Studije - hrfd.hr · Parmenid, put istine, put smrtnika, Néstor-Luis Cordero, Aryeh Finkelberg, Charles Kahn Uvod Misao koju je Parmenid izložio u svojoj poemi toliko je radikalno

Studije

IzvorničlanakUDK111(091)ParmenidPrimljeno12.12.2014.

DragoĐurićUniverzitetuBeogradu,Filozofskifakultet,ČikaLjubina18–20,RS−11000Beograd

[email protected]

ReinterpretacijafragmentaDKB6 Parmenidove poeme*

SažetakU ovom članku razmatra se fragment DK B6 Parmenidove poeme. Autor zastupa tezu da bi najkoherentnija interpretacija DK B6 bila sljedeća: na početku fragmenta boginja izlaže kriterij istinitoga govora i mišljenja te zahtijeva od učenika da ga se pridržava; potom zahtijeva od učenika da prijeđe oba puta istraživanja – put istine i put smrtnika; poslije toga izlaže neka svojstva mnijenja smrtnika, kao i njihovu osnovnu zabludu; na kraju ona kaže da za smrtnike postoji put natrag ili izlaz, koji bi se sastojao u njihovom povratku na ono što je rečeno na početku fragmenta ili u njihovom povratku na kriterij istinitoga govora i mišljenja. Pomno čitanje toga fragmenta uzima se kao osnova za širu reinterpretaciju Parmenidove misli. U radu se brani teza da Parmenid u poemi u osnovi govori o dva, a ne o tri puta istraživanja. Također se brani teza da okosnicu izlaganja u poemi predstavlja sukob između dvije primafacie prihvatljive intuicije: intuicije o kriteriju istinitoga govora i mišljenja te intuicije nastale na našem osjetilnom iskustvu o događajima u svijetu, koju Parmenid naziva mnijenjem smrtnika. Općenito gledano, Parmenid prihvaća prvu intuiciju, ali njegova radikalna interpretacija te intuicije vodi do odbacivanja druge.

KljučneriječiParmenid,putistine,putsmrtnika,Néstor-LuisCordero,AryehFinkelberg,CharlesKahn

Uvod

MisaokojujeParmenidizložiousvojojpoemitolikojeradikalnodrugačijaodsvegaštoseobičnomisliotemikojomsebavidaonanijezagonetnasamonamadanas,kojimasuspoznajeonjojprepuštenefragmentarnimsvjedočan-stvima,negoisamimGrcimakojisuposjedovalicijelitekst,ito,posvemusudeći,svedoSimplicija,odnosnodo6.stoljećanoveere.Njegovesutvrdnjetolikokontraintuitivnedaponekadizgledakaodanjihovautornijesasvimprizdravojpameti,dapreviđaneštoštojenemogućeprevidjeti.Našauobičajenaintuicija,zasnovananasvakodnevnomiskustvu,dabićausvijetunastajuinestaju,daihimanebrojenomnogo,dasekrećuidamije-

*Ovajčlanaknastaojeuokviruprojekta»Lo-gičko-epistemološkeosnoveznanostiimeta-fizike« i projekta »Dinamički sistemi u pri-

rodi i društvu«, koje financira Ministarstvoprosvjete,znanostiitehnološkograzvojaRe-publikeSrbije.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(101–115)

D.Đurić,ReinterpretacijafragmentaDKB6Parmenidovepoeme102

njajusvojstva,dapostojiprazanprostoritd.,neštoještonamizgledatolikouvjerljivodasenebimogloopovrgnutinikakvimargumentima.Parmenid,međutim,usvojojpoemiupravotočini.Osnovnopitanjekojeseovdjepo-stavljajesljedeće:imalionnekeosnovezato?Imalinjegovpostupakbilokakvoracionalnoopravdanje?ČinisekakonijesuvišeteškopronaćiosnovuzatvrdnjudajeParmenidovorazmatranjeracionalno.Općenitogledano,mislimdaParmenidčinisljedeće:gorenavedenojintuicijionsuprotstavljadruguintuiciju,intuicijuotomekojigovorimišljenjemožemosmatratiistinitim,akojine.Onjeprvifilozofkojipostavljapitanjeistineiprvikojirazmatrakriterijeistinitogagovoraimišlje-nja.Rezultatnjegovogradikalnograzmatranjaovihpitanjadovodiintuicijuo istinitosti u izravan sukob s gore navedenom intuicijom o tome da bićanastaju,nestaju,dasemijenjaju,kreću,daihimaviše,anejedno,dapostojiprazanprostoritd.Običnosesmatradaseovedvijeintuicijeufilozofijimorajunekakopomiriti.Akojevjerovatisačuvanimsvjedočanstvimaonjegovojfilozofiji,Parmeni-da tonijebrinulo.Ovdjećupokušatipokazatinaprimjeru fragmentaDK1 B6njegovepoeme.Poredtoga,pokušatćupokazatidaParmenid,nesamouovomfragmentu,negoiusvimsačuvanimfragmentimapoemegovoriodva,aneotriputaistraživanja.PokušatćutakođerpokazatidajeonoštojeizloženouDKB6vrlopreciznozaokruženo,odnosnodajecijelifragmentjasnostrukturiran.KakobicijeloizlaganjebilopreglednijenavedimonajprijetekstDKB6.

»Χρὴτὸλέγειντενοεῖντ’ἐὸνἔμμεναι·ἔστιγὰρεἶναι,μηδὲνδ’οὐκἔστιν·τάσ’ἐγὼφράζεσθαιἄνωγα.Πρώτης γάρ σ’ ἀφ’ ὁδοῦ ταύτηςδιζήσιος,αὐτὰρ ἔπειτ’ ἀπὸ τῆς, ἣν δὴ βροτοὶ εἰδότες οὐδὲνπλάττονται, δίκρανοι· ἀμηχανίη γὰρ ἐν αὐτῶνστήθεσιν ἰθύνει πλακτὸν νόον· οἱ δὲ φοροῦνταικωφοὶ ὁμῶς τυφλοί τε, τεθηπότες, ἄκριτα φῦλα,οἷς τὸ πέλειν τε καὶ οὐκ εἶναι ταὐτὸν νενόμισταικοὐ ταὐτόν, πάντων δὲ παλίντροπός ἐστι κέλευθος.«

BudućidasamvećrekaokakosmatramdajeizlaganjeuDKB6vrlojasnostrukturirano, podijelit ću fragmentnanekolikodijelova.Ti dijelovi bit ćeujednoipodnasloviizlaganjakojeslijedi.

1. Kriterijiliprincipistinitogagovoraimišljenja kojimsedolazido»dobrozaokruženogsrcaistine«

»Χρὴ τὸ λέγειν τε νοεῖν τ’ ἐὸν ἔμμεναι· ἔστι γὰρ εἶναι, μηδὲν δ’ οὐκ ἔστιν.«(DKB1–2a)

Karstenprvurečenicuprevodiovako:»Oportetdicereaccogitareesseens.«2 HermannDiels,međutim,usvojojmonografijiposvećenojParmenidovojpoe-miovurečenicuprevodinasljedećinačin:»DasSagenundDenkenmusseinSeiendessein.«3KasnijiKranzovprijevodustandardnomizdanjuDKglasi:»Nötigistzusagenundzudenken,dassnurdasSeindeist.«Usvomdanasvećklasičnomtekstu»EleaticQuestions«,Owenovurečenicuprevodiovako:»Whatcanbespokenandthoughtofmustexist.«4UKRS5nalazimosljedećiprijevod:»Whatistheretobesaidandthoughtmustneedsbe.«6JohnPalmerprevodiovako:»ItisnecessarytosayandtothinkthatWhatIsis.«7

Kaoštosemoževidjeti,prijevodisupriličnorazličiti.PogledajmonajprijeDielsovprijevod.IzgledadaonsmatradaParmenidkažesljedeće:»Govo-



renjeimišljenjemorajubitinekobiće.«IzovogabisemoglozaključitidapremaDielsuParmenidovdjenetvrdiništavišenegodagovorenjeimišljenjemorajubitinešto iličakdamorajubiti.Većinaprevodilacai tumačaimajuproblemsprijevodomriječiΧρὴ,kojastojinapočetkurečeniceikojabitre-balamodaliziratiznačenjeriječi‘govorenje’i‘mišljenje’.NijelakoshvatitizaštoDielsturiječusintaksipremješta,kaoizaštojeprevodis‘muss’.Kranzu svomprijevoduublažavamodalnost riječiΧρὴ, ostavlja je namjestu nakojemstojiuizvorniku,alidodaje,naglašavajućije,riječ‘nur’,zakojunepostojiosnovautekstu.Posvemusudeći,riječjeointerpretativnomzahva-tu.KranzizgledamislidaParmenidkažesljedeće:»Neophodnojegovoritiimislitidasamo(nur)bićejest.«PogledajmosadaOwenovprijevod.Uizvornomtekstunalazisemodalnari-ječ,dokseunjegovomprijevodupojavljujudvije–‘can’ i ‘must’.Budućida za to nemaosnove u izvornom tekstu,može se zaključiti da je i ovdjeriječointerpretativnomvišku.Owennam,izgleda,hoćekazatidaParmenidtvrdisljedeće:»Onoočemusemožegovoritiimislitimorabiti.«Njegovainterpretacijaodnosaizmeđusjednestranegovorenjaimišljenja,asdrugestranebićauParmenidovojmisliu»EleaticQuestions«sasvimjeuskladustimprijevodom.8

KadajeriječoKRSprijevodu,nijelakorazumjetištosenjimehoćetočnoreći.Prvounjemunalazimomodalnukonstrukciju»mustneeds«,kojabitre-balabitiprijevodzamodalnoΧρὴ.RečenicabisemoglarazumjetitakokaodasehoćerećikakoParmenidtvrdidaonoštojedostupnogovoruimišljenjuneizostavnomoraibiti.KRSprijevodjekoherentansOwenovim,kaoimno-gimdrugimakojisuslijedilitulinijuinterpretacije.RazmotrimonakrajuiPalmerovprijevod.OnΧρὴprevodis‘Itisnecessary’,a ἐὸν ἔμμεναιs‘WhatIsis’.PalmerdaklemislidaParmenidkažesljedeće:»NužnojerećiimislitidaOnoŠtoJestjest.«Sintaksanjegovogprijevodasa-svimpratisintaksuizvornika,štodajeizvjesnuprednostnjegovomprijevodu.Ali,kaoikodvećine,ostajeproblemprijevodariječiΧρὴ.Sadaćuprijećinarazmatranjetogaproblematakoštoćuizložitigledišteotomekakobigornjurečenicu trebaloprevesti i štonjomeParmenidu stvarikaže.Ta se riječurazličitimmodifikacijamapojavljujenavišemjestausačuvanimdijelovimapoeme,kaoštose,vidjelismo,različitoiprevodi.Evonekihodtihmjesta:

1

DKjeoznakazastandardnoizdanjefragme-natapredsokratovskihmislilacau:Diels,H./Kranz,W.,1985,Die Fragmente der Vorso-kratiker,Zürich/Hildesheim:Weidmann.Svapozivanjanaoriginalnitekstudaljnjemizla-ganjuobilježenasufragmentacijomkarakte-rističnomzaovoizdanje.

2

Karsten, S., 1835,Parmenidis Eleatae Car-minis Reliquiae,Amsterdam:Müller,str.33.

3

Diels,H.,1897,Parmenides Lehrgedicht,Ber-lin:GeorgReimer,str.35.

4

Owen,G.E.L., 1960, »EleaticQuestions«,The Classical Quarterly,n.s.,Vol.10,No.1,str.94.

5

KRS je već standardna skraćenica za:Kirk,S.G./Raven,E. J./Schofield,M., 2009,The Presocratic Philosophers,Cambridge:Cam-bridgeUniversityPress.

6

Kirk,S.G./Raven,E.J./Schofield,M.,2009,str. 247. Anglo-saksonski autori najčešćepreuzimaju ovaj prijevod. Vidi najnovije u:Wedin,V.M.,2014,Parmenides’ Grand De-duction:A Logical Reconstruction of the Way of Truth, Oxford: Oxford University Press, str.261.

7

Palmer, J.,2009,Parmenides & Presocratic Philosophy,Oxford:OxfordUniversityPress,str.367.

8

Vidi:Owen,G.E.L.,1960,str.94.



Χρεὼ(DKB1.28),χρεών(DKB2.5),Χρὴ(DKB6.1),χρεών(DKB8.11,16,45i54).Pogledajmoinekeprijevode.KarstenDKB1.28iDKB6.1,naprijenavede-nommjestu,prevodinalatinskis‘oportet’.NasličannačinDielsDKB1.28prevodinanjemačisa‘sollst[Du]’.Međutim,χρεώνDKB2.5Karstenpre-vodi s ‘necesse’, a Diels s ‘notwendig’;Χρὴ DKB6.1Karsten prevodi s‘oportet’,aDielss‘muss’.UKRSΧρεὼDKB1.28prevedenojes‘proper’;χρεώνDKB2.5 s ‘needful’, aΧρὴDKB6.1,kao što smovidjeli, s ‘mustneeds’.JohnPalmerΧρεὼDKB1.28prevodis‘mustneeds’,χρεώνDKB2.5s ‘must’,aΧρὴDKB6.1s,kaoštosmotakođervidjeli, ‘It isnecessary’.9 Corderotrimjesta(DKB1.28,DKB2.5iDKB6.1)prevodis‘necessary’.10 Stvarstojisličnoikadajeriječomnogimdrugimprijevodimaukojimasejavljajumodalnostikojenamsugerirajutodasevarijacijamaoveriječiozna-čavanužnost.AkonamrječnicimeđuprvimznačenjimariječiΧρὴnude‘potrebno’,‘treba’islično,djelujesasvimneobičnodaseonatakoineprevodi.11Branitćutezudaseonamoraprevoditiupravonanačinnakojinamtosugerirajurječnici.MožesepretpostavitidasunekiodprevoditeljaitumačaParmenidovepoemeuopće,aposebnoonisklonitzv.modalnomtumačenju,polaziliodprešutnepretpostavkedaumodalnojlogicinemamjestazamodalnost‘treba’.Među-tim,zaturiječimamjestaudeontološkojlogici.Upravojetosmjerukojemidenaglašenotumačenje,paondaiprijevod.Nijeteškopokazatidase,osimjednogdijelaprologa,cijelapoema sastojiodboginjinogmonologa.Utomemonologuboginjaodsamogpočetkagovorimladićušto»treba«činiti,odnosnokako»treba«govoritiimisliti,odnosnokojimputem»treba«,akojimneićidabisedošlodo»dobrozaokruženogsrcaistine«.Evoštoboginjakaževećutrećojrečenicisvogpodučavateljskogmonologa:

»Χρεὼ δέ σε πάντα πυθέσθαι ἠμὲν Ἀληθείης εὐκυκλέος ἀτρεμὲς ἦτορ ἠδὲ βροτῶν δόξας, ταῖς οὐκ ἔνι πίστις ἀληθής.«(DKB1.28b-30)

Prvarečenicamonologapočinjeobraćanjem»Omladiću…(ὦ κοῦρ’)«,aovdjeutrećojrečeniciboginjanajavljujeopćiciljcijelogdaljnjegpodučava-nja.Činisedaonaovdjemladićukažesljedeće:»Trebaobi[potrebnoje]na-učitisvestvari,kakodobrozaokruženosrceistine,takoimnijenjasmrtnika,kojasubezuvjerljiveistine.«(DKB1.28b-30)Sudećipremaiskazanom,utomduhubitrebaloprevestiiriječΧρὴ,kojastojinapočetkuDKB6.Naime,boginja iovdjenastavljasvojepodučavanje,pakaže:»Treba[potrebno je]govoritiimisliti…«RiječΧρὴupotrijebljenajeovdjedeontološki,alineuetičke,negou logičko-epistemološkesvrhe.Riječ jeonekojvrsti logičko-epistemološkog hipotetičkog imperativa kojim boginja učeniku kaže neštopoputsljedećeg:[Akohoćešstećiistinitoznanje,onda]»Treba[potrebnoje]govoritiimisliti…«.Dabismosadaprevelicijelurečenicu,potrebnojeneštorećiokonstrukcijiἐὸν ἔμμεναι.Čini se da nema razloga da se ἐὸν ne prevede riječju ‘biće’.Sdrugestrane,riječἔμμεναιpredstavljačestosamopjesničkiupotrebljavanoblikriječiεἶναι,aznačiistoštoitariječ.Ukolikoovojriječipridamotzv.eg-zistencijalnoznačenje,ondabicijelaprvarečenicauprijevoduglasilaovako:»Trebagovoritiimislitidabićejest.«Sljedećarečenicaglasi:»ἔστι γὰρ εἶναι, μηδὲν δ’ οὐκ ἔστιν«(DKB6.1b-2a).Riječ γὰρ očigledno ima eksplanatornu funkciju. U njoj nam se dodatno



objašnjavaznačenjeprve rečenice.Činimi seda seova rečenicanemožedobrorazumjetiukolikoseprijetoganeobjasniznačenjeriječiἔστι.Jednoodznačenjateriječi,kojeizlažeCharlesKahnusvojimbrojnimanalizama,jesttzv.veridičkoznačenje.Kahnnamobjašnjavadaje»interpretacijanave-ridičkinačinnajboljesredstvozaprvotnu,predtehničkuupotreburiječiἔστι,kojaslužikaoParmenidovapolaznatočkaupoemiiufragmentu2«.12Jedanodnjegovihpokušajadanampribliživeridičkoznačenjeteriječijesttvrdnjadasenjome,ustvari,kaže»ono(nešto,očemubiloštoznamo)jestslučaj«.13 Prematome,ἔστιsemožeprevestis‘onoštojestslučaj’.Nadaljećesepre-voditiskraćeno,kao‘onoštojest’,negubećiizvidaveridičkoznačenje.Podtimuvjetimagornjaserečenicamožeprevestiovako:»Jeronoštojestjest,aništanije.«Tometrebadodatijošiovo:posvemusudećiizgledada,polazećiodparalelizmaizmeđuἐὸν ἔμμεναι i ἔστι … εἶναι,nijeteškozaključitidaἐὸν i ἔστιznačeisto,odnosno‘onoštojest’.Ukolikotoimamouvidu,prvaserečenicamožeprevestiiovako:»Treba[potrebnoje]govoritiimislitidaonoštojestjest.«OsvrnimosesadanafragmentDKB2,nakojinasKahnupućuje.Boginjatamopriopćavadasumogućadvaputaistraživanja.Daneulazimoudetalj-nijuanalizu,zasadaćemorazmotritisamoprviput,putkoji je,kakokažeParmenid,»putpouzdanjerslužiistini«(DKB2.4).Formulacijatogputajesljedeća:»ὅπως ἔστιν τε καὶ ὡς οὐκ ἔστι μὴ εἶναι«(DKB2.3).Uskladusgornjimprevodilačkimnapomenama,prijevodtogputaglasiobiovako:»…da[onošto]jestidaonoštonijenije«.Akoupomoćpozovemogornjiprije-vodDKB6.1b-2a,gdjesekaže»onoštojestjest,dočimništanije«,odnosnoakoimamouviduusporednosttihtvrdnji,ondanemanikakvepreprekedaseitzv.putistinerazumijetakodasenjimezapravoimajuuvidudvijeteze,atosu:1.da ono što jest jesti2.da ono što nije nije.To,svakako,nijedoslovanprijevodDKB2.3.NekavrstapodrškeovakvomshvaćanjuParmenidovogputa istinemožesepronaćiikoddrugihinterpretatora.Dvaautora,MullachiFinkelberg,napri-mjer,nesamodatakorazumijuParmenidovputistinenegotakoprevodesamfragmentDKB2.3.Mullachjoš1860.godineputistine(DKB2.3)prevoditakoštopretpostavljadaseonsastojioddvije teze.Njegovprijevodglasi:»esse ens, non essenon ens«.14Naovaj načinput istine razumije iAryehFinkelberg,samoštoon,trudećisedaiuprijevoduzadržiinfinitiv,zasubjektrečenicauzimaεἶναι,aneἔστιν i οὐκ ἔστι.Stoga,njegovprijevodtogputaglasi:»thattobeisandthatnottobeisnot«.15NijeteškovidjetidajeiFin-kelbergovoshvaćanjeputaistinetakvodasetajputsastojioddvijeteze.ČinimisesasvimuvjerljivimdasemožezaključitidaboginjauDKB6.1–2atvrdiuosnoviistoonoštotvrdiiuDKB2.3,odnosnodasenaobamjestaizlaže

9

Palmer,J.,2009,str.367.

10

Cordero, N.-L., 2004, By Being, It Is: The Thesis of Parmenides,LasVegas:ParmenidesPublishing.

11

Razmatranja značenja riječi χρὴ vidi u:Goodell,D.T., 1914, »ΧΡΗ andΔΕΙ«,The Classical Quarterly,Vol. 8,No. 2, kao i u:Benardete,S.,1965,»ΧΡΗandΔΕΙinPlatoandOthers«,Glotta,43,3−4.Benardetenudivelikbrojprimjeraiparalela.

12

Kahn,Ch., 2009,Essays on Being,Oxford:OxfordUniversityPress,str.170.

13

Ibid.,str.171.

14

Mullachius,F.A.G., 1860,Fragmenta phi-losophorum graecorum, Parisiis: Didot, str.117.

15

Finkelberg,A.,1988,»Parmenides`Founda-tionoftheWaysofTruth«,Oxford Studies in Ancient Philosophy,Vol.6,str.46−47.



putistine.Imajućisveovouvidu,putistineuDKB2.3mogaobiserazumjetiovako:»daonoštojest[jest]idaonoštonijenije«.Sjetimosedaskoroistuformulacijuza»putistine«dajeiAristoteluΓknjiziMetafizike:»[reći]biće[onoštojest]jest,nebiće[onoštonije]nije,jestisti-nito«(τὸ ὂν εἶναι καὶ τὸ μὴ ὂν μὴ εἶναι ἀληθές).16

2. Zahtjevboginjedaseučenikpridržavakriterija istinitoga govora i mišljenja

»τά σ’ ἐγὼ φράζεσθαι ἄνωγα«(DKB6.2b).

NakonštouDKB6.1b-2aizložidvijetezeprincipaistine,boginjazahtijevaodučenikadaihsestrogopridržava.Samopoduvjetomdapoštujeteprincipenjegovgovorinjegovomišljenjebitćeistiniti.Različitisuprijevodioveza-povijedi.DielsumonografijiposvećenojParmenidovojpoemiovurečenicuprevodiovako:»dasheissichDichwohlzubeherzigen«.UKRSjerečenicaprevedenas»Ibidyouponderthat«.JonathanBarnesjeprevodis:»ThosethingsIbidyouholdinmind«,17dokPalmerovprijevodglasi:»ThesethingsIbidyouponder«.Hrvatskiprijevodglasi:»…promisli,nalažem,otome«,18 dokuposljednjemsrpskomprijevodustoji:»Savetujemtidadobrorazmislišoovimstvarima.«19Oviisličniprijevodimanjeilivišeodgovarajuizvorniku,pajesveusvemusasvimjasnodaboginjaodučenikazahtijevadasepridrža-vakriterijaistinitogagovoraimišljenjakojijeizloženuDKB6.1−2a.Natonamnedvosmislenoukazujepokaznazamjenica»τά«.

3. Boginjazahtijevaodučenikadaprijeđe dvaputaistraživanja

»Πρώτης γάρ σ’ ἀφ’ ὁδοῦ ταύτης διζήσιος,αὐτὰρ ἔπειτ’ ἀπὸ τῆς, ἣν δὴ βροτοὶ εἰδότες οὐδὲν πλάττονται, δίκρανοι.«(DKB6.3−4a)

OvajjediotekstaonimakojisusebaviliParmenidovompoemomzadavaovelikemuke,prijesvegazbog togašto je rečenicanepotpuna,odnosnoštosadržijednulakunu.Osnovniproblemsastojaose,dakle,utomekakodopu-nititekstdabirečenicapostalasmislena.Dabisetoučinilotrebalobi,kaoiobičnouovakvimslučajevima,zadovoljitidvakriterija:emendacijamorabitilingvističkidopustiva,amorabitiikoherentnasostalimdijelovimaovogfragmenta,kaoipoemeucjelini.Ali,kaoštoznamo,postojevelikerazlikeu interpretacijikakosamogfragmenta, tako ipoeme.Tonam,razumijese,stvaradodatneteškoće.UsvomizdanjuSimplicijevogsvjedočanstvaDKB6Dielsovulakunudo-punjava s εἴργω i ἐπάγει.20Ali već u spominjanojmonografiji posvećenojParmenidovojpoemiiuprvomizdanjuDie Fragmente der Vorsokratiker,kaoemendacijaostaje samo riječεἴργω.Brandis21 iKarsten22prijenjeganudedopunuεἶργε νόημα.Priopravdavanjuovakvedopuneautoriseieksplicit-nopozivajunaparalelizamiliimplicitnopretpostavljajuparalelizamsistomfrazomkojasejavljauDKB7.2.Naime,natomemjestuboginjakaže:»Od-vraćamteodtogaputaistraživanja«(ἀλλὰ σὺ τῆσδ’ ἀφ’ ὁδοῦ διζήσιος εἶργε νόημα).23Imajućiizgledasvetouvidu,DielsuParmenides Lehrgedichtre-čenicuprevodiovako:»EsistdiesnämlichderersteWegderForschung,vordemichDichwarne.Sodannaberauchvorjenem,aufdemdaeinherschwan-kennichtswissendeSterblichen,Doppelköpfe.«UbitiistiprijevodnudinamseiuDie Fragmente der Vorsokratiker.PoduhusličanprijevodstojiiuKRS:



»[f]orthisisthefirstwayofenquiryfromwhichIholdyouback,butthenfromthat…«.TakvoprevođenjeirazumijevanjeonogaštosetvrdiuDKB6.3−4zadržaloseidodanas.24Usvimsetimprijevodimapretpostavljadaboginjaučenikaodvraćaoddvaputaistraživanja.Kadajeriječodrugomputu,jasnojedaseradioputunakojemnastajumnijenjasmrtnika.Međutim,nijelakoobjasnitikojijetoprviput,odkojegboginjaučenikaodvraća.Uovakvomsečitanjupretpostavljatezadaboginjaupoemigovoriotriputaistraživanja.Naime,ukolikoovdjeodbacujedvaputa,airacionalnojepretpostavitidaunjihspadaiputistine,ondasemorapretpostavitidapostojenajmanjetriputa,odkojihjejedanispravanivodikistini,doksudvapogrešnapabiihtrebaloodbaciti.TobiodgovaraloteziotriputaistraživanjakojujeustanoviojošKarlReinhardt,ikojujeslijedionajvećibrojinterpretatora.ReinhardtsvojatriputanalaziuDKB2.3,putbiće jest,zatimuDKB2.5,putbiće nije, iuDKB6.7−8,putbiće i jest i nije.25Prematojtezitrebalobiodbacitiputbiće nijeitzv.mješovitiput,putbiće i jest i nije.Putbiće i jest i nijebiobi,premaovojinterpretaciji,putsmrtnika,tojestdrugiputodkojegbiučenikatrebaloodvratiti.Naosnovitogabisemoglozaključitidajeprvineimenovaniput(putnakojiseukazujesamopokaznomzamjenicomταύτης)odkojegbiučenika trebaloodvratitibioputbiće nije.Ali,poštojetajput,premaReinhardtu,izloženuDKB2.5,teškojepretpostavitidazamjenicakojomjeonoznačenupućujenatakoudaljenomje-stoteksta.Zbogtogazastupnicigornjetezemisledapokaznazamjenicaταύτης,prekopokaznezamjeniceτά’uDKB6.2b,upućujenaDKB6.2a,odnosnonatvrdnjuμηδὲνδ’οὐκ ἔστιν,smatrajućidasenjomeizražavaputbiće nije.Međutim,premagore izloženomshvaćanju, tom tvrdnjomse izražava istoonoštoje izloženoudrugojteziputaistine,odnosnouDKB2.3b,gdjese

16

Aristotle,1989,The Metaphysics,trans.HughTredennick,Cambridge/London:HarvardUni-versityPress,1011b.28.

17

Barnes, J., 1982, The Presocratic Philoso-phers,London:Routledge,str.124.

18

Diels, H., 1983, Predsokratovci: fragmenti,Zagreb:Naprijed.

19

Parmenid,2013,O prirodi,Beograd:Službe-niglasnik.

20

Simplicius, 1882, In Aristotelis Physicorum Commentaria, ur. H. Diels, Berlin: Reimer,117.56.

21

Brandis,A.Ch.,1813,Commentationum Ele-aticarum,parsprima,Altona:Hammerich,F.J.,str.104.

22

Karsten,S.,1835,str.32.

23

Boginjaučenikanavišemjestaupoemi odvra-ćaodputasmrtnikailiputabiće nije(kasnijećupokušatipokazatidajetuuosnoviriječo

istomputu).Moglobiizgledatidajetoupro-turječjusazahtjevimadaučenikprijeđeiputsmrtnika.Međutim,toprima facie proturječjelako se razrješava jasnim razlikovanjembo-ginjinogzahtjevakojisetičeispravnogputaistraživanjaodnjenogzahtjevadaseprijeđeiliupoznaipogrešanput,putsmrtnika.

24

Vidinpr.u:Roeckelein,J.R.,2011,Plato ver-sus parmenides,Lanham:LexingtonBooks,str.5;Sisko,E.J./Weiss,Y.,2015,»AFourthAlternativeinInterpretingParmenides«,phro-nesis 60,str.53,fusnota31.

25

Reinhardt, K., 1916, parmenides und die Geschichte der griechischen Philosophie,Bonn:Cohen,str.35−36.Reinhardtnijeprviautor koji tvrdi da se u Parmenidovoj poe-mi razmatraju triputa istraživanja.Prvikojije to tvrdio bio je, po svemu sudeći, Hein-rich Stein, koji svoja tri puta smješta uDKB6.1−2b,uDKB6.4−9iuDKB8.1.(Stein,H.,1864−1867,»DieFragmentedesParmeni-desΠερὶ φύσεως«,u:Symbola philologorvm Bonnensivm in honorem Frederici Ritschelii collecta, Lipsiae: B. G. Tavbneri, str. 780.)Međutim,svikasnijiautorikoji,implicitnoilieksplicitno,zastupajutezuotriputa,uosnovislijedeReinhardta.



kaže:»onoštonijenije«(οὐκ ἔστι μὴ εἶναι).TojepremaParmeniduistinitatvrdnja,jeronodmahnakonštojuizloži,zanju,kaoiprvutezuprvogputa,koja,kaoštosmovidjeli,glasi»onošto jest jest« (DKB2.3a),kažedasuoneuslužbiistine(DKB2.4).Ali,akojetvrdnjaμηδὲν δ’ οὐκ ἔστιν uslužbiistine,ondaboginjaučenikaodvraćaiodjedneodtezaputaistine.Tobibilosasvimnekonzistentno.Sdrugestrane,boginjaninajednomdrugommjestuupoemineodvraćaučenikaoddvaputaistraživanja.JedinoštosenaosnoviovogamožezaključitijesttodajeDielsovaemendacijalingvističkimoguća,alidajesastajalištakoherentnosticijelepoemeneprihvatljiva.Prematome,trebalobiponuditinekudruguemendacijukojabizadovoljilaidrugiuvjet,uvjetlogičkekoherentnosti.Većinainterpretatoraovogdijelapoemeradijejepribjegavalavrlosofisticira-nim(alidostaneuvjerljivim)pokušajimadaopravdajuDielsovuemendacijunegodaunjuposumnjaju.PrviautorkojijeposumnjaouDielsovoisličnarješenjalakunebiojeNéstor-LuisCordero,kojijetoprviputučiniousvomtekstuobjavljenomjoš1979.godine.26UmjestoDielsoveemendacijeCorde-ropredlažeἅρξει.Ovakvimrješenjemizbjegavajuseneuvjerljiveikompli-ciraneinterpretacije,aomogućavasevrlokomotnorazumijevanjeonogaštoboginjakaže.Umnogokasnijeobjavljenojmonografijinaengleskom,bavećiseponovno istimproblemom,Corderonam,uskladusasvojimrješenjem,nudisljedećiprijevodspornogmjesta(DKB6.2b-4):»ThisIordertoproclaimsinceyouwiththisfirstwayofinvestigation,andthanwiththatmadebymortals…«27Moždatoinijenajsretnijiprijevod,aliseinaosnovinjegamožejasnovidjetidanjegovorješenjeomogućavakoherentnorazumi-jevanjetekstafragmenta.Palmerovprijevod,naprimjer,glasi:»ThesethingsIbidyouponder.Forforyoufromthisfirstwayofinquiry,thenyetagainfromthatalogwhichmortals…«28

Usvakomslučaju,boginjaneodvraćaučenikaoddvaputa,nego,štoviše,odnje-gaočekujedasnjomprijeđedvaputa–putistineiputsmrtnika.Takvočitanjeovogmjestapojačavatakođeriparalelizamsvećnavedenimmjestomspočetkanjenogmonologa.Sjetimose,boginjauDKB1.28b-30kaže:»Trebalobidana-učišsvestvari,kakodobrozaokruženosrceistine,takoimnijenjasmrtnika,kojasubezuvjerljiveistine.«29Istatadvaputaboginjaspominjenakrajuizlaganjaputaistine.Onatamo,uDKB8.51−53,kaže:»Ovdjetizavršavammojuvjerljivgovor(πιστὸν λόγον)imisaooistini.Odavdepanadaljeučimnijenjasmrtnika,slušajućivarljiviporedakmojihriječi«.Timenamsejasnosugeriradaučenikmoraproćiobaputa:iputistineiputsmrtnika.Neštokasnije,uDKB8.60–61,boginjanavodiirazlogzbogkojegbitrebaloprijećiiputsmrtnika,govoreći:»Kazujemtisavtajprividniporedakkakotenebizavelemudrostismrtnika.«Sličan razlogboginjanavodi iuprethodnomslučaju,nakonDKB1.28b−30.NaosnoviizloženograzumnojeočekivatidaboginjaiuDKB6.2b-4takođerzahtijevaodučenikadaprijeđeistatadvaputa.Shodnotomu,goreanaliziranoupućivanjepokaznihzamjenicanereferiranaReinhardtovputbiće nije,negonacijelitekstDKB6.1–2a,ukojemseizlažeprincipilikriterijzaistinitogovorenjeimišljenje,odnosnokriterijzaputnakojemsestječeistinitoznanje.

4. Nekekarakteristikesmrtničkogznanja, odnosno mnijenja smrtnika

»βροτοὶ εἰδότες οὐδὲν πλάττονται, δίκρανοι· ἀμηχανίη γὰρ ἐν αὐτῶν στήθεσιν ἰθύνει πλακτὸν νόον· οἱ δὲ φοροῦνται κωφοὶ ὁμῶς τυφλοί τε, τεθηπότες, ἄκριτα φῦλα«(DKB6.4b−6a).

Smrtnicisu,kažeovdjeboginja,uDKB6.4b-5a,onikoji»neznajućiništablude,dvoglavi«(εἰδότες οὐδὲν πλάττονται, δίκρανοι).Orazlogunjihovog



bludećegneznanjaboginjaodmahuDKB6.5b-6akaže:»Jerbespomoćnostunjihovimgrudimausmjeravanjihovbludećium«(ἀμηχανίη γὰρ ἐν αὐτῶν στήθεσιν ἰθύνει πλακτὸν νόον).Umbludi jer unjemunemaničeg čvrstogi pouzdanog. Zašto boginja smrtnike naziva dvoglavima (δίκρανοι), vidjetćemoneštokasnije.Onibludezatoštoneposjedujunikakavjasanprincipilikriterijzaorijenta-cijuumišljenju.Tajprincipbi,premaParmenidu,bioprincipistinitosti.Beztogaprincipaoninemajupouzdanorijentirugovoruimišljenju.30Onikojisuunaprijedraščistilistimprincipomjasnovodesvojeistraživanje,doksugovorimišljenjeonihkojiganemajuizvankontrolemislioca.Zbogtogabo-ginjazasmrtnikeuDKB6.6b-7kaže:»Onisu,tjeraninaprijed(φοροῦνται),jednako gluhi kao i slijepi, zbunjena, neodlučna plemena (ἄκριτα φῦλα).«Beznekogjasnogkriterijazaistinitgovorimišljenjesmrtnicineupravljajusvojimputovanjem,negosu»tjeraninaprijed«;onisu»gluhiislijepi«,bezobziranatoštoimajuušiioči;onisu»zbunjeni«ionisu»neodlučnapleme-na«.Iakoimajurazum,oniganekoriste.Svetopostajejasnijeakoseimanaumuionoštoboginja,savjetujućiučeni-ka,kažeuDKB7.3–6,kadaodnjegazahtijeva:»nedopustiobičajunastalomnautabanomiskustvudatetjeradasenatomputuprepustišnavicisljepila,kaonidatezaglušebukaibrbljanje.Odlučujrazumom(κρῖναι δὲ λόγῳ)osuprotstavljenimtvrdnjamanaosnovionogaštosamtidala.«Drugačijerečeno,boginjaučenikukažedaće,akoseprepustiustaljenimna-vikamauvriježenog,ponavljanog iskustva, biti slijep, i pored toga što imaoči,anjegoveušićeprimatisvekaobukuibrbljanje.Ponašatćesepoputsmrtnika.Dabitoizbjegao,onmorasuditirazumomitonaosnovikriterijazaistinitgovorimišljenje,kojemujevećpriopćila(DKB2.3iDKB6.1–2a),aodmahgapotomiupozoriladaihstalnoimauvidu(DKB6.2b).

5. Općaocjenamnijenjasmrtnikainjihovaosnovnazabluda»οἷς τὸ πέλειν τε καὶ οὐκ εἶναι ταὐτὸν νενόμισται κοὐ ταὐτόν«(DKB6.8−9b).

Ovarečenicapredstavljaizrazonogaštose,nastalouosloncunaReinhardta,nazivatrećim,mješovitimputemiliputemsmrtnika.No,prijenegoštoprije-

26

Cordero,N.-L.,1979,»LesdeuxcheminsdeParménidedanslesfragments6et7«,phro-nesis,Vol.24.No.1.Prijenekolikogodina,ne znajući za Corderov tekst, »otkrio« samisti problem.Međutim, nekoherentnost izla-ganjačinilamisesuvišeočiglednom,pasamposumnjao da je »otkriće« suviše očiglednegreške obično rezultat nedostatka erudici-je.Ubrzosamshvatioda jemoje»otkriće«,nažalost, već otkriveno. Corderovo rješenjeafirmiranojeiuosnoviprihvaćenou:Nehe-mas,A.,1981,»OnParmenides’ThreeWaysof Inquiry«,Deucalion 33−34.Ovo rješenjesevrlosporoprobijalodoprevoditeljaituma-ča.Meni izgledada jeono tolikoočiglednoispravno da je to teško objasniti činjenicomdajeCorderovtekstobjavljennafrancuskomidajeNehemasovtekstnaengleskomobjav-ljenuteškodostupnomčasopisu.

27

Cordero,N.-L.,2004,str.124.

28Palmer,J.,2009,str.367.

29Na takvu bipolarnost upućuje nas takođeronoštoonakažeuDKB1.27−28,razlikujući»ljudsku stazu (ἀνθρώπων…πάτου)« i put»pravde(θέμις)ipravednosti(δίκη).«

30OnoštoParmenidovdjehoćerećineodoljivopodsjeća na ono što je FriedrichWaissman,u zamahu verifikacionističkog optimizma,rekaopočetkomtridesetihgodinadvadesetogstoljeća:»Tkogodizričenekurečenicu,moraznatipodkojimjeuvjetimanazivaistinitom,apodkojimjeuvjetimanazivalažnom.Akonijeustanjuutvrditioveuvjete,ondaneznaštojerekao.Iskazkojisenemožekonkluziv-noverificirati,nemožeseuopćeverificirati.Onjejednostavnolišensvakogsmisla.«Vidiu: Waissmann, F., 1930−1931, »LogischeAnalyse des Wahrscheinlichkeitsbegriffs«,Erkenntnis,1,str.229.



đemonatopitanje,pogledajmokakobiseovarečenicamoglaprevesti,odno-snoštoParmenid/boginjahoćenjomereći.Prijevodbimogaoglasitiovako:»onizamišljaju(νενόμισται)dajebitiinebitiistokaoidanijeisto«.Akojeovdjeriječoopćojosnovnojzabludismrtnika,ondaseonasastojiupro-turječnimtvrdnjamaobitku.Zbogtogasuoni,kakokažeboginja,dvoglavi(δίκρανοι). Proturječje se nemože razumnopojmiti.Oni su, kako se gorekaže,»zbunjeni«,njihovemisli»blude«,jerneodlučujurazumom.Postavljase,međutim,pitanještobitosmrtnicimoralimislitiigovoritikakobiboginjatajnjihovgovorimisaoocijenilakaoproturječne?Nekiinterpre-tatorimisledaseovaParmenidovaopaska,uključujućiionoštosekažeusljedećoj,posljednjojrečenicifragmenta,odnosinaHeraklita,kojijeizricaotvrdnje koje imaju proturječnu formu.Ali ovdje se govori o smrtnicima umnožini,aneojednomsmrtniku.Ovdjećupokušatipokazatidaseovaocje-naneodnosisamonaHeraklita,kaonisamonanekefilozofekojimupretho-deilisumusuvremenici,negonanačinnakojiljudigledajunastvariuopće,odnosnopokušatćupokazatidaParmenidtvrdidajeproturječnoelementarnoshvaćanjesvijetakojenesamostariGrcinegoimidanassmatramointuitivnoprihvatljivim.Kakodotogadolazi?Upravotezekojeboginja/ParmenidiznosinapočetkuDKB8,akojeseudaljnjemtekstudokazuju,predstavljajuneštoštoprotu-rječinašimintuicijama.UtimsetezamauDKB8.3b-6atvrdidajebićeilionoštojest:»nenastaloidanećenestati,dajecijeloijednoliko,dajenepro-mjenjivoisavršeno;ononijebilo,nitićebiti,budućidajesadasvoucjelini,jednoikontinuirano«.Nijelitosasvimsuprotnonašimintuicijamanastalimnanašemsvakodnevnomiskustvu?SvatanašauvjerenjanestajukadasenanjihprimijeniParmenidovkriterijistinitosti.Najprijerecimodanamainjegovkriterijistinitostiprima facieizgledaintui-tivnosasvimprihvatljivo.Tajkriterijnam,ponovimo,kažedasuistiniteonetvrdnjeukojimasezaonoštojestkažedajestioneukojimasezaonoštonijekažedanije.Iskaz»xjest«jeistinitako(akoisamoako)jeslučajdaxjest,aiskaz»xnije«jeistinitakojeslučajdaxnije.Uovimformulacijakriterijaistinitostinemaničegsumnjivog,nitinečegaštobiproturječilonašojintuicijiotomedastvarinastajuinestaju,dasuraznovrsne,dasemijenjaju,daihimaviše,dasubile,dasadajesuidaćebiti.Onošto,međutim,ovedvijeintuicijedovodiusukobjestParmenidovospecifičnorazumijevanjekriterijaistinitogagovora imišljenja,kao iprimjena togkriterijanamnijenja smrtnika.Tezakojusebranijesljedeća:kadsenaParmenidovnačinprotumačikriterijistini-tosti,našegorenavedeneintuicijepoprimajuproturječankarakter.Jedino što nam sada preostaje jest da se izloži njegovo radikalno razumi-jevanjekriterija istinitosti.KažimoodmahdaParmeniddvije tezeprincipaistinitostičitadoslovnoonakokakosuiizložene:usadašnjemvremenu.Kodnjega,uzmimozaprimjerprvutezutogprincipa,reći»xjest«jeistinitoakojeslučajdaxsada jest.Onozaštoobičnotvrdimodajebiloiučemunevidi-moništaproblematičnonitiproturječnozaParmenidapostajeproblematično.Naime,budućidaonoštojebilo nijesada slučaj,onouopćenijeslučaj,pazanjeganebibiloistinitorećidajest.Reći»xjebilo«ili»biojeslučajdajexbilo«značizaParmenidarećiistoštoirećidanijeslučajdaxjest,aakonijeslučajdaxjest,ondanijeistinitoreći»xjest«.Stvariistostojeikadajeriječobudućnosti.Rećidaće biti slučajdaćexbitiznačiistoštoirećidanije slučajdaxjest,štodaljeimpliciradanijeistinitoreći»xjest«.Ucjelinigledano,ostvarimauprošlosti iubudućnostiuopćenisumogućiistinitiiskazi,jerstvarikoje,recimotako,zamišljamouprošlostiibudućnosti



nisusada,one,shodnotomu,uopćenisu.Akobismotakogovoriliimislili,smatraParmenid,ondabismogovoriliimislilidajesustvarikojenisu.Utomslučajubismodospjeliuproturječjetimeštobismoizjednačilibitakinebitak.Takosmrtnicidospijevajuusituacijuda,kakokažeParmenid,»zamišljajudajebitiinebitiistokaoidanijeisto«.Kaoštosemoževidjeti,zaocjenustavo-vasmrtnikakaoproturječnihnijenamneophodanHeraklit,dovoljnajenašaintuicija,zasnovananasvakodnevnomiskustvu,naosnovikojenesmatramodapostojibiloštoneobičnoineprihvatljivoutvrdnjamapoputtvrdnji»padalajekiša«ili»bitćevedro«.Mismrtnici,dakle,nemamonikakavproblemstimeštopretpostavljamodanijebesmislenoreći»padalajekiša«,ukolikojeslučajdajepadalakiša,kaonistimdanijebesmislenoreći»bitćevedro«,jernamtakogovoriprognozameteorološkihprilika,kojaje,barnakratkovrijeme,dostapouzdana.PremaParmenidu,međutim,našimtvrdnjamaoprošlojkišiiliobudućojvedrinineodgovaraništausadašnjosti.Budućidanitekišenitevedrinesada nema,ondasenemožeukazatininaštonaštobisetetvrdnjeodnosile,odnosnonačemubionebilezasnovane.31

Ekskurs o putu »biće nije«

Premavelikojvećini tumačaParmenidovemisliboginjana svimmjestimausvommonologugovoriodvaputaistraživanja,otzv.aletheiaputuidoxa putu,osimuslučajuDKB2.5,gdjese,običnosemisli,pojavljujetrećiput,putbiće nije.Tutradicijuje,kaoštosmovećspomenuli,ustanovioReinhardt,aunjojsestojinastajalištudauParmenidovojpoemimožemorazlikovatitriputaistraživanja.Nitkoodteoretičaranesumnjautodasedvaputa,putistineiputmnijenja smrtnika,mogu lako i jasno razlikovati,premdaseozbiljnorazlikujuupogledunjihovogtumačenja.Kako,međutim,pristupitiReinhar-dtovomputubiće nije?Pogledajmonajpriještosetimputemtvrdi.Tajput,izloženuDKB2.5,glasi:»οὐκ ἔστιν τε καὶ ὡς χρεών ἐστι μὴ εἶναι«.Mullachovajputprevodiovako:»nonesseens,acnecessarioessenonens«.32Sasvimjejasanparalelizamsnjegovimgorenavedenimprijevodomputa istineuDKB2.3.Slično tomučiniiFinkelberg,prevodeći:»…thattobeisnotandthatofnecessitynottobeis«.33Strukturaismisaoovadvaprijevodasuisti.Kaoštoputistineiliputbiće jestrazumijevajutakodaseonzapravosastojioddvijeteze,takosma-trajudaseiputbiće nijesastojioddvijeteze.Moglobisesnjimaokotogasložiti,uzprimjedbudanaziviputovakojeimjedaoReinhardtnisudobri,odnosnodasusugestivni,zbogčegasumnogitumačiParmenidovefilozofijezavedeninapogrešantrag.Naime,premamojojinterpretacijiuopćeneposto-jiputbiće nije.Uostalom,Parmenidseoonome što nijeizjašnjavaudrugojteziputakojije»uslužbiistine«,kazujućida»onoštonijenije«.PonekadseslužimReinhardtovimnazivimazaputoveistraživanjakakobiselakšeidenti-ficiralarazlikaizmeđuuobičajeneiovdjeizloženeinterpretacijeParmenida.

31

Koliko je nerazmrsiv problemski sklop kojiParmenidpokreće,možesevidjetiipotomešto suvremena filozofija za njega još uvijeknemaneko širokoprihvaćeno rješenje.Spo-menimoovdjesamosuvremeneraspravekojesetičuprezentizma,kaoitzv.truthmakerte-orije.Zapreglednijiprikazprezentizmavidi:Bourne, C., 2009,A Future for Presentism,Oxford: Clarendon Press, a za suvremene

problemetruthmakerteorijevidi:Beebe,H./Dodd, J., ur., 2005,Truthmakers:The Con-temporary Debate,Oxford:ClarendonPress.

32

Mullachius,F.A.G.,1860,str.118.

33

Finkelberg,A.,1988,str.46−47.



Međutim,onoštojeiovdjeproblemjestprijevodriječiχρεών,kojomse,pomom sudu, ne izražavanužnost, nego, kao što smogore rekli, »trebanje«.Drugastvarkojuovdjehoćuistaknutijesttodabiuslučajuprijevodaovogputatrebaloprimijenitijednuspecifičnostgrčkogjezika,atojetzv.potenci-jalnakonstrukcija:ἐστι+infinitiv.CharlesKahnkaženamdasetomkon-strukcijomizražavamogućnostilidopustivost.34Imajućisvetouvidu,dvijetezetzv.putabiće nijetrebalobishvatitiovako:1.za ono što nije trebalo bi biti moguće da jest,i2.za ono što jest trebalo bi biti moguće da nije.35Tojesasvimuskladusintuicijomzasnovanomnaopažanjupredmetanašegosje-tilnogiskustva.Kakorazumjetiovedvijetezeputabiće nije?Pomomsudu,Parmenidnamsugeriradasmrtnici,kadajeriječoprvojtezi,neporičudaono što nijenije,alimisledabi trebalobitimoguće i daono jest. Isto tako,kada je riječodrugojtezi,smrtnicineporičudaono što jestjest,alimisledabitrebalobitimogućeidaononije.Međutim,premagornjemtumačenjuParmenidoveteori-jeistine,onoštobitrebalobitimoguće,ustvari,nijesadaslučaj,aistinitesusamotvrdnjekojegovoreonoštojesada slučaj:bilodaseunjimaoonomeštojestslučajkažedajest,bilodaseoonomeštonijeslučajkaženije.Onoštobitrebalobiti,ilištojemoguće,nijesada slučaj.Pretpostavkajedasekonstrukcija»trebalobibitimoguće«odnosikakonaprošlosttakoinabudućnost:mogućejedaonoštosada jestnijebilo,kaoštojemogućedajebiloonoštosada nije;kaoštojemogućedaneće bitionoštosada jest,odnosnodaće bitionoštosada nije.TakonstrukcijaneodnosisesamonaprošlostibudućnostnegonasveargumenteuDKB8ukojimase na osnovi kriterija istinitosti odbacuje sve što bi po smrtnicima trebalobiti,anije:prazanprostor,nastajanjeinestajanjesvojstavaitd.Usvimtimargumentimaodbacujesesmrtničkogledištenaosnovitogaštoonopočivanapretpostavcidaseoonomešto nijegovoriimislikaodabi trebalo biti,odnosnokaodajest.Imajućiuvidusvojkriterijistinitosti,Parmenidsmatradasmrtnicigovoreoonomeštobitrebalobitimoguće,aštonije,kaoonečemuštonanekinačinjest.Onseotomeizjašnjavavišeputa.UDKB7.1onprimjericekažeda»ni-kadanećeprevladatitodanebićajesu«(εἶναι μὴ ἐόντα),dokuDKB8.8b-9akažeučenikudanesmije»nigovoritinitimislitidanebiće[onoštonije]jest«.Onikojitakočinenerazdvajajujasnobitakodnebitka,zbogtogaštozatone-majučvrstkriterij,pamisleilizamišljajudaje»bitiinebitiistokaoidanijeisto«.Nije li to istaona formulacijakojuboginja,opovrgavajući smrtnike,iznosiuDKB6.8kaoopćukarakterizacijuReinhardtovogtrećeg,mješovitogputa,odnosnoputasmrtnika.Polazećiodgornjeanalize,možesezaključitidaboginja/ParmenidiuB2govorioistaonadvaputaokojimasegovoriiusvimostalimsačuvanimdijelovimapoeme,uključujućiifragmentDKB6.

6.Savjetsmrtnicima

VratimosesadaposljednjojrečeniciDKB6fragmenta:

»πάντων δὲ παλίντροπός ἐστι κέλευθος«.

RazličitasutumačenjaioveposljednjerečeniceDKB6,kaoštosurazličitiinjeniprijevodi.DielsuParmenides Lehrgedicht turečenicuprevodiovako:»fürdieesbeiallemeinenGegenweggibt«,dokPalmerprimjericeprevodi:»butthepathofalltheseturnsbackonitself«.Corderomislidasetukaže:»thewayofallreturnstothestartingpoint«.UKRSstoji:»andthepathtaken



bythemallisbackwardturning«.Kadajeriječotumačenju,većinamislidaseovdjenastavljakarakterizacijamnijenjasmrtnika.Nekimisledabiiovdjemoglo biti riječi samo oHeraklitu.Nije teško uočiti da to isključuje riječπάντων,kojastojinapočetkuoverečenice.DrugiutomevidesamorazličituformulacijuonogaštosekažeuDKB6.8.Premdanekaodtihinjimasličnihtumačenjanisusasvimisključena,izložitćutumačenjekojemisečinikoherentnijim.Uduhuprethodnorečenog,meniizgledadabiserečenica»πάντων δὲ παλίντροπός ἐστι κέλευθος«moglapre-vesti ovako: »Za sve njih postoji put natrag.«Činimi se da bi tu tvrdnjutrebalo shvatitikaonekuvrstu savjeta.Cijeli skup tvrdnjikoji sezavršavaovomrečenicompočinjes»Oni…tjerani[naprijed](οἱ δὲ φοροῦνται),…«,azavršavaseposljednjomrečenicom,kojapočinjes»πάντων…«.Izgledamidajenajprihvatljivijedasecijeloizlaganjeshvatitakodaseπάντωνodnosinaοἱ,adaseοἱodnosinaβροτοὶ, tojestnasmrtnike.Utomslučajuriječπάντωνodnosilabisenasmrtnike.Unjojsekažedazanjih,tojestsmrtnike,jest (ἐστι)putnatrag.Prema tomu,zasmrtnikekoji su»tjerani [naprijed]«jest»putnatrag«,odnosnoizlazizzbunjenosti,neodlučnostiisvegaostalogdočegadovodiprepuštanjeputuistraživanjakojimseidebezbilokakvogkri-terijanaosnovikojegbiseodlučivalodalisumnijenjadokojihsenanjemudolaziistinitailinisuistinita.

Zaključak

NadamsedajeutekstudovoljnouvjerljivopokazanodajecijeloizlaganjeuDKB6dobrozaokruženo.Ovakointerpretiranfragmentizgledapoputnekevrstesažetkacijelepoeme.Naosnovigornjegizlaganjaslijedidabistrukturacijelogfragmentaizgledalaovako:napočetkuDKB6boginjaiznosikriterijzaistinitgovorimišljenjeizahtijevaodučenikadagasepridržava;zatimučenikunajavljujeprelaženjeobaputa–iputaistineiputasmrtnika;nakontogaizlaženekasvojstvasmrtničkihmnijenja,kaoinjihovuosnovnuzablu-du;nakrajukažedazasmrtnikepostojiizlazkojibisesastojaoutomedasevratenapočetak,odnosnonakriterijistinitogagovoraimišljenja,paondanećečinitipogreškekoječine.

Literatura

Aristotle,1989,The Metaphysics,prev.HughTredennick,Cambridge/London:HarvardUniversityPress.

Barnes,J.,1982,The Presocratic Philosophers,London:Routledge.

Beebe,H./Dodd,J.,ur.,2005,Truthmakers:The Contemporary Debate,Oxford:Claren-donPress.

Benardete,S.,1965,»ΧΡΗandΔΕΙinPlatoandOthers«,Glotta,43.

Bourne,C.,2009,A Future for Presentism,Oxford:ClarendonPress.

34

Kahn, Ch., 1973, The Verb ‘Be’ in Ancient Greek,Dordrecht/Boston:D.ReidelPublish-ingCompany, str.228.

35

Postavljasepitanjezaštoputbiće nije čitamoimajući u vidu potencijalnu konstrukciju, aputbiće jest,odnosnoputistinene.Putistine

namzaono što jestkažedaonozbiljski jest,anedajezanjegamoguće dajest,kaoštonamizaono što nijekažedaonozbiljski nije,anedajezanjegamoguće danije.Činisedačita-njenanačinpotencijalnekonstrukcijepovlačizasobomimodalnost»χρεών«,kojenemaurečenicamaukojimaseizlažeputbiće jest,ilibolje,putistine.



Brandis,A.Ch.,1813,Commentationum Eleaticarum,parsprima,Altona:Hammerich,F.J.

Cordero,N.-L.,1979,»LesdeuxcheminsdeParménidedanslesfragments6et7«,phro-nesis,Vol.24,No.1.

Cordero,N.-L.,2004,By Being, It Is:The Thesis of Parmenides,LasVegas:ParmenidesPublishing.

Diels,H.,1897,Parmenides Lehrgedicht,Berlin:GeorgReimer.

Diels,H.,1983,Predsokratovci:fragmenti,Zagreb:Naprijed.

Diels,H./Kranz,W.,1985,Die Fragmente der Vorsokratiker,Zürich/Hildesheim:Weid-mann.

Finkelberg,A.,1988,»Parmenides’FoundationoftheWaysofTruth«,Oxford Studies in Ancient Philosophy,Vol.6.

Goodell,D.T.,1914,»ΧΡΗandΔΕΙ«,The Classical Quarterly,Vol.8,No.2.

Kahn,Ch.,1973,The Verb ‘Be’ in Ancient Greek,Dordrecht/Boston:D.ReidelPublishingCompany.

Kahn,Ch.,2009,Essays on Being,Oxford:OxfordUniversityPress.

Karsten,S.,1835,Parmenidis Eleatae Carminis Reliquiae,Amsterdam:Müller.

Kirk,S.G./Raven,E.J./Schofield,M.,2009,The Presocratic Philosophers,Cambridge:CambridgeUniversityPress.

Mullachius,F.A.G.,1860,Fragmenta philosophorum graecorum,Parisiis:Didot.

Nehemas,A.,1981,»OnParmenides’ThreeWaysofInquiry«,Deucalion,Vol.33–34.

Owen,G.E.L.,1960,»EleaticQuestions«,The Classical Quarterly,Vol.10,No.1.

Palmer,J.,2009,Parmenides & Presocratic Philosophy,Oxford:OxfordUniversityPress.

Parmenid,2013,O prirodi,Beograd:Službeniglasnik.

Reinhardt,K.,1916,Parmenides und die Geschichte der griechischen Philosophie,Bonn:Cohen.

Roeckelein,J.R.,2011,Plato versus Parmenides,Lanham:LexingtonBooks.

Simplicius,1882,In Aristotelis Physicorum Commentaria,ur.H.Diels,Berlin:Reimer.

Sisko,E.J./Weiss,Y.,2015,»AFourthAlternativeinInterpretingParmenides«,phronesis,Vol. 60.

Stein,H.,1864–1867,»DieFragmentedesParmenidesΠερὶ φύσεως«,in:Symbola phi-lologorvm Bonnensivm in honorem Frederici Ritschelii collecta,Lipsiae:B.G.Tavbneri.

Waissmann,F.,1930–1931,»LogischeAnalysedesWahrscheinlichkeitsbegriffs«,Erken-ntnis, 1.

Wedin,V.M.,2014,Parmenides’ Grand Deduction:A Logical Reconstruction of the Way of Truth,Oxford:OxfordUniversityPress.



DragoĐurić

Reinterpretation of the FragmentDKB6ofParmenides’Poem

AbstractThis paper discusses the fragment DK B6 of Parmenides’ poem. The author defends the thesis that the most coherent interpretation of DK B6 were as follows: at the beginning of the fragment the goddess offers the criterion of truthful talking and thinking, and demands from her student to follow it; then, she requires the student to traverse both ways of inquiry, the way of truth and the way of mortals. After that, she exhibits some characteristics of the opinion of the mortals, as well as their crucial mistake; at the end she says that for the mortals there is a backward way, or a way out, which would consist in their return to what was said at the beginning of the fragment, or in their return to the criterion of truthful talking and thinking. Advanced reading of this fragment is taken as the basis for a more general reinterpretation of the thoughts of the famous Greek philosopher. The paper defends the thesis that Parmenides in his poem basically talks about two, not about three ways of inquiry. The paper also defends the thesis that the backbone of exposition of the poem represents a conflict between two primafacie acceptable intuitions: intuition about the criterion of truthful talking and thinking, and intuition incurred on our sensory experience of the events in the world, which Parmenides called the opinion of the mortals. In general, the thesis is that Parmenides accepted the first intuition, but that his radical interpretation of it lead to the rejection of the second.

KeywordsParmenides,thewayoftruth,thewayofmortals,Néstor-LuisCordero,AryehFinkelberg,CharlesKahn

Documents

Studije - hrfd.hr · Parmenid, put istine, put smrtnika, Néstor-Luis Cordero, Aryeh Finkelberg, Charles Kahn Uvod Misao koju je Parmenid izložio u svojoj poemi toliko je radikalno