Klasifikacija poduzeća prema veličini u RH

Poduzetništvo je Kreativnost i inovacija

Prikupljanje resursa i utemeljenje ekonomske organizacije

Prilika za dobitkom uz rizik i neizvjesnost

PODUZETNIŠTVO JE STVARANJE INOVATIVNE EKONOMSKE ORGANIZACIJE SA SVRHOM DOBITI I RASTA U UVJETIMA RIZIKA I NEIZVJESNOSTI

PODUZETNIK je osoba koja organizira, vodi i preuzima rizik svog poslovnog poduhvata (poduzeća).

On(a) je redovito i vlasnik/vlasnica poduzeća kojeg vodi, a pojavljuje se tamo gdje se može stvoriti nešto novo: novi način proizvodnje ili pružanja usluge, novo tržište i slično, te preuzima rizik (ulaže novac - kapital) da se to i ostvari.

Motiviran(a) je radošću stvaranja nečeg novog, željom da osnuje nešto svoje i voljom da pobijedi u konkurentskoj borbi.

MENADŽER je osoba koju poduzetnik (vlasnik) zapošljava da vodi njegovo poduzeće i ostvaruje njegove ciljeve.

On(a) redovito nije vlasnik poduzeća, već djelatnik «više razine» od «običnih» djelatnika, koji za svoj visoko stručan rad prima odgovarajuću plaću i druge naknade, regulirane menadžerskim ugovorom o zapošljavanju.

On(a) uzima resurse (stvari, strojeve, alate, ljude, novac...) koje je osigurao poduzetnik i njima pažljivo upravlja, ali ne izmišlja nešto novo i ne mijenja stvari, već slijedi poduzetničku ideju.

Poduzetničko ponašanje i okolina – potreba za poduzetničkim ponašanjem

Globalni utjecaji:

Globalizacija više prilika, ali i više nesigurnosti i kompleksnosti Velika diferencijacija proizvoda Mogućnost putovanja Mogućnost izbora sve većeg broja životnih stilova Utjecaj engleskog jezika Međunarodni standardi

Promjene na nivou države

Promjene vlasničke strukture Rast ekološke svijesti Približavanje EU – mogućnost sve većeg broja projekata – znanje pisanja i izvještavanja Konkurencija velikog broja mladih dobro obrazovanih ljudi – potreba za edukacijom Ekonomska situacija u državi – stabilnost valute – zbog kredita

PROBLEMI HRVATSKE

Niska konkurentnost Nezaposlenost Korumpiranost Jake regionalne razvojne razlike

Antička (drevna) društva i carstva

Za građane drevnog Rima postojala su tri načina stjecanja bogatstva:

- zemljoradnja

- lihvarenje- politička nagrada

Komercijalno i poslovno pod.bilo je izvedeno pomoću bivših robova

Kina

Imanje je pripadalo caru Prestiž i moć su dolazili kroz mandarinstvo Nije postojala realna štednja i investiranje

Stari vijek

Vrijeme burnog razvoja poduzetništva Procvat drevnih kultura i civilizacija Širenje civilizacije putem poduzetništva

Rani srednji vijek

Stjecanje bogatstva kroz vojni uspjeh Vojne inovacije Glavni cilj: dobiti zemlju i moć

11-13 stoljeće

Pojava poduzetništva u današnjem smislu riječi: Trgovina, pomorstvo, gusarstvo Trgovci obavljaju prijevozničke i novčarske poslove..pr: Marko Polo Udružuju se u karavane odnosno flote

Kasniji srednji vijek

Nacionalne države, mir stabilnost na temeljima katoličke crkve Gradnje katedrala, dvoraca, mostova Cisterijanci – redukcija manualnog rada – porast vremena za druge aktivnosti Vodeni mlinovi

Kraj 14.stoljeća

Trajnija trgovačka udruženja Poslovi izvoza Temelji na imovinsko-pravnim zaduženjima i raspodjele dobiti među članovima Trgovačke gilde Posao vlastitog rizika i za vlastiti račun

15 stoljece

Poduzeća postaju pravni subjekti Kristofor Kolumbo Pad Carigrada pod Osman Izravna trgovina s Azijom

17 stoljece

Masovniji razvoj poduzetništva Procvat različitih oblika obrta i trgovine Međunarodni značaj Dolazi do odvajanja bankarstva i specijalizacije u trgovini

Prijelaz iz 19. u 20.stoljeće

Industrijska revolucija Proizvodnja obujma Pad značenja poduzetništva Ključna uloga: serijske –masovne proizvodnje, velike koorporacije Jimmy Carter – konferencija 1980.g. i novi val razvoja poduzetništva

Razvoj poduzetništva kao misli

Brojni autori koji su se bavili temom poduzetništva i o tome napisali svoja djela koja se mogu smatrati doprinosom poduzetništvu:

Dubrovčanin Benedikt Kotruljević (oko 1400. – oko 1468.) u svom djelu O trgovini i o savršenom trgovcu (458) pokušao je definirati savršenog trgovca u uvjetima nesigurnosti, rizika i neizvjesnosti prodaje. Naime, u njegovo je vrijeme trgovina najčešće bila povezana sa rizikom/avanturama…

Francuski ekonomist irskog podrijetla Richard Cantillon (1697.-1734.), koji je i sam bio uspješan poduzetnik, smatra se jednim od gurua poduzetništva. Napisao je djelo Opća rasprava o prirodi trgovine u kojemu je poduzetnika (entrepreneur) opisao kao osobu koja kupuje po poznatim, a prodaje po nepoznatim cijenama – cijenama koje će se tek formirati.

Škotlanđanin John Stuard Mill (1806.-1873.) opisujući poduzetnika u početku je koristio termin undertaker umjesto u to vrijeme već prihvaćenog francuskog termina entrepreneur. Međutim, kasnije je prihvatio termin enterpreneur, te je zaslužan za uvođenje pojma enterprenurship u širu uporabu.

Alfred Marshall (1842. – 1924.) piše o poduzetništvu kao slobodnoj djelatnosti po izboru poduzetnika, te na primjeru poduzetnika tvorničara piše o sposobnostima što ih poduzetnik mora imati.

Joseph Alois Schumpeter (1883.-1950.), američki ekonomist austrijskog podrijetla, koji se zbog svog golemog doprinosa razvoju teorije poduzetništva naziva ocem teorije poduzetništva, izvršio je uspješnu sintezu dotadašnjih doprinosa teoriji poduzetništva. Prema njegovu mišljenu poduzetnik je ona osoba koja angažira i mobilizira kreativne snage, te drži da je sposobnost za inovaciju temeljna karakteristika poduzetnika.

Peter Drucker (1909. – 2005.), američki teoretičar menadžmenta austrijskog podrijetla, drži da poduzetništvo počiva na teoriji ekonomije i društva koja gleda na promjene kao na nešto normalno i zdravo, a prema kojoj je najvažnija zadaća društva raditi nešto na drugi način, a ne raditi nešto bolje od onoga što već postoji. U tom se kontekstu manifestira i osnovna determinanta poduzetničkog ponašanja – traganje za promjenama, reagiranje na promjene i njihovo korištenje kao povoljne prilike.

Definiranje poduzetništva

Kreativnost i inovacija Prikupljanje resursa i utemeljenje ekonomske organizacije Prilika za dobitkom uz rizik i neizvjesnost PODUZETNIŠTVO JE STVARANJE INOVATIVNE EKONOMSKE ORGANIZACIJE SA SVRHOM

DOBITI I RASTA U UVJETIMA RIZIKA I NEIZVJESNOSTI

Kreacija

Stvaranje, donošenje nečeg novog Uvođenje novog proizvoda ili nove kvalitete Uvođenje novog načina proizv/prodaje Otvaranje novog tržišta Usvajanje novih sirovina/poluproizvoda Uvođenje nove organizacije

Ekonomska organizacija Cilj: alociranje oskudnih resura Tvrtka-p.j.unutar tvrtke-mreža neovisnih org-neprofitna organizacija Što org.slijede: zaradu, rast, više članova, više ostvarenih usluga i sl....

Suvremeno razumijevanje poduzetništva obuhvaća mnogo više nego što je invencija,Ono mora biti potpuno razumijevanje inovativnog ponašanja u svim oblicima..Ray Kroc

Mitovi-

Poduzetnici su djelatne osobe, a ne mislioci Poduzetnici imaju tendenciju prema akciji, ali su također i mislioci Metodični ljudi, koji pažljivo planiraju svoje aktivnosti

Dimenzije poduzetništva Pojedinci,Okolina,Organizacije

Pojedinci Sa svojim psihološkim, sociološkim i demografskim karakteristikama

Iskustvo, znanje, edukacija,Mreža drugih fizičkih i pravnih osoba, drugih poduzetnika

Okolina Prilike i prijetnje

Izazov=u pribavljanju resursa iz okoline, njihovom kombiniranju s drugim resursima koje poduzetnik već ima, te u kombiniranju novog pothvata u uspješnu organizaciju.,Poduzetnici moraju kontinuirano motriti događaje i trendove u okolini

Organizacije Start up=nova organizacija,Organizacija ima svoj oblik i strukturu, strategiju koja omogućava da penetrira ili stvara novo tržište.,Ona posjeduje resurse koje transformira u vrijednosti za njezine kupce,Organizacija može biti čak više od toga...

Pristupi poduzetništvu

Makro aspekt poduzetništva

Eksterni procesi van kontrole poduzetnika ( vanjski lokus kontrole )- Škola misli o okolini

Škola misli o financijama Škola misli o deplasmanu ( istiskivanju )

Mikro aspekt poduzetništva

Inerni lokus kontrole Škola misli o poduzetničkim osobinama Škola misli o poduzetničkim prilikama Škola misli o strateškoj formulaciji

Procesni pristupi poduzetništvu

Kako strukturirati poduzetnički proces i njegove različite faktore

- Multidimenzijski pristup: poduzetništvo je kompleksan, multidimenzijski okvir u kojemu se razmatra osoba, okolina, organizacija i proces.

Poduzetništvo u ekonomskoj teoriji

Poduzetništvo – poduzeti (poduzimati) - postizanje određenog cilja - početi nešto raditi – poduzetnik - poduzeće.

Poduzetništvo uključuje spremnost na borbu protiv prepreka, spremnost na neizvjesnost ishoda i rizik.

Povijesni pregled

Poduzetništvo – eng. ''entrepreneurship'' dolazi od francuske riječi ‘’entreprendre’’ kojom se definirala osoba koja preuzima rizik novoga.

Benedikt Kotruljević 15. stoljeće: O trgovini i o savršenom trgovcu. Savršeni trgovac u uvjetima nesigurnosti, rizika i neizvjesnosti prodaje.

Richard Cantillon (1697-1734): Opća rasprava o prirodi trgovine. Osoba koja kupuje po poznatim cijenama,a prodaje po nepoznatim cijenama – cijenama koje će se tek formirati. Poduzetnik nosi rizik i neizvjesnost.

Adam Smith (1723-1790): Najbolji pokretač ekonomskog razvitka i blagostanja društva pri čemu poduzetniku pripada profit kao nagrada za njegov rizik.

Jean Baptiste Say (1767 – 1832): Profit = poduzetnička dobit = dohodak od rada = nagrada za poduzetnost, rizik i talent.

John Stuard Mill (1806-1873): Profitna stopa najčešće premašuje visinu kamatne stope - ukupan profit je naknada za rizik i naknada za upravljanje i poduzetništvo.

Frank Hyneman Knight (1885-1972): Osoba koja spremno preuzima rizik i ostvaruje profit kao nagradu za rizik i neizvjesnost.

Joseph Alois Schumpeter (1883-1950): Snage koje generiraju privredni razvoj su inovacije – uvođenje novih kombinacija faktora proizvodnje;

poduzetnik = inovator: novi proizvod ili nova kvaliteta / novi način proizvodnje ili prodaje / novo tržište /novi izvori sirovina / nova organizacija.

Peter Drucker (1909 – 2005): navodi osnovne determinante poduzetničkog ponašanja:- traganje za promjenama

- reagiranje na promjene- korištenje promjena kao povoljnih prilika

Poduzetništvo je holistička kategorija (Skup međusobno povezanih podsistema od kojih je SVAKI u direktnoj ili indirektnoj vezi

jedan s drugim)

Bitne odrednice suvremenog poduzetništva

profitno orijentiran pothvat dinamičnost i inovativnost neizvjesnost rizik anticipiranje promjena prosuđivanje i odlučivanje korištenje resursa radost kreacije

Poduzetništvo i ekonomski razvoj

Poduzetništvo današnjice je nositelj jedne permanentne inovacije koja obnavlja, transformira i potiče razvoj ekonomija diljem svijeta – ono generira:

Pojavljivanje novih poslovnih pothvata Otvaranje brojnih novih radnih mjesta Obnavljanje “svježom krvi” njihovih ekonomija

Više od 460 milijuna ljudi diljem svijeta je bilo uključeno u aktivnosti pokretanja novih poslovnih pothvata 2002 .g.

Ekonomski rast pojedinih nacionalnih ekonomija pretpostavlja djelovanje dvaju različitih ali komplementarnih mehanizama s međusobno povezanim aktivnostima;mehanizma koji potiče ekonomski rast – koji generiraju najznačajnija i već utemeljena i etablirana poduzećamehanizma koji također značajno doprinosi ekonomskom rastu – koji generira poduzetnički proces.

Nivo razvijenosti poduzetništva moguće je promatrati kroz dva pristupa:Statičan pristup

poduzetništvu - baziran na mjerenju broja vlasnika nas poduzećima (vlasnici ili suvlasnici) i nivoa samozapošljavanja (obrtnici, zadrugari, djelatnosti slobodnih profesija).Dinamičan pristup poduzetništvu - baziran na mjerenju broja ''rađajućih'' poduzetnika (osobe koje kreiraju novo poslovanje ili očekuju udjele u novom poduzeću) i broja menadžera – vlasnika novih aktivnih poduzeća koja nisu starija od 42 mjeseca.

Poduzetništvo se sve više doživljava generatorom društvenog i ekonomskog razvoja diljem svijeta.

Suvremeno poduzetništvo pored radne snage, prirodnih resursa i kapitala navodi se kao daljnji faktor proizvodnje.

Poduzetništvo kao dinamična i kreativna kategorija nužno je potrebno kako bi se inputi kojima se raspolaže kombinirali na profitabilan način.

Institucionalno okruženje kao podloga razvoja poduzetništva postaje najvažnija odrednica ekonomskog rasta i razvoja.

Različita viđenja budućnosti

World Future Society je provelo istraživanje koje ukazuje na neke dugoročne trendove, a koji imaju značajnih utjecaja na budućnost poduzetništva:

Društveni trendovi (rast proizvodnje znanja i razvoj društva ovisnog o znanju, porast srednje klase i individualizma).

Tehnološki trendovi (rastuća dominacija tehnologije u ekonomiji i društvu). Demografski trendovi (nizak natalitet, duža životna dob, raste broj starih ljudi i ljudi srednje

životne dobi). Obrazovni trendovi (ekspanzija izobrazbe, olakšanje procesa edukacije i želja ljudi da se

naoružaju znanjem).

1. Urbani trendovi (smanjenje broja ljudi u velikim gradovima).2. Trendovi u radu i radnoj snazi (proširivanje kompetencija radnog mjesta, povećanje

prosječnog radnog iskustva, pad radne etike, povećano zapošljavanje žena, osoba s invaliditetom…).

3. Trendovi u vrijednostima i shvaćanjima (raznolikost kao sve veća vrijednost i očekivanja visoke razine socijalne zaštite).

4. Obiteljski trendovi (Smanjenje veličine prosječne obitelji, kontinuirana orijentacija majki od kuće ka poslu, veći broj razvoda…).

Kako će izgledati poduzetništvo u budućnosti?

Društvo će biti sve bogatije, a time će rasti i slobodno vrijeme: Organizacija rekreacije i putovanja Bankarstvo i burzovno poslovanje Naobrazba, cjeloživotna edukacija Nakladništvo Poslovanje s nekretninama Reproduktivne umjetnosti i zabava Zdravstvene usluge Sportska dobra, hobiji i priredbe

Poduzetnici su osobe koje stvaraju biznis da bi ostvarili rast i profit koristeći planski pristup zasnovan na konceptu strateškog menadžmenta uz primjenu kreativnih strategija i načina upravljanja.

Istraživanja su pokazala da će vjerojatno uspjeti kao poduzetnici oni koji imaju sljedeće osobine:

inovativnost razumno preuzimanje rizika samouvjerenost uporan rad postavljanje ciljeva odgovornost

Moguće je izvesti različite tipologije poduzetnika od kojih velika većina polazi od obilježja osobina. Povezujući osobine sa fazom razvoja poduzeća možemo razlikovati sljedeće tipove poduzetnika:

Pionir faza izgradnje, nastanak poduzeća, poduzetnici koji su puni ideja, stvaralačke snage, nestrpljenja i nemira.

Stvaratelj Tipičan poduzetnik u fazi rasta je stvaratelj. On također brzo odlučuje, ali je manje sklon riziku, koristi temelje koje je postavio pionir i pomaže im da se pretvore u trajni uspjeh. Dobro je organiziran i okrenut cilju poduzeća.

Strateg U trećoj fazi dominira strateg. Njega karakterizira visoka svijest o riziku. Fleksibilan je i orijentiran budućnosti. Potiče decentralizaciju poduzeća i rukovoditeljima pojedinih strateških jedinica ostavlja veliku slobodu u odlučivanju.

Voditelj Za četvrtu fazu razvoja poduzeća karakterističan tip poduzetnika je voditelj. On je u osnovi koordinator. Težište stavlja na unutarnju harmoniju u organizaciji kako bi postigao željeni učinak. Nastoji motivirati radnike, ali su kreativnost i sklonost riziku kod njega vrlo slabo razvijeni.

Poticaji da se netko uključi u poduzetništvo različiti su, ali se ipak mogu svesti na tri osnovne skupine:Profit,Samostalnost,Zadovoljstvo

Izvori (vrela) poduzetništva Neočekivani događaji Nepodudarnost pretpostavljenog i zbiljskog Potrebe poboljšanja procesa Promjene tržišne strukture Demografske promjene Promjene u predodžbama Nova znanja

Tipovi poduzetnistva

Vanjsko – odvija se izvan poduzeća

Unutarnje – odvija se unutar poduzeća – korporacijsko poduzetništvo

Tipovi korporacijskog poduzetništva

Administrativno poduzetništvo Oportunističko poduzetništvo Akvizicijsko poduzetništvo Imitacijsko poduzetništvo Inkubacijsko poduzetništvo

Opći uvjeti razvoja poduzetništva

1. Tržišne institucije: tržište proizvoda/usluga, kapitala i rada (radne snage)2. Pravna država3. Civilno društvo

Posebni uvjeti razvoja poduzetništva

Ekonomska razvijenost i tržišna konjunktura Razvijenost poduzetničke infrastrukture Stanje uže sredine poduzetnika Zakonski uvjeti osnivanja poduzeća

Malo poduzeće

Poduzeće možemo definirati kao samostalan financijski organizam koji se osniva radi proizvodnje izvjesnih dobara ili usluga za tržište.

Poduzeće je temeljni oblik organizacije gospodarskog života, a obilježava ga:

1. Dinamika privređivanja2. Tržišno usmjerena proizvodnja kao smisao i uvjet postojanja,3. Rizik bez kojega nema poduzetništva.

Različite znanstvene discipline svaka sa svog stajališta definiraju poduzeće:

ekonomska teorija

Ekonomska jedinica koja posluje na tržištu radi ostvarenja ekonomskog cilja koji se mjeri uspješnošću poslovanja.

organizacijska teorija

Poslovni sustav koji je istovremeno i organizacijski sustav, nastao kao rezultat ekonomskih aktivnosti

sociološka teorija

Zajednica ljudi koji djeluju radi ostvarenja nekog cilja.

pravna teorija

Pravna osoba kojom poduzeće, snagom objektivnog prava, stječe poslovni subjektivitet

Za određivanje veličine poduzeća koriste se različiti kriteriji:

Jednodimenzionalni (samo jedan kriterij – obično broj zaposlenih).

Višedimenzionalni kriteriji (više kriterija – broj zaposlenih, godišnji prihod od prodaje, ukupna imovina...).

KRITERIJIMIKRO GOSPODARSKI SUBJEKTI RH

MALI GOSPODARSKI SUBJEKTI RH

SREDNJI GOSPODARSKI SUBJEKTI RH

MIKRO EU MALI EU SREDNJI EU

Broj zaposlenih < 10 < 50 < 250 < 10 < 50 < 250

Ukupni godišnji promet do (mil.) 14 HRK 54 HRK 216 HRK 2 EUR 10 EUR 50 EUR

Vrijednost dugotrajne imovine do (mil.)

7 HRK 27 HRK 108 HRK 2 EUR 10 EUR 43 EUR

Neovisnost u poslovanju

Ako drugi nisu vlasnici više od 25% udjela u vlasništvu ili pravu odlučivanja u subjektu malog gospodarstva, pojedinačni ili zajednički, te i sami nisu subjekti malog gospodarstva.

Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva

U razvijenim tržišnim gospodarstvima relativni udio malih poduzeća se stalno povećava u odnosu na ukupan broj poduzeća.

Prednosti:

zapošljavaju više nego velika poduzeća, imaju višu stopu povrata od velikih poduzeća, brzo primjenjuju inovacije, isporučuju svoje proizvode velikim poduzećima uz niže cijene, stvaraju nova radna mjesta, lakši je pristup ženama.

Slabosti:

visoki stupanj neuspjeha, nekompetentnost, pomanjkanje menadžerske stručnosti (naročito kada malo poduzeće naraste na 50 i više

zaposlenika), neujednačeno iskustvo, neiskustvo u struci, nemar, prijevara ili nesreća, nepoznato

Životni ciklus malog poduzeća Nastanak ,Preživljavanje ,Uspjeh ,Uzlet,Dozrelost.

1.Proces rađanja novog poduzeća.

Uspješnost ovisi o uvjetima:

Resursi Prostor Namjera Razmjena (pravljenje biznisa)

2.Zovemo ga rano djetinstvo poduzeća u kojemu ono zbog nedostatka veličine, rezervi i iskustva nailazi na probleme.

Najčešći problemi:

Malo gotovine Mali broj kupaca Kupci nisu stalni Nedovoljna legitimnost i profesionalnost u poslovanju

Napori su koncentrirani na preživljavanje i opstanak.

3. Kada se poduzeće etablira na tržištu, može se govoriti da je uspjelo.

To se postiže na jedan od tri načina:

1. Konzistentnim performansama2. Kontinuiranim rastom3. Stabilizacijom na nekoj razini poslovanja To je faza gdje zaposlenici dobivaju obuku, radne procedure se standardiziraju, a prodaja

počinje rasti. Faza gdje se polažu temelji za daljnji rast.

4.Faza brzog rasta, a manifestira se multiplikativnim rastom prodaje. Delikatno razdoblje (naizgled sretno) ali može i razorno djelovati na poduzeće. Teško je uravnotežiti rastuće potrebe kupaca s raspoloživim mogućnostima poduzeća.

5. Faza kada malo poduzeće sve više počinje sličiti velikom poduzeću.

Fizički je naraslo Broj zaposlenih Obrisi podjele rada Povećan je prihod Povećana je aktiva Pasiva je diferencirana

To je faza gdje je najveći problem upravljanje poduzećem.

Temeljne faze poduzetničkog procesaIdeja: generiranje ideja, istraživanje tržišnih prilika, istraživanje, dostupnost resursa.

Poduzetničko odlučivanje: proizvod/usluga za tržište, ocjena rizičnosti, odluka o korištenju prigode, strategija ulaska na tržište

Poduzeće: pothvat, djelatnost, ugovaranje, poslovne promjene, konkurentske prednosti

Pokretačke snage u kreaciji novog pothvata:

Individualne karakteristike Okruženje; prilike i prijetnje Organizacija

Tri su komponente presudne za poslovni pothvat:

1. Poduzetnik2. Povoljna prilika3. Resursi

Pravni oblici organiziranja malog gospodarstva

Subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe koje trajno i samostalno obavljaju dopuštene gospodarske djelatnosti radi ostvarivanja dobiti odnosno dohotka na tržištu i koji su u poslovanju neovisni.

To su: Obrt Trgovačko društvo Zadruga Ostali oblici organiziranja privatne poduzetničke aktivnosti (slobodna zanimanja)

Obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka odnosno realiziranja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

U smislu zakona o obrtu, obrti mogu biti:

slobodni obrti – za obavljanje kojih se, kao uvjet ne traži ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit,

vezani obrti – za obavljanje kojih se, kao uvjet traži ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit (prerada mlijeka i proizvodnja sira, djelatnosti ugostiteljstva, poslovanja nekretninama...),

povlašteni obrti – koji se smiju obavljati samo na temelju povlastice, koju izdaje nadležno ministarstvo ovisno o vrsti obrta (ribarstvo, rudarstvo, elektroinstalacijski radovi u građevinarstvu...).

Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj račun.

Obrt nema pravnu sposobnost što znači da samo osoba koja obavlja obrt (obrtnik) može biti stranka u sudskim, upravnim i drugim postupcima.

Za obavljanje obrta obrtnik mora imati obrtnicu (izdaje nadležni županijski ured), a za obavljanje povlaštenih obrta obrtnik mora imati povlasticu (izdaje nadležno ministarstvo).

Fizička osoba koja ne ispunjava poseban uvjet stručne osposobljenosti ili položenog majstorskog ispita, može obavljati vezani obrt ako na tim poslovima zaposli radnika koji udovoljava tom uvjetu.

Za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta, ali i cjelokupnom svojom imovinom.

Obrt prestaje odjavom ili po sili zakona.

Prednosti obrta

Jednostavnost otvaranja i lakoća zatvaranja obrta Brzo donošenje odluka i relativna tajnost poslovanja Raspored dohotka i kontrola poslovanja Pravna regulativa Porezni model Vođenje poslovnih knjiga

Nedostaci obrta

Neograničena odgovornost Nedostatak kontinuiteta Rizik gubitka Ograničeni izvori financiranja i predodžba nestabilnosti Ograničenost vještina i teškoće u osiguranju kvalificiranih radnika Porezni model

Trgovačko društvo

Trgovačko društvo je pravna osoba čije su osnivanje i ustroj u Republici Hrvatskoj određeni Zakonom o trgovačkim društvima koji omogućava osnivanje:

društava osoba (javno trgovačko društvo, komanditno društvo), društava kapitala (dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko

interesno udruženje).

D.O.O

Od svih pravnih oblika trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, najčešće zastupljena forma je društvo s ograničenom odgovornošću, koja je - kao subjekt trgovačkog društva u malom gospodarstvu zastupljena u više od 99% slučajeva.

Društvo s ograničenom odgovornošću - je trgovačko društvo u koje jedna ili više (pravnih ili fizičkih) osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Članovi ne odgovaraju za obveze društva. Društvo mogu osnovati jedna ili više osoba. Najniži iznos temeljnog kapitala društva je 20.000 kuna.

Ono što su članovi uložili u društvo prestaje biti dijelom njihove imovine - a postaje imovinom društva.

Članovi društva ne mogu raspolagati njegovom imovinom. Ovo je posljedica okolnosti da je trgovačko društvo pravna osoba - poseban pravni subjekt koji je strogo odijeljen od subjektiviteta njegovih članova, drugih pravnih i/ili fizičkih osoba.

Temeljni kapital u društvima kapitala predstavlja novčani izraz vrijednosti imovine društva u određenom trenutku (upisa u sudski registar), koji trećim osobama pokazuje kolika je tada bila imovina društva. Imovinska se masa trgovačkog društva povećava ili smanjuje u ovisnosti o ostvarenim poslovnim rezultatima.

ZTD-om je određeno da trgovačko društvo, bez iznimke, odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. Pri ovome, izričito se naglašava da trgovačko društvo ne odgovara za svoje obveze temeljnim kapitalom, već svom svojom imovinom.

Društvo s ograničenom odgovornosti prestaje:

Odlukom članova Istekom vremena određenog u društvenom ugovoru Pripajanjem društva drugom društvu ili spajanjem s drugim društvom Pravomoćnom odlukom o zaključenju stečajnog postupka Ostalim zakonskim slučajevima.

Likvidaciju društva provode članovi uprave - likvidatori (ako nije drugačije određeno) u slučajevima kada je imovina društva dovoljna za podmirenje svih tražbina vjerovnika. Nakon što su podmireni svi dugovi društva, ako odlukom o prestanku nije drugačije određeno, imovina društva najčešće se dijeli između njegovih članova prema proporciji učešća njihovih poslovnih udjela u temeljnom kapitalu društva.

Ako imovina društva nije dovoljna za podmirenje svih tražbina vjerovnika, likvidatori moraju predložiti provođenje stečajnog postupka.

Kao prednosti društva s ograničenom odgovornošću moguće je navesti:

Ograničena odgovornost Kontinuitet Relativna lakoća transfera Predodžba relativne stabilnosti i lakšeg pristupa izvorima financiranja Angažiranje menadžera i kvalificiranih radnika.

Kao nedostatke društva s ograničenom odgovornošću moguće je istaknuti:

Relativno visoke početne (i likvidacijske) troškove Naglašena reguliranost Javna dostupnost podataka i izvještavanje Ograničen interes osnivača Vođenje poslovnih knjiga.

Ostali oblici organiziranja poduzetničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj, osim već spomenutih obrta i trgovačkih društava, su:

Zadruge Obavljanje djelatnosti osoba u slobodnim zanimanjima.

Zadruga je pravna osoba - dobrovoljno udruženje zadrugara u kojem svaki član sudjeluje neposredno i koje zajedničkim poslovanjem po načelu uzajamne pomoći unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi profesionalni interes, u cilju ostvarenja svoje osobne i zajedničke dobiti ili drugih interesa zadrugara u skladu sa zakonom i pravilima zadruge. Dobrovoljnost udruživanja je bitna karakteristika zadruge.

U Hrvatskoj postoji više vrsta zadruga, a većina djeluje u području poljoprivrede, obrtništva, bankarstva, maloprodaje i usluga,tako da ih možemo podijeliti na:

Obrtničke zadruge Poljoprivredne zadruge Uslužne zadruge

Zadrugar je fizička osoba i pravna osoba koja u cijelosti ili djelomično posluje putem zadruge, tj. ona osoba koja putem zadruge prodaje svoje proizvode, odnosno usluge, nabavlja proizvode ili koristi usluge potrebne za obavljanje svoje djelatnosti ili na drugi način neposredno sudjeluje u ostvarivanju ciljeva radi kojih je zadruga osnovana.

Zadrugar ne može bez suglasnosti ostalih zadrugara raspolagati svojim udjelom u zadruzi ni pojedinim stvarima i pravima.

U slučaju smrti zadrugara, udjel u zadruzi prelazi na njegove nasljednike.

Dobit ostvarena poslovanjem zadruge pripada zadrugarima sukladno odredbama ugovora o osnivanju i pravilima zadruge.

Zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svom svojom imovinom. Za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari, u skladu sa zakonom i pravilima zadruge.

Kao djelatnosti fizičkih osoba koje se obavljaju sukladno posebnim propisima (djelatnosti u slobodnim zanimanjima) u Republici Hrvatskoj najčešće se obavljaju:

samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, ljekarnička djelatnost, samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti, samostalna djelatnost veterinara - privatna praksa, samostalna djelatnost arhitekata, odvjetnička djelatnost, javnobilježnička djelatnost, usluge poreznog savjetovanja, djelatnost samostalnih umjetnika, djelatnost turističkih djelatnika, djelatnost privatne poljoprivredne savjetodavne službe, djelatnost državne izmjere i katastra nekretnina, pružanje ugostiteljskih usluga od strane građana.

Obavljanje ovih djelatnosti od strane fizičkih osoba podložno je pribavljanju odobrenja za rad koja izdaju nadležna ministarstva i institucije.

Obiteljski biznis – je ono u kojem je obitelj nositelj poslovnog pothvata i u čiju je realizaciju uključen jedan ili više njenih članova.

U EU udio obiteljskih poduzeća u ukupnom broju privatnih tvrtki je 70-80% (Italija 93%).

Tvrtka se smatra obiteljskim businessom kada su s njom blisko povezane najmanje dvije generacije obitelji i kada ta veza ima međusobni utjecaj kako na politiku tvrtke, tako i na interese i ciljeve obitelji… ( Donnelley, 1988 )

Kontrolno vlasništvo zadržano u rukama pojedinca ili nekoliko članova jedne obitelji …( Barnes&Hershon ,1976 )

Organizacija gdje jedan ili nekoliko članova obitelji direktno utječe na business kroz srodstvo, managersku ulogu ili vlasničko pravo ( Tagiuri & Davis, 1996)

Situacija u kojoj se predviđa da mlađa generacija ili ima ili će preuzeti kontrolu nad businessom od starije generacije… ( Davis,1983)

Institucije za potporu i poticanje razvoja poduzetništva

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva ( www.mingo.hr ) Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (www.hamag.hr ) Hrvatska banka za obnovu i razvoj (www.hbor.hr ) Fond za razvoj i zapošljavanje ( www.frz.hr) Hrvatska udruga poslodavaca ( www.hup.hr ) Razne ostale potporne institucije na lokalnoj i regionalnoj razini ( rera, hitro..)

Poduzetnička infrastruktura

Poduzetnički centri Poduzetnički inkubatori Tehnološki centri Poduzetničke zone Ostali oblici http://im.efst.hr/category/e-poslovanje/

Poduzetničke alternative

Svaka osoba koja se odlučila postati poduzetnikom ima za to četiri osnovne alternative: Početi ni od čega – osnovati novo poduzeće Kupiti već postojeće poduzeće Preuzeti poduzeće kao nasljednik Franšizing

Osnivanje novog poduzeća

Osnivanje novog poduzeća najsloženija je i najopsežnija poduzetnička alternativa, a nosi sa sobom i najveći rizik.

Prihvaćaju je pojedinci koji vole izazove i teže za poduzećem koje je istinski njihovo djelo. Iskustva pokazuju da novo poduzeće ima manje izgleda za uspjeh nego poduzeće preuzeto

kupnjom, nasljeđivanjem ili franchisingom.

Poduzetnik prije poduzimanja bilo kakvih akcija mora odgovoriti na četiri temeljne grupe pitanja:

Da bi se dobili odgovori na sva pitanja koja se pojavljuju, a posebno ako ih treba prezentirati potencijalnim ulagateljima nužno je da poduzetnik izradi poslovni plan (business plan) u kojemu se utvrđuju sve aktivnosti nužne za osnivanje poduzeća.

POSLOVNI PLAN

1.Odluka o tome da se osnuje poduzeće:

Započinje onoga trenutka kada pojedinac ili grupa odluče da ne žele raditi za drugoga već za sebe.

Ta odluka nije produkt samo želje, već ona mora biti utemeljena na adekvatnim činjenicama.

2. . Analiza svojih sposobnosti i mogućnosti:

Prvo istraživanje koje potencijalni poduzetnik treba napraviti odnosi se na njega samoga.

Osnivač treba spoznati svoje snage i slabosti prvenstveno kroz svoje poslovno iskustvo i obrazovanje.

Ne smije podcijeniti svoje slabosti, a ni precijeniti svoje snage.

3. Izbor proizvoda i usluge:

Opće je pravilo da poduzetnik treba odabrati onaj proizvod ili uslugu koju dobro poznaje jer se već duže vrijeme s njom bavio i da procijenjuje da će njegov razvoj biti brži od razvoja gospodarstva.

To treba potkrijepiti spoznajama o specifičnostima tog proizvoda ili usluge i potrebama kupaca koje će on zadovoljiti

4. Istraživanje tržišta:

Proces sistematskog prikupljanja, sređivanja i analiziranja podataka. Najvažnija marketinška aktivnost.

Koji proizvodi ili usluge?

Gdje prodavati? U kojim količinama? Po kojim cijenama? Konkurencija?

5. Predviđanje prihoda od prodaje:

Izvršiti predviđanje ponude i potražnje za dotičnim proizvodom ili uslugom.

Prodaja proizvoda ili usluga (na domaćem i ino tržištu u 3-5 god. min. max. vjerojatna)

Tržišne prodajne cijene

Činitelje koji utječu na plasman

Osnovne organizacijske, komercijalne i tehničke uvjete

6. Izbor lokacije:

Često i najvažniji čimbenik uspjeha poduzeća.

Obično se polazi od šire prema užoj lokaciji.

Ekonomski čimbenici lokacije (tržište, sirovine, energija, ljudski resursi, transport...)

Neekonomski čimbenici lokacije (ekološki, obrambeni, socijalni, razvojni, priroda, zemljište...)

7. Izrada plana proizvodnje:

Odnosi se na one slučajeve kada se osniva poduzeće radi proizvodnje. Planom se utvrđuje obujam i vrijednost proizvodnje.

Određivanje proizvoda

Planiranje novih proizvoda

Razina zaliha

Proizvodni kapaciteti

Znači plan služi da se vide vrste i količine proizvoda, troškovi materijala, troškovi rada, OTI, OTUP i ukupni troškovi svakog pojedinog proizvoda.

8. Izrada plana marketinga:

Marketing miks

Proizvod Cijena Distribucija Promocija

9. Izrada plana organizacije:

Izbor organizacijske strukture poduzeća, te definiranje radnih mjesta s potrebnim brojem i kvalifikacijama zaposlenika.

Malo poduzeće nije u stanju zaposliti odmah odgovarajuće stručnjake ali svakako ih treba u planu predvidjeti.

10. Izrada plana pravnih aktivnosti:

Izbor organizacijsko – pravnog oblika poduzeća.

Obrt Trgovačko društvo Zadruga

11. Izrada plana osiguranja:

Skup mjera kojima se osigurava od rizika poduzetnik i poslovi koje poduzeće obavlja.

Treba izraditi program upravljanja rizikom.

Gdje se može dogoditi gubitak novca Koliko veliki gubici mogu biti Kao se odnositi prema tim gubicima

12. Izrada plana računovodstva:

Adekvatan oblik evidencije o imovini, kapitalu, obvezama, rashodima i prihodima koja je propisana zakonom.

Nužno je odabrati adekvatan kontni plan koji treba osigurati odgovarajuće podatke i informacije menadžmentu, vlasniku i državnim organima.

Kao rezultat na kraju poslovne godine izrađuju se financijski izvještaji.

13. Izrada financijskog plana:

Financijski plan se sastoji od tri temeljna dokumenta:

Budžet dobitka – gubitka Budžet bilanca Budžet toka gotovina

Pokazuje planiranu visinu dobitka – gubitka, visinu i strukturu pojedinih stavki u aktivi i pasivi, te priljeve i odljeve novca u planskom razdoblju.

14. Pisanje popratnog pisma:

Sumira rezultate poslovnog plana s naglaskom na:

Očekivane rezultate Stopu dobiti Vrijeme povrata Solventnost i dugo.

Kupnja postojećeg poduzeća je primamljiva alternativa s obzirom da je manje rizična od osnivanja potpuno novog poduzeća pogotovo ako je poduzeće uspješno.

Razlozi zbog kojih vlasnik prodaje uspješno poduzeće (Siropolis):

Osobni i karijerni razlozi Naslijeđivanje menadžmenta Osobni menadžment

Vrednovanje poduzeća

1. Kakav je bonitet poduzeća koje se prodaje?2. Koja je njegova vrijednost?

Prvi korak potencijalnog poduzetnika je procjena boniteta.

Revizija financijskih izještaja barem za pet godina unatrag i provjera naplativosti potraživanja, stanja i kvalitete zaliha, opreme, bankovne zajmove i ostala dugovanja, zakupe, licence, franšize i druge ugovore, vanbilančne evidencije.

Koja je vrijednost poduzeća?

Treba odrediti cijenu poduzeća na koju utječu brojni čimbenici. (vidljivi i nevidljivi).

Dva su tradicionalna pristupa:

1. Pristup temeljen na zaradi2. Imovinski pristup

1.prema zaradi

Usredotočen isključivo na bilo prošlu bilo buduću zaradu.

Izvodi se pomoću dvije metode:

Metoda kapitalizacije profita:

Potencijalni poduzetnik kupuje seriju profita; koliko je spreman platiti da zaradi određeni profit svake godine tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

. Metoda osobnog povrata:1. Gleda se osobni povrat kao postotak na osobni ulog.2. Kupac očekuje da osobni dobitak bude jednak zbroju:3. Plaće koju bi on imao u tom poduzeću4. Kamata kada bi taj kapitak uložio u banku5. Menadžerskih beneficija

2.Imovinski pristup

Više usredotočen na imovinu i njezinu vrijednost, a ne toliko na zaradu.

Tri su metode:

1. Metoda knjigovodstvene vrijednosti : vrijednost poduzeća je razlika između onog što poduzeće posjeduje (imovina) i onoga što duguje (obveze).

VRIJEDNOST PODUZEĆA= AKTIVA – OBVEZE

2. Metoda usklađene knjigovodstvene vrijednosti:

Potrebno je izvršiti usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti sa tržišnim vrijednostima. Imovina se procjenjuje s aspekta koliko bi se ona realno mogla prodati na tržištu u trenutku prodaje.

3. Metoda odabira imovine:

Kupac odabire samo onu imovinu poduzeća koju smatra potrebnom i vrednuje je s jednom od prethodno navedenim metodama (kupuje samo dijelove poduzeća).

Franšizing

Javlja se već početkom 19 st. a moderan izraz se javlja 1989. g. kada je GM počeo franšizirati zastupstva. Danas u SAD 10% poduzeća su pod franšiznim ugovorom.

Postojeće poduzeće (franšizor) ustupa uz naknadu pravo prodaje franšizantu i obvezuje se da neće nikome drugome na ugovorom određenom geografskom području davati ista ili slična prava.

Franšizant dok posluje pod tvrtkom davatelja prava koristi slijedeće prednosti:

Ulazak na tržište s imageom davatelja

Zaštita merke proizvoda (garantira razinu plasmana)

Usvajanje tehnologije

Korištenjene ekskluzivnog prava

Opskrba materijalom, unapređenje i razvoj proizvoda, IT, menadžerska pomoć...

Vrste franšize:

Proizvodno – maloprodajna franšiza;

franšizor = proizvođač, franšizant = trgovina na malo (proizvodnja i prodaja automobila, prodaja benzina)

Proizvodno veleprodajna franšiza;

franšizor = proizvođač, franšizant = veletrgovina koja robu prerađuje ili samo pakira i dalje prodaje u maloprodaji (Coca – cola, Pepsi...)

Veleprodajno – maloprodajna franšiza;

franšizor = veletrgovina, franšizant = maloprodaja (osiguravaju se kanali distribucije)

Nasljeđivanje poduzeća

Karakteristično za obiteljska poduzeća.

(Levi Straus, Ford...)

1. Proces nasljeđivanja obiteljskog biznisa sastoji se od sedam faza:2. Faza predbiznisa – tokom djetinjstva prve spoznaje o obiteljskom biznisu.3. Faza uvođenja – prva planska iskustva.4. Faza funkcionalnog uvođenja – nasljednik kao zaposlenik, uz obrazovanje povremeno radi,

jednostavnije prema složenijim poslovima.5. Funkcionalna faza – nakon završetka obrazovanja nasljednik ulazi kao zaposlenik sa punim

radnim vremenom.6. Napredna funkcionalna faza – preuzimanje managerskih funkcija, od niže prema višim

razinama.7. Rana faza nasljeđivanja – već se govori o nasljedniku, stvarno vođenje poduzeća je u rukama

utemeljitelja iako nasljednik ima formalnu poziciju vodstva.8. Zrela faza nasljeđivanja – završava proces nasljeđivanja, nasljednik stvarno i nominalno

postaje vođom poduzeća.