1. Početak domovinskog rata, osnivanje ZNG

U siječnju 1991. godine Jugoslavenska armija prijeti iz svojih vojarna u Hrvatskoj. U

nazočnosti predsjednika Tuđmana i hrvatske delegacije, Predsjedništvo SFRJ odlučuje

demobilizirati pričuvni sastav hrvatske policije i ukinuti borbenu spremnost Jugoslavenske

armije.Srpski odmetnici iz kninskog kraja osnivaju srpsku autonomnu oblast Krajinu (SAO

krajinu) u koju uključuju i neke sjevernodalmatinske i ličke općine, a potom i neke s

Korduna i Banije.Sredinom ožujka proglašavaju odcjepljenje od Hrvatske.

Zauzimaju Plitvice i postavljaju zasjedu hrvatskim redarstvenicima, koji na Uskrs

uspijevaju potisnuti odmetnike. Na plitvicama pogiba Josip Jović, prva žrtva na službenom

zadatku u obrani Republike Hrvatske u ožujku 1991.Srbima u hrvatskom Podunavlju

dostavlja se oružje iz Srbije, a pristižu i naoružane četničke terorističke skupine. 1. svibnja

dva hrvatska policajca ubijena su u Borovu Selu. Nedugo nakon toga srpski teroristi

ubijaju dvanaest i ranjavaju dvadeset policajaca u području Pakraca. Potreba obrane

samostalnosti potiče stvaranje redovite Hrvatske vojske - Zbora narodne garde. Prva

brigada ZNG1-a osnovana je u Zagrebu (Tigrovi), gdje je 28. svibnja 1991. održana i prva

smotra (stadion Kranjčevićeva). Dana 26. lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o obrani

kojim je predviđeno da se hrvatske oružane snage sastoje od ZNG-a i Hrvatske vojske

(HV). Naoružavanje je nastavljeno i tijekom 1991., no istodobno su rasle napetosti, a u

proljeće su počeli izbijati i prvi oružani sukobi i pale su prve ljudske žrtve.

Referendum održan 19. svibnja

pokazao je kako 94 posto državljana

Republike Hrvatske želi da Hrvatska

napusti Jugoslaviju i osamostali se.

Ustavnom odlukom od 25.lipnja 1991.

Sabor RH proglašava Republiku

Hrvatsku samostalnom i suverenom

državom. Potkraj lipnja 1991. dolazi do

sukoba slovenske Teritorijalne obrane i Jugoslavenske armije, koji prerasta u rat na

slovenskom tlu. Brijunskom deklaracijom traži se da prestanu oružani skukobi, te da

1 ZNG – zbor narodne garde, redovita hrvatska vojska osnovana u zagrebu 28. svibnja 1991.

1

Hrvatska i Slovenija odgode za tri mjeseca primjenu svojih odluka o samostalnosti i

suverenosti. No, rat u Hrvatskoj tek započinje. Istoga dana kada je potpisana Brijunska

deklaracija, jugoslavenska vojska počinje zaposjedati Baranju, a žestoke se borbe vode u

Tenji kod Osijeka. Mladi ljudi dobrovoljno polaze u obranu. Rat se rasplamsava u istočnoj

i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i  Kordunu, u Dalmaciji oko Kijeva, Sinja, Šibenika, Zadra i

Maslenice, te u Lici. Četnici ubijaju i kolju hrvatske civile, pljačkaju i raketiraju javne

objekte. Ubijanja i progoni Hrvata nastavljaju se i nakon sporazuma o obustavi vatre, te

memoranduma o promatračkim misijama koje dolaze u Hrvatsku. Vukovar trpi združene

napade jugovojske i četnika od 24. kolovoza 1991.godine.

Dva dana nakon Predsjednikova poziva na obranu Hrvatske jugoslavenski zrakoplovi

raketiraju Banske dvore. Dogodilo se to 7. listopada; 8. listopada Hrvatski sabor prekida

sve veze s Jugoslavijom i proglašava nezavisnu državu. Neprijatelj pojačava napade na

opkoljeni Dubrovnik. Napada se Slunj, Nova Gradiška, Požega i Pakrac.Granatira se

Zadar, srušen je Maslenički most, jedina preostala veza južne sa sjevernom Hrvatskom.

Hrvatska vojska ima uspjeha na Papuku i Psunju, oslobađa se Lipik. Međunarodna

zajednica, pod pritiskom javnosti u svojim zemljama, razmišlja o upućivanju snaga UN-a u

krizna područja. U tom je trenutku u slobodnim dijelovima Hrvatske već oko 500000

prognanika. Gotovo 15000 četvornih kilometara (26,5 posto kopnene površine) Hrvatske je

u rukama agresora. Po nepotpunim podacima, za vrijeme izdvajanja Republike Hrvatske iz

Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije hrvatski građani srpske nacionalnosti uz

pomoć JNA i Srbije okupirali su 30 posto hrvatskog teritorija, a protjerali su ili ubili oko

200 000 ljudi uglavnom Hrvata i drugih nesrba. Tu se radilo o klasičnom primjeru

okupacije i pripajanja teritorije jedne države drugoj državi, s elementima počinjenog

genocida i etničkog čišćenja nad Hrvatima i drugim nesrbima na okupiranom teritoriju.Pri

tome su činili najteže moguće zločine, sustavno su spaljivali sela, kulturne i vjerske

objekte. Tijekom rata u Hrvatskoj po nepotpunim podacima ubijeno je i nestalo 13.583

osobe, bilo je 37 180 ranjenih. Ubijeno je 320 djece, 712 ih je ranjeno, a bez jednog ili oba

roditelja ostalo je 4 273 djece (po podacima MBOMS). Izravna materijalna šteta je po

podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete 1990-1999 procijenjena na

236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Tu se radilo o klasičnom primjeru

okupacije i pripajanja teritorije jedne države drugoj državi, s elementima počinjenog

genocida i etničkog čišćenja nad Hrvatima i drugim nesrbima na okupiranom teritoriju.

2

2. BOJIŠTA TIJEKOM 1991.

Istočnoslavonsko bojište

Zapadnoslavonsko i podravsko bojište

Banovinsko bojište

Kordunsko bojište

Ličko i gacko bojište

Sjevernodalmatinsko bojište

Južnodalmatinsko bojište

1. Istočnoslavonsko bojište

Bojište je obuhvaćalo područje tadašnjih općina Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar.

Strateško značenje toga područja bilo je

određeno njegovim položajem uzduž granice

sa Srbijom, kojoj je osvajanje najistočnijega

dijela Hrvatske bilo nužno za uspostavu

mostobrana na desnoj obali Dunava i

napredovanje prema zapadu. Tu je Hrvatska

bila izložena izravnoj agresiji iz Srbije, uz

masovno sudjelovanje JNA te korištenje

srbijanskog teritorija za napade. Prvi oružani

sukob dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca. U

svibnju i lipnju 1991. postale su sve učestalije provokacije u istočnoslavonskim selima, a

Tenja kraj Osijeka i Mirkovci kraj Vinkovaca postali su glavna pobunjenička uporišta.

Srijemska naselja zauzeta su tijekom listopada, uključujući i grad Ilok, odakle je većina

Hrvata bila prisiljena iselitiVeć od kraja kolovoza 1991. počeli su napadaji na grad Vukovar,

3

najveće urbano središte na području, čime je došlo do bitke za Vukovar. Nakon gotovo puna 3

mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenoga 1991.Nakon pada

Vukovara agresorsko topništvo i zrakoplovstvo nastavilo je s napadima na Osijek i Vinkovce,

ali poučen vukovarskim iskustvom agresor je odustao od pokušaja da pješaštvom zauzme te

gradove. Potkraj studenoga HV uspješno je obranila Nuštar, a sredinom prosinca oslobođen je

dio teritorija između Osijeka i Kopačeva. U idućih pet mjeseci, do razmještaja UNPROFOR2-

a, Srbi su utvrđivali dosegnute crte, nastavili progon nesrpskoga pučanstva te dalekometnim

topništvom i dalje ugrožavali Osijek i Vinkovce. Do 12. studenoga 1991. je od posljedica

granatiranja od strane JNA i velikosrpskih terorista osječka bolnica zaprimila 2.600 ranjene

osobe, a ukupno je 370 osoba poginulo kao posljedica ranjavanja od velikosrpskog

granatiranja Osijeka. ...

2,Zapadnoslavonsko i podravsko bojište

Obuhvaćalo je područje općina Novska, Nova Gradiška, Pakrac,[27] Grubišno Polje i

Daruvar te djelomice i općina Virovitica, Slatina, Orahovica i Požega. Prvi oružani sukob

bio je napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991.U kolovozu 1991. otvorena je

prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim

pobunjenicima.U Četekovcu, Balincima, Čojlugu i u Voćinu i Humu kod Slatine srpske su

snage počinile ratne zločine nad civilnim stanovništvom.[28] U Kusonjama su srpski

odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrv. vojske i policije. Srpske snage nadzirale

su tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija

od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-a do

prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora.

Papuk i najveći dio Psunja. Oslobodilački nalet zaustavljen je potpisivanjem primirja 2.

siječnja 1992.

2UNPROFOR je akronim za "United Nations PROtection FORces" (hr. Zaštitne Snage Ujedinjenih Naroda) osnovane 21. veljače 1992. Rezolucijom 743 Vijeća sigurnosti, a raspuštene 31. ožujka 1995. (formiran je UNCRO)

4

3. Banovinsko bojište

Obuhvaćalo je općine Hrvatsku Kostajnicu, Sisak, Petrinju, Glinu i Dvor. Od travnja 1991.

rasla je napetost, a hrvatska vlast pregovorima i osnivanjem policijskih postaja bezuspješno

ie pokušavala ovladati stanjem. U lipnju i srpnju počeli su progoni hrvatskoga pučanstva.

Potkraj srpnja bili su počinjeni ratni zločini nad civilima u naseljima s hrvatskim

stanovništvom uz Unu u općini Dvor (pokolji u Kuljanima, Strugi, Bjelovcu, Pecki,

Čuntiću, Dragotincu, Skeli kod Gline, Graboštanima, Stublju i Majuru, Gornjem

Viduševcu, Baćinu, Kozibrodu), a potom i u Kraljevčanima i Hrastovici kraj Petrinje i

Joševici kod Gline, a srpski odmetnici su masakrirali i zarobljene pripadnike hrv. vojske i

policije u Petrinji kod nove bolnice i Zamočama.U kolovozu je ZNG evakuirao Hrvatsku

Kostajnicu i branio prazan grad do sredine rujna, kada su ga zauzele srpske snage. Nešto

ranije pala je i Petrinja. Potkraj rujna hrvatska obrana stabilizirala se duž bojišnice na rijeci

Kupi i više nije bilo većih pomaka. Dalekometnim napadima najviše su bili izloženi Sisak,

Sunja i Komarevo, te pokupska naselja na lijevoj obali Kupe.

4. Kordunsko bojište

Obuhvaćalo je općine Vrginmost, Vojnić, Karlovac, Duga Resa, Ogulin i Slunj.

Geostrateški je to područje bilo osobito važno zbog prometnoga položaja Karlovca, gdje su

napadi izravno prijetili presijecanjem hrvatskoga teritorija. U srpnju 1991. u Krnjaku i u

kolovozu u Budačkoj Rijeci (kod Plitvica) bili su napadnuti policajci, a oko Topuskoga i

okolnih sela postupno se stezao obruč. Tijekom rujna bio je opkoljen Slunj, no obrana se

održala do studenoga. Padom Slunja u četničke ruke, otvorio se prostor za djelovanje

ratnim zločincima. Srpski odmetnici su počinili masovne pokolje u Lipovači, Klancu,

Skakavcu i Brešanima.

U teškom je položaju bio i sam grad Karlovac, zbog prijetnji iz brojnih vojarni u gradu i

oko njega te neprestanoga granatiranja. Uspješno je obranjen, iako je bojišnica sve do

1995. ostala u predgrađu.12. studenoga 1991. su velikosrpski MiG-ovi raketirali gradić

Ogulin, a poslije je uslijedio pokušaj proboja pješaštvom. U to vrijeme je taj gradić od

10.525 stanovnika zbrinjavao 1600 hrvatskih izbjeglica sa Korduna

5

5.Ličko i gacko bojište

Bitka za Gospić, operacija Medvjed, bitka za Drenov Klanac, i operacija Medački džep

Ličko je bojište obuhvaćalo općine Gračac, Korenica i Donji Lapac, zahvaćene pobunom

već u jesen 1990., te Gospić i Otočac. U početku travnja 1991. došlo je do oružanog

sukoba na Plitvicama, koji je odnio prve žrtve u Hrvatskoj. U svibnju i lipnju 1991.

zaredali su nemiri na području između Gospića i Gračaca. Oko Gospića, Otočca i Ličkog

Osika bili su razmješteni srpski tenkovi i topništvo i uskoro su počeli napadi. Dio srpskih

civila odlazio je na obuku u vojarnu JNA. JNA je zapravo davala predah i mogućnost

uzmaka srpskim odmetnicima, odnosno, omela je u radu hrvatsku policiju u

protuterorističkim aktivnostima. Vremenom su ta ometanja bila sve veća, da bi se na koncu

JNA otvoreno stavila na stranu srpskih odmetnika i srpskih paravojnih postrojbi

unovačenih u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Polovicom rujna predale su se hrvatskim snagama

vojarne u Perušiću i Gospiću, no druga gospićka vojarna osvojena je istom nakon

višednevnih borbi. O tome koliko je bitka bila teška i kako je bilo vrlo blizu da će Gospić

pasti u četničke ruke je svjedočio ondašnji predsjednik hrvatskog Sabora, kasniji hrvatski

predsjednik, Stipe MesićU listopadu su srpske snage spalile hrvatska sela i počinile

masovne ratne zločine u selima Lovincu, Svetom Roku, Širokoj Kuli, Vagancu, a u

studenome u Poljanku, Saborskom, Vrhovinama i Dabru . S druge strane, dogodio se

gospićki slučaj.

6. Sjevernodalmatinsko bojište

Operacija Maslenica i operacija Miljevci

Obuhvaćalo je zadarsko, šibensko i splitsko područje sa zaleđem. Jedan od strateških

agresorskih ciljeva bio je izlazak na Jadransko more pa su sve ratne akcije u dalmatinskom

zaleđu svoju konačnicu trebale imati na obali. Pritisci na Hrvate i njihov progon iz Knina

počeli su već u proljeće 1991. Tijekom ljeta i jeseni 1991. teror i opća nesigurnost proširili

su se cijelim područjem.

Stvarni simboli otpora i stradanja bila su sela Kijevo kraj Knina i Kruševo kraj Obrovca.

Oružane provokacije postupno su prerasle u topničke udare po dalmatinskim gradovima.

6

Na zadarskom području stanje je postalo kritično polovicom rujna pošto je bila razbijena

obrana Pridrage i Novigrada, a jugoslavenska mornarica potpuno je blokirala morski

prostor. Nakon povlačenja s Masleničkog mosta i njegova rušenja, jedina veza Dalmacije s

ostatkom Hrvatske održavala se preko otoka Paga. Održanje i osiguranje te prometnice bilo

je ključno za obranu cijele Dalmacije. Obrana Šibenika bila je uspješnija zbog osvajanja

topničkih položaja na Žirju i na Zečevu.

Ratni zločini pri etničkom čišćenju nije zaobišlo ni ove krajeve: srpski odmetnici uz pomoć

JNA su počinili masovne ratne zločine u Škabrnju, Nadinu i Bruškoj.

7. Južnodalmatinsko bojište

Obrana Dubrovnika i operacija KonavleTo je

bojište obuhvaćalo područje općina Ploče,

Metković i Dubrovnik. Trajna geostrateška

nepogodnost toga dijela Hrvatske mala je dubina

teritorija. Agresija se ondje nije odvijala po

uobičajenome modelu koordiniranog djelovanja

mjesnih Srba i JNA. To je područje bilo izloženo

napadima iz istočne Hercegovine, a potom i iz

Crne Gore. Područje Konavala i dubrovačkog primorja zauzele su snage JNA u listopadu,

a sam Dubrovnik našao se u potpunom obruču (Opsada Dubrovnika).Bio je gađan s mora,

iz zraka te s položaja na brdima iznad grada.Razorni napadi na Dubrovnik nastavili su se u

studenom i prosincu. Važnu pobjedu HV ostvarila je zaustavivši agresorsko napredovanje

kod Stona. Nakon potpisivanja primirja u siječnju 1992., rat je na dubrovačkom području

bio slabijeg intenziteta, no novu opasnost, osobito po dolinu Neretve, donio je početak rata

u BiH.

7

3. VUKOVAR NA VRATIMA HRVATSKE

Već od kraja kolovoza 1991. počeli su napadi na

grad Vukovar, najveće urbano središte na području,

čime je došlo do bitke za Vukovar. Vukovar je tada

branilo 700 do 800 pripadnika ZNG-a i oko 1.000

dragovoljaca. Branitelji su bili skromno naoružani, s

ograničenim brojem protuoklopnih i

protuzrakoplovnih sredstava. Dostava oružja i

opreme bila je otežana zbog obruča koji se postupno

stezao oko grada pa se nakon pada Marinaca i

Bogdanovaca potpuno zatvorio. Unatoč

neravnopravnu odnosu snaga, branitelji su uništili

golem broj neprijateljskih tenkova, izbacili iz stroja

tisuće vojnika, vezali na se velike neprijateljske

snage te na taj način zaustavili napredovanje. Nakon

gotovo puna 3 mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenoga

1991. Nakon ulaska u grad srpske su snage počinile teške zločine. Nakon što je većina

srpskog stanovništva (sva srpska djeca) pobjegla iz grada, počela je bitka za Vukovar, u

kojoj su hrvatske snage branile grad protiv vojske JNA, srpskih četničkih i drugih

paravojnih formacija i srpske vojske, koja je imala golemu premoć u ljudstvu i tehnici. U

agresiji na Vukovar 1991. godine, JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje

1739 osoba. Ubijeno je takodjer između 255 i 264 ranjenika, civila, branitelja i osoblja iz

vukovarske bolnice koji su bačeni u masovnu grobnicu na Ovčari .

8

4. ZAKLJUĆAK:

9

5. LITERATURA:

www.domovinski-rat.hr

Mira Pelikan / Miroslav Gazda – Spomenar Hrvatskim žrtvama

Ivan Peklić – Križevci u domovinskom ratu do 15.1.1992.

10

Sadržaj:

UVOD

1. POČETAK DOMOVINSKOG RATA OSNIVANJE ZNG................................. 1

2. BOJIŠTA TIJEKOM 1991..................................................................................... 3

1. Istočnoslavonsko bojište.............................................................................. 3

2. Zapadnoslavonsko i podravsko bojište...................................................... 4

3. Banovinsko bojište....................................................................................... 5

4. Kordunsko bojište........................................................................................ 5

5.Ličko i gacko bojište...................................................................................... 6

6. Sjevernodalmatinsko bojište....................................................................... 6

7. Južnodalmatinsko bojište............................................................................ 7

3. VUKOVAR NA VRATIMA HRVATSKE............................................................ 8

4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................... 9

5. LITERATURA......................................................................................................... 10

11