Podjela lirskih pjesama

TEMELJNE LIRSKE FORME

HIMNA označava pjesmu posvećenu nekomu ili nečemu što čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja, divljenja ili obožavanja. Takvim pjesmama obiluje svaka mitska kultura; himne bogovima izraz su religioznog odnosa čovjeka prema onom što on smatra apsolutnim. Himna se redovito s mnogo poštovanja obraća onome kome je posvećena ,ona teži uzvišenom tonu koji se izražava i svečanim, polaganim ritmom, a njezin sklop motiva sastoji se uglavnom u nabrajanju i potenciranju osobina onoga kome je himna posvećena. Himna je prvobitno označavala svaku pjevanu pjesmu, a onda je počela značiti pjesmu upućenu ili posvećenu nekom božanstvu, kao Sapfina "Himna Afroditi". Tek u XIX st. taj je naziv počeo označavati svečanu pjesmu koja je prihvaćena kao izraz jedinstvenog kolektivnog osjećanja cijelog jednog naroda.

ODA se razvila iz prvobitnih horskih pjesama koje su se pjevale u vrijeme vjerskih obreda. Ispjevana je u uzvišenom tonu i slavila je značajne ličnosti, veličanstvene pojave u prirodi ili neke uzvišene ideje. Ugođaj ode je uvijek svečan, ozbiljan i naglašen. Česti je pjesnički oblik

u svim vremenima. U staroj Grčkoj po odama se proslavio Pindar, koji svojim odama veličao pobjednike na olimpijskim igrama, a u Rimu Horacije koji je svoje ode posvećivao ljubavi.

DITIRAMB je bila strasna, razuzdana pjesma koja se pjevala na svečanostima u slavu Dioniza, boga vina, bujanja prirode i životnih radosti. Ona je slavila život i bila puna životnog poleta. U njoj se iznosi oduševljenje i radost tonom koji je izdignut do zanosa. Za izraz takvog raspoloženja i danas se kaže da je ditirampski.

ELEGIJA u Grčkoj je označavala svaku pjesmu napisanu u elegijskom distihu (dvostihu od heksametra i pentometra). U Rimu su bile česte ljubavne elegije. Zahvaljujući zbirci pjesama pjesnika Ovidija "Ex Ponto", u kojim se izražava tuga, ljubav i bol prognanika za domovinom ona počinje označavati pjesmu u kojoj se izražavaju čežnja za nečim nedostižnim, tuga za onim što je prošlo ili što je daleko: bol zbog smrti drage osobe, zbog prolaznosti života, zbog prohujale mladosti, zbog izgubljene ljubavi, zbog dalekog zavičaja.

IDILA je pjesma o sretnom domaćem životu, naročito na selu. U njoj se slavi mirni seoski život, toplota domaćeg ognjišta, ljepota i čistoća prirode. Idilični tonovi česti su bili u Katulovoj i Tibulovoj lirici. Tvorac idile, grčki pjesnik Teokrit, prikazivao je prizore iz seoskog života, razgovore i prepirke pastira, ljubavne izjave, natjecanja u pjevanju. Rimljanin Vergilije u idili "Bukolike" (grč. bukolos, govedar), kasnije nazvane "Ekloge" (lat. eclogae, izabrane pjesme), opisuje pastirski život i arkadijski ugođaj (Arkadija, zemlja sretnih pastira).

EPIGRAM je kratka, zbijena pjesma od nekoliko stihova, u kojoj se na duhovit način komentiraju neke negativne društvene pojave, ili neke ljudske mane ili loši postupci nekih javnih ličnosti. Prvotno je označavao natpis urezan u kamenu, a kasnije kratku, duhovitu i satiričnu pjesmu u kojoj se sažetim izrazom i zaključkom na kraju iznenađuje čitatelj. Rimski pjesnik Marcijal bio je posebno poznat po svojini oštrim i jetkim epigramima.

POSLANICE ili EPISTOLE su pjesnička pisma upućena prijateljima ili poznatim javnim ličnostima, u kojima se obično raspravljaju neke teme od općeg interesa, kao što je slučaj u Horacijevoj "Poslanici Pizonima", koja predstavlja pjesnički traktat (teorijsku raspravu) o pjesništvu.

EPITAF označava nadgrobni natpis kojim se, kao pjesničkim oblikom, izražava prolaznost života i ljudska sudbina. Duhovit je i satiričan a često sadrži i dobre primjere koncizne mislene lirike.

TEMATSKA PODJELA LIRSKIH PJESAMA:

ljubavna lirska pjesma - izražava ljubavne osjećaje (ljubav, ali i ljubavnu čežnju, patnju, ljubomoru i sl.). Najčešće se osjećaji prema voljenome stapaju s osjećajima prema prirodi, domovini, smrti, itd. Primjeri: Josip Pupačić -"Zaljubljen u ljubav", Antun Gustav Matoš

- "Utjeha kose"

domoljubna (rodoljubna ili patriotska) lirska pjesma - izražava osjećaje ljubavi i privrženost domovini, zavičaju, jeziku, kulturi, narodu, njegovoj prošlosti i tradiciji. Posebno je česta u dobu romantizma kada su se počele oblikovati moderne nacije. Primjeri domoljubnih pjesama: Silvije Strahimir Kranjčević, "Moj dom"; Vladimir Nazor, "Zvonimirova lađa" itd.

socijalna lirska pjesma - oslikavanje siromašne sredine, društvene nepravde i problema, npr.

ovisnosti, kriminala, bolesti i sl. Primjeri: Dobriša Cesarić - "Vagonaši", Aleksa Šantić -

"Ugljari" itd.

krajobrazna ili pejzažna lirska pjesma - putem krajobraza, odnosno prikaza prirode, pjesnik

izražava svoja unutarnja raspoloženja. Izgled krajobraza zavisi od nejgovog raspoloženja,

tako primjerice kiša oslikava tužno raspoloženje, vedri proljetni pejzaži oslikavaju sretno

raspoloženje itd. Primjeri: Vladimir Vidrić -"Jutro", Antun Gustav Matoš - "Jesenje veče",

Dobriša Cesarić - "Balada iz predgrađa" itd.

misaona lirska pjesma je ona u kojoj se iznosi pjesnikovo misaono iskustvo u svezi s nekom

pojavom - refleksivno, duboko promišljanje o tome što je čovjek, koja je njegova uloga ili

smisao života, što su vrijednosti života. (Dobriša Cesarić, "Pjesma mrtvog pjesnika", "Oblak").

duhovno-religiozna lirska pjesma - izražava vjerske, religiozne misli osjećaje. Ona je odnos

prema temeljnom pitanju smisla života i svijeta uopće, pitanje bze konačng odgovora, odgovor

je s one strane racionalne spoznaje. (Nikola Šop, "Isus čita novine"; Fran Mažuranić, "Svemir";

Ivo Andrić, "Poimam i shvaćam", "Bog izbija kao svjetlo").

PODJELA PREMA OBLIKU

lirska pjesma u stihovima lirska pjesma u prozi - to je prijelazni umjetnički oblik između slobodnog nesimetričnog stiha

i proze. Ona sadržava elemente lirike: lirsku temu, brižljivo planirani ritam, stilke figure, ugođaj, subjektivnost, osjećajnost, pjesničke slike. Pjesma u prozi prvi put se javlja u "

Gašparu Noćniku" Aloysiusa Bertranda1836. godine, a proslavlja se 1869. godine zahvaljujući "Malim pjesmama u prozi" od Charlesa Baudelairea. U hrvatskoj književnosti pjesme u prozi su pisali: Fran Mažuranić, Silvije Strahimir Kranjčević, Miroslav Krleža.

PODJELA PREMA JEZIKU

lirska pjesma na standardnom književnog jeziku dijalektalna lirska pjesma - pjesma napisana na narječjunekog kraja. Na taj način pjesnik je

izražavao svoju ljubav prema tom kraju. (D. Domjanić, Ciklame, krvave ciklame; D. Gervais, Tri nonice)

lirska pjesma na žargonu - približava se svakodnevnom spontanom govoru gradske mladeži – žargonu

PODJELA PREMA AUTORU

narodna lirska pjesma- Sve što narodni život čini životom, sva ljudska osjećanja i raspoloženja: i radost i bol, i nada i očekivanja, i sreće i nesreće, i rad i običaji, i vjerovanja i strah od nejpoznatih nebeskih sila opjevani su i u lirskim narodnim pjesmama. Tematski obuhvaćaju cjelokupan čovjekov život pa se dijele na:

o prigodne: a) koledske - izvode se oko Božića b) dodolske - koje su vezane uz proljeće c) jurjevdanske

o posleničke - pjevaju se uz rad, npr. sjetvu o svatovske, o uspavanke, o tužbalice, o ljubavne, itd.

umjetnička lirska pjesma - lirska pjesma koju je napisao jedan autor, jedan pjesnik.