14
Pregledni članak UDK 1(38):81’255(394.7) Primljeno 15. 3. 2013. Nada Bulić Sveučilište u Zadru, Odjel za klasičnu filologiju, Obala kralja Petra Krešimira IV 2, HR–23000 Zadar [email protected] Povijesna predaja grčke filozofije u islamskom svijetu Sažetak Autorica na temelju rukopisa i arapskih biografskih izvora pokazuje da su arapski prevo- ditelji i filozofi koristili grčke filozofske tekstove različite provenijencije i kvalitete kako bi bolje razumijevali filozofske probleme koje su naslijedili kroz helenistički sistem naobrazbe. Ovaj je sistem bio razvijen i održavao se kroz mrežu helenističkih škola i intelektualnih centara diljem grčkog svijeta. Vodeću su ulogu u procesu prenošenja »mudrosti i znanja« između Grka i Arapa imali kršćanski Sirijci. Tim su putem Arapi upoznali Aristotelovo djelo gotovo u cijelosti. Prijevodi proizišli iz škole unain ibn Isāqa svjedoče o vrlo strogoj filološkoj metodi prilikom kritičke uspostave grčkog teksta. U 10. i prvoj polovici 11. st. značajna grupa arapskih prevoditelja i tumača bila je okupljena oko kršćanske Filozofske škole u Bagdadu. Poznavali su veliki broj starijih i različitih varijanti prijevoda grčkih tekstova pa su komen- tari i kritička izdanja proizašla iz ove škole bila filološki vrlo temeljita. Ovi su prijevodi bili osnova za čitanje Aristotela kasnijim filozofima španjolskog Zapada. Postojanje više varijanti prijevoda jednog te istog djela iz različitih perioda, kako je pokazano na primjeru Metafizike i Analitike, govori o stalnom nastojanju da se prijevodi obnavljaju i poboljša- vaju, ali i o recepciji određenog djela kod čitatelja. Tako arapski prijevodi predstavljaju značajnu materijalnu poveznicu između civilizacija stare Grčke i srednjovjekovnog islam- skog i latinskog svijeta. Ključne riječi arapski prijevodi grčke filozofije, sirijski prevoditelji, arapski biografski izvori, unain ibn Isāq, Bagdadska filozofska škola Uvod Filozofija je u strogom smislu proizvod grčkog duha, ali kao univerzalni oblik mišljenja transcendira granice pojedinih kultura. Tako se filozofija u svojoj povijesnoj predaji pokazuje i kao živa dijaloška praksa. Kao takva ona se oslanja na filozofske tekstove, njihovo prenošenje, prevođenje, čitanje i tu- mačenje. To je omogućilo da filozofija i uz nju znanstvena metodologija budu uvedene i afirmirane u druga i drugačija kulturna okruženja, kao što je arap- sko-islamsko kojim se ovdje bavimo. Proces preuzimanja filozofskih pojmova i metoda, ali i općenito znanstve- nih rezultata, nastalih u grčkom kulturnom kontekstu i njihova uključivanja u arapski zbivao se u dugom vremenskom periodu, u historijskim uvjetima snažne ekspanzije arapskih osvajača, i pratila ga je više ili manje intenziv- na prevoditeljska djelatnost koja je u ovome radu predmet istraživanja. Ova je djelatnost bila izražena u prevođenju antičkih djela iz različitih područja, pa tako i filozofskih djela i uz njih vezanih komentara na kojima je izrasla

Povijesna predaja grčke filozofije u islamskom svijetuAverroës, Nesuvislost nesuvislosti, s arap skog izvornika preveo, bilješkama popratio, predgovor napisao i rječnik osnovnih

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • PregledničlanakUDK1(38):81’255(394.7)Primljeno15.3.2013.

    Nada BulićSveučilišteuZadru,Odjelzaklasičnufilologiju,ObalakraljaPetraKrešimiraIV2,HR–23000Zadar

    [email protected]

    Povijesna predaja grčke filozofije u islamskom svijetu

    SažetakAutorica na temelju rukopisa i arapskih biografskih izvora pokazuje da su arapski prevoditelji i filozofi koristili grčke filozofske tekstove različite provenijencije i kvalitete kako bi bolje razumijevali filozofske probleme koje su naslijedili kroz helenistički sistem naobrazbe. Ovaj je sistem bio razvijen i održavao se kroz mrežu helenističkih škola i intelektualnih centara diljem grčkog svijeta. Vodeću su ulogu u procesu prenošenja »mudrosti i znanja« između Grka i Arapa imali kršćanski Sirijci. Tim su putem Arapi upoznali Aristotelovo djelo gotovo u cijelosti. Prijevodi proizišli iz škole Ḥunain ibn Isḥāqa svjedoče o vrlo strogoj filološkoj metodi prilikom kritičke uspostave grčkog teksta. U 10. i prvoj polovici 11. st. značajna grupa arapskih prevoditelja i tumača bila je okupljena oko kršćanske Filozofske škole u Bagdadu.Poznavali su veliki broj starijih i različitih varijanti prijevoda grčkih tekstova pa su komentari i kritička izdanja proizašla iz ove škole bila filološki vrlo temeljita. Ovi su prijevodi bili osnova za čitanje Aristotela kasnijim filozofima španjolskog Zapada. Postojanje više varijanti prijevoda jednog te istog djela iz različitih perioda, kako je pokazano na primjeru Metafizikei Analitike, govori o stalnom nastojanju da se prijevodi obnavljaju i poboljšavaju, ali i o recepciji određenog djela kod čitatelja. Tako arapski prijevodi predstavljaju značajnu materijalnu poveznicu između civilizacija stare Grčke i srednjovjekovnog islamskog i latinskog svijeta.

    Ključne riječiarapskiprijevodigrčkefilozofije,sirijskiprevoditelji,arapski biografskiizvori,ḤunainibnIsḥāq,Bagdadskafilozofskaškola

    Uvod

    Filozofijajeustrogomsmisluproizvodgrčkogduha,alikaouniverzalnioblikmišljenjatranscendiragranicepojedinihkultura.Takosefilozofijausvojojpovijesnoj predaji pokazuje i kao živa dijaloška praksa.Kao takva ona seoslanjanafilozofsketekstove,njihovoprenošenje,prevođenje,čitanjei tumačenje.Tojeomogućilodafilozofijaiuznjuznanstvenametodologijabuduuvedeneiafirmiraneudrugaidrugačijakulturnaokruženja,kaoštojearapsko-islamskokojimseovdjebavimo.Procespreuzimanja filozofskihpojmova imetoda, ali i općenito znanstvenihrezultata,nastalihugrčkomkulturnomkontekstuinjihovauključivanjauarapskizbivaoseudugomvremenskomperiodu,uhistorijskimuvjetimasnažneekspanzijearapskihosvajača, ipratilaga jeviše ilimanje intenzivnaprevoditeljskadjelatnostkojajeuovomeradupredmetistraživanja.Ovajedjelatnostbilaizraženauprevođenjuantičkihdjelaizrazličitihpodručja,patakoifilozofskihdjelaiuznjihvezanihkomentaranakojimajeizrasla

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu318

    arapskafilozofija.Stogaćemose,uzponekuuzgrednunatuknicukojasetičepovijesnihokolnostiukojimasetajprocesodvijao,usredotočitinajprijenaškoleiintelektualnecentreposredstvomkojihsuArapiprimaligrčkoznanje,audrugomdijeluizlaganjanatekstovearistotelovsketradicijekojesuimalinaraspolaganjutenjihoveprevoditeljekojisuimaliistaknutomjestousrednjovjekovnomprocesutranslationis studii,prenošenjamudrostiiznanja.Proučavanjeizvoranakojimasenapajaarapskafilozofijaprilogjerazumijevanjufenomenaarapsko-islamskefilozofije,injegovuvrednovanju,1pristupkoji u znanosti danas, općenitouzevši, varira izmeđudvaekstrema: s jednestraneonogukojemsearapskafilozofijapromatrakaoproduktarapskogduhaipritomesvodinanajmanjumjerunjenogrčkoishodište,asdrugestraneonogukojemseurazmišljanjimaarapskihmislilacavidesamoiisključivogrčkiizvori,aminoriziranjenovlastitookruženjeistremljenja.Proučavanjenjenihizvorapoticajjesagledavanjumjestaiulogearapskefilozofijeufilozofskojtradiciji,aliinjenurazumijevanjuunutarnjenogvlastitogokruženja,specifičnogpomnogočemu.Pritomepodarapska,dakako,nepodrazumijevamonjenonacionalno,negojezičnoodređenje.Ovaprimjedbaimamjestoisgeografskogaspektasobziromnaširinuprostorakojijeobuhvaćaoarapskiimperij–odŠpanjolskeiMarokanazapadu,doIndijeiKinenaistoku.Nesumnjivojeprilikompreuzimanjaklasičnihgrčkihfilozofskihtekstovadolazilodopromjenaunjihovojinterpretacijinastalihuslijednjihovačitanjausvjetlustranihimkriterija.Otuditerminislamska filozofijaimasvojeopravdanje u smislu razvoja filozofije u islamskomvjerskomokruženju gdje jenjenabitnaodrednicaslužitiinteresuislama,odnosnoponuditiinterpretacijuislamafilozofijskimmetodamauciljunjegovaopravdanjaiučvršćenja.Ususretusbogatomhelenističkomučenošću,Arapinasljeđujuigrčkufilozofskutradiciju,pastogainjihovuprevoditeljskuaktivnostovdjepromatramoukontekstukontinuitetazapadnefilozofije.Naporkojisuuložiliuprevođenjeitumačenjenaslijeđenihfilozofskihdjelagovorionastojanjudatufilozofskutradicijuintegrirajuusvojucivilizacijui,obrnuto,dabuduisamiututradicijuintegriranikaonjenkonstitutivnielement.Arapiseututradicijuuključujuodpolovice7.stoljećakadpostajugospodariEgipta,Palestine,Sirije,MezopotamijeiPerzije.

    Kriteriji preuzimanja

    NaosvojenompodručjuArapizatječuhelenističkisistemnaobrazberazrađenkrozmrežuškolaukojimasusepoučavale»grčkeznanosti«.UsamojjePerzijitajsistembiouspostavljenuvrijemeSasanidaizadržaoseipodarapskomupravom.2KrozovajsistemArapisudobilinesamomogućnostuvidauširinuibogatstvohelenističkeučenostinegoimogućnostpreuzimanjagrčkeznanstveneifilozofskeprodukcije.Pritomejekriterijpreuzimanjabiojedvojak:1) preuzimanjejebiloodređenosjednestranezanimanjemkalifazatakvediscipline,jerjeotomeovisioprevoditeljskiprograminjegovofinanciranje,kaoizainteresiranošćuArapaopćenitozadisciplineodpraktičnogznačaja.Takvimasesmatralamedicina,alkemija,astronomija–utovrijemeneodvojivaodastrologije.Uzovesedisciplineuškolamapredavalaifilozofija,pakadsuuprevoditeljskiprogramkalifapočevodal-Ma’mūnaial-Mu’taṣimal-Billahaušleovediscipline,snjimajeušlaifilozofija.Takojesamopreuzimanjeiprevođenjetekstovaovisilopodjednakooširininjihovihinteresakao iodostupnosti rukopisa. Iz tog je razloga,kakonamsvjedočearapskibiografski izvori, al-Kindi, počasnog imena »filozofArapa«, koji se, osim

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu319

    filozofijom,bavioimedicinom,astronomijom,astrologijom,matematikomifizikom,3kalifual-Mu’taṣimal-BillahuposvetiosvojunajvrednijufilozofskuraspravuO prvojfilozofiji.4

    2) Sdrugestrane,Arapisuodgrčkihtekstovaopćenitopreuzimaliiprevodiliono što se smatralovrijednimpremahelenističkimkriterijima i što se kaotakvopoučavalouškolama.Takosuiklasičnegrčkefilozofsketekstoveprimalinanačinkakoihsečitaloikomentiralouhelenističkimškolama.Stogasunamiuovomdijelukojisetičeprogramaistanjautimškolamaarapskiizvoriodizuzetnevažnosti.UvrijemekadaseArapisusrećusgrčkomfilozofijomonapredstavljamješavinuraznihučenjaiutjecaja.Onajeiplatoničkaiaristotelovska,ilimožemorećinijednonidrugo,baremneucijelostiniuizvornomobliku.Od3.stoljećapanadaljeneoplatonizamseširiizahvaćagotovosvefilozofskeškoleiod4.stoljećapostajedominantnoučenje.Najvišesutraganaoblikovanjearapskefilozofskemisliostaviledviješkole,svakanasvojnačin–atenska(al-Kindi) i aleksandrijska (al-Farabi,Avicenna, arapski filozofiuŠpanjolskoj),prvasvojimosobitimnadograđivanjemnaPlatonovoučenje,adrugakomentarimanaročitoAristotelovihlogičkihspisaističućiznanstveno-racionalnousmjerenje.Stogau razmišljanjimaonačinunakoji suArapiprimaligrčku filozofskutradiciju,nužnomoramoimatiuvidunesamoklasičnogrčkonaslijeđenegoineoplatoničko,kaoiutjecajekršćanskihmisliteljasvišeilimanjeprimjesaneoplatonizma.Ovajjekršćanskiutjecajimaoznačajauoblikovanjuarapskemisliosobitoponekimpitanjima:stvaranjusvijeta izničega,odnosuBogaStvoritelja i stvorenog svijeta, svojstvima božje esencije itd.Kršćanski sumisliocimodificiraliantičkonasljeđepremadogmamasvojevjere iu tako

    1

    Averroës, Nesuvislost nesuvislosti, s arapskog izvornika preveo, bilješkama popratio,predgovor napisao i rječnik osnovnih naziva priredioDaniel Bučan,Naprijed, Zagreb1988.,str.XIX:»Evropaćetekzahvaljujućidodirusislamskomfilozofijomiznanošću,auprvomereduupravozahvaljujućiarapskomposredovanjuAristotela–učemujeAverroësimaopresudnuulogu–doživjetionoproširenjeipreoblikovanjesvojihvidikakojećejojomogućitirazvojkakavjeostvarila.«

    2

    Montgomery Watt, Islamic Philosophy and Theology,EdinburghUniversityPress,Edin-burgh 1962. Poglavlja: »The Attraction ofGreek Thought«, »The First Wave of Hel-lenism«,»TheSecondWaveofHellenism«.

    3

    PeterAdamson,AlKindi,ed.Great Medieval Thinkers, Oxford University Press, Oxford2007.; Henry Corbin,Histoire de la Philosophie islamique,Gallimard,Paris1964.,str.217–221.

    4

    Codex Aya Sofya4832(br.23,str.43a–53a).Osobitupozornostznanstvenezajedniceprivuklo je Ritterovo otkriće ovog rukopisa u

    Istanbulskojbiblioteci,objavljenou:HellmutRitter,MartinPlessner,»SchriftenJa’qūbibnIsḥāqAl-Kindi in Stambuler Bibliotheken«,Archiv Orientální4(1932). Urukopisuje pronađenodvadesetipetal-Kindijevihrasprava,uključujućiiRaspravu o Prvoj filozofiji.Ovoje otkriće dalo novi poticaj istraživanjimai vrednovanju al-Kindijevog filozofskog iznanstvenog djelovanja, te određenja njegovogmjestaupovijestiarapskefilozofije.DoovogRitterovog nalaza osnovu proučavanjaal-Kindijevogradačinilesusrednjovjekovnelatinskeredakcijenjegovihrasprava.LatinskiprijevodčetirijunjegovihraspravaobjaviojeAlbinoNagyu:Die philosophischen Abhandlungen des Ja‛qūb ben Isḥāq AlKindi zum ersten male herausgegeben (Beiträge zur Geschichte der Philosophie des Mittelalters,BandII,HeftV,ur.Clemens Bauemker,Georg Freih. von Hertling), AschendorffschenBuchhandlung, Münster 1897. Raspravu O prvoj filozofiji u okviru svoje doktorske disertacije preveo je na engleski i komentiraoiscrpnim bilješkama Alfred Ivry. Djelo jeobjavljenou:AlfredL. Ivry,AlKindi’s Metaphysics. A Translation of Ya’qūb ibn Isḥāq AlKindi’s Treatise »On first Philosophy« (fī al Falsafah alŪlā) with Introduction and Commentary,SUNYPress,Albany1974.

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu320

    modificiranomoblikuprenosili.Njihovesuseidejepotomsmjestileiumono-teističkoarapsko-islamskookruženje.

    Intelektualni centri

    UširenjugrčkekultureosobitusuuloguimalikršćanskiSirijci.Znanjejeputovalotrgovačkimputovima–kaoštosuPerzijancibilitrgovačkiposredniciizmeđuBizantaiDalekogistoka,takosuSirijciposredovaliizmeđuZapada,teBliskogiSrednjegistoka.Stoljećimamjestokontaktaisučeljavanjavelikihsvjetskihsila,Rima iPerzije,zadržalisuulogucivilizacijskihposrednika iukasnijimvremenima,pasugrčkukulturuizAleksandrijeiAntiohiješirilidaljenaistokipoučavaliuškolamauEdessiiNisibisu,HarranuiGondeshapuru.5

    Uvrijemedolaskamuslimanskihosvajačakršćanska jecrkvana IstokupopitanjuprirodeinačinaspojenostibožanskogiljudskoguosobiIsusaKristabilapodijeljenaunizstruja:monofizite,ortodoksne(prevladavajućeusamojSiriji),jakobite,nestorijanceuPerziji,itd.NaKonciluuEfezu431.godinealeksandrijcisuoptužiliNestorainjegovesljedbenikezaherezuteihprotjeraliizEgipta.UprogonstvusuuEdessiosnovališkolukojajepostalasredištenestorijanskogučenjaidomaćecrkvekojajeod3.stoljećaslužilabogoslužjenasirijskom.SirijskijebiojezikiZapadneiliMonofizitskeiIstočneiliPerzijskeCrkve,auznjegaseumanastirskimškolamaučioigrčkijezik.IstaknutikulturnicentriMonofizitskeCrkvebilisuRasainiKinnesrin,aliješkolauEdessibilaodvećegznačajautolikoštoseupravodijalektEdesseuzdigaokao književni jezik.Klasični sirijski jezik dijalekta Edesse kroz srednji jevijekod4.do8.stoljećabioglavniknjiževnijezikSrednjegIstokaisačuvanjeizvrsnouobiljusirijskeknjiževnosti.Izvršiojeznatankulturniutjecajnarazvojarapskogjezika.Nadalje,sirijskijejezikimaofundamentalnuulogukaojezik-medij,kulturniiknjiževni,ikaojezikkomunikacijeikulturnediseminacijeArapa,adonekleiPerzijanaca.Kadaje489.godineškolauEdessizatvorena,njeniučiteljinačelusIbasomodselilisuuPerzijuipodzaštitomSasanidaotvoriliškoluuNisibisiodaklesuširilinestorijanskoučenjeigrčkoznanjediljemPerzije.Školskijeprogramuovimškolamabioprvenstvenobiblijskogieklezijastičkogkaraktera,alisuseparalelnopoučavaliisvjetovnipredmeti:medicina,filozofijaiostale»grčkeznanosti«,pasuteškolepohađaliistudentimedicine,amnogisuodnjihipripadalinekomcrkvenomredu.UMezopotamiji,ususjedstvuEdesse,cvjetaojeHarranukojemjestarisemitskipaganizambiozdružensmatematičkimiastronomskimproučavanjimateneopitagorejskimineoplatoničkimučenjima.Svedovremenaislamapaganizamjeovdjebiočvrstoukorijenjenineznatnodotaknutkršćanskimutjecajima.

    »Harraneanci,iliSabeancikakosuihnazivaliu9.i10.stoljeću,svojesumističkoznanjenjegovaliodHermaTrismegista,Agatodaemona,Uranijaidrugih.Njihovajereligijauključivalaobožavanjezvijezda,alijeimalaosnovuugrčkojfilozofijiiukonačniciizvršilaznatanutjecajnaarabiziranjehelenističkeintelektualnetradicije.Nekisumeđunjimapostaliaktivniprevoditeljiiodržavaliživuznanstvenukomunikacijuizmeđuperzijskihiarapskihučenjakaod8.do10.stoljeća«.6

    Premaizvorima,paganskajegrčkaškolauHarranuimalaznatanutjecajnavelikogarapskogmisliocaar-Rāzīja(†923.ili932.).OsimovogpaganskogcentrasekteSabia,uHarranujeod9.stoljećadjelovalaiAleksandrijskaškolapodkršćanskimravnateljstvom.Naime,AleksandrijskaješkolauvrijemeslabljenjaislamskogintelektualnogživotauEgiptuirastućegnacionalizma

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu321

    Koptaoko718.godinepreseljenauAntiohijugdjejedjelovalaneštovišeodjednogstoljeća,potomoko850.godinemigriralaistočnije,uHarran,azatimokopolastoljećakasnijeuBagdad.Praćenjeovihmigracijaodizuzetnogjeznačaja,jeronepodrazumijevajuuprvomredu,naravno,migracijenastavnika,aliuznjih,zanašutemubitno,imigracijerukopisatj.bibliotekaškola.Najistaknutijeperzijskoučilište,InstitutzafilozofskeimedicinskestudijeuGondeshapuru(150kmsjeveroistočnoodBasre)utemeljiojeKhosrauAnosharwan(521.–579.).Nastavnicisuuglavnombilikršćaninestorijanci,alisuuznjihdjelovaliimonofizitipremakojimajedvorbiotolerantan.UtjecajanatamošnjeintelektualneprilikeimaojeiboravaksedamfilozofaprotjeranihizAtenekadajeJustinijan529.godinezatvorioNeoplatoničkuškoluuAteni.GlavnijepredmetpoučavanjauGondeshapurubilamedicina,7auzmedicinskestručnepredmetepredavalaseifilozofija.Kalifal-Manṣūr,drugivladardinastijeAbasida(760.–1258.),premješta762.godinesjedištedržavneupraveizSirijeunovoosnovaniBagdad–onćevrlobrzonadmašiti omajadskecentreDamask,Basru iKufukaonovo središtearapskeznanosti iumjetnosti.8Nadvorual-Manṣūra (754.–775.),Hārūnar-Rashīda(786.–809.)ial-Ma’mūna(813.–833.),potaknutizanimanjemkalifazasvjetovnedisciplineimaterijalnimpogodnostimakojesunudili,stječusepjesniciiznanstveniciizcijelogcarstva,osobitoizsjeveroistočnihprovincija.UBagdadujeodvremenaHārūna,amoždaiprije,postojalabibliotekaiinstitut,pajeaktivnostnaprevođenjugrčkefilozofskeiznanstveneliteraturenaarapskijezikprocvjetalapodpokroviteljstvomal-Ma’mūnainjegovihnasljednika.UovomsuprevoditeljskomraduprednjačiliSirijci.UkasnijemćevremenuAlep,sjedišteHamdanida,iKairo,kojegsu969.godinesagradiliFatimidi,intelektualnomdjelatnošćuzasjenitiisamBagdad.9

    5

    T.J.DeBoer,History of Philosophy in Islam,DoverBooks,NewYork1967.,str.11.

    6

    Ibid.,str.13(vlastitiprijevod).

    7

    Kršćanski su Sirijci bili na osobitu glasukaoizvrsniliječnici.Od765.do870.godineperzijsko-nestorijanska obitelj Bokhtīshū izovogjecentraopskrbljivalakalifedvorskimliječnicimaibilaodgovornazaonoštobisedanas nazivalo »kliničkim bolničkim centrom«uBagdadu.

    8

    U vrijeme Omajada političko sjedište državepremještase izMedineuDamask.Arapiu pokorenim državama zauzimaju vodećepoložaje, formiraju vojničku aristokraciju.Pokoreninarodi, iakodrevnije isuperiornijecivilizacije,prihvaćaju jezikosvajača.Arapski jezik vremenom postaje jezik religije idržavneuprave,znanostiipoezije.GlavnisuintelektualnicentritograzdobljaBasraiKufau kojima su paralelno djelovaliArapi i ne-Arapi, muslimani, kršćani, Židovi. Procvattrgovine i ovakvo kozmopolitsko okruženjestvorili su intelektualnu atmosferu snažnoobojenu helenističko – kršćanskim i perzijskimutjecajimaukojoj treba tražitipočetkesvjetovneznanostiuislamu.

    9

    NakonOmajada,iskoristivšivjersko-političkapreviranja, na vlast dolazi dinastijaAbasida(760.–1258.) koja preuzima perzijski ustrojdržavneupraveiuspostavljateokratskudržavu.PadomOmajadasirijskisuArapiizgubilipolitičkiprimat,jersuAbasididošlinavlastiodržavaliseoslanjajućisenaperzijskesnage.Udrugojpoloviciosmogstoljećaodabasidskedržaveodcijepilesusenajudaljenijeprovincije:755.uŠpanjolskoj,‛Abd-ar-Raḥmān,unuk desetog omajadskog kalifa Hišama II,izbjegavšipokoljsklonivšisemeđuBerbere,osnivanezavisni kordovski emirat; 788. odcjepljujeseMaroko,a800.Tunis.Uvremenukoje je uslijedilo, slabljenje carstva postajalo je sveočitije: jačanje turskevojske,bunegradskesvjetineiseljaka,šiitskeiismaelitskeintrige,teološkeimetafizičkekontroverze,reduciranjeovlastikalifa,formiranjesamostalnihdržavanarubovimacarstva.Najutjecajnijevladajućekuće,višeilimanjesamostalne,bilesu:naistokuTahiridiiSamanidi,kojesupostepenoistisnuliTurci;nazapadušpanjolskiOmajadi,AglabidiuSjevernojAfrici,TulunidiiFatimidiuEgiptu,HamdanidiuSirijiiMezopotamiji.Dvoroviovihdinastijapostatćestjecištapjesnikaiznanstvenikaudesetomijedanaestomstoljeću.

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu322

    Zakratkovrijemenaistokućeseuzdići turskidvorMaḥmūdaodGhazne,vladaraKhorasana.10Uovovrijemepadaiosnivanjeprvihmuslimanskihuniverziteta,počevsBagdadskim1065.godine.Ovosuvodeći intelektualnicentri Istokaukojimaseodvijaloprenošenje irazmjenaintelektualnihdobarasvedo13.stoljećakadajeinvazijaMongolakataklizmičkiokončalaovublistavucivilizaciju.

    Prevoditelji

    PrevoditeljskuaktivnostArapaizznanostidosadadostupnihmaterijalamožemopratitiuglavnimcrtama,oslanjajućisepritomnasljedeće:1) Analizusrednjovjekovnihrukopisanakojimapočivajuizdanjapojedinihdjela; u nekim je slučajevima sačuvano više prevoditeljskih varijanti istogteksta što namomogućuje komparativni pristup i stroge filološke principeuspostaveteksta.2) Analizudjelapojediniharapskihfilozofa:al-Kindija,al-Farabija,Avicenne,Averroësa i drugih,kojanam, identificirajućiunutar teksta i određenog filozofskog učenja ili sustava spekulativne poveznicemeđu autorima, pružaunutrašnjedokazeotransmisijifilozofskihučenja.Naime,rezultatiitendencijefilozofskihiznanstvenihistraživanjaširilisuseuodređenojmjeriprekodirektnoguvidautekstoveiliprijevodesoriginala,alitakođer,osimtekstovima,iusmenokrozpredavanjaitumačenjaprijevodarazličitihtipovaliterature,enciklopedija,izvadaka,parafrazaikomentara.Originalnitekstoviiliprijevodisoriginalapotvrđenogautorstva,kaomaterijalnidokazimaterijalnapoveznicaizmeđucivilizacijaantičkeGrčkeisrednjovjekovnogislamskogsvijeta,padaljeilatinskogZapada,nalazisukojirelativnorijetkoobradujuznanstvenuzajednicu.Iztogserazlogaravnopravnosvanjskimaoslanjamonaunutrašnjedokazeotransmisiji.

    3) Arapskebiografskeizvoreukojimasenavodedjela,prijevodiikomentari.Četirisuglavnainezaobilaznaarapskabiografskaizvoraukojimanalazimoizvještajeopovijesnimčinjenicamaizživotapojedinihautoraobjedinjenesopisompodručjanjihovihznanstvenihinteresaipopisomdjelakojasunapisali.Tosu:– Kitāb alFihrist Ibnan-Nadīma;11

    – Kitāb Ṭabaqāt alUmam Ṣā’idal-Andalusīja;12

    – Kitāb ‘Uyūn alAnbā’ fī Ṭabaqāt alAṭibbā’ IbnAbī Uṣaybi’a;13

    – Ta’rīkh alḤukamā’Ibnal-Qifṭīja.14

    Filozofskasudjelazahtjevnapoprirodisvojegrađe.Njihovorazumijevanjeitumačenjemožebitidodatnootežanokonciznimstilomizlaganjafilozofa,izostajanjempremisapriargumentiranjuteza–bilonamjerno,bilostogaštoihpisacdržipoznatima,nedostatnimdefiniranjemilipotpunimizostajanjemdefinicijatemeljnihpojmovanekogfilozofskogdiskursa.Toznačidasmouistraživanjunužnoupućeninačitavkorpusautora,nasvakitractatus,kitāb, risālah, khabarkojijenapisaokaoneprekinutinizpromišljanjailipredavanjanaodređenefilozofsketeme.4)Srednjovjekovnelatinskeprijevodeiredakcijepojedinihrasprava.Nažalost,mnogasudjelasačuvanasamousvojojlatinskojvarijantijerseizgubiogrčkitekstkaoisirijskiili,najčešće,arapskiprijevodkojijeslužiokaopredložaklatinskomprijevodu.Unedostatkudrugoga,ovesusrednjovjekovnelatinskeredakcijeslužilekaoosnovaproučavanjapojedinihfilozofa.Dospomenutog

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu323

    Ritterovog nalaza rukopisa u Istanbulskoj biblioteci15 osnovu proučavanjaal-Kindijevogradačinilesusrednjovjekovnelatinskeredakciječetirijunjegovihrasprava:De quinque essentiis,De intellectu, De somno et visione, Liber introductorius in artem logicae demonstrationis16uprijevodulatinskogprevoditeljaGerarda odCremone; De differentia spiritus at animae, djeloizuzetnerecepcijeusrednjemvijekuiuvrštenou školskiprogram–pariškisyllabus1254.,prijevodjeoriginalnogdjelaQusteibnLuqaalBa’albakkijasačuvanoulatinskomprijevodusarapskoglatinskogprevoditeljaHuanaizSeville(JohannesHispalensis);cijelijenizovakvihprimjera.Ovinamizvorisvjedočedaprisadašnjemstanjuistraženostirukopisaimamouvidutekmalidioprodukcijeautoraijošmanjidioprodukcijeintelektualnogokruženja.Ovajpotonjijejedanodključnihfaktorazarazumijevanjenekogfilozofskogdiskursa.Nijedanfilozofnestvaraufilozofskomvakuumu,kakokažeIvry.17Ovometrebapridodatiistanjeistraženostirukopisauarapskimiturskimbibliotekamakojejeopćenitouzevšijošuvijekskromno.Mnogisurukopisinepročitani,netransliterirani,neprevedeni,pashodnotomeinedostupniineupotrebljiviznanstvenojzajednici.SvenavedenorazlogomještonamiprevoditeljskadjelatnostArapajošuvijeknijepoznatausvimnjenimsegmentimaidetaljima.Arapskisuprevoditelji pripadali različitimprevoditeljskim školama i različitimperiodima odvremena al-Ma’mūna (813.–833.) dokraja 10. stoljeća i izvršili su snažanutjecajnaformiranjearapskefilozofsketerminologijeirazvojosobitogarapskogfilozofskogapstraktnogstila.18Walzerihrazvrstavautriprevoditeljskeškole/perioda:1. raniprijevodi,2. prevoditeljskiradḤunainibnIsḥāqa(†poslije870.)injegoveškole,3. radgrupebagdadskihprevoditeljaiz10.stoljeća.Ovapodjela,iakoimapraktičnerazloge,poneštonarušavaslikukontinuitetauprevoditeljskojdjelatnostikojisedanatemeljuizvoraiščitati.Prevoditeljisumahom,odnajranijedatiranih,bilikršćani,aprevodilisusagrčkoganasirijskiilinapahlawi,apotomnaarapskijezik.Nemadokazadasubagdadskiprevoditeljiu10.i11.stoljećuokupljeniokoFilozofskeškolepodkršćanskimravnateljstvomznaligrčkijezik,alisuimalinaraspolaganjubrojnevarijante

    10

    T.J.DeBoer,History of Philosophy in Islam,str.5.

    11

    Ibn an-Nadīm,Kitāb alFihrist, ur.GustaveFlügel,Vogel,Leipzig1871.SuvremenijeizdanjeAlFihrist,ur.RiḍāTajaddud,Matba’atDanishkah,Teheran1970.EngleskiprijevodBayardDodge,The Fihrist of alNadīm,ColumbiaUniversityPress,NewYork1970.

    12

    Ṣā’id al-Andalusī,KitābṬabaqāt alUmam,ur. Louis Cheikho, Beirut 1912. FrancuskiprijevodizradiojeRegisBlachèreiobjaviouParizu1935.godine.

    13

    IbnAbīUṣaybi’ah,Kitāb ‘Uyūn alAnbā’ fī Ṭabaqāt alAṭibbā’, ur. A. Müller, Königsberg1884.

    14

    Ibn al-Qifṭī,Ta’rīkh alḤukamā’, ur. J.Lip-pert,Dieterich,Leipzig1903.

    15

    Vidibilj.4.

    16

    A.Nagy,Die philosophischen Abhandlungen des Ja‛qūb ben Isḥāq AlKindi zum ersten Maleherausgegeben.

    17

    A. L. Ivry, AlKindi’s Metaphysics, str. 4: »Al-Kindī wasnot,ofcourse,operatinginaphilosophicalvacuum,andChristian theologiansinparticularwouldhavebeenfamiliarwithmanyofhisideas.«

    18

    RichardWalzer,Greek into Arabic – Essays on Islamic Philosophy, Harvard UniversityPress,Cambridge(MA)1962.,str.63.

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu324

    proizašleizprevoditeljskeškoleḤunainibnIsḥāqa,aliistotakoiprijevodeizranijegperioda.RanomarapskomprevoditeljskomperioduprethodiojeradSirijacanaprijevodimagrčkesvjetovneliteratureurazdobljuod4.do8.stoljeća.Područjebavljenja Sirijaca od posebnog interesa bila jemedicina, a uz nju i drugeprirodneznanosti–matematikaifizika.Napodručjufilozofijenjihovozanimanjemožemoopisatikaobavljenjepoviješćufilozofskemisliimističkimpitagorejsko-platoničkimučenjem–njihovajepažnjausmjerenanaplatoničkudoktrinuodušiobrađenunakasnopitagorejski,neoplatoničkiilikršćanskinačin, poput djela koje je zaKhosrauaAnosharwana na sirijskomnapisaoPaulusPersa;uneoplatoničkojredakcijidoSirijacajedošlaiAristotelovaLogika;obuhvaćalajeKategorije,HermeneutikuidioPrve Analitike. Analytica posteriora međupripadnicimaNestorijanskesirijskecrkve nijebilaomiljenazbogjazaizmeđufilozofskog/logičkogmišljenjaiistinekakojeotkrivenauObjavi.OvozanimanjeSirijacazalogikuimalojepraktičnerazloge–razumijevanjegrčkih eklezijastičkihučitelja koji subili podnjenimutjecajem.Sudeći prema ovim ranim sirijskimprijevodima,Aristotel je Sirijcima biopoznatkaologičar,dokzaMetafizikujošuvijeknemamoidentificiranihprevoditeljaiztogvremena.Prvi prevoditelj kojega znamo po imenu, svećenik i liječnik izAntiohijePrōbhā (možda1.polovica5.stoljeća),tumačjeAristotelovihlogičkihspisaiPorfirijeveIsagoge.NeštopoznatijiodovoganamjeradjakobitapoimenuSergiusar-Ra’s’ainī, mezopotamskog redovnika i liječnika (umrooko536.godine,vjerojatnouKonstantinopolu),kojijeprevodiodjelaspodručjafilo-zofije,teologije,etike,fizikeimedicine.19Ovimseprevoditeljimauspostavljavišestoljetnineprekinutiniz;naradProbhe(5.st.)iSergija(6.st.)nadovezujeseu7.i8.stoljećuradprevoditelja:– jakobitaAthanasijaizBalada(†696.)naprijevoduTopicaiAnalytica pri

    ora;oštrogakaoprevoditeljakritiziraIbnSuwār,bagdadskikritičkiizdavač(942.–1017.),uSophistici ElenchidanijeshvatioAristotelovumisao,tejeuprijevodunijekorektnoprenio;20

    – JakobaizEdesse(†708.),izAindabakrajAleppa,biskupaEdesse;autorjetraktataEnchiridionukojemdefinirafilozofsketermine,21apripisujemuseisirijskiprijevodAristotelovihKategorija;22

    – MaraGeorgija,biskupaArapaizKufe(†724.);spominjesekaoprevoditeljOrganona;

    – maronitaTeofilaizEdesse(†785.),23dvorskogastrologakalifaal-Mahdija;preveojenizdjelasgrčkognasirijski,osobitospodručjaastrologije;naporučjufilozofijebitannamjekaoprevoditeljAristoteloveAnalytica priora;ḤunainmuupućujestrogukritikuzalošprijevodGalenove‘Yγιεινά;24

    – Joba izEdesse,uarapskimizvorimazvanimYuba;prevodio jesgrčkognasirijskiiarapski;navodigaHunainkaoprevoditeljaGalenanasirijski;autorjesvojevrsneenciklopedijefilozofijeiprirodnihznanostikakosusepoučavaleuBagdaduu9.stoljeću(oko817.).25

    Yaḥyāibnal-Biṭrīq,starijisuvremenikḤunainibnIsḥāqapripadaranijojfaziarapske prevoditeljske djelatnosti prijevodima Platonova Timeja,AristoteloveMeteorologije; izdavač je i arapskog teksta Pseudo-Galenovog, inačeizgubljenog, komentara Hipokratovog djelaDe septimanis.26 Prijevode izvremenaprijeḤunainibnIsḥāqa(†873)arapskiautorinazivaju»ranim«,tj.»starim«prijevodima.Datiranisuuraniabasidskiperiod,uvrijemedrugogkalifaabasidskedinastijeal-Manṣūra(754.–775.)idalje,kadasedjelaizpod-

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu325

    ručjaprirodnihznanosti,medicineilogikepočinjuprevoditinaarapski,dijelomispahlawiverzija.Općenitouzevši,možemorećidasurelativnoslabopoznati.Uovojfaziprevoditeljskedjelatnosti–stvaranjufilozofsketerminologije–osobitoznačajnuulogujeimaoIbnal-Moqaffa,pobornikperzijskogdualizma,kojijeuvelikeutjecaonasvojenastavljače.Njegoviprijevodiiz8.stoljećanisunamsesačuvali.ProblemzadatacijupredstavljaiprijevoddjelaAnalytica prioramelkitskogbiskupaizHarranaTheodoraAbūQurra,sljedbenikaJoanisa(Ivana)izDamaskakojiseosobitozanimaozaAristotelovulogiku (izuzevAnalytica posteriora) i psihologiju.27Moguće jedapripadaranijemvremenu,ilijepakizvremenaAlMa’mūna(813.–833.)odkadamožemoboljepratitikretanjerukopisaiprijevoda.Sponzoriranaodstranekalifa,prevoditeljskaseaktivnostintenziviralaosobitozavrijemenjegovevladavineinasljednika,kalifaal-Mu’taṣima(833.–842.).Prevoditeljisuiuovomperiodu,uzvrlomalibrojiznimaka,uglavnomkršćani (većinomnestorijanci i jakobiti).Prevodegrčka filozofskadjela sasirijskogili, rjeđe,sgrčkogoriginalanaarapski.Mnogeodovihprijevodaimaojenaraspolaganjual-Kindi,azaAristotelovuMetafizikuiAristotelovu teologiju,djelonepoznatogneoplatoničaraizFihrista,znamodasuprevedeniizričitonanjegovzahtjevizanjegovuupotrebu.28Poznatasunamimenaprevoditeljaobajudjela:prevoditeljMetafizike je Ạstāth(ỤstāthiliEustathius);njegov prijevod nalazimo na marginama Leidenskog rukopisa Metafizikeknjige α ἔλαττον i knjigeΛ do 1072b 16. ‘Abdulmasīḥ ibn ‘Abdallāh ibn

    19

    T. J. De Boer,History of Philosophy in Islam,str.15.:»ThetranslationsoftheSyrians,particularlyofSergiusofRasain, aregenerallyfaithful;butamoreexactcorrespondencewiththeoriginalisshowninthecaseofLogicandNaturalSciencethaninEthicalandMetaphysicalworks.Muchthatisobscureintheselasthasbeenmisunderstoodorsimplyomitted,andmuchthatispaganhasbeenreplacedby Christian material. For instance, Peter,PaulandJohnwouldcomeuponthesceneinroomofSocrates,PlatoandAristotle.Destinyand theGodswere obliged to give place totheoneGod;andideas likeWorld,Eternity,Sin and the like were recast in a Christianmould.«

    20

    ‛Abd-ar-RaḥmānBadawī,Manṭiq ArisṭūI–III,Cairo1948.–1952.RichardWalzer,»TheArabicTranslations ofAristotle«, u: Greek into Arabic – Essays on Islamic Philosophy.

    21

    WilliamWright,StanleyArthurCook,A Catalogue of the Syriac Manuscripts Preserved in the Libraryof the University of Cambridge,CambridgeUniversityPress,Cambridge 1901;WilliamWright, Catalogue of Syriac Manuscripts in The British Museum acquired since the year 1838,3vol,GilbertandRivington,London 1870.

    22

    KhalilGeorr,Les Catégories d’Aristote dans leurs versions SyroArabes. Edition de textes précédéed’ une étude historique et critique et suivie d’ un vocabulaire tecnique,préfacedeM.L.Massignon, InstitutFrançaisdeDamas,Beyrouth1948.

    23

    PeterBrown,The Rise of Western Christendom, Blackwell Publishing, Malden (MA)2003.,str.311.

    24

    Ḥunain ibn Isḥāq, Über die syrischen und arabischen GalenÜbersetzungen,ur. iprev.GotthelfBergsträsser,Leipzig1925., risālahbr.84.

    25

    AlphonseMingana,The Book of Treasures by Job of Edessa,ACEYA,Sydney2012.

    26

    Corpus Medicorum Graecorum XI,2,1,Teub-ner,Leipzig–Berlin1914.Medicinskiteksto-vi su od izuzetne važnosti znanstvenicimakojisebaveistraživanjemarapskihprijevodaitransmisije–putovaprenošenjaitumačenjagrčkihtekstova.

    27

    FriedrichÜberweg,BernhardGeyer,Die patristische und scholastische Philosophie,Mittler,Berlin1928.,str.130.

    28

    Ibnan-Nadīm,Fihrist,str.251.

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu326

    Nā’imaprevoditeljjeparafrazePlotinovihEneadapodnaslovomAristotelova teologija.UprevoditeljskojdjelatnostiArapaosobitomjestoimaradḤunainaibnIsḥāqa(809.–873.),Asirca,kršćaninanestorijanca(‘AbūZaydḤunaynibn‘Isḥāqal-’Ibādī,latinskogimenaJohannitius),injegoveškole.Njihovisuprijevodisgrčkognasirijskiiarapskinapravljenipremanajvišimfilološkimstandardimananačindasuprevoditeljinajprijekritičkiuspostavilitekst,patekondapristupalinjegovuprevođenju.UtusvrhuḤunainjeskupljaosvegrčkerukopisedokojihjemogaodoći,potomihuspoređivaokakobipopuniolakuneirazriješiodvojbenamjesta,tetakouspostaviooriginalnitekst.GrčkisurukopisipremaḤunainubilidostupniusvimislamskimzemljamaukojimajeuvrijemearapskihosvajanjaživjelogrčkourbanostanovništvo.Takojeprevoditeljmogaočutiživugrčkuriječ,aisamodnjihučitigrčkijezik.ḤunainjepreveoGalenovkorpus,kojijeucijelostitakobiopoznatArapima,PlatonovaTimeja,AristotelovuMetafizikuibrojnadrugadjela.Hunainovsin‘IsḥāqibnḤunaynprevoditeljje,izmeđuostalog,iPtolemejevaAlmagestaiEuklidovihElemenata.ZaprijevodeTopica, nekih raspravaAleksandraAfrodizijskog,PappijevihkomentaraX.knjigeEuklidovihElemenata,PorfirijeveIsagoge29zaslužanjeAbū‘UthmānSa’idibnYa’qūbad-Dimashqī.30RukopisisvjedočeioprevoditeljskomradunjegovasuradnikaIbrāhimaibn‘Abdallāhal-Katiba,prevoditelja8.knjigeTopike,teraspraveΠερὶ τῶντοῦ παντὸς ἀρχῶν.GrupaarapskihprevoditeljaitumačaAristotelovogučenjaintenzivnojedjelovalau10.iuprvojpolovici11.stoljećaokupljenaokokršćanskeFilozofskeškoleuBagdadu.NjenimseutemeljiteljemsmatraAbūYaḥyā (Zakariyyā)al-Marwazī,31 liječnik,prvikomentatorAristoteloveAnalytica posteriorauislamskomsvijetu.KomentariikritičkaizdanjaproizašlaizoveškoleslužilasukaoosnovazačitanjeAristotelakasnijimfilozofima,osobitoonimasašpanjolskogZapada.Iakonisuznaligrčki,većarapskiisirijski,bagdadskikomentatoripoznavalisuvelikibrojranijihprijevodairazličitihvarijantitekstova,pasunjihovaizdanjabilafilološkivrlotemeljita.NjihovatradicijačitanjaAristotela,uvedenihufilozofskisyllabusoveškoleudrugojpolovicidevetogstoljeća,pristuptekstuimetodatumačenjamožesepratitiudirektnojlinijiunatragdogrčketradiciječitanjaAristotelauAleksandriji6.i7.stoljeća.ZauspostavljanjeovetradicijeuBagdaduosobitojezaslužanAbūZakariyyāYaḥyāibn‘Adī(893.–974.),jakobitskifilozofiučenikAl-Farabija.Njegovoučenjepreniojenjegovučenik,nestorijanaciliječnikAbu’lKhairal-HasanibnSuwar(942.–poslije1017.),kritičkiizdavačstarijihprijevoda.Međunajistak-nutijeuovojškolipripadainestorijanacAbūBishrMattāibnYūnus(†940.)– istaknutiprevoditeljAristoteloveAnalytica posteriora ikomentaraAleksandraAfrodizijskogΛknjigeAristoteloveMetafizike,učiteljAbūZakariyyāYaḥyāibn‘Adīja,aučenikAbūYaḥyā(Zakariyyā)al-Marwazīja–utemeljiteljaBagdadskefilozofskeškole.IzoveješkoleproizašaoiAverroësovtekstprijevodaMetafizikeodprevoditeljaNaẓīfa.

    Prevoditeljska metoda

    Prijevodima iz ranije fazeprevoditeljske aktivnosti trebapristupati s oprezom.Njihovajepouzdanostubrojnimslučajevimaupitnaistogazahtijevajuindividualnipristup.Aṣ-Safadī(†1363.)opisujeprevoditeljskumetodunekihranih prevoditelja kao »riječ za riječ«.To znači da je prevoditelj nastojaosvakugrčkuriječprevestijednomkorespondirajućomarapskomriječju.Međutim,kakonijemogućezasvakugrčkuriječnaćiodgovarajućuuarapskom

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu327

    ikakosusintaktičkerazlikemeđuovimjezicimaznatne, to jeukonačnicirezultiraloupitnomkvalitetomprijevoda.32

    KvaliteturanihprijevodaitehnikuprevođenjaḤunainpokazujenaprimjeruGalenovihtekstova.Prevoditelje,kolegeuistomposlu,naziva»našimkršćanskimprijateljima«–pokazujućitimizrazomsvijestopripadnostiodređenomkulturnomkrugu,ali idioništvuukontinuitetuprevoditeljskeprakse.Ovajseosjećajkasnijeizgubio,patakavizraznećemosrestinalatinskomZapadudvanaestogstoljećakadase,uhistorijskimuvjetimakrižarskihratova,intenzivno prevode s arapskog na latinski filozofska i prirodoznanstvena djela.PremaḤunainu,onisučitaliitumačilitekstovenanačinaleksandrijskihučenjakainamjestimakojasunazivaliuskul(sirijskieskole,grčkiσχολή).33TakvesusamostanskeškolepostojaleiusamomBagdaduu9.stoljećuiunjimasusečitaligrčkiautorivjerojatnonasirijskom,alimogućeinagrčkomakojeIbnan-Nadīm(jedanodčetirinavedenavelikaarapskabiografskaizvora,umrooko990.)jošmogaoposjetitigrčkučetvrtokogrčkecrkveuBagdadu.Tootvaramogućnostpretpostavcida isamḤunainnijenužnomorao ićiuBizantdabiučiogrčki.OsvojojfilološkojmetodiiprincipimauspostavetekstasamḤunainnasdetaljnoizvješćuje.34KažedajeupotrazizagrčkimrukopisimaputovaouMezopotamiju,Siriju,PalestinuiEgipat,aosobitospominjegradoveAleksandriju,Damask,AleppiHarran35kaomjestagdjesemogunaćigrčkerijetkeknjige.Tako je uHarranu pronašao primjerakΠερὶ τῶν ἐν τοῦ Πλάτωνος Τιμαίῳ ἰατρικῶς εἰρημένωνnajvećidiokojegajedanasizgubljen,36azapetnaestknjigaΠερὶ ἀποδείξεωςsažaljenjemkažedanigdjenijemogaopronaćicjelovitigrčkirukopis.37

    »Udobiod20godinapreveosam(nasirijski)GalenovuDe sectis.Kasnije,kadmijebilooko40godina i kad samveć bio prikupio znatanbroj grčkih rukopisa,mojmeučenikḤubaishzamoliodagaispravim.Usporediosamsveterukopiseiuspostaviojedan,ispravnitekst,tegazatimusporediosasvojomranijomsirijskomvarijantomiispravioje.«38

    IzovihjeriječijasnodasuḤunaininjegoviučeniciusvojojškolinjegovalikritičkumetodukakvusumoglividjetiipreuzetiodgrčkihznanstvenika.Na

    29

    ParisMS.ParalelnavarijantauBodleianMSMarsh28.Rukopis Isagoge, Categories, Deinterpretatione, Analytica priora, Analytica posteriora pronašao D. S. Rice, Top-KapuAhmetIII3362, Istanbul.

    30

    GotthelfBergsträsser, Ḥunain ibn Isḥāq und seine Schule,Brill,Leiden1913.

    31

    AntonBaumstark,Geschichte der syrischen Literatur,Weber,Bonn1922. iMaxMeyerhof,Von Alexandrien nachBagdad. Ein Beitrag zur Geschichte des philosophischen und medizinischen Unterrichts bei den Arabern,deGruyter,Berlin1930.

    32

    FranzRosenthal,»ReviewofGalen‘OnMedicalExperience’«,Isis36(1945–1946),str.253(citatAṣ-Safadīja).

    33

    VidiḤunain ibn Isḥāq, Über die syrischen und arabischen GalenÜbersetzungen.

    34

    Vidiisto.

    35

    Gotthelf Bergsträsser, Neue Materialien zuḤunain ibn Isḥāq’s GalenBibliographie,DeutscheMorgenländischeGesellschaft,Leip-zig1932.

    36

    Corpus Medicorum Graecorum, SupplementumI,Teubner,Leipzig–Berlin1934.

    37

    RichardWalzer,»On theArabicVersionsofBooksA,αandΛoftheAristotle’sMetaphysics«,u:Greek into Arabic,str.114–128,ovdjestr.117.

    38

    Ḥunain ibn Isḥāq, Über die syrischen und arabischenGalen–Übersetzungen(vlastitipri-jevod).

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu328

    temeljuovogaWalzerspravomzaključujedasemožemooslonitinaarapskeprijevode,baremnaovenastaleuḤunainovojškoli,sistimpovjerenjemkaoinaonenastaleodstranepoznihgrčkihznanstvenika.Iako djelatnost Sirijaca nemožemo opisati kao originalnu po rezultatima,njihovisuprijevodibiliodneprocjenjivogznačajaarapsko-perzijskimznanstvenicima,jersuupravoSirijci,gotovobezizuzetka,urazdobljuod8.do10.stoljećaprenosiligrčkadjelanaarapskisastarijihsirijskihvarijantiilisanekihkojesusamidoradili.PredavačiuBagdadskojfilozofskojškolitumačilisuAristotelaslužećisearapskimverzijamatekstovastarijimaodḤunainasmatrajući ihprimjerenima.TakoznamodasuAl-ḤasanibnSuwār,Yaḥyāibn ‘Adī iAbūBishr imali tekstAnalytica priora spomenutogmelkitskogbiskupaizHarranaTheodoraAbū QurrateparafrazuPlotinapodnaslovomAristotelova teologija u prijevodu ‘Abdulmasīḥ ibn ‘Abdallāh ibnNā’ima.Takođersuseslužiliistarijimsirijskimvarijantamaizranogislamskogperioda.Tosu:Analytica prioraiTopicauprijevoduAtanasijaizBalada,CategoriaeuprijevoduJacobaizEdesse,Analytica priorauprijevoduTeofilaizEdesse.Bagdadskifilozofiiizdavačiudesetomstoljećunespominjujošstarije sirijske prijevode ovih djela, one spomenutogProbhe ili Sergija ar-Ra’s’ainīa.Mogućejedaimnisubilipoznati.Nadalje,kakosvjedočebiografskiizvori,ovimranimprijevodimasusekoristiliučenjaciiuIbnRushdovo(Averroësovo)vrijeme,udvanaestomstoljeću,inakrajnjemzapaduarapskogsvijeta,pasutimputemmoglibitidostupniispomenutimzapadnimlatinskimprevoditeljma.Odgrčkihsekomentatorauarapskimizvorima39spominju:Simplicije,komentatorKategorija,jedanodposljednjihpredavačanaAkademijiuAteni;monofizitJohannesGrammatikos(IvanFilopon)izAleksandrije,komentatordjelaAnalytica posteriora;nepoznatikomentatordjela Analytica priora,kojeg čestocitiraAl-ḤasanibnSuwār;PorfirijeiTemistije.40ArapskiseautoriuvelikojmjerioslanjajunakomentareAleksandraizAfrodizije,utemeljiteljasrednjovjekovnogčitanjaAristotela.41Iztekstovajesasvimjasnodasearapskitumačiuvelikeoslanjajunasvojegrčkeprethodnikeikadaihnespominjupoimence.OuspostavitekstaiidentificiranjuprevoditeljskihrukukojisunanekomteksturadiligovoriiprimjerAristotelovadjelaAnalytica posteriora.HebrejskiilatinskiprijevoditogdjelaupućujunatodasuIbnRushdisuvremenimulatinski prevoditeljGerard odCremonekoristili vjerojatno još jedanprijevodnekognepoznatogprevoditelja,uzspomenutiprijevodnaarapskikojijeizradioAbūBishrMattāpremaizgubljenojnamsirijskojvarijantiIsḥāqaibnḤunaina.Pariškirukopis42AnalitikeosimIbnBishranadvamjestaspominjeiprevoditeljapoimenuMarāyā.RichardWalzerdržidajemogućepovezatiradonognepoznatogprevoditelja i ovog stanovitogMarāyeokojemosimimenadrugozasadaneznamo.Međutim,pouzdanogdokazazatonemamo.IstraživanjerukopisanekihsekcijaAristoteloveMetafizikeomogućujenamuvidu različitegrčko-sirijsko-arapskeprevoditeljske fazena istomtekstu idokazujedasusekoristilirazličitigrčkirukopisizarazličiteprijevodeistihdijelovateksta.Ovdjetrebaimatinaumudanemanačinadokazatikolikojegrčkihrukopisasvakiodtihprevoditeljaimaonaraspolaganjukaonijesulinajprijeizvišerukopisauspostavilizadovoljavajućigrčkitekstpatekondapristupiliprevođenju–štomožemosasigurnošćurećidajebionačinradaḤunainibnIsḥāqainjegoveškole.TakotriprevoditeljskaperiodairadčetirijurazličitihprevoditeljamožemopratitinaA,αiΛsekcijamaMetafizike:

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu329

    1) predḤunainijevu periodu pripada prijevod sekcija α iΛ do 1072b 16zabilježen namarginamaLeidenskog rukopisa.Ovaj je prijevod djelo većspominjanogprevoditeljaAsṭātha,kojegnamizvorinavodeikaoUsṭāthailiEustathiusa,akojinamjekakojegorerečenopoznatpotomeštojeupravonjegaangažiraoal-KindidamuzanjegovepotrebeproučavanjaiistraživanjaprevedeAristotelovuMetafiziku.UpućujemnadetaljnuWalzerovustudiju43ovogamjesta.2)Averroës se služio prijevodomknjige αḤunainova sina Isḥāqa, iz drugogperiodaarapskeprevoditeljskedjelatnosti,obilježenogradomḤunainibnIsḥāqa(†910.)injegoveškole,doksusekcije1072b16do1076a4AverroësovakomentaraprijevodAsṭātha iz ranijegperioda. Ibnan-NadīmuFihristunavodiiḤunainibnIsḥāqovprijevodknjigeΛ.3)Trećemperiodupripadajuprijevodinastaliukruguarapsko-kršćanskefilozofskeškoleuBagdaduu10.stoljeću.IstaknutiprevoditeljiztogakrugaAbūBishrMattāostavionamjearapskiprijevodsekcijaknjigeΛdo1072b16.GorespomenutiḤunainibnIsḥāqovprijevodknjigeΛ,kakouFihristunavodiIbnan-Nadīm,vrloizglednojeimaonaraspolaganjuiAbūBishrMattāiakosetoprisadašnjemstanjuotkrivenostiidostupnostirukopisanemožedokazati.ArapskiprijevodMetafizikekojimseslužioAverroësradjevećspomenutogprevoditeljaNaẓīfa,izistogprevoditeljskogkrugaokupljenogokofilozofskeškoleAristotelovogstudijauBagdaduu10.stoljeću,alipočetakknjigeΛuŠpanjolskojvišenijebiodostupan–Averroësovtekstzapočinjes987a6.

    Zaključak

    Izsvegarečenogslijedidajeprepisivanje,prevođenjeitumačenjegrčke,naposeAristotelovefilozofije,kontinuiraniproceskojisenaIstokuodržaoidâsepratitiunatragudirektnojlinijidoAleksandrije6.stoljeća,arezultatitogprocesasubilidostupniinaZapaduuŠpanjolskoj,narazmeđudvajusvjetova,kršćanskogsjednestraneiislamskogsdruge.Dionicimatogprocesatakosupostaliizapadnilatinskiprevoditelji.Svojupunuevaluacijuovajprevoditeljsko-filozofskiradmožedobitijedinopromatranukontekstuzapadnefilozofijeiukontinuitetunjenepovijesnepredaje.Analizarukopisaprijevoda,djelapojediniharapskihfilozofaiarapskihbio-grafskih izvora, u kojima senavodeprijevodi i komentari, pokazujeda suArapipoznavaliAristotelovodjelogotovoucijelosti.Imalisunaraspolaganjurazličitevarijanteprijevodauširokomvremenskomrasponukaoitumačenjanajistaknutijih njegovih komentatora: Aleksandra Afrodizijskog, Porfirija,Temistija,Simplicija,IvanaizDamaska,IvanaFilopona.Postojanjeviševarijantiprijevodajednogteistogdjela,iizrazličitihperioda,kakojepokazanonaprimjerusekcijaMetafizikeiAnalitike,nesumnjivosvjedočionastojanjudaseprijevodiobnavljajuipoboljšavaju,alisvjedočeiotraženostiodnosno

    39

    Ibnan-Nadīm,Fihrist,str.268.

    40

    RichardWalzer,»TheArabicTranslationsofAristotle«,u:Greek into Arabic,str.77–97.

    41

    A.Badawī,Aristū ‛indal‛Arab,Cairo1947.TakođeruIstanbulskomrukopisu,vidibilj.29.

    42

    Bibliothèque Nationale ar. 2346, anc. fond882A.

    43

    R.Walzer,»OntheArabicVersionsofBooksA,αandΛoftheAristotle’sMetaphysics«.

  • FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(317–330)

    N.Bulić,Povijesnapredajagrčkefilozofijeuislamskomsvijetu330

    orecepcijiodređenogdjelakodpublike.ČinjenicadasuseprijevodimanastalimauBagdadumoglikoristitifilozofiiznanstvenicinaislamskomZapadu,uŠpanjolskoj,svjedočiodostupnostirukopisaiživojznanstvenojkomunikacijiširomarapskogsvijeta.

    Nada Bulić

    The Greek Philosophical Tradition in the Islamic World

    AbstractThe author deals with the manuscripts and the Arabic biographical sources to show that the Arabic translators and the philosophers used Greek philosophical texts of varying provenience and quality in order to understand the philosophical problems they inherited through the Hellenistic system of education. This system, spread throughout the Greek world, was developed and sustained through the web of schools and intellectual centers. In the “wisdom and knowledge” transmitting process between the Greeks and the Arabs the Syrian Christians played the major role. This was the route the Arabs became acquainted with almost all the treatises of Aristotle. The translations which came out of the school of Ḥunain ibn Ishạ̄q show rigorous philological method in establishing a critical Greek text they were based on. In the 10th and the first half of the 11th century a significant group of the Arabic translators and commentators gathered around the Christian philosophical school in Baghdad.The commentaries and critical editions came out of this school were philologically very thorough as they had a number of older and different translation variants of the Greek texts at their disposal. The later philosophers of the Spanish West based their Aristotle reading on those translations. The fact that one philosophical work appears in a number translation variants in different periods of time, as shown on the example of the Metaphysics and the Analytics, tells us about the constant effort to renew and to improve the translations as well as about the response of the readers. Thus the Arabic translations represent a significant material link between the civilisation of Ancient Greece and the Medieval Islamic and Latin world.

    Key wordsArabictranslationsofGreekphilosophy,Syriantranslators, Arabicbiographicalsources,ḤunainibnIsḥāq,thePhilosophicalschoolofBaghdad