Iza svake uspješne organizacije stoji lider, upravo on je temelj te uspješnosti pa iza

manje uspješne organizacije je manje uspješni lider. Karakter vođe utječe na

efikasnost sustava kojeg vodi i na čijem je čelu. Kada puštate da vam se život samo

događa onda ste reaktori… reagirate na sve ono što se događa. Reaktivni ljudi nisu

kovači svoje sreće. Vođe su zapravo proaktivni pojedinci. Proaktivni ljudi su oni koji

imaju san i ništa ih neće u tome spriječiti

Ova teorija postala je posebno popularna tijekom 19. stoljeća, a mitologija podržava

neke od najpoznatijih svjetskih vođa, kao što su Abraham Lincoln, Julije Cezar,

Mahatma Gandhi, Aleksandar Veliki i sl. Ova teorija smatra da su istinski lideri rođeni,

a ne stvoreni jer iz mnogih primjera izgleda kao da se „pravi čovjek” odjednom

odnekud stvorio i magično preuzeo kontrolu nad situacijom vodeći skupinu ljudi u

sigurnost i uspjeh. Jedan od značajnijih kritičara ove teorije sociolog Herbert Spencer

smatra da su svi ovi lideri zapravo bili proizvod društva u kojem su živjeli.

Odgovor na pitanje da li se vođe rađaju ili stvaraju je DA. To znači da su

karakteristike osobe s kojima se rodi, njegovi geni i okolina jako važni. Ali vođe se i

stvaraju. Sve što naučimo to će nas i unaprijediti.

Teorija osobina smatra da su lideri ili rođeni s određenim karakteristikama ili su ih

razvili. Prema ovoj teoriji osobne karakteristike poput inteligencije, kreativnosti,

osjećaj odgovornosti i vrijednosti stavlja sve one osobe koje ih posjeduju sposobnim

da postanu lideri. Ova teorija se fokusira na analiziranje psihičkih, fizičkih i društvenih

osobina kako bi se razumjelo karakteristike koje čine lidere.

Teorija stila ili teorija ponašanja se fokusira na ponašanje lidera. Ova teorija dijeli

lidere u dvije kategorije – lideri koji su usmjereni na zadatke i lidere koji su usmjereni

na međuljudske odnose. Oni lideri koji su usmjereni na zadatke fokusiraju svoje

ponašanje na ostvarenje ciljeva organizacije, poslovanje organizacije. Ovi lideri vole

imati kontrolu. Naravno, i oni žele da im zaposlenici budu motivirani ali im to nije

prioritet. Njima je važnije da djelatnici imaju sljedeće vještine: inicijativu, proaktivnost,

organizacijske sposobnosti, prikupljanje informacija.

Lideri usmjereni na izgradnju međuljudskih odnosa vode računa o tome da osobne

potrebe djelatnika budu zadovoljene. Naravno, i oni za cilj imaju uspješno poslovanje

organizacije ali to rade na drugačiji način. Ovi lideri će se fokusirati na sljedeća

ponašanja: mentoriranje, slušanje, istraživanje, savjetovanje.

Situacijska teorija smatra da ne postoji jedinstven način vođenja i da bi se svaki stil

vođenja trebao temeljiti na situaciji i okolnostima u kojima se nalaze. To može značiti

da će neki lideri biti odlični u određenim situacijama dok se u drugim situacijama neće

odlično snaći u ulozi lidera. Ova teorija smatra da će lideri najvjerojatnije biti uspješni

ukoliko znaju da će imati sljedbenike u ostvarivanju ciljeva.

Dobar vođa se zna prilagoditi situaciji i ljudima koje vodi. Ako imamo suradnike koje

treba čvrsto voditi onda ćemo biti čvrsti, ako imamo suradnike koji bolje radi ako ih

pustimo i delegiramo im posao onda ćemo delegirati. Vođa će biti uspješan ako

razmišlja o tome kakav je čovjek kojim upravlja.

Autokratski stil predstavlja stil u kojem je sva vlast koncentrirana u rukama jedne

osobe koja ima neograničenu moć u odlučivanju. Lider s ovim stilom vođenja sve

aktivnosti planira sam, sam donosi sve poslovne odluke, određuje zadatke za

djelatnike i kontrolira njihovo izvršavanje. Za ovaj stil karakteristične su jednosmjerne

veze – od lidera prema podređenima. Oni koji zagovaraju ovaj stil smatraju da je

dobra strana u tome što voditelj ima nadmoćan položaj što mu povećava moć pa time

u velikoj mjeri može utjecati na proizvodnost i profitabilnost. Prednost ovog stila je i

brzo izvršavanje radnih zadataka. Nedostatak ovog stila pak je izostanak kreativnosti,

inovativnosti i dvosmjerne komunikacije.

Karakteristično za ovaj stil upravljanja je da se suradnici uključuju u proces donošenja

odluka. Djelatnici zapravo nisu podređeni jer ih voditelji konzultiraju, većina aktivnosti

se planira s timom, potiče se kreativnost, inovativnost i dvosmjerna komunikacija.

Velika pozornost se posvećuju izgradnji dobrih međuljudskih odnosa jer će dobri

odnosi rezultirati većim zadovoljstvom podređenih, što će u konačnici donijeti i bolje

rezultate. Lideri ovog stila su pozitivno orijentirani, imaju razumijevanja, ohrabruju i

potiču svoje djelatnike.

Djelatnici u ovom stilu imaju visok stupanj slobode odlučivanja o vlastitom ponašanju

pri rješavanju zadataka, dok se lideri minimalno upliću u njihov rad. Lider koristi svoju

moć, ako uopće, u vrlo maloj mjeri i dopušta djelatnicima da postave vlastite ciljeve i

odrede sredstva za njihovo ostvarenje. Ovaj stil je moguć u organizacijama s

visokoobrazovnim kadrom, odnosno gdje su djelatnici zapravo specijalisti u svom

području.

No čak i da ste savršen vođa ne mora značiti da ćete biti uspješni. Tri su ključne

stvari koje određuju uspješnost organizacije – uspješan vođa, dobra, motivirajuća,

podržavajuća okolina i kritična masa sljedbenika (ljudi koji će biti vaši ljudi, koji će vas

slijediti i postizati vaše ciljeve). Prosječni ljudi će se uvijek okružiti slabijima od sebe,

nesposobnijima od sebe jer na taj način izgledaju bolje od drugih. Izvrsni vođe su

okruženi pametnijima i boljim od sebe jer znaju da će uspjeti naučiti nešto i biti bolji i

pametniji.

Autentično liderstvo se sastoji od tri elementa – autentičnog ponašanja lidera i

djelatnika (odgovorni, vrijedni, pouzdani, vjerodostojni), razvijenim međuljudskim

odnosima koji zagovaraju dvosmjernu komunikaciju i efektivnim djelovanjem u kojem

lideri utječu na druge ljude, usmjeravaju ih k uspješnom ostvarenju ciljeva, rješavanju

problema, donošenju odluka, motiviraju ih i razvijaju moral i duh organizacije.

1. Koristiti razum i pokazati svojim podređenima kakva je trenutna situacija – bez

uljepšavanja

2. Kako ćemo iz tih problema izaći – dati im viziju u koju moraju povjerovati