14 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Snimio: Fuad Fo~o

15BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

U`asavam se drve}a koje je `ivo, a ne mo`eda hoda

Razgovarao: Ervin Jahi}

Ima tome godinu, s rahmetli Ne -d`adom izvr{ni urednik “Be hara“Filip Mursel Begovi} i ja dogovo-rismo razgovor za Behar, {tovi{etemat o njemu i njegovu djelu. Notek s po~etka ljeta, kada ga pos -jetih u njegovim Popovi}ima pok -raj Sarajeva, obe}ah mu da }umu uo~i Ramazana kona~no pos -la ti pitanja. I bi tako, uz napome-nu da }emo razgovarati i o El-Hi -d rovoj knjizi koju jo{ ne do~itah.Kao {to }ete uo~iti, po{tovani~itatelji, posljednja dva Ne d`a do -va odgovora u ovom intervjuuosta do{e tek naznaka, skica od -go vora. Objavljujemo ih zbog au -ten ti~nosti, ali i nedvojbenog pov -je renja u Ned`adovu misao, unje gov intelektualni integritet.Lju bazno{}u njegove supruge Ni -hade Ibri{imovi}, nekoliko danana kon Ned`adova preseljenja naahi ret, ustupljen mi je razgovor.Be har ga objavljuje onakvim ka -kav je u izvornome obliku, bez re -dak torsko-jezi~nostilskih inter -ve ncija. U spomen na velikoga pi -s ca i na{ega prijatelja.

Ako ti nije mrsko, hajdemo povesti razgovor o `ivotukulture, o govoru svakodnevice, o prijeporima i dvojba-ma bosanskohercegova~ke stvarnosti, o putu od etikedo estetike, o duhu vremena uop}e. “Izuj obu}u kadprelazi{/ Koranu, Glinu/ Savu i Drinu/ Operi noge urijekama/ Bosna je }ilimom zastrta“, stihovi su iz tvojepjesme “Bosna“. Oni sugeriraju da je rije~ o svetojzemlji, bezmalo nestvarnom entitetu, ali ponajprijemo`da o tvojoj emocionalnoj geografiji. Je li, u tomsmislu, Bosna dom, kona~i{te i odmori{te, ili jedanizniman imaginarij ljudi, bi}a, energija usprkos neau-tenti~noj zbilji oko nas? [to je njena mjera bivanja, a{to bitak, ako mogu tako da ka`em?Prije svega, ~asopis Behar u kojem razgovaramo jeugledan ~asopis, a ti si, da to ne skrivamo, moj prija-telj, a ja tvoj, iako ti `ivi{ u Zagrebu, a ja u Sarajevu,meni je to daleko, ne volim da putujem i rijetko te vi -|am. Kad sagledam tvoje kompaktno, mudro i dubo-ko, mnogostruko pitanje, misaono i re~eni~ki napro-sto kao iskovano u jednu besprijekornu, skladnu cjeli-nu, koja, usto, nimalo ne zauzdava emaniranje spo-rednih, usputnih silnica i, njime iskreno ponukan narazmi{ljanje, vi{estruko uvi|am da mu nisam dora-stao i da ne}u umjeti odgovoriti. [tavi{e, ovo tvoje pita-nje zahtijeva cio studij, ili barem niz teza kakva studijao kulturi i o Bosni, a ja, zapravo, nikad nisam nipoku{avao da na osam pitanja, sadr`anih u ovom tvomjednom jedinom, poku{am odgovoriti, dakako, najpri-je samome sebi, a onda ni drugome. Iako se “govorsvakodnevice“ iz tvog pitanja ~ini naoko najjednosta-vnijim za razgovor, on me odvla~i do jedne re~enice izVje~nika koja glasi: “Svakodnevica, to su stepenice kaD`ennetu“, pa ni za taj dio tvoga pitanja ne bih umiosakupiti i uredno poslo`iti hrpu svakodnevnih ~injeni-ca iz `ivota kojim `ivim. Bilo bi mi, u najmanju ruku,neprijatno, ~ak ako bih u tome i uspio, ili pogotovostoga ako bih u tome uspio! Najprije zato {to krozstvarnost svakodnevice prolazim u neprekidnomoprezu da se ne ogrije{im o svoju vjeru, a s druge stra-ne, kada se zagledam u sebe, ne nalazim nikakvihposebnih osobina, zapravo, nemam ni{ta, tek prijedvije-tri godine doktor mi je na{ao srce u prsima, jerje oboljelo i sve te`e hodam i di{em. Ne nalazim u sebinikakvu li~nost, a jo{ manje kakvo slo`eno bi}e, ilineke dubine duha i pameti, ili {ta ti ja znam... ja sam,drugim rije~ima, ~ovjek bez svojstava, ne vidim u sebinikakvih finih njegovanih odlika, `iva du{a i to je sve, aglad za kulturom utolim uglavnom ~itanjem knjiga,koje opet, avaj!, vrlo brzo zaboravim, pa kao da ihnisam nikako ni ~itao... Ne, ne!... Znam ja da tvoje pita-nje ne zahtijeva ovakav pristup, ali ga ni ne prije~i, zarne? Hajdemo, ka`e{, povesti razgovor o `ivotu kulture.

Bilo bi vrlo uputno, znakovito, pa mo`da i plodotvornopogledati gdje to danas `ive kategorije duha? Kakvogje vida njihova stvarnost?Najprije, u filozofiji kao da je zavladao muk, knji ev -nost je oti{la u povr{nost, a likovna umjetnost u per-formans. Kao da se ~ovje~anstvo bli`i kraju svoga 5-hiljadugodi{njeg braka s kulturom, hronolo{ki i u biti.Kako li }e se zvati oblici brakorazvodne parnice? Po{tose, u me|uvremenu, likovna umjetnost svela samo nagledanje, istjerana je iz svog rama u performans imo`da je ba{ on najslikovitiji prikaz tog op}eg samoo-svje{}enja. Umjetnost, dakako, nije bez golemih para-doksa. Recimo, druga strana likovne umjetnosti danasu svijetu je basnoslovna trgovina umjetninama.Para doksi u knji`evnosti, naro -~i to u odnosu na film, io -na ko su vi{estruki, na -rav no, zato {to semo gu mijenjati i ra -za rati forme i oblici,ali sama umjetnostostaje `iva, posto-je}a, netaknu-ta u svojojsr`i.

16 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Ja `ivim Bosanca, ali u isti mah ja sam isva svjetska povijest, dakako, onoliko koli-ko je poznajem i shvatam, a osje}am i svastanja koja pro`ivljava savremeni svijet ucjelini, jer se svi ti fenomeni i u moju ko`u,|ah nje`nije, |ah grublje urezuju.

Ervin Jahi} s Ned`adom Ibri{imovi}em

Mo`e biti dokinuta samo onako kako se dokida ljudskadu{a, nikako druga~ije, ~ak kad ne bi postojao nijedannjen vid i nijedan njen pojavni oblik. Film nema svojeosnove, film po~iva na knji`evnosti zadr`avaju}i svenjene klasi~ne odlike, do~im sam scenarij nije literar-no djelo, ni prije snimanja filma, a pogotovo poslije.Obru{avanja u knji`evnosti, kakva su se dogodila ulikovnoj umjetnosti, po~ev{i s D`ojsom, Kafkom, Ka -mijem i zavr{no s Beketom, i nadalje su u krilu knji -`ev nosti, umjetnosti, za razliku od nekih eksperime-nata koji su zaista uspjeli u svojoj namjeri da ne u|u uumjetnost, kao, naprimjer, romaneskno djelo AlenRob Grijea. Najve}i paradoks koji je antipisac SemjuelBeket li~no do`ivio je pozori{ni uspjeh njegovog koma-

da, njegove antidrame ^e -ka ju}i Godoa. On o uspje-

hu svojih literarnih op -ser vacija niti je mislio,niti ih je pri`eljkivao,li terarni uspjeh je usu protnosti s njego-vim knji`evnim pro -se deom. Pa on se

cijelim svojim

bi}em trsio da uvijek bude tamo, s druge strane sva-kog pojma, ali izgleda da rije~, i kad se njome ni{ta ne`eli re}i, zadr`ava svoja prava. Sve {to je u domenukulture, to je njeno i ona to ne da. Umjetnost je milo-srdna mati kojoj su i kopilad njena draga djeca. Ali po~emu je knji`evnica Jelinek zaslu`ila Nobelovu nagra-du za knji`evnost, i posljednje desetlje}e ne samoona? Kakva je to recepcija knji`evnosti u svijetu ako jeP. Kueljo planetarno poznat pisac? Ta on nije pisackrimi}a, njegove knjige imaju privid literarnog, a klasi-ci su jo{ uvijek `ivi, od Homera i Mevlane do Tolstoja iFlobera, zar ne? Imamo je ~ime samjeravati. (Usput,odavno se na svijetu nije pojavila knjiga koju ne trebasamjeravati ni sa ~im!) Zna~i da je svijet potpunopobudalio. [to se pak ti~e etike, u svijetu vlada la` (dvacara najve}eg savremenog svjetskog carstva, prvootac car, pa sin car, obmanu sav svijet izmi{ljotinamai premo}nim oru`jem napadnu muslimansku zemljubogatu naftom da u nju nazor uvedu demokratiju,nekoliko najmo}nijih svjetskih dr`ava raketama razo-re jednu drugu muslimansku dr`avu bogatu naftomsamo zato {to im se nije dopadao njen dugogodi{njivladar, usput mu ubiju sinove i unuke, a UN to izvani~no odobri jer `eli, tobo`e, za{tititi do zubanaoru`ane “nedu`ne“ civile), a estetika je danas, o~ito,kozmetika...Ali {ta ima u Bosni? Pa vjerovatno, manje-vi{e, istoono {to i u Hrvatskoj i svuda u svijetu. Meni po{tarsva kodnevno donosi pozivnice za brojne kulturnemanifestacije. Kad bih se svakom pozivu odazvao, a svisu iz domena kulture, bio bih profesionalni konzumentkulture i mogao bih se samo time i ni~im drugim bavi-ti. Da li bih tada znao odgovoriti na tvoje pitanje? ^inimi se da ne bih znao ni tada. U svim gradovima uBosni i Hercegovini odr`avaju se kulturne manifesta-cije s razli~itim sadr`ajima, ima mno{tvo pozori{nih ifilmskih festivala, nebrojene promocije knjiga, otvara-ju se mnoge likovne izlo`be, ve~eri klasi~ne i zabavnemu zike, simpoziji i debate o temama iz filozofije, knji -`evnosti i nauka, ali mene li~no ni{ta od svega toga neprivla~i, sve mi je to dosadno i zamorno. I pored svegatoga {to se nudi, kao pisac osje}am zastra{uju}uneman op}e knji`evne nepismenosti, a kao ~ovjek igra|anin nedostatak kulture i uljudbe svuda okosebe, te{ke vla`ne }erpi}e svakojakih zabluda,haos u vrednovanju kulturnih tvorbi i ~inova, otvo-rene la`i i gluposti, feudalna knji`evna interesnalena i kapetanije, neuhvatljive mre`e skromnogfinansiranja kulture, op}u nebrigu dru{tva i teksporadi~no individualni napor i uzlet, koji opet svaki

put propada u jamu bez dna!To {to ja ne mogu `ivjeti nigdje doli u Bosni, i to tamo

17BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Jezik je izgleda uvijek kod svoje ku}e, nigdjene ide, jer ne samo u bosanskom, nego i usvim jezicima svijeta nedostaje hiljade raz li ~i -tih rije~i za nostalgiju. Nostalgija uvijek, magdje oti{ao, ostaje kod ku}e i jezik je ne pozna -je, ni onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.

gdje su njena brda, jer ima goreprema Savi i ravnice, za mene je imjera bivanja i bitak, bit Bosne injena su{tina. Bosna je za menezemlja i to {to osje}am svoju pot-punu sraslost s njom neuporedivoje ja~e od politi~kih sistema u njoj,od razaranja, kidanja i prijetnji koji-ma je neprekidno izlo`ena. Jezik jeizgleda uvijek kod svoje ku}e,nigdje ne ide, jer ne samo u bosan-skom, nego i u svim jezicima svije-ta nedostaje hiljade razli~itih rije~iza nostalgiju, rije~i za sve one niti ispone kojima je ~ovjek vezan zasvoju rodnu grudu. Nostalgija uvi-jek, ma gdje oti{ao, ostaje kod ku -}e i jezik je ne poznaje, ni onaj kojisi ostavio, ni onaj u koji si u{ao.Jedna {uma negdje u Hrvatskoj ijedna {uma negdje u Bosni nisugeografski tako daleko jedna oddruge, ali ja u bosanskoj {umi di -{em punim plu}ima, u hrvatskoj segu{im. U kom jeziku, bilo govor-nom, bilo nau~nom, postoje rije~ikoje bi opisale to moje stanje? Ni ukakvoj zemlji ne mogu ostati du`eod sedam dana. Nakon sedamdana hvata me nesvjestica. I {to jejo{ ~udnije, mo`e u toj zemlji bitiobilje hrane za mene, ali koliko godda jedem, ja sam gladan. Samo timene vrati mojoj ku}i! I nisam sa -mo ja ovakav, ima jo{ ovakvih ljudi. Ali ima i milion onih koji su, nedav -no, napustili Bosnu i na{li domnegdje drugdje. Ja to ne mogushva titi nikako. Svaka im ~ast! Mo -`da su to pravi ljudi, Dostojevski,uos talom, i ka`e da je osnovna lju -dska osobina mo} navikavanja. Alije i Nasrudin-ho`a navikavao svogamagarca da ne pase, pa taman kadga je to nau~io, magarac mu kre-pao od gladi. Nenad Veli~kovi} svo-jim studentima knji`evnosti na Fi -lozofskom fakultetu u Sarajevu testihove pjesme Bosna, koje si citi-rao, tuma~i kao nacionalisti~ke irasisti~ke. Iako je takvo tuma~enjeza mene nepojmljivo, ipak me

duboko vrije|a i boli. M. Dushampse davno upitao kako je mogu}e dao umjetni~kom djelu svako mo`edonijeti kakav god ho}e sud, anikome ne pada na pamet dadonosi sudovi o kirurgiji, ili atom-skoj fizici? Ako se pak, doslovnoshvati fraza “Bosna od Une i Savedo Drine“, onda cijela Cazinskakrajina, mo`da samo srce Bosne,ostaje izvan Bosne. Pogledav{izemljopisnu kartu, vidio sam darijeke Korana i Glina doslovnograni~e s Hrvatskom, pa mi seu~inilo logi~nim i prirodnim da stihzapo~nem Koranom i Glinom, anastavim sa Savom i Drinom do -biv {i usto i sliv. Gledaju}i divlje bo -sanske travnjake, primijetio samda svake sedmice, od snijega dosnijega, na njima ni~e novi cvijet,neki ostane, neki uvehne, ali pro-sje~no svakih sedam dana pojavise jo{ jedan, osobene boje, osobe-na oblika, osobena mirisa. Osje -}aju}i Bosnu domom, ukazalo mi

se da je po svoj Bosni prostrt }ilimraznolikih boja i {ara. Treba sepopeti, recimo, na Vla{i} pa podnogama osjetiti debeli tepih trava,cvije}a i ljekovita bilja. Krajnja jebahatost po takvom }ilimu gazitikrvavom ~izmom i blatnjavim kun-durama ili, pjesni~ki re~eno, prlja-vim nogama. Ne vidim {ta je u timstihovima nacionalisti~ko i rasis -ti~ ko, }ilim je {arolik, nije jednobo-jan, a valjda i rasisti peru svoje sm -r dljive noge. Oti{av{i jedne godineu Arabiju, za~udio sam se kako setamo ~esto i u enterijeru i u ekste-rijeru mo`e vidjeti nehoti~an krst.Onda sam shvatio da ga Arabljanizapravo i ne vide, nemaju ga gdjevidjeti u svojoj pustoj okolini. Ali za -to mome kolegi Nenadu Ve li~ ko -vi}u, u njegovom demokratskomko moditetu, sarajevske d`amijskemunare neprekidno bodu o~i, pamu je i moja pjesama Bosna rasi-sti~ka i nacionalisti~ka... Ja `ivim Bosanca, ali u isti mah ja

18 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

@ivot osje}am kao u`as, u`asavam se {to je Voyager 1, lete}ibrzi nom od pedeset i sedam hiljada kilometara na sat, jo{ ma -ja 1988., pre{ao granicu solarnog i zvjezdanog vjetra, u`a sa vamse buke svih vrsta motora, u`asavam se ne~ijeg filozo f skogpogleda na `ivot, u`asavam se svih me|uljudskih odnosa…

sam i sva svjetska povijest, dakako,onoliko koliko je poznajem i shva-tam, a osje}am i sva stanja kojapro`ivljava savremeni svijet u cjeli-ni, jer se svi ti fenomeni i u mojuko`u, |ah nje`nije, |ah grublje ure-zuju. Pa ipak, sve skupa, `ivotosje}am kao u`as, u`asavam se{to je Voyager 1, lete}i brzinom odpedeset i sedam hiljada kilometarana sat, jo{ maja 1988., pre{ao gra-nicu solarnog i zvjezdanog vjetra,u`asavam se buke svih vrsta moto-ra, u`asavam se ne~ijeg filozof-skog pogleda na `ivot, u`asavamse svih me|uljudskih odnosa, neiz-mjerno se u`asavam toga {to samro|en, u`asavam se drve}a koje je`ivo, a ne mo`e da hoda, a zamislida zna za sebe; a {ta da vatra znaza sebe? U`asavam se rastoplje-nog kamenja u utrobi zemlje, u`a -savam se svake vrste pretjerano-sti, naro~ito pretjeranosti u govoru,u`asavam se pretjerane otvoreno-sti, u`asavam se pretjerane zatvo-renosti, u`asavam se vo|a, velikih imalih, u`asavam se otvorenih la`i isvakojakog nasilja danas u svijetu,u`asavam se umiranja rije~i, vi{eni{ta ne zna~e, u`asavam se svakevrste pameti, glupost svakako svezaustavlja, nikud ne ide, u`asavamse svakog stava, u`asavam se sva-kog komoditeta u raspravi, u`asa-vam se bilo kakve rasprave, zapra-vo se svega u`asavam, ali nemamgdje pobje}i i, naravno, Bogu zah -va ljujem na svim tim zas tra {u ju -}im, zapanjuju}im u`asima. Ali ima, dakako, i pjesma (sevdalin-ka, ilahija, kasida) koja jo{ uvijek nadlanu dr`i moju bo{nja~ku du{u.

Usput, fascinantna mi je poetskaslika u istoj pjesmi kojom se majkapopne na brdo, mahne ma{inovo|ia lokomotiva krisne. Lucidan spojvizualne i akusti~ne informacijekoji, mimo bilo kakve poznate miasocijacije, djeluje iskonski, kaone{to {to sam podsvijesno registri-

rao neko}, bilo kada, svejedno.Osim {to si skulptor, prozaik, da sinapisao samo ovu pjesmu, a autorsi cijele stihozbirke, ti si i pjesnik.Odri~e{ li to?Odri~em. Ne ka`em da u mojimprozama nema poezije, to su drugive} odavno otkrili (~ak i Huan Rulfou jednoj svojoj posveti na mom pri-mjerku Pedra Parama), ali ja se nebavim pjesni{tvom. To sam od ga -|ao za duboku starost, a, eto, osta-rio sam, a jo{ mi ne pada na pametda se oku{avam u toj knji`evnojfor mi. Pjesma Bosna nastala jeslu~ajno i kada je nai{la na op}eodobravanje i dopadanje, poku{aosam drugom pjesmom ponovitinjen uspjeh, ali nisam uspio.Imam, dodu{e, stihozbirku, ali nedr im do nje...Nekada bi ljudi po Bosni, u ovoj ilionoj prilici, u kolu, u igri, pri kakvuveselju, u kakvu zanosu, pa i prikolektivnom radu – krisni, pu{tali

bi iz sebe pun, sna`an vrisak, ~estosamo kao izraz svog prisustva, kaoizraz snage, zdravlja, vrisak jedolazio iskreno, nenadano, kaorije~ koja se morala izre}i i na pri-sutne je uvijek djelovao, iakoiznena dan i zastra{uju}i - osloba -|aju}e, relaksiraju}e, svima bi se susana otimao, upola zatomljen,smije{ak odobravanja, prihvatanjai razumijevanja, ali danas se tajspecifi~an bosanski vrisak, na a -lost, vi{e ne ~uje. Mo`da si ga ne -kad negdje ~uo, pa ti je ostao u sje -}anju. Ili ga osje}a{ negdje dubokou sebi, ali u Zagrebu nema{ gdjekrisnuti, boji{ se da visokim tonomsvojih glasnica nekome ne polupa{prozor, ne!Kao skulptor uspio sam izvajatine ko liko skulptura na kojima nepre o vladavaju gre{ke i to smat -ram svo jim velikim uspjehom. Ikad va jam i kad crtam i kad sli-kam i kad pi{em, uvijek i nehoti~ no

19BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

U`asavam se rastopljenog kamenja u utrobi zemlje, u`a sa -vam se svake vrste pretjeranosti, naro~ito pretjeranosti ugovoru, u`asavam se pretjerane otvorenosti, u`asavam sepretjerane zatvorenosti, u`asavam se vo|a, velikih i ma lih,u`asavam se otvorenih la`i i svakojakog nasilja danas usvijetu, u`asavam se umiranja rije~i, vi{e ni{ta ne zna~e…

poku{avam izraziti, po svemu sude}i, jednu te istustvar, u likovnom to je sjenka i odraz, u pismenustvarno i privid, a {ta je to uistinu, jo{ uvijek neznam. A prozaik jesam i tu se osje}am komotno, kaoriba u vodi. Kad ne razmi{ljam o tome, pisac samodavno, od ro|enja, objavio sam prvu noveletu s tri-naest godina, prvu ozbiljniju pri~u s osamnaest, biosam zvani~no najmla|i knji`evnik u Bosni 1964.godine. Ali kad o tome malo razmislim, uvi|amne{to neobi~no, a to je da jo{ nisam odlu~io da li dabudem pisac! Ovako, mene je oduvijek stid zato {tobiti pisac izaziva mnogostruke vidove diskrepancije.Na`alost, meni su se u po~etku desili nekolikiknji`evni uspjesi koji su me odigli od zemlje, “puh-nuli pod krilca“, poslije ~ega mi se bilo nemogu}evratiti. Sada za te uspjehe ka`em “na`alost“, a kadasu se doga|ali osje}ao sam ih kao neponovljiv ushiti zadovoljstvo. ^ini mi se da je zet Thomasa Mannaskovao krilaticu koju je Mann prihvatio, da svakompiscu s vremena na vrijeme treba dati da proguta

vitamin “p“, vitamin pohvale. Ne znam {ta sve piscapokre}e da pi{e osim uro|enog dara, ali znam dvijestvari koje ga na to tjeraju, a to su ta{tina i strah.Alen Rob Grije ka`e da mu ne treba nijedan ~italac,{to je ~ista besmislica. Biti pisac i pisati knjige kojeniko ne ~ita, biti pisac i objavljivati knjige koje se neprevode, biti pisac a ne biti svima znan i poznat, nijeli to besmislen trud, zalutalost. Takva pozicija neodgovara zvanju i pozivu pisca, iako je pisac u svojojbiti zatomljena, sklonjena, posmatra~ka figura. I, ina~e, baviti se umjetno{}u, a ne napraviti u najma-nju ruku ~udo - poraz je i pad!

Jesi li ti muslimanski ili bo{nja~ki pisac i {to po tebizna~i jedno a {to drugo? Je li Dervi{ i smrt musliman-ska knjiga? [to se ti~e te sintagme “muslimanski pisac“, dr`im daje gotovo neprimjenjiva. Ne znam da li u Hrvatskoj imapisac uz ~ije ime stoji “katoli~ki pisac“? Ta sintagmanajprije vu~e porijeklo iz vremena poslije stalnih atakana bosanske muslimane da se izja{njavaju kao Srbi,kao Hrvati, ili kao Neopredijeljeni, i potom pogre{nognarodnosnog odre|enja Muslimana kao naroda s veli-kim M.Kulturno dru{tvo Muslimana Preporod svojedobno jezapo~elo ediciju Muslimanska knji`evnost u sto knjiga,ali je potonja Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod tuediciju preimenovala onako kako je jedino i mogu}e,onako kako treba i kako je ispravno, u Bo{nja~kaknji`evnost u sto knjiga, ~ija kola, od po pet knjiga, svremena na vrijeme, jo{ uvijek izlaze. Dakle, ja sambo{nja~ki pisac.[to se ti~e sintagme “muslimanska knjiga“, 1997.godine napisao sam ~lanak pod naslovom “Dervi{ ismrt nije muslimanska knjiga“. I, eto, tu je upotrijeb-ljen taj pojam, jer mnogi muslimani dr`e da je Dervi{ ismrt muslimanska knjiga, a nije. Tamo, na po~etkutoga ~lanka stoji: “Roman Mehmeda Me{e Selimovi}a(1910. – 1982.) je, po op}em uvjerenju, najbolji romanbo{nja~ke knji`evnosti. To je slo`ena i lijepa knji`evnatvorba gra|ena kontrapunktnom re~enicom i kontra-punktom likova. Do`ivjela je veliku slavu i priznanja inai{la na velik odziv kriti~ara i ~italaca. Ali glavnali~nost knjige, dervi{ Ahmed Nurudin, nije dervi{, anaj~e{}e nije ni musliman. Kada se knjiga 1966. godi-ne pojavila, muslimanima je zna~ila mnogo, jer je ukomunisti~kom miljeu spominjala islam, muslimane,Kur’an, dervi{ku tekiju, iako su i islam i muslimani iKur’an i dervi{ka tekija bili i ostali samo spoljni okvirknjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena su{tina.“Svih {esnaest poglavlja romana imaju moto, kakoautor navodi, “iz Kur’ana“, ali pisac Kur’an uvijek citi-

20 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Vi{e volim biti mali musliman nego veliki~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{evolim da budem malo musliman, nego puno~ovjek. Postoje i d`ini, nevidljiva bi}a, odkojih su neki muslimani, a neki nisu. Postoji~ovjek koji bi htio da bude in`enjer, nijezadovoljan samo time da bude ~ovjek...

*Moja je `elja biti jedino musliman i ni{tadrugo, sve drugo je efemerno. Svaka je dvoj-ba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakvedvojbe vezane uz pojam musliman. Ja bih~ovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iakosam, na`alost, jo{ uvijek pre~esto ~ovjek.

*Visoku razinu civilizacije ~ovjek je posljednjihtri stotine godina dosegao odvojiv{i se odcrkve, u islamu nikad ni{ta, ni u nauci ni uumjetnosti, nije nastalo odvajanjem od isla-ma, sve je uvijek bilo sukladno s njim. Aliposljednjih tri stotine godina u islamu ni{tanije ni nastalo.

ra kao puko literarno {tivo, {to je sasvim blizu blasfe-miji. U tom ~lanku (vidjeti: Ned`ad Ibri{imovi}:Izabrana djela, Sarajevo, Svjetlost komerc, 2005.,Ruhani i {ejtani inspiracija, strana 294.) ukazano je naoko pedesetak mjesta u romanu Dervi{ i smrt kojajasno pokazuju, ~ak kada se roman ~ita samo s povr{i,da tu ustvari nema ni{ta muslimanskog, naprotiv, vi{eima kr{}anskog i hri{}anskog. Tu je islam predstav-ljen u negativnom svjetlu kao puka ideologija,poslu`iv{i piscu za osudu svake ideologije. I to jeuredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u imetobo`e uzvi{enih stvari ljudima nanosi zlo. Ali islam,pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojojsu{tini, u svom poslanju i u svom postanju nisu ideo-logije, {to ne zna~i da odre|enim ljudskim uplivom inasilnim nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se~esto koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje re~eno,zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romananije se poslu`io nekim, u povijesti islama odre|enimizvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i toosudio, nego je svoju li~nu dramu i iskustvo razo~ara-nog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju(strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologakomunizma, formalno preobukao u orijentalni ambijeti muslimansko ruho, poslu`iv{i se islamom kao ideo-logijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islami dervi{ki redovi ideologije.Sam pisac Me{a Selimovi} bio je prononsirani ateist,islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kakosam ~uo, rahmetli mati klanjala be{vakat. (Be{vakatto je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio `ivot.)Volio bih znati da li je pomislio na tu svoju mater kadaje oti{ao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napisme-no dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bioponosan {to }e se jedna ~eta ~etnika u Banjoj Luci zavrijeme agresije zdru`ene vojske bosanskih Srba itransgrani~nih vojnih, paravojnih, policijskih i parapo-licijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992.– 1995., zvati njegovim imenom? Za mene je Me{a Selimovi} izdajica bo{nja~kog naro-da, pa ma kakve god da su ga pobude nagnale natakav ~in! I, evo, ve} ~etrdeset i pet godina roman Dervi{ i smrtje batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogromanbroj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog osvje{}enjato nisam vidio ni ja. I {to je jo{ gore, mnogi muslimanisami sebe tom knjigom udaraju po glavi, vrije|aju onojedino u sebi po ~emu jesu to {to jesu - muslimani.Jedan muslimanski u~enjak mi ka`e: “Pa nemoj namdirati roman Dervi{ i smrt, pa to je na{a knjiga, {ta}emo bez nje...?“ Zar taj muslimanski u~enjak, bira-ju}i izme|u Allaha i Kur’ana i Me{e i Dervi{a, ne uvi|a

{ta mu je pre~e izabrati? Ogromna ve}ina Bo{njaka iogromna ve}ina ljudi u Bosni nisu muslimani (prista{eislama), mnogi su hri{}ani i kr{}ani, a ima i mnogoonih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih seto mo`da i ne ti~e, osim ako ih ne zanima istina. Alikako to da se to malo muslimana nikad nije upitaloza{to roman Dervi{ i smrt zvani~no i zdu{no prihvata-ju ba{ Srbi, oni koji muslimane i islam ne}e i ne vole,koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kakoje mogu}e da hvale, po{tuju i svojataju jednu knjigukoja govori o Allahu, Kur’anu, tekiji i islamu? Zato {tose pisac Dervi{a islamom i muslimanima nije ni bavio,zapravo se bavio povr{no, iz svojih literarnih pobuda ipotreba nehoti~no napraviv{i bezbroj gre{aka i nepomi{ljaju}i da bi time mogao povrijediti istinu i uvri-jediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odre-kao. Nije on to, dakle, u~inio namjerno i meni nijete{ko potvrditi da je Dervi{ i smrt najbolji romanbo{nja~ke knji`evnosti, samo {to ja vidim {ta u njemupi{e, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a {ute, {ute zato{to im je u interesu da je islam tako sna`no i tako lije-po literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani. A

21BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

musliman koji to dvoje, da je Dervi{ i smrt, iako anti-muslimanski, najbolji roman bo{nja~ke knji`evnosti,ne mo`e prihvatiti, pa {ta mu ja mogu, mada takvih,haman, jo{ nema!... I na kraju, najve}i je nonsens kadase pi{u knji`evno-teoretski radovi o islamskim tema-ma inspirisani romanom Dervi{ i smrt! Gdje su ti pro-fesori-muslimani da upute svoje studente kakotreba...? I ima li ih igdje? I, eto, u ovom slu~aju je upotrijebljeno to “musliman-ska knjiga“, ina~e ne vidim neki smisao u tome da seknjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kaouostalom ni ljudi.

Jedna tvoja izjava svojedobno je izazvala sablazan tzv.intelektualne javnosti. Po prilici, ustvrdio si da nisi~ovjek, nego musliman. Mo`e li se danas u Bosni bitimusliman?Pa mo`e se re}i i tako, ali rekao sam, ~ini mi se, davi{e volim da budem mali musliman nego veliki~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e volim dabudem malo musliman, nego puno ~ovjek, ili ne{to utom smislu. Ali bilo kako bilo, kao ~ovjek sam od Bogadat, a kao musliman sam Bo`jom milo{}u zadat i utome je stvar. Postoje i d`ini, nevidljiva bi}a, od kojihsu neki muslimani, a neki nisu. Postoji ~ovjek koji bihtio da bude in`enjer, nije zadovoljan samo time dabude ~ovjek, postoji ~ovjek koji bi htio da bude jo{

ne{to osim to {to je ~ovjek... Ali kad ka`e{ “vi{e volimda budem musliman nego ~ovjek“, to u prvi mah niko-me ne ide u glavu.Prije svega ne zna se {ta je to ~ovjek, a ono {to se zna,nije ba{ za svaku pohvalu, a ako i jeste za pohvalu,veoma je sumnjivo, nesigurno, promjenjivo i neuteme-ljeno. Jo{ od djetinjstva pamtim ~esto izgovaranufrazu dragog ruskog pisca i ~ovjekoljuba MaksimaGorkog: “^ovjek, kako to gordo zvu~i!“ Danas bi te ri -je ~i, u najmanju ruku, zvu~ale komi~no, zar ne? Ali dase na~as poslu`im rije~ima pametnijeg od sebe:“Sada{njost zahtijeva isto ono {to pro{lost nije uspje-la: da ~ovjek samosvjesno i kriti~ki objasni ~ovjeka.“(R. D. Laing: Politika do`ivljaja ) To evropsko i ovovre-meno “~ovjek“ vjerovatno ide od renesansnog okreta-nje ~ovjeka od Boga ~ovjeku, u nas, posljednjih pô sto-lje}a, podr`ano jo{ komunisti~kom idejom i upravom.Kad god je Allah u Kur’anu pomenuo ~ovjeka, pome-nuo ga je pokudno, s negativnim atributima, osim najednom mjestu, sad se ne mogu sjetiti u kojem sure-tu, gdje se ka`e da je Allah ~ovjeka stvorio u naj ljep -{em obliku, ~ak, koliko se sje}am, ka`e se u “sa vr {e -nom obliku“, ali odmah potom slijede ajeti opomenekoje, interpretirani mojim rije~ima glase, da }e Allah~ovjeka, ako ne bude dobar, ako ne bude valj’o, ako nebude kako treba i u tom smislu, vratiti u najni`e nizi-ne, bi}emo vra}eni, ako smijem tako re}i, do kambrij-ske eksplozije, ili mo`da ~ak do stromatolita... ili kozna gdje.Povod za taj moj sabla`njivi izri~aj bio je prili~no bana-lan. Naime, ~esto sam slu{ao kako ljudi govore: “ Ma,nije va`no koje si vjere, va`no je da si ~ovjek!“ i musli-mani su, ~ini mi se, nasjedali na tu floskulu. Moja je `elja biti jedino musliman i ni{ta drugo, svedrugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan, naravno,u nadi da }e i Allah biti zadovoljan mnome. Svaka jedvojba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakve dvoj-be vezane uz pojam musliman. Ja bih ~ovjeka volioostaviti daleko iza sebe, iako sam, na`alost, jo{ uvijekpre~esto ~ovjek. Dodu{e, jezik se ne mo`e li{iti rije~i“~ovjek“ i, dakako, {to bi je se li{avao, pogotovo, reci-mo, rije~i “ljudina“!Unutar ovako nazna~enog odnosa ~ovjek – musliman,razlika je u tome {to su u polju “~ovje{tva“ stvari rela-tivizirane, a u polju “muslimanstva“ stvari se nedose`u, pa u ovozemaljskoj, dunjalu~koj ravni, {to seti~e ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema o~iglednuprednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku razinu civiliza-cije ~ovjek je posljednjih tri stotine godina dosegaoodvojiv{i se od crkve, u islamu nikad ni{ta ni u nauci niu umjetnosti nije nastalo odvajanjem od islama, sve jeuvijek bilo sukladno s njim. Ali posljednjih tri stotine

22 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati du`e odsedam dana. Nakon sedam dana hvata menes vjestica. I {to je jo{ ~udnije, mo`e u tojze mlji biti obilje hrane za mene, ali kolikogod da jedem, ja sam gladan. Samo ti me -ne vrati mojoj ku}i!

godina u islamu ni{ta nije ni nastalo. ^ovjek danas `iviu svom paklenom raju u ovostranosti i ide ka samou-ni{tenju, musliman se nada Bo`ijoj milosti u onostra-nosti, jer zna da stvarnost nije ovdje.[to se ti~e toga mo`e li se danas biti musliman, mo`ese svuda biti musliman, ~ak i u Holandiji i u Americi,ali je biti musliman svuda poku|eno, pa i u Bosni.

Humanisti~ka religija u temelju je fri{ke neoliberalnedogme koja pjeva himnu ~ovjeku i zadrto se upinje ob -ra ~unati s Bogom u ljudskom svijetu (s Njim samim,naime, ne mo`e jer nema kompetencije!). Rije~ je odanas globalnoj ideolo{koj narud`bi koja solidnu radi-jaciju ima i u ovim na{im kolonijicama nastalim rasa-pom i ratnom demonta`om ne{to ve}e kolonijice. [too tome misli{?Pa imam utisak da se humanisti~ka religija neoliberal-ne dogme ne obra~unava toliko s Bogom u kr{ }an -skom svijetu, s Papom, crkvama i Isusom Kristom, ko -liko s pojmom Allaha i postojanjem islama. Osnovnipo jam humanisti~ke religije neoliberalne dogme ljud-ska prava je pogre{an, mo`e se re}i prava za sve ljude,a ne mo`e se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo dasu ostvarena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljud-ske ruke...); “ljudska prava“ su samo jo{ jedan vidpravde, pravi~nosti, presu|ivanja, samo jo{ jedan obliksudske prakse a samo u Bosni ima najmanje desetakrazli~itih sudova za ljudska prava, u svijetu dakako bez-broj “sva~ijih“ i “svakakvih“ sudova za ljudska pra va...Zanimljivo je da je to zadrto upinjanje, koje pominje{(ag resivni, surevnjivi ateizam), jako prisutno, ~ak od re -|uju}e ba{ u nas. I, dakako, daleko od svakog dijalogai time mogu}nosti za kreativne odnose. Ne mogu pro-niknuti {ta to zna~i i za{to je tako, ali se nadam da }eto jednom prestati. Na`alost, ovako, pod tim stalnimfrontalnim pritiskom islamofobije sa Zapada, koja ov -dje u Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karad`i}i Tu|man su se hvastali da su evropsko predzi|e isla-mu prema Evropi), muslimani se nemaju kad samo-kriti~ki okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla.

Hajdemo, molim te, malo progovoriti o sitne`i zbilje ipra}akanju u prakti~noj stvarnosti. Gdje su danasBo{njaci, a gdje njihova kultura? Je li mogu}e da jetemeljni ton njihove socio-kulturne egzistencije u vla-sti ideolo{kog mraka i nazadnja{tva? Enver Kazaz,naprimjer, inzistira na njihovoj “o~itoj“ etnofa{izaciji,divljanju velikobo{nja~koga kompleksa, ali i }osi}iza-ciji bo{nja~kih pisaca.Pa, eto, ti si ve} u svom pitanju ocrtao program javnoganga`mana knji`evnog teoreti~ara Envera Kazaza:“ideolo{ki mrak“, “nazadnja{tvo“, “etnofa{izacija“,

“div ljanje velikobo{nja~kog kompleksa“, “kleronacio-nalizam“, “klerofa{izam“, “arhaizirani identitet“,“bo{nja~ke oligarhije“ ovog ili onog vida, “}osi}izaci-ja“... Sve te zastra{uju}e definicije o Bo{njacima ibo{nja~kim politikama, zapravo, sve te rigidne presu-de bo{nja~kom narodu u kolumnama Envera Kazazamo`da mogu poslu`iti kao opomena, ali detekcijenisu. Sve su to, zapravo, Kazazove psovke, nekakveumstvene, knji{ke psovke, bez sastavljanja je i be, ma -da se, kako ~ujem, pred svojim studentima ne libi nitoga. Neshvatljivo je da stvari, koje nam se obojici, imeni i njemu, doga|aju pred nosom, vidimo takorazli~ito.Svi problemi u Bosni i Hercegovini kao dr`avi dolazeod Republike Srpske, koja od svog nastajanja ipo~etaka, neprekidno, otvoreno, jasno, o~igledno i neskrivaju}i to, ru{i ovu zemlju. Ni{ta se u Federaciji(drugom dijelu zemlje) {to ne valja, {to je lo{e i manj -kavo, ne mo`e sagledati u pravom svjetlu svoje vlasti-te negativnosti zbog neprekidnih ucjena te, nasiljemstvorene srpske polovice Bosne. [to se pak ti~eHrvata u Bosni i njihovog, recimo, “domovinskog rata“,~ovjek se stalno pita pa o kojoj se to domovini, napo-kon, radi...?!Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom dru{tvu i uka kvom politi~kom sistemu `ivjeli, uvijek se mo`e za -te }i hrpa pjesnika raznih poetika, jedan je lirik, jedansklon misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan pe -si misti~an, a jedan u svojoj poetici mo`e biti i mra~an.

23BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Ne znam {ta sve pisca pokre}e da pi{e osimuro|enog dara, ali znam dvije stvari ko je gana to tjeraju, a to su ta{tina i strah… I ina~e,baviti se umjetno{}u, a ne na praviti u naj-manju ruku ~udo - poraz je i pad!

E, meni dr. Enver Kazaz li~i na ne -kog mra~nog pjesnika upornog usvom mra~nja{tvu i ~ak, ka ko se tosamo pjesniku mo`e i do goditi,zaljubljenog u svoje mra ~ nja{tvo.On je lijevo orijentirani in te le k tu a -lac veoma ponosan na svo je lijevoopredjeljenje i to njegovo lijevo op -re djeljenje svega ga pro ima i kaoli~nost, i kao knji ev nog teoreti~arai kao kolumnistu.

Ima u Bosni izvrsnih analiti~aradru{tvene stvarnosti i mahom susvi kao i Enver Kazaz lijeve orijen-tacije, ali za razliku od Kazazovihzastra{uju}ih definicija o svomnarodu, volim pro~itati njihove ~la -nke. Bilo bi tako|e zanimljivo upo-rediti osje}anje bo{nja~ke stvarno-sti kako je do`ivljava Enver Kazaz iosje}anje bo{nja~ke stvarnostikako je do`ivljava publicist FatmirAlispahi}. Fatmir Alispahi} je jedanod rijetkih bosanskih intelektuala-ca koji se posvetio demopediji, a nenegativnim stereotipima svoganaroda. (I, za~udo, od svakoga i sasvih strana je napadan i, ~esto,stravi~no, brutalno vrije|an. Ako jasam nemam hrabrosti, znanja italenta da pi{em kao on, baremmu mogu odati otvorenu hvalu i jato uistinu uvijek, pa, evo, i u ovojprilici, i ~inim). Zanimljivo je da seposlije svakog njegovog ~lankaosje}am posti|en. I ina~e mi nijejasno za{to se oni bosanski inte-lektualci-muslimani, koji djelom,~inom i rije~ju potvr|uju ljudskevrline kao {to su vjera, identitet,patriotizam, ljubav, strah i sa`alje-nje za svoj stradali narod, i fizi~ki iknji`evno izop}avaju iz dru{tva...

Da su sve te Kazazove metafore obi}u bo{nja~kog naroda nasilne,govori i ~injenica da je u svoj iz mi{ -ljeni, nezgrapni pojam }o si }i zacijebo{nja~kih pisaca jedva uguraojedan jedini roman jednog jedinogbo{nja~kog pisca, a i o tome bi sedalo polemizirati, ta, rije~ je o um -jet ni~koj tvorbi, a po Kazazu bi totre balo da bude pojava. Poslijeokon~anja agresije na Bosnu i He -r cegovinu odnekuda se pojavila te -za o “tri iste strane“ i Kazaz svimsi lama nastoji bo{nja~ki korpusugu rati u jednu od te “tri iste stra-ne“. Zaista ne `elim, ili ako ho}e{,nisam kompetentan raspravljati oovoj temi, usto veoma cijenim, i tona jedan staromodan na~in, sva-kog nau~nika, pa tako i dr. EnveraKazaza. Ali zamisli da neki Hrvat, ilineki Srbin ka`e: “Ja nisam Hrvat“,ili: “Ja nisam Srbin“, ho}e li mu ikopo vjerovati, pa da to ponovi i stoti-nu puta? Ne}e. A zamisli da jedanBo{njak samo jednom izusti: “Janisam Bo{njak“, ho}e li mu ikopovjerovati? Ho}e! Odmah }e musvi povjerovati, i Bo{njaci i ne bo{ -njaci... Nije li to onda malo ~ud -no?... Ili zamisli Ciganina kako nasred ulice vi~e da je veliki romskinacionalist!... Ne idu svi Bo{njaci ud`amiju. Samo jedna mala skupinaBo{njaka ide u d`amiju, svegamo`da nekih desetak posto popu-lacije, ostalih devedeset postoBo{ njaka i Bo{njakinja su, zapravo,Kazazovi drugovi i drugarice, oni suta demokratska ve}ina koja odlu -~uje.U Bosni vlada privid muslimanstva,a onda je i taj privid hipertrofiran,nakaradno izvikan, muslimani ne -ma ju utjecaja ni na {ta, u knji ev -nosti pogotovo. I u vascijeloj Bosnisu neprekidno izvrgnuti vrije|anju,napadanju, nerazumijevanju, zas -tra {ivanju i takvim stvarima kakoondje gdje su ve}ina, tako i ondjegdje su manjina...

24 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Za jednu tako veliku i takoduboku knjigu kakvu sam`elio napisati bio mi jepotreban cio svijet i sviljudi, sve {to ima na zem-lji, a usto sam htio literar-nim kazivanjem, knjigom,pri~om, pokazati ne{to {toljudi neprekidno, oduvijek`ive, a ne vide. Dakako,onaj koji je jednom umro,oslobo|en je smrti, `ivizauvijek. Onda bi trebaloda `ivi i oduvijek.

Bio bih najsretniji da mi se ~ini, alibojim se da je tome upravo tako:Ivo Andri}, nedvojbeno formativanpisac jedne epohe, s velikom odgo-dom no ni u kojem slu~aju stihijski,svakoga dana postaje sve o{trijaideolo{ka razdjelnica, manipulati-van simboli~ki kapital bosansko-hrvatsko-srpske kulturne identi-tarnosti, kojim se zatim testirana{e gra |ansko pravovjerje. Ako,primjerice, Bo{njaci iska`u stano-vitu rezervu prema njegovim lite-rarnim fikcionalizacijama (za{to nere}i i fantazmama) – a vazda je i tolegitimno ako smo u polju knji -`evnosti i ako ga se na silu ne gurau historijske ~itanke – u~as se di`egalama i buka i zavr}u se {ije jer jekobajagi posrijedi bo{nja~ka is klju -~i vost i politikanstvo. [i}ar, me |u -tim, od takve projekcije naravnoimaju mali ili veliki komesari lite -ra ture, ali to u cjelini nema veze sknji`evno{}u i pravom na interpre-taciju, a jo{ manje istinito{}uumjetnine.Biblioteka Republike Srpske zab -ra njuju upotrebu ({tampanje) An -dri }a u Federaciji, on je samo srp -ski. Vodi se sudski proces izme|uhrvatskog nakladnika iz Sarajeva isrpske zadu`bine Andri}eve u Be -ogradu, jer je Andri} uvr{ten u bib -lio teku hrvatskih pisaca u sto knji-ga u Bosni.Potpuno si u pravu i to je to, zapra-vo, upravo to, historijska slika o bo -san skom muslimanu se samo po -navlja, i kad Ivo Andri} u svojim dje-lima pi{e o muslimanima i kada semuslimanima spo~itava kako to~itaju Andri}eva djela, to je uvijekisti nepromijenjen pogled na bo sa n -ske muslimane. Jer u tim po le mi -kama da li je Andri} tobo`e, ili jeuistinu ru`no pisao o muslimanimaBosne, vi{e se ne radi o tome dajeste, ili da nije, nego se radi upravoo tome {to si i sam rekao, da jenedopustivo {to muslimani prim je -}uju da ih Andri} mo`da vrije|a.

Autor si nekoliko novohistorijskihromana. U njima, ~ini se, traga{ zapojedina~nim i kolektivnim izviri-ma, posve svjestan uvira u kojimasu se Bo{njaci ~e{}e nasukavalinegoli komotno ivjeli. U njima eta-blira{ potragu za identitetom poje-dinca, jezika, svijesti, pam}enja i sl.Neki, poput Muzafera u Ugursuzu,podsvjesno osloba|aju zamukli,izgubljeni glas vlastite, ali, doimase, i narodne muke, izri~u velikaindividualna i univerzalna pitanja i`ude za odgovorima. “Obo`avaju liBo{njaci izmi{ljenu pro{lost“ -kako se pogre{no i nezgrapno pitaKazaz zanemaruju}i da vjeruju}ime|u njima mogu obo`avati samoBoga - ili samo tra`e da im sepro{lost vrati? To nipo{to, po momrazumijevanju stvari, ne zna~i ipovratak u pro{lost.Slika Muhammeda, alejhisselam,koji se prije ~etrnaest stolje}a,dakle, u pro{losti, jedne prilike,nasmijao tako da su mu se vidjelisvi zubi, i kutnjaci, je slika koja,jasna, `iva i o~aravaju}a, potresna,uputna i podu~avaju}a stoji ispredmene na ogromnom, praznom inerazaznatljivo dubokom zidumoje budu}nosti. Pro~itao sam ujednom hadisu da se tako nasmi-jao, pa iako do nas njegov lik nije

dopro niti }e, nije te{ko zamislititamnoputa Arapina duge crnekose, bijelih zuba... a za ovaj osmi-jeh o kojem govorim nije mi potre-bno ni to, uostalom, to je bio gro-moglasan smijeh, a ne osmijeh. Aveliko je pitanje da li stotine hiljadaslika lika Isaa, alejhisselam, slika-nih kroz stolje}a, uistinu do~arava-ju lik Isaa, alejhisselam. Ali ako ja

25BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Vje~nika sam pisao dugo,pa`ljivo, svim svojim bi}em.Kada se u mojoj mladosti(oko 1964. 24 godine mi je)Vje~nik, otprilike i maglovi-to, za~eo, nisam ga imao nikao ideju, ni kao temu, nikao misao, pogotovo ne kaoknjigu, samo sam ga sna -`no osje}ao, naslu}ivao, ajo{ nisam znao ni {ta }e biti,ni {ta }e kazivati, ni kako;osje}ao sam ga samo kaosvoju istinu, kao svoje izi-stinsko srce, kao ono po~emu jesam.

sada imam pred o~ima taj smijehBo`ijeg poslanika Muhammeda,alejhisselam, {ta je tu pro{lost? Paja njega upravo sada `ivim i volim![ta je tu pro{lo, {ta sada{nje, a {tabudu}e?Ne vidim {ta to ~ovjek ima osimpam}enja i sje}anja! Davno sam sejo{ usudio izre}i da pro{lost nijepro{la, a da je historija jedna ne -isc rpna, `iva, stvarna, fakti~ka,pul siraju}a storija i za onog kojiho}e da pi{e i za onog koji ho}e da~ita. I ko ka`e da je historija defini-sana jednom za svagda? Zar suzlo~ini u Srebrenici pro{li? Ako supro{li, zna~i li to da ih vi{e nema?Ako ih nema, zna~i li to da ih nika-da nije ni bilo?... Ni{ta nije pro{lo,sve {to se dogodilo uvijek se i ne -pre kidno doga|a... Nikad ne}u zaboraviti drasti~nu,du hovitu i iznenadnu opasku prof.dr. Kemala Zuki}a na promocijinje govog djela Islamska arhitektu-ra (2001.) u kojem se pominju ibrojna imena Bo{njaka slikara iarhitekata za koja mi u Bosni nikadnismo ni ~uli, niti ih znamo. “Na{eneznanje o nama je grandiozno!“,rekao je dr. Zuki}, upotrijebiv{i ba{taj pojam “grandiozno“. I ja sam seonda poku{ao sjetiti barem jednogimena od preko pet stotina imenapjesnika Bo{njaka koji su tokom tristolje}a pisali na turskom, perzij-skom, arapskom i bosanskom jezi-ku i nisam se sjetio nijednog. Za -ista je bo{nja~ko neznanje o sebi,ni manje ni vi{e nego “grandiozno“,kako se izrazio dr. Kemal Zuki}. I toda Bo{njaci obo`avaju izmi{ljenupro{lost, samo je jo{ jedna Ka za -zo va psovka. Mizernu zaradu dono-si takva psovka...!Ali iz utrobe zemlje, ili iz utrobe lju -dske du{e, magma }e kadli-tadliprovaliti.Roman Ugursuz pisan je potpunonesvjesno, zaista nisam znao {ta topi{em. Zavr{io sam ga kada samnapunio dvadeset {est godina,

objavljen je kada sam imao dvade-set osam (1968.), ali tek tridesetgodina poslije shvatio sam {ta je toiz njega provaljivalo. Mu zafer kojikao gluhonijema nakaza sve lucid-nije otkriva svoj identitet, nakazakoja je najzad progovorila, nakazakoja je po`eljela da ponovo zanije-mi!

Sla`e{ li se s mojom tvrdnjom datvojom romanesknom imovinom, aona je pogolema (Ugursuz, Ka ra -beg, Bra}a i veziri, Knjiga AdemaKahrimana napisana Ned`adomIbri{imovi}em Bosancem) vrhuniVje~nik? On je monumentalna sagao dugovjekom hodu kroza vrijeme.S ni~ime usporediva, barem kolikoje meni poznato, unutar ju`nosla-venskih knji`evnosti. Usuprot tren-dovskim duhovnim pustinjamakojima obiluje ne samo be-ha knji -`evna ponuda, moglo bi se posi -gur no dokazati da mu je prispodo-biva ideja o knji`evnosti kao duhov-nom entitetu. Vje~nika sam pisao dugo, pa`ljivo,svim svojim bi}em. Kada se u mo -joj mladosti (oko 1964. 24 godinemi je) Vje~nik, otprilike i maglovito,za~eo, nisam ga imao ni kao ideju,ni kao temu, ni kao misao, pogoto-vo ne kao knjigu, samo sam gasna`no osje}ao, naslu}ivao, a jo{nisam znao ni {ta }e biti, ni {ta }ekazivati, ni kako; osje}ao sam gasamo kao svoju istinu, kao svojeizistinsko srce, kao ono po ~emujesam, jer sam znao da ovo mene{to traje i istrajava nije ono pravo,da sam negdje duboko skriven i dataj skriveni ja otkriva Vje~nika. Ume|uvremenu napisao sam svesvoje knjige ne znaju}i jo{ kako danapi{em Vje~nika. Dok sam, reci-mo, pisao Ugursuza, meni su podpero dolazile re~enice koje su setako lijepo i tako lahko uklapale i utkivo Ugursuza, ali ja sam ih pre-poznavao kao Vje~nikove i jedno-stavno sam ih brisao i odbacivao, a

26 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Ali ako ja sada imam predo~ima taj smijeh Bo ijeg po -slanika Muhammeda, alej -hisselam, {ta je tu pro {lost?Pa ja njega upravo sada `i -vim i volim! [ta je tu pro{lo,{ta sada{nje, a {ta budu}e?Ne vidim {ta to ~ovjek imaosim pam }e nja i sje}anja!Da vno sam se jo{ usudio iz -re }i da pro { lost nije pro{la,a da je hi s torija jedna ne is -cr pna, `i va, stvarna, fak -ti~ka, pul si ra ju}a storija i zaonog koji ho }e da pi{e i zaonog koji ho }e da ~ita.

*U Bosni vlada privid mu sli -manstva, a onda je i taj pri -vid hipertrofiran, nakarad noizvikan, muslimani ne ma juutjecaja ni na {ta, u knji e v -no sti pogotovo. I u va scijelojBo sni su ne pre ki d no izvrg -nuti vri je |a nju, na padanju,nerazumi je va nju, zastra {i -va nju i ta k vim stva rima ka koondje gdje su ve}ina, ta ko ion dje gdje su manjina.

*^ovjek danas ivi u svom pa -k le nom raju u ovostranosti iide ka samouni{tenju, mu s -liman se nada Bo`ijoj mi lostiu onos tra nosti, jer zna dastvarnost ni je ovdje… Mo ese svuda biti mu s li man, ~aki u Holandiji i u Am e rici, ali jebiti musliman svu da po ku -|e no, pa i u Bo s ni.

nisam znao ni {ta je Vje~nik, ni gdje bi spadale tere~enice u Vje~niku, iako su se, eto, skladno nizale i uUgursuzu. Kada bi me ne{to u `ivotu zaboljelo, kada bimi bilo jako te{ko, a tako sam se dugo vremenanaj~e{}e i osje}ao, osamljivao bih se, koncentrisao iispisivao re~enice iz Vje~nika kojeg jo{ nije bilo ni pozamisli, ni po imenu, ni po ideji. Osje}ao sam da tere~enice pripadaju Vje~niku po zvuku, po iskrenosti,po istinitosti, po tome {to potpuno nalije`u na ono o~emu govore, po neumoljivoj te`nji da budu jasne i –ta~ne, ali gdje spadaju, kad jo{ nisam imao ni nago-vje{taj kakva sadr`aja koji pripada Vje~niku, nisamznao; prepisivao sam te pasuse istrgnute iz nekakvogteksta koji nigdje jo{ nije postojao, prenosio ih nakomade malo debljeg papira i vatrom nagorijevao ivicepapira da izgleda kao da sam dio starog rukopisa spa-sio iz nekog po`ara, a onda takve nagorjele papiredugo nosao po d`epovima i ponekad ih ~itao sebi zautjehu i izdaleka pokazivao ponekom prijatelju... Paipak sam jednostavno znao da to pripada samo i jedi-no proznom tkivu Vje~nika, iako ga jo{ nigdje nema. I,te, takve, jednostavne a kompleksne re~enice su mesabirale, sa`imale, vra}ale zbilji, vra}ale u `ive, obna-vljale moju snagu, lije~ile moju du{u, osloba|ale mepatnje, ulijevale ogromnu nadu da }e me jednog dana(takve re~enice) negdje izvesti, izvesti na selamet i kao~ovjeka i kao pisca. Ja sam tada zapravo kri{om,samozatajno, dodu{e (i sre}om), samo knji`evno, te`iosavr{enstvu svom svojom snagom. I tako ~etrdesetakgodina.Odmah, od samoga po~etka, ideja Vje~nika je bila,dakako, smrt. [ta bi drugo bilo dostojnije mog kraj-njeg zanimanja? I to ~ovjek koji je umro, pa o`ivjev{i –`ivio. Zanimalo me je kako se vidi ovo {to ~ovjek `ivi izvizure onoga koji je iskusio smrt, pa sve ponovo gleda.Trebao mi je samo jedan malo druga~iji, ali potpunugao gledanja; ~inilo mi se da se tu nalazi ne{to otkri-vala~ko, ne{to {to nam je nadohvat ruke, a {to ne vidi-mo, jer je mo`da preblizu. Odmah se, naravno, ukazaoLazar koga je iz mrtvih uskrsnuo Isus Krist. I u prvimah mi se ~inilo da je to - to. Lazar je uistinu imao toiskustvo umrlog. Ali to iskustvo Lazarovo bilo je podmojim perom te{ko iskustvo i nekako ograni~eno,suvi{e li~no, kratkotrajno.Onda se Lazar ugasiosasvim, jer smrt jene{to s ~im se nijeigrati, smrt je defini-tivna, ako se umre,zaista se umre,nema se kud! Mo}ijednog Bo`ijeg Po -

sla nika, u ovom slu~aju Isaa, alejhisselam, i uskrsliLa zar nisu mi mogli biti od pomo}i, to {to se dogodiloLazaru je ~udo, a meni je bio potreban samo malodruga~iji, ali iskustven, isku{an, od`ivljen pogled naljudsku svakodnevicu, ljudske odnose. Ovdje, s uskr-slim Lazarem, sam imao samo ekskluzivan fenomen.A ja sam `elio da moj junak, osim {to ima iskustvo sonu stranu `ivota, bude i `iv, da ponovo uistinu `ivi. Ato ne mo`e mrtav. Kada je Lazar uskrsnuo, svi sumogli vidjeti i uvjeriti se da je u njegovim o~ima zaistabilo usa|eno mra~no i stra{no iskustvo smrti, vi{enikakve vedrine i radosti nije bilo u njegovom pogledu.A ja nisam htio to. Zapravo, i sada kada pomislim naVje~nika koji je, eno, za sada, barem u dvije knjige,zgo tovljen (Vje~nik i El-Hidrova knji ga), meni se ~inikao da sam ja go di -com svo ga prs -ta trebao do -dirnuti jed -nu je di nuta ~ku nane bes komsvodu i ta -da bi se vra -ta otvorila zaVje~nika i jabih ga ugle-dao. Ali kojaje to ta ~ka naogromnomne bu ponad me ne,a mogao sam je po tra -`i ti i darnuti samo jed-nom? Oni koji igraju Bingomogu oku{ati svoju sre}usvake sedmice, a ja sam imaosamo jednu priliku za cio svoj`ivot. I rekao sam, ako svestavljam na jednu kartu, pamerak je i propasti. I ja sam tuta~ku na {ao i - darnuo je!

Du go, dugo gledao une bo, ispru`io ru -

ku i prstomdo takao

27BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

nebeski svod. I zasada sam napi-sao Vje~nika i El-Hidrovu knjigu... Inije mi nikakav merak propasti, {tose toga ti~e!Za jednu tako veliku i tako dubokuknjigu kakvu sam `elio napisati biomi je potreban cio svijet i svi ljudi,sve {to ima na zemlji, a usto samhtio literarnim kazivanjem, knji-gom, pri~om, pokazati ne{to {toljudi neprekidno, oduvijek ive, a nevide. Dakako, onaj koji je jednom

umro oslobo|en je smrti, `ivi zau-vijek. Onda bi trebalo da `ivi i odu-vijek. Tako sam se obreo u drev-nom Egiptu i to {to sam dalje idublje u pro{lost mogao, sve do u2950. godine prije nove ere. Dasam imao smjelosti, trebalo je daodem do Atlantide. Ali suvi{e jetanano i osjetljivo to {to se ljudskaosje}anja kroz povijest nisu u bit-nom, osnovnom, izmijenila da biostalo o ~emu bih pisao moglo biti

neta~no, ili izmi{ljeno. (Ljudskapovijest je ionako fantasti~na, pa ikad je ta~na!) Tako se pojavio sta-roegip}anin, pisar Neferti. Ali sepojavio i pojam zamiranja. Nefertije zamro, a nije umro, ali je njego-vo zamiranje bilo iskustvo smrti.Sada iz iskustva smrti mo`e daka`e {ta i kako vidi, a `iv je, za raz-liku od Lazara koji gleda mrtav, jerje dignut iz groba. Ali ivot i smrt susamo u Bo`ijim rukama, ako topisac ne zna, onda grije{i, ili pi{ene{to drugo, a ne ono {to treba, neistinu, ne ono {to je pravo i ta~no.Usto, moralo se dogoditi i ovo:kakvi su ljudi? Svakakvi, da ne ka -`em, uglavnom, hr|avi... Ali niko ini{ta ne pori~e da se nekad negdjemo`e roditi i sasvim dobar ~ovjek,sasvim dobar i u dobrim prilikama.I da mu se, dodu{e, barem za krat-ka vijeka, ne dogodi ni{ta {to bi gaobatalilo. A kada ka`em obatalilo,ho}u da ka`em usmrtilo, psihi~kiubilo. To je Neferti. I ostaje samojo{ to da shvati da je smrt u gre{ki,grijehu, i da se sklanja i povla~i akonije siguran da mo`e `ivjeti ~estitoi kako treba. A {ta zna~i ne grije{itizna odmah ~ak i dje~ija du{a, tonije te{ko shvatiti. ^ovjek instink-tivno osje}a kad grije{i i te se stva-ri u ljudskim odnosima nisu promi-jenile tokom ovih pet milenija povi-jesti. Gubitak integriteta, gubitakdu{e ({to je jednako s ~ovjekompsihi~kom smr}u) ~ovjek osje}ajednako na svim meridijanima i usvim vremenima. Ali mo`da je naj -ve}e ~udo {to je Neferti ro|en kaodobar ~ovjek, mo`da ve}e i od nje-gove dugovje~nosti, jer kada nakonzamiranja shvati da je kakva po -gre{ka, njegova, a ~esto i tu|a,korak smrti, on ve} stvari donekleuzima u svoje ruke. On, dodu{e,mo`e stolje}ima, ~u vaju}i se grije-ha i pogre{aka, uzmicati smrti, aline zna~i da je sasvim mo`e preu-zeti iz Stvoriteljevih ruku. I on tonaslu}uje od samoga po~etka, jo{

28 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

29BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

u Egiptu, zna “da nad njim nekobdi“. ^ovjek ima dvije smrti, jednukoja je u Bo`ijim i jednu koja je unjegovim rukama. Ona koja je uBo`ijim rukama Ne fe rtija se neti~e, nju ne mo`e ni odgoditi, nipomaknuti, ti~e ga se ova koja zavi-si od njega. Jer ako mu Bog dadneda `ivi dugo, sto lje }ima, odNefertija zavisi ho}e li mu `ivjetibiti te{ko, ili lahko. Bi}e mu lahkoako ne bude `ivio gre{no, a bi}emu te{ko ako se oda zlu.Za{to je Bog nekom ljudskom bi}upodario dugovje~nost, ne moramoznati ni mi, ni ~itaoci, ni sami Nef -e rti, bilo bi zanimljivo da znamo, aline moramo. Ali tek kada se su -o~imo s tom nevjerovatnom ~inje-nicom Nefertijeve dugovje~nosti(on je do sada, 2011., od`ivio okopet hiljada godina), shvatimo daFeniks nije izmi{ljen! To je, kao {toznamo, ptica koja se svakih petstotina godina ra|a iz vlastitog pe -pela. Zna~i ima i to! Niti je mogu}eda Neferti `ive}i tako dugo nikako inigdje ne pogrije{i, pa znao za to, iline znao, niti je mnoge godine mo -gu}e `ivjeti bolestan i star. I Nefertizaista `ivi neprekidno svoju najbo-lju `ivotnu dob. [ta se zbiva nakonpro`ivljenih pet stotina godina?Neferti stari onoliko dana koliko jegrijeha za to vrijeme po~inio. I akogri jesi nisu veliki, on se ponovopod mla|uje i nastavlja svoj hod iz -bje gavanja du{evne smrti u svimtim svojim raznolikim `ivotima uovoj, ili onoj zemlji, s ovim, ili onimna rodom. I, eto, sve je, izgleda,pos tavljeno kako treba. Pa ipak,Ne ferti je plod ma{te jednog pisca

iz Bosne, nema Nefertija na velikojmapi knji`evnosti. I pitanje je ho}eli on na toj mapi postojati? Ne bi libilo nu`no predo~iti ~itaocu jo{ ko -jeg dugovjekog iz riznica svjetskekulture i knji`evnosti da se vidi daNeferti nije usamljen, a prirodno bibilo da se Neferti s njima i upozna iuporedi, hem ima vremena, hemdugovjekih i besmrtnih i nema ba{mnogo na spisku. Prvo dugovjeko ljudsko bi}e koje jepisar Neferti potra`io bio jeUtnapi{tim iz Epa o Gilgame{u.Utna pi{tima je na{ao negdje u Me -zo potamiji i s njim i s njegovom `e -nom, na svoju veliku radost i zado-voljstvo, proveo jedno vrijeme, `ivioi dru`io se. Utnapi{timu je bila databesmrtnost koja, dakako, zavisi odbesmrtnosti ljudskog roda, ali je itakva u Nefertiju izazivala ogromno~u|enje i znati`elju. Jer Neferti jeznao da, iako dugovjek, on sammo`e umrijeti svaki ~as. Na pisa -re vu `alost, to drugovanje s Utna -pi {timom nije potrajalo, jer je veli-ka razlika izme|u njega, Nefertija,kao, da ipak ka`emo, obi~na ~ovje-ka, i jednoga Utnapi{tima kome jeEa podario besmrtnost. Razlike ure lacijama kojima je obdaren Ut -na pi{tim s relacijama kojima je ob -daren Neferti su zaista velike, bezobzira na ve} ostvarenu ~udesnu

dugovje~nost egipatskog pisara odsedam stotina i petnaest godina tuu dvadeset i drugom stolje}u prijenove ere. (Vje~nik, str. 72., Zalihica,2008.) Potom sam samo jedan jedi-ni put u nekoj Hegelovoj knjizi, ukojoj se na jednom mjestu ras -prav ljalo o gr~kom pojmu besmrt -nosti, u jednoj fusnoti nai{ao napo datak da se pominje neki Grkkoji je umislio da je besmrtan i ni -kada vi{e, ni do dan-danas, i poredupornih poku{aja, niti sam na{aotu knjigu, niti tu fusnotu, ali iz tefus note je nikao Aidenej. O Utna pi -{ timu je Neferti ~itao, a za Aideneja~uo, ali je potra`io i na{ao obojicu.Aidenej je izma{tan, taj lik je u cije -lo sti plod moje ma{te, ali je Ne fe r -tijev, odnosno tada ve} Abdullahovsusret s Ahasverom u [amu, pot-krijepljen mno{tvom ~injenica, jero Ahasveru, Lutaju}em Jevrejinu,znaju u svim zemljama Evrope, pa iAmerike ve} nekoliko stotina godi-na. I o njemu su razni pisci pisali narazli~ite na~ine. U Vje~niku je jasnopredo~ena jedna bitna stvar za{toje staroegipatskom pisaru ve}milenijumima svaki dan `ivota is -punjen zadovoljstvom i rado{}u, aAhasveru, ve} tih prvih osam stoti-na godina `ivota, gor~inom i tere-tom. Za{to staroegipatski pisar `elida `ivi zauvijek, a Ahasver ne `elida `ivi vi{e nijedan dan? Odgovor jeveoma nalik sebi: zato {to je Jevreju svom `ivotu i nehoti~no ~estogrije{io, a Egip}anin, najprije neho-ti~no, a onda i svjesno, nije grije{ionikako (onoliko koliko je to, nara-vno, obi~nom smrtniku uop}emogu}e). Du{evno umrlom ~ovje-ku `ivot je nepodno{ljiv (vampir

Osnovni pojam humanisti~ke religije neoliberalne dogmeljudska prava je pogre{an, mo`e se re}i prava za sve ljude, ane mo`e se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo da su ostva-rena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljudske ruke).

Svom snagom sam htio i `elio da moje rije~i budu tako pot-pune da kad napi{em ki{a, papir bude mokar. I ja samdolazio do zida savr{enstva; da, do zida, preko se nijemoglo. Bio je to ogroman, kao od svjetlije boje granita,ugla~ani zid iza kojeg jeste bilo potpuno savr{enstvo.

ima druga rje{enja). Kao legenda Ukleti Jevrej jemnogo odre|eniji nego Ukleti Holandez na ~ijembrodu staroegipatski pisar, u {esnaestom stolje}unove ere, plovi gotovo sedam godina. Ahasvera se,manje-vi{e, ni u ~emu nije moglo mijenjati. UHolandeza, osim odre|enja da ga je Bog prokleo daluta morima, moglo se promijeniti mnogo {ta, ~ak iime. Tako u Vje~niku Holandez okon~ava svoju sudbi-nu u Jadranu, a ne, recimo, u nekom nor ve{kom fjor-du. Za razliku od Egip}anina, i Jevrej i Ho lan|aninsvoju dugovje~nost nose i osje}aju kao te{ku, nepo-dno{ljivu kaznu. Potom se pojavljuju Arapin El-Hidr iPerzijanac El-Kaim. El-Hidr `ivi ko zna od kada i`ivje}e ko zna do kada, jer se napio vode `ivota(Hajata); El-Kaim, kao {iijski imam, nakon male, `iviveliku skrivenost. I El-Hidr i El-Kaim su sveti, bezgr-je{ni ljudi i ne osje}aju teret vremena. Ni Indijac budi-satva Baradva|a ne osje}a teret vremena, iako jedugovjek poput Egip}anina, Mezopotamca, Jevreja,Holan|anina, Arapa i Perzijanca, on osje}a samo teretuskra}enosti paranirvane. I to je {est dugovjekih kojeglavni junak Vje~nika susre}e u svom dugom `ivotu i~ije sudbine poredi sa svojom.

Ipak, za{to neki svoj dugi `ivot osje}aju kao kaznu, aneki ne? U samim po~ecima, kada se tek stao nazirati, Vje~nikse zvao Jednodnevni (i{lo se na to da ~ovjek `ivi krat-ko, kao vodeni cvijet – simboli~no jedan dan, otudaJednodnevni, jednodnevni kada se uzme u obzirNefertijeva dugovje~nost i pet hiljada godina ljudskecivilizacije), a kako se htjelo pokazati fantastiku real-nog u svim sferama ljudskog ivota, vanjskim i unutar-njim, knjiga je imala i jedno vrijeme radni naslovA~ovjek, u smislu ne-~ovjek, ne u smislu ne~ovjek, ilinad~ovjek, nego u smislu neke realne potpune izokre-nutosti onoga {to je ljudsko bi}e. Po mom mi{ljenju,najbli`i sam takvoj viziji u El-Hidrovoj knjizi, ako se unjoj prate odnosi stvarnog i nestvarnog. Jedan odVje~nikovih radnih naslova bio je i Posljednja knjigaovoga svijetu. Pi{u}i Vje~nika i `ude}i napisati poslje-dnju, potpunu, apsolutnu knjigu, poslije koje vi{e nebio bilo knjiga, nekoliko puta sam dolazio do zidasavr{enstva. (Da se pi{e posljednja knjiga odavno todokazuju D`ojs, Kafka, Beket i Borhes; a kada svenestane, pa i posljednja knjiga napisana rukom ~ovje-ka, i kada Bog Zemlju ra{~erupa k’o {aku vune, osta}ejedino Tolstoj i Dostojevski!)Zaista sam svom snagom `udio napisati potpunu knji-gu daju}i joj sve {to je tra`ila, pa ~ak i onda kada je to{to je tra`ila prevazilazilo moje znanje i nadilazilo mo -ju pretpostavljenu spisateljsku vje{tinu. Ona bi jedno-

stavno rekla: ako me ho}e{ – mora{ to. Pa ja to neznam. [ta me briga, tvoj problem!Osim do zida savr{enstva dolazio sam i do jednogdubokog bunara u ~ijoj tami bi na povr{ini vode s vre-mena na vrijeme bljesnuli repovi i repi}i re~enica, kra-jevi, posljednje rije~i re~enica, za~udo, nikad po~eci.Hitro bih sunuo rukama dolje u taj bunar, hvataore~enice za repove, bacao o plafon iznad glave u svo-joj sobi, one bi padale na papir ispred mene, a ja ihhitro olovkom bilje`io dok nisu i{~ezle. Svom snagom sam htio i `elio da moje rije~i budu takopotpune da kad napi{em ki{a papir bude mokar. I jasam dolazio do zida savr{enstva; da, do zida, preko senije moglo. Bio je to ogroman, kao od svjetlije bojegranita, ugla~ani zid iza kojeg jeste bilo potpunosavr{enstvo. Ali tamo za mene i, ina~e, za ljude, nijebilo ni~ega, ni~im se nisi mogao okoristiti. [tavi{e,morao sam se nekoliko koraka odmaknuti od zida,ovamo, unazad, da bih mogao da pi{em. Ako bih seprimakao zidu, tamo je sve prestajalo i ja sam izbe-

30 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

zumljen hvatao objema {akamasvoj pisa}i sto za kojim sam sjediopi{u}i Vje~nika, potom naglo usta-jao od stola i kao bez glave bje`ao iod pisanja i od ku}e i od svega.Danima sam lutao uokolo i danimami je trebalo da se ponovo sabe-rem. Pa ipak Vje~nik je napisankako je mogao i morao biti napisanu devet poglavlja do 2005. godine, aonda i u jo{ deset poglavlja El-Hidrove knjige 2010. Vje~nik i{}ejo{ jednu knjigu koja bi ovamo gle-dala iz daleke budu}nosti, ali pita-nje je da li }u imati snage da jenapi{em, jer odjek na koji su nai{liVje~nik i El-Hidrova knjiga nije niblizu mojim nadanjima i o~ekiva-njima i to u meni ubija volju danastavim pisati...

Poku{aji {lampavoga knji`evnokri-ti~koga uni`avanja Vje~nikovih vri-jednosti, me|utim, doga|ali su sena dva fona – estetskom, u smislukriti~arskih insinuacija da je glavniprotagonist Vje~nika AbdullahMisri el-Bosnawi plo{an, plakatanlik, i ideolo{kom – da je Vje~nikme tafizi~ka bajka s tezom, verti-kalno impostirana. U njemu je Bog,naime, i stvarni i simboli~ki kapital.Za{to bi to bio razlog za panjkanjesvjetonazora upakirano u tobo`eknji`evnokriti~ku argumentaciju?Uop}e, {to misli{ o (dis)kvalifikaci-jama po kojima su duhovne istineanakronizmi, a vjera patrijahalaninstitut koji se ima protjerati izknji`evnosti? Ako i mal~ice pretje-rujem, ne mo`e se odre}i da je urecentnoj zapadnoj knji`evnostite{ko na}i naratora konstituiranogna vjerskoj podlozi. Nalazimo se u vremenu potpunehalabuke, potpuna sljepila, vreme-nu u kojem je umjetnost uvreda,kako neki dan re~e jedan poznatisavremeni doma}i dramski pisac.Ti “poku{aji {lampavoga knji`evno-kriti~koga uni`avanja Vje~nikovihvrijednosti“ uglavnom su rezultatpogre{nih, neta~nih premisa o ro -ma nu, a ponekad se romanu prila-zilo i na krajnje surevnjiv, knji ev -nom vrednovanju neprimjenjiv na -~in. Ponekad se romanu prilazilokao da se radi o piscu po~etniku.Ali ~ini mi se da Vje~nika jo{ nikonije kako treba pro~itao, ni oni kojusu mu prilazili s ljubavlju i dobro -ho tno, ni oni koji su mu prilazili smr`njom i predrasudama. Svima jepro maklo da pro~itaju ono {to pi{e!Vje ~niku su svi sudili i presu|ivali,niko ga naprosto nije ~itao. [to seti~e samoga islama, od devet po g -la vlja romana samo se jedno, i tosedmo, bavi, uslovno re~eno, isla-mom, jer sve vrijeme, uvijek pi{emsamo svoju pri~u, pa ipak kao da jeislam bio nepremostiva preprekada roman bude pro~itan. “Iako se

to ne tvrdi ba{ eksplicitno, postoji uovom romanu neka vrsta musli-manske samosvijesti zasnovane nastavu da je islam superioran dru-gim velikim monoteisti~kim religi-jama jer ‘zna vi{e od njih’; u sebisupsumira proroke i u~enja pret-hodnih religijskih sustava. Islam, uIbri{imovi}evoj interpretaciji, nenegira ni ne unizuje druge religije,ali ukazuju}i im du`no po{tovanje,on ipak polazi od postavke da tekvjersko u~enje proroka Muhamedanudi pravi, potpun i ispravan put doBoga.“ (Velimir Viskovi}: Je liVje~nik doista postmodernisti~kiroman?, Odjek, Sarajevo, 2007.)Tako|er: “Allah je ~vrsta to~ka okoju je oslonjen svjetonazor nara-tora, a i autora ovoga romana.“(Isto, V. Viskovi}, Odjek, Sarajevo,2007.) “Dosada{nji uvid u recepcijugovori mi da dio javnosti ovu knjigudo`ivljava kao vrhunsko, dugoi{~ekivano djelo koje mo`e imatiklju~nu ulogu u nacionalnom i vjer-skom osvje{}ivanju Bo{njaka, dje -lo koje im vra}a samopo{tovanjenakon svih patnji i poni`enja kojimasu bili izlo`eni u posljednjem ratu,koje ih vra}a religiji koja ~ini njiho-vu ljudsku bit i tijesno je preplete-na s bo{nja~kim etnicitetom.“ (Isto,V. Viskovi}, Odjek, Sarajevo, 2007.)“Oni, pak, bo{ nja~ki intelektualcikoji suvremenu Bosnu do`ivljavajukao sekularnu dr`avu, s ja~im os -lon cem na Europu i suvremenu za -pad nu umjetnost, zasigurno u Ibri -{i movi}u ne}e prepoznati svojegabarda.“ (Isto, V. Viskovi}, Odjek,Sarajevo, 2007.) Ja se g. Viskovi}uzahvaljujem na zapa`anjima, alinijedna od navedenih implikacijaVje~nika nije bila moja knji`evnaintencija. Usto sam, ako smijemdodati, i to nimalo formalno, naj-dubljeg uvjerenja da roman Vje~nikpo svemu pripada evropskoj knji -`ev nosti i savremenoj zapadnojumjetnosti, nadam se, oboga}uju}iih...

31BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Zar su zlo~ini u Sreb -

renici pro{li? Ako su

pro{li, zna~i li to da ih

vi{e nema? Ako ih ne -

ma, zna~i li to da ih

nikada nije ni bilo?...

Ni{ta nije pro{lo, sve

{to se dogodilo uvijek

se i neprekidno do ga |a.

Za{to se kultura zaborava nametnula kao cariniksvemu {to se sje}a? Za{to je motiv ljudske dugovjeko-sti/besmrtnosti ispao iz vremana, iz mode? Uostalom,za{to on slobodarski duh, ako je uistinu slobodan,uop}e `ivcira? Imam dojam da je pitanje grijeha, kojeobilato tematizira{, likvidirano iz knji`evnosti i da je iono tako|er “uteg“ Vje~niku, {tovi{e jedan od klju~nih.Da je ovo {to gledam, pjevam i ma{em rukama sve? Jau to ne mogu da vjerujem. U to ~ovjek, uostalom, nika-da, od samoga svog po~etka, nije ni povjerovao. Nemani{ta od kazne, grijeh se mora ili sprije~iti, ili oprosti-ti. Pa o ~emu se zapravo radi? Pa ni o ~emu, samo ouljudbi. Pa i kad je Vje~nik u pitanju, radi se samo ouljudbi. Do sada je bilo mnogo neuljudnoga u odnosuna Vje~nika.

Knjiga Adema Kahrimana iz druk~ijeg je “klju~a”, izsvjedo~enja neposrednog u`asa. Ona nastoji sprije~itive} po~injeni zlo~in.Februara mjeseca 1992. godine napisao sam ~lanakpod naslovom “Srpske du{e i ~etni~ki naum“. Dozvolimi da ti citriram dvije-tri re~enice: “…Samo nikadavi{e ne}u zaboraviti da je muslimanski narod protjeri-van sa svoje hiljadugodi{nje zemlje, ubijan i satiran. Isabijan u rije~ “neopredijeljen“. Vi{e nikada ne}uzaboraviti da je 1991. godine jugoslovenska vojskaotvoreno stala na stranu samo Srba, iako su tu vojskupravili i pla}ali svi narodi Jugoslavije, i ne}u nikadazaboraviti da srpska stranka u Bosni i Hercegovinimoju du{u rastavlja, pritiskaju}i me svakojako, oddu{a mojih prijatelja Srba. A da ne govorim napamet,evo prizivam i pozivam ovih devet srpskih du{a.“Potom ~lanak pod inicijalima imena i prezimena devetljudi, Srba, koje sam znao i poznavao, opisuje njihove

du{e. Evo ponovo inicijala tih ljudi: B. P., B. S., G. V., S.T., M. ^., M. A., D. [., \. S. i D. [. Za neke od njih, dva-deset godina nakon {to sam ~lanak napisao, ne znamni gdje su ni da li su ivi, ali nijedan od njih niti je pri{ao~etnicima, niti je oti{ao u ~etnike. Ponosan sam na tu,pretpostavljam – slu~ajnost! (Pogledati: N. Ibri{i -movi}: Izabrana djela, Svjetlost komerc, Sarajevo,2005., Ruhani i {ejtani inspiracija, str. 34.) Kao {to namirem nad Bismillom kojom je Allah,uzdam se trajno, pomilovao bosanska brda, isto takonamirem i nad katoli~kim dahom i mirisom Bosne kojikao p~ela matica oko sebe skuplja i emanira, recimo,fra Mirko Majdand`i}, gvardijan Fojni~kog samostana.Ka`em namirem, jer moja je snaga mala za ne{to pre-gnantnije, snaga jednog jedincatog ljudskog bi}a.I to su dvije sli~ice iz `ivota mene-Bo{njaka naspramonoga {to se zove bosansko srpsko-pravoslavno inaspram onoga {to se zove bosansko hrvatsko-kato-li~ko u jedinoj mi zemlji i domovini. Dvije nemo}nesli~ice naspram u`asnog i krvavog bosanskog usuda.

Bo`jim odre|enjem ovdje se razgovor s Ned`adomIbri{imovi}em zavr{ava. Smrt ga je naprasno prekinu-la. Kako rekoh, posljednja dva odgovora ostala su tekskica. @elio sam, `eljeli smo Ned`ad i ja razgovaratijo{ o mnogo~emu, osobito o El-Hidrovoj knjizi. Stoga,kao nekovrsnu kompenzaciju za na{ nedovr{eniposao, Behar objavljuje svojevrsni autopoeti~ki tekstrahmetli Ned`ada o El-Hidrovoj knjizi. Kao satisfakci-ju za El-Hidrovu knjigu i njezina autora, a mo`daponajprije na{u utjehu.

32 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom

dru{tvu i u kakvom politi~kom sistemu `iv -

jeli, uvijek se mo`e zate}i hrpa pjesnika

raznih poetika, jedan je lirik, jedan sklon

misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan

pesimisti~an, a jedan u svojoj poetici mo`e

biti i mra~an. E, meni dr. Enver Kazaz li~i

na nekog mra~nog pjesnika upornog u

svom mra~nja{tu, ~ak zaljubljenog u svoje

mra~nja{tvo.