Upload
others
View
0
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
BIOGEOGRAFIJA Predavanja 5 6
Filozofski fakultet, Univerzitet Crne Gore GEOGRAFIJA – Osnovne – 2
BIOGEOGRAFIJA Semestar, 2, ECTS, 4, Status, Obavezan, Fond, 3+1+0
POPULACIJA
populacija je prostorno i vremenski integrisana grupa jedinki iste vrste,
koja raspolaže zajedničkim skupom naslednih osobina, naseljava određeni
prostor, pripada određenom ekološkom sastavu, u okviru kojeg su jedinke
povezane međusobno odnosima razmnožavanja
osnovni elementi svake populacije : gustina, prostorni raspored,
natalitet, mortalitet, uzrasna struktura i potencijal rasta
gustina populacije - kvantitativni izraz veličine populacije u
odnosu na jedinicu prostora, prikazuje se brojem jedinki ili
njihovom težinom (biomasom) na jedinicu naseljene površine u
datom trenutku
opšta gustina - predstavlja prosječan broj jedinki na području
cijelog ekološkog sistema, gdje populacija date vrste živi
ekološka gustina - pokazuje broj jedinki populacije naseljenih na
jedinici, stvarno naseljenog prostora, datog ekološkog sistema
• prostorni raspored - odnosi se na stepen
pokretljivosti populacije unutar naseljenog
staništa
• prostorni raspored jedinki populacije može biti
neravnomjeran po principu slučajnosti,
ravnomjeran i grupno-neravnomjeran
2. Prostorni raspored (socijabilnost, dominacija, životni prostor)
2.1. Dominacija – u postotku u odnosu na druge vrste
- dominantna, kodominantna, prateća(e) vrsta(e)
2. 2. Socijabilnost - raspored pripadnika iste vrste
- ravnomjerni kontinuirani
- neravnomjerni kontinuirani
- neravnomjerni diskontinuirani
Raspored jedinki zavisi i od prehrane, parenja, brige za potomstvo, potrebe za druženjem
• prostorno kretanje jedinki u okviru populacije
uslovljeno je motivima zadovoljavanja životnih
potreba i uslovima staništa
• migratorna kretanja: migracije, emigracije i
imigracije
migracije su periodična
kretanja jedinki ili grupe
jedinki s određenim pravcem i
vremenom kretanja, a mogu
biti ograničene u okviru
biotopa ili izvan njegovih granica
emigracije su jednosmjerna
periodična kretanja jedinki
populacije izvan okvira biotopa,
uglavnom su uzrokovane
nedostatkom hrane ili zbog velike
gustine populacije
Imigracije predstavljaju
naseljavanje pripadnika
neke populacije u novi
biotop, aktivno ili pasivno
• kapacitet razmnožavanja kod pojedenih vrsta vrlo je različit, razlike u
plodnosti između pojedinih životinjskih vrsta izraz su nastale
prilagođenosti na uslove života, posebno na mogućnost preživljavanja
mladih
• fekunditet - maksimalni broj gameta/jaja koje ženka može
produkovati
• fertilitet - plodnost/ kod nekih životinjskih vrsta predstavlja stvarni
broj položenih jaja koje ženka može položiti
NATALITET - faktor rasta populacije, označava produkciju novih
jedinki u populaciji, koje se pridodaju već postojećim,
putem razmnožavanja
• fiziološki natalitet - maksimalna produkcija potomaka uslovljena
nasljednim faktorima
• ekološki natalitet - stvarna produkcija potomaka u konkretnim
uslovima sredine
MORTALITET- predstavlja negativni faktor rasta populacije,
izražava se brojem uginulih jedinki populacije u funkciji vremena
• fiziološki mortalitet - uslijed fiziološke starosti
• ekološki mortalitet - pod datim ekološkim uslovima biotopa
Biološki potencijal vrste
Kapacitet reprodukcije
Mogućnosti vrste Otpor sredine
100% ostvarenje potencijala uz optimalne uslove (teoretski):
(ako se pojave u prirodi nikada ne traju dugo)
- vrabac: 1 par za 10 godina 275.716.983.699
- slon 1 par za 750 godina 19.000.000
- dom. muva: 1 par za 6 godina ispunjena biosfera Zemlje
• uzrasna struktura populacije - izraz je brojnog odnosa uzrasnih
stepena / starosnih kategorija koje ulaze u sastav populacije
• razlikujemo tri osnovne starosne kategorije: prereproduktivnu,
reproduktivnu i postreproduktivnu
• prema raspodjeli dobnih grupa razlikujemo tri vrste populacija:
stabilna, mlada i opadajuća
• rast populacije - ima faze eksponencijalnog rasta, usporenog rasta,
oscilacija i fluktuacija, negativnog rasta, isčezavanja
Uzrasna struktura
= dobna piramida
Mlada populacija (ekspanzija)
Stara populacija (regres)
Stabilna populacija (stagnacija)
godine
ENDEMIČAN-znači nalaziti se na jednom
geografskom mjestu i nigdje drugo
Ptičja familija Furnariidae sa više od 50 rodova i 200
vrsta je ograničena na Južnu i Centralnu Ameriku i na
nekoliko okolnih ostrva
Ptičja familija Opisthocomidae sa samo jednom
vrstom Opisthocoma hoazin nalazi se samo u malom
regionu sjevernog dijela južne Amerike
Cactaceae i Bromeliaceae bi bile endemične za Novi
svijet ali je po jedna vrsta iz svake grupe u skorije
vrijeme presla okean prirodnim putem i naselila se u
Africi
Cijela populacija Cercocarpustraskae (Rosaceae) se
sastoji od četiri individue koje rastu na Santa Catalina
ostrvu
Čak i neki leteći organizmi imaju male areale.Meksički
ribolovni slijepi miš se može naći samo u mirnim
lagunama duž kopnene obale mora
Cortes u Meksiku
AUTOHTONI ENDEMIZAM je posledica
rasparčavanja velikog areala jednog taksona na više manjih
u okviru kojih se specijacija odvijala u različitim pravcima
pri čemu su nastali endemični taksoni
Geografsko područje koje sadrži 2 ili više nesrodna
autohtona endema se definiše kao PODRUČJE
ENDEMIZMA
ALOHTONI ENDEMIZAM je posledica smanjivanja
nekada velikih areala na današnje geografski veoma
ograničene areale
Rhododendron ponticum je danas rasprostranjen samo na
nekim mjestima Mediteranskog područja, u nekim
djelovima Kavkaza, u Maloj Aziji, u južnom dijelu
Crnogorskog primorja, u Španiji i Portugaliji
TAKSONOMSKI RELIKT je jedini preživjeli takson
u okviru nekada brojne i rasprostranjene taksonomske
grupe
BIOGEOGRAFSKI RELIKT je usko endemičan
potomak nekada rasprostranjenog taksona
Ove dvije kategorije se često poklapaju pa ih
nazivamo ŽIVI FOSILI
Abiotički i biotički limitirajući faktori determinišu distribuciju
na pogodna mjesta za stanovanje unutar geografskog opsega
sprečavajući ekspanziju u perifernim dijelovima areala
Suprotno endemizmu su KOSMOPOLITSKI taksoni,
organizmi koji su široko distribuirani cijelim svijetom
Čak i u moru gdje organizmi mogu teoretski da plivaju
bez smetnji kopnenih barijera postoji samo nekoliko
vrsta i rodova koji se stvarno mogu naći u svim
okeanima
Mnoge vrste familije Lemnaceae, neke akvatične
paprati Azolia, Salvinia,Marsilea, rodova
Myriophylum, Ceratophylum su skoro kosmopolitske
Areal je dio teritorije ili akvatorije koji zauzima neki takson. U zoogeografiji postoje različita tumačenja areala, a posebno u slučaju migratornih životinja, tako da neki autori pod arealom tih vrsta smatraju samo onaj dio teri/akvatorije u okviru koga se one razmnožavaju.
Areal je dinamični prostorno-vremenski entitet i predstavlja površinu optimalnog odgovora vrste na kontinuirano prostorno- vremensko variranje uslova sredine.
Dinamika areala smrče Vrsta Picea abies je u vrijeme posljednjeg perioda glacijacije imala areal koji je zahvatao veći dio južne i cijelu srednju Evropu. Nakon povlačenja ledene kalote, areal se povukao na sjever, a manji djelovi areala su se zadržali na visokim planinama južne i srednje Evrope (Alpi, Karpati, balkanske planine).
Vrste se na različite načine adaptiraju dinamičnim promjenama sredine. Te adaptacije obuhvataju genetičku varijabilnost i adaptibilnost, fiziološku fleksibilnost, anatomska i morfološka prilagođavanja, osobine ponašanja koje omogućavaju brzu ili regularnu disperziju ili migraciju, hibernaciju, kao i osobine ekologije vrste koje uslovljavaju vjerovatnoću preživljavanja (reprodukcioni potencijal, dugovječnost, diapauza, itd.) i adaptibilnost na različitu strukturu zajednice.
Dijapauza kod kengura Adansonia digitata
Hibernacija polarnog medveda
Iako bi se areali mogli predstaviti kao površine optimalnih odgovora na abiotičke faktore, interakcije između vrsta kao biotički faktori takođe imaju značajan uticaj na formiranje i mijenjanje areala. Poseban uticaj na dinamiku areala mnogih vrsta ima antropogeni faktor
Promjena areala vrste Panthera tigris
Areal vrste Leptinotarsa decemlineata se proširio širenjem areala krompira
Mapiranje vrsta i mape
distribucije
Tek pošto se areal predstavi kartogarfski, postaće
dostupan odgovarajućim proučavanjima, odnosno
areali različitih vrsta mogu se međusobno upoređivati.
Areali se kartografski mogu predstaviti na različite
načine. Postoje osnovne vrste mapa distribucije:
Metod tačaka
Konturni metod
Kombinovani (Konturni metod u kombinaciji sa
tačkastim ili abudancom)
Tačkasti (punktuirajući) metod kartiranja areala podrazumijeva
prikazivanje rasprostranjenja pomoću tačaka. Na ovako prikazanom arealu se jasno vidi gdje je gustina areala veća (obično je u centru areala najveća), a
gdje manja (obično je na periferiji areala najmanja).
Konturni metod kartiranja areala podrazumeva spajanje graničnih
tačaka rasprostranjenja.
Kombinovani metod predstavlja prikazivanje rasprostranjenja tačkama i graničnom linijom.
Metod tačaka - metod punktiranja Na karti se dobija tačkasta mreža, gušća ili rjeđa u zavisnosti
od razmjere karte, količine poznatih nalazišta date vrste i
gustine kojom je ona naseljena u svom arealu.
Pokazalo se da je ovo jedini upotrebljivi metod kada se kartira
rasprostranjenje rijetke ili slabo proučene vrste.
Ima smisla jedino ako se radi o manjoj razmjeri geografske
karte. U poslednje vrijeme se za označavanje distribucije
jedinki, koristi program
Google Earth.
Konturni metod Kada je rasprostranjenost date vrste u dovoljnoj mjeri
proučena, kada se ima evidencija o velikom broju njenih
lokaliteta tako da nova nalazišta neće promijeniti suštinsku
sliku o njenom rasprostranjenju, primjenjuje se konturni
metod prikazivanja areala.
Linijom povežu sve krajnje tačke rasprostranjenja date vrste,
prakticno sva granična nalazišta. Tako se dobija kontura
areala, kojom su predstavljeni prije svega njegov oblik,
granica i veličina
Konturni metod u kombinaciji sa abudancom
(Abundancija -brojnost, obilnost, gustoća, biomasa)
Areal taksona se određuje na osnovu svih poznatih podataka o njegovoj distribuciji nanošenjem tačaka određenih geografskim koordinatama na kartu. Periferne tačke na karti određuju granicu areala.
Kartiranje areala se može izvršiti i nanošenjem podataka o rasprostranjenju na
UTM (Universal Transversal Mercator) karte.
UTM koordinatni sistem baziran je na mreži koja dijeli površinu Zemlje između 80° južne i 84° sjeverne geografske širine na 60 zona koje zahvataju 6° geografske dužine koje se označavju brojevima od 1 do 60. Od Ekvatora ka polovima ove zone su podijeljene na segmente od po 8° geografske širine koji se označavaju slovima.
Crna Gora se nalazi u UTM zoni 34, između 18° i 24° istočne geografske dužine, i segmentu T između 40° i 48° severne geografske širine, odnosno u UTM segmentu 34T.
U praksi se rijetko koriste kvadranti koji se dobijaju na ovaj način, već se za preciznije pozicioniranje koriste kvadranti manjih razmjera.
Svaki UTM segmenat je dalje podijeljen na kvadrate veličine 100 x 100 km koji se označavaju pomoću 2 alfabetska karaktera gdje prvi definiše geografsku širinu (segmenti na x osi koji se mijenjaju po kolonama), a drugi geografsku dužinu (segmenti na y osi koji se mijenjaju po redovima). U cilju još preciznijeg pozicioniranja podatka ovi kvadrati se mogu podijeliti na kvadrate 10 x 10 km koji se označavaju pomoću 2 numerička karaktera gdje prvi, kao i u slučaju kvadrata 100 x 100 km označava istočnu, s drugi sjevernu lokaciju. Numeracija kvadrata 10 x10 km kreće od donjeg lijevog ugla kvadrata 100 x100 km i brojeva 00.
Statistički je pokazano da intezitet vrste, odnosno njena gustina i brojnost, nije isti u svim djelovima areala. Najčešće opada od centra areala ka granicama areala.
Individue vrste na granicama areala mogu da imaju smanjenu vitalnost u odnosu na individue u centru areala.
Kompaktan areal predstavlja jednu cjelovitu površinu koju zauzima neka vrsta
Dio areala koji se nalazi izvan osnovnog kontinuiranog areala i zauzima znatno manju površinu naziva se eksklava.
Tilia cordata
Pinus nigra
Dusjunktan areal predstavlja više odvojenih površina u okviru kojih je
rasprostranjena neka vrsta.
Trakasti areal je poseban tip areala, kod kojih su vrste rasprostranjene na površinama u obliku traka. Ovakav
tip areala se javlja u riječnim dolinama.
Vrste uglavnom imaju areale srednje veličine, ali se često srijeću i mali areali, dok su veliki areali uglavnom rijetki. Willis (1922) je interpretirao ovu varijabilnost u veličini areala u svijetlu starosti vrsta. Odnosno, ako su sve druge karakteristike između vrsta iste, mlađe vrste imaju male areale, a starije velike areale.
Jedan od načina objašnjavanja veličine areala jeste da eurivalentne vrste odnosno vrste sa velikom ekološkom tolerantnošću imaju geografski velike areale, dok vrste sa uskom tolerantnošću imaju male areale.
Ukoliko pogledamo karte rasprostranjenja vrsta roda Vanessa možemo da vidimo da vrsta Vanessa cardui ima veliki areal koji zahvata gotovo sve kontinente, ...
Vanessa cardui
Vrste velikih areala koji zahvataju sve ili gotovo sve kontinente nazivaju se kosmopoliti.
...dok vrsta Vanessa apolo ima srednji areal koji zahvata čitavu sjevernu hemisferu.
Vanessa apolo
Vrste čiji areali zahvataju sjevernu hemisferu imaju holarktički tip rasprostranjenja.
Pseudochazara euxina
Vrste koje imaju male areale nazivaju se endemiti. Neoendemiti predstavljaju mlade vrste koje nisu imale vremena da se rašire, dok paleoendemiti predstavljaju stare vrste koje su na
ivici izumiranja
Paleoendemiti se često nazivaju i endemoreliokti.
Paleoendemiti iz familije Gesneriaceae u Evropi
Endemičnost nije distribuirana slučajno i teži da
bude koncentrisana u neke biogeografske cjeline
i taj fenomen zovemo PROVINCIJALIZAM
Vrste mogu imati kompaktan ili disjunktan areal
DISJUNKTNOST se javlja u slučajevima kada
se populacije, blisko srodne vrste ili viši taksoni
nađu u široko odvojenim regionima ali su
odsutni u umetnutim oblastima
Disjunkcije su takvi oblici distribucije u kojima blisko
srodne individue žive na jako odvojenim teritorijama.
Upravo izraz disjunktan potiče od latinske riječi
,,disjunctus “ što znači „onaj koji nije u vezi”,
Činjenica da areal jedne iste vrste je podijeljen pri
čemu djelovi nisu u vezi jedni sa drugima je veoma
zanimljiva za proučavanje
Disjunkcija usled tektonskih promjena -predak je živio
na jedinstvenom kopnu Zemlje a zatim se kopno
razdvojilo i njegovi potomci su se našli na različitim
kontinentima
Disjunkcija usled iščezavanja – predak je bio široko
rasprostranjen ali populacija je iščezla u pograničnim
krajevima, živi izolovani relikti
Disjunkcija putem disperzije -jedna linija (loza) se
raselila na veliko rastojanje od regiona gdje predak
živi.
Disjunkcija usled tektonskih promjena
Disjunkcija usled iščezavanja
Danas postoji samo u Južnoj Americi i Indoneziji, ali
sunađeni fosili i u Sjevernoj Americi, što jasno ukazuje
na mnogo veći i neprekidan areal u Pleistocenu
Disperziona disjunkcija
Pod uticajem čovjeka Agava americana (prirodno živi
u Meksiku a pod uticajem čovjeka i u Mediteranu)
Klimatska disjunkcija
Dvije populacije su razdvojene savanama koje su nepogodne
za život ovih gorila. Za vrijeme ranog Holocena i drugih toplih
perioda u Pleistocenu, klima u sjevernim dijelovima Afrike je
bila i toplija i vlažnija što je smatra se omogućilo razvoj
tropskih kišnih šuma i u ovom dijelu Afrike tako da su
onespojile areal gorila tako da je on tada bio neprekidan)
2 približno jednaka dijela između kojih je niz prelaznih
mikrodisjunkcija
2 približno jednaka dijela između kojih postoje
periferne mikrodisjunkcije
Areal od 2 nejednaka dijela jednog većeg i jednog
manjeg bez mikrodisjunkcija
Areal sastavljen od 2 grupe mikrodisjunkcija
Areal sastavljen od 2 mikrodisjunkcije
Areal sastavljen od jednog kompaktnog i jednog
mikrodisjunktnog dijela
Dinamika areala
Areal nekog taksona se odlikuje promjenljivošću u
vremenu, što se označava kao dinamika areala.
U razvoju areala razlikujemo nekoliko karakterističnih
faza:
-nastanak prvobitnog areala
-povećavanje areala (progresija ili ekspanzija areala)
-relativno stacionarno stanje
-pomjeranje areala
-smanjivanje areala (regresija)
-nestanak areala (izumiranje vrste)
Progresija areala
Evropski zec Lepus europaeus (Leporidae)
Progresija areala
Senecio vernalis (Asteraceae) Progresija areala
Regresija areala
Tympanuchus cupido (Phasianidae)
Veliko prerijsko pile je prije širenja ljudskih naselja i pretvaranja prerije u obradive površine zauzimalo daleko veća prostranstva u Sjevernoj Americi.
Regresija areala
Equus grevyi (Equidae)
Grevijeva zebra danas ima disjunktan areal čiji najveći dio se nalazi u Keniji, a jedan manji dio u Etiopiji. Nekada je areal zahvatao i veći deo Etiopije, Somalije, Džibutija i Eritreje.
Regresija areala
područje prezimljavanja
područje boravka
reproduktivno područje
Hirundo rustica (Hirundinidae)
područje prezimljavanja
područje boravka
reproduktivno područje
Ciconia nigra (Ciconiidae)
Crna roda krajem avgusta i početkom septembra kreće put Afrike i ima dva migratorna puta, zapadni preko Pirineja i Sicilije, i istočni preko Bosfora.
Posebno su interesantne migracije riba, koje se uglavnom uslovljene ishranom ili reprodukcijom.
potamodromne ribe migriraju samo u rijekama okeanodromne ribe migriraju samo u slanim vodama diadromne ribe migriraju između slanih i slatkih voda anadromne ribe žive u okeanima, a razmnožavaju se u slatkim vodama katadromne ribe žive u slatkim vodama, a razmnožavaju se u okeanima amfidromne ribe se kreću između slatkih i slanih voda tokom životnog ciklusa, ali ne zbog reprodukcije
Karakterističan primjer anadromne ribe je losos, koja se mrijesti u slatkim vodama, u blizini izvora, a život provodi u morima.
Anguilla anguilla (Anguillidae)
Osim atlantskog lososa u anadromne ribe spadaju: predstavnici roda Oncorhynchus, Alosa sapidissima, Thaleichthys pacificus i druge.
Osim Evropske jegulje u katadromne ribe spadaju i ostale vrste roda Anguilla.
Karakterističan primjer katadromne ribe je jegulja, koja se mrijesti u slanim vodama Sargaskog mora, ženke žive u slatkim vodama, a mužjaci u bočatnim vodama i ne odlaze daleko od ušća reka u more.
Karakterističan primjer amfidromne ribe je bik ajkula, koja se, u potrazi za hranom, kreće i slanim i slatkim vodama subtropskog pojasa.
Carcharhinus leucas (Carcharhinidae)
Za neke vrste je karakteristična vertikalna migracija između dna i površine vode, dok neke migriraju kroz slatku, odnosno slanu vodu.
Eucalyptus (Myrtaceae)
Phascolarctos cinereus (Phascolarctidae)
Od 650 vrsta roda Eucalyptus, koala može da konzumira oko 50, ali preferira samo 12. Većina vrsta roda Eucalyptus sadrže otrovne materije, pa ih životinje ne jedu. Upravo ta činjenica objašnjava zašto koale nisu rasprostranjene u okviru čitavog areala roda.
Uništavanje šuma eukaliptusa uzrok je smanjivanja areala koale.
E. melliodora
E. sideroxylon
Narandžastom bojom je označen povremeni dio areala male šumske ušare koji se javlja svake četiri godine u vrijeme prenamnoženosti leminga.
Lemmus lemmus (Cricetidae)
Asio otus (Strigiformes)
Istorija razvoja areala neke vrste počinje njenim nastankom na nekom dijelu Planete, odakle se širi zahvaljujući nekom od načina rasprostiranja. Nakon dužeg vremenskog perioda, vrsta može potpuno da nestane sa mjesta nastanka, a svojim arealom da zahvati neka druga prostranstva, kao što je to slučaj sa nekim glacijalnim reliktima rasprostranjenim u planinskim područjima Evroazije.
Salix alpina (Salicaceae)
Papaver alpinum (Papaveraceae)
Sposobnost vrste za rasprostiranje zavisi od intenziteta razmnožavanja, odnosno od reproduktivnog potencijala vrste. Organizmi koji obrazuju veliki broj jajih ćelija, zigota, spora (sjemena, plodovi, vegetativni pupoljci i sl.) imaju prednost u odnosu na vrste sa niskim reproduktivnim potencijalom.
Vrste velikih areala obično imaju i visok reproduktivni potencijal.
Datura stramonium (Solanaceae)
Tatula je biljka kosmopolitskog
rasprostranjenja. Produkuje jako veliki broj sjemena i lako se
rasprostire.
Rasprostiranje (disperzija) može biti pasivno (ostvaruje se uticajem nekog spoljašnjeg faktora) i aktivno (ostvaruje se zahvaljujući sposobnosti organizama da se aktivno kreću).
Kserohazija je pojava odbacivanja sjemena iz pucajućih suvih plodova neravnomjerno razvijenih mehaničkih tkiva. Sjemena plodova vrste Hura crepitans se odbacuju i do 14 m, a trikolorne ljubičice (Viola tricolor) do 5 m.
Ecballium elaterium (Cucurbitaceae)
Sjemena ludog krastavca se pod uticajem pritiska izbacuju iz ploda na veliku udaljenost (balistička disperzija). Plod reaguje na dodir i otkida se od biljke, pri čemu se iz njega izbacuju sjemena.
Hura crepitans (Euphorbiaceae)
Anastatica hierochuntica (Brassicaceae)
Hidrohazija je pojava otvaranja plodova usled bubrenja, što dovodi do neznatnog odbacivanja plodova.
Erodium cicutarium (Geraniaceae)
Mehanička disperzija higroskopijom se javlja
kod rodinog kljuna.
Kod nekih biljaka sjemena se rasprskavaju nakon padanja ploda na zemlju. Ta pojava se naziva barohorija. Javlja se kod nekih vrsta žutilovki (rod Genista), nekih vrsta iz familija Balsaminaceae, Theaceae i dr.
Camelia japonica (Theaceae)
Impatiens noli-tangere (Balsaminaceae)
Kod predstavnika roda Impatiens plodovi se nakon dodira odbacuju od biljke, padaju na zemljište i raspucavaju, pri čemu se sjemena rasprskavaju na izvjesnu udaljenost.
Geokarpija je rasprostiranje plodovima koji sazrijevaju u zemljištu. Na taj način je moguće neznatno širenje areala. Javlja se kod kikirikija (Arachis hypogaea) i podzemne djeteline (Trifolium subterraneum).
Trifolium subterraneum (Leguminosae) Arachis hypogaea (Leguminosae)
Biljke sa okriljenim plodovima ili semenima
Eriophorum angustifolium (Cyperaceae)
Carpinus sp. (Betulaceae)
Biljke sa dlakavim dodacima
Taraxacum officinale (Compositae) Acer platanoides (Aceraceae)
Biljke sa lakim sjemenima
Indijanska četkica ima veoma lagana sjemena sa mrežastim omotačem koji joj omogućava lako raznošenje vjetrom.
Gymnadenia conopsea (Orchidaceae) Castilleia affinis (Orobanchaceae)
Kotrljajući plodovi i semena (Kotrljani)
Gypsophylla paniculata
Hidrohorno se rasprostiru vodeni organizmi – biljke i životinje. Međutim, vodom mogu da se rasprostiru i neke suvozemne biljke, tako što njihova sjemena ili plodovi dospijevaju do vode i njome bivaju nošeni na veliku udaljenost.
Vodeni zumbul je autohtono rasprostranjen u vodama Brazila, ali je kasnije prenijet u S. Ameriku, Afriku i Indokinu, gdje se raširio nošen riječnim tokovima.
Eichornia crassipes (Pontederiaceae)
Svojim kretanjem životinje, posredno ili neposredno, prenose na različite
udaljenosti rasplodne djelove biljaka obuhvaćene imenom dijaspore (spore, sjemena, plodovi) i na taj način vrše
njihovu disperziju (zoohorija).
Osnovni tipovi zoohorije su: endozoohorija (u unutrašnjim organima)- sinzoohorija (namjerno rasijavanje u ustima ili u voljci kod ptica – stomatohorija) ektozoohorija (na površini tijela životinja)
Rasijavanje mravima ili mirmekohorija je jedini oblik entomohorije. Sjemena
koja se rasijavaju mravima imaju specifične izraštaje karunkule i uljana tjelašca (elajozome), kojima se mravi
hrane.
U zavisnosti od taksonomske pripadnosti rasijavanje može biti: R. posredstvom beskičmenjaka
Malakohorija (r. puževima) Entomohorija (r. insektima) Mirmekohorija (r. mravima)
R. posredstvom kičmenjaka Ihtiohorija (r. ribama) Saurohorija
(r. gmizavcima) Ornitohorija (r. pticama) Teriohorija (r. sisarima)