Pravilnik o Racunovodstvenim Politikama

5/10/2018 Pravilnik o Racunovodstvenim Politikama - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/pravilnik-o-racunovodstvenim-politikama 1/25

Sukladno članku 11., 12. i 13. Zakona o računovodstvu i reviziji FBiH („Sl. novine FBiH“,

br. 83/09), te članku __. Statuta gospodarskog društva „____________“, Uprava društva

donosi

PRAVILNIK

o računovodstvenim politikama

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Računovodstvene politike Društva obuhvaćaju načela, osnove, dogovore, praksu i pravila

za evidentiranje poslovnih doga

aja u poslovnim knjigama, te sastavljanje i predočavanje

temeljnih financijskih izvještaja Društva.

Cilj utvrivanja računovodstvenih politika je objektivno i fer prezentiranja imovine, obveza,

prihoda, rashoda i kapitala.

Načela za utvrivanje računovodstvenih politika: neograničenost poslovanja, načelo

nastanka poslovnog dogaaja (akrualno načelo), načelo značajnosti, načelo prevage bitnog

nad oblikom ili formom i načelo opreznosti.

Članak 2.

Ovaj Pravilnik je sastavljen na nač

elima financijskog izvještavanja sukladnoMeunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI), Meunarodnih računovodstvenih

standarda (MRS), relevantnim zakonskim odredbama, posebice Zakona o računovodstvu i

reviziji BiH („Sl. novine BiH“, br. 46/04) i Zakona o računovodstvu i reviziji FBiH („Sl. novine

FBiH“, br. 83/09), dobrim poslovnim običajima i praksi računovodstvene profesije, te

dosadašnjih metoda i postupaka u društvu te spoznaja u suvremenom poslovanju.

Članak 3.

Temeljenih utvrenih računovodstvenih politika izrauju se i predočavaju:

1. Temeljni (godišnji) financijski izvještaji

2. Financijski izvještaji u toku godine

Financijsko izvještavanje se vrši sastavljanjem i prezentiranjem temeljnih financijskih

izvještaja:

Izvještaja o financijskom položaju na kraju razdoblja - Bilance stanja,

Izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti - bilance uspjeha (računa dobiti i gubitka),

Izvještaja o novčanom toku,

Izvještaja o promjenama u kapitalu, te

Bilješke uz financijske izvještaje.

Pri sastavljanju financijskih izvještaji polazi se od temeljnih odrednica o: razumljivosti,

značajnosti, pouzdanosti, neutralnosti, razboritosti i usporedivosti iskazanih podataka i drugih

informacija iz financijskih izvještaja Društva.



Članak 4.

Financijska izvještaji Društva prezentiraju se u Konvertibilnim markama (KM), što je

funkcionalna valuta i valuta objavljivanja Društva.

Poslovni dogaaji i transakcije u stranoj valuti preračunati su u konvertibilne marke

primjenom tečaja na dan poslovnog dogaaja i transakcije. Financijska imovina i obveze ustranoj valuti preračunati su po tečaju Centralne banke BiH na dan bilance.

Dobitak ili gubitak proizašao iz promjene tečaja od dana transakcije do datuma bilance

evidentira se u računu dobitka i gubitka.

POTRAŽIVANJA ZA UPISANI, A NEUPLAĆENI KAPITAL

Članak 5.

Društvo će u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima iskazati potraživanja za

upisani, a neuplaćeni kapital po nominalnoj vrijednosti upisanog kapitala, a u slu

čaju kada ses ulagačem zaključi ugovor o sukcesivnoj uplati upisanog kapitala. Potraživanja za upisani, a

neuplaćeni kapital iskazat će se i u drugim slučajevima kada to proizlazi iz odluka

mjerodavnih tijela sukladno zakonu o gospodarskim društvima.

NEMATERIJALNA IMOVINA

Članak 6.

Sukladno MRS-u 38 – Nematerijalna imovina definira se kao sredstvo koje se može

identificirati kao nenovčano i bez fizičkih obilježja. Nematerijalna imovina iskazuje se u

bilanci samo ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koje se mogu pripisati sredstvupritjecati u društvo, te da se trošak nabave može pouzdano utvrditi.

Nematerijalna imovina (sukladno MRS-u 38) obuhvaća:

1) Računovodstvene software i nakladnička prava

2) Izdatke za razvoj robne marke, goodwill

3) Patente, licencije, koncesije, zaštitne znakove i sl. prava

4) Popis kupaca i dobavljača, franšize i dozvole

5) Marketinška prava, dizajn i druge buduće koristi

Članak 7.

Nematerijalna imovina se nakon stjecanja razvrstava u imovinu:

s neodreenim vijekom uporabe, odnosno, kraj razdoblja u kojem se od sredstva

očekuje stvaranje neto novčanih priljeva u društvo nije moguće predvidjeti, pri čemu

neodreen ne znači neograničen, te

onu s odreenim vijekom uporabe, odnosno, ograničenim razdobljem u kojem će

društvo ostvarivati koristi.



Članak 8.

Nematerijalna imovina početno se iskazuje i vrednuje u financijskim izvještajima po trošku

nabave. Troškovi nabave sadrže troškove kupnje i troškove potrebnog prilagoavanja

dugotrajne nematerijalne imovine.

Članak 9.

(varijanta 1.)

Nematerijalna imovina kao imovina s ograničenim korisnim vijekom trajanja naknadno se

mjeri metodom troška, odnosno iskazuje se po trošku nabave umanjenom za akumuliranu

amortizaciju i akumulirane gubitke od umanjenja.

Trošak (ostatak vrijednosti je obično nula) nematerijalnog sredstva s odreenim vijekom

uporabe amortizira se tijekom vijeka uporabe sredstva.

Početak obračuna amortizacije počinje od kada je proizvod ili proces spreman za prodaju

ili uporabu.

(varijanta 2.)

Nematerijalna imovina iskazana kao imovina s ograničenim korisnim vijekom trajanja

nakon početnog priznavanja knjiže se u revaloriziranom iznosu, samo iznimno, ukoliko

postoji aktivno tržište za tu skupinu nematerijalne imovine. Ukoliko nema aktivnog tržišta,

Povećanja utvrena revalorizacijom se knjiže u glavnici. Smanjenja utvrena

revalorizacijom knjiže se na teret revalorizacijskih rezervi, a svaka razlika iznad tog iznosa

iskazuje se kao rashod razdoblja.

Kod otuenja nematerijalnog sredstva, višak nastao revalorizacijom i iskazan u glavnici

ostaje u glavnici (zadržana dobit) i ne iskazuje se kroz račun dobiti i gubitka.

Članak 10.

Nematerijalna imovina nastala razvojem iskazuje se u bilanci kao imovina ako su

kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

tehnička se izvodivost proizvoda ili procesa može dokazati,

društvo namjerava nematerijalnu imovinu dovršiti i prodati ili upotrijebiti,

mogućnost uporabe i/ili prodaje nematerijalne imovine,

za proizvod ili proces postoji tržište i dokazana uporabljivost ili njena korisnost za

interne upotrebe, postojanje sredstava ili mogućnost dokazivanja raspoloživosti izvora financiranja za

dovršenje projekta i njegove prodaje ili uporabe proizvoda ili procesa,

mogućnost utvrivanja troška razvoja nematerijalne imovine.

Izdaci za istraživanje (aktivnosti za stjecanje novih spoznaja, ispitivanje mogućnosti

primjene alternativnih proizvoda i procesa, formuliranje i projektiranje mogućih novih ili

poboljšanih proizvoda ili procesa) iskazuju se kao rashod razdoblja u kojem su nastali.

Članak 11.

Nematerijalna imovina iskazana kao imovina s neodreenim korisnim vijekom trajanja se

ne amortizira. Takvu imovinu društvo jednom godišnje obvezno podvrgava testiranju na

umanjenje. Ako je iznos koji se može povratiti niži od knjigovodstvenog iznosa sredstva,



priznaju se gubici od umanjenja vrijednosti sredstva. Prilikom procjene, subjekt takoer

razmatra da li je vijek uporabe predmetnog sredstva i dalje neodreen.

Članak 12.

Društvo u financijskim izvještajima, iskazuje goodwill kao nematerijalno stalno sredstvo u

slučaju stjecanja (preuzimanja) drugog poduzeća.

Goodwillom se smatra razlika izmeu troškova stjecanja i neto fer vrijednosti

prepoznatljive stečene imovine i prepoznatljivih preuzetih obveza na datum stjecanja.

Negativni goodwill iskazuje se kao razlika izmeu fer vrijednosti stečenih sredstava (kod

stjecanja ili preuzimanja poduzeća) i plaćene cijene stjecanja. Negativni goodwill iskazuje se

kao prihod u razdoblju utvrivanja.

Interno stvoreni goodwill, brandovi, uobičajeni impresumi, zaštićeni naslovi publikacija,

popisi kupaca, osnivački troškovi, troškovi izobrazbe, oglašavanja i sl. društvo ne priznaje

kao imovinu.

MATERIJALNA IMOVINA

Članak 13.

U dugotrajnu materijalnu imovinu spadaju:

1) Nekretnine (zemljište i graevinski objekti)

2) Postrojenja i oprema, alati, uredski inventar, namještaj i transportna sredstva

3) Biološka imovina

4) Ulaganje u nekretnine

Sva dugotrajna materijalna imovina početno se priznaje u bilanci po trošku nabave.

Troškove nabave materijalne imovine čine ukupni troškovi kupnje koje sadrže kupovnu

cijenu, uvozne carine, izravne troškove koji se pripisuju pribavljanju materijalne imovine

(priprema gradilišta, troškovi isporuke, prijenosa i sl.) i druge troškove koji se mogu dodati

kupnji, umanjeno za diskonte, rabate i subvencije.

U troškove nabave nekretnina ulazi i nepovratni porez na promet nekretnina.

Za predmete materijalne imovine izraene u vlastitoj režiji utvruju se njihovi troškovi

nabave u visini cijene proizvodnje na dan nastanka poslovnog dogaaja, uz uvjet da ona neprelazi neto tržišnu vrijednost.

Članak 14.

Subjekt je dužan kapitalizirati troškove posudbe kao dio troška stjecanja toga materijalnog

sredstva koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji dugotrajne

materijalne imovine koja se može klasificirati (odrediti) kao kvalificirano sredstvo.

Subjekt je dužan ostale troškove posudbe priznati kao rashod razdoblja u kojem su

nastali.



Kvalificirana sredstvo (imovina) je neka imovina kojoj je potrebno znatno vremensko

razdoblje da bi bila spremna za namjeravanu uporabu ili prodaju. Kao znatno vremensko

razdoblje uzima se razdoblje od najmanje jedne godine dana (12 mjeseci).

Troškovi posudbe su kamate i drugi troškovi koji nastanu subjektu u svezi s posudbom

sredstava

Kapitalizacija troškova posudbe prestaje trenutkom predaje kvalificirane imovine u

upotrebu.

Članak 15.

Kada je neko sredstvo stečeno u razmjeni za drugo sredstvo (razmjena) u vlasništvu

poduzeća društvo trošak nabave utvruje po fer vrijednosti stečenog sredstva.

Kada se nekretnina, postrojenja i oprema zamjenjuje za slično sredstvo, a ne može se

pouzdano utvrditi fer vrijednost danog sredstva, trošak nabave stečenog sredstva jednak je

knjigovodstvenoj vrijednosti otuenog sredstva.

Članak 16.

Sastavni dio bruto knjigovodstvene vrijednosti materijalnih ulaganja smatraju se i izdaci

kojima se zamjenjuju sastavni dijelovi u redovitim vremenskim razmacima, izdaci potrebni

radi produženja vremenskih razmaka zamjene, izdaci kojima se povećava kapacitet, vijek

trajanja ili znatno poboljšava kvaliteta proizvoda ili smanjuju dosadašnji troškovi proizvodnje.

Sastavni dijelovi nekog sredstva s različitim zakonitostima ostvarivanja koristi, amortiziraju

se odvojeno.

Prilikom zamjene bitnijih sastavnih dijelova nekretnina, postrojenja i opreme takvi dijelovi

se iskazuju kao posebna materijalna imovina. Zamijenjeni dijelovi se otpisuju.

Troškovi održavanja priznaju se u računu dobiti i gubitka razdoblja u kojem su nastali.

Takvi troškovi prvenstveno su troškovi rada, potrošnog materijala i sitnijih rezervnih dijelova.

Članak 17.

Nekretnine, postrojenja i oprema koja su povučena iz aktivne uporabe i drže se za prodaju

iskazuju se po nižoj vrijednosti od: knjigovodstvene ili neto utržive.

Kada se sredstvo trajno povlači iz uporabe, a od njegovog otuenja ne očekuju se buduće

ekonomske koristi, preostala vrijednost nadoknauje se u razdoblju povlačenja sredstva na

teret rashoda.

Članak 18.

Predmeti dugotrajne materijalne imovine povlače se iz uporabe i rashoduju, kada se od

njih više ne očekuje korist. Prijedloge o rashodovanju daju direktori Sektora tvornica i

poslovnih funkcija, a odluku o rashodu donosi Komisija za gospodarenje o neupotrebljivim

stvarima u Društvu.



Članak 19.

(varijanta 1.)

Nakon početnog priznavanja imovine društvo će pojedinu nekretninu, postrojenje i opremu

iskazivati po trošku nabave umanjenom za akumuliranu amortizaciju i akumuliranje gubitke

od umanjenja (metoda troška).

(varijanta 2.)

Nakon početnog priznavanja imovine društvo će pojedinu nekretninu, postrojenje i

opremu, čija se fer vrijednost može pouzdano izmjeriti, iskazivati po revaloriziranom iznosu.

Članak 20.

Bruto knjigovodstvena svota materijalne imovine nadoknauje se iz prihoda poduzeća u

procijenjenom korisnom vijeku trajanja svakog pojedinog sredstva iz skupine materijalne

imovine.

Vijek uporabe procjenjuje se u vrijeme nabave sredstva iz skupine materijalne imovine.

Vijek uporabe utvruje se na temelju: očekivane uporabe sredstava u poduzeću (očekivani

kapacitet ili fizički učinak), očekivanog trošenja (broj smjena, program popravaka), tehničkog

starenja (promjene u potražnji za proizvodom ili uslugom), zakonskih i sličnih ograničenja

povezanih s korištenjem sredstava.

Amortizaciji podliježu sva stalna materijalna sredstva, sukladno procijenjenom vijeku

upotrebe, izuzev zemljišta, umjetničke djela (knjige, slike, eksponati i dr.) te stalna

materijalna sredstva u pripremi (koja još nisu u upotrebi).

Članak 21.

Osnovica za amortizaciju na početku korištenja sredstava jest nabavna vrijednost

sredstava. Osnovica za amortizaciju umanjuje se za ostatak vrijednosti na kraju vijeka

korištenja (umanjen za troškove demontaže, uklanjanja i obnavljanja), ako je ta vrijednost

znatna.

Sastavni dijelovi nekog sredstva s različitim zakonitostima ostvarivanja koristi, amortiziraju

se odvojeno.

Članak 22.

(varijanta 1.)

Pri amortizaciji dugotrajne materijalne imovine poduzeće primjenjuje linearnu

(ravnomjernu) metodu.

(varijanta 2.)

Pri amortizaciji dugotrajne materijalne imovine poduzeće primjenjuje metodu opadajućeg

salda.

(varijanta 3.)

Pri amortizaciji dugotrajne materijalne imovine poduzeće primjenjuje metodu jedinice

proizvoda.



Članak 23.

Fer vrijednost zemljišta i zgrada je njihova procijenjena tržišna vrijednost utvrena od

strane ovlaštenog procjenitelja. Ako se neko sredstvo revalorizira, ispravak vrijednosti na

datum revalorizacije se:

umanjuje za iznos revalorizacije tako da je knjigovodstveni iznos sredstva nakonrevalorizacije jednak njegovom revaloriziranom iznosu, ili

isključuje iz nabavne vrijednosti (bruto vrijednosti) sredstva koji se zatim povećava do

neto prepravljenog (revaloriziranog) iznosa tog sredstva.

Društvo će revalorizirati cjelokupnu imovinu iz skupine nekretnina, postrojenja i opreme,

ukoliko je revalorizirao bar jednu od imovine unutar te skupine.

Predmeti unutar skupine nekretnina, postrojenja i opreme revaloriziraju se istovremeno.

Cjelokupni iznos revalorizacijskih rezervi prenosi se u zadržanu dobit ukoliko je imovina

povučena iz upotrebe ili otuena. Prijenos revalorizacijskih rezervi u zadržanu dobit ne

provodi se u računu dobiti i gubitka.

Članak 24.

Društvo će priznati biološku imovinu ili poljoprivredni proizvod onda i samo onda kada:

društvo kontrolira imovinu kao rezultat prošlih dogaaja, postoji vjerojatnost pritjecanja

budućih ekonomskih koristi u društvo vezano za imovinu, i fer vrijednost ili trošak imovine

može se pouzdano izmjeriti.

Članak 25.

Biološka imovina se treba mjeriti po početnom priznavanju i na svaki dan bilanciranja po

njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove do točke prodaje. Troškovi do točke prodaje

uključuju transakcijske troškove vezane za prodaju na burzama (naknade dilerima,

brokerima, pristojbe nadzornim agencijama i sl.) kao i trošak nepovratnog poreza i carine.

Troškovi prijevoza i slični troškovi potrebni za dovoenje imovine na tržište se isključuju.

Članak 26.

Društvo će primjenjivati cijenu na burzi kao temelj za odreivanje fer vrijednosti. U slučaju

da društvo trguje na više burzi, koristit će cijenu na tržištu koje namjerava koristiti. Ako ne

postoji aktivno tržište, društvo će koristiti jednu ili više mogućnosti njenog utvrivanja, ovisno

o dostupnosti u trenutku utvrivanja:

zadnju tržišnu cijenu izmeu dva datuma bilanciranja,

usporedivu tržišnu cijenu za sličnu imovinu,

sektor najboljeg usporednog mjerenja.

Članak 27.

Pri nemogućnosti pouzdanog mjerenja fer vrijednosti biološka imovina (samo ta) se treba

mjeriti po svom trošku ulaganja umanjenom za amortizaciju i bilo koje umanjenje radi gubitka

vrijednosti. Promjena fer vrijednosti biološke imovine u nekom razdoblju iskazuje se kroz

račun dobiti i gubitka.



Dobici ili gubici koje proizlaze iz početnog priznavanja poljoprivrednih proizvoda po fer

vrijednosti umanjenoj za procijenjene troškove do točke prodaje društvo će uključiti u račun

dobiti i gubitka kao prihod ili rashod razdoblja.

Članak 28.

Poljoprivredne proizvode, kao požete proizvode biološke imovine, društvo će prestati

mjeriti po fer vrijednosti, umanjenoj za procijenjene troškove do točke prodaje, u trenutku

žetve, kad postaju zalihe i primjenjuje se MRS 2.

Predujmovi za materijalnu imovinu i materijalna imovina u pripremi

Članak 29.

Predujmovi za materijalnu imovinu u pripremi iskazuju se prema nominalnoj vrijednosti s

obračunanom kamatom sukladno zaključenom ugovoru. Predujmovi dani u devizama

obračunavaju se po srednjem tečaju Centralne banke BiH na kraju obračunskog razdoblja.

Članak 30.

Materijalna imovina u pripremi otpisuje se u potpunosti kada uprava društva zaključi da

odustaje od takvog ulaganja.

Ulaganja u nekretnine (investicijske nekretnine)

Članak 31.

Ulaganje u nekretnine je ona imovina ili dio imovine (zemljište ili zgrada, ili oboje) s

namjenom (kao vlastita ili pod financijskim leasingom) najma i/ili povećanje kapitala umjesto.

Ista se ne može klasificirati ako je namijenjena za proizvodne svrhe ili prodaju dobara ili

usluga ili za administrativne svrhe, ili za prodaju, kao uobičajenu svrhu poslovanja.

Članak 32.

Menadžment društva će u trenutku stavljanja u upotrebu ili u trenutku kupnje odredi

buduću svrhu imovine.

Izabrana metoda vrednovanja se primjenjuje na sva ulaganja u nekretnine (investicijske

nekretnine).

Članak 33.Društvo će početno mjeriti ulaganje u nekretnine po trošku nabave uvećan za

transakcijske troškove.

Kod nekretnina koje je društvo sagradilo, po trošku izgradnje na datum završetka radova

(ili obnove). Do datuma završetka društvo primjenjuje MRS 16.

Ako je društvo steklo dugotrajnu imovinu, klasificiranu kao ulaganje, zamjenom, trošak

ulaganja je njena fer vrijednost ili knjigovodstvena vrijednost zamijenjene imovine, ukoliko se

ne može pouzdano utvrditi fer vrijednost.

Ukoliko se imovina nabavlja uz odgodu plaćanja ili uz obročno plaćanje, u nabavnu

vrijednost ulazi samo ona vrijednost koja bi se platila da se je plaćalo odmah i odjednom.

Eventualna razlika izmeu ove dvije vrijednosti tretira se kao trošak razdoblja (kamate).



Članak 34.

(varijanta 1.)

Društvo je za potrebe naknadnog vrednovanja ulaganja u nekretnine izabralo model fer

vrijednosti.

Sve promjene proizišle iz tih promjena trebaju se priznati u računu dobiti i gubitka u

razdoblju kad su iste nastale.

Ukoliko ne postoji aktivno tržište gdje se mogu dobiti tekuće tržišne cijene, društvo

alternativno može procijeniti fer vrijednost imovine na slijedeći način: trenutne cijene na

aktivnom tržištu nekretnina druge vrste, stanja ili lokacije, zadnje cijene sličnih nekretnina na

manje aktivnom tržištu, i procjenu fer vrijednosti ustvrditi temeljem projekcije diskontiranih

neto novčanih tokova od najma investicijske imovine i prema cijenama najma koje vrijede na

tržištu, za imovinu slične namjene i lokacije, izmeu nepovezanih stranaka.

(varijanta 2.)

Društvo je za potrebe naknadnog vrednovanja ulaganja u nekretnine izabralo model

troška nabave.

Po ovom modelu imovina će se nakon početnog priznavanja mjeriti po trošku nabave

umanjenom za amortizaciju i eventualna naknadna umanjenja za štete i slično. Društvo će u

bilješkama iskazati njenu fer vrijednost.

Članak 35.

(varijanta 1.)

Udjeli, dionice u pridružena i ovisna društva u svojim odvojenim financijskim izvještajima

društvo evidentira metodom troška ulaganja.

(varijanta 2.)

Udjeli, dionice u pridružena i ovisna društva u svojim odvojenim financijskim izvještajima

društvo evidentira u skladu s MRS 39.

Članak 36.

Sudjelujućim interesom smatra se ulaganje društva neko drugo društvo kod kojega je

glasačka moć (glasačka prava) društva ispod 20%.

Članak 37.Ulaganja u dugotrajnu financijsku imovinu klasificiraju se, za potrebe vrednovanja nakon

početnog priznavanja, kao:

Financijska imovina koja se drži do dospijeća,

Zajmovi i potraživanja i

Financijska Imovina raspoloživa za prodaju.

Odluku o klasifikaciji donosi se u trenutku stjecanja, od strane menadžmenta društva.



Članak 38.

(varijanta 1.)

Ulaganja/prodaja financijske imovine društvo evidentira na datum trgovanja, odnosno na

dan kad se ugovorno obvezao na kupnju/prodaju financijske imovine.

(varijanta 2.)

Ulaganja/prodaja financijske imovine društvo evidentira na datum namire, odnosno na dan

datum na koji je imovina isporučena društvu ili ju je društvo isporučilo.

Članak 39.

Ulaganja koja se drže do dospijeća u trenutku stjecanja knjiže se početno po fer

vrijednosti koja uključuje sve zavisne troškove ulaganja kao što su: brokerske provizije,

pristojbe, bankarske naknade i sl.

Nakon početnog priznavanja, ulaganja koja se drže do dospijeća vrednuju se prema

amortiziranom trošku ulaganja primjenom efektivne kamatne stope.

Ako subjekt proda bilo koje ulaganje iz portfelja ulaganja koja se drže do dospijeća, izuzev

u iznimnim okolnostima, sva druga ulaganja iz toga portfelja obvezno se razvrstavaju u

portfelj raspoloživih za prodaju, u kojem se drže u tekućem i idućim dvama izvještajnim

razdobljima.

Članak 40.

Zajmovi i potraživanja se u trenutku stjecanja knjiže po nabavnoj vrijednosti, koja uključuje

sve zavisne troškove ulaganja.

Nakon početnog priznavanja, zajmovi i potraživanja se vrednuju prema amortiziranomtrošku ulaganja primjenom efektivne kamatne stope.

Zajmovi i potraživanja iskazani u devizama i/ili uz deviznu klauzulu obračunavaju se po

spot tečaju na dan bilanciranja kojeg čini srednji tečaj CB BiH na dan bilanciranja.

Članak 41.

Financijska imovina raspoloživa za prodaju obuhvaća svu financijsku imovinu koja nije

razvrstana u neku od tri ostale kategorije.

Ona uključuje sve instrumente koji se ne mjere po fer vrijednosti kroz račun dobiti i

gubitka. Društvo može bilo koji zajam i bilo koje potraživanje označiti kao imovinuraspoloživu za prodaju.

Imovina raspoloživa za prodaju se u trenutku stjecanja knjiži po nabavnoj cijeni, koja

uključuje sve zavisne troškove ulaganja, kao što su: brokerske provizije, pristojbe, bankarske

naknade i sl.

Nakon početnog priznavanja, ulaganja u imovinu raspoloživu za prodaju se mjere prema

njihovoj fer vrijednosti.

Povećanje knjigovodstvenog iznosa ulaganja u vrijednosne papire zbog rasta fer

vrijednosti odobrava se vlasničkoj glavnici kao revalorizacijska rezerva.

Smanjenje fer vrijednosti ulaganja u vrijednosne papire tereti revalorizacijsku rezervu do

svote revalorizacijske rezerve proistekle iz prijašnjeg povećanja vrijednosti.



Čanak 42.

(varijanta 1.)

Smanjenje knjigovodstvenog iznosa iznad revalorizacijske rezerve, proistekle iz

povećanja knjigovodstvene vrijednosti ulaganja, tereti rashode razdoblja.

(varijanta 2.)

Smanjenje knjigovodstvenog iznosa iznad revalorizacijske rezerve, proistekle iz

povećanja knjigovodstvene vrijednosti ulaganja, tereti kapital kao negativna revalorizacijska

rezerva.

Odgoena porezna imovina

Članak 43.

Odgoena porezna imovina predstavlja porezni učinak nastalih privremenih razlika, a

predstavlja dio tekućeg poreza (dio angažiranog novca za pla

ćeni porez na dobit) koji se nepokriva iz računovodstvene dobiti nego se njegovo pokriće odgaa do vremena ukidanja

privremene razlike, kada će knjigovodstveni iznos imovine biti nadoknaen ili obveza

podmirena.

Odgoena porezna imovina utvruje se u visini važeće stope tekuće porezne obveze

(10%).

Društvo će priznati odgoenu poreznu imovinu za iznos prenešenih neiskorištenih

poreznih gubitaka u visini za koju je vjerojatno da će buduća oporeziva dobit biti raspoloživa i

za koju neiskorišteni porezni gubici mogu biti upotrijebljeni.

Visinu mogućeg pokri

ća prenešenih gubitaka utvr

uje menadžment društva. U te svrhe

menadžment društva usvaja Odluku o vjerojatnosti pokrića neiskorištenih poreznih gubitaka

oporezivom dobiti za razdoblje od pet (5) godina od dana nastanka poreznog gubitka.

U visini iznosa za koji nije vjerojatno da će biti raspoloživa porezna dobit da bi se iskoristili

neiskorišteni porezni gubici, odgoena porezna imovina se ne priznaje.

Dugotrajna imovina namijenjena prodaji

Članak 44.

Društvo će klasificirati dugotrajnu imovinu kao „namijenjena prodaji” ako je imovina

raspoloživa za trenutačnu prodaju i ako je prodaja, procjenom menadžment u idućihdvanaest mjeseci, vrlo vjerojatna.

Dugotrajna imovina ili skupine za prodaju svrstane kao namijenjene prodaji mjere se po

knjigovodstvenom iznosu ili fer vrijednosti umanjenoj za troškove koji će nastati prodajom,

ovisno koje je niže.

Takva dugotrajna imovina, bilo kao pojedinačan predmet ili sastavni dio skupine za

prodaju, se ne amortizira.



ZALIHE

Članak 45.

Zalihe društvo početno mjeri po trošku nabave, a naknadno se može za mjerenje zaliha

odabrati metodi troška nabave ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno koja je niža.

Troškovi uključuju trošak nabave, troškove konverzije (materijal, rad i opće troškove

proizvodnje) te druge troškove koji su nastali dovoenjem zaliha na njihovu sadašnju lokaciju

i u sadašnje stanje, ali ne i tečajne razlike.

Nabava zaliha se evidentira po stvarnim troškovima. Nabavna vrijednost zaliha sadrži:

troškove kupnje (kupovna cijena, carina, porez koji se ne može odbiti, troškovi prijevoza i

slično); te ostale troškove koji su nastali u dovoenju zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje

stanje.

U nabavu vrijednost zaliha ne uključuje se: neuobičajena vrijednost otpadnog materijala i

sl. troškova, troškovi skladištenja osim u slučaju kada su dio proizvodnog postupka,

administrativni opći troškovi o kojima ne ovisi dovoenje u sadašnje stanje i lokaciju, te

troškovi prodaje.

Članak 46.

Sukladno MRS-u 23 - Troškovi posudbe, društvo će obvezno uključiti troškove posudbe u

troškove zaliha, iznimno i samo u slučaju kada se zalihe mogu klasificirati kao kvalificirano

sredstvo, odnosno kada im je potrebno znatno vremensko razdoblje da bi bile spremne za

namjeravanu uporabu ili prodaju. U troškove posudbe ulaze svi troškovi koji bi se mogli

izbjeći da posudbe nije bilo.

U svim ostalim uobičajenim situacijama, kada se zalihe tretiraju kao nekvalificiranosredstvo, društvo će kod nabave (stjecanja) zaliha iste priznati kao rashod razdoblja u kojem

su nastali.

Članak 47.

(varijanta 1.)

Obračun utroška zaliha odreuje se primjenom metode FIFO, po pojedinim sličnim

vrstama i namjenama zaliha.

(varijanta 2.)

Obračun utroška zaliha odreuje se primjenom prosječnih ponderiranih cijena popojedinim oblicima i namjenama zaliha. Prosječne ponderirane cijene izračunavaju se

prilikom svakog ulaska robe u skladište temeljem utvrenih količina i vrijednosti nakon ulaska

novih zaliha.

(varijanta 3.)

Društvo primjenjuje metodu standardnog troška za potrebe mjerenja troška zaliha.

Društvo će primijeniti standardne cijene koje približno odražavaju stvarne nabavne vrijednosti

i ako je to prihvatljivije iz praktičnih razloga.



Članak 48.

Zalihe nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i gotovih proizvoda vode se po trošku

(metoda ukupnih troškova) ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže. U trošak

zaliha treba uključiti: trošak nabave, trošak konverzije i druge troškove koji su nastali

dovoenjem zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje.

Troškovima nabave ovih zaliha smatraju se: troškovi kupnje (kupovna cijena, carina,

nepovratni porez , troškovi prijevoza i sl.).

Troškovi konverzije čine troškovi direktnog rada i opći troškovi proizvodnje koji se mogu

dovesti u vezu sa sadašnjim stanjem i sadašnjom lokacijom zaliha.

Ostali troškovi su troškovi koji su nastali dovoenjem zaliha na sadašnju lokaciju i u

sadašnje stanje.

Opći troškovi proizvodnje čine sustavno rasporeeni fiksni i varijabilni dio. Varijabilni dio,

kojeg čine indirektni rad i indirektni materijal, ovise o obujmu proizvodnje.

Fiksni dio općih troškova proizvodnje temelji se na normalnom kapacitetu proizvodnje

kojeg čini prosječna proizvodnja u narednih tri - pet (3-5) godina uz normalne uvjete rada.

Eventualni gubici zbog redovnog održavanja uključuju se u prosjek.

Članak 49.

Smanjivanje vrijednosti zaliha provodi se u slučaju neadekvatne kvalitete izrade,

oštećenja ili dotrajalosti zaliha odnosno kada je nadoknadiva vrijednost (vrijednost koja se

može realizirati prodajom ili uporabom tih zaliha) ispod knjigovodstvene vrijednosti.

Članak 50.

Zalihe trgovačke robe u prodavaonicama vode se po prodajnim cijenama s uključenim

porezom na dodanu vrijednost i uračunatom razlikom u cijeni.

Metoda trgovine na malo društvo će koristiti kad nije praktično koristiti druge metode

utvrivanja troška zaliha, za skupine roba koje imaju približno iste postotke marže. Trošak

zaliha se utvruje tako da se prodajna vrijednost zaliha umanji za odgovarajući postotak

marže.

Članak 51.

Ako su zalihe oštećene, u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako je smanjena njihova

prodajna cijena, njihova knjigovodstvena vrijednost svodi se na vrijednost koja se možerealizirati. Pri tome se polazi od pojedinačnih vrsta zaliha. Smanjenje vrijednosti zaliha

priznaje se kao rashod razdoblja.

Kada prestanu okolnosti koje su djelovale na smanjenje vrijednosti zaliha vrijednost zaliha

se treba povećati najviše do troška nabave, odnosno do vrijednosti koja se može realizirati.

To povećanje vrijednosti zaliha treba provesti kao smanjenje rashoda povezanih sa zalihama

u razdoblju u kojem je došlo do povećanja vrijednosti.



KRATKOTRAJNA POTRAŽIVANJA

Članak 52.

Potraživanja od podružnica i drugih poduzeća, potraživanja od kupaca, potraživanja za

više plaćene svote s temelja dobitka, potraživanja od zaposlenih, potraživanja od države i

drugih institucija te ostala potraživanja iskazuju se po nominalnoj vrijednosti uvećanoj za

kamate i druge naknade sukladno sklopljenom ugovoru.

Potraživanja iskazana u devizama i/ili uz deviznu klauzulu obračunavaju se po spot tečaju

na dan bilanciranja kojeg čini srednji tečaj Centralne banke BiH.

Članak 53.

Ispravak (smanjenje vrijednosti) potraživanja provodi se u razdoblju spoznaje o

nemogućnosti naplate dijela ili ukupnog potraživanja na teret rashoda razdoblja. Otpis

potraživanja provodi se samo u slučaju kada o tome donese odluku odgovarajući organ

društva, a kada je dužnik likvidiran ili na drugi način prestao poslovati odnosno kada je pokonačnoj presudi izgubljen spor.

Procjena mogućnosti naplate potraživanja provodi se uvijek kada potraživanje nije

uplaćeno u ugovorenom roku, a najkasnije na dan bilance.

Kada društvo otpiše potraživanja i/ili kada za ista nastupi zastara, ista će se prestati

priznavati u bilanci društva.

KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA

Članak 54.

(varijanta 1.)

Ulaganja/prodaja financijske imovine Društvo evidentira na datum trgovanja, odnosno na

dan kad se je ugovorno obvezao na kupnju/prodaju financijske imovine.

(varijanta 2.)

Ulaganja/prodaja financijske imovine Društvo evidentira na datum namire, odnosno na

dan datum na koji je imovina isporučena društvu ili ju je društvo isporučilo.

Sve promjene u tržišnoj vrijednosti ulaganja do dana namire društvo evidentira kroz račun

dobiti i gubitka, ako se radi o imovini po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

Sve promjene u tržišnoj vrijednosti ulaganja do dana namire, društvo će evidentirati

direktno u kapital (revalorizacijske rezerve od usklaenja, ako se radi o imovini raspoloživoj

za prodaju.

Članak 55.

Imovina po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka se u trenutku stjecanja evidentira fer

vrijednosti (nabavnoj vrijednosti). Transakcijski troškovi kao što su: brokerske provizije,

pristojbe, bankarske naknade i sl. čine rashode razdoblja i evidentiraju se kroz račun dobiti i

gubitka.

Nakon početnog priznavanja, ulaganja u imovinu po fer vrijednosti kroz račun dobiti i

gubitka mjere se prema njihovoj fer vrijednosti, koju čini zadnja cijena ponuda za kupnju na



burzi na dan bilanciranja. Ukoliko nema ponude na dan bilanciranja uzima se zadnja cijena

raspoloživa izmeu dva datuma bilanciranja. Derivativna imovina svrstava se u ovu

kategoriju, osim ako nije odreena kao instrument zaštite.

Članak 56.

Ulaganja koja se drže do dospijeća, samo u iznimnim slučajevima, kada je njeno

dospijeće u roku kraćem od godine dana od dana bilanciranja, društvo će klasificirati kao

kratkotrajnu financijsku imovinu.

Članak 57.

Dani zajmovi, depoziti i kaucije iskazuju se po nominalnoj vrijednosti uvećanoj za kamatu

sukladno sklopljenom ugovoru.

Dani zajmovi, depoziti i kaucije iskazani u devizama i/ili uz deviznu klauzulu obračunavaju

se po spot tečaju na dan bilanciranja kojeg čini srednji tečaj Centralne banke BiH na dan

bilanciranja.

Članak 58.

Ostala kratkoročna financijska imovina iskazuju se po nabavnoj vrijednosti uvećanoj za

kamatu sukladno sklopljenom ugovoru.

NOVAC U BANCI I BLAGAJNI

Članak 59.

Novac se sastoji od novca u bankama i gotovine. Novčani ekvivalenti obuhvaćaju

depozite po vienju i oročene depozite s rokom dospijeća do tri mjeseca u KM i u stranimvalutama.

Novac na računima koji se vode u konvertibilnim markama (KM) u organizaciji platnog

prometa i bankama vodi se u nominalnim svotama prema izvodu o stanju i prometu tih

računa.

Novac u blagajni u konvertibilnim markama (KM) iskazuje se u nominalnoj vrijednosti.

Članak 60.

Devize na računima u banci i blagajni iskazuju se prema srednjem tečaju Centralne banke

BiH na dan bilanciranja.

Članak 61.

Eventualna prekoračenja po transakcijskim računima iskazuju se u bilanci stanja kao

obveze prema financijskim institucijama u okviru tekućih obveza.

Članak 62.

(varijanta 1.)

Kod sastavljanja izvještaja o novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti primjenjuje se

izravna metoda.



(varijanta 2.)

Kod sastavljanja izvještaja o novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti primjenjuje se

neizravna metoda.

PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA

Članak 63.

Plaćeni troškovi unaprijed za buduće razdoblje iskazuju se kao aktivna vremenska

razgraničenja, a obračunavaju se u troškove razdoblja na koje se odnose. Razlog

razgraničavanja, kao i svota koja se odnosi na buduće razdoblje, mora biti iskazana na

odgovarajućoj knjigovodstvenoj ispravi i mora biti zadovoljeno načelo nastanka dogaaja i

sučeljavanja prihoda s rashodima.

Članak 64.

Prihodi obračunani u korist tekućeg razdoblja, a nemaju elemenata da se iskažu kaopotraživanje, iskazuju se kao aktivna vremenska razgraničenja. Kada se steknu uvjeti za

ispostavljanje dokumenata po osnovi kojeg se stječu potraživanja, vremenska razgraničenja

se prenose na račune potraživanja. Osnova prihodovanja i iskazivanja takvih svota na

vremenskim razgraničenjima mora biti utvrena u odgovarajućim knjigovodstvenim

ispravama.

KAPITAL I REZERVE

Članak 65.

Kapital predstavlja trajni najkvalitetniji izvor sredstava, odnosno čini čistu imovinu

poduzeća.

Upisani kapital iskazuje se na posebnom računu u svoti koja je upisana u sudski registar

prilikom osnivanja, odnosno promjene upisa vrijednosti kapitala.

Članak 66.

Revalorizacijska rezerva formira se revalorizacijom nematerijalne imovine, materijalne

imovine i ostale nemonetarne imovine na dan bilance. Iznos revalorizacijske rezerve utvruje

se kao razlika izmeu knjigovodstvene vrijednosti imovine i njene tržišne vrijednosti.

Revalorizacijska rezerva koristi se i za nadoknadu smanjenja vrijednosti revalorizirane

imovine do visine revalorizacije te imovine.

Revalorizacijska rezerva koja preostane prenosi se u zadržanu dobit kada se proda ili na

neki drugi način otui sredstvo koje je revalorizirano. U tom slučaju transfer revalorizacijske

rezerve ne provodi se u računu dobiti i gubitka.

Članak 67.

Rezerve se iskazuju po nominalnoj vrijednosti izdvajanja iz neto dobiti i to posebno za

zakonske rezerve, posebno za statutarne rezerve, te ostale rezerve.

Društvo će formirati i koristiti statutarne rezerve ako je i kako je odreeno statutom.



Ostale rezerve društvo će koristiti u bilo koju svrhu, skladu sa statutom i odredbama

Zakona o gospodarskim društvima.

Varijanta samo za dioni č ka društva

Društvo će u zakonske rezerve unositi deseti (peti) dio dobiti tekuće godine, sve dok te

zakonske rezerve ne dosegnu četvrtinu (25%) temeljnog kapitala, ili veći dio ukoliko se jedruštvo obvezalo statutom.

Članak 68.

U slučaju kada društvo otkupljuje vlastite dionice/poslovne udjele, iz dobiti za raspodjelu ili

iz zadržane dobiti će izdvojiti dio sredstava za vlastite dionice/poslovne udjele u njihovoj

nominalnoj vrijednosti.

Članak 69.

Otkup vlastitih dionica/udjela predstavlja smanjenje temeljnog kapitala i evidentira se u

glavnici po nominalnoj vrijednosti uloženih sredstava, uvećano za transakcijske troškove.

Društvo može ukinuti rezerve za vlastite dionice/udjeli jedino ako se iste povuku ili ih

smanjiti za iznos za koji one prelaze iznos niže iskazane vrijednosti otkupljenih vlastitih

dionica/udjela kao korektivnog konta unutar kapitala (glavnice).

Članak 70.

U poslovnim knjigama društva posebno se iskazuje neto dobit tekuće godine i zadržana

dobit, odnosno preneseni gubitak u poslovanju.

Članak 71.

Raspored neto dobit tekuće godine društvo će izvršiti prema sljedećem redoslijedu

prioriteta:

za pokriće prenesenih gubitaka iznad visine kapitala,

za pokriće prenesenih gubitka do visine kapitala,

za formiranje i unos u zakonske rezerve,

za formiranje i unos u statutarne rezerve, ako ih društvo formira,

za isplatu dioničarima, odnosno vlasnicima udjela u Društvu, te

za kao akumuliranu (zadržanu) dobit.

Pokrić

e poslovnih gubitaka tekuć

eg razdoblja, kao i prenesenih poslovnih gubitaka vrši seiz sljedećih izvora sredstava prema sljedećem redoslijedu:

dio akumulirane (zadržana) dobiti za pokriće gubitaka,

dio statutarnih rezervi za pokriće gubitaka,

dio zakonskih rezervi za pokriće gubitaka (ukoliko postoje),

dio temeljnog kapitala za pokriće gubitaka.



DUGOROČNA REZERVIRANJA I NEPREDVIENE OBVEZE

Članak 72.

Društvo će priznati obveze za dugoročna rezerviranja samo ako postoji obvezujući

dogaaj koji će stvoriti zakonsku ili izvedenu obvezu odljeva sredstava u budućim

razdobljima i ako nema realne alternative osim podmirenja iste.

Izvedena obveza društva je ona proizišla iz uobičajene i ustaljene poslovne prakse kojima

društvo ukazuje drugima da prihvaća odreene odgovornosti proizišle iz takve poslovne

prakse.

Članak 73.

Iznos budućih izdataka potrebnih za njihovo podmirenje odreuje menadžment temeljem

njihove procjene. Uz suglasnost menadžmenta društvo za procjenu izdataka potrebnih za

izmirenje obveze, na dan bilanciranja, može angažirati neovisne stručnjake. Društvo će

diskontirati iznos rezerviranja jedino ako je učinak vremenske vrijednosti novca značajan.

Društvo će na svaki datum bilanciranja procijeniti dali postoje realne osnove za daljnje

evidentiranje rezerviranja.

Ukidanje rezerviranja se vrši evidentiranjem u korist ostalih prihoda razdoblja.

Članak 74.

Društvo neće priznati moguće obveze kao niti obveze za koje nije vjerojatno da će

podmirenje obveza zahtijevati odljev resursa ili se ne može dovoljno pouzdano procijeniti

iznos obveze.

Društvo će iste tretirati kao nepredviene obveze i iste objaviti u bilješkama uz financijskeizvještaje.

DUGOROČNE OBVEZE

Članak 75.

Obveze prema povezanim poduzećima, obveze prema dobavljačima i ostale dugoročne

obveze početno se iskazuju po nominalnoj vrijednosti prema zaključenom ugovoru.

Obveza prema povezanim poduzećima društvo će iskazati u iznosima koji bi se ostvarili

da se radi o transakciji izmeu ostalih stranki informiranih i voljnih za transakciju u tržišnimuvjetima.

Obveze iskazane u devizama ili uz valutnu klauzulu preračunavaju se po srednjem tečaju

Centralne banke BiH na dan bilance. Proizišle razlike evidentiraju se u računu dobiti i gubitka

tekućeg razdoblja.

Članak 76.

Nakon početnog priznavanja, društvo će mjeriti obveze prema povezanim poduzećima,

obveze prema dobavljačima i ostale dugoročne obveze po fer vrijednosti.



Obveze za kredite, zajmove, depozite te obveze po dužničkim vrijednosnim papirima

društvo iskazuje po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope,

izuzev financijskih obveza po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

Razlika izmeu amortiziranog iznosa financijske obveze u odnosu na knjigovodstvenu

vrijednost evidentira se kroz račun dobiti i gubitka tekućeg izvještajnog razdoblja.

Članak 77.

Društvo će isknjižiti financijsku obvezu danom podmirenja ili zakonskim prijenosom na

drugog dužnik uz uvjet nepostojanja bilo kakvih jamstva novom dužniku za podmirenje iste.

U tom slučaju društvo će priznati novu obvezu u visini fer vrijednosti danog jamstva, a razliku

izmeu plaćenih primitaka i/ili knjigovodstvene obveze umanjene za iznos fer vrijednosti

nove financijske obveze, društvo će priznati u računu dobiti i gubitka.

Članak 78.

U pasivi – obvezama, porezni učinak privremenih razlika iskazuje se kao odgoenaporezna obveza.

On je dio poreza na dobit čije je dospijeće – plaćanje odgoeno do vremena ukidanja

privremene razlike, koje će imati za posljedicu oporezive iznose pri odreivanju oporezive

dobiti (poreznog gubitka) u budućim razdobljima kada će knjigovodstveni iznos sredstava biti

vraćen ili obveza podmirena.

Odgoena porezna obveza utvruje se u visini važeće nominalne stope tekuće porezne

obveze (10%).

KRATKOROČ

NE OBVEZEČlanak 79.

Obveze prema povezanim poduzećima, obveze s temelja zajmova, depozita i sl., obveze

prema kreditnim institucijama, obveze za predujmove, obveze prema dobavljačima, obveze

prema zaposlenima, obveze za poreze, doprinose i druge pristojbe, obveze s temelja udjela

u rezultatu te ostale kratkoročne obveze iskazuju se u vrijednosti koja je iskazana u

odgovarajućoj knjigovodstvenoj ispravi.

Obveze po mjenicama i čekovima, odnosno ostalim vrijednosnim papirima iskazuju se u

nominalnoj vrijednosti vrijednosnih uvećanoj za kamate ako su ugovorene.

Obveze iskazane u devizama ili uz valutnu klauzulu preračunavaju se po srednjem tečaju

Centralne banke BiH na datum bilance.

Proizišle razlike evidentiraju se u računu dobiti i gubitka tekućeg razdoblja.

ODGOENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEG RAZDOBLJA

Članak 80.

Na teret obračunskog razdoblja uračunavaju se i troškovi za koje ne postoje odgovarajuće

knjigovodstvene isprave da bi se mogli priznati kao obveza, a za koje se sa sigurnošću može

utvrditi da se odnose na tekuće obračunsko razdoblje. Kada se pribave dokumenti za

priznavanje obveza ukidaju se vremenska razgraničenja u korist računa obveza.



Članak 81.

Prihodi koji nemaju uvjete za priznavanje u tekućem obračunskom razdoblju odgaaju se

preko vremenskih razgraničenja za buduća razdoblja.

U korist vremenskih razgraničenja evidentiraju se i naplaćeni prihodi koji se odnose na

buduće razdoblje, a za koje nije bilo iskazano potraživanje u poslovnim knjigama.

PRIHODI

Članak 82.

Prihodi od prodaje proizvoda i robe priznaju se ako:

su na kupca preneseni svi značajni rizici i koristi od vlasništva nad proizvodima ili

robom,

društvo ne zadržava stalno sudjelovanje u upravljanju do stupnja koji se može

povezati s vlasništvom niti učinkovito kontrolira prodaju proizvoda ili robe,

je svotu prihoda moguće pouzdano utvrditi,

je vjerojatno da će se prodani proizvod ili roba naplatiti,

je troškove koji su nastali ili koji će nastati u svezi s prodajom moguće pouzdano

izmjeriti.

Članak 83.

Prihodi od prodaje usluga, čiji je ishod moguće pouzdano utvrditi, obračunavaju se prema

stupnju dovršenosti (postotne dovršenosti) transakcije na dan bilance. Prihodi se priznaju

ako:

je prihode moguće pouzdano utvrditi, postoji vjerojatnost naplate,

je stupanj dovršenosti transakcije moguće pouzdano izmjeriti,

se troškovi u svezi s tim uslugama i troškovi potrebni za dovršenja usluga mogu

pouzdano utvrditi.

Članak 84.

Kada se rezultat ugovora o izgradnji ne može pouzdano procijeniti, prihodi se priznaju do

svote nastalih troškova koji će se vjerojatno nadoknaditi, a troškovi se priznaju kao rashod u

razdoblju u kojem nastaju.

Članak 85.

Stupanj dovršenosti ugovora utvruje se:

udjelom nastalih troškova u ukupno procijenjenim troškovima,

pregledom dovršenih radova,

utvrivanjem fizičkih mjera ugovorenog posla.

Članak 86.

Ako se u trenutku nastanka dogaaja procijeni da naplata nije izvjesna, prihodi se

odgaaju. Za realizaciju iz prethodnih obračunskih razdoblja i za onu koja je u tekućem



obračunskom razdoblju obračunana u korist prihoda potraživanja se ispravljaju na teret

troškova.

Članak 87.

Prihodi po osnovi kamata, tantijema i dividendi priznaju se pod uvjetima:

vjerojatnosti naplate i

pouzdanost utvrivanja prihoda.

Prihodi po osnovi kamata obračunavaju se svaki mjesec po ugovorenim kamatama, a

najkasnije na datum bilanciranja. Kamate se obračunavaju metodom efektivne kamatne

stope i priznaju se u prihode razmjerno vremenu korištenja sredstava od strane dužnika, a

sukladno ugovoru.

Članak 88.

Prihodi od dividendi, odnosno naknada ulagačima obračunavaju se nakon što je pravo na

naplatu tih sredstava utvreno.

Prihodi od dividendi priznaju se prema nastanku dogaaja, a prema ugovorenim uvjetima.

Članak 89.

Prihodi iz ugovora o izgradnji, kada je rezultat ugovora moguće pouzdano utvrditi, treba

priznati stupnju dovršenosti aktivnosti izgradnje na dan bilance.

U slučaju ugovora s fiksnom cijenom rezultat ugovora se može pouzdano utvrditi ako je

moguće prihod i troškove pouzdano utvrditi te ako postoji vjerojatnost naplate.

U slučaju ugovora tipa troškovi plus, rezultat ugovora može se pouzdano utvrditi ako

postoji vjerojatnost naplate, ako se troškovi koji se mogu pripisati ugovoru mogu se jasno

identificirati i pouzdano utvrditi.

Članak 90.

Kada se rezultat ugovora o izgradnji ne može sigurno utvrditi, prihodi se priznaju samo do

svote nastalih troškova iz ugovora koje je vjerojatno da će biti nadoknaeni.

Članak 91.

Prihodi od financijskog najma priznaju se u vremenu trajanja najma prema ugovorenim

uvjetima koristeći pri tome metodu istih periodičnih stopa prihoda.

Prihod od najamnine pri poslovnim najmovima rasporeuje se prema razdobljima na koja

se odnosi za vrijeme trajanja najma.

Unaprijed naplaćena najamnina se razgraničava do razdoblja na koje se odnosi.

Članak 92.

Državne potpore, uključujući i nenovčane potpore, priznaju se u prihode kada:

društvo udovoljava danim uvjetima;

je vjerojatno da će potpore primiti.



Članak 93.

(varijanta 1.)

Državne potpore koje se daju za već nastale troškove (gubitke) priznaju se u prihode kada

društvo udovoljava utvrenim uvjetima i kada je potpora primljena.

(varijanta 2.)

Državne potpore koje se daju za već nastale troškove (gubitke) priznaju se kao

umanjujuća stavka povezanih rashoda (storno), kada društvo udovoljava utvrenim uvjetima

i kada je potpora primljena.

Članak 94.

(varijanta 1.)

Državne potpore povezane sa sredstvima priznaju se u prihod u razdoblju u kojem se

mogu povezati s odgovarajućim rashodima.

(varijanta 2.)

Državne potpore povezane sa sredstvima priznaju se tako da se njena vrijednost oduzme

od knjigovodstvene vrijednosti odnosnog sredstva.

Članak 95.

Prihodi su i dobici koji udovoljavaju definiciji prihoda, ali ne moraju proisteći iz redovnih

aktivnosti društva. Dobici su povećanja ekonomskih koristi, a čine ih npr. dobici od prodaje

dugotrajne imovine, revalorizacija vrijednosnih papira, kao i iz porasta knjigovodstvene

vrijednosti dugotrajne imovine.

Članak 96.

Nerealizirane dobitke od ulaganja u vrijednosne papire društvo iskazuje kada je tržišna

vrijednost ulaganja viša od troška ulaganja nekog vrijednosnog papira.

Dobitke od prodaje dugotrajne imovine, utvrene po neto načelu – prodajna vrijednost

veća od knjigovodstvene vrijednosti, društvo će iskazati u računu dobiti i gubitka kao

kategoriju dobitci od prodaje stalnih sredstava.

RASHODI

Članak 97.

Rashodi su smanjenja ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku odljeva

ili smanjenja sredstava ili stvaranja obveza što za posljedicu ima smanjenje glavnice, ali ne

ono s raspodjelom sudionicima u glavnici (vlasnicima).

Priznavanje rashoda pojavljuje se istodobno s priznavanjem obveza ili smanjenja

sredstava.

Rashodi se mogu priznati i u izravnom sučeljavanju s povezanim prihodima, a koji

proistječu iz istih transakcija i drugih dogaaja.



Kada se očekuje da će se ekonomske koristi ostvarivati u nekoliko obračunskih razdoblja,

rashodi se priznaju temeljem sustavnog rasporeda (kao što je amortizacija nekretnina,

postrojenja i opreme i nematerijalne imovine).

Članak 98.

Gubici su druge stavke koje udovoljavaju definiciji rashoda ali ne moraju proisteći iz

redovnih aktivnosti. Gubici su najčešće smanjenje ekonomskih koristi i smanjenja vrijednosti

imovine. Gubicima se smatraju oni koji su proistekli iz katastrofa kao što je potres, poplava,

kao i oni koji su proistekli iz prodaje dugotrajne imovine.

Gubicima se smatraju i nerealizirani gubici kao što je onaj koji je proizišao iz revalorizacije

vrijednosnih papira, kao i iz pada knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine.

Nerealizirane gubitke od ulaganja u vrijednosne papire društvo iskazuje kada je tržišna

vrijednost ulaganja niža od troška ulaganja nekog vrijednosnog papira.

Gubitke od prodaje dugotrajne imovine, utvrene po neto načelu – prodajna vrijednost

manja od knjigovodstvene vrijednosti, društvo će iskazati u računu dobiti i gubitka kao stavku

gubitci od prodaje stalnih sredstava.

Članak 99.

Subjekt je dužan kapitalizirati troškove posudbe kao dio troška imovinske stavke koji se

mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji te imovinske stavke koja se može

klasificirati (odrediti) kaso kvalificirano sredstvo.

Subjekt je dužan ostale troškove posudbe priznati kao rashod razdoblja u kojem su

nastali.

Kvalificirana sredstvo (imovinska stavka) je neka imovina kojoj je potrebno znatno

vremensko razdoblje da bi bila spremna za namjeravanu uporabu ili prodaju

Troškovi posudbe su kamate i drugi troškovi koji nastanu subjektu u svezi s posudbom

sredstava.

Članak 100.

(varijanta 1.)

Za utvrivanje troškova utrošenog materijala sirovina i sl. primjenjuje se metoda FIFO.

(varijanta 2.)Za utvrivanje troškova utrošenog materijala sirovina i sl. primjenjuje se metoda

prosječnih ponderiranih cijena.

Članak 101.

Pri ugovoru o izgradnji kod kojeg se rezultat može pouzdano utvrditi troškovi se priznaju

ovisno o stupnju dovršenosti aktivnosti izgradnje na dan bilance.

Pri ugovoru o izgradnji kod kojeg se rezultat ne može sa sigurnošću utvrditi troškovi iz

ugovora priznaju se kao rashod razdoblja u kojem su nastali. Očekivani gubitak po ugovoru

priznaje se kao rashod.



Članak 102.

Troškovi primanja zaposlenih se priznaju u razdoblju u kojem je subjekt primio usluge od

zaposlenika, a ne u razdoblju isplate ili obveze za isplatom.

Kratkoročna primanja zaposlenih (plativa u roku od dvanaest mjeseci) se priznaju kao

rashod u razdoblju u kojem zaposlenik pruža uslugu. Obveza temeljem neisplaćenihprimanja se vrednuje u nediskontiranom iznosu.

Otpremnine se priznaju ako subjekt ima odgovarajuće dokaze o preuzetoj obvezi raskida

radnog odnosa s jednim ili više zaposlenih prije njihovog redovitog datuma umirovljenja ili

isplate otpremnina na temelju ponude zaposlenicima da ih potakne na dobrovoljan raskid

radnog odnosa.

Članak 103.

Svi troškovi i rashodi koji nisu spomenuti u ovom poglavlju utvruju se prema prethodno

navedenim člancima, a sukladno Meunarodnim računovodstvenim standardima.

Svi troškovi i rashodi koji se odnose na obračunsko razdoblje moraju biti obuhvaćeni u

financijskim izvještajima.

DOBIT

Članak 104.

Društvo je za potrebe financijskog izvještavanja usvojilo financijski koncept kapitala, kao

uloženi novac odnosno uložena kupovna moć, budući da se polazi od težnje za održavanjem

kupovne moći uloženog novca. Sukladno tom konceptu, dobit društva ostvaren je samo ondakada je financijska vrijednost neto imovine (glavnice) na kraju razdoblja veća nego na

početku razdoblja.

Dobit je ostatak vrijednosti koji se dobije kada se od prihoda odbiju rashodi koji uključuju i

usklaenje za očuvanje kapitala. Ako rashodi prelaze prihode preostala vrijednost je gubitak.

TEMELJNE POGREŠKE, PROMJENE RAČUNOVODSTVENIH PROCJENA IOBUSTAVLJENO POSLOVANJE

Članak 105.Ispravak temeljne pogreške iz prethodnog razdoblja iskazuje se usklaenjem početnog

stanja zadržanih zarada. Usporedne informacije se prepravljaju.

Ako prepravljanje nije izvedivo, ukupan učinak promjene se uključuje u dobit, odnosno

gubitak. Ako ukupan učinak nije moguće odrediti, nova računovodstvena politika se

primjenjuje prespektivno.

Promjene računovodstvenih procjena uključuju se samo u dobit ili gubitak razdoblja u

kojem je bila promjena računovodstvene procjene. Ako promjena računovodstvenih procjena

utječe i na buduće razdoblje promjena se uključuje u račun dobiti i gubitka budućih razdoblja.

U tom slučaju društvo neće prepravljati prethodna razdoblja.



PROMJENA RAČUNOVODSTVENIH POLITIKA

Članak 106.

Promjene računovodstvenih politika provode se ako to zahtijeva zakon, tijelo koje tumači

računovodstvene standarde ili ako bi nova računovodstvena politika prikladnije prikazivala

dogaaje ili transakcije u financijskim izvještajima.

Računovodstvene politike se dosljedno primjenjuju na slične transakcije.

Promjena računovodstvenih politika primjenjuje se retroaktivno.

Ispravak se iskazuje kao usklaenje početnog stanja zadržanih zarada (prenesene dobiti

ili gubitka).

Društvo objavljuje (u bilješkama uz financijske izvještaje) razloge promjene

računovodstvenih politika, svotu usklaenja zadržanih zarada, te činjenicu da su usporedni

podaci prepravljeni.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 107.

Za sve transakcije čije evidentiranje nije odreeno ovim Pravilnikom direktno se

primjenjuju odredbe iz dotičnog MSFI/MRS.

U slučaju kolizije s odredbama ovog Pravilnika, prioritet u primjeni imaju odredbe

Meunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI), Meunarodnih računovodstvenih

standarda (MRS), kao i pratećih Uputa i Objašnjenja Odbora za meunarodne standarde

(IASB).

Članak 108.

Odluku o promjeni računovodstvenih politika donosi Uprava/direktor društva.

Ove računovodstvene politike primjenjuju se počevši od 01.01.2010. godine.

Documents

Pravilnik o Racunovodstvenim Politikama