Pođi za mnom

Uvodna molitva

Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I usta-novi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, ko-jemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovl-jeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda (Mk 3,13-19).

I u ovom trenutku hoda za tvojim križem želimo obnoviti svoje predanje tebi i zahvaliti za dar odabranja. Tijekom stoljeća, Gos-podine, do danas toliko je mnoštvo muževa i žena krenulo za to-bom. Bilo je među nama trenutaka kada smo bili tvoja majka i tvoja braća, Šimun i Veronika, pobožne žene, Juda i Petar, ljubljeni uče-nik. Ali bilo je i mnoštvo izdaja, zatajenja, povika: raspni ga, raspni. Da, Gospodine, svatko od nas bio je sudionik tvoje muke. Naša nev-jera bila je i trnova kruna, i bičevi, i čavli, i kockanje s vrijednostima.

Pozvao si nas iz ljubavi za ljubav, za radost. Svojim križem, mukom i uskrsnućem probudio si svijet. I nas pozivaš na takvu, stvaralačku ljubav. Jer ljubiti tebe koji si sama Ljubav iznad svega, a braću ljude poradi tebe ispunjenje je svih zakona i svih proroštava.

Gospodine, neka nas hod za tvojim križem, razmatranje tvoje muke (u ovoj Godini posvećenog života) učini više ljudima, boljim ljudima, ljudima koji će u svakom bratu i sestri vidjeti tvoju sliku. Koji će u svakom siromahu, u svakom čovjeku koji trpi prepoznati tvoje lice. Daj nam milost da slijedimo tvoj primjer i da svijet gleda-mo tvojim očima. Amen.

Prva postaja Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

«Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda do-bro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« (Mt 7,1-5; Lk 6,37-38).

Gospodine Isuse, iako si doveden na sudište i već unaprijed osuđen i prezren šuteći i s ljubavlju podnosiš uvrede i nevjeru svog naroda. Prema riječima Proroka, ne bijaše na tebi ljepote ni sjaja da bi se u te zaglédali, ni ljupkosti da bi im se svidio (usp. Iz 53,2), no unatoč svega u tebi Pilat, stranac, prepoznaje Čovjeka i Kralja židovskoga.

Osudio te je Izabrani narod. No povijest se ponavlja. I danas te os-uđuju tvoji izabranici, oni koji ti pripadaju po daru krštenja, zavjeta, svetog reda. Toliko bezbroj puta smo te osudili svojom sitničavošću, licemjerjem, ljubomorm, vrijeđanjem bližnjega. Tvoj govor, Gospo-dine, i moj govor različiti su. Ton moga govora je kao mjed što ječi ili cimbal što zveči, a ton tvoje šutnje je stvaralački i otkupiteljski.

Papa Franjo nas poziva: “Braćo, čuvajmo se terorizma ogovaran-ja!” Oslobodi nas kompromisa kojima smo, poradi svojih sitnih in-teresa i ciljeva, spremni žrtvovati čovještvo drugoga. Kompromisa kojima smo spremni zatisnuti uši od istine, od ljubavi i kamenovati, osuđivati i bičevati svojim jezikom i ispraznim riječima.

Daj Gospodine da naša mjera bude ljubav, a ti si nam pokazao da ljubav nema mjere.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se. Budi nam milostiv poradi svoje svete muke.

Druga postaja Isus uzima na se križ


Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.« (Mt 16, 24-26).

Gospodine Isuse, ti si poništio sebe da bi čovjeku vratio dostojan-stvo. Pozivaš i nas: uzmite svoj križ, pođite za mnom, pođite putem ljubavi koji sam vam pokazao. Ponijeti svoj križ znači ljubiti Boga koji se skriva u osobi siromaha, napuštenih, prezrenih. Ponijeti svoj križ znači željeti i vršiti jedino volju Božju. Ponijeti svoj križ znači ljubiti bližnjega kao sebe samoga.

U Crkvi i u svijetu jedna je od najplemenitijih žrtava, svakodnev-no žrtvovanje stotine tisuća redovnika i redovnica, svećenika, koji polažu na oltar svoje odricanje obiteljskog života, jer se svakodnev-no predaju u službu milijunima koji trebaju duhovne vođe, koji su gladni kruha i riječi Božje, koji zapušteni čekaju da ih netko primjeti i uputi im lijepu riječ, koji očajavaju jer nemaju nikoga. Ako što pos-toji na svijetu lijepo i ozbiljno, izvor snage cijele Crkve, onda je to ova neprestana žrtva, to izgaranje vjernih koji su svoj život posvetili Bogu i braći.

Daj da ta snaga žrtve i križa poradi Krista, bude kadra probuditi svijet.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se. Budi nam milostiv poradi svoje svete muke

Treća postajaIsus pada prvi put pod križem


Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjes-to radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premore-ni – ne klonete duhom. (Heb 12,2-3).

U tvom križu vidim da si ti, Gospodine, drugačiji od nas ljudi. Otk-lonio si slavu kad su te svi htjeli proglasiti Kraljem. Oprostio si ženi preljubnici kad su je svi osudili. Blagovao si sa Zakejom dok su svi protiv tebe mrmljali. Šutio si kad su te svi optuživali i proklinjali. Prigrlio si križ da bi naše boli i slabosti na se uzeo. Odrekao si se radosti da bi nas pozvao na radost evanđelja. Ti si ljubio dok smo ti mi svojim grijesima križ iskovali.

Sada, Jaganjče Božji, pod tim teretom posrćeš i padaš. Mnogi su pogledi bili uprti u tebe, ne iz vjere već iz znatiželje hoćeš li posusta-ti, ali nisi klonuo duhom. Tvoja radost bila je vršenje Očeve volje. To tražiš i od onih koji su pošli za tobom – vršenje Očeve volje. Susret s tobom i poslušnost Ocu rađa radošću. Želiš da ne klonemo duhom, već da budemo nositelji i svjedoci radosti.

U današnjem svijetu mnogi su, pa i oni koji su krenuli za tobom, izgubili radost i odvratili su pogled od tebe. Nedaj da premoreni klonemo duhom, da izgubimo radost, da pogled odvratimo od tebe. Daj da tvoja radost bude u nama i da naša u tebi bude potpuna (usp. Lk 1, 14.44.47; 2, 10; usp. Mt 2, 10).


Četvrta postajaIsus susreće svoju svetu Majku


„A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: ‘Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.’ A on im odgovori: Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše’“ (Lk 8, 19-21).

Gospodine Isuse, na svom križnom putu u trenutcima potpune odbačenosti susrećeš svoju majku Mariju. Susret Majke i ljubljenog djeteta uvijek nosi radost i sreću. Marija je tijekom cijelog svog živo-ta bila žena vjere, nositeljica radosti. Ona te uvijek tražila, vjerovala, slušala i vršila Božju riječ. Marija je Majka nade, Bogonositeljica, Majka radosti.

I od nas, koji smo krenuli za tobom tražiš da budemo tvoja majka i braća. Želiš da poput Marije, budemo očevi i majke, braća i sestre svima koji trpe, svima koji su bez nade, svima koji su bez radosti i vjere. Marija je bila svjedokinja drugačijeg načina življenja i djelo-vanja. Svjedokinja istinskog susreta sa živim Bogom.

I od nas Papa Franjo očekuje da probudimo svijet. Da svjedoči-mo drugačiji način činjenja, djelovanja, življenja! Moguće je živjeti drukčije na ovome svijetu. Želiš da budemo, poput Marije, Bogonos-itelji, istinski svjedoci i slušatelji Božje riječi koja donosi radost.


Peta postaja Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ


Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer go-vore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. (Mt 23,1-12)

Tijekom svog javnog djelovanja Isus nam je navještao radost evanđelja do koje se dolazi trpljenjem. On želi da oni koji su pošli za njim budu istinski križonoše, a ne licemjeri koji govore, a ne čine. Koji traže i najmanju priliku kako bi na tuđa ramena natovarili križ, a sami mu izmakli.

I Šimun Cirenac se izmicao. Prirodno je da čovjek bježi od križa, ali nositi križ s Kristom znači uzeti njegov jaram na sebe koji je sla-dak i lak (usp. Mt 11,30). Nositi križ znači biti zahvaćen i svladan ljubavlju koja oslobađa od svih spona. Nositi križ s Kristom znači kraljevati u služenju. Jer kad god na svom životnom putu prigrlimo drvo križa, pa makar i nevoljko, svaki put dodirnemo nebo. Kada se god stavimo na raspolaganje onima čije životne snage malakšu pod teretom boli, patnje, životnih briga i naša imena ostaju zapisana u knjizi života.

Zato pouči me, Gospodine, da ne prođemo pored ikoga ravnoduš-na lica, zatvorena srca, ubrzana koraka. Gospodine, pomozi mi da odmah uočim; one koji su kraj mene, one koji su zabrinuti i ne znaju kuda će, one koji trpe, a da to ne očituju, one koji su odbačeni. Gos-podine, daj mi osjetljivost koja ide u susret srcima.


Šesta postajaVeronika pruža Isus rubac


»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjes-mo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjes-mo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjes-mo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’« (Mt 25,37-40).

Gospodine, na svom krvavom križnom putu imao si tri pada i tri utjehe: svoju Majku, Šimuna Cirenca i Veroniku. Pismo ne spomin-je Veroniku. Ali tradicija Prve Crkve govori o jednoj pobožnoj ženi koju je istinski ganula patnja Kristova i koja mu je obrisala lice. To je čin koji je Isus cijenio. Isus je učio da ljubav mora ići do kraja, sve do prostiranja pred noge braće i pranja nogu.

Na Veronikinu rupcu ostalo je utisnuto lice Kristovo. U svakod-nevnom životu i na licima siromaha, onih koji su na rubu društva prisutan je Krist, njegovo lice, njegova patnja, ali i njegova ljubav.

Učini Gospodine, da redovnici i redovnice budu Veronike našega vremena. Da poslušaju poziv Svetog Oca i iziđu iz svoje ugniježđeno-sti na periferije društva gdje je mnoštvo onih na kojima nema ni ljepote ni sjaja da bismo se u njih zaglédali. Daj da očima vjere u siromahu prepoznamo Krista, kako bismo i sami bili prepoznati kao Njegovi.


Sedma postaja Isus pada drugi put pod križem


Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12, 18-21)

Mudrost ovoga svijeta govori nam o moći, vladanju, udobnosti života, o nebrizi za druge. Volja za moći. Čovjek hoće moć, vlastitu moć, a to vodi do toga da on moć stavlja iznad sebe, iznad čovjeka, iznad Boga, da je u ime svoje moći spreman žrtvovati svoju ljud-skost.

Isus, pod teretom svjetske mudrosti i moćnika, pada po drugi put. Moć zla baca ga na zemlju i dovela ga je do toga da je “crv, a ne čovjek” kako čitamo u Psalmu 22. Moć ljubavi podiže ga i daje mu snagu da ustraje u hodu.

I u nama, Gospodine, često prevladava želja za moći. Često nam manjka istinske radosti zbog brata koji je uspio, koji se podigao, umjesto toga prisutna je zluradost koja likuje nad patnjom drugo-ga i uzvikuje raspni ga, raspni ga. Isusov ponovni pad način je na koji se on učinio solidarnim sa slabima, frustriranima, potlačenima, diskriminiranima. Isus pada po drugi put, da bi svi oni koji su pali, kroz svu povijest ljudsku do dans, s Kristom mogli ustati i krenuti novim putem. Po tvom drugom padu, Gospodine, daj nam snage da ustanemo iz svojih grijeha i padova na život milosti.


Osma postaja Isus tješi uplakane žene


Bol i križ, uvijek idu skupa. U moru paklenih povika: Raspni! Raspni ga! jasno se razabire plač i užas majki. Kao da ono Rahela ponovno oplakuje sinove svoje neutješna jer ih gubi za život milost. Ali sada je, Gospodine, tvoj čas u kojem ponovno blag i krotak pro-govaraš ljudskom srcu: ‘Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom’. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisa-ma koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’“ (Lk 23,27-30).

I nama danas, posvećenim ženama i muškarcima, Isus govo-ri ne plačite nada mnom, već nad sobom. Jer u mnoštvu patnje i tolikih: starih, napuštenih, kroničnih bolesnika, invalida, alkoholi-ziranih, onesposbljenih... potrebno je nešto više od sažaljenja i suza i političkih programa.

Nisu dovoljni samo osjećaji i suze, pobožnost koju smo stvorili po svojim mjerama i koja je postala bijeg u vlastitu komotnost, neplod-na, koja je od nas stvorila žalosne svece i svjedoke. Poučava nas da ne smijemo biti oni koji ubijaju ljubav, bratstvo, nadu, oproštenje. Poučava nas kako i u najvećoj osobnoj nevolji izići iz sebe, iz svoje začahurenosti i okrenuti se drugome. Jer ako želimo živjeti za sebe, moramo živjeti za druge.


Deveta postaja Isus pada treći put pod križem


Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka... Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – riječ je Jahve Gospoda. ‘Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih praved-no.’ (Ez 34,11-12.15-16)

Gospodine Isuse ti si Dobri Pastir koji ne želi smrti grješnika već da se obrati i živi. To svjedoči i tvoj treći pad pod teretom križa. Još jednom si zemlju poškropio svojom krvlju i utisnuo u nju svo-je prezreno lice. U srcu si sigurno osjećao bol – zgusnutu i resku, pjeskovitu i tupu. Bol kojoj je kamen i pijesak bio mekši od ljudskih srdaca. Radi nas padaš i ustaješ, radi nas ispijaš gorki kalež da bis-mo mi kušali slatke plodove spasenja. Radi nas si pobijedio sva zla i zavođenja da bismo se mi mogli oduprjeti i ustati iz svojih padova.Ti nemaš počinka, prognan si i napušten, izdan i zaboravljen i od najbližih prijatelja da bismo mi mogli otpočinuti u tebi.

I mi, Gospodine, često padamo pod teretom svojih grijeha. Pada-mo u zamke svoje sebičnosti, ljubomore i zavisti, oholosti, zla jezika. Padamo u zamke potrošačkog mentaliteta, hedonizma, individual-izma, putenosti, medija, lakomosti. Jer svaki grijeh je bič okrutan, a pod teretom grijeha i slabosti svako srce postaje Kalvarija! Neka nas od svih naših posrtaja i padova otkupi tvoja, od ljudi prezrena, ljubav.


Deseta postaja Isusa svlače


»Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, mo-lite za one koji vas zlostavljaju.« »Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.« »I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.« (Lk 6, 27-31)

Isus je bio radnik sve do tridesete godine. Za vrijeme svog javnog djelovanja nije imao gdje bi glavu naslonio (usp. Mt 8,20). Nije imao ni kese, ni torbe, ni dviju haljina… Ovdje na Golgoti nije imao više ništa. Gol je. I onaj minimum dostojanstva mu je oduzet. Na samom Isusu sada se ostvaruju riječi blaženstva: “Blago vama siro-masi: vaše je kraljevstvo nebesko!” (Lk 6,20; Mt 5,1). Stoga ispun-imo se duhom Isusa Krista koji je bio poslan propovijedati Veselu vijest siromasima: Siromasima, gospodo, siromasima! … naviješta-ti Evanđelje samo siromasima, napuštenima… Stoga, ono čega svi moramo biti dionici, to su siromasi.

I danas Gospodine, postoje mnogi siromasi ruha i duha. Molimo te za svoje suvremenike, tvoju braću i sestre. Oprosti: svima onima koji te svlače svojom pohlepnošću za bogatstvom, profiterstvom, čašću i vlašću; mitom i korupcijom, kriminalom, nemoralom; svim “prokletima” koji nisu prepoznali glad, žeđ, neimaštinu siromaha (usp. Mt 25,41-43).

Oprosti i nama, koji smo krenuli za tobom, jer smo često htjeli za-držati ponešto za sebe, jer smo tražili krive načine i putove da bismo stekli bogatstva; jer i mi nismo vjerovali u blaženstvo siromaštva.


Jedanaesta postaja Isusa pribijaju na križ


Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja lju-bio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (13,34-35)

Golgota, razapinjanje, udarci čekića. Prizor pred kojim nam zasta-je dah. Bog se dao pribiti na drvo križa da bi čovjek bio oslobođen drva grijeha. Pred tim strašnim prizorom čovjekove bešćutnosti i Boga bogata milosrđem na trenutak su, zacijelo, zastali i Isusovi protivnici. Svjetina očekuje čudo, odgovor. A Isus je šutio. Samo oni koji u patnji mogu prepoznati lice Bogočovjeka mogu istovremeno doživjeti čudo Božje ljubavi, mogu biti dionici njegove čaše. Križ je znamen te nedokučive i neprocjenjive ljubavi Božje prema nev-jernom čovječanstvu. Križ je znak i punina objave Boga bogata mi-losrđem. U križ Kristov upisana je ova nova zapovijed ljubavi koja nema mjere ni pitanja do kuda ljubiti? Koliko puta oprostiti? Tko je moj bližnji? Kristov križ je mjera ljubavi.

Gospodine, oni koji su tvoji, prepoznaju se po ljubavi. One koji su tvoji, ti prepoznaješ po ljubavi i nazivaš ih blagoslovljenima od Oca jer su u svakom čovjeku, u svakom potrebniku, posebno u onima najsiromašnijima prepoznali tebe Sina Božjega (usp. Mt 25,34).


Dvanaesta postaja Isus umire na križu


A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

Ostanimo u tišini i prisjetimo se Isusovih posljednjih riječi s križa:(nakon svake riječi neka bude malo tišine)

Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!

Još danas ćeš biti sa mnom u raju!

Ženo, evo ti sina!

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Žedan sam!

Svršeno je!

Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!

Po svojoj smrti, Gospodine, oslobodi nas žalca smrti i grijeha.


Trinaesta postaja Isusa skidaju s križa.


Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mno-go roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne os-tane u meni, izbace ga kao lozu i usahne... Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici (Iv 15, 5-8).

Gospodine Isuse, tvoj križ je kao trs koji rađa slatkim plodovima. Pod križem, kao loze, stoje najvjerniji tvoji prijatelji: majka Marija i ljubljeni učenik. Prvi plod vjernosti jest Marija koju si nam darovao za Majku. Marijo, onoga koji je izišao iz tvoga krila, onoga koga si nam u Betlehemu darovala kao brata ponovno primaš u svoje ma-jčinsko krilo. S njime primaš i svu svoju djecu izranjenu nevjerom i grijehom. I sada razumiješ proroštvo o maču boli. I ovdje, na Gol-goti, opet su se spojila dva srca; Srce Sina probodeno kopljem i Srce Majke probodeno mačem boli. Sin Otkupitelj i Majka Suotkupitelji-ca – tajna vjere.

Daj, Gospodine, da svi oni koji su pošli za tobom i odlučili te iz bliza slijediti ostanu kao loze na trsu i da donose rod u ustrajnosti.


Četrnaesta postaja Isusa polažu u grob


Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovi-jedam (Iv 15, 10-14).

Krist je ustanovio da je ljubav temelj svega zakona. Svojim životom i smrću pokazao nam je najveću ljubav. On je ono pšenično zrno o kojem je govorio svojim učenicima, zrno koje pavši na zemlju umire da bi donijelo plod (usp. Iv 12,24). Ljubav mora biti djelotvorna. Čovjek ne dolazi do djelotvorne ljubavi ako nema sluha za čovjeka, ako nije sposoban žrtvovati sebe, svoje vrijeme i svoj imetak za čov-jeka u potrebi.

Gospodine, svi koji su pošli za tobom po krštenju i redovničkim za-vjetima umrli su sebi da bi donijeli rod. Daj da budu svjedoci Ljuba-vi. A svjedočiti ne znači sanjariti, opjevati, govoriti, već uzimati od sebe i davati drugima.


Petnaesta postaja Isusa polažu u grob


Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još dru-ga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Re-koše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« (Iv 21,1-7).

Svoju Crkvu, a posebno redovnike i redovnice, pozivaš da zajedno s Tobom hode cvjetnom stranom Galileje i da na tvoju riječ bace mrežu ljubavi na more života, da probude svijet. Jer naš je poziv da idemo, ne u jednu župu, i ne samo u jednu biskupiju, nego po svoj zemlji; i što da činimo? Da ražarimo srca ljudska i oduševimo ih da čine ono što je činio Sin Božji, On koji je došao na zemlju donijeti oganj, da je zapali svojom ljubavlju. I što drugo možemo željeti nego da gori i sve zahvati? Dakle, istina je da smo poslani ne samo ljubiti Boga, nego učiniti i da ga drugi ljube. Nije mi dovoljno ljubiti Boga ako ga i moj bližnji ne ljubi.


Završna molitva

Gospodine, tvoj križni put kojim smo prošli put je srca, put milos-rdne ljubavi. Bog je Bog srca, ljubitelj srca. Molimo te da tvoja Crk-va, napose redovnici i redovnice, izvedu veliki plan ljubavi koji si za svakoga od njih zacrtao. Rekao si da si došao na svijet da bi služio, a ne da bi ti služili. Nauči nas susretati sve ljude s velikom blagošću, prihvatiti ih kao ti – s velikom dobrotom. Kao ti, tako želimo i mi sve koje susrećemo iskreno ljubiti i poštovati; prema nevoljnima biti prijazni i darežljivi. Gospodine, nauči nas da bližnjega uvijek susrećemo s velikim poštovanjem. Tvoj život na zemlji, tvoja smrt i tvoje uskrsnuće navješćuju nam tvoju ljubav prema svima. Amen.

Documents

Pođi za mnom