Povijest Pisma

PismoVrste i povijest pisma:1. Slikovno pismo – piktogrami2. Pojmovno pismo – sumerski ideogrami

- klinopis- egipatski hijeroglifi- kinesko pismo

3. Slogovno ili silabičko pismo- kretsko linearno pismo- hebrejsko kvadratično pismo- indijski devangari- arapsko pismo

4. Alfabet -fenički alfabet- grčki alfabet- latinica – Rimska kapitala- karolinška miniskula- gotička miniskula- humanistička miniskula- glagoljica- ćirilica

5. Tipografija - 1450.g. Johann Gutenberg stvara tiskarski stroj

arapskopismo

piktogrami

sumerskiideogrami3400 p.n.e.

hebrejskokvadratičnopismo

indijskidevangari

Razvoj slova:

Razvoj slova iz mitološke priče:Bio jednom kalj-bog bik – Alef (bik); rotacijom kroz vrijeme nastaje alfa pa A;živio je u golemoj kući-labirintu (palači) – Beth; kasnije beta, B;oznaka mu je bila opasna “labris” sjekira – Gimmel; kasnije gamma, C;druga oznaka je trokut, instrument graditelja – Daleth; kasnije delta, D;itd.

Spiljski crteži

Slikovno pismo nastaje kada sličice dosegnu određeni stupanj stilizacije, i kada se takav slikovni pojam dogovorno počinje dosljedno upotrebljavati uvijek za isti pojam. Već se u prethistoriji spiljski čovjek koristio takvim načinom komunikacije. Zatim se različite sličice dovode u uzajamni odnos i stvaraju asocijaciju. Takav početak slikovnog pisma

i pisma uopće zovemo PiktografijaPiktogrami su zapisi-saopćenja načinjeni nizanjem shematskih sličica ljudi, životinja, predmeta, nastamba i sl. I danas ju koriste neki Indijanci i Eskimi. Piktograme čitamo kao simbole; danas ih koristimo u prometnim znakovima i sl

1.SLIKOVNO PISMO

Najstarije pismo, čini se, bilo je računanje (popis, podjela) imovine.Keramika i školjke koristili su se kao materijal za pisanje u području Mediteranaveć u 8.000 pr. Kr.

2.POJMOVNO PISMO

ideogrami su shematiziraniji oblici slikovnog predočavanja koji postaju nositelji pojedinih riječi i pojmova koji se mogu dovoditi u odnose i stvarati asocijacije na apstraktne, afektivne i relacione pojmove. Tako se npr. kod kineskog pisma ideogram "hao" koji označuje "dobro" i "ljubav" gradi udruživanjem sličica majke i djeteta; "pjevati" je složen od ideograma ptice i usta, a dvije žene = svađa.

Keramičke pločice iz Sumera, oko 3.200 pr. Kr.Rano piktografsko pisanjeKasnije dobivaju klinasti oblik

2.1. KLINOPISU Mezopotamiji, Sumerani su vjerojatno stvorili najstarije pismo oko 3400. pr.n.e. U početku su to logogrami, znakovi koji predočavajupojedinu riječ. Uskoro dolazi do fonetizacije klinastog pisma, znakovi prikazuju glasove ili glasovne skupine. Time je oko 2500. pr.n.e. klinasto pismo postalo mješavina pojmovnog i slogovnog pisma. Klinovi su nastali utiskivanjem štapića u svježu glinu; znakovi su s vremenom izgubili svoju figurativnost.

Način pisanja u Mezopotamiji

Stilus i glinena pločica(ne sliči li ovo našim mobitelima?)

2.2.EGIPATSKI HIJEROGLIFII egipatsko pismo je ubrzo postalo pojmovno i slogovno. Na kraju su Egipćani slikovnim znacima označavali i pojedina slova, tj. glasove. Kako se povećavao državni aparat, tako su Egipćani imali potrebu za jednostavnijim pismom, pa je u 3. tisućljeću pr.n.e. nastalo hijeratsko (svećeničko) pismo, a od 8. do. 5. st.pr.n.e. koristi se demotsko (narodno) pismo.

2.3. KINESKO PISMO

Ovo se pismo upotrebljava bez većih promjena već 4000 godina. Po svojoj vanjskoj formi kinesko pismo je slikovno pismo - svaki se pojam bilježi svojom sličicom, ali je po značenju pijmovno pismo. U prvo vrijeme se pisalo okomito, a danas se piše horizontalno slijeva na desno. Kinesko pismo ima oko 50.000 znakova

Najranije kinesko pismo bilo je “oracle bone” script,Napisano na kostima i oklopima životinja u vrijeme Shang dinastije,oko 1.600. – 1.000 pr. Kr.

Kineska poema pisanakaligrafijom na svili, Songdinastija, 900. – 1.279. pr. Kr.

Do ovoga vremena kinesko pismo mijenjalo se iz piktografskog u ideografsko

3. SLOGOVNO ILI SILABIČKO PISMO

Ovdje se svaki znak odnosi na jedan gramatički slog. Slogovno pismo razvilo se tako da se znak za pojam (ideogram) ili riječ (logogram) počeo odnositi samo na prvi slog te riječi, ili se više ideograma kratkih riječi slagalo zajedno da bi se dobilo približni fonetski sastav neke duže riječi

Babilonsko silabičko pismo iz 2900. do 2700. godine prije naše ere

3.1. KRETSKO LINEARNO PISMOnastalo je početkom 2. tisućljeća pr.n.e. (prvo pismo u Europi) pod utjecajem egipatske hijeroglifike.

Disk sa Krete, oko 1700.pr.n.e. Do danas nedešifriran, vjerojatno se čita s desna na lijevo, izvana prema unutra.

3.2. HEBREJSKO KVADRATIČNO PISMO

Kvadratično pismo Kethabh merruba zove se još i asirsko pismo. Sastoji se od 22 znaka piše se s desna na lijevo, a odsutnost vokala nadoknađuje se dodatnim znakovima, točkicama ili crticama ispod slova; nazivaju se masoretskim znakovima ili punktacijom.

Razvilo se u sjevernoj Indiji iz pisma brahmi u pismo devanagari ("pismo božanskog grada"). Čita se i piše slijeva na desno. Dijeljenje riječi nije uobičajeno.

3.3. DEVANAGARI

Devanagari rukopis, počeci u Sanskrtu, 12. st. pr. Kr. CE,danas koriste u jeziku hindi i drugim južno-azijskim jezicima

Razvilo se u 7. st. Najstariji rukopisi kurana napisani su kufskim pismom, monumentalnim i uglatim, prikladnim za urezivanje. Pisanjem na koži i papirusu izgubilo je svoju ukočenost i pretvorilo se u nashi, predhodnik današnjeg arapskog pisma. Arapsko se pismo čita s desna na lijevo, a slova su unutar riječi povezana; dijeljenje riječi nije uobičajeno

3.4. ARAPSKO PISMO

Arapska biblioteka u 10. stoljeću (prema jednoj minijaturi iz 13. stoljeća).

4 . ALFABET

Alfabet je posljednja karika u dugom lancu, koji se proteže u prošlost kroz razdoblje od više tisuća godina, preko feničkog pisma do staroegipatskih hijeroglifa i konačno do najstarijih crteža pračovjeka u neolitiku.

Alfabet razlikuje grafeme - znakove za pojedine glasove (foneme) . Za razliku od starijih pismovnih sistema, alfabet se sastoji od ograničenog broja znakova. Svaki znak stoji umjesto određenog glasa, postoji 26 do 36 znakova za pojedine glasove foneme. Smatra se da su prvi tvorci alfabeta Feničani, iako ima i drugih teorija.

4 . ALFABET

Fenički natpis iz Byblosa (11. do 10. stoljeće prije naše ere). Uspravnom crtom označene su granice između riječi.

Početkom našeg stoljeća ta »fenička teorija« o postanku alfabeta poljuljana je pronalaskom natpisa (doduše još neodgonetnutih) na alfabetskom pismu na poluotoku Sinaju i po Palestini iz 1 8. do 15. stoljeća prije naše ere

Neki pripisuju pronalazak alfabeta Hetitima, drugi opet drže da se prvi alfabet javio na Kreti, a većina ih se slaže da su ga raširili - a ne i otkrili – Feničani.

4.1. FENIČKI ALFABET

Feničani su trgovali sa svojim susjedima, Egipćanima i Babiloncima. Poznavali su njihovo pismo, a za potrebe zapisivanja trgovačkih podataka razvili su posve jednostavne crtovne znakove - 22 slova.

4.2. GRČKI ALFABET

Trgovačkim vezama feničko je pismo dospjelo u Kartagu, Španjolsku i Grčku. Oko 10. st.pr.n.e. nastao je grčki alfabet. Riječ alfabet dolazi od prvih slova grčkog pisma - alfe i bete.

Grčko uncijalno pismo iz 6. stoljeća

4.3. LATINICA

Povijest latinice počinje osnivanjem Rimske države, 7.-6. st.pr.n.e. Od 2. st.pr.n.e. Rim vlada cijelim Sredozemljem kuda se proširilo i latiničko pismo. Poznato je pismo Rimska kapitala, osnova našeg današnjeg pisma, a razlikujemo monumentalnu kapitalu, kvadratičnu kapitalu, rustičnu kapitalu; zatim rimski kurziv, a od 3. st. javlja se uncijala, a od 6. do.8. st. poluuncijala. Rimska kapitala uvodi i nove načine ukrašavanja slova: serifima (posebnim završecima slova) i odnosom debljih i tanjih "prečki", linija slova.

Arhaična latinica(oko 6. stoljeća prije n. e.)

FIBULA AUREA PRAENESTINAManiosova zlatna kopča iz 6. stoljeća prije naše ere, nađena 1871. godine kod Praeneste u Italiji Tekst teče s desna u lijevo i glasi: MANIOS MED : FHE : FHAKED : NVMASIOI Manius me fecit Numerio = Manios me izradio za Numerija

Najstariji latinički natpis sačuvan je na zlatnoj kopči (fibuli) iz Praenestine s početka 6. stoljeća prije naše ere. tek krajem 3. stoljeća prije n.e. latinica je i formalno standardizirana

4.3. LATINICA

Poznato je pismo Rimska kapitala, osnova našeg današnjeg pisma, a razlikujemo monumentalnu kapitalu, kvadratičnu kapitalu, rustičnu kapitalu; zatim rimski kurziv, a od 3. st. javlja se uncijala, a od 6. do.8. st. poluuncijala. Rimska kapitala uvodi i nove načine ukrašavanja slova: serifima (posebnim završecima slova) i odnosom debljih i tanjih "prečki", linija slova.

Rimska kvadratična kapitala (4. do 5 stoljeće)

4.4. KAROLINŠKA MINISKULA

Nakon propasti Rimskog carstva od poluuncijale nastaju brojna pisma:

- insularna miniskula – Irska

- merovinška miniskula – Francuska

- langobardska miniskula - sjeverna Italija

- beneventanska miniskula - srednja i južna Italija

- zapadnogotska (vizigotska) miniskula – Španjolska

4.4. KAROLINŠKA MINISKULA

- karolinška miniskula - karolina -

nastala je za vladavine franačkog kralja Karla velikog u 8. st. koji je želio obnoviti sjaj Rimskog carstva. U Aachenu je osnovana čuvena Akademija s najuglednijim učenjacima tog doba. Pristupilo se reformi pisma. Miniskula znači da u pismu nema velikih slova; velika slova pisala su se kapitalom koja ne poznaje mala slova. Karolinška minuskula iz 9. stoljeća; prva

dva retka ispisana su kapitalnim pismom, a iduća dva retka uncijalnim pismom.

4.5. GOTIČKA MINISKULA

U razdoblju gotike, oko 1150.g. karolinška miniskula se prilagođavala novom stilu: šiljastim tornjevima, prelomljenim lukovima. Oblici slova postaju sve uži i vitkiji, a obline sve šiljastije. Iz gotičke miniskule razvijaju se tekstura, rotunda,Schwabacher i fraktura

Tekstura u Gutenbergovoj Bibliji sa 42 retka (Mainz, 1445-1446)


Rotunda iz pismovnog katalogaErharda Ratdolta (Augsburg, 1486).

Svojom stilskom osebujnošću rotunda stoji na prijelazu između karolinškog i gotičkog pisma. Nasuprot teže čitljivoj teksturi, rotunda je izvanredno jasno i vrlo čitljivo pismo, bez ikakvih ukrasnih dodataka, pa je vrlo rano bila prihvaćena i kao tipografsko pismo.


Pored teksture na olovnim slovima dolazi i Schwabacher - pismo kasne gotike. U njegovom širokom duktusu, te jedrim i donekle rustikalnim oblicima zapaža se utjecaj rotonde. Kao tipografsko pismo Schwabacher je bio prvi puta upotrebljen 1485. godine i od tada je glavno pismo za slaganje teksta, dok su za isticanje u tekstu i za slaganje naslova upotrebljavane tekstura i rotunda


U 16. stoljeću razvila se daljnja varijanta gotičkog pisma. To je fraktura koja ima uske, dijelom prelomljene, a dijelom zaobljene forme i mnoge ukrasne dodatke; karakterističan je ukrasni element verzalnih slova tzv. »slonovsko rilo«; uzlazni potezi kurentnih slova imaju račvasti završetak. Na pomičnim slovima frakturu je prvi upotrebio Johann Schonsperger u Augsburgu (1513), i to za molitvenik cara Maksimilijana.

Leipziger Fraktur slovolivnice Bauersche Gießerei, Frankfurt

4.5.HUMANISTIČKA MINISKULA

U 14. st. humanizam se suprotstavlja feudalno-crkvenoj ideologiji. Okreću se antici i, smatrajući da je karolina antičkog porijekla, prihvaćaju je i zovu "antičko pismo", littera antiqua, što je dovelo do naziva antikva (naravno, pogrešno).

Knjižna varijanta humanističke minuskule (Rinaldo Menio. 1488)

4.6. GLAGOLJICAGlagoljica je slavensko pismo, nastalo u 9. st. na balkanskom poluotoku. Koristi karakteristične kružiće. Kao autor glagoljice često se uzima Konstantin -Ćiril. Od 11. st. istiskuje ju ćirilica, pa se glagoljica zadržava jedino u Hrvatskoj. Oko 1100. g. na Krku, pored Baške, nađena je Baščanska ploča s našim najznačajnijim glagoljskim natpisom

4.6. GLAGOLJICA

4.7. ĆIRILICA

Od 36 slova koliko ih ima ćirilska azbuka, 26 je preuzeto iz grčkog alfabeta, a ostala su slova stilizirana ili preuzeta iz glagoljice. Autor ćirilice nije utvrđen; navode se Konstantin-Ćiril,Metodije, episkop Kliment, car Simeon Veliki i dr. Najstarijim spomenikom smatra se Samuilov natpis iz 993. g.U 12. st. nastala je bosančica ili bosanska ćirilica, s primjesama glagoljice i latinice. Najstariji spomenik na bosančici je Povelja Kulina Bana iz 1189

5. Tipografsko pismo

U 15. st. (1450. g.) Johann Gutenberg pronalazi pomična slova i tiskarski stroj, što stvara potrebu za jasno izoliranim svakim znakom, definiranjem njegovog oblika i smještajem unutar raspoloživog pravokutnika.

Tipografija (grč. typos - žig, pečat + graphein - pisati)

5.1. RENESANSNA ANTIKVA

razvila se iz humanističke miniskule (a ova iz karoline). Pojavljuje se 1465. na otiscima štampara Eweinheima i Pannartza iz samostana Subiaco kraj Rima

Portrait of Aldus Manutius (1449-1515)

5.2. PRIJELAZNA ANTIKVAPrema zamisli kralja Luja XIV bila je osnovana 1692. komisija francuske akademije koja je za kraljevsku štampariju trabala izraditi savršenu antikvu.Nikolas Jaugeon je osmislio shemu za crtanje slova: svaki je slovni znak ucrtan u kvadrat koji je podijeljen na 64 polja, a svako od tih polja opet na 36 sitnih kvadratića.

GRANDJEANOVA KRALJEVSKA ANTIKVA

5.3. KLASICISTIČKA ANTIKVA

Didotova antikva - 1775. g. Bodonijeva antikva

5. 4. UMJETNIČKA ANTIKVA

Iza 1800. g. na razvoj pisma utječe industrijalizacija. Nastaju brojna pisma, npr.grotesk (ispuštaju se serifi). Oko 1900., u razdoblju secesije, Otto Eckmann, profesor na obrtnoj školi razvija dekorativno pismo. Secesijska pisma karakteristična su po svojim biljnim i geometriziranim komponentama nabujalog dekora.Spomenimo još i da se do nedavno (oko polovice 20. st.) njegovala kaligrafija ili krasopis, koji se bazirao na mogućnosti pera da vuče debele i tanke linije. Pojavom kompjutera pisma se oblikuju na ekranu crtački, što strahovito povećava količinu različitih tipova slova; kompjuterskim jezikom fontova.

Documents

Povijest Pisma