Pojam i vrste špedicije

P o j a m i v r s t e š p e d i c i j e

1. Uvod

Počeci špedicije susreću se u XIII stoljeću. U to vrijeme Venecija je bila apsolutna gospodarica glavnih prometnih puteva na moru, pa je stoga igrala najvažniju ulogu u trgovini sa susjednim državama. U trgovini s alpskim i prekoalpskim državama trgovci su redovito provjeravali otpremu i dopremu robe posebnim posrednicima koji su se brinuli za siguran prevoz. Ti su posrednici, na odredištima, predavali robu primateljima (kupcima) uz potpis napisane isprave (neka vrsta potvrde o primitku robe, priznanica), koja se smatra prvom prevoznom ispravom.

U XVI stoljeću posrednici (vozari) su počeli organizirati otpremu i dopremu tuđe robe za svoj račun: naplaćivali su vozarinu i izdavali prevozne isprave.

Krajem XVIII stoljeća trgovina s udaljenim područjima poprimila je široke razmjere, pa su se trgovci sve više obraćali posebnim, specijalnim posrednicima – špediterima – koji su odabirali prevozne puteve, unajmljivali prevozna sredstva i davali stručne savjete za prevoz robe.

U XIX stoljeću kada se pojavila željeznica (1825.g.), i kada su se modernizirala druga prevozna sredstva, a međunarodna trgovina počela razvijati na širokoj osnovi, položaj špeditera se znatno afirmirao i učvrstio. Ekonomske funkcije špedicije počeli su tek u XIX stoljeću pratiti i odgovarajući propisi. Kapitalističke države počinju, u okviru trgovačkih zakonika i zakona, donositi posebna pravna pravila o špediciji kao posebnom obliku trgovačke djelatnosti i time davati špediterskoj djelatnosti potrebnu pravnu podlogu.

Ubrzani razvoj proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa, posebno u XX stoljeću, implicirao je nagli razvoj međunarodne robne razmjene, savremenih tehnologija transporta, tokova kapitala, znanja, radne snage, a što je imalo za posljedicu multipliciranje složenosti pravnoekonomskih odnosa između sudionika u nacionalnim i regionalnim privrednim sustavima, ali i njihovim podsustavima: vanjskotrgovinskim, prometnim, špediterskim, carinskim, bankarskim itd. Takvi su se odnosi počeli ubrzano određivati brojnim nacionalnim, bilateralnim i multilateralnim prisilnim i autonomnim pravnim izvorima. Poznavanje i korištenje pravnih pravila koja primjereno reguliraju odnose (obveze, prava i odgovornosti) između sudionika u određenoj djelatnosi, predstavljaju „tajnu uspjeha“ poslovnih partnera.

U nastavku iznosimo definicije pojmova klasične špedicije, međunarodne klasične špedicije, kao i osnovne vrste špedicije, od kojih su neke pobliže objašnjene.

1 Špeditersko poslovanje


2. Pojam špedicije i špeditera

Riječ špedicija potječe od latinske riječi „expedire“, odnosno „expeditio“, što doslovno znači „odriješiti“, „urediti“, dok se u praksi prevodi kao „otpremiti“, „otposlati“. Naravno razni autori daju različite definicije pojmova „špedicija“ i „špediter“. Prof. Dr Ante Turina definiše špediciju kao specijaliziranu privrednu dijelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Špediciju obavlja špediter, a to je privrednik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i obrtimice bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomoću vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi.1

2.1. Pojam klasične špedicije i klasičnog špeditera

Klasičnu špediciju možemo posmatrati kao znanost i kao aktivnost. Ova dva stajališta posmatranja klasične špedicije postoje iako između klasične špedicije kao znanosti i klasične špedicije kao aktivnosti postoji čvrsta interakcijska sprega bez koje nema djelotvorne proizvodnje transportnih i prometnih usluga. U nastavku su date definicije ova dva pojma.

Klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti koje djelotvorno omogućavaju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, tvari, živih životinja,...) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu.2

Klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila, vještina, itd. koje djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, tvari, živih životinja,...) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu.3

Naravno sve ove aktivnosti klasične špedicije ne bi mogle biti ostvarene bez klasičnog špeditera. Klasični špediteri su gospodarstvenici, pravne ili fizičke osobe koje se isključivo i u obliku stalnog zanimanja bave organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe svojih nalogodavatelja (tj. izvoznika i uvoznika) pomoću prijevoznika, te drugim poslovima koji su u vezi sa otpremom, dopremom i provozom robe.4 Oni mogu organizirati procese proizvodnje transportnih i prometnih proizvoda, odnosno usluga u svim modalitetima transporta i prometa: konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu i prometu.

1 Međunarodna špedicija, prof. dr. sc. oec. Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996. godina, str. 51.2 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 40.3 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 40.4 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 41.



2.2. Pojam međunarodne klasične špedicije i međunarodnog klasičnog špeditera

Kako smo se već upoznali sa pojmovima klasične špedicije i klasičnog špeditera, sada te pojmove možemo proširiti i dati im međunarodni karakter. Zato u nastavku definišemo pojmove međunarodne klasične špedicije i međunarodnog klasičnog špeditera, s tim da opet razlikujemo međunarodnu klasičnu špediciju kao znanost i međunarodnu klasičnu špediciju kao aktivnost.

Međunarodna klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih vanjskotrgovinskih i prometnih (transportnih) aktivnosti (tj. funkcija, poslova, pravila, operacija,...) koje djelotvorno (tj. sigurno, brzo i racionalno) omogućuju otpremu robe iz vlastite u strane države (izvozna špedicija), dopremu robe iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoz robe između stranih država preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija).5

Budući da je djelatnost međunarodne špedicije izuzetno važan dio vanjske trgovine (tj.podsustav vanjskotrgovinskoga sustava) i izuzetno važan poseban oblik međunarodnog prometa (i transporta), te da je međunarodni špediter specijalist za izvršavanje brojnih, složenih i veoma zahtjevnih poslova organizacije otpreme, dopreme i provoza (tranzita) robe u međunarodnome prometu, odnosno da je špediter veoma aktivan sudionik vanjske trgovine i međunarodnoga prometa (transporta) – s pravom ga nazivaju arhitekt transporta, kralj prometa, div u sjeni, odvjetnik izvoznika i uvoznika, i prevoznika (vozara), operator multimodalnoga transporta.

Više od tri stotine godina uporedo s razvojem znanosti, tehnike (posebno prometne tehnike), tehnologije (posebno prometne tehnologije), proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih znanosti, postepeno i sustavno se razvijala međunarodna špedicija kao znanost. Poseban je uspon i afirmaciju zabilježila od osnivanja i aktivnog djelovanja Međunarodnoga saveza špediterskih udruženja FIATA.6

Važnost međunarodne špedicije u vanjskotrgovinskom i prometnom (i transportnom) sustavu determinira veličinu, složenost i dinamičnost sustava međunarodne špedicije kao znanosti. Špediterska znanost kao interdisciplinarna i multidisciplinarna znanstvena disciplina, na savremenim logističkim načelima u većoj ili manjoj mjeri, obuhvata znanstvene spoznaje s više od tridesetak znanstvenih polja iz svih znanstvenih područja.

5 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 41.6 FIATA – osnovana 31.05.1926.g. u Beču



Međunarodna klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila, itd. koje djelotvorno (tj. brzo, sigurno i racionalno) omogućavaju otpremu robe iz vlastite u strane države(izvozna špedicija), dopremu robe iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoz robe između stranih država preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija).7

Međunarodni klasični špediter je privrednik, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje poslova vanjskotrgovinskog prometa , koja isključivo i u obliku stalnog zanimanja sklapa u svoje ime i za tuđi račun (kao komisionar), u tuđe ime i za tuđi račun (kao agent) i u svoje ime i za svoj račun (kao samostalni privrednik) ugovore potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i provoza (tranzita) robe svojih nalogodavatelja pomoću vozara i obavlja druge propisane ili uobičajene specijalne, sporedne poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.8 Svakog međunarodnog klasičnog špeditera možemo posmatrati kao privrednika, stručnjaka i menadžera, jer on uistinu i jeste sve to.

Podšpediter je drugi špediter (pravna ili fizička osoba) na kojeg je glavni špediter prenio u cjelini izvršenje špediterskog posla. Špediter je ponekad iz opravdanih razloga (preopterećenost poslom ili zbog toga što nema organizovanu vlastitu radnu jedinicu u nekom mjestu iz kojeg treba otpremiti ili dopremiti robu ili pak nekih drugih razloga: ekonomskih ili recipročnih i sl.) prisiljen prenositi na podšpeditera izvršenje komitentova naloga, s tim da ga podšpediter zamijeni u čitavom poslu.9

Međušpediter je drugi špediter (pravna ili fizička osoba) na kojeg je glavni špediter prenio djelomično izvršenje špediterskog posla10. Špediter se mora koristiti uslugama drugog špeditera (najčešće u inozemstvu), jer ne može sam uvijek obavljati povjerene mu zadatke. Špediter obično povjerava međušpediteru otpremu, dopremu ili provoz robe na određenoj relaciji ili određenim prijevoznim sredstvima. U savremenom međunarodnom robnom prometu špediter je primoran da se koristi uslugama međušpeditera, a posebno za pojedine tehničke usluge i u reguliranju pojedinih pravnih pitanja. Špediter može angažovati i više međušpeditera u istoj državi i pri organiziranju otpreme i dopreme jedne te iste pošiljke. U slučaju izuzetno složenih otprema i doprema robe (najčešće interkontinentalnih), špediter povjerava svakom od međušpeditera izvršenje onih poslova za koje određenog korespodenta smatra najstručnijim i najsposobnijim.

3. Vrste špedicije7 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 43.8 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 46.9 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 55.10 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 55.



Poslovi špeditera (posebno poslovi međunarodne špedicije) su toliko raznovrsni i kompleksni da je u okviru špediterske djelatnosti moralo doći do određene podjele rada i specijalizacije. U savremenim tržišnim uslovima poslovanja u špediterskim preduzećima, posebno manjim i srednjim, gotovo je nemoguće baviti se svim oblicima i vrstama špediterske djelatnosti. Takvo poslovanje u pravilu ne bi bilo ekonomično i rentabilno, jer najekonomičnije i najrentabilnije poslovanje zahtijeva specijalizaciju u špediterskoj djelatnosti. U literaturi se pominje više različitih kriterija prema kojima se klasificiraju specijalističke špedicije i špediteri, a to su:

1. teritorijalni djelokrug poslovanja: nacionalna i međunarodna špedicija

2. osnovno obilježje poslovanja: lučka (pomorska) cestovna željeznička zračna riječna, itd.

3. obim poslovanja (mega i niša špediteri): velika, mala i srednja špediterska poduzeća

4. najčešće korišteno prijevozno sredstvo: pomorska, cestovna (kamionska) željeznička, riječna, zrakoplovna špedicija

5. vrsta prijevoza: brzovozna, sporovozna, ekspresna, vagonska, denčana (komadasta pošiljka), masovna

čarterska konvencionalna kombinirana multimodalna špedicija, itd.



6. predmeti otpreme: špedicija generalnih tereta špedicija živih životinja špedicija hemijskih proizvoda špedicija kontejenera špedicija industrijskih proizvoda, itd.

3.1. Nacionalna špedicija

Nacionalna špedicija je specijalizirana gospodarska djelatnost, odnosno skup specifičnih poslova, funkcija, operacija, pravila (...) koje djelotvorno (tj. brzo, sigurno i racionalno) omogućuju otpremu i dopremu nalgodavateljeve robe (tj. proizvođača, prodavatelja, kupaca) unutar granica jedne države, u pravilu, nacionalnim prevoznim sredstvima11. Dakle, to je špedicija koja se bavi isključivo organiziranjem otpreme i dopreme robe unutar jedne države i koja se pri tome služi isključivo domaćim prijevoznim sredstvima (kompanijama). Nacionalna špedicija organizira otpremu i dopremu robe:

u istom smjeru (tzv. loko špedicija; nacionalna špedicija u užem smislu) iz jednog mjesta u drugo (tzv. međumjesna ili unutarnja špedicija). Međumjesna

špedicija treba dobro poznavati domaći prometni sistem i unutrašnju trgovinu (trgovina na veliko i malo) i prema njihovim potrebama organizirati otpremu i dopremu robe iz jednog u drugo mjesto. Dok se nacionalni špediter ne može baviti angažiranjem otpreme i dopreme robe u međunarodnom prometu, dotle međunarodni špediter redovno može obavljati špeditersku djelatnost u nacionalnom prometu.

3.2. Međunarodna špedicija

Međunarodna špedicija (uvozna, izvozna, tranzitna) rjeđe se specijalizira samo za jedan od spomenutih tipova organizacije otpreme robe. Mnogo je češći slučaj da se u praksi oni istovremeno bave sa svim tim aktivnostima (vrstama špedicije). Međunarodna špedicija je mlađa od nacionalne i ima veliko privredno i društveno značenje za svaku nacionalnu privredu. U mnogim zemljama oko 95% cjelokupnog izvoza, uvoza i tranzita obavlja se putem specijaliziranih špediterskih preduzeća. Poslovanje u međunarodnoj špediciji znatno je opsežnije i složenije od onog u nacionalnoj špediciji. Raznovrsnost i razgranatost poslova u špediterskoj djelatnosti dovela je do podjele i specijalizacije međunarodne špedicije i prema osnovnom obilježju špediterskog poslovanja. Do takve specijalizacije došlo je i zbog izražene konkurencije naročito nelojalne u ekonomski razvijenim zemljama. Svaki špediter je upravo zbog oštre međunarodne konkurencije i obima složenosti špediterskih aktivnosti, složenih

11 Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 77.



odnosa na domaćem i ino-tržištu, te sve većih zahtjeva korisnika špediterskih usluga nastojao da pruži svojim nalogodavcima nešto viši i kvalitetniji paket usluga nego što je mogu pružiti drugi špediteri. Tako je došlo do podjele međunarodne špedicije na 3 vrste:

1. lučku (pomorsku)2. kontinentalnu3. graničnu špediciju

3.2.1. Lučka (pomorska) špedicija

Lučka špedicija je špedicija koja se isključivo ili pretežno bavi organiziranjem otpreme i dopreme robe pomorskim prijevoznim sredstvima. Poslovi lučke špedicije obavljaju lučki špediteri. Među glavnim vrstama špedicije najznačajnije mjesto pripada lučkoj špediciji. Ta tvrdnja proizilazi iz činjenice da se oko 75 % svjetske trgovine odvija preko mora. Stoga se s pravom može reći da tržište rada međunarodne špedicije leži upravo u lukama. S obzirom na svoje osnovno obilježje lučka špedicija se zove i pomorska. Takvo obilježje proizilazi zbog dva glavna razloga:

more je najjeftiniji prijevozni put (u pomorskom prometu cijena prijevoza po toni tereta je i do 50 % niža nego u željezničkom i cestovnom prometu)

more kao prometni put ima izvjestan monopolski položaj, jer jedino ono omogućava veći i obimniji robni promet između pojedinih kontinenata.

Lučki špediteri izvršavaju svoje brojne poslove, odnosno organiziraju brojne manipulacije na morskim lukama (uskladištenje robe, istovar, utovar, pretovar, rastiranje, signiranje, pakovanje, te sklapanje ekonomskih pravnih odnosa s brodovima, skladištima, osiguravajućim kućama, carinskim i sanitarnim veterinarskim i dr. sudionicima u prometnom sistemu) s ciljem da koordiniranjem rada svih sudionika u otpremi i dopremi robe ubrzaju te radnje i da smanje prijevozne troškove na najmanju moguću mjeru. U tom kontekstu, lučki špediteri mogu vrlo bitno uticati na sigurno, stručno, brzo i ekonomično izvršenje poslova svih sudionika u prometu robe morskim putem. Da bi uspješno izvršio svoje brojne obaveze u okviru lučkog prometa, lučki špediter mora dobro poznavati tehničko – tehnološko i pravno – ekonomske mogućnosti, uslove prava i obaveza svih sudionika koji su direktno ili indirektno povezani poslovima u morskim lukama.

3.2.2. Kontinentalna špedicija

Kontinentalna špedicija se može podijeliti na željezničku, riječno – kanalsko – jezersku, cestovnu i zračnu (zrakoplovnu) špediciju. To je špedicija koja se isključivo ili pretežno bavi organizacijom otpreme i dopreme robe kopnenim prijevoznim putevima. Poslove kontinentnalne špedicije izvršavaju kontinentalni špediteri. Oni se specijaliziraju za organiziranje



otpreme i dopreme robe jednim od spomenutih prijevoznih puteva. U praksi međutim najčešće se ne vrše specijalizacije i podjela kontinentalnih špeditera na spomenute podvrste. Oni redovno organiziraju otpremu i dopremu robe svim vrstama kontinentalnih puteva prema propisima koji vrijede za dotičnu prijevoznu granu. Oni prate prometne, a naročito tarifne promjene u željezničkom, riječnom, cestovnom i dr. prijevoznim sistemima12. U svijetu takvo im praćenje omogućava tarifno kombinovanje i korištenje povlastica koje vrijede za prijevoz robe kroz pojedine zemlje. Kontinentalni špediteri mogu u kombinovanom transportu koristiti savremene oblike racionalizovanog manipulisanja i transporta robe (paletizacija, kontejnerizacija i sl.), te posebno u multimodalnom transportu bitno uticati na racionalizaciju s aspekta vremena i troškova. Kada se govori o kontinentalnoj špediciji potrebno je naglasiti da se brojna špediciona preduzeća gotovo redovno bave poslovima lučke i poslovima kontinentalne špedicije. One obično u svom sastavu imaju specijalizirane filijale (poslovnice i ispostave) odnosno sektore ili niže organizacione oblike koji se pretežno bave poslovima jedne vrste špedicije. Pravni položaj i odgovornost špedicije preduzeća regulisani su kod nas na isti način i za kontinentalnu i za lučku špediciju.

3.2.3. Granična špedicija

To je specijalizirana privredna djelatnost koja se pretežno bavi carinskim poslovima oko otpreme izvozne, dopreme uvozne i tranzitne robe, te drugim poslovima koji su u vezi sa prelazom robe preko državne granice (carinske crte). Poslove granične špedicije obavljaju granični špediteri. Djelatnost granične špedicije obuhvata one usluge koje su povezane sa obavljanjem određenih carinskih formalnosti oko izvoza, uvoza, tranzita robe i raznim manipulacijama koje se obično obavljaju s takvom robom na granici (pretovar robe, povremeno skladištenje, organizacija i omogućavanje pregleda robe, sanitarni veterinarski i fitosanitarni). U djelokrug graničnih špeditera spadaju i drugi poslovi koji se odnose na kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe, doleđivanje lakokvarljive robe i hranjenje živih životinja i sl. Granični špediter takođe ima zadatak da organizira zbirni promet pošiljaka. Takvim se prometom osigurava brza otprema robe, a istovremeno povoljno utiče i na visinu prijevoznih troškova. Granični špediteri obavljaju svoje specifične poslove u okviru špediterske djelatnosti vrlo često po nalogu i za račun drugih (lučkih, kontinentalnih i graničnih špeditera) koji na odgovarajućem graničnom prijelazu nemaju vlastite organizirane jedinice (poslovnice). U literaturi i praksi granična špedicija se često naziva i pogranična, što je u biti pogrešno iz više razloga, a posebno zbog toga:

1. Što granični špediteri obavljaju svoje poslove na granici (najčešće u sjedištu granične carinarnice, pa je za njihovu djelatnost karakterističan granični,a ne pogranični pojas)

12 Međunarodna špedicija, prof. dr. sc. oec. Ratko Zelenika, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996. godina, str 77.



2. Što granični špediteri obavljaju poslove koji su u vezi s općim prometom robe preko granice, a ne malograničnim, dvovlasničkim i drugim probnim prometom karakterističnim za pogranični pojas.

Granični špediter posluje po propisima koji vrijede za opšti, a ne za pogranični carinski i dr. režim. Zbog toga, kao što se carinarnice koje obavljaju svoju djelatnost na granici nazivaju granična carinarnica, treba i špeditere koji organiziraju prijelaz robe preko granice nazivati granični, a ne pogranični špediteri.

3.3. Špedicija i špediteri u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu

Konvencionalni ili unimodalni prijevoz (ili transport) jeste prijevoz (transport, prijenos, premještanje...) predmeta prijevoza (npr. tereta) s jednog mjesta na drugo, ali samo prijevoznim sredstvom jedne grane prijevoza (npr. morskim brodom ili vagonom ili kamionom...). Za ovaj prijevoz je karakteristično da se on odvija na temelju jednog ugovora o prijevozu i jedne jedinstvene isprave o prijevozu (npr. teretnice ili teretnog lista). Može biti i nacionalni i međunarodni. Ovaj prijevoz je bio dominantan do prije tridesetak godina kada je pojavom savremenih transportnih tehnologija kao što su na primjer: paletizacija, kontejnerizacija, RO-RO, LO-LO, RO-LO, FO-FO, Huckepack, svoj dominantan položaj prepustio kombiniranom i multimodalnom transportu.

Kombinirani transport se obavlja sa najmanje dva različita prijevozna sredstva iz dvije različite prometne grane, te se sklapa onoliko ugovora o prijevozu koliko je sudjelovalo različitih transportnih sredstava.

Za multimodalni transport je karakteristično da se „operator multimodalnog transporta“ i primatelj robe nalaze u različitim državama, roba se prevozi koristeći najmanje dva različita prijevozna sredstva, ali se cjelokupni pothvat međunarodnog multimodalnog transporta temelji na samo jednom ugovoru o prijevozu, a sve to organizuje jedan operator (tj. MTO – Multimodal Transport Operator).

3.4. Mali, srednji i veliki špediteri

Za veliko špeditersko preduzeće (megašpeditera) je karakteristično: da ima godišnji prosjek više od 500 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od milion pozicija (ugovora o špediciji), da se bavi svim vrstama špedicije, da godišnje ostvaruje prihod veći od 50 miliona



eura, da je vrijednost špediterskog preduzeća, uključujući i intelektualni kapital veća od 20 miliona eura, da godišnje ostvaruje dobit veću od 5 miliona eura, te da značajno sudjeluje u nacionalnom i međunarodnom špediterskom poslovanju. Ove uvjete nije jednostavno zadovoljiti, pa male države često nemaju nijednog mega špeditera, a veće imaju barem jednog.

Srednje špeditersko preduzeće ima godišnji prosjek iznad 50 zaposlenika, godišnje kvalitetno obradi preko 100 hiljada pozicija, uglavnom obavlja temeljne špediterske poslove, ostvaruje prihod veći od 10 miliona eura godišnje, vrijednost preduzeća je preko 2 miliona eura, ima godišnju neto dobit preko 1 milion eura.

Mala špediterska preduzeća („niša“ špediteri) imaju godišnji prosjek do 50 zaposlenika, godišnje obrade do 10 000 pozicija, ostvaruju prihod do 10 miliona eura godišnje, vrijednost preduzeća je do 2 miliona eura, te godišnje ostvaruje neto dobit veću od 500 000 eura. Premda se većina „niša“ špeditera bavi samo carinskim posredstvom, oni su zbog svoje izrazite fleksibilnosti i konkurentnosti našli svoje mjesto u tranzicijskim gospodarstvima.

Može se utvrditi da u ukupnim logističkim uslugama veliki špediteri participiraju do 70%, srednji špediteri do 20 % i mali („niša“) do 10 %.

4. Zaključak

U ovom seminarskom radu smo se upoznali sa porijeklom i značenjem riječi špedicija. Saznali smo da je špedicija specijalizirana privredna djelatnost koja se bavi otpremom, dopremom i tranzitom robe i drugim poslovima koji su u vezi s tim.



Razvoj ove specijalizirane grane privrede je neminovan zahvaljujući rastućem obimu robno – novčane razmjene. Stoga nas ne treba čuditi intenzivan razvoj, te velike promjene koje se dešavaju u špediterskom poslovanju posljednjih 30 – ak godina. I sam proces prijevoza doživljava promjene zahvaljujući napretku tehnike i tehnologije. Klasični (konvencionalni, unimodalni) transport je sve manje zastupljen, jer se korištenjem tehnologija kontejnerizacije, RO – RO, Huckepack i drugih daje podstrek razvoju kombinovanog i multimodalnog transporta.

Kao što smo naveli, postoje podjele špedicije prema različitim kriterijima. Razvojem špedicije nije isključeno i da se ove podjele mijenjaju, jer se promjene u načinu transporta odražavaju i na špediciju u cjelini.

Kroz ovaj seminarski rad smo definisali pojmove klasičnog špeditera, te međušpeditera i podšpeditera koji su često neophodni u procesu organizovanja otpreme, dopreme i tranzita pošiljke.

Vidjeli smo da se špedicija razvila i specijalizirala zahvaljujući konkurenciji među internacionalnim mega špediterima. Mega špediteri ili velika špediterska preduzeća obavljaju oko 70% ukupnih špediterskih usluga.


Documents

Pojam i vrste špedicije