Postoji Li Pragmaticki Jezicni Poremecaj

17

POSTOJI LI PRAGMATIKI JEZINI POREMEAJ?JASMINA IVAC1, ANA GAINA2

Primljeno: sijeanj 2006. Izvorni znanstveni radPrihvaeno: lipanj 2007. UDK:376.36

Posljednjih dva desetljea, istraivai i kliniari sve vie panje usmjeravaju prema ulozi pragmatike u govorno-jezinoj komunikaciji u terminima urednoga razvoja i posebno moguih poremeaja. Naime, primjereno vladanje morfologijom, sintaksom i drugim jezinim sastavnicama u predkolskoj dobi nije dostatno za uinkovitost komunikacije u situacijskome i socijalnome kontekstu. Pragmatike sposobnosti se, izmeu ostalog, temelje na razumijevanju vlastitih namjera i govornika te stalnoj integraciji razliitih podataka tijekom razgovora. Kako procjena vjetina konverzacije ili pripovijedanja zahtijeva to prirodniji kontekst i ovladanost strukturalnim aspektima jezika, pragmatiki jezini poremeaji esto promaknu u klinikome radu ili se proglase nekim srodnim poremeajem. Upravo iz razloga to niti znanstvena literatura ne predlae jasnu i jednoglasnu definiciju te slubenu kategorizaciju pragmatikih jezinih poremeaja, u ovome se radu prikazuje studija sluaja djeteta koji prema svojim obiljejima odgovara slici pragmatikih jezinih poremeaja. Tijekom dvogodinjega praenja pokuava se doprinijeti odgovorima na nedoumice o nezavisnosti pragmatike, ostalih jezinih sastavnica i kognitivnog razvoja, na eventualno prisustvo vie razliitih poremeaja te na jasni opis pokazatelja pragmatikih jezinih tekoa. Longitudinalno praenje djeaka isto tako nudi mogunost razliitih metodolokih rjeenja koja otvaraju pristup ka prepoznavanju i procjeni pragmatikih jezinih poremeaja.

Kljune rijei: pragmatika, pokazatelji pragmatikog jezinog poremeaja, studija sluaja, jezini razvoj

Uvod

Tradicionalna podjela pragmatiku postavlja nasuprot sintakse i semantike. Dok se sintaksa i semantika iskljuivo odnose na slijed jezinih oblika odnosno na odnose izmeu lingvistikih oblika i pojmova pragmatika prouava odnose izmeu jezinih oblika i uporabe tih oblika. Prouavajui jezik kroz pragmatiku dobiva se uvid u namjere govornika, njegove pretpostavke, svrhe i ciljeve te oblike aktivnosti (npr; zahtjevi) koje pritom rabi. Posljednja dva desetljea sve se vie vanosti pridaje funkcijama i kontekstu u kojem se odvija jezina komunikacija (Neville, 1990.). Veliki nedostatak same pragmatike je nemogunost objektivne i dosljedne analize njezinih koncepata (Yule, 2002.).

Na slubenim stranicama Amerike udruge za govor i sluanje (American Speech and Hearing Association-ASHA, 2005.) pragma-tika, kao uporaba jezika u socijalnim interakci-jama, ukljuuje tri, kako kau, komunikacijske vjetine: 1. uporaba jezika za razliite svrhe kao to su pozdravljanje, davanje informacija, zahtijevanje, obeavanje, traenje informacija, 2. prilagodba jezika zahtjevima situacije ili sugov-

ornika: na drugaiji nain se obraamo djetetu no odraslome, dajemo dovoljno informacija nekome tko je neupuen, mjesto gdje se nalazimo takoer odreuje nau komunikaciju., 3. potivanje pravi-la konverzacije i pripovijedanja ukljuuje prianje prie, prepriavanje knjige, filma, opisivanje dana; pravila koja se tiu razmjena u konverzaciji (turn-taking), ustrajanja na zapoetoj temi, uvoenja teme u razgovor, pojanjavanje kod nesporazuma, prianja prie. Postoje i pravila o uporabi never-balnih znakova u komunikaciji kao to su razmak izmeu sugovornika, facijalne ekspresije i kontakt oima. Pravila su odreena pojedinom kulturom i jezikom. ASHA takoer navodi osnovne pokaza-telje tekoa u pragmatici:

malo raznolikosti u uporabi jezika nekoherencija tijekom konverzacije,

prelaenje s teme na temu neorganizirano prepriavanje vrlo esto se tekoe u uporabi jezika prate

siromaniji rjenik i agramatinostiVeina prirunika koja se bavi temom prag-

matike dotie sljedee teme: komunikaci-jske razmjene, govorni inovi, pripovije-

1 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu2 Udruga za sindrom Down

Jasmina Ivac, Ana. Gaina: Postoji li pragmatiki jezini poremeaj?

18

danje, zapoinjanje konverzacijskih razmjena, odreivanje teme razgovora, prepoznavanje i pojanjavanje komunikacijskih nesporazuma, pretpostavke, pragmatiki zakljuci (Neville, 1990., McTear, Conti-Ramsden, 1992., Yule, 2002.).

Primjerena uporaba formalnih struktura sin-takse i semantike ne osigurava uinkovitost komunikacije, tijekom komunikacije valja voditi rauna o situacijskom, socijalnom i lingvistikom kontekstu. Pokuavajui razluiti podkategorije jezinih tekoa koje obuhvaaju iroki raspon klinikih slika Rapin i Allen (1983.) su prvi koji razlikuju dvije osnovne simptomatologije unu-tar jezinih tekoa (McTear, Conti-Ramsden, 1992.). Osim, klasinih i u literaturi boga-to opisanih jezinih tekoa koje obiljeavaju pojednostavljeni jezini oblici u ekspresiji i/ili kanjenje u jezinome razumijevanju opisu-ju skupinu djece ije se tekoe ne smatraju sekundarnim posljedicama temeljnih problema s gramatikom, fonologijom ili rjenikom. Rije je o skupini koja relativno dobro vlada for-malnim aspektima jezika, ali konverzacija ne tee glatko jer se izraavaju neobino, ubacu-ju neobine iskaze prekidajui uobiajeni tijek razgovora, oteano razumiju diskurs, tangenci-jski odgovaraju na pitanja te se ine nesvjesnima potreba konverzacijskih partnera (Bishop i sur., 2000.). Uz navedena obiljeja autori veu prob-lem uporabe i sadraja jezika kojima pridaju naziv semantiko-pragmatiki sindrom (Gagnon i dr., 1997.). Opisujui kliniku sliku semantiko-pragmatikoga sindroma autori naglaavaju nes-razmjer izmeu kanjenja u razumijevanju jezika i relativno dobrih ekspresivnih vjetina. Dakle, uz semantiko-pragmatiki sindrom u svojoj prvot-noj klasifikaciji se navode sljedea obiljeja: razgovorljivost s nedostacima u razumijevan-ju povezanoga razgovora, tekoe pronalaenja rijei, atipini izbor rijei, oteano zadravanje teme, odgovaranje mimo biti pitanja i ouvana fonologija i sintaksa. Od tadanje podjele dolazi do terminolokih preinaka, naime, veina autora tvrdi da djeca s pragmatikim tekoama zapra-vo nemaju semantiki deficit (Tager-Flusberg, 1991. prema Gagnon i dr., 1997.). U skladu s

time Bishop (2000.) koja je niz radova posve-tila razvijanju metodolokih postupaka kojima bi se pouzdano utvrivala opisana vrsta tekoa uvodi naziv pragmatike jezine tekoe. Bishop (2000.) opetovano naglaava kako su jezine spo-sobnosti nune za konverzacijsku kompetenciju, ali ne i dostatne. U terminima urednoga razvoja, djeca se, ak i dok ne razumiju jezik u potpunosti, oslanjaju na kontekstualne i neverbalne elemente kako bi odgonetnula namjeru sugovornika i uzela u obzir znanje kojim on raspolae. Razumijevanje vlastitih namjera kao i namjera sugovornika objanjava socijalna kognicija iju vanost za konverzaciju, ali i komunikaciju openito zago-varaju brojni autori (Bishop, 2002.). Dakle, pragmatika sposobnost objedinjuje prethodno znanje o svijetu, integraciju informacija tijekom online praenja namjera sugovornika, sposob-nosti zakljuivanja (ukljuujui teoriju uma), memorijski kapacitet (van der Lely, 2003.).

Kako visoko-funkcionirajui autizam i pragmatike jezine tekoe dijele neke zajednike simptome na komunikacijskoj, bihevioralnoj i kog-nitivnoj razini mnogi autori postavljaju pitanje o povezanosti izmeu pragmatikih jezinih tekoa i autizma. U svojoj prvotnoj klasifikaciji Rapin i Allen (1983.) ne dovode ta dva fenomena u meusobni odnos, da bi nakon desetak godina ipak vezali pragmatike tekoe uz druga stanja kao to su hidrocefalus, razvojni jezini poremeaji i autizam (Gagnon i dr., 1997.). Bishop i Rosenbloom (1987.) napominju da se pragmatike tekoe esto javljaju zajedno s autistinim obiljejima, ali isto tako su prisutne i kod djece s jezinim tekoama koja ne udovoljavaju kriterijima za autizam. Naime, pragmatike jezine tekoe nemaju dovoljni broj simptoma (npr; bihevioralne i socio-kognitivne) niti su ti simptomi jednako ozbiljni usporeujui ih s kriterijima za autizam koje nudi DSM-IV (Gagnon i dr., 1997., Sharp, 2000., van der Lely, 2003.). Kako se fenomen pragmatikih jezinih tekoa temelji na brojnim klinikim opisima, mnogi autori naglaavaju problem utvrivanja granica pragmatikih tekoa u odnosu na druge aspekte jezika i razvoja te neusklaenost postojeih definicija (Neville, 1990., Bishop, 2002.)

Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2006, Vol 42, br. 2, str. 15-29

19

Cilj i svrha praenjaCilj praenja je dobivanje uvida u obiljeja

pragmatikih jezinih tekoa kroz dvogodinje vremensko razdoblje. Kako se u prvotnoj logo-pedskoj obradi ne uoavaju primarne tekoe kasnije praenoga ispitanika (radi nedostatka testova kojima se ispituje pragmatika, radi klinike nejasnoe i male uestalosti samoga poremeaja) logoped se odluuje na snimanje razgovora (terapijskih sati) video kamerom kako bi to vjerodostojnije opisao fenomen pragma-tike.

Metode

Anamnestiki podaci

Djeak je roen iz majine druge po redu trudnoe koja je protekla u mirovanju i uzimanju lijekova zbog krvarenja koje je nastupilo u estom tjednu trudnoe. Porod je nastupio dva tjedna prije termina, APGAR 9/10. Prema rijeima majke post-

natalno radzoblje, kao i rani razvoj protjeu bez tekoa. U dobi od 1,5 godinu kod djeaka se javl-jaju febrilne konvulzije zbog kojih je i hospitaliziran u dva navrata. Od tada je djeak redovito neuroloki praen (medikamentozna terapija propisana do naj-manje pete godine). S navrene 2,5 godine dobiva afebrilne konvulzije, epilepsija kao dijagnoza nije postavljena. Djeak je prohodao s godinu dana. Majka ima dojam da je jezino-govorni razvoj tekao urednim tempom, jedino izdvaja loiju gramatinost i slabiju panju u odnosu na vrnjake. S gotovo tri godine djeak kree u vrtiku grupu (Montessori skupina) koju pohaa do polaska u prvi razred. Djeak je kontinuirano ukljuen u neuroloko praenje.

Roditelji dolaze na logopedsku obradu nakon etvrte godine prema preporuci odgajateljica iz vrtia. Kao osnovni razlog dolaska na obradu roditelji navode izgovorne tekoe djeaka ne navodei neku drugu vrstu zabrinutosti ili nedoumica.

1 Prvotna psiholoko-logopedska procjena je obavljena u Kabinetu za ranu komunikaciju koji je jedinica Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta, Sveuilite u Zagrebu. Praenje nastavljaju autorice rada u okviru istoga Kabineta.

Kronoloka dob Mjerni instrumenti

4;6 Ljestvica razumijevanja jezika Reynell (Reynell, 1995)Zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozovi, 1998.)Test imenovanja (Brozovi, 1993.)Pripovijedanje prema slikovnome predloku

5;0 Uzorci spontane konverzacije s logopedom 5;7 Uzorci spontane konverzacije s logopedom6;0 Uzorci spontane konverzacije s logopedom6;5 Ljestvica razumijevanja jezika Reynell (Reynell, 1995)

Zadaci za procjenu fonoloke svjesnosti (Vanca, 1999)Zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije (Brozovi, 1998.)Ponavljanje rijei i reenica (Vuleti, 1990., Blai, 1997.)

7;0 Ljestvica oznaavanja djeje komunikacije - Children`s communication checklist (Bishop, 1998)Uzorci spontane konverzacije s logopedom

Tablica 1. Prikaz metodologije tijekom praenja


20

Metodoloki pregled razdoblja praenja Djeak dolazi na logopedsko i psiholoko ispi-

tivanje u Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta u dobi od 4;7 godina1. Radi uoenih tekoa upuen je na logopedsku terapiju (dvaput tjedno u trajanju od 45 minuta) u okviru Centra koju je pohaao do svoje sedme godine. Otprilike svakih est mjeseci snimana je spontana konverzacija izmeu logopeda i djeaka (video snimke). Ponovljena logopedska dijagnos-tika je obavljena u dobi od 6,5 godina. U trenutku polaska u prvi razred (s navrenih sedam godina) djeak prestaje pohaati logopedsku terapiju.

Mjerni instrumentiSvi zadaci koji su koriteni tijekom logoped-

skih obrada rezultati su diplomskih, magistarskih radova i doktorskih disertacija gdje su prim-ijenjeni na veim uzorcima, ali kasnije nisu standardizirani (Brozovi, 1993., 1998., Blai, 1997., Vanca, 1999.). Primjena navedenih zada-taka daje uvid u razliite aspekte jezinih i memorijskih sposobnosti: usvojenost imenske morfologije, fonoloko pamenje, fonoloka svjesnost. Reynell razvojne ljestvice govora (u daljnjem tekstu Ljestvica razumijevanja jezika-Reynell) je test koji je objavljen i prilagoen duhu hrvatskoga jezika (Reynell, Huntley, 1995.). Slijedi detaljniji opis liste koja je ispunjena u dobi 7 godina. Prve pilot primjene ove ljestvice poinju sa studentskim seminarima i diploms-kim radovima na Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu (Herceg, 2006.), i to na uzorku djece urednoga razvoja. Ljestvica oznaavanja djeje komunikacije odnosno Childrens Communication Checklist, britanske autorice Bishop (1998.) je mjerni instrument za prikupljanje podataka o nainu komuniciranja djece u dobi od pred pola-zak u kolu pa sve do devete godine. Ljestvica nastaje iz prvobitnog pokuaja razvijanja ispit-noga materijala za procjenu obiljeja jezinih nedostataka i pomo pri usavravanju profila pragmatikih tekoa djece s posebnim jezinim tekoama. Ljestvicu ispunjava struna osoba (logoped, uitelj) ili osoba koja poznaje dijete i bavi se njime najmanje tri mjeseca. Taj imbenik

poznavanja djeteta je vrlo vaan da bi se u procje-ni izbjegle zabune do kojih moe doi zbog djete-tovih promjena raspoloenja i ponaanja koja inae nisu obiljeje djeteta. Procjena svakog poje-dinog ponaanja (70 tvrdnji) odreena je pomou etiri vrste tvrdnji o odreenom ponaanju: 1. ne odnosi se na dijete, 2. djelomino se odnosi, 3. u potpunosti se odnosi, 4. ne mogu se odluiti. Posljednja tvrdnja zaokruuje se samo u sluaju da se dotino ponaanje zaista ne moe procijeniti kod djeteta.

70 tvrdnji mogu se svrstati u devet podljest-vica redom:

A Govor izgovor, razumljivost, tenost, artikulacija

B Sintaksa fraze, sposobnost slaganja reenica, uporaba zamjenica i gramatike

C Neprimjereno zapoinjanje razgovora kako, kada i koliko govori

D Koherencija -na koji nain dijete prepri - ava i objanjava

E Stereotipnost koliko esto i na koji nain koristi konverzaciju

F Uporaba konteksta razumije li izreeno, pravila lijepog ponaanja, sarkazam

G Razgovor koliko obraa panju na druge, ka ko i koliko rabi geste

H Drutveni odnosi ima li prijatelja, ka - ko se odno si prema vrnjacima, kako ostv-

aruje konta kte i odnoseI. Interesi koji su mu interesi, to voli ili ne

voliVeina tvrdnji se temelji na klinikim opi-

sima podtipova posebnih jezinih tekoa koji su u literaturi poznati kao semantiko-pragmatiki sindrom odnosno pragmatiki jezini poremeaj. Tako pet sljedeih podljestvica stavlja nagla-sak na pragmatike sposobnosti: neprimjereno zapoinjanje razgovora, koherencija, stereo-tipnost , uporaba konteksta i razgovor (C-G). Podljestvice koje procjenjuju jezino-govorni aspekt (A, B) ukljuene su radi dobivanju podat-aka o razumljivosti i sloenosti ekspresivnog gov-


21

ora i jezika. Podljestvice kojima se procjenjuju drutveni odnose (H) i interesi (I) daju podatak o tome koliko i kako nelingvistika obiljeja utjeu na pragmatiku. Iako je Ljestvica prvenstveno konstruirana da bi se njenom uporabom dobile dodatne informacije o djeci s jezinim tekoama pokazalo se da moe biti korisna za dobivan-je podataka iz ire populacije (Bishop, Baird, 2001.). U tom sluaju (djeca bez jezinih tekoa) Ljestvica moe skrenuti pozornost kliniara na postojanje komunikacijskih tekoa. Isto tako moe biti dodatak bateriji testova za procjenu jezino-govornoga razvoja, upotpunjujui tako podatke dobivene standardiziranim jezinim tes-tovima. (Bishop, 2002.). Autori napominju da se uporabom Ljestvice na iroj populaciji mogu dobiti korisne informacije o tome koji se rezultati kao pokazatelj vrste i uestalosti pragmatikog poremeaja mogu oekivati kod djece bez jezinih potekoa.

Rezultati praenjaPrva logopedska obrada

S ciljem dobivanja uvida u kognitivne spo-sobnosti, intelektualna razina je procijenjena od strane psihologa (Razvojni test uturi RT-P). Rezultati upuuju na razvojni kvocijent u zoni prosjenih rezultata, ali i na veliku neujednaenost razvojnoga profila (raskorak verbalnih i neverbal-nih sposobnosti). Tako je djeak pokazao dobre rezultate u motorikim zadacima i konstrukcijs-kim sposobnostima, mehanikome pamenju i panji, ali nije odgovarao niti na najjednostavnija pitanja (npr; to radi kad si pospan?). Takoer nije ponavljao kombinaciju dva broja unatrag. Brojni autori zagovaraju postojanje nedostatne radne memorije u djece s posebnim jezinim tekoama (Bishop, 1999.) tako da se ovaj rezul-tat uzeo u obzir pri postavljanju logopedske dijagnoze.

Nisu poznate injenice o jezino-govornome razvoju djeaka prije inicijalnog susreta u dobi od 4;07 godina. Prvotna logopedska obrada ukazuje na sljedee: Pri primjeni Ljestvice razumijevanja jezika-Reynell postie rezultat koji upuuje na znatno kanjenje u razumijevanju jezika u odnosu

na kronoloku dob (-2 SD). Kao problem uoava se nedostatno poznavanje odnosa i njihovih gra-dacija (npr; dugo-kratko, veliko, vee, najvee). Isto je primijeeno i kod pitanja koja se tiu pros-tornih odnosa. Majka je spomenula da djeak u svakodnevnim situacijama ponekad ne slijedi nalog u potpunosti. U literaturi se esto nalazi podatak o receptivnom jeziku ispod 1,5 SD kao jednom od kriterija za posebne jezine tekoe to odgovora razini jezinoga razumijevanja djeaka u dobi od 4;07 (Bishop, 2003.).

Pri Testu imenovanja (Brozovi, 1993.) poka-zuje odreenu nesigurnost u imenovanju boja. Kod imenovanja duljih rijei trebalo mu je vie vremena. Uestalo rabi jednostavnije prijedloge, dok je u uporabi sloenijih nesigurniji. Na zadaci-ma infleksijske morfologije djeak najee rabi umanjenice. Nije mogue donositi velike zakljuke o pozadini uporabe umanjenica u jeziku praenoga djeaka, ali poznato je da je pravilo tvorbe umanjenice prvo pravilo tvorbe koje djeca usvajaju. Tako se pretpostavlja da vea posto-janost kraja rijei (npr; dio koji nosi gramatiku obavijest) djetetu olakava otkrivanje gramatikih elemenata u rijei (Kuva, Palmovi, 2007.).

Sposobnosti pripovijedanja su izrazito siromane; djeakov spontani iskaz obiljeavaju kratke i jednostavne reenice s brojnim sintaktikim i morfolokim pogrekama.

Nema odstupanja u grai i pokretljivosti gov-ornih organa. Izuzev distorzije glasa R, usvojenost fonolokog sustava je primjerena dobi.

Na temelju navedenih rezultata kod djeaka se logopedskom obradom u dobi od 4;7 utvruju jezine tekoe radi kojih je upuen na logoped-sku terapiju.

Rezultati praenja od pete do este godineIako je djeak ukljuen u logopedsku terapiju s

ciljem poticanja razumijevanja jezika i bogaenja morfologije i sintakse tijekom prvih terapijskih sati uoavaju se neobinosti u razgovoru; nije znao postaviti pitanje kad se to od njega trailo (npr; Pitaj djeaka koliko ima godina?), govorei o enskim osobama upotrebljavao je zamjenicu on to ubrzo navodi na sumnju da tekoe djeaka


22

nadilaze problem sa strukturalnim aspektom jezi-ka. Kako u hrvatskome govornome podruju ne postoje (standardizirani) mjerni instrumenti kojima bi se mogle utvrditi pragmatike tekoe logoped svakih nekoliko mjeseci snima razgov-ore s djeakom. U dobi od est godina djeaku je prezentiran problemski zadatak u kojem se od njega trai da smisli to bi on savjetovao glavnome liku da uini (primjer 1.). Rije je o zadatku koji zahtijeva da se djeak zamisli u ulozi lika iz prie te da mogui odgovor odnosno njegovo vienje situacije oblikuje rijeima koje su primjerene za tu situaciju. Ovaj zadatak pret-postavlja da dijete u ovoj dobi razumije da su namjere, znanja i elje druge osobe drugaije od naih vlastitih. Na temelju djeakovih odgovora se zakljuuje da se teko stavlja u ulogu drugoga, oteano organizira pitanja i prezentira informacije koje sugovorniku nisu neophodne, orijentira se na detalje (npr; pozdrav, papue), gubi nit vodilju, ne trai pojanjenje, te samostalno ne dolazi do informativne poruke koja je cilj zadane situacije.

Primjer 1. Prikaz pragmatikoga zadatka u dobi od 5 godina (zadatak iz McTear i Conti-Ramsden, 1992.)

(L-logoped, D-dijete)L: Ispriat u ti jednu priu, sluaj: Vani je

jako hladno, ima puno snijega. Jedan djeak je sam kod kue, a zaboravio je iznijeti smee to mu je mama zadala. Na brzinu je istrao iz stana u papuama i ostavio vreicu smea kod konte-jnera. Ali, to! Zalupila su se vrata od stana, a on nije imao klju. U papuama je, vani je snijeg, nema telefon. Jedino je susjeda kod kue. to bi ti napravio na njegovom mjestu?

D: Da ga, da ga, hmmm, ne znam.L: Pozvonio bi susjedi? to bi rekao?D: Da pozdravi.L: Koga?D: Da pozdravi susjeda.L: Ali tebi je klju u vratima, to bi jo rekao

osim da ga pozdravi?D: Da ne smijemo biti u papuama, da mama

i tata ne dou.

L: Ovako bi rekao susjedi: Ne mogu ui u svoj stan., i dalje?

D: Daa, aa, da ne moe ui u stan i da da ne moe ui u kuu.

L: to bi zamolio susjedu?D: Da otkljua.L: Kako e otkljuati ako nema klju?D: Da ne moe vie ui u kuu.Razgovor s djeakom je iz aspekta sugov-

ornika izrazito nejasan, djeak daje odgovor na svako pitanje, ali je pasivan u smislu da ne zapoinje razgovor i ne postavlja pitanja. Na svaki upit otvorenoga tipa (primjer 2.) nudi prev-eliki broj informacija koje navodi uzastopce i s puno ponavljanja veznika (npr; onda, kad) i s prozodijskih elemenata bez loginog uzrono-posljedinog slijeda i s brojnim detaljima. Stjee se dojam da djeak postavljeno pitanje vee uz neku situaciju koju je on doivio i onda ju pokuava opisati, ali sugovornik na temelju njegovog opisa ne dobiva jasnu sliku o tome to djeak eli rei. Bishop i Adams (1989.) te Bishop (2000.) u vrijeme kada jo nije konstru-irana Ljestvica oznaavanja djeje komunikacije opisuju pragmatike jezine tekoe kroz obiljeja koja se takoer pronalaze u razgovorima s ovdje praenim djeakom. Tako se djeak ne slui kontekstom u razumijevanju iskaza (primjer 1), daje premalo ili previe informacija sugovorniku (primjer 1., 2.), ne navodi jasno subjekta radnje (primjer 2., 3.), ubacuje nepotrebne prozodijske stanke (npr; hm, hm..). Prema podacima Bishop (2000.) djeca urednoga razvoja su ve do etvrte godine visoko osjetljiva na socijalne aspekte kon-verzacije to ovdje nije sluaj. Isto tako djeak u pripovijedanju (poznati predloak) isputa logine dijelove sadraja na osnovu kojih bi sugovornik trebao shvatiti o emu je rije u opisu (primjer 3.). Na istome primjeru se uoava da djeak pravilnim redoslijedom navodi injenice koje su najuoljivije na crteima (npr; vidio je, penjao se), ali ne dotie se misli ili namjera likova u prii odnosno ne uspijeva donijeti logine zakljuke o zbivanjima u prii (Sharp, 2000.).


23

Primjer 2. Razgovor izmeu djeaka i logope-da u dobi od 6 godina

u dobi od 6 godina(L-logoped, D-dijete)L:- Je li ti fali snijeg ?D : - Pa , fali .L : - A reci ti meni kad pada snijeg , to se

dogaa ? Kako to izgleda kad pada snijeg ?D : - To sve bude zaleeno , kad auti moraju

ii na posao , kad idu negde u King Cross, kad negde zatvoreno, kad je neki duan zatvoren , kad je no , kad je mrak , kad jo mama radi , kad , onda se tak neto da teta mora ii spavati .

L : - Koja teta ?D : - Jedna iz duana .L : - Koja radi ?D : -Da .L : - A to je tako kad je snijeg ?D : - Pa da , kad nekad ne radi , kad nekad ne

radi, kad nekad radi , onda tak , onda tak teta da kad neto mora davati nekomu ovjeku ili teti neto kad kupuje.

Primjer 3. Pripovijedanje prema poznatome slikovnome predloku

(L-logoped, D-dijete)L : - I to je bilo s Borisom ? Je li se sjea

kuda je Boris iao ?D : - U zooloki vrt .L : - Bravo ! I onda je vidioD : - Vidio je pitolj .L : - Onda ?D: - Onda je vidio , vidio je dinosaure .L : - I onda ?D : - I vidio je ,hm , hm , vidio je ...L : - I dobro gotov si tu .D : - Vidio je jo dinosaura. L : - I onda . D : - Onda je vidio jo, jo je vidio. Onda se

penjao. Kad je gledao, kad je on stao , kad je vidio zeleno auti nisu proli. Kad je vidio velikog dinosaura i onda kad .

I onda kad su se navjeali na ovdje, onda su se na djecu naslanjali kad nisu bili odjee i hlae i cipele .

L : - Dobro . D : - I onda kad se primio za dinosaura onda su

oni ili. I onda kad su , onda su vidjeli ovo i .D : - I onda kad su ljudi na rep onda su ili.

Onda kad su vidjeli , onda su prolazili ljudi .L : - Gdje su prolazili ?D : - Gore , a auti dolje ?D : - I onda kad su odigrali baseball, onda

su plivali kao amci, onda su proli vodu i kupali se i onda kad su jeli sladoled, kad su pojeli sladoled i kad su pitali da ljudi tu prolaze onda su gledali. Onda kad su vidjeli slonove i majmune , kad su vidjeli , kad su skrivali onda su vidjeli. Kad su se penjala djeca na dinosauru onda su ili prema repu i rep. I onda kad su se oni skrivali i sputali onda su bili jako sretni i onda kad su se opet skrivali onda su djeca traili, traili njega, kad su se ovi skrivali, kad se dinosaur opet skrivao onda su djeca .

Rezultati logopedske obrade u dobi od 06;04

U dobi od 6;04 ponovljena je logopedska dijag-nostika. Razina razumijevanja jezika, utvrena Ljestvicom razumijevanja jezika-Reynell, odgo-vara dobi od neto vie od 5 godina (kanjenje od 1,2 SD). Djeak nije precizno odgovarao na sloenije naloge koji ukljuuju obavljanje dvije aktivnosti (npr; Stavi sve bijele svinje oko polja izvan ograde.). Iako se i dalje radi o kanjenju prisutan je znatni pomak u odnosu na prve susrete s djeakom.

Procjena fonolokoga aspekta otkriva da djeak sustavno i tono izdvaja prvi i zadnji glas pojedine rijei. to se tie fonemske analize i sin-teze djeak se bolje snalazi u analizi negoli sintezi (do etiri glasa ne grijei), dok grijei pri rijeima koje sadre suglasnike skupine (npr; maka). Imenuje gotovo sva slova (osim pojedinih sug-lasnika). U aspektu fonoloke svjesnosti postoje


24

osnovni preduvjeti za polazak u prvi razred.Besprijekorno tono ponavlja rijei i logatome.

Prema rijeima majke djeak jako dobro pamti razliite injenice, npr; nabrojat e gotovo sve gradove u Hrvatskoj. Pri ponavljanju reenica djeak takoer ne grijei.

to se tie glagolske i imenske morfologije kada je ispitana, ciljano, kroz obrazac zadataka, djeak gotovo da ne pokazuje odstupanja. im se odmie od jasnoga konteksta, znai bilo da sam odgovara na pitanja u razgovoru ili ih post-avlja, usmjerava se na sadraj i sluatelj dobiva dojam da je djeak nesroan, ali vie sintaktiki i znaenjski no morfoloki. Grafomotorika je neto slabija u odnosu na kronoloku dob. Djeak ne pokazuje veliki interes za crtanje to se oituje u slobodnome crteu koji je vrlo nematovit i s malim brojem detalja.

Usvojenost fonolokog sustava je primjerena dobi.

Na temelju logopedske obrade u dobi od 6;04 djeak mogue je zakljuiti da djeak pokazuje

pomak u pojedinim jezinim aspektima, te se pojavljuje interes za itanje i pisanje. Neto manji pomak je prisutan u razumijevanju jezika i slobodnome crteu. Pojedini autori navode da djeca s pragmatikim jezinim tekoama kasno usvajaju reprezentacijske vjetine u crtanju to je pak odraz problema na podruju kreativnosti (Sharp, 2000.). Djeakov najvei problem ostaju konverzacijske i vjetine pripovijedanja. Usprkos relativno dobro usvojenome jezinome sustavu uporaba istoga daleko je slabija.

Rezultati praenja u dobi od navrenih sedam godina

U dobi od sedam godina primijenjena je Ljestvica oznaavanja djeje komunikacije (Bishop, 1998.) koju je prema uputama autora mogue primijeniti tek od djetetove sedme godine. Listu su ispunile odgajateljice koje su tijekom nekoliko zajednikih godina rada u grupi dobro upoznale djeaka. Na temelju rezultata dobivenih na Ljestvici oznaavanja djeje komunikacije na djeaka se odnose gotovo sve tvrdnje koje

Tablica 2. Prikaz rezultata tijekom praenja

Rezultati logopedskih obrada (u bodovima)

Kronoloka dob 4;07 6;04

Ljestvica razumijevanja jezika-Reynell 42 boda -2 SD 56 bodova -1,2 SD

Zadaci za ispitivanje infleksijske morfologije

imenska12/22 20/22

glagolska 13/20 17/20

Zadaci za procjenu fonoloke svjesnosti -Prvi glas 10/10 Zadnji glas 10/10 Fonemska analiza 5/10Fonemska sinteza 4/10

Ponavljanje rijei i reenica -Rijei 10/10Reenice 7/8Pseudoreenice 5/6


25

obuhvaaju tkz. pragmatic composite (C-G). Prema rezultatima koje nude autorice djeak po

svojim obiljejima pripada kategoriji pragmatikih jezinih tekoa. Naime, dominantno se izraava kraim i jednostavnim reenicama, s brojnim ponavljanjima to pojedinih dijelova, to veznika (npr; onda, kad je), ne moe jasno prepriati niti svakodnevni dogaaj. Inzistira na omiljenoj temi (npr; nabrajanje gradova, igranje omiljenoga

kviza, tramvaji) i vrlo esto ponavlja ono to je sugovorniku poznato. Sluatelj koji ne poznaje kontekst teko slijedi sadraj, djeak vrlo esto zapone s jednom temom da bi se nadovezao s nekom drugom - oteano slijedi uzrono-posljedine veze. Djeakovo ponaanje je dosta nesustavno, na trenutke iznenauje koliinom informacija koje poznaje, a na trenutke se ne snalazi ni u najjednostavnijim odgovorima (npr; Tko vas je danas doveo u vrti?). Ono po emu je djeak takoer specifian je usmjerenost na detalje, navest e broj autobusa kojim se vozio ili kuni broj kue na moru u kojoj je boravio sedam dana to je obiljeje stereotipnog razgovora. U konverzaciji vrlo malo gleda u sugovornika, esto je tijekom razgovora zabavljen nekim predmetom kojega prevre po rukama. Odgajateljice napom-inju da u tvrdnjama uoavaju neka obiljeja koja su se unatrag godinu ili dvije odnosila na djeaka, a u trenutku ispunjavanja vie ne postoje, npr;

uporaba zamjenica on ili ona bez objanjenja na koga se odnosi, obraanje samome sebi ili nerado sudjelovanje u aktivnostima grupe.

ZakljuakPostoje podruja jezino-govornoga razvoja

koja su lako mjerljiva i dostupna mjerenju kao to je to na primjer podruje glasa, artikulacije, vjetina itanja i pisanja ili pak jezinih sas-

tavnica kao to su morfologija i sintaksa. Vrlo esto u logopedskoj praksi promaknu fenomeni kao to su pragmatike jezine tekoe, iz razloga to za njihovo prepoznavanje treba vei broj sati provedenih s djetetom, kronoloka dob u kojoj je dijete ve ovladalo jezinim sustavom do te mjere da bi se moglo govoriti o uporabi jezi-ka (Bishop, 2002.), postojanje standardiziranih mjernih instrumenata, osjetljivost (iskustvo) ispitivaa, ali i usuglaenost istraivake zajed-nice oko konane definicije. Svakako je vano razvijati ili prilagoavati mjerne instrumente inozemnih autora (npr; Ljestvica oznaavanja djeje komunikacije) kako bi se olakao rad logopeda kliniara, osigurala valjana interven-cija ali i obogatio istraivaki rad na nedovolj-no istraenim fenomenima. Sustavno praenje pojedinanih sluajeva i njihovih jezinih, kog-nitivnih i socio-kognitivnih obiljeja doprinosi pojanjavanju obiljeja pragmatikih tekoa

Tablica 3. Srednje vrijednosti dobivene na pragmatic composite (Bishop 1998.)

Podljestvice Mogui raspon Pragmatiki jezini poremeaj Posebne jezine

tekoeRezultati ispi-

tanika

C Neprimjereno zapoinjanje 18-30 25.9 25.9 28

D Koherencija 20-36 25.5 25.5 19E Stereotipnost 14-30 23.9 23.9 22

F Uporaba konteksta

16-32 24.2 24.2 24

G Razgovor 18-34 29.1 29.1 22


26

odnosno diferencijalnih simptoma u odnosu na autizam i jezine tekoe.

Opisani djeak svjedoi kako jezino-govorni razvoj moe biti vrlo neujednaen; djeak prosjenih intelektualnih sposobnosti tijekom dvogodinjega razdoblja uspijeva napredovati u pojedinim segmentima jezinoga razvoja, te donekle svladati predvjetine itanja i pisanja, ali njegove osnovne tekoe pragmatike prirode se zadravaju i ostaju upadne s polaskom u kolu. Opisanu kliniku sliku je mogue pov-ezati s pretpostavkom o nezavisnosti posebnih jezinih i pragmatikih jezinih poremeaja odnosno postojanju razliitih kognitivnih pod-

loga (van der Lely, 2003). Iako se tijekom logo-pedske terapije dosta pozornosti posvetilo pravil-ima razgovora, opisivanjima vlastitih dogaaja i rutina kako bi se to jasnije predoile uzrono-posljedine veze, pojanjavanju namjera sugo-vornika u svakodnevnim situacijama djeakove tekoe su se pokazale dugoronima. Kako je djeak praen od strane neuropedijatra, zasig-urno i neuroloka osnova doprinosi cjelovitosti klinike slike. Zanimljivo je napomenuti kako je pri upisu u prvi razred s lakoom rjeavao sve zadatke dok su mu problem predstavljala jednos-tavna pitanja o najboljem prijatelju, vrtikoj grupi i omiljenoj aktivnosti.


27

Literatura

Bishop, D. V. M. (1998) Development of the Childrens Communication Checklist CCC): A Method for Assessing Qualitative Aspects of Communication Impairment in Children, Journal of Child Psychology and Psychiatry 39 (6): 879891 .

Bishop, D.V.M. (1999) Uncommon Understanding Developmental and Disorders of Language Comprehension in Children. Psychology Press.

Bishop, D. V. M. (2003) Genetic and environmental risks for specific language impairment in children. International Journal of Pediatric Otorhinolaryngology. Vol. 67., supl. 1., str. 143-157.

Bishop, D.V.M., Rosenbloom, L. (1987): Childhood language disorders: Classification and overview. Iz: Yule, W., Rutter, M. ur., Language development and disorders. London: MacKeith Press.

Bishop, D.V.M., Adams, C. (1989) Conversational characteristics of children with semantic-pragmatic disorder. II. What features lead to a judgement of inappropriacy? British Journal of Disorders of Communication, 24, 241-263.

Bishop, D. V. M., Baird, G. (2001) Parent and teacher report of pragmatic aspects of communication. Developmental Medicine and Child Neurology, 43, 809-818.

Bishop, D. V. M., Chan, J., Adams, C., Hartley, J., Weir, F. (2000.) Conversational responsiveness in specific lan-guage impairment: Evidence of disproportionate pragmatic difficulties in a subset of children. Development and Psychopathology, 12, 177-199.

Bishop, D. V. M., Frazier Norbury, C. (2002) Exploring the borderlands of autistic disorder and specific language impairment: a study using standardized diagnostic instruments. Journal of Child Psychology and Psychiatry 43:7. str. 917-929.

Blai, D. (1997) Ponavljanje reenica u djece s posebnim jezinim tekoama. Iz Jezine tekoe kolske djece, Ljubei, M. (ur.). kolske novine. Zagreb.

Brozovi, B. (1993) Izrada i primjena baterije testova za ispitivanje poremeaja artikulacije u obliku programskog paketa (softwera). Diplomski rad. Zagreb. Fakultet za defektologiju, 1993.

uturi, N. (1973.) Ljestvica psihokog razboja rane djeje dobi. Zavbod za produktivnost dela SR Slovenije. Brozovi, B. (1998) Jezino-govorni razvoj prijevremeno roene djece. Magistarski rad. Sveuilite u Zagrebu.

Medicinski fakultet.

Poremeaji koji se obino prvi put dijagnosticiraju u dojenakoj dobi, djetinjstvu i adolescenciji (1996.). Iz: Dijagnostiki statistiki prirunik za duevne poremeaje. DSM-IV.Meunarodna verzija s MKB-10 iframa. Naklada Slap. Str. 37-127.

Gagnon, L., Mottron, L., Joanette, Y. (1997) Questioning the validity of the semantic-pragmatic syndrome diagno-sis. Autism 1 (1), 37-55.

Herceg, N. (2006) Komunikacija djece kolske dobi-procjena listom oznaavanja djeje komunikacije. Diplomski rad. Sveuilite u Zagrebu. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

McTear, M.F., Conti-Ramsden, G. (1992). Pragmatic disability in children. London: Whurr. Kuva, J., Palmovi, M. (2007.) Metodologija istraivanja djejega jezika. Naklada Slap. Jastrebarsko. Neville, A. (1990.) The role of unestablished referent in the conversations of young communicatively impaired

children. Masters Dissertation.

Rapin, I., Allen, D.A. (1983): Developmental language disorders: nosological considerations. Iz: Kirk, U., ur., Neuropsychology of language, reading and spelling. New York: Academic Press.

Reynell, J. K., Huntley, M. (1995) Reynell razvojne ljestvice govora. Naklada Slap. Jastrebarsko.


28

Sharp, M. (2000) Semantic Pragmatic Disorder. American Hyperlexia Association.van der Lely, H. K. J. (2003.) Do Heterogeneous Deficits Require Heterogeneous Theories? SLI Subgroups and the

RDDR Hypothesis. U Language Competence Across Populations, ur. Levy, Y., Schaeffer, J., LEA, London, str. 111-133.

Vanca, M. (1999) Jezine sposobnosti kao preduvjet usvajanja itanja. Doktorska disertacija. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Vuleti, D. (1990) Test artikulacije. Zagreb: Fakultet za defektologiju.Yule, G. (2002) Pragmatics. Oxford Introduction to Language Study. Oxford University Press. American Speech-Language-Hearing Association (2005.) Pragmatics, Socially Speaking. Retrieved 9 January, 2005

from http://www.asha.org/public/speech/development/pragmatics.htm

IS THERE A PRAGMATIC LANGUAGE IMPAIRMENT?

Abstract

Within the last two decades scholars and therapists have been focusing on the role of pragmatics in speech and language communication, as in common development and especially in possible disorders. Namely, adequate development of morphology, syntax and other language aspects in the preschool period is not sufficient for efficient communication within the situational and social context. Pragmatic abilities are, among other, grounded on understanding owns and other people intentions and on continuous integration of different information during conversation. Assessment of conversational skills requires situational context that is as natural as possible and acquired structural aspects of language. There are also other reasons, beside the previously named, why pragmatic language disorders often pass unnoticed in clinical work or became labeled as other close disorder. As scientific literature also does not suggest clear and uniform definition and official categorization of pragmatic language impairments, this work shows a case study of a child whose clinical features fulfill all the criteria for pragmatic language impairment proposed by many authors (Bishop, 1998., 2000., 2001.). Results of a two year follow-up are trying to make a contribution to dilemmas about independence of pragmatics, other language aspects and cognitive development, on possible co-occurrence of different disorders and to clear description on indicators of pragmatic language impairments. This longitudinal follow-up also describes a use of different methodological solutions that open up a possibility for reliable screening and assessment of pragmatic language impairments.

Key words: pragmatics, features of pragmatic language disorder, key study, language development

Documents

Postoji Li Pragmaticki Jezicni Poremecaj