fl~ORENIK Br. 67, listopad 1997.

Pisci žrtve komunizma

ANDRIJA RADOSLAV GLAVAŠZABORAVLJENA I PREŠUĆIVANA ŽRTVA KOMUNIZMA

U hrvatskoj književnoj kritici bilo jenekoliko poslenika i iz redova svećenstva

i redovnika. Uz spomenutog JakšuĆedomila čije pravo građansko imebijaše Jakov Ćuka, spomenimo i Keru­bina Šegvića (bio je gotovo istodobnoubijen kada i Glavaš).

Premda bibliografija objavljenih ra­dova Andrije Radoslava Glavaša Buerovanedvosmisleno pokazuje da je 'zagrizao'književnost još kao đak u rodnoj Herce­govini; datumi objavljivanja, te teme s ko­jima se poslije prvih đačkih pokušajapočeo ozbiljno zanimati, pokazuju da seknjiževnokritičkom poslu odao zapravotek za studijskog boravka u Francuskoj.

Po svemu sudeći da bi bolje uočio štoje to književnost i s kakvim se prob­lemima bavi moderna Itteratura bio mu jenužan prostorni odmak, a očito i uvid utakvu književnost u čiju se vrijednost nijemoglo sumnjati ne samo zbog estetskeposebnosti nego i zbog njezina snažnogintelektualnog, a posebice duhovnogangažmana, te neosporne raznolikosti.

Ćini mi se da je tema Rusije koju jezadesila apokalipsa boljševizrna, tedrama ateizacije za to neobično prik­ladna. Na tu temu imao je doduše pre­thodnika u vrlo zanimljivim spisima što ihje na stranicama isusovačkog časopisa

Život početka", tridesetih vrlo sustavnoobjavljivao Stjepan Tomislav Poglajen.Međutim, sve sam više sklon vjerovati daje Glavašev izbor prvensvetno temeljenna osobnom izboru, a ne na redovničkom

zaduženju, jer pisao je uvijek na teme i opiscima u čiju je umjetnost duboko vjero­vao, a čija su djela nosila u sebi duh i is­kazivali društveno ozračje i duhovneposebnosti pravoslavlja.

Nisam upućen što je i kako u Ulleustudirao Andrija Radoslav Glavaš Buerovali očtto, našavši se u Francuskoj koja jetada bila središte svekolike ruske, pa takoi one vjerski eksponirane emigracije ubijegu otkrio je jedan do tada nedovoljnopoznati svijet.

Znajući ustaljena mišljenja koja su do­minirala o tim problemima u nas, bio je tosimpatičan i očtto vrlo koristan korak ustranu, jer poslije dominikanaca, koji suse prvi zainteresirali za vjerski problemRusije, zatim isusovaca koji su i umeđuratnom razdobljU na ovu velikutemu polagali pravo pojavio se herce­govački tranjevac oboružan ne samoznanjem nego i specifičnim senzjbil~etom

Andrija Radoslav Glava!

Prvi je razlog osobno Glavaševouvjerenje da se baveći pitanjima bo­goštovlja i nastave nije o ništa ljudsko og­riješio, a drugo da je pišući o hrvatskojknjiževnosti tijekom rata radio neštoposve legttimno, što zacijelo ne potpadapod ratne zakone i ne predstavlja krivicu .takve vrste da mu zbog nje mora pastiglava.

Možda je tu postojao dosad nedovo~

jna isticani razlog. Naime, Glavaš je kra­jem travnja 1945. g. objelodanio unovinama koje su se posve tautološkizvale Novine članak -Krvavi ples komuni­sta na Širokom Brijegu' u kojem je bez

Branimir DONAT

imalo okolišanja opisao zločin što se zbiona Širokom Brijegu koji su partizani krili.

Ne skrivajući ništa od onoga što jeznao, a znao je sve u vezi zločina, pa je topotanko vehomentnim stilom nekog no­vog Jeremije obznanio hrvatskoj javnosti.(Ćlanak objavljujemo u ovom broju, nap. ur.)

Očito Glavaš nije želio izbjeći sudbinikoja je zadesila njegovu redovničku

braću i zato je ostao u svojoj privremenojkustadiji u Franjevačkom samostanu naKaptolu među braćom provincijom sv.Ćirila i Metoda očekujući da I po njegadođe ona 'sestrica smrt' o kojoj je pjevaosveti Franjo.

Podsjetimo:

Piše:

... ~ .Djelovao je l)ajprlje kao kapelan ~

na Širokom Br9Efgu (t934.-1935.),), .-_ po završetku. studija (1938.-191g·)'"

kao profesOr.na Franjevsčkoj·g!mn,!-

. zijj ~a istpmrnje~tu. Godirlll 1942.'"imenovarljje niič9lhikom li·Mini.til';'

il . "'." ",.>f. l. ',-;'

s\)til ."pravostiđs~" i· . bogošto>1ija-llNezavisne Države Hrvatske. .~,-{;•.~

";",

Na prvom obznanjenom popisustrijeljanih na temelju presude Vo­jnog suda II. armije u Vjesniku

među inima nalazilo se i ime Andrije Ra­doslava Glavaša, poznatog u književnostis dodatkom Buerov, rodenog 29. listo­pada 1909. u Drinovcima u Hercegovini.

Hercegovački franjevac Andrija, Ra­doslav Glavaš Buerov koji se početkom

tridesetih godina počeo javljati na stran~

cama književnih glasila da bi tijekom ratauza sve svoje obveze što ih je imao u Min­istarstvu bogoštovlja i nastave prvo dok­torirao na temi iz suvremene hrvatskeknjiževnosti, a da bi istodobno bio i jednood najagilnijih kritičkih pera hrvatskeknjiževne kr~ike ratnog razdoblja.

Zašto Glavaš nije napustio za9reb?

. '- ~;!;'-1t~~~ " ;:- ",.~

,. Dr. tra 'Ra<illS.Lav Glavaš rOdio s'f29. X. 1909. tfcib~e.!ii Rjltra Glavaša iMarije tod. Marln"Ovi6 uOrinovcima(NR HerceQ,Bosna), -Na krštenju je ~

dobio ime Anarija. Osnovnu 'škoIU~

pohađao je i završio uOrinovcima(rodno mjestO A: B. ~imića i brata muStanislava s-, kojim je u nekoliko_navrata poIE!mizirao op. B. D.), agim- •naziju u Franjevačkoj gimnaziji naŠirokom Brijegu. U tranjevački red"stupio je 29. lipnja t927. na Humcu 1­krsno ime Andrija zamijenio s tra Ra-­dosl,!v. Studij filozofije I teologije'

. započeo je .na,.Franjevačkoj bogOWslaviji.. u Mo.stl\~~. (1930.-1932.)" !"~

-završio u UII9-'U'(1932.-1934.): zasvećenika je:!zaređen 16. srpnja·e.1933, -u Fontenayu (Franquska).·Nakon završetka redov~og teološkog ~

studija up!aya Provincije ga je po­slala na specijalizacijU. Filozofski fa­kuttet studirao 'je u'zagrebu (1933.-~1938.). Tu je doktorirao s disertac~

jorn: J8kia Čedomil, osnivač mod­eme hrvatske krttlke. (U knjizl,zagreb 1942., op. B. Q.).

38

Br. 67, listopad 1997.

koji je očito nesvjesno ali bez neofilskog Ireformatorskog zanosa patra JurkaKrižanića našao na putu kojim je sdrukčijom orijentacijom kročio gotovo Is­todobno i već spominjali hrvatski isuso­vac Tomislav Poglejen.

Vjećni misterij Rusije Andrija RadoslavGlavaš Buerov želio je promatrati krozposebni odnos književnosti i ruskog pra­voslavlja koje su tih godina zapadnjačkoj

misli približili mislioci poput Berdjejeva,Šestova, Florovskog, Višeslavceva, Zenj­kovskog, Fedotova, Šoroklna ali moždajoš i više znane povijesne okolnosti kojesu aktualizirale zanimanje za spomenuteprobleme i naznačene osobe koje susvaka na svoj način predstavljale ozbiljnoupozorenje dolaska, ne Apokalipse kakosu neki vjerovali, nego uspostave -novogsrednjovjekovlja' kako je to s razlogomuočio i Istakao Berjajev.

Može se reći da je primicanje AndrijeRadoslava Glavaša Buerova jasnoomeđenom području kritike hrvatske su­vremene književnosti bilo postepeno i uskladu sa sljecajem iskustava o književ·nosti, te metodama čitanja književnihdjela.

Uostalom niz tekstova koje je objaviou rasponu od 1936. do 1939. g. dokazujuda je Glavaš relativno rano pokazaoneočekivano živo i produktivno zani­manje za neke, regbi, aspekte teorije,

točnije sociologije književnosti, odnosnospoja gdje se dodiruje ideologija I književ­nost.

lakoračivši u svijet I osobno seuvjerivši kakve sve robe ima na tom'vašaru taštine' nije zaboravio svojzavičaj, nije želio odustati od DidakaBuntića i sve one svećeničke I redovničkebraće koja su stoljećima čuvala hrvatskuiiječ i klicu hrvatstva.

Pri10m nije bio nimalo klerikainoIsključiv I moralistički uskogrudan, napro­tiv pišući na temu 'Hrvatstvo starije dal­matinske književnosti' ili upozoravajući

na 'Franjevački prilog staroj hrvatskojknjiževnosti', odnosno opisujući 'Književ­ni rad franjevaca u Hercegovini" i o -Na­rodnoj pjesmi u Hercegovini' ili pak oradu zadarskog svećenika Jakše tedo­mila, odnosno bilježeći se na temu hrvat­skog književnog regionalizma, odnosnoknjiga poezije nekih redovnika, AndrijaRadoslav Glavaš uvijek će ostati pošto­vatelj dobrih duhova ognjišta hrvatskeknjiževnosti.

Naime što je bivao samostalniji kritičar

to je jasnije iskazivao neovisnost ne samosvojih prosudbi nego I vlasli1e osobe.

Uzmemo li u obzir da je Glavašev radna polju hrvatske književne kritike na­prasno prekinut u njegovoj trideset i šes­toj godini života, da je obnašao pri10msvećeničke, a bome i činovničke

ZXTVORENIK

dužnosti, nije teško pretpostavi1i da nijedosegao zeni1 svoje darovi1osti, ni1i jeiscrpio sve mogućnosti djelovanja.

Glavaš, premda mi je netko rekao daje bio zakleti ustaša, u svojim tekstovimao odnosu hrvatske književnosti i pravašadotakao je zlatnu žilu hrvatskog opor­benjaštva, a neskriveno udivljenje zadjelo Ante Kovačiće pokazuje ne samonjegovu kritičku širinu nego čak i vidovi­tost, jer način na koji afirmira roman Uregistraturi bio je daleko Ispred onogašto je u tom djelu Vidjela većina književnihkritičara. Ono što su drugi smatrali iska­zom trivijalnog ukusa pisca I njegovdanak trećerazrednoj književnosti Glavašgleda mnogo kompleksnije i vidovitije,možemo slobodno, bez preljerivanja reći,

modernije.

Najveći dio Glavaševa opusa omeđen

je ondašnjom književnom proizvodnjom ito pretežno desetgodišnjeg razdoblja od1935. do 1945. g.

Nimalo neobično. Glavaš nije ostaonijem pred djelom Mlle Budaka čija sudjela u tom razdoblju izlazila kao na vrpcii koji je predstavljao pravo književno ot­kriće i nadu da je u suvremenoj književnojproizvodnji dOŠlo do značajnog pomakakoji su mnogi, baš kao i Glavaš proglasilibudakovskim razdobljem.

Andrija Radoslav Glavai

KRVAVI PLE-S KOMUNISTANA ŠiROKOM BRI.JEGU

SRBOKOMUNISTI POUBIJALI SU SVEĆENIKE, NASTAVNIKE 10DGOJITEWE, KOJISU BILI DALEKO OD SVAKE DNEVNE POLITIKE, S RAZLOGA, ŠTO SU WUBILI

NAROD, IZ KOJEGA SU NIKLI

Komunističko-boljševička promič

bena služba u Beogradu objavila"s nedavno u više navrata

neistine o franjevcima u NezavisnojDržavi Hrvatskoj, a posebno o herce­govačkim franjevcima na ŠirokomBrijegu. Te vijesti nadošle su poslije

pada Širokog Brijega u ruke partizane.Prije toga hercagovački franjevci i nji­hovi nastavnici na Širokom Brijegu nisu

uopće spominjani u partizanskimkrugovalnim vijestima. Jamačno komu­nisti nisu Imali razloga napadati fran­jevce.

Kad je Široki Brijeg pao u ruke parti­zana, razorena je velika franjevačka

gimnazija, crkva, samostan I konviktvanjskih đaka teško su oštećeni iopljačkeni.

Franjevački nastavnici i dušobrižnicizatvoreni su u jedan bunker, polivenibenzinom i zapaljeni.

Drugi su Ubijeni u samoj crkvi, aneki po raznim župama na zvjerskinačin mučeni i postrijeljani. Prije togauništen je samostan franjevaca u To­mislavgradu, zapaljen samostan scrkvom na Humcu kod Ljubuškoga, afranjevačkU crkvu u Mostaru uništili su

neprijateljski zrakoplovi. Sve je to učin­

jeno od strane komunista i partizana naveliko zaprepaštenje hercegovačkog

pUka, jer je na taj način hercegovačka

franjevačka provincija upravo na svojustotu godišnjicu opstanka ostala bezijedne kuće, a mnogi njeni članovi pou­bijani.

Sigumo su se sami komunisti pre­strašili svoga nedjela, pa su naknadnomorali izmisliti krivnju franjevaca, da timopravdaju pred javnošću krvoločan

postupak prema njima. To se dadezaključi1i iz činjenice, da partizani nedopuštaju nikome pristup na Široki

NasIBvak na idućoj str.

39

~;VORENIK

Nastavak s prethodne strane

Brijeg, da dobro neupućeni pristašepartizana ne bi vidjeli grozan prizor nahrvatskom Monte Cassinu, porušenomi zapaljenom, s garištem poškropljenimkrvlju franjevaca profesora idušobrižnika.

Partizani su na !:lirokom Brijegu zai­grali tako krvavo kolo, da nili poslijepokolja ne dopuštaju gledati mučan pri­zor izmrcvarenih žrtava na razvalinamastoljetnog rada franjevaca. Klasični

pjesnici izbjegavali su u svojim drama­ma krvave prizore a komunisti su taj pri­zor upriličili, da sami uživaju uljudožderskom plesu uz isključenje os­tale javnosti.

Franjevci su bili dugi niz desetlječa

u ovom zabačenom dijelu Hrvatske je­dini predstavnici zapadno-europskeku~ure i uljudbe i sada u tom njihovomposlanju bivaju spriječeni, na brutalanriačin: ubijanjem. Uljudbena misija fran­jevaca na !:lirokom Brijegu obustavljenaje tako da su nastavnike jednostavnostrijeljali pred o~rom. Okrutni ubojicenisu se usudili spomenuti javnostiimena žrtava. Majstori u skupnim ubi­janjima j ovdje su se pokazali u pravomsvijetlu. Pitamo javnost: u ime kojeganaroda i pokrajine, zbog čijih ugroženihprobitaka poubijaše komunisti fran­jevce na !:lirokom Brijegu, kad među

ubojicama ne bijaše nijedan Hrvat, Her­cegovac ili 'hrvatski rodoljub"? Ubiše ihu ime Moskve, za volju komunističke in­ternacionale. Njih ubiše bez ikakvasuda i istrage, a druge na temeljunekakvih osuda, koje nisu izrečene odhrvatskih državnih sudova. Hrvatskimdržavljanima može sudili samo hrvatskisud za propuste i pogriješke nacional­noga značaja, a za prekršaje ćudored­

noga karaktera zakonita crkvenaoblast. zakonita opstojnost sudova imaterijalno pravo na temelju kojega sesudi ne može bili samovolja narod­nostno disparatne šačice ljudi, koja jeubačena na hrvatsko državno područje.

Oduzeti život nekom Hrvatu može sesamo na temelju hrvatskih državnihzakona, a ne na temeiju samovolje, kojaizvire iz mržnje na sve, što je hrvatsko.Tu se ne radi samo o kakvom sudskompostupniku, nego o etičko-povijesnoj

podlozi državnog zakona. A hrvatskomgrađaninu može se sudni isključivo natemelju hrvatskog državnog prava, podkojim izrazom ne treba razumijeti zbir

40

samo povijesnih povelja, nego skupdržavnih zakona, koji niču iz hrvatskihpovijesnih povelja, oslanjaju se nahrvatsku prošlost i izviru iz hrvatskihdržavnih potreba. Stoga je svako oduz~

manje života hrvatskom narodnom pr~

padniku izvan okvira hrvatskogdržavnog prava ili pače protiv njega, ne­nadležno, protuzakonno I nećudored­

no. Komunisti su prema tome počinili

umorstva nad hrvatskim građanima, paim stoga ne možemo priznati nni to, dasu ratni zločinci - koji izraz ne znači

ništa ili svašta, kako mu tko hoće pridatiznačenje - oni su jednostavno zločinci

nad hrvatskim narodom.

Ponavlja se slučaj iz drugih zemaljai u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u po­goršanom obliku jer su komunisti unašem slučaju poubijali sasvim nepo­Iničke ljude, nastavnike i odgojneije, kojisu bili daleko od svake dnevne poinike.Uništiše ih zbog toga što u Hercegovinine mogoše naći komunističkih pristaša,jer se hercegovački puk nije dao upreg­nuti u boljševička kola, a tomu svemubili bi krivi franjevci, koji su odgojilinarod, kako ća ljUbili svoju vjeru i do­movinu, te braniti svoje ognji~te, a neslužni narodnim protivnicima. Boljusvjedodžbu franjevcima i narodu nisukomunisti mogli dati nego upravo na tajnačin, što su priznali, da među njima ipovjerenim im pukom nisu našli svojihpristaša.

Kod ovog grubog oduzimanja životanevinim svećenicima imali su Anglo­amerikanci djelatnog udjela pomažući

tvarna i moralno ustanak subverzivnihelemenata na Balkanu protiv NezavisneDržave Hrvatske i njenih pripadnika. Usjećanju hrvatskoga naroda ostat ća tačinjenica trajno u uspomeni. Protivnicise varaju, ako misle, da se u ovomslučajU radi o kolonijalnom narodu bezku~ure i pamćenja. Zlodjela savezničkih

pomagača ostat će trajan dokumentprotivničke zasljepljenosti i mržnje pre­ma malom hrvatskom narodu, kojemuse na nečuven naćin pokušava oduzetisloboda i država, uništavaju ku~rna

dobra i ubijaju duhovni predstavnici.!:lto bi učinili Englezi kad bi komunistipoubijali na ovaj način njihovesvećenike samo zato, jer su Englezi.

Ne znamo, na .koji će način anglo­američki državnici i publicisti opravdatipostupak komunista protiv hrvatskog

Br. 67, listopad 1997.

katoličkog svećenstva. Pokušat ća

vjerojatno šutnjom preskakati ovakvekrvave međaše u povijesti državneizgradnje hrvatskog naroda, na to sa­dističko prešućivanje hrvatske stvar­nosti ne ća ni u koliko pomoći stvaranjui održanjU 'ugoslavenskog' fantoma.Još manje ća moći službeni govorniciengleskog krugovala za 'jugoslaven­ska' pilanja svojim neartikuliranim'jugoslavenskim jezikom' uvjerili poz­navaoce stvarnog stanja u našoj državio nekakvim predUVjetima za obnovujugoslavije, prelazeći preko hrvatskihžrtava i hrvatske narodne volje za sa­mostalnim državnim životom. Poklanenevine žrtve potvrđuju nemogućnost

zamišljenih osnova u pogledu pod­jarmljivanja hrvatskog naroda, ukla­pajući ga nasilno u bilo kakvu tuđu

državu:

Angloamerikanci su za obnovu ra­zorenog Monte Cassina i za uništenepovijesne umjetnine ponudili cement iželjezo. Možda će i razoreni !:lirokiBrijeg bni predmet angloameričke

-dareŽljive ljubavi- u osnovi poSlijeratnetobožnje obnove Europe. ali ne znamo,na koji ća način reparirati krvave žrtve:kako će oživjeti kosti franjevačkih lešinapod ruševina Gimnazije na !:lirokomBrijegu. žar iz nevino prolivene krvisukljat će prema nebesima kao trajanukor zločincima i njihovim poma­gačima. žrtve franjevaca bit će zalog zasretnu budućnost hrvatskoga naroda,njegove države i zemlje, koja je na­topljena dragocjenom krvlju njenih si­nova. Komunističke horde zaplesale suna !:lirokom Brijegu ljudožderski ples,ne dajući uvida općinstvu nego uživajusami u krvavoj tragediji najstarijeg vjer­skog i ku~urnog žarišta u Hercegovini.Komunisti se straše dignuti zastor is­pred tako groznog prizora. Stoga hrvat­skoj javnosti nisu poznate potankostiužasnog pokolja na !:lirokom Brijegu,no neka žrtve stradalih franjevaca i nji­hova uništena ku~rna baština budu, unizu ostalih gubnaka, jedan prinos višeu žrtvama hrvatskoga naroda za životnuopstojnost i državnu nezavisnost.

Grobište poklanih franjevaca na!:lirokom Brijegu bit će trajan narodnispomenik i ujedno divna žrtva za vjeru inarod.

'NOVINE', Zgb., travanj 1945.