokaz. Dulji esej može najprije napasti sam zaključak i onda tek dokaz koji rezultira tim zaključkom. Kratki esej (4-7 stranica) treba biti vrlo precizan I fokusiran. Najbolji cilj eseja o dokazu je lažna (pogrešna) premisa koja dovodi do krivog zaključka. Možete spomenuti da je zaključak pogrešan i da je problem zapravo u krivoj premisi koja dovodi do tog zaključka, ali kako ne bi izgubili fokus, odaberite premisu kao glavnu tvrdnju. Pokažimo to na jednostavnom primjeru:

Sokrat kritizira atenske običaje.

Ljudi koji kritiziraju običaje vlastite države trebaju biti ubijeni.

Sokrat treba biti ubijen.

Ispravno je pomisliti da je zaključak pogrešan, ali s obzirom da je zaključak posljedica dvije premise, potrebno je odabrati jednu od tih premisa kao glavnu tvrdnju. Ovdje bi mogli napasti sljedeću tvrdnju, premise: Ljudi koji kritiziraju običaje vlastite države trebaju biti ubijeni.

Prilikom analize teksta, neki ciljevi su indirektne tvrdnje ili implicitni načini razmišljanja. Prihvatljivo je ciljati na istraživačke implikacije, ali krucijalno je, prilikom navođenja indirektne tvrdnje, pokazati da se tvrdnja zaista podrazumijeva s obzirom na ostale eksplicitne tvrdnje u tekstu.

Na kraju, potrebno je objasniti sve krucijalne citate koji su navedeni. Važno je da razumijete tvrdnju koju kritizirate, a također je važno da i potencijalni čitatelj također razumije navedene tvrdnju. Promotrite tvrdnju iz prethodnog odlomka. Rečenica, “Građani koju kritiziraju običaje vlastite države trebaju biti ubijeni”, se čini jednostavnom, no što ona točno znači i zašto bi je netko izrekao.

Alternativa ovom formatu koraka 2, koji nazivamo Model debate, u biti je ista, ali dodatno uključuje više promišljanja pisca, ističući razloge za slaganje s tvrdnjom ili protivljenje. Na ovaj način pisac već u ranoj fazi eseja brani vlastitu tezu. Ostatak eseja se u tom slučaju može baviti iznalaženjem potencijalnih kritika autorovih tvrdnji iz koraka 2. Ovime se pospješuje osobni element na samom početku eseja. Na bilo koji drugi način, ostali koraci ostaju isti. Esej koji je ovdje uzet kao primjer ne koristi ovaj pristup, ali esej iz trećeg primjera koristi upravo opisani pristup.

Korak 2-sažetak

Identificirajte cilj vašeg istraživanja Objasnite njegov kontekst, s fokusom na relevantne detalje koji objašnjavaju značanje,

pozadinu ili krucijalni dokaz Ako je tvrdnja (cilj) indirektna, budite sigurni da je takva tvrdnja opravdana dokazima u

samom tekstu Struktura za glavnu tvrdnju: rečenica u kojoj se koristi fraza “glavni razlog” treba također

sadržavati frazu “bio je” ili “je” gdje je objašnjen glavni razlog za pisanje eseja

Korak 3: Početni udarac: Moguće kritike

Jednom kad se odredi cilj (tvrdnja) i kada se uvede kontekst koji objašnjava i daje smisao tvrdnji, potrebno je prikazati kako bi netko mogao kritizirati sve napisano. U ovakvoj vrsti eseja ovo je obavezno bez obzira planirate li braniti ili napadati neku tvrdnju. U uvodnom odlomku opišete problem (predmet rasprave) ili kontroverzu koju će rad pokušati razriješiti. U ovom dijelu potrebno je u detalje predstaviti argumente koji se tiču jedne strane kontroverze, suprotnost glavne tvrdnje. Ako strana oprečna glavnoj tvrdnji ima dobre argumente koje je teško ili gotovo nemoguće opovrgnuti, tada prikazivanje toga automatski znači prikazati glavnu tvrdnju kao slabu. Ako su argumenti suprotstavljeni glavnoj tezi slabi tada se njihovim prikazivanjem zapravo pokazuje kako je glavnu tvrdnju moguće braniti, tj. moguće ju je obraniti od kritika. Obrana glavne tvrdnje ili njezino kritiziranje zahtijeva pravilno predstavljanje (prezentaciju) moguće kritike jednog ili drugog postupka. Vaša odluka o obrani glavne tvrdnje ili kritici treba ovisiti o prosudbi jesu li potencijalne kritike dovoljno jake ili ne.

Kako bi ovakva vrsta analize glavne tvrdnje bila vjerodostojna, potencijalne kritike moraju biti dovoljno jake. Prilikom ovakve vrste analize autor ima široki opseg mogućnosti prilikom postavljanja i opisivanja kontroverze, ali nisu sve vrste kriticizma jednako dobre. Loše kritike lako je opovrgnuti. Takvo opovrgavanje pokazat će da je glavnu tvrdnju moguće braniti od bilo kojeg napada lošom kritikom, ali to neće pokazati je li glavnu tvrdnju uistinu moguće uspješno obraniti. Logičari ovaj način obrane nazivaju “udaranje slamnatog čovjeka” (knocking down a straw man). Bilo tko može nokautirati čovjeka od slame, ali to zapravo ništa posebno ne pokazuje i nije nikakvo mjerilo. Potencijalno dobre kritike su one koje imaju velike šanse da budu uspješne. Što ima veće šanse, bolja je kao moguća kritika.

Moguća kritika treba biti usmjerena na glavnu tvrdnju. Izgradite najsnažniji mogući dokaz (argument) za neistinitost tvrdnje. U kratkom eseju, takav dokaz treba zauzeti otprilike jedan odlomak. U duljem eseju (5-7 stranica) potrebno je detaljnije razraditi moguće kritike. Kritike su dokazi, a dokazi se temelje na premisama i zaključcima. U prethodnom primjeru, prve dvije izjave su premise, ili razlozi zbog kojih se zaključak čini ispravnim. Nazivaju se još i deduktivni razlozi jer ako su premise točne onda je i zaključak koji slijedi iz njih točan.

Bez obzira na to, nije svaki dobar dokaz deduktivan, kritička metoda formuliranja razloga za ili protiv tvrdnje u obliku deduktivnog dokaza može pomoći u pojašnjavanju problema koji se istražuje. Na primjer, netko se može usprotiviti glavnoj tvrdnji: “Građani koji kritiziraju običaje vlastite države trebaju biti ubijeni”, ukazivanjem da bi slijedeći ovo pravilo morali ubiti Martina Luthera Kinga. Također bi se moglo I dodati: “Martin Luther King bio je važan za promjenu moralnih vrijednosti. Dakle, ovaj princip nije ispravan.” Za uobičajene namjene, ovakav način razmišljanja je u redu, ali nije deduktivan. U filozofskom dokazu, pomaže predstavljanje neutvrđenih principa, kako bi njihovim dodavanjem dokaz postao deduktivan. Može biti da “Nevine ljude ne ubijaju, a Martin Luther King je bio nevin.” Također se može iskoristiti sljedeće: “Moralne reformatore ne ubijaju, a Martin Luther King je bio moralni reformator.”

Ozbiljna zamka u ovom dijelu može biti da moguće kritike nemaju jasan zaključak, ili nemaju odgovarajući zaključak. Kako bi ovaj korak odgovarao prethodim dvama koracima, njegov zaključak

mora zapravo biti negacija glavne tvrdnje. Ako glavna tvrdnja glasi: “Alcibiad je bio bolji ljubavnik nego Sokrat”, onda je moguća kritika mora prezentirati razloge zašto je ta tvrdnja pogrešna. Nijedan drugi zaključak ovdje ne bi bio dobar. Ako vaš rad nije logički povezan s glavnom tvrdnjom (podudara se s njom ili ju negira) drugi je korak na pogrešnom tragu s obzirom na početak eseja. Ako zaključak mogućih kritika nije negacija glavne tvrdnje tada treći dio eseja nije dobar nastavak drugog dijela.

Slijedi primjer kako bi treći korak mogao izgledati. Čitajući sljedeći primjer provjerite možete li odgovoriti na sljedeća pitanja: Kako prepoznajete da je navedeni odlomak uvodi moguće kritike? Kako je cilj kritike jasno naznačen? Na temelju čega je donesen zaključak da je cilj (glavna tvrdnja) pogrešan?

Kritika bi mogla postaviti pitanje je li NATO opravdano napao Jugoslaviju s obzirom da je Jugoslavija planirala provesti etničko čišćenje? Pretpostavimo analogiju s osobom koja je u prošlosti bila osumnjičena ili čak optužena za pljačku banaka. Pretpostavimo da policija primijeti kako se ta osoba često nalazi u blizini banke u posljednje vrijeme. Oni vjeruju, na temelju prošlosti osumnjičenika kako se sprema opljačkati banku. Pretpostavimo i da su ga ispitali i pronašli kod njega registrirano oružje. Imaju li oni opravdanje za njegovo uhićenje ili čak pucanje na njega samo na temelju svojih sumnji? Odgovor je očito: “Ne.” On još nije prekršio nikakav zakon. Policija možda želi provesti dodatno ispitivanje i razgovor kako bi ga razuvjerili u eventualnim namjerama o pljački banke. Ali bez povrede zakona, njegovo uhićenje ili bilo što vezano uz to nije opravdano. Isti moralni principi vrijede i u međunarodnom zakonu: prije nego što je Jugoslavija pokrenula bilo kakvu invaziju, upotreba sile protiv Jugoslavije nije opravdana.

Znamo da ovaj odlomak predstavlja moguće kritike zato jer jasno pokazuje kako bi neka kritika “mogla napasti” glavnu tvrdnju. Cilj moguće kritike jasno je naznačen činjenicom da je glavna tvrdnja ponovljena odmah u prvoj rečenici odlomka. Argument koji se koristi protiv glavne tvrdnje ističe da princip koji NATO koristi kako bi opravdao svoju agresiju ne bi bio prihvatljiv kada je u pitanju pojedinac.

U sljedećem dijelu, a i u dva koja slijede nakon toga, treba izbjegavati retorička pitanja poput: “Nije li očito da iskreni ljubavnici moraju cijeniti dušu osobe koju vole?” Umjesto toga potrebno je predočiti razloge za ovakvu tvrdnju s obzirom na to što to značiti biti iskren ljubavnik. Pitanja nisu argumenti, iako, mogu vrlo često sugerirati argument. U argumentativnom eseju potrebno je razviti argumente nakon retoričkih pitanja. Uostalom, tko želi čitati tekst prepun besmislenih retoričkih pitanja.

Dvije stvari koje vas trebaju brinuti prilikom ovakvog načina pisanja jesu nekonzistentnost i traženje pitanja (engl. beg for question). Nekonzistentnost znači kontradikciju sa samim sobom. Treba biti siguran da rečenice koje su napisane u eseju nisu u kontradikciji. (Postoje i eseji gdje postoji kontradikcija unutar istog odlomka). Kontradikcije se mogu izraziti kao p i negacija od p, gdje se jedna izjava može protumačiti kao vrijednost od p. Promotrite sljedeći argument o NATO-ovoj politici.

NATO je moralno u krivu kada napada naciju koja sama nije počinila agresiju prema nekoj drugoj naciji. Štoviše, svi takvi politički problemi su zapravo pitanje osobnog mišljenja. S tim pogledom, NATO ne može imati nikakvo snažno moralno uporište za provođenje svoje politike.

Ne možete imati i jedno i drugo. Ili postoji točna i pogrešna politika ili ne postoji. Autor u ovome odlomku tvrdi i kako je NATO u krivu i kako zapravo nije jasno postoji li točno ili krivo u tom slučaju. Prilično je loša činjenica da se ovakve greške često ponavljaju. Greške ovakvog tipa treba izbjegavati pod svaku cijenu.

Također, jednom kad netko istakne argument određenog stajališta, kao što je NATO učinio, nije preporučljivo iznositi stajalište koje odbacuje prethodno istaknuti argument sve dok premisa argumenta nije opovrgnuta, ne samo odbačena. Naglašavanjem problema u vlastitoj argumentaciji je zapravo potraga za pitanje. Promotrite sljedeći odlomak koji bi netko mogao napisati kao komentar je li NATO u krivu.

Potencijalno etničko čišćenje nikada ne može opravdavati čin agresije protiv nekog naroda. Pa tako ni utemeljitelje NATO-ove politike.

Prva rečenica samo po sebi nije argument protiv tvrdnje da je opravdana NATO-ova politika zato jer postoji prijetnja od etničkog čišćenja. Boriti se protiv neke tvrdnje isticanjem njezine negacije je traženje pitanja, ili, što je istovjetno, pretpostavljanje vlastite pozicije ispravnom umjesto argumentiranjem to pokušati pokazati.

Korak 3 – sažetak

U rečenici koja adresira temu, potrebno je jasno naglasiti da se tu predstavlja potencijalni kriticizam i potrebno je jasno naznačiti na koju se to rečenicu iz koraka 2 odnosi

Prikažite jak i uvjerljivi argument za mogući kriticizam Kako bi u potpunosti eksplicitno prikazali argument, moguće je uobličiti ga u deduktivnu

formu tako da se jasno prikažu eventualne neizrečene pretpostavke ili premise Izbjegavajte kontradikciju sa samim sobom, beggin the question i retorička pitanja Struktura indikatora potencijalnog kriticizma: prva rečenica odlomka trebala bi sadržavati

nešto poput sljedeće fraze: „Kritike bi mogle dovesti u pitanje tvrdnju da“ i nakon toga navesti glavnu tvrdnju

Četvrti korak: Vratite udarac: Odgovor određenoj pretpostavci u obliku moguće kritike

Ovi eseji su napravljeni kako bi istražili jačinu razloga koji su za ili protiv nekog stajališta (pretpostavljene činjenice ili teme). Sljedeći korak u eseju je postići cilj, odrediti jačinu moguće kritike (koliko ta kritika drži vodu). Pronaći njegovu najslabiju pretpostavku (u ovom kontekstu najslabiju točku) i probati ju pobiti. Za ovaj korak u raspravi, izjava na koju ciljate (glavna meta) biti će slaba pretpostavka iz moguće kritike (to je izjava koju ćeš kritizirat kako bi ju pobio). Morate navesti (uočiti procijeniti) metu, najslabiju pretpostavku ili metu, i raspraviti o njoj da je kriva (pobiti je u raspravi). Ako uspijete u tome, tada je moguća kritika slaba i glavna tvrdnja iz prvog i drugog koraka u ovom kontekstu debate je opravdana. Ako ne možete pobiti pretpostavku u mogućoj kritici tada je moguća kritika jaka (ima jake argumente), i glavna tvrdnja iz prvog i drugog koraka je određena kao ne podržana od razloga koje nijedan od ovih koraka ne treba sa apsolutnom sigurnošću proizvesti (u stilu nema dovoljno jake argumente za koje nikad ne možeš biti siguran). Naglašava se da su ovdje dvije drugačije glavne tvrdnje pod ovom raspravom: jedna koja govori o čemu je Vaš esej i jedna koju Vi izazivate (naknadno stvaraš) u ovom koraku. To nisu iste tvrdnje.

Kako odrediti koju izjavu iz trećeg koraka izazvati (oko koje se pozabaviti, tj koju pokušati pobiti)? Prvo odredite koje izjave tamo služe kao podrška mogućoj kritici. Zatim odredite koja je od tih podržavajućih izjava najviše za raspravu (koja je sporna). Zatim odredite argument protiv najkontroverznije podržavajuće izjave. Treći korak je prikazan ispod sa podržavajućim izjavama ili pretpostavkama koje su podcrtane.

Kritika može izazvati tvrdnju da je NATO opravdan u napadanju Jugoslavije, s obzirom na to da se Jugoslavija angažirala u planiranju etničkog čišćenja. Uzmimo u obzir sličan slučaj osobe koja je u prošlosti bila osumnjičena ili znana kao pljačkaš banki. Pretpostavimo da je policija u Sewaneeju uočila osumnjičenog kako se kreće u blizini banke tijekom nekoliko dana zaredom. Oni vjeruju, bazirano na njegovom prošlom osumnjičenom ponašanju da će on opljačkati banku. Pretpostavimo da su ga ispitali i otkrili da nosi registrirano oružje. Hoće li biti opravdani od njegovog uhićenja ili ćak da otvore vatru na njega zbog svoje sumnje? A: Odgovor je očito „ne“. B: On do sada nije prekršio nikakve zakone. Možda su ga htjeli navesti(obvezati) na taj razgovor kako bi ga nagovorili (naveli) da ne opljačka banku. C:Ali prije kršenja zakona, njegovo uhićenje ili korištenje ikakve sile protiv njega nije opravdano. D: Isto moralno načelo stoji u međunarodnom pravu. E: Zato prije invazije Jugoslavije, korištenje sile protiv nje nije opravdano.

B i C podržavaju A. A i D skupa podržavaju E. Zato da bi se izazvalo ovo navođenje razloga, predstavlja se kritika B, C ili D.

Nadalje, jedno može izazvati zaključke iz pretpostavki da bi se došlo do rješenja. Ako se B i C i dalje stavljaju kao podrška A, tada odgovor može izazvati tvrdnje da B i C zaista podržavaju A. U ovom što slijedi predstavljamo odgovor koji izaziva izjavu D. Pogledajte možete li odrediti kako bi čitač trebao znati to i koji su razlozi protiv tvrdnje D.

Pojedinac može, u odgovoru, raspravljati protiv tvrdnje da je isto moralno načelo i u međunarodnom pravu: prije invazije Jugoslavije, uporaba sile protiv Jugoslavije nije opravdana. Povezanost morala u vladi između nacija značajno se razlikuje od morala među pojedincima. Pojedinci za razliku od nacija, su osobito ranjivi. Mi štitimo pojedince od nepravedne sile koja se koristi protiv njih održavanjem visokog standarda dokaza o lošem činjenju. Ta zaštita je važna za nas samo zato što smo svjesni prošle zloupotrebe policijske moći. Zato ograničavamo policijsku akciju kako bi zaštitili potencijalne, nevine, pojedince od nepravednog korištenja sile.

Pisac jasno iznosi u prvoj rečenici odlomka da on ili ona predstavlja kao mogući izazov izjavu D. To znamo zbog fraze : „Pojedinac može odgovoriti raspravom“ i zato što se izjava D ponavlja. Navođenje razloga protiv izjave D je da je tu bitna razlika između pojedinca i nacije. Pojedinci su na poseban način ranjivi od iskorištavanja moći (kada ju netko iskorištava).

U Izradi argumenata za četvrti korak, slijedite smjernice kako bi izbjegli slabe argumente već najavljene u trećem koraku.

Korak 4-sažetak

U svojoj tematskoj rečenici, jasno recite da prezentirate odgovor trećem koraku i jasno recite na koje izjave iz trećeg koraka ciljate.

Prezentirajte jak i uvjerljiv argument kao svoj odgovor. Kako biste razjasnili svoj argument u potpunosti, trebali biste razmisliti o stavljanju njega u

deduktivni oblik zaključivanja tako da onda u potpunosti izbacite bilo koju nedorečenu pretpostavku

Izbjegnite samo-kontradiktornost, počinjući s pitanjem ili retoričkim pitanjem. Struktura za odgovora na kritiku: Prva izjava paragrafa, treba sadržavati frazu: „Pojedinac

može u odgovoru raspravljati protiv tvrdnje da“ praćenu pretpostavkom iz trećeg koraka na koju odgovarate.

Peti korak: Dotjerivanje: Vaš zaključak

U posljednjem odlomku morate „umotati“ svoj rad. Nema laganog puta do kraja. Što trebate reći, ovisit će o detaljima rasprave i vaše teze. U biti u ovoj točci, možda ćete htjeti odrediti jeste li još uvijek odani svojoj tezi. Možda je druga strana rasprave jača. Relativno je lagano, posebno u vježbi eseja, promijeniti svoju tezu na ovom mjestu. Kako bilo, dovodite esej do kraja, pregledajte svoje bitne (neizbježne) razloge za svoj zaključak i pobrinite se da zaključak koji napravite je teza koju ste najavili u prvom paragrafu. Izjasnite se zašto ste se odlučili za tu stranu, a ne drugu. Na ovom biste mjestu trebali imati zaokruženu podlogu svojoj tezi. Kraj je početak. Naglašavamo da je najbolje dodati dodatni dokaz ako možete. Podržavanje jedne strane bez razloga ispoljavat će pitanja. U raspravi ispod odbijamo odziv četvrtog koraka na moguću kritiku. Nakon što prezentiramo strategiju, dat ćemo vam primjer kako potvrditi odgovor.

U ovome što slijedi, kako pisac navodi da on ili ona raspravlja protiv odgovora mogućoj kritici. Kako mi znamo koja je tvrdnja četvrtog koraka izazvana? Koji su njegovi ili njezini razlozi?

Ali tvrdnja da su pojedinci, za razliku od nacije osobito ranjivi nije uvjerljiva. Nacije su u prošlosti bile predmet nepravedne upotrebe sile od strane drugih nacija baš kao i pojedinci. Povijest je označena takvim primjerima. I u biti mi vjerujemo da sila korištena protiv agresivne nacije, kao Irak protiv Kuvajta, ima jako opravdanje, dok sila korištena protiv neagresivne nacije nije opravdana. U oba primjera mi tražimo štićenje bilo nacije ili pojedinca, protiv korištenja sile. (tražimo pravdu nad nepravednim korištenjem sile). Što više ispitujemo paralele između korištenja sile od strane moralne vladavine protiv pojedinaca i čina, to se manje uvjerljivom čini pozicija NATO-a. Stoga čin NATO-a koliko god dobre namjere bio, nije opravdan.

Znamo da ovaj odlomak prezentira piščev argument protiv odgovora zato što rečenica glasi: „Ali tvrdnja da...nije uvjerljiva“. Znamo da je izazvana rečenica: „pojedinci za razliku od nacije jesu osobito ranjivi,“ S obzirom da je to spomenuto u glavnoj rečenici. Navođenje razloga protiv ove izjave je da su nacije kao povijesne činjenice jednako ranjive kao i pojedinci. Naglašavamo isto da paragraf završava s izričitim ponavljanjem teze, što je jedino sada moguće dokazati sa sigurnošću kao rezultat dijalektičnog navođenja razloga.

Alternativni peti korak

Pretpostavimo da uzmete drugu stranu problema. Pretpostavimo da branite suprotne teze: Ja ću raspravljati da je NATO-ov čin ne samo dobronamjeran nego i opravdan. S ovom tezom vaš esej bi mogao nastaviti ispitivati obje strane problema, na potpuno jednak način koji imamo u svom primjeru. Jedina razlika jest da biste u petom koraku trebali stati uz odgovor četvrtog koraka, a ne raspravljati protiv njega.

Primjer ovog drugog pristupa slijedi. U sljedećem primjeru, kako znate da se pisac slaže s četvrtim korakom? Kako ona ili on podržava slučaj za tu stranu rasprave?

Tvrdnja da su pojedinci, za razliku od nacije posebno ranjivi je potpuno uvjerljiva. U stvari naša intervencija u Jugoslaviji ima svoj viši smisao, štićenje pojedinaca. Zato što je to ono što cijenimo, mi smo spremni tretirati naciju drugačije nego pojedince, osobito u onim slučajevima gdje su pojedinci ozlijeđeni. Naša briga o ranjivosti nacija, naime, počiva na našoj brizi o ranjivosti njihovih građana. Kao rezultat kada nacija prijeti svojim građanima, ista zaštita protiv iskorištavanja koju držimo za pojedince nije više opravdana. Tako da je NATO-ov čin ne samo dobronamjeran, nego i dobro opravdan.

Mi znamo da se pisac slaže s odgovorima zbog primjera glavne rečenice: Tvrdnja da su pojedinci...je u potpunosti uvjerljiva. On ili ona podržava argument u navođenju odgovora, navođenjem jednog od svojih kontroverznih tvrdnji, za razliku od nacije, su osobito ranjivi, i davanjem veće podrške tome. To proizvodi dodatnu podršku raspravljanjem da je razlog zašto štitimo naciju, da bi zaštitili pojedince. Stoga kada nacija šteti pojedincu mi izbacujemo zabrane protiv oštećivanja nacije.

Korak 5-sažetak

Pokaži zašto je jedna strana rasprave jača od druge. Ili izazovi ili dalje brani kontroverznu tvrdnju iz četvrtog koraka. Pobrini se da se tvoja glavna teza iz prvog koraka ponavlja u tvom posljednjem odlomku. To

učini korištenjem pokazatelja zaključka „dakle“ i same teze. Alternativni A: Struktura tvog zaključivanja eseja odbijanjem odgovora u five-step-web

provjerenoj vježbi eseja: Prva izjava paragrafa bi trebala sadržavati primjer rečenice: „ali tvrdnja da“ i „nije uvjerljiva“ i rečenicu iz prethodnog koraka.

Alternativni B: Struktura vašeg zaključivanja eseja potvrđivanjem odgovora u Five-Step-web provjerenoj vježbi eseja: „Tvrdnja da“ i „je u potpunosti uvjerljiva“ i rečenica iz prethodnog koraka.

Struktura posljednje izjave u vašem zaključku: Rečenica koja počinje sa „dakle“ praćena samom tezom.

Kontrolna lista svih koraka

Kod pisanja i provjeravanja svog probnog oblika, preporučamo Vam da koristite ovu kontrolnu listu kako biste bili sigurni da svaki korak sadržava sve važne elemente i ima pravilnu formu.

Korak 1-sažetak

U prvoj rečenici identificirajte temu vašeg članka, pravilno navedite autora, ime teksta, i glavni subjekt.

Definirajte problem (konflikt) sukob, i sukobljene strane Pokažite način kojim planirate braniti svoj stav Izradite svoju radnju jasno, i držite se teme. Ako raspravljate o tvrdnju nekog mislioca, budite

sigurni da na dobar način prezentirate tu tvrdnju. Najlakši način da dobro postupite je citiranje takvog teksta.

Izgraditi strukturu za Vašu disertaciju: „Ja ću tvrditi da je p“, gdje je p varijabla koja predstavlja vašu radnju.

Korak 2-sažetak

Identificirajte cilj vašeg istraživanja Objasnite njegov kontekst, s fokusom na relevantne detalje koji objašnjavaju značanje,

pozadinu ili krucijalni dokaz Ako je tvrdnja (cilj) indirektna, budite sigurni da je takva tvrdnja opravdana dokazima u

samom tekstu Struktura za glavnu tvrdnju: rečenica u kojoj se koristi fraza “glavni razlog” treba također

sadržavati frazu “bio je” ili “je” gdje je objašnjen glavni razlog za pisanje eseja

Korak 3 – sažetak

U rečenici koja adresira temu, potrebno je jasno naglasiti da se tu predstavlja potencijalni kriticizam i potrebno je jasno naznačiti na koju se to rečenicu iz koraka 2 odnosi

Prikažite jak i uvjerljivi argument za mogući kriticizam Kako bi u potpunosti eksplicitno prikazali argument, moguće je uobličiti ga u deduktivnu

formu tako da se jasno prikažu eventualne neizrečene pretpostavke ili premise Izbjegavajte kontradikciju sa samim sobom, beggin the question i retorička pitanja Struktura indikatora potencijalnog kriticizma: prva rečenica odlomka trebala bi sadržavati

nešto poput sljedeće fraze: „Kritike bi mogle dovesti u pitanje tvrdnju da“ i nakon toga navesti glavnu tvrdnju

Korak 4-sažetak

U svojoj tematskoj rečenici, jasno recite da prezentirate odgovor trećem koraku i jasno recite na koje izjave iz trećeg koraka ciljate.

Prezentirajte jak i uvjerljiv argument kao svoj odgovor. Kako biste razjasnili svoj argument u potpunosti, trebali biste razmisliti o stavljanju njega u

deduktivni oblik zaključivanja tako da onda u potpunosti izbacite bilo koju nedorečenu pretpostavku

Izbjegnite samo-kontradiktornost, počinjući s pitanjem ili retoričkim pitanjem.

Struktura za odgovora na kritiku: Prva izjava paragrafa, treba sadržavati frazu: „Pojedinac može u odgovoru raspravljati protiv tvrdnje da“ praćenu pretpostavkom iz trećeg koraka na koju odgovarate.

Korak 5-sažetak

Pokaži zašto je jedna strana rasprave jača od druge. Ili izazovi ili dalje brani kontroverznu tvrdnju iz četvrtog koraka. Pobrini se da se tvoja glavna teza iz prvog koraka ponavlja u tvom posljednjem odlomku. To

učini korištenjem pokazatelja zaključka „dakle“ i same teze. Alternativni A: Struktura tvog zaključivanja eseja odbijanjem odgovora u five-step-web

provjerenoj vježbi eseja: Prva izjava paragrafa bi trebala sadržavati primjer rečenice: „ali tvrdnja da“ i „nije uvjerljiva“ i rečenicu iz prethodnog koraka.

Alternativni B: Struktura vašeg zaključivanja eseja potvrđivanjem odgovora u Five-Step-web provjerenoj vježbi eseja: „Tvrdnja da“ i „je u potpunosti uvjerljiva“ i rečenica iz prethodnog koraka.

Struktura posljednje izjave u vašem zaključku: Rečenica koja počinje sa „dakle“ praćena samom tezom.

Stranice 25 i 26 iz prevođenog pdf dokumenta treći puta ponavljaju sažetak sažetka i stvarno nema smisla to ponovo pisati jer sam već i sebi dosadio, a kamoli onima koji će to čitat.