Digitized by the Internet Archive

in 2011 with funding from

University of Toronto

http://www.archive.org/details/povijestbosneodOOprel

POVIJEST BOSNEOD

NAJSTARIJIH VREMENA DO PROPASTI

KRALJEVSTVA.

SASTAVIO

DR MILAN PRELOG,

SARAJEVO

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

mtfn tmm

POVIJEST BOSNEOD

NAJSTARIJIH VREMENA DO PROPASTI

KRALJEVSTVA.

SASTAVIO

DR MILAN PRELOG.

SARAJEVO

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

oA^

o

NAKLADOM KNJIŽARE

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVUIZAŠLO JE:

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od dra. Patscha

K 1.50.

Kraljevski grad Jajce, Povijest i znamenitosti od dra.

ire Truhelke, vez. K 3*50.

Naši gradovi. Opis najljepših sredovjenih gradova

Bosne i Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez.

K 5'—.

Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrar-

frage von/Dr. iro Truhelka, K T20.:

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. Stud-

nike K —*40.

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike, K —60.

SADRŽAJ.Strana

I. Bosna i Hercegovina u predistorijsko i rimskodoba 1—7

II. Bosna i Hercegovina od seobe južnih Slavenado Kulina bana (1180.) 7—13

III. Bosna za Kulina bana i njegovih nasljednika

do Stjepana Kotromania (1322.) 13

(A. Kulin ban 1180-1204. B. Matej Ninoslav(1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M.Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. BanPavao i Mladen Šubi, gospodari Bosne (1291.

do 1322.) 13-28IV. Stjepan Kotromani (1314 ? 1322-1353) ... > 28V. Stjepan Tvrtko I., ban i kralj (1354—1391.)

(A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom i bo-sanskom vlastelom. B. Tvrtko širi granice svoje

države i okruni se kraljevskom krunom (1377).

C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmacijii Hrvatskoj (1385-1391) 28-40

VI. Stjepan Dabiša (1391-1395). Jelena „Gruba"(1395-1398.) 40-44

VII. Doba protukraljeva i prijestolnih borba u Bosni.

Nekoji bosanski velikaši vladaju u svojim obla-

stima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398do 1404). B. Stjepan Ostoja i Dubrovnik (1399).

C. Stjepan Ostoja i Hrvoje Vuki prema Si-

gismundu i Ladislavu Napuljskom. D. StjepanOstoja i Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E.

Tvrtko II. Tvrtkovi (1404-1408). Borbe saSigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi putakralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H.

Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napre-duju. Stjepan Ostoji (1419-1421.) 44-60

VIII. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi (1421-1443.) .60-64IX. Stjepan Toma (1444—1461). A. Stjepan Toma

prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srp-

skomu despotu i hercegu Vukiu. C. StjepanToma i Turci. Stjepan. Tomaševi zavlada srp-

skom despotovinom 64—71X. Stjepan Tomaševi (1461— 1463). Pad bosan-

skoga kraljevstva (1463.) 71—76XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne. Pad Herce-

govine (1482.) 76—77Rodoslovlje Kotromania 78Literatura 79

I.

BOSNA I HERCEGOVINAU PREDISTORIJSKO I RIMSKO DOBA.

Bosna i Hercegovina dolaze dosta kasno udodir s antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovoj

pojavi valja tražiti u geografskom smještaju ovih

zemalja. Od grkoga juga bile su ove zemlje odi-

jeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadrans-

kog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planina

s malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvaraju

doduše rijeke, ali baš ovi sjeverni krajevi došli su

kasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu je

samo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenim

krajevima, a to je donja Neretva kod Metkovia.Tu i nalazimo od IV. stoljea pr. I. naseljene Grkeu faktorijama, koji su domaem stanovništu do-

našali proizvode grke metalne, glinene i staklene

industrije, a odnašali odavle sirovine u Sredo-

zemno more.

Narod, koji su ovdje Grci našli, ne bijaše je-

dinstven. Kao što itava trupina Balkanskog

poluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio bio

zauzet cd T r a a n a. Iza toga slijedi sa sjevera

sukcesivna doseoba Ilira, koji su starije žitelje

dijelom protjerali, dijelom ih uinili podanicima,

a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*).

Napokon od prve polovine IV. stoljea dolazi

*) Duž srednje i donje Neretve obitavali su ilirski

Ardijejci kao plemii, koje je moralo uzdržavati trakoseljako puanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Herce-govina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.)

ovamo trei narod : Kelti, koji su samo djelo-

mino pokorili Ilire.

Za predrimsko kulturno stanje ovih zemalja

gotovo su nam jedino vrelo predistorijski spome-nici nebrojenog niza stoljea od tzv. m 1 a g j e g a

kamenoga doba (neolitskog) do u dobarimskoga gospodstva. Veoma je znamenita ostav-

ština neolitskog doba u Bosni. Osim takovih na-

lazišta, gdje se naišlo na predmete iz kamenog i

metalnog doba zajedno, imade Bosna istih neo-

litskih naselja. Najznamenitije ovakovo isto neo-

litsko nalazište jest B u t m i r, a osim njega još

Donji Klakar i Novi Šeher. Osobito je

vrijedno istaknuti urešene glinene posude i plas-

tike figure butmirskog nalazišta. Nekoje butmirske

posude pokazuju inae upravo nedosegnuti stepen

neolitske keramike ljepotom svojih spiralnih nakita.

Ni u jednom neolitskom nalazištu nije se našla to-

lika množina glinenih statueta, koliko u Butmiru.

Sve ove statuete su ženske ili gole ili u dugim halji-

nama, a možemo ih smatrati idolima. Od naselja,

gdje su nagjeni spomenici i kamene i metalne kul-

ture zajedno valja istai D e b e 1 o b r d o tik uz za-

padni rub Sarajeva. Naselje na Debelom brduosnovano je u neolitsko doba, a imade spomenikasvih predistorijskih perioda do u rimsko doba.

Svoj dugi život imade da zahvali kao i brojna grupaostalih slinih nasutih gradina (utvrda) po Bosnii Hercegovini dobro zaštienom položaju (ova-

kovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade poBosni gotovo pola tisue).

Bronano doba u Bosni je slabije zastu-

pano od mlagjeg kamenog doba, akoprem baš

Bosna nije siromašna nalazima i iz istog bron-

anog doba. No mnogo je vei broj spomenika iz

starijegaželjeznogadoba. Iz toga dobanatkriljuje sva ostala nalazišta G 1 a s i n a c. Ovdjeje sauvano na tisue tumula (grobova), koji naj-

veim dijelom potiu iz doba, koje zovemo „Hall-

stattskom periodom" (bronano-željezno doba).

Željezo se upotrebljava za oružje i orugje, maeve,noževe, sjekire, a gotovo sav tjelesni nakit, oružje

za obranu, metalno posugje pravi se iz mjedi.

Iz mlagjega željeznoga doba ili

tzv. Late ns koga doba najznatnija su nala-

zišta kod Sanskoga mosta, Jezerinauzapadnoj Bosni, zatim Donja Dolina kod-Gradiške na glasu sa svojih sojenica (kolibe nadrvenim skelama, smještene na sohama, zabijenima

u dno vode).

Od naroda, koje smo spominjali kao najstarije

stanovnike Bosne i Hercegovine, Iliri su u pre-

daji najjae istaknuti elemenat. Oni su ratoborannarod, koji ljubi slobodu; na obalama va-

ljan, plijena željan pomorac, kasnije u rimskoj

vojsci izvrstan vojniki materijal. Slaba mu je

strana gragjanski razvitak. Zemlja njihova raspa-

dala se u mnoge male oblasti, koje su se vazda -me-

gjusobno bori'e. Politiku rascjepkanost pomagalaje i priroda zemja. Samo na jugu nailazimo na veedržavne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeu>teiz plemena Ardijejaca. Po imenu poznajemo još

slijedea ilirska plemena u današnjoj Bosni i Her-

cegovini : Desitijate (Glasinac), Daorse (istono oddonje Neretve. Daorsi su kovali novac prema grkojmjeri s grkim napisom i kipom Hermesa), keltsko-

ilirske Japode (zapad. Bosna) etc. Mnoga su ilirska

plemena stajala u živom saobraaju s grkim trgov-

cima i kolonistima na obali Adrije. Megjutimodnošaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne na-

ravi. Blagostanje grkih kolonista, koji su zaposjeli

najbogatije dalmatinske otoke, a odavle uhvatili

korijena i na kopnu (u IV. stoljeu pr. I. cvate vekod današnjeg Metkovia emporij Narona), mamiloje ona plemena, koja su se bavila pomorstvom nagusarenje, koje je bilo po ilirskom obiajnompravu dozvoljeno. Kad su ti gusari zaprijetili za

Agrona i Teute egzistenciji tih kolonija, obratiše

se Grci Rimljanima za pomo. God. 229. pr. I.

osvanule su po prviput rimske lagje u dalma-

tinskim vodama i od tog doba spadao je Ilirik u

sferu rimskih interesa. Odsele su Rimljani

poeše vodili omanje ratove osobito s plemenomDalmata, koje je kasnije dalo ime itavoj provinciji

;

ali velikih vojenih preduzea nije bilo u doba pro-

padanja rimske republike. Pae ni Julije Cezar kao

upravitelj Ilirika ratujui u Galiji, nije dospio naBalkansko poluostrvo. Zato megjutim nije manj-

kalo privatne inicijative. Rimski trgovci zamijenili

su na obali Adrije grke trgovce, a odavle su opet

isti trgovci prodirali i preko osigurane linije pri-

pravljajui asimilaciju i konano pripojenje. Do-kazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iz

nutrinje zemlje iz god. 36. pr. I. Istom prvi

rimski car Oktavijan osvanuo je osobno u ovimkrajevima i inilo se od tog doba, da je ova po-

krajina bila pokorena. Godine 6. poslije Isusa

megjutim plane uslijed raspisa novih poreza i

uvedenog novaenja silan ustanak, koji je sjedinio

sva ilirska plemena u Bosni pae i ona preko Save

i D„unava. Snaga ustaša cijenila se na 200.000 pje-

šaka i 9000 konjanika. Duša ustanku u Bosni bijaše

jedan plemi po imenu Bato (od plemena Desi-

tijata?). Uz teške napore uspjelo je istom nakonetiri godine kasnijem caru Tiberiju svladati

ustanak, a iza toga pripala je još vojsci zadaasistematske pacifikacije u nutrinji zemlje.

Današnju Bosnu i Hercegovinu do crte Banja-

luka—Zvornik, zapadnu Srbiju, Sandžak Novi Pa-

zar, Crnu Goru i Dalmaciju sjediniše Rimljani ujednu provinciju Dalmaciju. Bo-sanska Posavina pripadala je Panoniji. Sjedište

vrhovnih provincijalnih oblasti bijaše u Saloni;ovdje se nalazio i provincijalni sabor, kamo su i

bosanski gradovi kao n. pr. Bistua (Zenica) slali

svoje odaslanike. Vrhovno sudbeno mjesto nije bilo

ovako centralizirano. Tri su sudbena kotara

postojala: Skardona, Salona i Narona. itavaprovincija dijelila se na veliki broj seoskih

i gradskih kotara, iji su magistrati bili

upravno i sudbeno autonomni unutar svojih

kadkada veoma prostranih podruja. U po-

etku prevladavale su t. zv. seoske opine. Na eluseoskih opina stajali su praepositi(uzeti iz dotinog plemena), a njima uz bok sta-

jalo je vijee od domaih plemia (principes). Pomalo pretvarahu se seoske opine u gradske op-

ine. Glavna do sada poznata municipija bijahu

slijedea: Bistua (Zenica), Delminium (Županjac),

Domavia (Gradina kod Srebrenice), Pelva (Šarii

kod Jajca) itd. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot-

krie jednog rimskog kaštela : Mogorjelo —neposredno na Neretvi i željeznikoj pruzi Mo-star—Metkovi. Mnoga imena, ako i znamo za

ruševine, nijesu nam još poznata.

Život u rimskim gradovima Bosne ilustriraju

nam brojni ostaci rimske kulture. Tako n. pr. m o-

z a i c i (Ilidže i Stolac. Tehnika izvedba stolakih

mozaika upravo je krasna), razne posude, aše,bronce iz grobova, statuete. Nekropole (oko Bi-

haa) pune su grobnih spomenika, koji su uope važan dokumenat. Po njima znademo,tko je bio nosioc tadanje kulture. Nije

naime svatko, koji je u Bosni živio ili nagrobu imao postavljen spomenik s latinskim

natpisom, bio ujedno rimski gragjanin ili pae Rim-ljanin. Rimljanina iz matere zemlje, koji bi ovdje

u Bosni bio pokopan, ne možemo u ope dokazati.

U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istonjaka.

Kod Neretve imademo itav lanac vjerskih ognjišta,

u "kojima se podržavao kult istonjakih božan-stava. U jednom ovakovom svetištu (Konjic !) našla

se ploa, iskiena relijefima, koja je služila

u Mitreju kao žrtveniki kip. Ovo je jedan od naj-

znamenitijih dokumenata o tajnoj religiji bogaMitre. U srebrnim rudnicima Domavije posto-

jala je grka kolonija, koja je sauvala grki jezik.

Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gra-

dovima i selima, oni su prema domaim žiteljima

bili u znatnoj manjini.

Blagostanje žiteljstva dizalo je prirodno bo-

gatstvo zemlje. Vadilo se srebro, zlato, olovo i

željezo. Najvažniji rudarski gradovi bijahu Briševo

kod Starog Majdana, a nada sve D o m a v i a koaSrebrenice.

Za pacifikaciju zemlje kao što kasnije za pro-

met i trgovinu bijahu znamenite ceste. Ve Augustpoeo je graditi ceste, a glavne pruge bijahu go-

tove za careva Tiberija i Klaudija. Broj kilometara

i gustoa cesta rimskih upravo imponira, ali gra-

dnja i uzdržavanje cesta osobito u Krasu nije oso-

bita, pae veoma slaba. Ceste su bogato opremljene

stupovima, na kojima imade spomen na svakogacara, koji je bio u provinciji priznat i to na koncusvake milje (miljaši — miljokazi). Od cesta važna Je

ona, koja je spajala centar Salonu u pravcu da-

našnjeg Glamoa i Banjaluke sa Siskom (Siscia),

glavnog grada druge Panonije, a druga je spajala

Salonu s današnjim Sarajevom i Domavijom naDrini, pa Marsonijom (Brodom) na Savi, a odavle

je tekla u Smirnij (Mitrovica), te Aquincum (Bu-

dim), glavno mjesto Panonije uope. Dok su drugeprovincije uslijed varvarskih provala bile ve u III.

stoljeu opustošene i napuštene ili dobile novostanovništvo, vladao je u Bosni do konca IV. sto-

ljea mir. Megju ostalim osiguran je provinciji

Dalmaciji mir i time, što je rimska vlada u dobanesigurnih odnošaja na Dunavu duž Save podigla

kordon od postaja za brodove kao i vojnikestraže oito, da zaštiti Jadransku obalu i Italiju.

Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476.

p. I.), koncem V. i u prvim decenijima VI. stoljeapripadala je Bosna i Hercegovina više od 40 go-

dina istono-gotskoj državi. U okolini Sarajeva

nagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika.

Gospodstvu Istonih Gota u Dalmaciji uini kraj

vizantijski car Justinijan (537. p. I.), a od ovogvremena gospoduje B. i H. Vizant do VII. stoljea.

II.

BOSNA I HERCEGOVINAOD SEOBE JUŽNIH SLAVENA

DO KULINA BANA(1180.)

Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom po-

luostru zaprijetiše doskora Avari, a s njima u za-

jednici i Slaveni. Za cara Tiberija II., zatim Mauri-cija pod konac VI. i poetkom VII. stoljea avarsko

slavenske provale na Balkan bivaju sve eše. Cva-tua neko provincija Dalmacija za tih provala go-

tovo je opustila. Napokon u prvoj poli VII. vijeka

nastaniše se na Balkanskom poluostrvu stalno

brojna veoma srodna slavenska plemena.

Zapad i sredinu poluotoka zauzeše po svoj

prilici iza žestoke borbe s Avarima hrvatska i

srpska plemena. Ova plemena živjela su u prvodoba plemenskim razdrobljenim životom užupama, koje se tek malo po malo poduticajem rimsko P vizantijskoga života, pa fra-

nakoga spajaju u vee ili manje oblasti ili

plemenske države. Dvije megju njima, najzapadnija

i najistonija, zadržaše narodna imena: hrvatsko i

srpsko, a ostale dobiše ili plemenska ili topogra-

fijska imena. Jedna ovakova oblast bijaše oko do-

line gornje Bosne, prozvana Bosna. Po prvi

put javlja se ime ove oblasti u 10. stoljeu koci

cara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a, a

u drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium,Bossena, Bosthna, Bissena, Bosna. Poštoje ime oblasti identino s imenom jedne od glavnih

rijeka Bosne, to se ovo ve odavna izvodilo odimena te rijeke. Nije poznato, od kada postoji ovo

ime rijeke. U obliku Bassante ili Basanius,imalo je da postoji, kako se openito uzima, veu vrijeme rimskoga gospodstva. Dokazano to nije.

Ovo se naime ime izvodi od rimske postaje

Ad Bassante, za koju se misli, da se nalazila naušu Bosne. Novi naseljenici preudesiše staro imerijeke prema svome izgovoru, te prozvaše rijeku i

porjeje Bosnom, a sebe Bošnjanima. Neki bi opet

htjeli da je praznaenje rijei Bosna s o 1 n a

zemlja.O povijesti ove oblasti poevši od naselja sla-

venskih, pa do 10. stoljea ne znamo ništa sigurno.

Polovinom 10. stoljea javlja o njoj prve vijesti car

Konstantin Porfirogenet. Iz njegovih vijesti razabire

se, da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vlada-

ocem na elu. Dok su se u susjedstvu stvarale ple-

menske države hrvatska i srpska, ovaj je kraj živio

na svoj prvotni slavenski patrijarhalni nain.Kako se baš sada Raša (Srbija) pod knezom asla-vom poela dizati i oporavljati od teških udaraca,

što joj je zadao bugarski car Simeon Veliki, pri-

družio je aslav i ovu oblast svojoj državi. Prvotno

je ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijeke

Bosne; na zapadu se hvata podruja oko gornjegVrbasa, na sjever možda do vrandukog klanca, a

na istok do Drine. Duboko usjeena dolina Drinestalna je granica izmegju Bosne i Srbije. Ovo je

matica potonje bosanske banovine. Odavle se onaširi na štetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII., XIII.

i XIV. stoljeu. U toj oblasti spominje Porfirogenet

i gradove Katera, Desnek, a izvan te oblasti Sa-

lenes. Ne može se pouzdano odrediti položaj tih

gradova. Katera mogao bi biti Gradac — Koto-rac u Sarajevskom polju, Desnek Teševo (u okolici,

gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska), a Sa-

lenes su kasnije Soli (ad Salinas — Tuzla) u pre-

djelu Spree, koje su dale ime posebnoj bosanskoj

oblasti Solima.Povijest Bosne prije polovine X. vijeka ne

rasvijetijuje nam direktno nijedan izvor. Vrlo je

megjutim vjerojatno, da je Tomislav, hrvatski kralj,

koji je iz današnje sjeverozapadne Dalmacije i

jugozapadne Hrvatske zavladao i zemljom izmegju

Save i Drave tzv. Posavskom Hrvatskom, zavladao

i Bosnom. Tomislav je bio moni protivnik Simeu-

nov, pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svoju

državu od njega nego i svladao njegovu vojsku.

No ve nasljednici Tomislavljevi radi unutar-

njih borba izgubiše mnogo od svojih posjeda, Hr-

vatska oslabi, a Raša se poe dizati za aslava.Tokom druge polovine X. vijeka otela se

Bosna ispod vlasti Srbije raspadom aslavljeve dr-

žave, ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va-

silija II. (1018.— 1019.) zajedno s ostalim balkans-

kim državama. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opet

oslobodi vrhovne vlasti Vizanta, pa ako smijemovjerovati popu Dukljaninu, ona je samostalna i ne

odvisna banovina, koja se otima dukljanskim vlada-

rima StjepanuVojslavu i MihajluVojisavljeviu, koji

sa Zete teže da prikupe zemlje aslavljeve u jednu

državu. Pod konac XI. vijeka za sina MihajlovaBodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom dufc-

Ijanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrti

u njegovim rukama. Prije toga ve zavladali sudukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. Iz ovih

oblasti razvila se kasnija Hercegovina. Zahumlje(HIm, Hum, Humska zemlja, Zahlmije lat. Chelma-nia ili terra de Chelmo) prostirala se naobali od Dubrovnika na sjever sve do Neretvepa i u donjoj dolini Neretve. Glavno mjesto Bla-

gaj (Bona) ove oblasti ležalo je 10. km. na jugo-

istok od današnjeg Mostara. Na obali su držali

Zahumljani i poluotok Pelješac ili stonskiRat s gradom Sto n-o m (Stamnum). Travunija(Terbunija, Tribunia) prostirala se izmegju Du-brovnika i Kotora. U toj je oblasti eše u sredo-

vjenoj bosanskoj povijesti spominjana župa Ko-ri a v 1 i (Canale).

U doba bosanskog kraljevstva pripadala je po-vremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne-

10

retve i Cetine oblast Neretljana (zvani i Pogani),

koji su na glasu gusari. U kasnijem srednjem vi-

jeku zove se ovaj kraj Krajinom. I u to doba su

Krajinjani poznati gusari. Oko glavnog im mjesta

Omiša, esto se vodila borba. Zemlja Neretljana

bila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske dr-

žave. Dolina rijeke Cetine, itava preostala Dalma-cija, pa onda Imota (Imotski), Hlevno (Lijevno),

Pleva (oko rijeke Plive), Dumno (Duvno), Dlamo(Glamo) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i preko

njega) sastavni su dijelovi Hrvatske, ali Hrvatskatijekom vremena gubi po malo od ovog svog po-

druja u korist Bosne.

U Zahumlju je u prvoj polovini X. stoljea

vladao odlian knez Mihajlo. On je poznat kaosaveznik Simeuna Velikog, bugarskog cara, koji je

svom snagom udarao na Rašu, dok je nije posvešatro (924. god.). Mihajlo mu je pomagao u borbi

s Vizantijom, s kojom se izmirio poslije smrti Si-

meunove (927.). Dobio je naslov prokonzula i pa-

tricija, a živio je još oko 949. godine. Spominje se

još, da je bio u dobrim odnosima prema prvom hr-

vatskom kralju Tomislavu, svom susjedu.

Poetkom XII. stoljea dogodila se na Bal-

kanskom poluostrvu znamenita promjena. JužnoSlavenstvo prelazi u taj vijek siromašnije za jednu

potpunu samostalnu državu — a to je Hrvatska.

Kad je smru Dimitrija Svinimira zavladao uzemlji nered i borba vlastele, umješali su se u hr-

vatske poslove najprije Ladislav, a onda Koloman,ugarski kraljevi iz porodice Arpadovia. Go.1102. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije

ugarski kralj Koloman (1095.— 1114.), pošto

je u borbi s njime negdje u današnjoj Kapeli

poginuo pošljedni hrvatski kralj Petar Svai.Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojoj

kraljevini unutarnju samostalnost, i odnošajizmegju Ugarske i Hrvatske imade u po-

etku svom samo karakter personalne unije.

Utvrgjenje Arpadove dinastije u Hrvatskoj

11

i Dalmaciji smatra Vizant povredom svo-

jih tobožnih istorijskih prava. Iz tog se razvi

veliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta, a

u tom konfliktu sudjeluje i Bosna i to pod svojim

prvim dokumentarno zajamenim banom Bo-riem.

Ugarska, ojaana Hrvatskom, svratila je svupažnju na Balkansko poluostrvo. Arpadovii stu-

paju u srodstvo s raškim županima. Kraljevi Bela

vjena se sa kerkom Uroša I., Jelenom. Taj isti

Bela II. kao ugarski kralj, daje svome 5—6 godiš-

njem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnen-

sem ducatum god. 1137.). U jednoj povelji ogod. 1138. zove se Bela opet: Bela Dei GraciaHungariae Ramaeque rex. Od ovog vremenanalazimo kroz sva stoljea ime Rame u naslovu

ugarsko-hrvatskih kraljeva. Rama, prvotno jedna

župa u dolini rijeke Rame, identificirana je u kas-

nijem vremenu s pojmom Bosne, te se Bosna u na-

slovu ugar.-hrv. kraljeva zove Ramom. Kako i nakoji nain su ugar.-hrv. kraljevi došli do tog na-

slova i u koliko je Bosna ovoga doba bila odvisna

od Ugarske, ne može se protumaiti iz siromašnih

vrela.

Za Ladislava, sina Belina, nema pametara,

da bi vladao u Bosni. U doba Gejza II., sina Belma,došlo je do žestoke borbe izmegju Vizantije, kojoj

je onda stajao na elu silni Komnen Emanuel, te

Srbije i Ugarske. God. 1154. provalio je Gejza navizantijsko zemljište, a na strani Ugarske spominjese i bosanski ban Bori. Vizantijski pisac zoveBoria naroito saveznikom ugarskog kralja,

a opet na drugome mjestu strogo lui Bosnu od Sr-

bije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Boripomagaše vizantijske kandidate iz porodice Arpa-dovia, a pošljedna godina njegova spominjanja je

1 168. Poslije te godine nestaje mu traga. Zanimivoje još spomenuti, da je Bori imao posjeda izvan

Bosne u današnjoj Slavoniji, da su i njegovi po-tomci imali ovdje posjeda, te da postoji velika vje-

12

rojatnost porodine krvne veze izmegju njega I

Kulina bana te njegovih potomaka, a i hrvatske po-

rodice Berislavia.

Bori je vladao oblašu Bosnom, koja je sezala

na sjever do Save, a na istok do Drine. Sumnjivi

nam spomenici pae pripovijedaju i o tom, da je

vladao Humom.Borba izmegju Vizantije i Ugarske svršila je

pobjedom Emanuela Komnenca, koji je svojoj dr-

žavi pripojio Srijem, Hrvatsku, Dalmaciju, a valjda

i Bosnu. Tek smru Emanuela Komnenca 1180.

god. nastaju na Balkanu druge prilike. Ove godinevidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulinabana (1180.).

III.

BOSNA ZA KULINA BANAI NJEGOVIH NASLJEDNIKA DOSTJEPANA KUTROMANIA.

A.

Kulin ban (1180.— 1204.).

O poetku vlade Kulina bana znademo dosta

malo. Vrlo je vjerojatno, da je on vladao bosans-

kom banovinom i prije 1180. god., ali iz ove go-

dine imademo prvi dokumenat, u kojem se spo-

minje njegovo ime, naime pismo papinskog posla-

nika Teobalda, što ga je upravio Kulinu „magnobano Bosine". Odnošaji njegovi s papom bili su uto doba prijateljski, ali ne e ostati za dugo. Podkonac naime XII. vijeka poelo se uvlaiti u Bosnubogomilstvo ili bolje patarenstvo (spisi

dubrovakog arhiva znadu samo za ime „pa-

taren"). Prije nego prijegjemo na prikaz pataren-

stva, osvrnut emo se u kratko na stanje kršanstva

u Bosni prije Kulina bana. Tradicija tvrdi, da je uBosni bilo kršanstva u davnim apostolskim vre-

menima. Na velikom crkvenom saboru god. 530.

i 532. spominje se „bestoenssis ecclesia" i njezin

biskup Andrija (Bistua — Zenica). Za seobe na-

roda biskupija je ova propala bez traga. 1067. gocl.

u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbis-

kupu Petru izrino se spominje bosanska biskupija.

Ove godine podregjena je bosanska biskupija no-

voj metropoliji u Baru, a 1078., kad je Dubrovniktakogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila je

14

bosanska (i trebinjska) biskupija pridružena dubr.

nadbiskupiji. God. 1191. imala je bosanska bisku-

pija spasti pod metropoliju spljetsku. Tu je bio

nadbiskupom Ugrin Petar, kojega je 'Bela III.

ovamo smjestio, da radi u prilog njegovim osno-

vama, da naime preko spljetske crkve podigne svoj

ugled u Bosni, iza kako je upostavio vlast svoju

u Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Ema-nuela. I papa je pristao na tu promjenu. Nu ovoini se nije bilo pravo bosanskom biskupu, uslijed

esa je došlo do trvenja izmegju bos. biskupa i

dubr. nadbiskupa s jedne strane, a spljetskoga nad-

biskupa s druge strane. Bosna je uza to moralastrepiti i za svoju politiku samostalnost, a to je

otvorilo vrata Bosne patarenstvu. Patarenstvu

prionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII.

stojea.Uenje Pavlikijana, koje je zasnovao u 5.

vijeku Pavao iz Samosate, naišlo je na mnoge pri-

stalice na istoku Male Azije kod Grka i Jermena.

Razvivši se pod uticajem Gnostika i Maniheja,

poivala je njihova teologija, i ako su se vazda oni

držali za prave kršane, na staro-perzijskom dua-

lizmu dva principa: nebeskoga oca, tvorca

nevidljivoga svijeta, i zloga duha, lucifera

ili satane, tvorca vidljivoga svijeta. NaBalkansko poluostrvo došlo je ovo uenjeuslijed seobe, dijelom Grka, dijelom Jermenaiz Male Azije, na bugarskoj granici kod Odrina i

Filipopolja, a u donju Italiju preselenjem Pavli-

kijana s gornjega Eufrata, koje je onamo preselio

Vasilije I. Ogranci ove grupe su Katari u Lombar-diji i Albingenzi u južnoj Francuskoj. U Bugarskoj

raširila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila,

koji je tobože živio pod carem Petrom, sinom Si-

meuna Velikoga. Odatle ime pristašama ove sekte

Bogomili. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvo-

jilo sveenike i kalugjere, a i u Bosni bili su ka-

lugjeri „magistri" i „priores" u „conventus fra-

trurn". U Bosni dijelili su se lanovi patarenske

15

sekte ne savršene (perfecti, electi) i na obine vjer-

nike (credentes). Na elu bosanskoj crkvi(patarenskoj) bio je djed (did), a zove se i episkop

crkve bosanske. On je neke vrsti patrijarhe ili me-

tropolite nad patarenima u Bosni. Pod njim su sta-

jali strojnici (uitelji) i to gost i starac.Gosti su bili kao sufragani djedovi. Sami se pri-

staše sljedbe zvali k r s t j a n i, do b r i ljudi.Patareni su zabacivali stari zavjet, krštenje,

potvrdu, pošljedne pomazanje i sakramentalnu že-

nidbu. Bogoslužje bijaše im veoma jednostavno.

Hramovi bijahu im obine kue bez slika i kipova.

Klupe, stol prostrt bijelim platnom, služei mjesto

oltara, na kojem je bilo otvoreno evangjelje: to je

bio sav ures njihove bogomolje. Služba božja bi-

jaše vrlo jednostavna, a sastojala se od molitve

„oe naš", koja je bila jedina njihova molitva,

zatim od itanja odlomaka iz svetoga pisma no-

voga zavjeta,od propovjedi i blagoslova.

U pogledu moralnom pravi krstjanin (savr-.

šeni pataren) morao se odrei blaga i bogatstva,

jer je to „rgja duše". Nekoji od njih zabacivali su

i ženidbu. Savršeni lanovi uzdržavali su se odmesa i svakoga jela životinjske naravi. Osugjivaii

su dalje umorstvo ovjeka (i u ratu) i krvnu osvetu.

Zabranjena im je bila laž i prisega, bila ona pra-

vedna ili nepravedna. Za obine vjernike nijesu

vrijedili ovi strogi propisi, jer uz ovakova moralnanaela, teško da bi se patarenska vjera mogla oso-

bito u vlasteoskoj Bosni toliko raširiti. Imademojedno svjedoanstvo (testamenat gosta Radina) iz

XV. stoljea, po kojem saznajemo, da je odlianlan patarenske hijerarhije gost Radin imao e-tvero djece, prema tome patareni ne bi bili

branili ni svojem sveenstvu ženidbu. Niti apo-

stolsko siromaštvo pravih patarena ne e odgo-varati potpuno istini. Gost Radin umro je kao bo-

gat ovjek, te je spadao po svom imetku megju naj-

bogatije ljude u Bosni. Nova prouavanja unijet etijekom vremena još i više svijetla u patar. pitanje.

16

Rekli smo, da je Kulin ban sam prionuo uz:

patarenstvo valjda iz politikih razloga. Nobaš u tom svom koraku se prevario. Bela III. i

njegovi nasljednici željni da Bosnu podlože svojoj

vrhovnoj vlasti, upotrebiše ovaj vjerski pokret, dakao branitelji katolike vjere pozovu Kulina banana raun. Nasljednik Bele III., ugarski kralj Emerik,

ozbiljno je poeo raditi oko toga, da stekne vr-

hovnu vlast nad Bosnom, a rimski papa Inocen-

tije III. (1198.— 1216.) pomagao ga je u tom nasto-

janju, jer je njegovom pomoi htio da šatre pata-

renstvo.

U Humskoj bijaše knezom istodobno, kad Je uBosni vladao Kulin, Miroslav, brat Stjepana

Nemanje, a šurjak Kulinov. On je proganjao usvojoj zemlji katoliku crkvu, prianjajui ili uz is-

tonu crkvu ili uz patarene. On je jednom zgodomporobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija, pa kad je

papa poslao svog poslanika Teobalda, da posre-

duje, ne htjede ga ni primiti; zato ga Teobalclo

kazni crkvenim prokletstvom. Kada ni to nije Mi-

roslava preplašilo, pozove papa Aleksandar III.

ugarskog kralja Belu III., da on posreduje i da gaeventualno prisili, da povrati ugrabljeno blagocrkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svo-

joj kneževini. Ne zna se, kako se ova rasprava svr-

šila. 1199. nestaje Miroslava. Najstariji crkveno-

slavenski spomenik srpske recensije: evangjelje

pisano irilicom, potjee iz doba Miroslava. Go-dinu prije toga postao je u Hrvatskoj i Dalmaciji

vojvodom Andrija, brat kralja Emerika, i onzavlada iz Dalmacije Humom. U poveljama zove

se vojvodom cijele Dalmacije, Hrvatske i Huma i taj

naslov nosi sve do 1202. godine. Tako je s juga

Kulinovoj državi postao susjedom ugarsko-hr-

vatski kralj. Na poziv pape Inocentija III., cia

Emerik odluno istupi protiv Kulin bana, ova) se

rado odazvao. Kulin ban odluio se sada dobro-

voljno pokoriti. Papa Inocentije pošalje svog legata

Ivana de Casamaris u Bosnu, te je ovaj odvratio

17

Kulina i njegovu porodicu od patarenstva. Godine1 203. sastade se zbor patarenskih poglavica na Bo-

ljinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Vi-

sokog. Bijaše tu i Kulin, a od patarenskih poglavica

Dragiša, Ljubin, Dragota, Radoš etc. Ovdje se od-

rekoše zastupnici patarenstva svojih dosadanjih

vjerovanja, te sastaviše ' o tom i posebno pismo.

Poslije toga pogjoše Ljubin i Dragota sa papin-

skim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku, kodkojega se ve od prije desio Kulinov sin i tu predkraljem Emerikom i ugarskim velikašima prisegoše,

da e se tano držati svoje izjave i da e uopesve initi, što bi rimska crkva od njih tražila. Na to

potvrdi kralj njihovo pismeno oitovanje svojim

peatom, te ga dade sinu Kulina bana, da se otac

i on drže tano propisa u tom oitovanju.

Bosna za Kulina bana bijaše prostrana i

ugledna banovina. Papin je poslanik Ivan zove paekraljevinom. Na istok prostirala se do Drine, a nasjever obuhvatala je ve i Soli i U s o r u (oko

Usore, Bosne i Spree), dok je na zapad obuhva-tala ve i nekoje hrvatske župe na srednjem Vrbasu(to je poetak kasnijoj bosanskoj oblasti : „DonjimKrajevima"). Godine 1189. sklopio je Kulin banugovor s Dubrovanima, u kojemu veli : „prisezaju

Dubrovanom pravi prijatelj biti vam od sele i ovieka, i prav goj držati s vami i pravu vjeru, dokle

sam živ." Dopušta im dalje, da smiju trgovati ponjegovu „vladaniju", da se mogu nastaniti gdje ih

volja, a da im se od njegovih asnika ne e dogo-diti nikada sila. Time je on Bosnu otvorio po-

duzetnim Dubrovanima i podigao materijalno

blagostanje svoje države. Dubrovaki pisci jav-

ljaju još, da je za Kulinove vlade bila u Bosniobilnost i plodnost u žitu i svaemu tako, da bi

poslije mnogo godina, kad bi koji puta ljetina uro-

dila, Bošnjaci govorili : „Priidem v' dni Kulinovi".

Nema tome davno, što je nagjena na lijevoj obali

Bosne pod selom Muhašinovii, blizu Visokog, ka-

mena ploa, koju je dao ispisati Kulin. Ovaj nat-

18

pis odnosi se na jednu crkvu, koju je Kulin sazidaou Kuevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sije-

pii pade grom, te ju ban valjda iznova sazidao

i postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nadpragom. Natpis svršava ovako: Bog dai banu Ku-linu zdravie i banici Vojslavi. Tako saznajemo !

za ime žene Kulina bana. Doba ovog natpisa bit

e valjda 1203. ili 1204. godina. Ove se godinepošljedni put i spominje Kulin ban. Njegov na-

sljednik je ban Stjepan (1204.—1232.), valjda

ujedno i njegov sin. On je prianjao uz katoliku

vjeru, te je time po svoj prilici izgubio teren uBosni. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samou Usori (knez Usore 1236.).

B.

Matej Ninoslav (1204.? 1232.— 1250.).

U pravoj Bosni zavladao je možda ve ne-

posredno iza Kulina bana snažni Matej Ninoslav(„jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav"). Sin 1

unuk Kulina bana gube svako znamenovanje, a pa-

tarenstvo prevlada u zemlji pod zaštitom Nino-slava. Ugarska proživljava u to doba za Andrije II.

teške unutarnje borbe, koje se tek zlatnom bulomAndrije II. nekako primiriše, pa zato papa zaludutraži od ugarskog kralja Andrije, da energinoistupi protiv Ninoslava i patarena. U Hrvatskoj je

od god. 1226. bio zamjenikom Andrijinim mlagji

mu sin Koloman, ovjenani kralj Halia, ali pro-

tjeran iz svoje kraljevine. On je kao herceg Hr-vatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama sve

do poraza Tatara (1241.). Njegovo ime usko je

skopano i s istorijom Bosne. Papa Gregorije IX.

nije pustio s vida bosanske prilike. Godine 1233.

došao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Ja-

kov, da proui ovdašnje vjerske prilike. Rezultat

toga putovanja bio je taj, da je papinski poslanik

19

uvidio, da se je bogomilstvo upravo uvriježilo uBosni, pae da ni dubrovaki metropolita nije

ništa uradio, makar je znao- kakve prilike vladaju

u zemlji. Bosanski episkopi polovice 12. stoljea i

poetkom 13. sasma protivno praksi imaju

iskljuivo narodna imena, te su valjda samo naizgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141.),

Radogost (1197.), Bratoslav, Dragohna (1209.).

Biskup Vladimir, kojega je posvetio metropolita

dubrovaki, bio je pataren („prekršio je zakonIsusov i upao u grinu bezumne nauke krivo-

vjerske"). Jakov zbog toga odijeli bosansku bi-

skupiju od dubrovake metropolije i podvrgne je

privremeno kalokom nadbiskupu, a kasnije 1247.

na molbu Bele IV. definitivno.. S tom je nadbisku-

pijom Bosna bila svezana, dok nije osnovana nad-

biskupija zagrebaka (1852.). Herceg Koloman je

uz papinskog poslanika pregnuo, da se patarenstvo

šatre. inilo se u poetku da je uspjeh i hercegov

i legatov bio potpun. Matej Ninoslav ostavio je pa-

tarensku vjeru, a s njime i njegov rogjak Prijezda.

Ninoslav poklanja 1233. neku svotu novaca za

gradnju nove stolne crkve sv. Petra u Brdu,gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. Kolo-man odredi za što vei sjaj crkve i kaptola desetinu

iz Usore, Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnije

bosanskim biskupima u vukovskoj županiji gradDjakovo, budue sijelo bosanskih biskupa

(1239.). No kao da je Matej Ninoslav samo na okoprionuo katoliku crkvu. Ve godine 1234. Bosnavrvi patarenima, koji su se odavle širili i ususjednu Hrvatsku. Kralj Andrija i rimski vorodlue sada upotrebiti silu, te pokrenuti i krs-

tašku vojnu na bosanske patarene. Krstaška vojna

(dosta malo o njoj znamo) zapoe 1234. i trajaše

uz neke stanke do 1239. Andrija II. d a r o v a o je

Bosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasništvo,

što je i papa potvrdio (1235.). Koloman je oko1237. Ninoslava svladao, pae provalio i u Hum-sku. Ovdje je vladao neki knez Petar, po vjeri pa-

20

taren, ili što je još vjerojatnije, pristaša istonecrkve. Neko vrijeme bio isti taj Petar i spljetskim

knezom (1222.—1235.). Za njegove vlade je

sv. Sava „postavio episkopa v' hPmskoj zemlji

u Stone v' hrame presvetlije bogorodice", te se

prema tome Petar odmetnuo od Andriji II. i pri-

znao vrhovnu oblast srpskih vladara. Njega je na-

slijedio njegov neak Toljen, kojega je herceg Kolo-

man svladao i podložio svojoj vlasti. Kada; je papaGregorije IX > imenovao bosanskim biskupom ener-

ginog dominikanca P o n s u, predao mu je pri-

vremeno i humsku zemlju i službu apo-

stolskoga vikara.

Revni rad biskupa Ponse i hercega Kolomanauini, te se pod konac 1239. inilo, da je pata-

renstvo u Bosni istrijebljeno. No ipak nadbiskupkaloki sagradi po Bosni više tvrgjava „na obranurimske crkve i vjere u Bosni . .

." kao da nije vjero-

vao miru, koji je zavladao u zemlji. Imao je i pot-

puno pravo, jer iza odlaska krstaša iz Bosne javlja

se opet Matej Ninoslav i to doskora u pot-

punoj svojoj moi, kada je Ugarska stradala oddivljih Tatara. Ve 1240. obnavlja Ninoslav stare

veze s Dubrovnikom i dolazi pae i sam upohode Dubrovniku. Tu on Dubrovanimapotvrgjuje slobodu trgovine po Bosni (,,i

po zemlje i vladanie moe i moih' sin

da si hodite svobod'no i prostrano . ., i pae da moik'meti i moi ljudie i moi vladal'ci da vi ljube i da

vi hrane od' zla s' pravov' verom' . . ."). Ujednosklapa s Dubrovanima savez protiv srpskogakralja Stjepana Vladislava (1234.— 1243.), koji je

bio s Dubrovnikom u zavadi. Ninoslav se u svojoj

samostalnosti usudio pae podupirati Spljeaneprotiv kralja Bele IV. Kada je konano Bela IV.

kaznio Spljeane, pošao je glavom 1244. i na bo-

sanskoga bana. Kralj Bela boravi u taboru u grauGlaškom na megji usorskoj (,,juxta castrumGallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio.

Pošljedni spomen o njemu sauvan nam je u po-

21

velji, kojom Dubrovanima obnavlja stara privile-

gija i ujedno sklapa savez s njima protiv srpskog

kralja Stjepana Uroša I. obeavajui im, da e ih

braniti kao i njihov posjed, ako bi se zaratili

s raškim (srpskim) kraljem (1249.).

C.

Bosna od smrti Matije Ninoslavado Stjepana Kotromania.

Matej Ninoslav nije mogao osnovati dinastije

i poslije njegove smrti raspade se bosanska bano-

vina na više dijela. Jednim dijelom vladao je nje-

gov srodnik Prijezda, za kojeg se znade, da je pri-

anjao uz katoliku vjeru, kada je papa Gregorije IX.

razvio veu akciju protiv patarena (1233.). Kon-vertitori Dominikanci uzeše pae za taoca Prijez-

dina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Kada se

kasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo-

mana nastavila, mnogi, koji se nijesu htjeli poko-

riti, izgubili su svoje posjede. Ti su po-

sjedi i pripali Kolomanu. Pristaše katolicizma

megju lanovima banske porodice ne osje-

ajui se sigurnima u Bosni i dobivši

ovdje patarenske suparnike, tražili su za na-

gradu svoje vjerne službe i vjersku ustrajnost vla-

steoska dobra u Slavoniji. Tako je 1255. dobioPrijezda I. od Bele IV. župu Novaki (oko GornjegMiholjca) u Slavoniji. I sinovi Prijezde I. (Prijezda

i Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. Uz takove

prilike moglo je uspjeti Beli IV., da raskomada bo-

sansku banovinu. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihaj-

lovi postade ve 1247. banom Slavonije, zatim za-

vlada Mavom (1254.), koja je obuhvatala zemlju

zapadno od Biograda izmegju Save, Drine i pla-

nine Cera i napokon Usorom i Solima. Njega su

naslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I

22

Bela, koji vladaju ovim krajevima do 1271. S njima

izumire ujedno porodica Rostislavljeva, te je tako

nestalo nade, da bi se ovdje mogla razviti dina-

stija, koja je stajala u bliskim rodbinskim vezamas Arpadoviima.

Bela IV. bio je i vrhovni gospodar Huma.Ovdje je Toljena naslijedio knez Andrija „nevjeran

kralju Beli IV.u

, ali njegov sin Radoslav u jednoj

povelji od 1254. god. veli: „ja župan Radoslav

jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar-

skomu . .." Poslije je Humska zemlja do doba Stje-

pana Kotromania pripadala srpskim kraljevima

(Uroš II. Milutin), izuzevši vladu bana MladenaŠubia, Podrujem Rostislavljevim upravljali su

iza smrti njegovih sinova banovi raznih

imena (Stjepan, Henrik, Egidije, Ugrin)zatim kraljica Jelisaveta, udova kralja Stje-

pana V., a 1284. postade vojvodom tih

zemalja Stjepan Dragutin, sin Stjepana

Uroša I., a šurjak Ladislava IV. Kumanca, ugar.-

hrv. kralja. Stjepan Dragutin vladao je neko vri-

jeme Srbijom, ali mu ote prijestolje mlagji brat

Uroš II. Milutin. On je upravljao osim Mave i

Bosne još i Branievom, Beogradom i Srijemom.Prionuvši uz katoliku crkvu proganjaše patarene

tako, da je papa njega i njegov posjed stavio podzaštitu sv. Petra. Na molbu Dragutinovu poslao

mu papa 1291. god. dva Franjevca, koji su znali

slavenski. Stjepanom Dragutinom se pae papahtio poslužiti, da i Srbe predobije za zapadnokršanstvo, ali bez uspjeha.

U unutrašnjoj pravoj Bosni vladaju

sinovi Prijezde I.: Stjepan i Prijezda II.

1284. god. postade Stjepan zetom Dragutinovim,

uzevši njegovu ker Jelisavetu za ženu. Time muje porastao ugled. Ovaj Stjepan zove se i K o t r o-

man i osniva je banske i kraljevskebosanske porodice. Vlast njegova i brata

mu bijaše više periodina skupna vlast, jer se u po-

veljama spominju i pojedini lanovi porodice, a za

la

23

potvrdu odluke prvorogjenoga kao starješine uvlasti trebala je privola i ostale porodice. Nezna se

tano smrt prvoga Kotromania (1313.—-1319.). Iz

braka sa Jelisavetom imao je tri sina : Stjepana,Vladislava, Inoslava i ker Katarinu.Udovica Jelisaveta bijaše energina žena. Vidjevši,

da svoje vlasti kao udovica ne može vršiti na-

prama velikašima, uklonila se ispred neprekidnih

kavgi u Dubrovnik. Banska vlast starog Kotro-

mana nad bosanskim porodicama ne bijaše još

duboko zadrla, te pojedine bosanske porodinestarješine ne htjedoše da podvrgnu svoja u ma-lome vršena suverena prava pod banovo pravo.

Prije megjutim nego nastavimo prikazivati odno-šaje u unutarnjoj Bosni, valja svratiti pažnju naprilike u današnjoj zapadnoj Bosni i susjednoj

Hrvatskoj.

D.

Ban Pavao Šubi i ban MladenŠ u b i .

Na desnoj obali Krke, tamo gdje se buna ovarijeka preko mnogobrojnih slapova ruši u more,tamo se prostirala neko otadžbina knezova bri-

birskih. „Tvrdi gradovi i tanane kule spletoše se

u vijenac oko srca starodrevne hrvatske župe B r r-

b i r-g r a d a." Pleme Šubia imalo je ovdje svoje

pradjedovsko središte, a starinom mu se možeovdje nai trag u 10. stoljeu. Pri sklapanju ugo-vora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvat-

skoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanomsusreemo i župana Mrmonju Šubia.(1102.). Bela III. krajem XII. stoljea, dao je Šu-

biima u nasljedno leno bribirsku župu, uinivši ih

tako feudalnim gospodarima. Prvi Šubi, koji je

ovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. Si-

novac mu Stjepko još se vema prisloni uz kra-

ljevsku mo Bele IV., te je u današnjoj sjevernoj

Dalmaciji bio svemoan gospodar.

24

Ban Pavao I., sin Stjepkov, ojaa još više mosvoje porodice za kraljevanja Andrije III. Ovaj mudade u vjenu baštinu bansku ast na Primorju

(1293.). Isto je uinio i sicilski kralj Karlo II.

(1295.), jer bez Šubia nije bilo izgleda, da bi

Anžuvinci mogli zavladati baštinom Arpadovia.Isti Pavao postade jošte i gospodarom bano-vine bosanske (1299. u Skradinu: Paulus banusCorouacie, Dalmacie et dominus Bosne). Ako se

k tome doda, da su njegova braa upravljala

gradovima Kninom, Šibenikom, Trogirom, Splje-

tom, te konano još i Zadrom, skupio je Pavao vt

svojoj ruci zemljišta, kakovim nikad ni prije ni

poslije njega nije gospodario koji hrvatski velikaš.

Da je Pavao vladao itavom Bosnom sve do Drinevidi se iz jednog zapisnika dubrovake republike

(1302.). I Stjepan Kotroman bio je štienik banaPavla. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rod-

binskim vezama. Kad smo spomenuli rodbinske veze

Pavlove, moramo da pobliže ugjemo u to pitanje.

God. 1299. kad se Pavao zove gospodarem Bosne,

spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knezH r v a t i n („vir nobilis Hrvatinus, filius condamStephani, de inferioribus Bosnae confi-n i b u s comes). Ovaj Hrvatin, iji se otac Stjepan

spominje, djed je glasovitoga kasnije vojvode Hr-voja Vukia - H r v a t i n i a. Po pradjedu Hrvo-jinom Stjepanu zovu se lanovi porodice u starije

doba i Stjepanii. Hrvatin, njegova braa i sinovi

rog jaci su i srodnici hrvatskoga banaPavla Šubia i njegove brae Mladena i Gjure, te

je po svoj prilici izmegju ovih porodica, susjednih

velikaških kua, postajala neka ženidbena veza.

Kad su se Šubii stali koncem XIII. stoljea živo

zanimati za napuljske Anžuvince nastojei, daim pribave ugar.-hrv. prijestolje, našli su se pri

tome i sinovi i unuci kneza Stjepana. Ban Pavaozajamuje u Skradinu 1301. Hrvatinu svaki mir i

sigurnost, obeavši mu, da e poradi vjernih i ve-

likih usluga njegovih vazda štititi njega i posjede

25

mu od ma koga. Prema tome Hrvatin priznaje Šu-

bie za svoje patrone.

Donji Krajevi (partes inferi-ores) spominju se prviput 1244. godine uz

Usoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne.

Kralj Bela IV. naime odregjuje, da biskup bosanski

Ponsa imade pravo pobirati u ime svojih prihoda

desetinu u Usori, Solima i Donjim Krajevima

(gl. str. 19.). Prvotno, valjda još za Kulina bana,

obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorij

Vrbasu na zapad, ali pod kraj XIV. i poetkomXV. stoljea obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasai Une, te neke predjele na istoku od Vrbasa sve doUsore. Donji Krajevi poveavali su se vazdana štetu Hrvatske. Od župa, koje su se

nalazile u Donjim Krajevima, poznate su nam slije-

dee:: Vrbaška, Sanska, Glaška, Plivska, Luka,Zemljika (Zemljanika — Zemunik) i neko vrijeme

Dubika (za vojvode Hrvoja). Banica, Ze-

munik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedva

da ima sumnje, veli Thalloczv, da porodinoime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vr-

banje sa Kotorom*). God. 1301. dovedoše bribirski

knezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba, a

odavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaša

u Ostrogon, gdje ga okruniše za kralja. Malo iza

toga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen.

Ovdje je došao u sukob sa patarenima i godine1304. ga patareni ubiše. Prijateljstvo izmegju

Šubia i Hrvatinia ohladni po svoj prilici radi

vjerskih stvari, jer su Hrvatinii bili takogjer pa-

tareni. Ban Pavao provali u Bosnu, a

posljedica Pavlove provale bila je ta, da je

u Bosni postavio za bana sina svoga Mla-dena (II.) „Mili rogjaci" knezova bribirskih, Hrva-tinii, ne spominju se više, nego tek nakon smrti

*) 1287. godine imade Zemljanik u svojim rukamaPrijezda, djed bana Stjepana Kotromania, ali je kasnije

ova župa prešla u posjed porodice Hrvatinia kao i Banicai Vrbanja.

26

bana Pavla (1312.) uje se opet nješto o njima, ali

sada se oni javljaju kao odluni protivnici Mla-dena II. Hrvatin (f prije 1315.) ostavio je tri sina

Vukosava, Pavla i Vukca. Od Vukca potie glasoviti

Hrvoje. Braa kao dušmani Mladena II. nastoje za-

jedno s ostalim zavidnicima Mladenovim, da gasruše.

Mladen II. primio je od svog oca Pavla veliku

baštinu. Granice su vladanju Mladenovu na sje-

veru Gvozd (Kapela), na jugu Neretva, Drina 1

Sava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu.Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus, zatim

„comes i dominus totius terrae Hlm (povelja

1304.) nijesu prazne titule, nego se faktino po-

dudaruju s vlašu njegovom. I on i otac mu izvr-

šivali su dominium s faktinim suverenstvom, jer

se suverenstvo kralja izražavalo latentno i to

samo u koliko su ga Šubii htjeli priznati. Da-kako, da njegova vlast ne bijaše jedinstvena. On je

morao u svakom podruju da daje koncesije tamo-šnjim posjednicima. Svi ti njegovi vazali bojahuga se, ali on se morao bojati i njih. Mladen II.

vladao je krepko velikom tom baštinom. „On je

ratnik, diplomata i vladalac u jednoj osobi," veli

Thalloczv; „njegovo ime je bilo na daleko na glasu

u Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda." Poznatoje, da je Mladen imao tjelesnog lijenika Viljema

Varignana, koji mu je bio i diplomatski savjetnik.

Istorija skolastine medicine broji ovog Šubie-vog lijenika megju najpoznatnije pretstavnike

ovoga pravca. Jedno svoje djelo posvetio je Mla-denu: „Svim viteškim krepostima opasanomu i ne

manje umnom krunom ovjenanomu gospo-

dinu, svomu vazda gospodaru, Mladenu, Hrvata i

Bosne Banu i vrhovnomu gospodinu itave Hum-ske zemlje."*) Na to djelo potakao ga je Mladen.

Kad još ujemo, da Mladen, jedan veliki knez,

*) Zbog Huma ratuje po svoj prilici i s Milutinom,srpskim kraljem (1318-1319.)

27

poetkom XIV. stoljea ita bibliju, onda nam sve

to, veli Thalloczv, prikazuje bana kao e m I

n e n t n u kulturnu pojavu u Dalmaciji ibosans-koj unutrašnjosti.

Perfidna politika Mletaka (1313. oteše muZadar), surevnjivost hrvatskih velikaša i autono-

mistike težnje dalmatinskih gradova, a na koncui sam kralj uiniše kraj Mladenovom gospodstvu.

Najprije se složiše u savez protiv Mladena njegovi

vazali knezovi Kurjakovii i Nelipii, zatim Hrvati-

nii i dalmatinski gradovi. Pae i rogjeni brat Mla-denov diže se proti njega. Njima se prikljuiše

slavonski ban Ivan Baboni i bosanski ban Stjepan

Kotromani, a tajno su rovarili protiv njega i

Mleani na sve strane, ma da su ga još god. 1314.

primili megju -svoje zaasne gragjane i prave Mleane. Kralj Karlo I. stiže nakon što je ve Mladenbio razbit od svojih protivnika u Knin, kamo budesazvan i sabor. Mladen II. došao je pred kralja

s darovima, a kralj ga na viku velikaša svrgne

s banske asti i zapovijedi mu, da ostane uza nj.

Bansku ast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Babo-ni, a u Bosni bi banska ast iskljuivopredana mladomu Stjepanu Kotro-mani u. Karlo I. ode s Mladenom u Zagreb i

postavi nad njim stražu, te ga od sele smatraše za-

robljenikom. Umro je po svoj prilici negdje uUgarskoj (možda u Temešvaru) u tamnici.

Njegovi ga protivnici oito tendenciozno pri-

kazuju kao zlobna i pakosna tirana. Ljetopisac

Miha Madijev žigoše ga nakon pada ovim rije-

ima: „Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladene, ti

koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji . . .",

ali iz Miha Madija govori mržnja autonomistikeDalmacije.

IV.

STJEPAN KOTROMANI.(1314. ? 1322. do 1353.)

Pod okriljem Anžuvinaca zae vladu ovaj

bosanski ban, koji je u mnogome poravnao pu-

teve, kojima je kasnije koracao veliki StjepanTvrtko I. O mladosti Stjepana Kotromania ne-

posredno iza oeve smrti malo se znade. Spome-nuli smo, da se mati njegova Jelisaveta sklonila

s djecom u Dubrovnik. Ne znamo kad se Stjepan

vratio, ali može se slobodno ustvrditi, da je prije

pada Mladena imao svoju stranku, pa emo potome laglje i shvatiti spomenuto ve napuštanje

Šubia sa strane porodice Hrvatinia. Oko 1322.

izdaje Stjepan Kotromani povelju sa svojim bra-

tom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezuVukosavu Hrvatiniu župe Banicu i Vrbanju. Tadase ve zove Stjepan Kotromani: gospodin svimbosanskim zemljama, Soli, Usore, Donjim Kraje-

vima i Humske zemlje. Oko 1323. godine izdaše

braa slinu povelju u Moištri „pred djedomvelikim Radoslavomu , dakle poglavicom bosanskepatarenske crkve.

Na tijesne veze Stjepana Kotromania s Kar-lom I., ugarsko-hrvatskim kraljem, upuuje nas i

brak Stjepana Kotromania sa poljskom kneginji-

com Jelisavetom, kerkom hercega Kazimira oKujavije. Bila je to rogjakinja Karlove žene Jelisa-

vete, kerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka.

Karlo I. podupirao je svim silama Stjepana,

a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskih

oligarha (ratovanje Stjepanovo protiv knezaNelipia) i srpskih vladara. Za meteža u Srbiji

29

uspjelo je Stjepanu zavladiti Humskom zemljom,

te je tom zgodom Srbija za uvijek izgubila Hum-sku. (1325.) Iza toga pripoji još Stjepan Makarskukrajinu (od Cetine do Neretve) svojoj vlasti, te

hrvatske župe Dumno, Hlivno i Dlamo, okojih postade oblast Ž a v r š j e, zvana kasnije

Zapadne strane.Godine 1333. darova Stjepan Dubrovanima

„vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su okolo

Rata" u baštinu. Za taj dar obeaše Dubrovani,da e plaati banu i njegovim potomcima svake

godine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera;

nadalje, ako bi ban ili njegovi potomci došli u

Dubrovnik, da mogu slobodno stanovati u zidanoj

palai, a ne e zato plaati najma . . . Pod konac

svoje vlade zaratio se Stjepan Kotromani, potpo-

magan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim ca-

rem Dušanom. Uzalud su Mleani kušali da izmire

oba vladara. Stjepan je provalio u Dušanovezemlje (1349.), a Dušan je opet slijedee godine

(1350.) pošao lino s velikom vojskom protiv

Bosne. Dubrovaki pisci (Orbini i Lukari)vele, da je on provalio s 80.000 vojske sa Drine u

Bosnu sve do Bobovca i Dumna, a onda do Cetine

i Krke. Po drugim vijestima namjeravao je provaliti

do obale Zahumske, dolinom Neretve, a odavle

prema Spljetu. Na glas o ofenzivi vizantijskoj po-

hiti prema Kotoru, a odavle u Makedoniju.

Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedoše

gradove u Zahumlju. Oslobodivši se Stje-

pan Kotromani Dušanove sile živio je dvije

tri godine mirno povjerivši se sasvim ugar.-brv.

kraJju Ljudevitu, sinu Karla I. Odnošaj izmegju

oba vladara postade još tjesniji, kad je Ljudevit

uzeo za ženu ker Stjepanovu, Jelisavetu (1353.).

Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovommladom dinastijom. Kako neki hoe, nagnala gaje na to ljubav prema Jelisaveti, ali više je vjero-

jatno, da je htio ženidbom sa Jelisavetom zavla-

30

dati jednim dijelom Bosne, što mu je kasnije i

uspjelo za Tvrtkove mladosti.

U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotro-mani više uz patarensku vjeru nego li uz katoli-

cizam. Možda se oslanjao i na istonu crkvu. Pozitivno se ne da rei, da li je bliže bio patarenstvu

ili istonoj crkvi. Megjutim u drugoj polovici svoje

vlade podupirao je katolicizam svim silama.

Njegova je želja bila, da bosanski biskup prenese

svoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu, ali ta žeija

nije mu se valjda ispunila. Osobito je živahnudjelatnost razvio za Stjepana Kotromania biskup

fra Peregrin (1349.— 1356.). Stjepan K. živo je

pomagao njegova nastojanja, obratio se pae pis-

mom na papu Klementa VI., da pošalje Peregrinu

pomonike, „koji znadu nauk vjere i koji su vješti

slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli nauiti".

Nadalje traži ban, da bi se biskupu bosanskomedozvolilo, da može sam u pomo pozvati re-

dovnike i sveenike, te da im se dadu sve povlasti,

što se daju sveenicima, koji rade megju Tatarima

i nevjernicima za proširenje vjere, jer istim tru-

dom i istom pogibelju službuju u Bosni

;

podjedno neka se tim sveenicama dozvoli openjes izopenim narodom. Osobito je zanimiva banovamolba, da se Peregrinu dozvoli smještenje obra-

enika u vee manastire, gdje bi se neko vrijeme

poduavali u latinskoj slovnici i nauci katolikoj.

Stjepan Kotromani bio je i osobiti zaštitnik franje-

vakoga reda.

Ban Stjepan Kotromani nije imao muškogapotomstva. Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a v

oženio se 1338. Jelenom, keri Jurja II. Bribir-

skoga. Kad je Stjepan Kotromani umro (1353.),

bijaše, ali vrlo kratko vrijeme, banska vlast u

rukama njegovoga brata, jer je Vladislavljevu sinu

Tvrtku jedva moglo biti više od 1 5 godina. Ali vec

god. 1354. ne spominje se Vladislav, te tako za-

padne bosansko prijestolje Tvrtka I., sinovca Stje-

pana Kotromania.

V.

STJEPAN TVRTKO I. BAN I KRALJ.

(1354.— 1391.)

A.

Tvrtko u borbi s Ljudevitom i bo-

sanskom vlastelom.

Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo maternjegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom)na putu u Ugarsku, da s kraljem Ljudevitom i svo-

jom rogjakinjom Jelisavetom proisti porodineodnošaje. ini se, da je udovica mati tražila tomprilikom i zaštite u Ljudevita, jer bosanski velikaši,

koji su se uživili za Stjepana Kotromania u svoj

podaniki položaj opet idu zatim, da izvojuju

staru nezavisnost. „Ono mjerilo lojalnosti, veli

Thalloczv, koje se u srednjem vijeku na zapadu najednom ili drugom mjestu istie, nije se u Bosninikada razvilo. Uzrok je tome dijelom razdioDateritorija, a dijelom opet onaj snažni i ne-obuzdani lini osjeaj, koji je vazda ka-

rakterisao tamošnje porodice." Prvi se digoše ne-

koji lanovi porodice Hrvatinia, a ne bismo se pre-

varili, da je donekle i vjerski momenat odluivao,jer je Tvrtko bio katolik, a veina njegovih velikaša

patareni.

U takovim prilikama oslonila se mati sa svo-

jim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom poetkuvidimo, da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. Lju-

devit megjutim ne bijaše sasvim s njime zado-

voljan. Ubrzo se pokazalo, da je Ljudevit nakaniobosansku banovinu umanjiti, a ostatak skuiti pod

32

svoju vlast, te od bana nainiti u neku ruku svoganamjesnika. Na to ga je nukalo, veli Šiši, najviše

sretno ratovanje s Venecijom, a nagrada toga rato-

vanja imala je biti željno išekivana i teško

steena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr-

vom redu upuena na zalegje, na Hrvatsku i Bosnu.Stoga je Ljudevit i htio, da to zalegje proširi da-

kako na štetu Bosne, ije su zapadne oblasti i

onako najveim dijelom bile vremenom preotete hr-

vatske župe. Da tu svoju svrhu postigne, (o tomima pouzdanih podataka), stao je mamiti pod svoju

vlast neke bosanske velikaše, (od roda Hrvatinia),

tražei od njih, da se odmetnu od Tvrtka, a pokoreravno njemu i njegovoj zaštiti (1357.), što su oni

i uinili. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom1357. morao sklopiti za se veoma nepovoljan

ugovor. Morao se obvezati, da e protjerati Pata-

rene i svoje zemlje, da je dužan ii s kraljem u rat

i boraviti i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili linoili brat mu Stjepan Vlk (Vuk) i napokon otstupiti

mu itavu Humsku zemlju. Kralj mu za to potvr-

gjuje banovinu bosansku i Usoru. Timugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Lju-

devitov, te su i Dubrovani zvali Tvrtka „po na-

logu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba na-

stao i onaj natpis kod Zaušja blizu Donje Drežnlce

u današnjoj Hercegovini, u kojem se veli : „Se piša

rab božji i svetoga Dmitrija udnigospodinakralja ugarskoga Loiša i gospodinabana bosanskoga Tvrtka".

Ovakovo riješenje bosanskoga pitanja jedva

da je prijalo bosanskoj vlasteli. Bosanskim veli-

kašima nije bilo ni na kraj pameti, da slabog svogbana zamijene monim kraljem Ljudevitom, koji je

u pitanju vlasteoske oligarhije bio još kud i kamoenerginiji od svoga oca Karla I. Radilo se sada otome, da li e bosanska banovina ostati autonomnaili e se pretvoriti u ugarsku provinciju. Zato se uz

Tvrtka okupiše vlastela obiju konfesija i digoše

bunu, a Ljudevit je sam pošao u Bosnu, da uguši

33

taj ustanak. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnubili su dakle politiki, a ne samo, kako Ljudevit

veli, da ga na tu vojnu navelo „pustošenje bez-

brojne množine heretika i patarena, a na štetu

prave vjere kršanske."Ljudevit je odluio Bosnu napasti s dvije

strane. (1363.). Jednu vojsku povjerio je kralj pa-

latinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupuNikoli, a imala je provaliti u Usoru i osvojiti gradSrebrenik; druga vojska (na elu joj sam kralj)

provalit e u župu Plivu i njeno središte tvrdi

Sokol-grad. 8., 9. i 10. jula 1363. nalazio se kralj

pred Sokolom, a ve 19. jula izdaje povelju u Viro-

vitici nedaleko Drave. Rat je prema tome trajao

veoma kratko i svršio za kralja potpunim neus-

pjehom. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o toj

neuspjeloj vojni, ali za to nam o njoj govori samTvrtko. U povelji od 1366. god., što ju je izdao užupi Rami pred gradom Prozorom veli: „Stvorih

milost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi,

u ime vojvodi Vlkcu Hrvatiniu za njegovu

vjernu službu u ono vrijeme,kada se podiže na meugarski kral, u ime Ludovik, i prihodi u Plivu podSokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno posluži."

Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku itavuPlivsku župu. Mnogo gore od samoga Ljudevita

progjoše palatin Nikola Kont i ostrogonski nad-

biskup Nikola, kraljev kancelar. Podsjedanje

Srebrenika nije uspjelo, te su ugarski vojskovogje

morali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi i

stvari. Tako je Bosna, veli Šiši, sauvala oružjemu ruci svoj politiki individualitet, a Tvrtko se sada

prozove „Božjom milošu ban itave Bosne". Re-

publika mletaka uini (1364.) njega, brata mu Vika

i mater Jelenu svojim gragjanima.

Time megjutim još uvijek nijesu bile svršene

kušnje i borbe mladoga bana. Dvije godine iza

toga planu protiv Tvrtka buna, kojoj je bio naelu brat mu Vlk s knezovima Dabišiima. Razlozi

nam nijesu poznati, ali možda je Vlk težio da po-

34

stane suvladarom. Tvrtko mora s materom pobjeiiz Bosne, a Vlk postade banom. Protjeranom banune preostade drugo, nego zatražiti pomo u Lju-

devita, koji mu je i pruži i Tvrtko se još iste go-

dine (1366.) vraa u Bosnu, ali jedva u itavo svoje

vladanje. ini se, da je kralj pridržao koji dio usvojoj vlasti. Nekoji buntovnici bijahu pohvatani

i utamnieni, a Vlk pobježe u Dubrovnik. Du-brovani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoše

izruiti, makar je i sam Tvrtko boravio zbog toga

u Dubrovniku. Godine 1367. napokon izmiri se

Tvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima(„svojega brata gospodina Vlkia").

B.

Stjepan Tvrtko širi granice svojedržave i okruni se kraljevskom

krunom.

Poslije ovih nevolja zvao se Tvrtko „Milošubožjom i našega gospodara Ljudevita ban Bosne".

No ovaj odnošaj ne potraja dugo. Kralj Ljudevit

svratio je svoju pažnju na prilike u Poljskoj i tako

je Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu.

Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko, da osili svoju

vlast na jugu, a osobito istoku svoje države. Go-dine 1355. umro je Dušan Silni u doba od 48 go-

dina, i njegov nasljednik Uroš IV. nije imaoosobina, da bi mogao snažnom rukom rukovoditi

velikom, nedavno proširenom državom. Ubrzoizbiše nemiri u itavoj zemlji. Državu poeše kidati

vlastela, osnivajui samostalna gospodstva.

Vlkašin postaje uz cara kraljem. U Zeti javljaju se

Balšii kao župani, a izmegju obale južno od Du-brovnika i planina istono od Drine župan Nikola

Altomanovi „velikaš plitkoga uma i siledžija,

koji je sa svima susjedima živio u svagjia

. Istoni

35

susjed župana Altomanovia, dublje u unutraš-

njosti, bio je knez Lazar, sin Pripev. Pribac zove

se i Hrebeljanovi. Lazar se oženio Milicom, ker-kom kneza Vratka, uglednoga vojskovogje cara

Dušana, koji je poticao od sporodne loze Nema-njia. U mladim godinama stupio je u dvorsku

službu Dušanovu, a kasnije se javlja kao jedan onajuglednijih dvorjanika cara Uroša. Oko 1370. bio

je Lazar gospodar Rudnika. Godine 1371. izumire

dinastija Nemanjia s Urošom IV., a i Turci se

javljaju u isti as kao politiki baštinici još ne-

davno tako snažnoga carstva. Bistrom i prokuša-

nom oku Tvrtkovu nije mogla utei važnost ovoganovoga politikoga položaja na jugu i istoku

njegove države . Po babi svojoj, keri Stje-

pana Dragutina, bio je Tvrtko u rodu potankoj krvi s izumrlom dinastijom Nema-njia, a on ne samo da je to stao

isticati, nego se poe i otimati za posjede iste po-

rodice. Sklopivši savez s Lazarom Hrebeljanoviem,osvoji on zemlju oko gornje Drine, zatim samprotjera god. 1376. iz Travunje Jurja Balšia,

kojemu je otstupio malo ne cijelu kneževinu Tra-v u n j u Nikola Altomanovi, te mu se oblast pro-

stirala preko Humske do Kotora i Onogošta (Nik-

šia). Na istoku držao je u svojim rukama Tvrtko I

jedan dio Raše, gdje se nalazilo i Mileševo s gro-

bom sv. Save. Ljeti god. 1377. dade se na grobusv. Save okruniti „sugubim vijencem" t. j. dvo-

strukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje,

prozvavši se: Stefan Tvrtko po milosti gospodaBoga kral Srblem, Bosni, Primorju, HImsci zemil,

Dolnim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli,

Podrinju i ktome. Ovim krunisanjem prešla su i

prava Nemanjia na Tvrtka, što su i Dubrovani i

Mleani odmah i priznali. Dubrovani su mu naimeplaali danak, što su ga plaali srpskim vladarimana dan sv. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*).

*) Godine 1354. spominje se u jednoj povelji stanak

36

Prema novoj asti bijaše si Tvtrko uredio i svoj

dvor, uvedavši nova dvorska dostojanstva (lbgotet,

protovestijar). Osim toga okružio se i najodlinijim

bosanskim knezovima i vojvodama, od kojih su vetada bili poznati Vlatko i Hrana Vukovi, Radin

Jablanovi i sin mu Pavao Radinovi, -a osobito

vojvoda Vukac Hrvatini i sin mu Hrvoje Vuki.„Stona mista" Tvrtkova su obino Sutjeska, Bobo-vac, Trstivnica. Tvrtko je podupirao i darivao ove

mone porodice, da ih predobije za se i za svoju

porodicu,pa mu je to i uspjelo, dok je on živio.

Poslije su ti velikaši zaboravili na to i odmah iza

njegove smrti trgali jedinstvo države.

U jednoj povelji od god. 1378. ovako Tvrtko

odregjuje svoju zadau: ,,i po tom naeh s bogomkraljevati i praviti prestol srbskije zemlje, žclaje

padšaja sa vzdvignuti i razoršaja se ukrepiti ..."

Ovoj svojoj zadai ostao je vjeran do kraja svogaživota. «£

Poslije smrti Ljudevita (1382.) pokazao je

Tvrtko odluno volju, da proširi granice svoje

države na Jadransko more, a na sjever do Dravedakle, da dobije vlast nad itavom zemljom, u ko-

joj stanuju Hrvati i Srbi. Velikim dijelom on je i

ostvario svoje težnje, ali što to nije trajno i

sasvim proveo, kriva je njegova prerana

smrt. Državi Tvrtkovoj trebalo je mora i

brodovlja, a u tom poslu smetao mu Du-brovnik, a zatim kraljica Marija, koja je

bosanskih velikaša na mjestu Mili ili Milje. Ovo Milje nije

drugo, veli Ruvarac, nego manastir Mileševo sa crkvomsv. Nikole, što ga je sagradio Stjepan Kotromanii u kojem je bio sahranjen. Juki spominje, da je Mile-ševo bilo na rijeci Bosni u današnjem gradac-kom kotaru, danas zvani Mileševac. Talloczv veli,

da je mjeslo Mile ležalo oko Kljua i dodaje: „te takopada ona tvrdnja veega broja bosanskih historiarada se Tvrtko krunisao za kralja u manastiruM

i

lešev u, posveenom sv. Nikoli." Kao da je i

Ruvarac bio ovoga mišljenja, samo ga nije htio izrei.

(Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. Glasnikbos. muzeja godine 1894.)

37

baštinila Kotor iza oca. Ne usugjujui se direktno

napasti Dubrovnik, podigne on na ulazu u BokuKotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad, koji

prozva Sv. Stjepan (u ast svome zaštitniku);

poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je imeErcegnovi (Castelnuovo). Time je htio satrti trgo-

vinu Dubrovnika, po kojoj je ova republika bila

mona i jaka, a podjedno je htio i Kotor otkinuti

od Marije. Novi je imao biti glavni primorski trg

bosanskih i srpskih zemalja, u kojem bi se

usredsredila sva trgovina ovih zemalja. Žitelji dal-

matinskih gradova grnuli su ovamo vozei vino i

sol, a Tvrtko je podigao u Novome „slanicu" i

uinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to

1382. god. na molbu Dubrovana zavrgao!).

Tvrtkova diplomatska vještina našla je terena

za svoje pomorske težnje i u Mlecima. Vijee mle-

tako dalo mu je privilegij (1383.), što je dozvolilo

svomu gragjaninu Nikoli Bazeju, da primi odnjega admiralsku ast, pae mu je prodalo i jedan

dobar brod tobože kao mletakom gragjaninu.

Mora da je osobito na srcu ležalo Mlecima Tvrt-

Jcovo prjjateljstvo, jer su ga iste godine unijeli usvoju zlatnu knjigu zaasnih gragjana, pošto se

pokazao „vjernim i pravim Mleanom", koji revnoradi o boljku republike. Dozvolili su mu dalje, damože graditi u Mlecima još dva broda. Ova sklo-

nost Mletaka prema Tvrtku dade se protumaitiodnošajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji,

gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanje

protiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Mle-

ani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se,

da e u opoj smutnji u mutnome loviti.

C.

Stjepan Tvrtko prema pokretu u

Dalmaciji i Hrvatskoj.

Megju Hrvatima, koji su se digli za KarlaDrakoga, a protiv Marije, našao je Tvrtko do-

38

škora pristaša. To je u prvom redu vranski prior

Ivan Paližna (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj i

Hrvatskoj), ali Tvrtko ipak nije odmah otvorenopristao uz buntovnike.

Sa strane Marijine opet se uvigjelo, da treba

pokušati izravnanje s Tvrtkom, hoe li Marijauspjeti protiv ustaša. Godine 1385. ode palatin Ni-

kola Gorjanski u Sutjesku, da se porazgovorls Tvrtkom. Tvrtko u ovaj mah nije drugo tražio

nego samo Kotor „vlasništvo njegovih roditelja i

praroditelja". Gorjanski zato sklopi s njime

„vjeni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih, a

Tvrtku predade Kotor, kojim je faktino jošte iste

godine ovladao.

Kada je Karlo Draki godine 1386. u Ugar-skoj bio izdajniki ubijen, promijeni Tvrtko svoju

prividnu neutralnost i pristade otvoreno uz bun-tovnike zajedno s vojvodom Hrvojem VukienT.Buntovnici su naime vojevali dalje za sina KarlaDrakoga Ladislava, kojemu je bilo jedva deset

godina. Ve godine 1386. provaljuju bosanske etedo Klisa i Spljeta. Kad je Ivan Paližna postao na-

mjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sje-

dištem u Klisu, poradi on još više u korist Tvn-kovu tako, da je sredinom god. 1390. Tvrtkopridružio svojoj državi svu Dalmaciju s otocima,

osim jedinoga Zadra, a imao je u rukama i južnu

Hrvatsku. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije i

Hrvatske.

Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nr

ratovanje s Turcima. Tvrtko šalje Lazaru u pomovojvodu Vlatka Vukovia, a vjerojatno je, da je ukosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. Od hrvatskih

ustaša spominje se naroito bivši ban Ivan Horva?.

Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna, sad pri-

kovana uz Hrvatsku, sad uz Srbiju, središtem okokojega se skupiše esti države hrvatske i srpske.

Bosna je bila tada najmonija država na

*) U Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom.

39

Balkanskom poluostrvu. Ona je dominirala

na sjeverozapadu, kao što je nekoliko go-

dina prije toga dominirala Srbija za Du-šana na jugoistoku. Ipak je velika razlika,

veli Stanojevi, i u politikim i u kul-

turnim težnjama carevine Dušanove i kraljevine

Tvrtkove. Dušan je htio stvoriti srpsko-vizantijsko

carstvo, a Bosna je trebala da postane srpsko-

hrvatska država, koja e spreavati prodiranje

Ugarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom 1

hrvatskom narodu. U osnovi svojoj, svršava Sta-

nojevi, bila je Tvrtkova država realnije za-mišljena i zasnovana, nego država Duša-nova. Svim tim uspjesima uini megjutim kraj

Tvrtkova smrt. Godine 1391. (u februaru) umrije

Tvrtko zacijelo u Sutjeskoj, a doskora iza njega

propade i njegovo djelo.

Stjepan Tvrtko bijaše oženjen DorotefomBdinskom, kerkom brata posljednjega bugarskogacara Ivana Šišmana. Iz toga braka potie sin

Tvrtko. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremaona drugi brak i to htio je da se oženi kerkom Al-

brehta III. Habzburgovca i tražio je Mleane, damu oni budu posrednici. Smrt njegova prekinula

je osnove, koje je po svoj prilici Tvrtko imao s tomženidbom.

VI.

STJEPAN DABISA.(1391'.—1395.).

JELENA „GRUBA."(1395.— 1398.).

Ma da je „svetopoivši" kralj Tvrtko ostavio

dva sina: zakonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju,

naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stje-

pan Dabiša po starom slavenskom pravu senlo-

rata. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga ži-

vota uvesti red nasljedstva po primogenituri, što

je kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolne

borbe. Uslijed tih prijestolnih borba neobino je

opet narasla mo odline bosanske vlastele, koja

imade izborno pravo tako, da nijedan bosanski

kralj nema više slobodnih ruku u politici nego je

igraka u rukama velikaša, od kojih nekoji (Hrvoje

Vuk£i, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi) tjeraju

politiku na svoju ruku. Da su bosanska vlastela

digla toliko glavu, uzrok je i sam Dabiša, ovjekpovodljiv i neodluan, pa zato i malo sposoban,

da ravna državom, koja je bila sastavljena odesti, što se još nijesu stopile u jednu cijelinu, negosvaka odavaše svoje porijetlo i isticaše svoje cen-

trifugalne težnje. Žena mu je bila Jelena „Gruba",inae nepoznata porijetla, valjda ki domae koje

velikaške porodice.

Dabiša bijaše priznat i u Hrvatskoj i Dalma-ciji, te je god. 1392. vršio u tim kraljevinama vlast

po banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije VukuV u k i u, bratu Hrvoja Vukia. Megjutim subili, kako je ve poznato, hrvatski ustaše izabrali

41

kraljem sina Karla Drakoga, djeaka Ladislava,

koji za života Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vla-

darska prava, ali sada poslije smrti Tvrtkove sve

više to ini. Tako on pod; konac g. 1 391 . potvrgjuje

banovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodi

Hrvoju i bratu mu Vuku Vukiu i inae dariva

Hrvoju i brau mu brojnim gradovima i posjedima.

Razban mavanski, Ivaniš Horvat postaje Ladislav-

Jjevim glavnim namjesnikom u Ugarskoj i saveznimkraljevinama. Tako su se sada takmila dva vladara

za Dalmaciju i Hrvatsku: Dabiša i Ladislav, a vese pomalo javlja i Marijin muž Sigismund, koji eulagati sve sile, da šatre protivnike svoje i svoje

žene i da istisne Ladislava.

Stjepan Dabiša poeo je uvigjati, da nije dosta

jak, da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kra-

ljem Ladislavom. Nije imao odviše pouzdanja ni uhrvatske ustaše (Horvate i Paližne), koji su po-

slije Tvrtkove smrti više naginjali Ladislavu, a I

njegovi vlastiti velikaši više su se brinuli za se

nego za kralja. Još je teža situacija nastala za Da-bišu, što su i Osmanlije pokucali po prviput navrata Bosne. Imajui u rukama DušanovoSkoplje približili su se i Bosni i prva provala

dogodila se za vlade Dabišine (1392.). Izvori o toj

provali malo nam govore. Znademo, da je vlada-

lac Bosne brže bolje skupio „boljare, vojvode, ba-

novce, knezove, tepaije, župane, velmože, vlastelu

i vlasteliie", te „potegne danju i nou" protiv

njih. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu 1

ini se, da je ova provala ostala bez teških po-

sljedica.

Svi ti razlozi sklonuli se Dabišu, da je odluioizmiriti se sa Sigismundom, kako bi osigurao prije-

stolje njegovom pomoi. U julu 1393. sastadoše se

oba kralja u Djakovu. O dogovoru izmegju obavladara nemamo potankih vijesti, ali znademo, daje Dabiša pridržao svoju državu u starom op-seg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svo-

jim „milim prijateljem". Dabiša je opet sa svoje

42

strane preuzeo obvezu, da država imade poslije

njegove smrti zapasti Sigismunda kao „pravog i

zakonitog vladara", da ne e pomagati ustaša uHrvatskoj i Ugarskoj i da e svoje velikaše pozvati

na vjernost i vjernu službu prema Sigismundu*).

Sigismund je nakon toga ugovora, koji je imaovrijediti za „vjena vremena" imenovao Dabišužupanom šomogjskim.

Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanskavlastela, dok je n. pr. vojvoda Hrvoje priznao gja-

kovaki ugovor. Razumije se, da su protiv ugovorabili i hrvatski velikaši, protivnici Sigismunda. Go-dine 1393. vidimo na Dabišinom dvoru bana Iva-

niša Horvata i brata mu Pavla, koji su kao bje-

gunci sada, kada im je poslije gjakovakog ugovo-ra i lina njihova zaštita bila u Bosni sumnjiva,

svim silama nastojali, da obore taj ugovor i dignuBosnu protiv Sigismunda. Dabiša im je oteo

Omiš, gdje su se bili sklonuli, a valjda ih je i dalje

progonio, jer su se zatvorili u grad Dobor,na donjem toku rijeke Bosne, koji su po svoj pri-

lici bili podigli ve prije, da mogu odanle napadati

Slavoniju i Ugarsku.Sigismund je odluio potražiti svoje protiv-

nike u Bosni. Pogje zato dobro spremljen premaDoboru. Braa Horvati pobjegoše odavle, ali izda-

jom padoše u ruke Sigismundove, koji je megjutimspalio Dobor. S Horvatima dospješe u Sigis-

mundove ruke i drugi kolovogje, koji bijahu po-

gubljeni. Osobito je tragino svršio Ivaniš Horvatu Peuhu. Time je Sigismund postao gospodar si-

tuacije, a to je sada dobro osjetio i Stjepan Da-biša, koji se požurio u tabor Sigismundov kodDobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k o-

vaki ugovor. Po mnijenju Šišievu ovaj je

ugovor sada proširen u toliko, da se Dabiša morao

*) Bez privole velikaša ovaj ugovor i onako ne bi

ništa vrijedio.

43

odrei Hrvatske i Dalmacije*) (1394.). Tako je

Dabiša „povratio sebe i svoje podanike u poan-stvo (dominio) i poslušnost kralju i ugarskoj

kruni". U Dalmaciji upravljao je još uvijek VukVuki, protivnik Šigismundov. Protiv njega Iza-

šalje Sigismund Nikolu Gorjanskoga, koji Vukasvlada kod Knina i ovom pobjedom padoše Hr-

vatska i Dalmacija u ruke Sigismundove.

Godine 1395. umrije Stjepan Dabiša u Sutje-

skoj, „nasljednik Tvrtkova žezla i krune, ali neduha njegova niti odlune mu volje". On je svoju

naslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadašnji

vazalski odnošaj prama kruni sv. Stjepana. Slaba

njegova vladavina mogla je biti i po udi gordo]

bosanskoj gospodi, na ona je stoga i posijala

sjeme, iz kojega e niknuti plod skore i nagle pro-

pasti.

Glas o Dabišinoj smrti stigao je Sigis-

mundu u Erdelj, gdje se on nalazio u taboru spre-

majui se protiv Turaka. On je pošao po svoj pri-

lici odavle u Bosnu, da oživotvori svoje pravo pogjakovakom ugovoru. Bosanski velikaši razdijelili

su se na dvije stranke. Jedna je htjela Sigismuncla,

ali ta je bila u manjini. Veina izabere udovicuDabišinu Jelenu, što Sigismund nije mogao sprije-

iti radi neprilika s Turcima, pa je valjda i daotome izboru svoju privolu. Jelena je vladala samopo imenu, dok su u istinu imali vlast u rukamaHrvoje, Sandalj i Pavao Radinovi, koji su ve1397. dizali protiv nje Stjepana Ostoju, nezakoni-

tog Tvrtkovog sina. Godine 1397. vlada ve samOstoja, a o Jeleni imade još spomen iz god. 1399.

*) Drugi historiari misle, da se Dabiša ve prvi-put u Djakovu morao odrei Hrvatske i Dalmacije.

VII.

DOBA PROTUKRALJEVAI PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI.

NEKOJI BOSANSKI VELIKAŠI

VLADAJU U SVOJIM OBLASTIMASAMOSTALNO.

(1398.— 1421.).

Stjepan Ostoja (1398.— 1404.). Ovajvladar nikada se spominje ni oca ni djeda, pa namse ini kao da se žaca svoga porijetla. Zato i nije

neopravdano nagagjanje, da je po svoj prilici bio

nezakonit sin Tvrtkov*. Popeo se na prijestolje

pomou monoga plemstva i zato je bio posvemaod njega zavisan. Samomu kralju nije ni preostalo

više nego matica bosanske države, Gornja Bosna,

pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele. K tomega je smatrao Sigismund uzurpatorom, a Turci su

ponovno provalili u zemlju pod Mahmut pašom,te je nemilo oplijeniše. Samo cia februarska zimaprisili ih na povratak (1398.). U takovim teškim

prilikama bio bi se i vladar veih sposobnosti

teško snašao, a kamo li Stjepan Ostoja, koji nije ni

pokušao, da se otme ispod vlasti mone vlastele.

Od velikaša, koji su zapravo držali kormilo države

u svojoj ruci istiu se Pavao Radinovi, Sandalj

*) U jednoj povelji od 1444. god. zove Stjepan TomaOstoji, nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretšasnikaTvrtka II. Tvrtkovia „patruus noster canssimus." Du-brovani vele za nj: „e sta homo de minima condicion."

45

Hrani, a nada sve Hrvoje Vuki-Hrvatini.Pavao Radinovi. Otac Pavlov Radin Ja-

blani bijaše ugledna osoba na dvoru Stjepana

Tvrtka I., a sam Pavao proživi mladost svoju nakraljevskom dvoru. Tvrtku I. morao je biti osobito

drag, jer Dubrovani pišu jednom zgodomPavlu o tome: „i on tebe (naime Tvrtko)

imaše i držaše koliko svoje dietea

, a

drugom opet zgodom kažu za nj: „a uenikdobri slavnoga spomenua gospodina kralja

Tvrtka". Ugled Pavlov digao se i time, što je Stje-

pan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu za

ženu. Otadžbina Pavlova bijaše izmegju Bosne i

Drine. Obuhvatala je Boraku župu (comitatus

Berez) s gradom Boraem (kod Vlasenice), zatim

olovne majdane kod Olova i trg Prau. (Tu je sa-

gradio Pavao grad Pavlovac.) Na sjeveru megja-

šio je njegov posjed sa Srebrenikom. Osim toga

je imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foe i Go-ražde), Dobrun, a po svoj prilici i Vrhbosnu. Ka-snije je porasla njegova mo, jer je dobio posjed

Sankovia. Za Tvrtkovih vremena vladao je uHumu i Popovom polju, te uz obalu izmegju Du-brovnika i Stona župan Sanko. Njegovi sinovi Be-

lijak i Radi stekli su za Tvrtka dijelove stare Tra-

vunje, a napose Konavlje. Poslije smrti Tvrtkovedarovaše braa Sankovii i ne pitajui ostalu bo-

sansku vlastelu 1391. god. župu Konavlje Dubrov-anima. Još iste godine udariše na njih Pavao Ra-

dinovi i vojvoda Sandalj Hrani, zarobiše brau,a zemlju podijeliše izmegju sebe. Konavlje dobio je

Radinovi, a posjede u Humu veinom Sandalj

Hrani.Sandalj Hrani. Porodino imanje ovoga

vojvode nije nam još poznato, no po svoj prilici

imala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosnisvojih posjeda. Djed mu se zvao Vuk, a imao je

dva sina Vlatka i Hranju Vukovia. Vlatko Vukovije poznat kao vojvoda Tvrtkove pomone vojske ukosovskoj bitci. Hranja Vukovi otac je Sandaljev.

46

Iza pada Sankovia zavladao je Sandalj

najveim dijelom Huma, proširivši svoju

vlast sve onamo do Drine (Podrinje). Zanj se kaže, da je bio „vladar živahna

duha, oštra uma i veoma ljubezan"*). Ovopošljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijest

njegove vlade, u koliko nam je poznata. Po ženi

svojoj Katarini, kerci bana Vuka Vukia, bio je

i rogjak Hrvojin. Ovo srodstvo nije obojicu sme-talo, da su periodino bili i ljuti neprijatelji.

Hrvoje Vuki -H r v a t i n i . Sve bo-

sanske velikaše, pa i gornju dvojicu natkrilio je

svojim znamenovanjem najmarkantnija linost

ovoga doba na slavenskom jugu, a to je Hrvoje.

On je kroz dva i po decenija (1390.—1415.) rav-

nao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemalja

i bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom pod-

ruju ništa. Njegov otac Vukac Hrvatini, kojega

smo svojedobno spominjali, odano je služio po-

nosnom Tvrtku, te je i od njega bio nagragjen po-

sjedima u t. zv. Donjim Krajevima. Tvrtko je vi-

soko cijenio zasluge oeve, a nagradio je i sina,

kojemu je iza smrti oeve u sporazumu s bosan-

skom vlastelom na svom kraljevskom dvoru uMoištri (današnje Mostre Donje u visokom ko-

taru) dao dostojanstvo velikoga vojvode,koje je obnašao njegov otac Vukac (Hrvoji

je bilo tada oko 30 godina). Oženjen je bio

kneginjom Jelenom Nelipievom, koja mu rodi je-

dinca sina Balšu Hercegovia (spominje se izmegju1400.— 1416.), koji nije dugo preživio svog oca,

a po politikoj važnosti nije mu bio ni sjena. Imat

emo prilike da vidimo, kako je tijekom vremenaproširio Hrvoje svoju vlast. Godine 1403. zovuHrvoja spljetski spomenici: „herceg Spljeta, po-kralj Dalmacije i Hrvatske (vicerex), najvei voj-

voda bosanski i knez Donjih Krajeva". Trogiranin

*) Sandagl fu nu principe di spirito vivo, di raggio-

namento forte et di molta delicatezza.

47

Lui (Lucius) veli, da je vladao u Dalmaciji ne kao

kraljevski namjesnik nego kao da je kralj sam (non

come vicario regio; ma come se fosse lo stesso re).

I zaista on si uredi svoj dvor dijelom u Bosni u

Jajcu (koje je on osnovao), dijelom u Spljetu. Nanjegovom dvoru dešavali se „knezovi", vojvode",

koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke;

on je držao svoju vojsku, šiljao stranim vlastima

svoje poslanike, kovao svoje novce. Na Balkanu

nije mu bilo premca, veli Šiši, izuzevši ostnan-

lijskoga sultana.

B.

Stjepan O s t o j a i Dubrovnik.

Spomenuli smo, da su godine 1391. Sankoviidarovali Dubrovanima cijele Konavle, ali su taj

vdar sprijeili Sandali i Pavao Radinovi. Dubrov-ani nijesu mirovali ni za Dabiše ni kraljice Jelene

samo da zavladaju Konavljem, ali nijesu uspjeli.

Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. God.1399. dobili su Dubrovani „zemlje od Kurila doStona sa svima seli i zaseoci i s ljudmi i s svimi

mejami . .." Dubrovnik je zato Ostoji kao nekada

Tvrtku plaao 2000 perpera godišnje. Vijee dubro-

vako imenovalo je Ostoju uza to svojim gragja-

ninom i plemiem, davši mu u gradu palau, a

pošto je Hrvoje išao je u toj stvari Dubrovanimana ruku, dali su i njemu isto. Ti prijateljski oct-

nošaji doskora se pomutiše i pretvoriše u otvoreno

neprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovana.

C.

Stjepan Ostoja i Hrvoje Vukiprema Sigismundu i Ladislavu Na-

pulj s k o m u.

Na dvoru Stjepana Ostoje bijaše Hrvojesvemoan. Kada je Hrvoje poeo zazirati od bu-

48

dimskoga dvora i približavati se opet napuljskome,pošao je za njim i Ostoja. Ladislav Napuljski nagra-dio je odmah (1398.) Hrvoja, te ga imenovao svo-

jim glavnim namjesnikom (vicarius generalis), našto je i Ostoja pristao. Sigismund je zato htio danajprije obrauna s Hrvojem, pa je (1398.) pro-

valio u Donje Krajeve i došao do Vrbaškogagrada, ali ga nije mogao zauzeti, nego se povratiodoskora u Ugarsku. Hrvoje je odmah iza toga pro-

valio u dubiku župu i pridružio je svojimDonjim Krajevima, uz koje je ova župa ostala sve

do 1402. god. Ni druga navala Sigismundovih voj-

voda još iste godine na Usoru nije uspjela. Kad je

Ostoja Hrvoji god 1400. poklonio grad i itavužupu hlivanjsku, približio se Hrvojin posjed sred-

njoj Dalmaciji, u ije se on poslove poeo živo

mješati. Sigismund je naime svojom neuvenomrasipnošu i favoriziranjem stranaca izgubio uUgarskoj i Hrvatskoj i one velikaše, koje su mubili odani, a zato je sve rasla stranka Ladislava Na-puljskoga, kojoj je bio glava Hrvoje. Kao što ne-

kada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojinaišla toliko u korist Napuljca, nego je Hrvoje radio

više u ime svoje i Ostojino uskrisujui radTvrtkov. Kad je najvei dio Dalmacije i Hrvatskajužno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem1402. god. bila u vlasti napuljskoga kralja, odluiose ovaj kukavni vladar, da pogje u ove krajeve.

Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmaciju

neke svoje službenike, kao što je to tajnik njegov

Matija od San Miniata, zatim Galeotto i drugi.

Od San Miniata imade zanimljiv izvještaj, u kojemopisuje dolazak Hrvojin s odlinim bosanskim po-

slanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. „Juerje stigao ovamo, piše on, vojvoda bosanskoga kra-

ljevstva, imenom Hrvoje, veliki knez i n a j-

moniji u svom kraljevstvu. Upravo ta]

Hrvoje p o g 1 a v i t i j e r a z 1 o g, da su se kralje-

vine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile La-

dislavu. Hrvoje oekuje kralja s velikom družinom.

49

Taj je ovjek inae pataren, ali se radi

da ga gospodin kardinal (papin poslanik) privede

k svjetlu pravoga spasa, a ini se, da e i on samprivoljeti, jer se nada, da e ga gospodin kralj

namjestiti za upravitelja bosanskim stranama".

Galeotto opet piše za Hrvoja : „velik go-spodin po svojoj vlasti, a ne manjitijelom.." Ladislav bio je okrunjen u Zadru za

kralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati se

u Napulj. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvojahercegom grada Spljeta, darovao mu otoke Bra,Hvar i Korulu i ostavio ga za svoga jedinoga

namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu je bilo

prepušteno sve, što je priznavalo Ladislava. Saherceštvom spljetskim postaje Hrvoje samostalan

vladalac s odregjenim teritorijem, pa tako mu je

bilo omogueno, da gotovo itavih deset godinarije njegova odluuje u sjeverozapadnom dijelu

Balkanskoga poluostrva.

D.

Stjepan Ostoja i Dubrovnik.

Dubrovako-bosanski odnošaji zaoštrili su se

ponovno god. 1400., ali do pravog neprijateljskog

izražaja došlo je tek 1402., kada je Sandalj Hranipoeo navaljivati na Dubrovane. Stjepan Ostojaznajui, da ne e moi pokoriti Dubrovnika bezbrodovlja, približio se i Mlecima. God. 1403. traži

Ostoja od Dubrovana, da ostave Sigismunovprotektorat i da se podine njemu i napokon damu vrate god. 1399. darovano primorje od Kurila

do Stona. Kako su Sandalj Hrani i Pavao Radi-

novi imali posjede u blizini Dubrovnika, mogli susvaki as provaliti na dubrovaki teritorij i nanijeti

silne štete. U toj nevolji*) obraaju se Dubrovanina Hrvoja, da on intervenira za mir. Pišu mu : „jer

*) Dubrovani se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu.

4

50

dno, što Vi hoete, htjeti e itava Bosna". Hrvojeobea, ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posve-

titi tome pažnje, tako da su Pavao Radinovi i

Sandalj Hrani zapoeli s neprijateljstvom.

Najednom se situacija izmijeni u korist Du-brovnika. Sigismund se povratio u Ugarsku, okupi

opet velikaše oko sebe, dok se Ladislav spremaoda ostavi Dalmaciju. Stjepan Ostoja uvigjao je sa-

svim dobro, da e Sigismund, im to bude mogaos njime obraunati, pogotovo, jer se usudio dirati uvjerni mu Dubrovnik. Da tome predusretne, on je

pošao Dabašinim stopama i sklopio sa Sigismun-

dom mir pod uvjetom, da Bosna prizna ugarskogakralja svojim vrhovnim gospodarom (1403.). Du-brovani su sada sve upotrebili, da zavade bo-sanske velikaše s Ostojom. Taj posao nije im bio

ni težak, jer se osobito Hrvoje razbijesnio protiv

Ostoje, što se ovaj izmirio sa Sigismundom. Du-brovanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem ugradu Zveaju (1404.) „suprotiva kralju Ostoji nanjegovu pogibiu i razsue i prognanje van kra-

ljevstva . .." Dubrovani su se obvezali da e pre-

poruiti Sigismundu Hrvoja, da ga primi u svoju

milost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega.

Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojomi sad je trebalo izmiriti ga još s Dubrovnikom.Dubrovani kao uvjet pomirbe traže „Nove zemlje"

(od Kurila do Stona) odluno natrag, ali Ostoja to

tvrdokorno uskrati. Kad je kralj na to u nepri-

jateljskoj namjeri protiv Dubrovana u sporazumus nekojim velikašima dozvolio Mleanima velika

privilegija, koja su do sada uživali Du-brovani u Bosni, digoše se bosanska vla-

stela na elu s Hrvojem, zbace s prije-

stolja Ostoju, te sami preuzmu privremenoupravu zemlje (1404.)*). Protjerani Stjepan

Ostoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima

*) Hrvoji radi Dalmacije nije bilo drago favoriziranje

Mleana.

51

zamoli oproštenje i pomo. Sigismund posla uBosnu mavanskoga bana Ivana Morovia, koji

pohara zemlje Ostojinih protivnika provalivši doBobovca. Njegovi podvojvode zauzeše Srebrenik,

koji je odsada više godina u rukama Sigismun-

dovim. Protjeranog kralja ipak nije mogao banMorovi uspostaviti. Jedini mu je uspjeh bio, da je

Ostoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljen

kraljevski naslov. U Bobovcu bila je ostavljena

i jedna eta ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost

(1404. u junu). Zbor bosanskih velikaša izabrao

je megjutim za kralja Tvrtka II. Tvrtkovia*) i tako

je Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade(Bobovac i Srebrenik), ali pravi gospodar je bio

Hrvoje. Dubrovani su napokon dobili svoje NoveZemlje. Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdio

im je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravona posjed, što im ga je Ostoja oteo (1405.).

E.

Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi. Borbesa Sigismundom.

(1404.— 1408.).

Sigismund je ove promjene pratio velikim ne-

zadovoljstvom i odluio povesti vojsku „protiv

svoje kraljevine Rame i Bosne, da se isprave i ob-

nove megje njegove države". Bosna je valjda ini-

cijativom Hrvojinom odluno pristala uz Ladislava

Napuljca priznavajui ga zakonitim ugarskim kra-

ljem. Kad se Sigismund povratio iz Bosne, u koju

*) Dubrovani su svojim poslanicima dali instrukcije,

da pouzdano i tajno kažu Hrvoji: „Tko bolji za kralja odVas?" Metež morao je u to doba u Bosni biti openiti, jer

Dubrovani vele za to doba na jednom mjestu: „Kolikomi nahodimo izknjigah, jer od potopa svieta nije se sviet

toliko smel i vrtel."

52

je bio provalio, sazva Tvrtko U. veliki zbor bo-sanske vlastele, kojem su prisustvovali Hrvoje i

Sandalj, te odavle poslaše Bošnjaci poslanike La-dislavu u Napulj, da ondje zatraže od kralja po-tvrdu starih i pravih megja bosanskih naroitoprema Ugarskoj. Kralj Ladislav izdaje zaista sve-

anu ispravu (august 1406.), u kojoj istie velike,

plodonosne i korisne usluge, što su mu ih iskazali,

a i još uvijek iskazuju Bošnjaci, da stekne ugarskukrunu i potvrdi bos. kraljevstvu megje u onomopsegu, što ga je Bosna imala za Kulina bana. Bo-šnjacima je bilo poglavito do toga stalo, da im se

potvrdi prema Ugarskoj posjed Usore, koja je

esto znala biti u rukama ugarskih kraljeva, a i

sada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom po-

sadom. Vidjelo se po svemu, da mora doi do no-

vih bojeva izmegju Sigismuda i Bošnjaka. Ljeti

1406. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipuod Ozore (Pipo Spano), temešvarskom knezu, koji

je poznat u našoj narodnoj pjesmi pod imenomFilip Madžarin. Pipo prodrije s ugarskim velika-

šima duboko u Bosnu, opljakavši tom prilikom go-

tovo pola zemlje i unigje u Bobovac, sjedište Osto-

jino, odakle je izlijetao sa svojom vojskom u oko-

linu da plijeni. Veeg uspjeha nije postigao, kao ni

sam Sigismund slijedee godine (1407.). Svakakosu ovi slabi uspjesi znak ondašnje velike vojne

snage bosanske, kojoj je uspjelo odbiti Sigismun-

dove vojske.

Napokon je Sigismund uvidio, da ne e naovaj nain svladati otpor Bošnjaka, pa se zato po-

služio poznatom ve metodom ugarskih kraljeva,

da prikaže rat vjerskim. Bosnu se sada opet imalo

napasti „krstaškom vojskom". Papa Gregorije XII.

izdao je u Sieni proglas na sav kršanski svijei,

da pomogne „katolikoga prvaka" u boju protiv

Turaka, Arijana, Maniheja i drugih nevjernika u

kraljevima i stranama carigradskim, Vlaškoj,

Ugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Sr-

bije etc. Svim onima, koji bi pošli na tu vojnu,

53

obean je oprost, koji se dijelio nekada krstašima,

kad su išli u Palestinu.

Tako je Sigismund mogao s vojskom o60.000 momaka provaliti u Bosnu do Dobora*)(1408.). Velika vojska kraljeva svlada doskoraBošnjake. Po svoj prilici bio se odluni boj negdje

u srcu Bosne, a ne kod samog Dobora. Sam kralj

Tvrtko II. bude uhvaen, a s njime i 170 velikaša**),

koje je Sigismund dao pogubiti, a tjelesa im su-

novratiti s visoke peine u Bosnu (kod Dobora,gdje je bio glavni tabor i operaciona baza). Kralja

pomiluje i odvede ga sa sobom kao sužnja. Megjuuhvaenim velikašima nije bilo Hrvoja, Sandalja 1

Pavla Radinovia. Ovi po svoj prilici i nijesu bili

u Tvrtkovom taboru. Kada je na to Sigismundsretno ratovao i u Dalmaciji, bijaše stranka Ladi-

slavljeva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni raspršena,

a Sigismundovim dugogodišnjim protivnicima nepreostade drugo, nego se s njime izmiriti. Najprije

to uini Hrvoje, a iza njega Sandalj. Sigismundpotvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i asti, na-

roito naslov hercega spljetskoga.

Sigismund je sada odluio, da proslavi svoju

pobjedu na dostojan nain i utemelji 1408. u de-

cembru „Zmajev red", prozvan tako po zlatnomezmaju, kojim su vitezovi kitili svoja prsa. Hrvojesa Sandaljem dogje osobno u Budim. Pošto mu je

trebalo za taj put novaca uzajmi od svoje žene

„šest tisu dukatov zlatijeh" i u to ime joj založi

neka mjesta u Donjim Krajevima. Sigismund je bio

osobito radostan zbog njegovog dolaska. Zadokaz osobite sklonosti uini ga kumom svoje

nedavno rogjene keri Jelisavete i obdari ga „Zma-jevim redom".

*) Dpbor je bio opet uspostavljen**) Šiši drži, da je bilo izdaje mna bosanskoj strani.

54

F.

Stjepan Ostoja po drugi put kralj.

(1409.—1418.).

Godine 1409. prodao je Ladislav Napuljski

svoje pravo na Dalmaciju Mleanima nakonsramotnoga cjenkanja za 100.000 dukata.

Dok . se Sigismund s Mleanima borio za Dal-

maciju, promijenila se situacija i u Bosni. On je

doduše iza odlaska svoga iz Bosne ostavio ovdje

nešto vojske. Tvrtku se nije našao zamjenik baremne u prvi as, pa se može uzeti, da je Sigismundnaumio Bosnu pridružiti svojoj državi. Ako je Si-

gismund na to raunao, onda se ljuto prevario.

Stjepanu Ostoji, koje je amio od 1404. u Bobovcuuspjelo je pomou brae vojvoda Gjure i VukiaRadivojevia opet domoi se vlasti u nekom dijelu

Bosne, a u oktobru 1409. izmiri se kralj s veinomsvojih velikaša. Sada je u Bosni situacija ista kaoi prije Sigismundove vojne, samo što je Hrvojeostao vjeran kralju Sigismundu. Sigismund je udva maha 1410. i 1411. kušao Stjepana Ostoju

svladati, ali bez odlunoga uspjeha, dok napokons proljea 1411. ne dogje do izmirenja. Ostoja je

morao poput svojih pretšasnika priznati vrhovnuvlast ugarskoga kralja i otstupiti Usoru i Soli.

U Usori namjesti Sigismund kao vojvoduIvana Gorjanskoga, a u Solima Ivana odMorovia. Važni rudarski grad Srebrenicu s oko-

lišem darova svome vazalu srpskom despotu Stje-

panu Lazareviu. Ovo je kasnije bilo uzrokomtrvenju izmegju bosanskih kraljeva i srpskih de-

spota. Razumije se, da vlast Ostojina nije sezala

ni u Donje Krajeve.

Godine 1412. sazvao je Sigismund u Budimkongres, a imali su se tom prigodom ovdje sastati

mnogi evropski vladari i u njihovoj prisutnosti

izvagjati razne viteške igre i druge sjajne zabave.

U popisu odlinih prisutnika nalazimo i bosanske

55

velikaše, koji su osobitu pozornost svratili na sei

Poljski ljetopisac Jan Dlugoss piše o tome ovako;

Sandalj, vojvoda bosanski i kralj (?) Hrvoje ui-niše u nazonosti svojih žena tu slavu osobito

sveanom, jer se njihovi vitezovi, visoki i plemenita

stasa, hrabro i junaki na mejdanu poniješe". Ovoje ali i pošljedni put- da je kralj imao prilike diviti

se viteškom sjaju Hrvojinom, jer u brzo iza toga

postade Sandalj „vjerni naš ljubljeni^, a HrvojeVuki „poglaviti naš dušmanin".

G.

Pad Hrvoja, velikoga vojvode bo-

sanskoga i hercega spljetskoga.(1413.).

Raspravljajui hrvatski historiar Šiši o

uzrocima pada Hrvojeva veli u jezgri slije-

dee: Glavni su razlozi pada hercega spljetskoga

mržnja i zavist, jer je on sa Spljetom i DonjimKrajevima upravljao više kao samostalan vladar,

nego li kao vazal. Takav iznimni položaj vrijegjao

je osobito ugarsku gospodu, koja su za njegove

mnogogodišnje „nevjere" toliko put, a sa slabim

uspjehom dijelili s njime mejdan. Kao osobiti nje.

govi lini neprijatelji imadu se smatrati Pavaoupor*) od Moslavine, Ivan Gorjanski, Ivan oMorovia i itav rod knezova Blagajskih. Hrvojanijesu ni Spljeani voljeli, jer ih vrijegjalo, što imje nametao bosansku vlastelu za knezove. U Bosni

*) Ugarski ljetopisac Thuroczv znade izrijekom pri-

poviledati i neke detalje ove line mržnje od strane Pavlaupora. On naime kaže, da se jednom prilikom upornarugao na kraljevskom dvoru pred brojnim društvomhercegu Hrvoju, pozdravivši ga volovskim ruanjem, opo-našajui tobože hercegov duboki glas. A na drugom namje mjestu zabilježio, da je upor dobacio magjarskim je-

zikom Hrvoju: Slaven nije ovjek, a pogaa nije kruh.

56

bili su dušmani Stjepan Ostoja, Sandalj Hrani v

a s njime valjda i drug mu Pavao Radinovi. San-

dalj bijaše mu takmac, a popularnost i mo her-

cega spljtskoga bila mu je uvijek trn u oku. Svi ti

neprijatelji ogovarali su ga kod kralja, ali nijesu

uspjevali, dok nije Hrvoje sam prouzroio svoj pad.

Pod kraj 1412. i poetkom 1413. napao je de-

spota Lazarevia u njegovoj zemlji sultan Musa.Despot zatraži pomo u Sigismunda i Sandalja,

a ovaj se tome pozivu i odazove. Izbivanje Sana-ljevo upotrebi Hrvoje , navali na njegov posjed

i nemilice ga opustoši. Razloge tomu neprijateljstvu

treba tražiti valjda u tome, što se Sandalj razvjen-

ao sa Jelenom (Katarinom), kerkom brata her-

cegova Vuka, a to je bila uvrijeda za itav rodHrvatinia. Zbog toga skoiše na nj svi njegovi

dušmani. Spljeani se prvi oslobode*). Optužiše ga,

da šuruje s Turcima, a Hrvoje se zaludu branio

brojnim pismima pred kraljem. Napokon je kralj

Sigismund u Bozenu 1. augusta 1413. izdao pro-

glas, u kojem se Hrvoje proglašuje veleizdajnikom

i kraljevskim dušmanom, a ujedno se pozivlju svi

prelati, baruni i velikaši, da se dignu protiv

njega i njegovih pristaša, te da ih silom pokore.

U toj nevolji Hrvoje, kada kralj nije uvažio njegove

obrane (Hrvoje je odluno poricao savez s Tur-

cima i bio spreman podvri se sudu lanova „Zma-jevoga reda"), a Mleani odbili zatraženu

pomo, zatraži pomo tamo, gdje ju je

mogao nai, naime kod Turaka. Prve na-

vale ugarskih velikaša god. 1414. odbio je

Hrvoje ve pomou Turaka. S Turcima istodobnovraa se u zemlju i Tvrtko II., ija nam je sudbina

od 1408. nepoznata, a povratak njegov sigurno

je u savezu s Vukiem. Slijedee godine (1415.) vi-

dimo Turke pod vodstvom nekog Zech Melechakako iz Bosne provaljuje u Hrvatsku, a iste godine

*) Spljeani zahvaljuju Sigismundu, što ih je oslobodiood ropstva „Faraonova."

57

javljaju Dubrovani Sigismundu, da se neki od-

lini Turin u Skoplju po imenu Isak sprema naprovalu izvan kraljevstva bosanskoga na zapad, jer

u Bosni Turci ne robe nikako, pošto se sva okružja

njima pokoravaju i plaaju danak njihovom caru,

samo da se održe. Ugarski velikaši provale podrugi put u Bosnu. Glavna bitka bila se izmegjuHrvoja i Turaka (valjda Isak beg) s jedne, a

ugarskih velikaša s druge strane u župi Lašvi, gdje

je Hrvoje imao više sela i imanja. Bitka se svršila

potpunim porazom ugarske vojske. Sve vojskovogje

dopanuše ropstva (Ivan Morovi i Ivan Gorjanski).

Pavao upor, protivnik Hrvoja, platio je glavom*).

Ovom pobjedom postao je Hrvoje neogranienigospodar zapadne Bosne, dok je ostali dio zemlje

veim dijelom bio pod turskom vlašu.

Ovu svoju pobjedu nije Hrvoje dugo preživio.

1416. umrije ,,s nasladom u srcu, da se krvavo osve-

tio svojim dušmanima i da se kroz itav svoj vijek

održao u vlasti i nepobjegjenu . Njegovu krepku,

silovitu, samovoljnu linost, veli Thalloczv, kao aživu gledamo pred sobom. Bio je prava orlušina,

ne baš osobito znaajan, ali silan. I ako mu se

mnogo predbacuje, a osobito što je Turke doveou zemlju, opet je bio ako ne bolji, a ono ni gori

od veine svojih savremenika. Hrvoje je bio povjeri pataren, ali ini se, da je ipak prešao makari privremeno na katoliku vjeru. Možda su ga zato

i zamrzili bosanski patarenski plemii, a katoliki

biskupi Dalmacije nijesu mu vjerovali. Hrvoje za-

volio je slavensku službu božju i glagolicu. Do-kaz tome je, što je nekako oko 1407. naruio kodkatolikog pisca ,,Butka

akrasni sitnoslikarijama

urešeni glagolski misal. Izvorni misal uva se uCarigradu, a potpuni snimak izdala je bosanskavlada (Missale glagoliticum Hervoiae ducis spala-

*) Thur6czy pripovijeda, da ga je Hrvoje dao zašiti

u bikovlju kožu, pa onda živa baciti u rijeku uz ove rijei:Ti koji si se nekada u ljudskoj podobi poslužio bikovljimglasom, podii se sada i bikovljim oblikom.

58

tensis. Vindobonae 1891. recensuerunt V. Jagi,L. Thalloczv, F. Wickhoff). I patarenski pisac

„Hval krstjanin" posvetio je sveto pismo novogazavjeta i saltjer „hercegu spljetskomu i knezu odDonjih Kraj i inim mnogim zemljam".

H.

Nutarnje smutnje u Bosni.Osmanlije napreduju. Stjepan

Ostoji (1419.—1421.).

Slabi Stjepan Ostoja, ije se ime malo spo-

minje u posljednje vrijeme, napustio je svoju prvuženu Kujevu, rogjakinju Radinovia, i uzeo za ženuudovicu Hrvojinu Jelenu, mislei tako njezinombaštinom ojaati. Ovaj njegov in dao je povodaneprijateljstvu izmegju njega i Sandalja Hranias jedne strane i porodice Pavlove s druge strane.

Pavao Radinovi pogine kao žrtva urote (1415.)

na bosanskom dvoru u Sutjesci*). Sinovi nesretnoga

Pavla: Petar i Radoslav, nijesu se sada kratili slo-

žiti s Turcima protiv Ostoje i Sandalja Hrania.Turske vojske plijene po Humu 1416. godine. Du-brovani pišu kraljici Barbari u Ugarsku, da je

Bosna posve razasuta i da vlastela njena rade namegjusobnu propast. Sigismundu opet javljaju,

da je megju barunima Bosne planulo veliko 1

smrtno neprijateljstvo poradi Pavlove smrti. Stogaje sultan Mehmed I. poslao dva svoja poslanika

k njima, da ih izmiri megjusobno. U to ime bio je

ureen i sastanak svih tih baruna, ali bez koristi,

„jer baruni jedan drugome ne vjeruju". U tomopem metežu i klanju bosanske vlastele nestaje

traga Ostoji, a na prijestolje se popeo sin muStjepan Ostoji, koji je kratko vrijeme vla-

*) Potanko opisuje Pavlovu smrt dubrovaki poslani^

Ivan Gunduli, koji je bio oevidac ovomu dogagjaju.

59

dao. Za njega još uvijek bijesne borbe izmegju

Pavlovia i Sandalja, a ovaj potonji ne e ni daprizna Ostojia, nego se otima za milost Turaka.

Tako god. 1419. na Štipanju polju pred gradomSokolom govori o poveljama, što ih bješe dobio„od kraljev ugrscih i car turscih

a, a slijedee je

godine oito priznavao, da drži svoje zemlje

„milošu i darom božjim i velikoga cara sultana

Mehomet-bega, zapisano i tvrgjeno i vojevodomIsakom".

Svi ovi podaci, veli Klai, dokazuju, da je sultan

Mehmed smatrao bosanske kraljeve i velikaše

za svoje kletvenike i podanike i da je pravi gospo-dar Bosne bio njegov vojvoda Isak. Ugarski ljeto-

pisac Ivan Turanski*) (Thuroczv) pripovijeda, aje turski car Isaka (rex Ikach) imenovao bosanskimkraljem, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu(Werchbozanyam).

*) Njegovo pripovijedanje ne da se utvrditi drugimspomenicama.

VIII.

STJEPAN TVRTKO II. TVRTKOVIC(1421.— 1443.).

Poslije godine 1421. nestaje Ostojia, a

Tvrtko II. zasjedne ponovno na prijestolje. Slab

da sam odoli neprestanim turskim provalama, pri-

ljubio se sasvim kralju Sigismundu pogotovo, kadje turskom pomou osvanuo u Bosni kao preten-

denat, nezakonit sin Stjepana Ostoje, Radivoj. Dase što više približi Sigismundu, on je uBobovcuizdao god. 1427. povelju, kojom je Hermanu II.,

celjskomu grofu i slavonskomu banu, „svom ljub-

ljenom rogjaku i bratu" za prijateljstvo, ljubav i

vjernost, što ju je vazda iskazivao i iskazuje njemui bosanskom . kraljevstvu i njezinim žiteljima, da-

rovao bosansko kraljevstvo, ali samo za sluaj,

ako ne bi ostavio zakonitih potomaka. Za bolju

ilustraciju svega treba primijetiti, da je Herman II.,

celjski grof, bio sin jedne bosanske banovne, posvoj prilici kerke Stjepana Kotromania, kako io

misli Ruvarac. Prema tome je Herman bio po ma-teri svojoj u srodstvu s bosanskom kraljevskom

porodicom, a uza to je bio i tast kralja Sigis-

munda. Pomo, koju je Tvrtko dobio sa strane

Sigismundove, bila je veoma slaba. Sigismund nije

mogao zaštititi ni njega ni nasljednika Stjepana La-

zarevia, Gjorgju Brankovia. Srpski despot Bran-

kovi morao je priznati vrhovnu vlast Murata II.

i plaati godišnji danak od 50.000 duk., a Tvrtko II.

morao mu je predati neke gradove u svojoj državi.

Tvrtko II. traži još god. 1430. zajam uMleana,da iskupi te gradove, ali Mleani ga uljudno od-bijaju.

61

Uz ovakove vanjske neprilike imao je

Tvrtko II. da se bori i u nutrinji zemlje s ne-

pokornom vlastelom i to najviše sa Sandaljem

Hraniem i s Radoslavom Pavloviem. Ovise moni dinaste posvema priljubiše Turcima, a

uz to po vjeri patareni nerado su gledali kralja

svoga, koji je bio privrženik ugarskoga kralja i

katolike crkve. Kada je Radoslav zatražio od Du-brovnika dio Konavala, koje im bijaše prodao za

skupe novce, zatražio je Dubrovnik pomo u Si-

gismunda i Tvrtka (1430.). Kako je daleko došlo

u toj borbi neka svjedoi injenica, da su Tvrtko i

Sandalj odluili poslati poslanike Muratu II. u

Jedrenu, da od njega kupe zemlju Radoslavljevu

i da se tako oslobode ovoga kavgadžije i zulumara.Kad je to Radoslav saznao, pomirio se doskora

s Dubrovnikom i s kraljem, samo da zadrži svoje

zemlje.

No mnogo vea opasnost zaprijeti Tvrtku oSandalja Hrania. Državina ovoga velikoga

vojvode bosanskoga prostirala se od uša Neretve

do s one strane Lima. Ljeti je ovaj moni velikaš

živio na svojim dvorovima na Drini: Samoborukod Goražde, glavnoj svojoj gradini Sokolu nasutoku Pive i Tare i Kuknju kod Plevalja. Mana-stir Mileševo bijaše u njegovim rukama kao i Ono-gošt. Zimi se preselio u krajeve prema ušu Neretve

ili u kotorski zaljev. itav Hum s Konjicem, Neve-sinjem i Blagajom pripadaše njemu. Na zaljevu

boko-kotorskom držao je Novi. Vladajui tolikim

teritorijem bio je ugledniji od samoga kralja. Kakoje bio u rodu sa srpskim despotom po svojoj dru-

goj ženi, širio se njegov upliv i u srpskoj despo-

tovini. ini se, da je ovaj moni vojvodatežio pae i za bosanskom krunom iii

barem za otcjepljenjem svoga teritorija

od bosanskoga kraljevstva. Kada je naimeTvrtko II. došao u sukob s despotom Gjor-gjem radi Srebrenice, pridruži se despotu i Sandalj

(1433.) te se obojica složiše i kupiše od turskoga

62

sultana Murata državu svoga protivnika. Despotuz Srebrenicu, koju je imao u vlasti dobi još

Zvornik i Usoru, a nije nam poznato, što je tomzgodom zapalo Sandalja. Kad je turski sultan pro-

glasio bosanskim kraljem Radivoja, te ga podu-pirao u Bosni, ne preostade Tvrtku II. ino negoda pobjegne iz Bosne. Povratio se tek u Bosnuiza smrti Sandalja Hranaa (1435.). Sandalja je

naslijedio njegov sinovac Stjepan Vuki,koji je kasnije (1448.) u cara Fridrika III. ispro-

sio naslov hercega (od sv. Save), po emu se nje-

gova oblast poela nazivati hercegovom zemljom.(Hercegovinom).

S Tvrtkom II. došao je ovaj put u Bosnufranjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bo-

sanske, snabdjeven vvelikim povlastima, da istrijebi

sve patarene i šizmatike i da obnovi red i stegu ufranjevakim manastirima. Ovaj bezobzirni novaj-

lija mora da je veoma energini zaeo s reformamai mjesto uspjeha postigao je protivni rezultat:

nove borbe u Bosni. Patareni Stjepan Vuki i Pav-

lovi zovu u pomo Turke, koji haraju po posje-

dima one vlastele, koja su prianjala uz katolicizam

i Ugarsku. Tvrtko opet ostavlja Bosnu i bježi uUgarsku. Iz Ugarske on i Sigismund dijele franjev-

cima velike povlastice uz zadau, da šire katolikuvjeru iobraaju i krste žitelje obojega roda. Za ta

privilegija slabo su marili iTurci iPatareni. PapaEvgenije IV. spominje god. 1437. da su Turci po-

rušili i spalili za dvije posljednje godine šesnaest

samostana i crkvi franjevakih. Tvrtko napokonobea sultanu godišnji danak od 25.000 dukata i

prizna ga vrhovnim gospodarom (1437.). Od go.1436. naime boravi u gradu Vrhbosni stalno turski

vojvoda s posadom i od toga doba se Turci trajno

nastaniše u jugoistonom dijelu Bosne.

Bijedno stanje kralja Tvrtka II. ogleda se u

nekim injenicama iz posljednjih godina njegove

vlade. Kada je u Ugarskoj zavladao kralj Vladislav

(Varnenik) 1440. god., šalje on poslanstvo u Bu-

63

dim s molbom za pomo. Kad odavle nije stigla

pomo, šalje Tvrtko 1441. svoga protovistijara

Restoju u Mletke s molbom, da mu Mleani do-

zvole umletake oblasti poslati imanje, pae damu budne slobodno i samomu se sklonuti u Mletke,

ako bi bilo potrebno. Tom zgodom nudio je još

Tvrtko mletakoj opini, da zavlada javno ili tajno

njegovim kraljevstvom. Mleani su dakako ovaj

dvojbeni dar odbili. U godini 1443. spominje

se pošljedni put ovaj neznatni sin slavnoga

svoga oca.

IX.

STJEPAN TOMA.(1444.—1461.).

A.

Stjepan Toma prema Ugarskoj.

Poslije smrti Tvrtkove zavlada drugi nezako-

niti sin Stjepan Ostoje, Stjepan Toma. Do svoganastupa na prijestolje živio je ovaj vladar skrovito

kao pataren, oženjen ženom iz prostoga roda,

Vojaom iz kojega braka potie pošljedni bosanski

kralj Stjepan Tomaševi. Došavši iz svoje zabiti nakraljevski prijestol bijaše mu prva briga, da si

vlast utvrdi. To mu bijaše tim nužnije, što moniceljski grofovi nijesu rado gledali, da im otimlje

prijestolje, koje bi imalo da zapadne prema ugo-

voru s Tvrtkom njima. I Stjepanu Tomi pogje zarukom, da je našao zaštitnika u slavnome tada

Ivanu Hunjadu, koji je u to doba bio ve pro-

slavljeni vojskovogja u ratu s Turcima i veliki ne-

prijatelj celjskih grofova. God. 1444. izdaje Tomau Bobovcu Hunjadu povelju, iz koje doznajemo,da je njega kralj Vladislav „po savjetu, dobrojvolji i odredbi" monoga vojvode Hunjaanamjestio i potvrdio za bosanskoga kralja.

Da se oduži za toliku ljubav i sklonost, obvezuje

se Toma, da e vjerno služiti kralju i njegovojkruni, a vojvodu Ivana priznaje „za istinitoga I

vjernoga prijatelja" i obeaje, da e mu svake go-dine plaati po 3000 dukata.

Nadajui se tako zaštiti od Ugarske, ostavlja

doskora Toma patarenstvo i svoju prvu ženuVojau i oženi se Katarinom, keri Stjepana Vuk-

65

ii. Koji su razlozi ovoga nepomirljivoga pata-

rena sklonili, da dade svoju kerku katoliku kralju,

nije nam poznato, ali možemo slobodno s Thal-

loczvem uzeti, da je zaštita, što ju je Toma stekao

kod Hunjada bila jedan od najglavnijih momenata,koji su djelovali na Vukievu odluku. Ovaj monivelikaš (milošu božjom veliki vojvoda rusaga bo-

sanskoga i k tomu) primivši od svoga strica ubaštinu veliki posjed, gledao je da ga što više pro-

širi, oslanjajui se na patarene i cara Murata II.

Naklonost Bošnjaka uživao je u punoj mjeri, jer

su ga smatrali glavnim braniocem i zaštitnikom

bosanske narodne crkve. Porodici Pavlovia oteo

je Trebinje i postao tako neposredni susjed Du-brovana, koji ga se bojahu kao žive vatre. Raširio

je dalje svoj posjed u Dalmaciji, sjeverno od Ne-retve ratujui i s Mlecima, kojima je konano uzeoi njihove gradove u Zeti. Patarenstva nije se od-

rekao ni kao kraljev tast, ma da su se brojni veli-

kaši onoga doba uz kralja odrekli patarenstva i

prešli na kataliku vjeru. Megju inima prešao je

na katolicizam i kraljev brat, Radivoj, nekadanji

turski štienik i pretendenat na bosansko prijestolje

B.

Stjepan Toma prema srpskom de-spotu i hercegu Stjepanu Vukiu.

Stjepan Toma nastojaše svim silama, da se

doepa Srebrenice, koja je bila u vlasti Gjorgja

Brankovia. Megju Bosnom i Srbijom dogje da-

pae do rata (1448.), u kojem je bosanska vojska

bila poražena. Stjepan Toma ni sada nije izgubio

nade, da e opet ovladati Srebrenicom. Te nadejoš porastoše, kad je nastao jaz izmegju Branko-via i Hunjada, što se prvi nije odazvao Hunja-dovom pozivu, da s njime ratuje protiv Turaka.

Hunjadi prolazei na Kosvo polje pohara groznoSrbiju. Kada je Hunjadi bio poražen (1448.), na

5

povratku ga despot uhvati i pusti na slobodu tek

onda, pošto mu je ostavio sina za taoca i obeaoplatiti otkupninu. Poslije je Gjorgjo Brankovieodustao od otkupnine i sam se ponudio, da eposredovati mir izmegju Ugarske i cara Murata.U prepozicijama mira sa strane Gjorgja bilo je

megju inim obeano od sultana, da ne e uzne-

mirivati i pustošiti Bosne, a Bosna bi moralaplaati Turskoj danak. No do ovoga miranije došlo, jer ugarski sabor nije htio

prihvatiti prepozicije Gjorgja Brankovia.Ugarska je s gubernatorom na elu svomsilom nastojala, da se što jae osigura

od Turske. U to ime sastaje se bosanski kralj

(1449.) u gradu Doboru u Usori s mavanskimbanom Ivanom od Korogja, te sklapa s njime

ugovor, koji pokazuje, da je bio u potpunom spo-

razumu s Hunjadom. Kralj se obvezuje, da ne edozivati Turaka protiv Ugarske niti im pružiti

kakvu pomo i da e obavijestiti gubernatora, ako

bi Turci provalili u njegovu zemlju, a on ih ne bi

mogao odbiti.

Osjeajui se Stjepan Toma sada pod okriljem

Hunjadovim dosta jakim, poeo je po savjetu pa-

pinskom i gubernatora Hunjada progoniti u svo

joj državi patarene velikom gorljivošu. Mnogo-brojni patareni, ne htijui se odrei svoje vjere,

ostaviše svoju zemlju i odoše u susjednu Humskuili pae srpskom despotu, a bilo ih je i takovih,

koji su tražili zaštite kod susjednih turskih voj-

voda, zovui ih u pomo protiv kralja. Sada je stao

uvigjati sam Toma, da je prerano poeo raditi

protiv patarena i nekako se suztezao od daljnega

njihovoga progona, što je opet izazvalo Hunjada,a i srpski despot htio se poslužiti kraljevim do-

maim neprilikama. Ovaj nije mogao pregoriti ne-

kih gubitaka na bosanskom teritoriju, osobito

Usoru, a Hunjadi se ljutio na kralja, što ne po-

stupa i nadalje oštro protiv Turcima prijateljski

patarena. ini se, da je skoro došlo zbog toga do

67

rata, koji je sprijeilo papino posredovanje (1451.).

God. 1451. dogje do nemila sukoba izmegju her-

cega Stjepana Vukia i Dubrovnika, koji je za-

hvatio široke dimenzije, te se napokon i kralj Stje-

pan Toma upleo u taj sukob, pristajui uz Dubrov-ane, a protiv svoga tasta. Stjepan Vuki, koji se

u to doba zvao „božjom milosti herceg od sv. Save,

gospodar humski i primorski i veliki vojvoda ruT

saga bosanskoga, knez drinski i k tomuu, zavrgnuo

je svoju ženu Jelenu, koja je našla utoišta sa svo-

jim sinom Vladislavom u Dubrovniku. Herceg Stje-

pan zatraži od Dubrovnika, da ukloni iz svogagrada Jelenu, što Dubrovnik, vjeran svojim starim

obiajima, ne htjede uiniti. Zbog toga dogje dorata izmegju njega i Dubrovnika, u koji se umješaoi Stjepan Toma, kao muž Jelenine keri Katarine.

Na elo protivnika hercegovih stade rogjeni mu sin

Vladislav. Stjepan Toma jedva je mogao štogodDubrovanima pomoi, jer se morao boriti s ve-

likašima u vlastitoj zemlji, pošto mu se nijesu htjeli

odazvati, da s njime zajedno ratuju na hercega

Stjepana. Ovaj dugotrajni rat, koji je donio velike

štete Bosni, a velike koristi Turcima, svrši se istom

1453. god., kada je došlo do izmirenja izmegjusina, matere i oca i napokon do mira s Dubrov-anima. ,

C.

Stjepan Toma i Turci. StjepanTomaševi zavlada srpskom

despotovinom. (1459.).

Nakon pobjede Ivana Hunjada kod Beograda(1456.), snovao je Stjepan 'Toma o tome, kako bi

zaratovo na Turke i oslobodio svoju zemlju nji-

hove vlasti. Turci su naime iz jednoga dijela nje^

gove države (Vrhbosna, Hodidjed) provalili nasjever do Save, gradei preko te rijeke uprije i

brodove, kojima su provaljivali, u Slavoniju. Na

mislio je stoga uzeti Turcima Vrhbosnu i Hodi-djed, pa onda srpskomu despotu Srebrenicu. Krozitavu god. 1457. sprema se on na rat s Turcima, apomaže ga u tome papa Kalikst III. U susjednim

zemljama, naroito u mletakoj Dalmaciji skupljaju

se krstaši i novci. Kraljev poslanik dolazi u Budimpred ugarskoga kralja i papinoga legata i javlja,

kako sultan traži od njega etiri grada (megju njima

Bistricu na Hlivanjskom polju) i kako je sultan

poslao u Bosnu radnike, da grade uprije i prelaze

na Savi s bosanske strane. Tom zgodom moli

ujedno papinog poslanika Ivana Carvajala, da gla-

vom dogje u Bosnu, pa da se pobliže dogovoreo ratu s Turcima. Kardinal Carvajal pogje zaista

u pratnji mletakoga poslanika Petra Thomasija uBosnu, a bosanski kralj doeka ih u Doboru, gdje

ih je uvjeravao, da je tvrdo odluio prekinuti va-

zalni odnošaj prema Turcima i da se riješio od-

luno boriti s njima.

Carvajal sa svoje strane obea kralju, da euiniti sve, kako bi podupro njegov naum. Tom je

prilikom primio Stjepan Toma i krst iz ruku kar-

dinala Carvajala, ma da je ve odavna prianjao uz

katoliku vjeru.

Smrt kralja Ladislava Postuma, pa slaba po-

mo s kršanske strane, osujetiše ove namjere bo-

sanskoga kralja i rimskoga pape, te Stjepan Tomane povede zasnovane vojne protiv Turaka, ali se

zato pobrine, da razmakne svoju vlast u Srbiju.

Poslije smrti Gjorgja Brankovia (1456.), naslijedio

ga je despotivini Lazar Brankovi, koji je ve1458. umro ostavivši udovicu Jelenu i kerMaru. im je Stjepan Toma douo o smrti

Lazarevoj, s mjesta se oborio na oneoblasti, koje su despoti dršali izmegju Bosnei Drine (zauzeo je Srebrenicu i jedanest

kaštela). Po svoj prilici prodro je i dublje u Srbiju,

gdje je Turcima sklona stranka proglasila

despotom vojvodu Mihajla Angelovia. DespoticaJelena utanaila je tom zgodom savez i ugovor

69

s bosanskim kraljem, po kojem je njezina ki Maraimala poi sa bosanskoga kraljevia Stjepana, sina

Stjepana Tome, a ovaj e onda baštiniti Srbiju i

kasnije bosansko kraljevstvo. Iza mnogih neprilika

uspjelo je Stjepanu Tomaševiu po dozvoli ugars-

koga kralja Matije Korvina (sabor u Segedinu 1 458.

do 1459., kojemu je prisustvovao i bosanski kralj

Stjepan Toma) zasjesti na stolicu srpskih despota,

vjenavši se u Smederevu s Marom, kerkom La-

zarevom, kako je to bilo prije ugovoreno. (April

1459.)*).

Stjepan Tomaševi nije se dugo nauživao svoje

despotovine. Turski sultan Mehmed II. nije mogaomirno gledati prevrat, po kojemu bi izgubio vr-

hovnu vlast nad Srbijom. Stalo mu je bilo i dotoga, da zavlada Smederevom i Beogradom, pa dasi prokri put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjemPodunavlju. Na same glasove, da se sultan primieSmederevu plane buna protiv Stjepana Tomaše-via i njegove punice Jelene. Žitelji Smederevasmatrali su Stjepana Tomaševia ugarskim namet-

nikom i voljeli su svrgnutim Brankoviima; pogjoše

zato u susret sultanu i predadoše mu gradske

kljueve. Despotica Jelena zatvori se sa zetom i

kerju u tvrdinju, ali nemajui ni od kuda pomoi,stala se sa sultanom pogagjati. On joj dozvoli, dasmije slobodno sa svojima i sa svojim blagom izal

i ona se skloni u Bosnu, a sultan uze Smederevo.Sa Smederevom zapade sultanu i ostatak despotske

državine, a Srbija bi pretvorena u turski pašaluk

(1459.). Savremenici, a osobito Matija Korvin i

papa, držali su, da je bosanski kraljevi za novacizdao Turcima grad („perfidia Regis Bosne"), dokse bosanski kraljevi opravdao, da je predao gradne ,,s voljom nego od nužde". Njegova obrana je

vjerojatna, jer mu u osudni as nitko nije pritekad

u pomo. Posljednje godine vlade Stjepana Tome"

*) Neko vrijeme htio je Stjepan Toma oženiti svogasina sa kerkom milanskoga vojvode Franje Sforze.

70

bile su za nj pune neprilika. Radi jednoga graazavadio se ponovno sa svojim tastom StjepanomVukiem. Uza to je bio oklevetan kod papePija II., da je prekršio mir s hercegom, da se pri-

družio Turcima i doveo ih u hercegovu zemlju. Stje-

pan Toma smatrao je sada za svoju dužnost, dapapu uvjeri o svom pravovjerju i nedužnosti. Po-slanici kraljevi odoše k papi u Mantonu, i tu razlo-

žiše papi, da je Smederovo palo u turske ruke odskrajnje nužde, a ne s voljom bosanskoga kralja,

koji je pravovjeran katolik i revno progoni pata-

rene u svojoj zemlji. ini se, da se papa dao uvje-

riti o nevinosti Stjepana Tome, makar je i kralj Ma-tija Korvin bijesnio protiv njega i njegova sina radi

pada Smedereva.Turci su uz to provalili pod Hasan-pašom u

Bosnu (1460.) i prisilili kralja, te je morao dozvo-liti, da kroz njegovu zemlju provaljuju preko Saveu vukovsku i srijemsku županiju. Kao nekadaTvrtko II., tako je i sada Toma po svojim poslani-

cima nudio mletakoj opini, da uzme bosanskokraljevstvo u svoje ruke, a kralj e ih pomagatiu obrani svoje domovine; u svakom sluajuneka mu odrede jedno mjesto u svojim

oblastima, kamo bi se sklonio, kad bi gasnašla skrajna nevolja. Mleani dakako odbiše

kao i prviput bosansko kraljevstvo, obeavajumu zaklonište i svjetuju ga, da se izmiri sa svojim

tastom, što bi bilo za obojicu i njihove države odvelike koristi. 1461. god. poslali su pae i posebnogposlanika, da posreduje oko izmirenja tasta i zeta,

ali nam nije poznato, kakvim je plodom urodilo

ovo, posredovanje. Iste godine nestaje i Stjepana

Tome. Potonja pria (hrvatski ljetopisac Ivan To-maši u XVI. vijeku) kaže, da su Stjepana Tomuumorili sin mu Stjepan Tomaševi i brat Radivoj

pod zidinama grada Orihovice na izvoru Une uHrvatskoj, ali ta je vijest veoma sumnjiva, jer bi

umorstvo kraljevo zabilježili bili i savremenici.

STJEPAN TOMASEVIC.1461.— 1463.

PAD BOSANSKOG KRALJEVSTVA.(1463.).

Stjepan Toma ostavio je iza sebe udovicu Ka-tarinu i troje djece: Stjepana Tomaševia od prvežene, a Sigismunda i Katarinu od druge. Stjepan

Tomaševi baštinio je bosansko kraljevstvo uveoma teškim prilikama. S jedne strane bilo je iz-

ložene navalama Turaka, a s druge rastrovano unu-tarnjim smutnjama. Matija Korvin nije još nikako

zaboravio na pad Smedereva, te je Tomaševiubio odluan protivnik. U takovoj situaciji tražio je

Tomaševi pomoi i savjeta u pape Pia II. Kraljevi

poslanici opširno prikazaše papi tešku kraljevu

situaciju. Uvjerava papu, da je kralj kao dijete

kršten, da je uio latinsku knjigu i vrsto prihvatio

kršansku vjeru, pa se ne e plašiti kao njegov otac,

koji je bio nov kršanin, da patarene istjera iz

kraljevstva. Kralj moli dalje papu, da mu pošalje

krunu kao znak, da ga ne e ostaviti, ako bi rat

-s Turcima planuo. Od pape okrunjen, donijet ekralj podanicima pouzdanje, a strah neprijateljima.

Papa je iza toga namah poslao poslanike u Bosnu,da ga u svemu pomažu i da ga u ime njegovoovjenaju kraljevskim vijencem. Megjutim je To-maševi u isto vrijeme gledao, da se izmiri s bo-

sanskom vlastelom pae i Stjepanom Vukiem,što mu je i pošlo za rukom. Prenijevši svoju prije-

stolnicu u Jajce*), da bude sigurniji od Turaka,

*) Od tog doba zove kralj Jajce: Stoni grad kraljevstva

72

on je skupljao na svom dvoru veliki broj bosanske

vlastele, koja ve odavna nijesu u tolikom broju

bila uz kralja prisutna. Pri krunisanju Tomaševiuu Jajcu, koje su obavili papinski poslanici, sabraše

se bosanski velikaši sa svih strana zemlje. HercegaStjepana zastupali su njegovi sinovi Vladislav i

Vlatko (1461. u novembru). Kralj se kasnije s pu-

nim pravom mogao pred Mleanima pohvaliti, daje bio vjenan za kralja „uz slobodnu privolu svih

velmoža i gospode bosanske i uz najvee odobra-

vanje" (maximoque applausu et alacritate). Šteta

samo, veli Klai, da se ta sloga bosanske gospodenije mogla prije poluiti ; Bosna bi možda doekalasrenijih dana. No sada bijaše ve prekasno. Sud-

bina Bosne bijaše ve odluena.Kada su stigle vijesti o krunidbi Tomaševie-

voj u Ugarsku, planuo je silnim gnjevom kralj

Matija smatrajui, da bosansko kraljevstvo pripada

kruni sv. Stjepana i da je bosanski kralj njegov kle-

tvenik. Krunidbom po papinskim izaslanicima pri-

znao je papa nezavisnost kralja Tomaševia, a time

i nezavisnost bosanskoga kraljevstva. Posredo-

vanjem papinim i lijepom svotom novaca, koju je

Stjepan Tomaševi darovao Matiji, došlo je do Iz-

mirenja izmegju Tomaševia i Matije Korvina

(1462.). Po svoj prilici je tom zgodom sklopio To-maševi savez s Matijom protiv Turaka, jer je

doskora iza toga uskratio sultanu uobiajni danakKad je sultan Mehmed doznao za uskratu danka,

odlui zavojevati na Bosnu. Pošto je momentanoratovao u Vlaškoj, odlui povesti vojnu na pro-

ljee 1463. Stjepan Tomaševi oekujui tursku na-

valu spremao se svim silama, da odvrati od svoje

države propast. Nijesu nam poznate detajlnije To-maševieve pripreme, ali pred samu sultanovu pro-

valu kralj se našao osamljen i ostavljen od svojih

mi. Potvrgjujui Dubrovniku stara prava, Tomaševi se

ponosito zove: Kralj Srbljem. Bosni, Primorju, Humscizemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnimstranam, Usori, Soli, Podrinju i k tomu. (1461. novembar.)

73

susjeda. Sultan Mehmed provali u Bosnu s ogrom-nom vojskom. Zauze najprije Podrinje (ovdje se

predao bez borbe vojvoda Tvrtko Kovaevi), aodavle udari na Bobovac. Bobovac predade iz-

dajica Radak, kojemu sultan dade odrubiti glavu.

Sultanu je bilo stalo do toga, da uhvati kralja,

koji se sklonio u Jajce. Ovdje je posljednji bosanski

kralj smjerao sakupiti vojsku i ekati pomo evrop-

skih vladara u nadi, da e se tvrdi Bobovac održati

bar koje vrijeme. Padom Bobovca zavlada u zemlji

opi strah i trepet. Kralj videi, da ne može skupiti

vojske, mišljaše jedino o bijegu. Sultan je poslao

Mahmut pašu prema Jajcu, da uhvati kralja. Sti-

gavši Mahmut u Jajce, nije ovdje više našao kralja.

Kralj je najprije pobjegao u Sokol na Plivi, a

odavle u Klju. Mahmut paša posla odio konja-

nika pod zapovjedništvom Omerbega Turhano-via, da kralja slijedi. Saznavši, da se kralj nalazi

u Kljuu, pogje onamo. Bojei se, da tvrdogaKljua ne bi mogao tako brzo zauzeti, sklone kralja

pregovaranjima na predaju. Obea kralju, dae njemu, njegovom stricu i neaku biti zajamenživot, a sultan da e mu drugu pokrajinu dati uzamjenu za Bosnu. Kada je sve ovo i zakletvom I

pismeno utvrdio, predade se kralj i njegov stric

Radivoj. Zarobljenike dovede Mahmut paša uJajce, kamo je ve i sultan prispio. Mehmed ,,ei

Fatih" saslušao je sa zlovoljom pašino obeanjekralju, jer je naumio Tomašia pogubiti kako bi

sprijeio, da se prije ili kasnije u Bosni ne stvori

stranka, koja bi pomou drugih vlasti mogla pri-

rediti poteškoa osmanlijskoj upravi. Da se riješi

ovoga spora izmegju politike i poštenja, u koji gaje stavio Mahmut paša, zahtijevaše od ulemefetvu. Perzijski šah Ali Bestani s pridjevkom Mu-safinek (prijatelj knjiga) sastavi sultanu fetvu, koja

mu je imala umiriti savjest. Po Hammer-Purgstallusastojala se fetva u tom, da gospodar nije dužandržati rijei jednoga od svojih slugu, ako ju je bezgospodareve privole zadao. Po drugom vrelu po^

74

zivaše se Musafinik na to, da se sultan još prije

nego li je krenuo na vojnu zakleo, da e kralja

uništiti, a ova je zakletva starija i prea*). Prije

no što je osuda na kralju izvedena, upotrebi gasultan, da zemlju u brzo pokori. Kralj je naimeizdao nalog svim gradovima, da se bez otporapokore, a tim je olakšao zadau Mehmedovim voj-

vodama. Smaknue kraljevo obavilo se u sulta-

novom taboru pred Jajcem, a mjesto, na kojem je

taj tabor stajao, zove narod i dan današnji „Ca-revim poljem". Zanimivo je, da o dogagjajimagod. 1463. imademo malo savremenih vijesti. Takon. pr. Dubrovani nijednom viješu ne bilježe

tužnu kraljevu smrt. Mehmedu tako pade u rukegotovo itavo bosansko kraljevstvo. Pokušaj, dazavlada Hercegovinom, nije mu uspio. Do 100.000naroda obojega spola bijaše zarobio, 30.000 bo-

sanskih mladia bijaše uinio janjiarima. Uzkralja pogibe i stric mu Radivoj. 2ena kraljeva,

Mara, pobježe najprije u Hrvatsku, gdje je orobi

ban Pavao Šperani, protivnik njezinoga muža.Odavle krene u Spljet, gdje je boravila još 1460.

god. Poslije god. 1466. otišla je pod okrilje cara

Mehmeda II. i živjela je u Ježevu kod Sereza, dosvoje smrti iza god. 1476. Kraljica maeha Kata-

rina, boravila je najprije u Dubrovniku, a odanle

ode u Rim, gdje je umrla 1478. god. i bi zahranjena

u crkvi sv. Marije na „Ara coeli". Pred smrt ime-

nova rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kra-

ljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismuni Katarina, koja su prešla na islam, povratila ukrilo kršanske crkve. Brat Katarinin, herceg Stje-

pan, prijegje u punoljetno doba na islam. Odgojenna dvoru u Stambulu, stekao je toliko poštovanje,

da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. Bio je poviše puta velikim vezirom, zatim kapudan-pašom

* Fetva, po kojoj je Tomaševi na smrt osugjen,prenesena je iz usta do usta, a glasi po Ibrahim beguBaŠagiu : „Muslim ne da se prevariti, da ga dva putujede zmija iz jedne rupe".

75

(zapovjednikom pomorske vojske). Služio je tri

sultana (Mehmeda, Bajazita i Selima I.). God. 1518.

pozvan od Selima u Haleb, ispusti dušu u bli-

zini grada. Pokopan bi u nikomedskoj dragi u Her-seku (tako je nazvao komad zemlje) po vlastitoj

želji. Sam sultan odredi, da tijelo Ahmet-paše Her-cegovia onamo prenesu iz Haleba.

XI.

MATIJA KORVIN OSVAJA DIO BOSNE.PAD HERCEGOVINE.

(1482.).

Matija Korvin spremao se na glas o dolaskuMehmedovom na vojnu, te je s prilinomvojskom boravio u maju 1463. u južnoj

Ugarskoj i Srijemu, jer je slutio, da esultan navaliti na Budim. Megjutim je sul-

tan poslao Ali-bega s jakom vojskom premaBiogradu i Srijemu, dok je kako je poznato, sampošao na Bosnu. Ali-begove ete raspršio je Ma-tija, pošavši za njim u Srbiju i oslobodivši 15.000

kršana, koji su dopanuli turskoga sužanjstva. Useptembru provalio je dolinom Vrbasa u Bosnu.Prvih dana oktobra osvojio je varoš Jajce. Na samBoži predade se kralju tvrgjava. Osim Jajca padeu ruke kraljeve za kratko vrijeme 28 utvrgjenih

gradova osobito u t. zv. Donjim Krajevima i

Usori megju velikašima, koji su se s kraljem u toj

vojni odlikovali, istie se osobito Mirko Zapolja.

Ovoga je Matija i uinio gubernatorom bosan-

skoga kraljevstva. Mirko Zapolja bio je ujedno i

ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

(Gubernator Bosne ac regnorum nostrorum Dal-

matie et Croatie nec non Sclavonie banus).

Uporedo s Matijinom akcijom tee i ratovanje

hercega Stjepana Vukia i njegovih sinova Vlais-lava i Vlatka protiv Turaka. Vladislav je zauzeožupu Ramu s Prozorom, zatim župu Uskoplje nagornjem Vrbasu s gradom Veselom stražom. Vla-

dislava i sina mu Balšu, primio je Matija Korvinmegju barune kraljevstva, potvrdio im njihov po-

77

sjed u Hercegovini, a k tome i župu Ramu i Us-koplje (decembar 1463.). Slijedee godine (1464.)

prodro je Mehmet ponovno u Bosnu, ali nije mo-gao zauzeti Jajca. Herceg Stjepan pobjegao je prednjim u Dubrovnik, dok je iza odlaska sultanova

Matija Korvin osvajao gradove u Usori.

God. 1466. umro je u Novome herceg Stjepan

Vuki, a sinovi mu podijeliše neznatnu baštinu

Oevu, jer je najvei dio bio u rukama turskim.

Vladislav Vuki morao je ostaviti (oko 1470.) svoj

zaviaj i nastanio se u Hrvatskoj, gdje je u križe-

vakoj županiji dobio kasnije (1481.) od kralja

Marije gradove Veliki i Mali Kalnik. Herceg Vlatko

držao se još neko vrijeme u Novome, te je odavle

god. 1481. provalio i u Bosnu, ali je bio razbit.

Ni u Novome nije više imao mira, jer su Turci po-

eli 1482. opsjedati grad. Uzalud su došle herceguVlatku u pomo i kraljeve ete. Grad se morao pre-

dati. Herceg Vlatko preselio se u mletake oblasti.

Njegov sin Ivan Kosaca (Kosai), spominje se

1507. megju mletakim plemiima. Time je Herce-

govina bila konano pokorena, samo je Matija nekovrijeme održao još u svojim rukama na ušu Ne-retve kaštel Kos. Od krajeva, što ih je Matija uBosni oteo Turcima osnovao je dvije banovine:Srebreniku i Jajaku. Srebrenika pala je u ruke

Turcima oko 1520., a Jajce, gdje se proslaviše

hrvatski velikaši Franjo Berislavi, Petar Keglevi,Krsto Frankapan, pade 1528. u ruke Chuzrev-begabosanskoga. S tim dogogjajem pala je itava Bosnadefinitivno u ruke Osmanlija.

78.

I ^

a 2< 2"

2&3 — V5»9

j £=** ~n2 1*2

"SfH30 oj O2«s

2 &= <

03

'43 9|S

o

Si*

2S?5" i«"

£I

©

N<

art

i?3 »

E J

laf ai3 o P cog

III I?&pg erg*-S*5 ° 3

<00» 3 3• n> » —

era SC<V

•3OTN<*Trt

O^P

•IS£2

SA3

«o

°"(Kl

pa

a> —i CTQ

3 &2— &> 3

S3 3

aj"2 ^-? 2 *»

3 &£P?a 3

rt *.3 *-rt **

O CD<t>

p2? 3

2.35* 3ajwO

'§* pOJ I

II

rt3 O-P U3

•O-o•1 _:&£.ncr.

Po->C0cfl

,o.£

rt—"3

. co p

.IH00<

S N< ^

D3rt o!_£.m sr wcrr—. rt • ja 5

- ^

-J-rt

N P33

^OJ 3 ©

CrtP

CoO«3

POoao(7)

o<rn

DOoC/3

>C/3

rn

?_ <p -u

s-

co2.03 co"0

'

I

•» o I oC-O^B) toPcoOp co cr

>a>>

rn

Corn

*:OHX)O>

>

LITERATURA, PREMA KOJOJ JE OVAPREGLEDNA POVIJEST SASTAVLJENA:

Klai: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zeb. 1882.

Klai: Povijest Hrvata [., II., III. i IV. sv. Zgb. 1899-1904.jireek: Istorija Srba. Prvi deo. (1371.) Beograd 1910.

Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II. izd. Beograd 191).

Thalloczy: Geschichte Bosniens; Hoernes: Vorgeschicht-liche Alterthiimer; Patsch: Die Zeit der Griechen undRomer; Truhelka: Denkmaler des Mittelalters (u zbirci:

Oesterr.-ungarische Monarhie in Wort und Bild. Bosnien

v und Hercegovina. Wien 1901.)

Siši: Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini i njegovo doba.Zagreb 1902.

Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit.

Sarajevo 1911.

Truhelka: Testamenat Gosta Radina. Sarajevo 1911.

Thalloczy: Istraživanja o postanku bosanske banovine.Sarajevo 1906.

Thalloczy: Kada i kako je Hrvoje postao veliki vojvodabosanski. (Glasnik zemalj. muzeja 1894.)

Thalloczy: Vojvoda Hrvoje i njegov grb; Glagolski misalhercega Hrvoja u Eski-saraju u Carigradu (Glasnik zem.muzeja 1892.)

Thalloczv : Prilozi k objašnjenju izvora bosanske historije

(Glasnik zem. muzeja 1893.)

Ruvarac: Dvije bosanske kraljice. (Glasnik zem. m. 1893.)

Ruvarac : Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.)

Ruvarac: Tri dodatka k raspravi: Banovanje Tvrtka bana.(Gl. z. m. 1894.)

Truhelka: Natpis Kulina bana. (Gl. z. m. 189 Q .)

Truhelka: Kraljevski v grad Jajce. Sarajevo 1904.

Šiši: Pad Mladena Šubia. bana hrvatskoga i bosanskoga.

K(Gl. z. m. 1902.)

Siši: Studije iz bosanske historije. (Gl. z. m. 1903.)

Fraknoj : Kardinal Carvajal u Bosni. (Gl. z. m. 1890.)

Pecz: Ahmet paša Hercegovi. (Gl. z. m. 1894.)

Osim ovih napomenutih rasprava, poslužio se pisaci drugim manjim raspravama, štampanima poglavito uGlasniku zemaljskog muzeja.

NAKLADOM KNJIŽARE

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVUIZAŠLO JE:

Arnautske prie, niz pri-

mjeraka arnautske poe-zije od dra. Truhelke,

svezak I. i II. po K L50vezano po K 250

Auf der Bosna, valik u

kras oj opremi K 4'—Balkanski valik za klavir,

dvoruno od B. Kaerov-skog K 3"—

Balkanski valik za citaru

od B.Kaerovskog K 180Pregledna karta Bosne i

Hercegovine od A. Stud-

nike K —"40Brani hrvatskoga jezika

od dra. Andria K 230Cvijee iz bos.-herc. li-

vada, karišik za klavir

u krasnoj opremi od B.

Kaerovskog K 4"

—

Essay i iz podruja psi-

hološke pedagogije i

estetike od Lj. Dvorni-kovia K2 50

Islam i kultura od Osman-Hadžia K 150

Kraljevski grad Jajce, po-vijest i znamenitosti oddra. ire Truhelke K 2'—

Gjurgjevi: Memoari saBalkana od 1858.— 1878.

K3—Muslimansko pitanje(Ano-

nimus) K 1*50

Naši gradovi. Opis naj-

ljepših sredovjenih gra-

dova Bosne i Hercegovineod dra. . Truhelke K 4'

—

vezano K 5'—Nauka o pjesništvu od dra.

Dujmušia K 2'—Nauka o tvorbi orname-nata od A. Stud. K 350

Njemaka besjedovnicaod Hillmana K —20

Njem. hrv.-srpski i srp.-hr-

vatski njem. džepni rije-nik od Scherzera K 3'

—

Ope odredbe o doho-darstvenim prekršajimai postupak kod istih oddra. Peindla K 3"

—

Osnove lijepog oblika ili

praktina estetika odA. Studnike.Jedinodjelceove vrsti u našoj knji-

ževnosti K 350Povijest turske carevineod E. Ušuplije K 3'

—

Prijevod Horacovih pje-

sama od Dragutina Kiš-

patia K 1'

—

Proljetno cvijee (pripo-

vijetke za mladež) K 1*50

Raundžija ZHslužbe. Ta-blice za brzo i lako iz-

raunavanje zarade naviše radnih dana (od 1 do16 dana) K —*20

Narodno ribarstvo od V.

uria K 2*—

Sarajevo iz g. 1866. (slika

u bojama) K 2'

—

Najnoviji plan Sarajevaod A. Studnike K —*60

Sevdalinke za klaviri pje-

vanje od B. KaerovskogK3 —

Teorija crtanja (na te-

melju geometrijskog obli-

koslovja) od A. StudnikeK2-40

M. KHOKeBuheBa — TpunpHnoBHJeTKe K 1"—

Turski najpotrebitiji raz-govori iz svakdašnjeg ži-

vota od O.Hillmanna—'20

U kolo, bosanske narodnepjesme za klavir od B.

Kaerovskog K 3*50

Dr. K. Kondi, zaraz.ie bo-lesti kod domaih ži-

votinja K 1—

]\p. K. KoHAnfc, sapa3HeojiecTH koa AOMatiHx>KHBOTHH.a K

Zbirka aritmetikih i al-

gebarskih formula odKrmara - Studnike. Je-

dino djelce ove vrsti u

srpsko-hrvatskoj književ-

nosti K 1'—

3eMajbCKH ycTaB 3a Bo-chv h Xepu,eroBHHy

K —-50Zemaljski ustav za Bosnu

i Hercegovinu K — 50Zelena granica. Niz po-

uka roditeljima i odrasloj

mladeži od MarakoviaK—70

TISKARA „SARAJEVOER TAGBLATT' U SARAJEVU.

NAKLADOM KNJIŽARE

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVUIZAŠLO JE:

Arnautske prie, niz pri-

mjeraka arnautske poe-zije od dra. Truhelke,

svezak I. i II. po K 1*50

vezano po K 2'50

Auf der Bosna, valik u

kras oj opremi K 4'-r-

Balkanski valik za klavir,

dvoruno od B. Kaerov-skog K 3*

—

Balkanski valik za citaru

od H.KaerovskogK 1*80

Pregledna karta Bosne i

Hercegovine od A. Stud-

nike K —'40

Brani hrvatskoga jezika

od dra. Andria K 2*30

Cvijee iz bos.-herc. li-

vada, karišik za klavir

u krasnoj opremi od B.

Kaerovskog K 4*

—

Essay i iz podruja psi-

hološke pedagogije i

estetike od Lj. Dvorni-

kovia K 2 50Islam i kultura od Osman-Hadžia K 150

Kraljevski grad Jajce, po-vijest i znamenitosti oddra. ire Truhelke K 2*

—

Gjurgjevi: Memoari saBalkana od 1858.— 1878.

K3-—Muslimansko pitanje (Ano-

nimus) K 1*50

Naši gradovi. Opis naj-

Ij'-pših s edovjenih gra-

dova Bosne i Hercegovineod dra.. Truhelke K 4'—vezano K 5*—

Nauka o pjesništvu od dra.

Dujmušia K 2*

—

Nauka o tvorbi orname-nata od A. Stud. K 3-50

Njemaka besjedovnicaod Hillmana K— 20

Njem. hrv.^srpski i srp.- hr-

vatski njem. džepni rije-nik od Scherzera K 3*

—

Ope odredbe o doho-darstvenim prekršajimai postupak kod istih oddra. Peindla K 3—

Osnove lijepog oblika ili

praktina estetika odA. Studmke.Jedino djelce

ove vrsti u našoj knji-

ževnosti K 3*50

Povijest turske carevineod E. Ušuplije K 3—Prijevod Horacovih pje-

sama od Dragutina Kiš-

patia K 1*—Proljetno cvijee (pripo-

vijetke za mladež) K 150Raundžija zaslužbe. Ta-

blice za brzo i lako iz-

raunavanje zarade naviše radnih dana (od 1 do16 dana) K —20

WW^»i> 4S

Narodno ribarstvo od V.

uria K 2—Sarajevo iz g. 1866. (slika

u bojama) K 2—Najnoviji plan Sarajeva

od A. StuJnike K —'60

Sevdalinke za klaviri pje-

vanje od B. KaerovskogK3—

Teorija crtanja (na te-

melju geomc trijskogobli-

koslovja) od A. StudnikeK2-40

M. KHOKeBHfceBa — TpnnpHnoBHJeTKe K 1'—

Turski najpotrebitiji raz-

govori \l svakdašnjeg ži-

votaod 0. Hillmanna—'20

U kolo, bosanske narodnepjesme za klavir od B.

Kaerovskog K 3*50

Dr. K. Kondi, zarazne bo-lesti kod domaih ži-

votinja K 1—

j

flp. K. Koridi, 3apa3HeOJieCTH KOA AOMaliHX>KHBOTHH>a K l'—jj

Zbirka aritmetikih i al-

gebarskih formula odKrmara - Studnike. Je-

dino djelce ove vrsti usrpsko-hrvatskoj književ-

nosti K 1*—3eMajbCKH ycTaB 3a Bo-chv h XepueroBHHy

K — 50Zemaljski ustav za Bosnu

i Hercegovinu K —'50

Zelena granica. Niz po-

uka roditeljima i odrasloj

mladeži od MarakoviaK—70

TISKARA „SARAJEVOER TAGBLATT" U SARAJEVU.

DB Prelog, Milan, 1 879- 1931.245 Povijest Bosne od najstarijih•' 7 vremena do propasti kraijevstaliVIO

PONTiFlCAL INSTITUTEOF MEDIAEVAL STUDIES

59 QUEEN'S PARKToronto 5. Canada