Predstave za djecu

Boži�na �arolija u Koroma�nu i Zagrebu

Nove investicije u Koroma�nom

Naši umirovljenici

Izlet u Veneciju

Sajam knjiga u Puli

Eko radionice Profila i Holcima

Stvarajmo zajedno

Djeca u Labinu i Zaboku prodavala svoje radove

Predstave za djecu

Boži�na �arolija u Koroma�nu i Zagrebu

Nove investicije u Koroma�nom

Naši umirovljenici

Izlet u Veneciju

Sajam knjiga u Puli

Eko radionice Profila i Holcima

Stvarajmo zajedno

Djeca u Labinu i Zaboku prodavala svoje radove

UVODNIK

Holcim - prosinac 2003.

Dragi čitatelji "Ca je novega",

prije nego Vam poželim sretan Bo-žić i Novu godinu želim zahvaliti Vamai Holcimu što ste nam omogućili rado-sne trenutke provedene na biciklu tije-kom raznošenja ovog Vašeg i našeg lista!

Tijekom godine koje je na izmakunastojali smo biti ekološki korisni i na

druge načine. Tako smo u suradnji s Hol-cimom i Turističkom zajednicom GradaLabina imali akciju čišćenja plaža u Prtlo-gu, a ružno nas je vrijeme omelo u na-mjeri da isto učinimo i u Ravnima. U sklo-pu borbe protiv ovisnosti i u suradnji sLabin Zdravim gradom 15. prosinca smoorganizirali biciklijadu "Zdravi đir".

U Novu, 2004. ulazimo punombrzinom! Ponosni smo izjaviti da 8. ko-lovoza organiziramo utrku koja se bodu-je za svjetske UCI bodove. Za uspore-dbu, to je kao ATP bodovi u tenisu. Usuradnji s Turističkom zajednicom Gra-da Labina u turističkoj ćemo sezoni or-ganizirati turističke biciklijade Labinšti-nom. Osim toga, bit će nas znatno više:osnivamo podružnice u Kršanu i Rovi-nju tako da ćemo s novim članstvomimati natjecatelje u svim kategorijamašto malo koji klub u Hrvatskoj ima.

DDoo sslljjeeddeeććeegg bbrroojjaa ""CCaa jjee nnoovveeggaa""ssrreettaann BBoožžiićć ii NNoovvaa ggooddiinnaa!!

Punom brzinomu Novu godinu!

“CA JE NOVEGA?”tromjesečne novine

Nakladnik

Holcim (Hrvatska) d.o.o.Koromačno bb, 52222 Koromačno

tel.: 052 876 900fax: 052 876 240

e-mail: info-hrv@holcim.comwww.holcim.hr

Grafička priprema

Borovac i Bence d.o.o.

SADRŽAJ

Predstavljamo Odjel investicija i razvoja u Holcimu Hrvatska i njihove projekte . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

HolcimPratite nas kroz 2004. s novim kalendarom . . . . . . . . . . . . . . 4

Eko radionice na Sajmu knjiga u Puli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Naše mjestoDani vina u Brovinju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Božićna čarolija u KoromačnuDjed Božićnjak darivao djecu radnika Holcima i svu djecu lokalne zajednice oko Koromačna . . . . . . . . . . . . 8

Plavi snijeg poklon Djeda Božićnjaka u Zagrebu . . . . . . . . . 9

Naši umirovljenici u Veneciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Korak bliže prema oživljavanju Skitače . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Općina Raša dobila novi grbRudarska svjetiljka kao putokaz za bolju budućnost . . . . . . 16

2

Ova je publikacija tiskana na recikliranom papiru.

ROBERT FARAGUNA - predsjednik brdsko-biciklističkog kluba “Istra bike” Labin

E K O D O S T A V A D OV A Š I H V R A T A

Svim čitateljima želimo vesele božićne blagdanei puno uspjeha u Novoj 2004. godini!

Srdačno se zahvaljujemo na marljivom radu i kreativnosti koju jepokazalo 1.000 djece iz osnovnih škola u okolici Labina i na velikomtrudu Crvenog križa Labin i svih nastavnika. Oni su za naše radnikei poslovne partnere izradili 1.000 novogodišnjih čestitki i drago namje da smo kroz ovaj projekt u suradnji s Crvenim križem i školama,doprinijeli ure'enju dječjeg igrališta u Labinu.

INTERVIEW

broj 3

Između plana – onoga što želimopostići i sadašanjeg stanja uvijek postojineki raskorak, neki jaz koji treba pre-valadati. Znamo da možemo naprijed,samo je pitanje kako. Zato se svakatvrtka suočava s potrebom investiranja,razvoja proizvodnje i proizvodnih kap-aciteta. U Holcimu postoji Odjel za in-vesticije i razvoj kojeg čine Igor Santro,Miljenko Miškulin, Anđelo Višković iMoreno Fonović.

Igor Santro je voditelj Odjela: “Mismo zaduženi za tzv. Plant master planrazvoja tvornice i izvođenje pojednih inve-sticija kako bi se ispunili zahtjevi postavlje-ni u poslovnom planu. Godišnje imamo30-ak projekata od čega je većina manjihkoji se uglavnom svode na nabavu potre-bne opreme i uređaja te nekoliko većihprojekata gdje pored ostalog treba voditibrigu o terminskom planu i budgetu."

Dva takva veća projekta koji seizvode ove godine su izgradnja novogsilosa za skladištenje cementa u koji seulaže 3,4 milijuna EUR i izgradnjanovog skladišta i radionica održavanja,u vrijednosti od 1 milijun EUR. Projectmanager prvog projekta je MiljenkoMiškulin, a drugog Anđelo Višković.

– Uprava je ocijenila da je postojećiskladišni prostor za cement od 5.000tona u Koromačnu, te skladišni prostoripo tisuću tona u Jastrebarskom i Zadru,nedostatan, pa je donijela odluku da se

u Koromačnu izgradi novi silos kapacite-ta 10 tisuća tona. Izgradnja je u tijeku,dovršetak se planira do 10. travnja, apuštanje u rad 15. travnja 2004. godine.Tada će ukupni prostor za skladištenjecementa uz terminale u Jastrebarskom iZadru biti 17 tisuća tona što se ocjenjujesasvim dostatnim za proizvodnju cemen-ta od 750 tisuća tona godišnje.

Silos će biti visok 52 metra ili oko 2metra niži od postojećeg silosa. Intere-santno je da se betoniranje silosa kad je-dnom počne ne smije zaustavljati. Nai-me, za betoniranje stijenki silosa koristise klizna oplata koja se ne smije zausta-vljati, tako da mikseri s betonom dolaze

24 sata na dan. Na taj način silos raste2,50-3 metra na dan, ovisno o vlagi ivanjskoj temperaturi, što znači da će sena njemu raditi 14 dana po 24 sata nadan! Valja napomenuti i da su silosi opre-mljeni vrećastim otprašivačima koji za-dovoljavaju najstrože europske normeglede razine emisije praškastih tvari, a toje manje od 30 miligrama po kubnommetru, ispričao nam je Miljenko.

– Postojeće skladište i radionice naodržavanju su u vrlo lošem stanju, ne od-govaraju današnjim zahtjevima po opre-mljenosti i uvjetima za siguran rad. Zbogtoga želimo na jednom mjestu izgraditinovu građevinu koja će objediniti skla-

dište i radionice održavanja. Smatramoda će se na taj način povećati efikasnosti uvjeti rada. Napominjemo da će skla-dište biti “kompjuterizirano”" što će uve-like ubrzati i olakšati rad.

Moreno Fonović je administratorčija uloga više dolazi do izražaja kodonih brojnijih, manjih projekata, ali ikod većih gdje je neophodan kao od-govarajuća logistika: “Moji poslovi su ve-zani uz dnevne potrebe. Uglavnom ra-dim u SAP-u, kompjuterskog programukojim su povezani svi dijelovi poslovanja.Pored ostalih poslova kreiram nabavnezahtjeve za sve ugovorene poslove.”

Predstavljamo Odjel investicija i razvoja uHolcimu Hrvatska i njihove projekteNovi silos i novo skladište - dva velika ovogodišnja projekta od 4,4 milijuna eura

3

IGOR SANTRO, AN1ELO VIŠKOVI3, MILJENKO MIŠKULIN I MORENO FONOVI3

tekst i fotografije: Robi Selan

Holcim - prosinac 2003.4

HOLCIM

Ne pripremate li se za kviz “Mili-junaš”, teško da će vam podatak o op-segu Zemlje, koji inače iznosi oko 40tisuća kilometara, biti poznat. Poveže-te li ga međutim, s podatkom od 700tisuća prijeđenih kilometara, koliko ćevozači tvrtke Transplus, koja za Holcimkupcima prevozi cement, prijeći u godi-nu dana svog postojanja, zapitate se jeli nam naša draga planeta postala od-jednom jako mala ili su se svi ti vozačisvojski naradili. Znajući da se u našojokolici sve više gradi, uviđamo da zaprelazak udaljenosti jednakoj kilome-traži potrebnoj za gotovo 18 putova-nja oko svijeta, čovjek zaista mora ima-ti tri karakteristike: snagu, strast i željuza stvaranjem. Upravo taj Holcimovmoto ujedno je i poruka koju novimkalendarom šalje dragim osobama i su-radnicima. U njemu, osim zanimljivogpodatka o jubilarnim Transplusovimkilometrima, možemo pronaći i pre-gršt korisnih informacija o planovima,u kojima svatko može za sebe iskopatizrnce zadovoljstva.

Fotografije su tematski vezane uzradnike, kupce kao i neke od prijašnjihprojekata. Predstavljen je tako Klub“Istra Bike”, s kojim Holcim ostvarujeniz uspješnih projekata i koji vam “Caje novega?” biciklima raznosi od vratado vrata, zatim plakat akcije “Ne ba-cajmo gume u šume” provedene sUdrugom “Zelena Istra”, kao i Krčkimost, u čije su temelje dio svog stva-ranja uložili i radnici iz Koromačna.

Na drugoj polovici ovog kalen-dara velikog formata nalazi se popisdogađaja karakterističan za pojedinimjesec. Možemo tako iščitati i nekenovosti, kao što su redovite kvartalnekonferencije za novinare. Navedeni sui datumi izlaženja listova “Feralić”, na-mijenjenog radnicima i umirovljenicima,i “Ca je novega” za mještane, ali i svedruge koje zanima čime se sve bavijedna od najuspješnjijih ovdašnjih tvrt-ki. Ovaj će kalendar poslužiti kao jošjedan podsjetnik na godinu u kojoj jeHolcim istrajao u svom radu, poštujućiopredjeljenje za održivi razvoj.

Natječaj za sponzoriranje projekata:

Natječaj za prijavu projekata ne-vladinih udruga i ustanova za spon-zoriranje bit će objavljujen 17. siječ-nja. Rezultati natječaja bit će poznatipočetkom travnja, a na Dan planetaZemlje, tj. 22. travnja udruge će iza-

brane projekte predstaviti na zajed-ničkom sastanku pod nazivom Sajamdobrih ideja.

Dan otvorenih vrata:

Već tradicionalni Dan otvorenihvrata, sljedeće će godine u Koromač-nu biti organiziran po 9-ti put, a plani-ran je za 14. svibnja. Ove je godinena tom događaju, koji je istovremenobio i proslava prelaska na novo ime,u Koromačnu prisustvovalo više od1.500 ljudi. Želja je da se Dan otvo-renih vrata organizira i u betonarama.

U rujnu ove godine je organiziran uZaboku, a sljedeće će se godine, osimu Zaboku, zasigurno organizirati i ujoš nekoj od pet betonara.

Holcimov obiteljski dan:

I na internoj fešti, o kojoj smo pi-sali u našem prošlom broju, i na Hol-cimovoj božićnoj fešti, atmosfera jebila toliko vesela i radnici su bili to-liko zadovoljni, da je Holcim odlučioodržati tradiciju. Tako će se iduće go-dine u nedjelju, 4. srpnja okupiti rad-

nici, supruge, supružnici i djeca, druži-ti se, igrati i zajedno zabavljati na Hol-cimovom Obiteljskom danu.

Dan umirovljenika:

Izlet umirovljenika je za Holcimveć postao tradicionalan: prije tri go-dine se išlo na Plitvička jezera, pa uBeč, a ove godine u Veneciju. Više odoživljajima umirovljenika u Venecijimožete pročitati u ovom broju “Caje novega” na 12. stranici. A tko znakamo će ih put odvesti sljedeće go-

dine? Sigurno je samo da će se izletdogovoriti s Klubom Holcimovih umi-rovljenika koji će biti osnovan sljede-će godine.

Dan kupaca:

Uspjeh naših kupaca je i naš us-pjeh pa ćemo se i sljedeće godine urujnu svi zajedno okupiti na tradicional-nom Danu kupaca uz mnoštvo igara, za-bave i druženja. Svake godine održa-va se na nekom drugom mjestu diljem

lijepe naše, a gdje će se održati ove go-dine neka još malo ostane iznenađenje.

Pratite nas kroz 2004. s novim kalendaromVrijedan podsjetnik na ostvarene uspjehe i zacrtane planove

Izdvajamo nekoliko važnijih Holcimovih projekata i aktivnosti:

broj 3 5

Eko radionice na Sajmu knjiga u Puli

Dvanaesti je mjesec vrijeme dariva-nja. Ipak, prva polovica prosinca u Puli,prije velikih praznika, u velikom je zna-ku Sajma knjiga.

U najglamuroznijem, “Crvenom sa-lonu”, redaju se promocije ovogodišnjihknjiževnih zvijezda: Irene Vrkljan iz Ber-lina, Petera Esterhazya iz Budimpešte,Ede Popovića iz Zagreba, Rujane Jegeriz Beča ... Gosti, primjereno trenutku,zrače veoma uzbuđeno, svečano. Foto-reporteri neprimjetno škljocaju malimdigitalcima, novinari zapisuju “prohodni-je” rečenice, kamermani tegle svoje, jošuvijek, nezgrapne kamere, razdraganapublika pijucka ponuđeno vino i kono-bari diskretno odnose prazne čaše... I ta-ko iz dana u dan.

Ali u jednom drugom, manje “ušmi-nkanom” odjelu Sajma, ispod velikogprozora još iz vremena Austro-Ugar-ske, dešava se neobična scena. Mališa-ni, zadubljeni u rastegnute hamer-papi-re valjaju se po podu, odmaraju u “polo-

žaju žabe", krevelje se, međusobno na-vlače i naravno, uživaju.

– Mi smo podstanari, pa ne mogutako šarati i ljepiti kamenčiće kod kuće– objašnjava nam svoje oduševljenje lje-pljenjem sitnih kamenčića Doris.

– Ja lijepim i kod kuće kamenčiće –nadovezuje se njezina najbolja prijate-ljica Mateja. – Moja mama radi u vrtićupa ima više razumjevanja – zaključujeozbiljno.

Mala oaza kartonskih kutija, mreža,likovnih radova, odolijeva rijeci posjetite-lja koji zadubljeno prevrću po stalaža-ma prepunim knjiga ili umorni sjedajuza improvizirane stolove ispijajući jutar-nju kavu. Sajamska strka kao da, uopće,ne ugrožava ovu neobičnu zajednicu iharmoniju koja u njoj vlada.

– Ja se zovem Kristina. Zajedno s ko-legicom Anom vodim eko radionice. Ukra-tko, dvije su se velike firme udružile da

ova akcija uspije. Holcim je potaknuo or-ganizaciju eko-radionica, i svakom djete-tu poklonio po jednu knjigu “Glas za ze-

mlje spas”, a izdavačka kuća “Profil” iz Za-greba je organizirala voditelje radionica,odnosno nas – pokazuje prstom na sebe ikolegicu, voditeljica radionice Krisitna.

Od Ane i Krisitne saznajemo još ida je danas u gostima OŠ Šijana iz Pule,točnije 2b razred. U vrijeme Sajma iz-

redat će se devet osnovnih škola iz Pu-le. Tema eko radionica je “Spasimo na-še more”.

– Mi volimo dinosaure – bez suvišnihuvoda, podastire nam svoju opsjednu-tost pradavnim bićima mali Dino. Nalančiću, oko vrata, naravno visi žućkastiTyrannosaurus.

– U mraku svjetli. Floroscentan je –prevrće jezikom složeni pojam, a okonjega interesna skupina skupljača sličicai figurica razdragano podržava taj jedno-strani životni stav.

– I mi volimo dinosaure – podilazimotrenutnom sustavu vrijednosti i razgo-vor zaokreće u prisnije vode.

– I ja sam iz Koparske kao i Doris iMateja – priznaje Dino.

– Imamo park pored “Konzuma” itamo se igramo – zaključuje.

Djevojčice, nasuprot sličicama op-sjednutim dječacima, udubile su se u svo-

je modrolike, plavičaste crteže. Na dnumora, u okruženju vilin konjica i neobi-čnih hobotnica spava potonuli brod.On čak i plače. A suze su mu neobičnocrne. Saznanjemo da se radi o brodukoji je uistinu davno potonuo u riječkojluci. A suze su crne jer taj brod, upravoovih dana, ispušta naftu koja onečišćujemore u riječkoj luci.

– On plače jer su svi bili zaboravili nanjega – otkriva nam veliku tajnu Ljiljana.

– Evo, ovo je pijesak na dnu mora –stručno posipa pijesak površinom pre-mazanom ljepilom, i odjednom, crtežpoprima neobičnu reljefnost. Brodu uo-pće nije loše u Ljiljaninom podmorju –zaključujemo.

– Mi ne čekamo samo Dan planeteZemlje, već čistimo okoliš kroz cijelu go-dinu. Čistimo oko škole, školsko dvorištei obližnju šumicu. Naravno u rukavicama– ponosno nam opisuje radne navikesvojih učenika učiteljica Miroslava.

A mi možemo samo nadodati daako učenici OŠ Šijana upola tako pažlji-vo čiste svoju radnu sredinu kao što izra-đuju prekrasne crteže, tete čistačice te-bale bi se i malko zabrinuti za svoja ra-dna mjesta.

tekst i fotografije: Radenko Vadanjel

Holcim - prosinac 2003.

NAŠE MJESTO

6

Dani vina u Brovinju

Chardonnay, malvazija, somelijeri,vinske ceste... egzotični su turistički “smje-rokazi” po kojima, rastežući gastrono-msku kartu Istre, u jeku sezone, na vi-sokim ljetnim temperaturama, bauljajugladni turisti. Pridodamo li tome rafioles naribanim tartufima, kobasice i ostaledelicije, dobivamo nevjerojatnu kulina-rsku ponudu Istre koja se može mjeri-ti i s mnogo poznatijim svjetskim kuhi-njama.

U selu Brovinje, u vrletima ponadKoromačnog, bura brije i potiskuje nasu zaklonjeni prostor. Probijajući se krozlabirint usječenih staza zaštićenih ogro-mnim kamenim suhozidima, približava-mo se našem cilju. Iz mraka izranja os-vijetljena, naizgled mala, improviziranapotleušica, a oko nje hitro se vrzmajuneobični likovi nabijenih vunenih kapai vratova uvučenih u tople kapute.

– Brzo, brzo, unutra – trlja ruke “šefprotokola” odškrinuvši velika željeznavrata.

I odjednom, nalazimo se u velikoj

toploj prostoriji. Dugačak, rastegnuti stolprepun je hrane i pića.

– Da li smo zabunom zalutali u nekiparalelni svijet, zemlju dembeliju ili namse od hladnoće i gladi to sve samo pričinja?!– u čudu se pogledavamo.

Nevjerojatne poslastice i delikate-se oplemenjuju ovaj neobičan prostornakrcan raznim spravama, strojevima,tokarskim napravama … Pucketanježara s roštilja uvjerava nas ipak da smona pravom mjestu.

– 25 kg pidoć, 2,5 kg bakaloj na su-ho, 7 kg kalamari, 5 kg solpi – slavodo-bitno raportira večerašnji menu doma-ćin i vlasnik ovog polivalentnog prosto-ra: tokarsko bravarske radionice – re-storana, gospodin Lino Dobrić.

Bez puno dvoumljenja hvatamo seu koštac s iznijetim jelovnikom. I dok ra-zdragano srčemo pedoće, mažemo ba-kalar na kruh slušajući usput stare vice-vce o Muji i Hasi, u jednoj drugoj, izdvo-jenoj prostoriji, skrivenoj od očiju jav-

nosti, zasjeda tročlana komisija. A gdjeima komisije tu su i pravila, strogi pog-ledi, olovka i papir.

Nizovi uredno poredanih boca stakmičarskim rednim brojevima, zapra-vo, glavni su razlog ovog pomalo neuo-bičajenog subotnjeg druženja bez plesa,muzike i žena.

– Eee, ovo je pravo – mučkajući za-mišljeno tekućinu u ustima i neočekiva-

no je ispljunuvši u mali kanistar, zaklju-čuje Aldo. Đani istu tekućinu primičesvjetlu.

– Specifičan buke – mrmlja Elviszabijena nosa u duguljastoj čaši. Ondase svi, kao po dogovoru, prihvaćaju pa-pira i nešto upisuju. Povlačeći se tiho,na prstima, ostavljamo ih u neoskrvnu-toj, zagrobnoj tišini. A u svečanoj sali

družina je sve bučnija i razdraganija.– Su rivali bijelo? – pita nas gospo-

din Eler Dobrić. – Već su na crnom – odgovaramo. – To ni crno, to je rose. Pucovina! –

objašnjava nam gsp. Dobrić. – Pucovina?! – ponavljamo u

nevjerici.– Pucovina je naše autohtono vino.

Ja ne znon da ga ima gde drugdje osim

tu u Brovinju – objašnjava i dalje ozbiljangsp. Dobrić.

Uzimamo plastični “mižol” i nalije-vamo brovinjsku “pucovinu”, bez mućka-nja i traženja bukea. Ugodno smo izne-nađeni.

– Stvarno je dobra. Skroz neobična –priznajemo, nalijevajući iznova da na-novo “utvrdimo gradivo”.

– Aj, zaspal Pave; maa…. aj, zaspalPave pod jorihom hlaade ma ni ne najjjj –braća Fonović na “tanko i debelo” pre-usmjeravaju pažnju sudionika na sebe.Milina ih je slušati. Uzdišemo. Toplo namje oko srca.

Malo kasnije, svečanim koracimaizlazi iz “laboratorija” komisija za ocje-nu kvalitete vina. Naizgled, nikoga pre-više ne uzbuđuje njihovo prisustvo.Reklo bi se, nitko ozbiljno ne doživljavaovo neformalno, seosko druženje. Alikada predsjednik komisije gsp. Aldo, pre-mještajući u rukama podugački arakpapira, započne čitanje imena natjeca-telja s popisa, napetost u maloj tokarsko-bravarskoj radionici dramatično raste.

– Sipe Milkin, Đentile Direktor, MilioBepin, Đino Pijanta, Bruno Matić, Anđel-o Ureha, Nelo Bužor, Aldo Krocić, Dino Šo-ldić, Renato Rene, Karlo Išić, Silvano Le-mešić, Milio Lemešić, Brunić Dobrić, Že-ljko Radivoj, Eler Bužor, Vlado Mikulov, Li-no Dobrić-Korejac, Đani Lemešić – odzva-nja zapušenom prostorijom. Natjecate-lji se u iščekivanju pogledavaju, kiselose smješeći. Biti prvi u Brovinju i nije ta-ko bezazleno, zaključujemo.

A tko je pobijedio nije presudnovažno. Odnosno, onome tko se malo“navukao” na ovo neobično primorskomjestašce nadomak Koromačnom,predlažemo da ga osobno posjeti, i sam,na licu mjesta, isproba brovinjska vina.Tako će najpreciznije, uostalom kao isami mještani, pronaći svoga favorita.

tekst i fotografije: Radenko Vadanjel

broj 3 7

dBAKALAJ NA BELO

Ca pride nutra: 40 dek suhega bakalaja, 3 deci ulja oduliki, 3 deki cesna, 1 list od jagurinki, 2 deke soli

Kako se dela: Bakalaj treba najprvo pustit da se mociva vode preko noći. Onda ga treba stavit kuhat va slono vo-do, dodat malo cesna, list od jagurinki i kuhat dok ne pridemehki. Treba ga očistit od kosti i od crne kožice i onda gatuć s mikseron ili s kuharico toliko dok ne pride koko krumpirpire. Ono ca je zustalo od cesna treba isjeckat, popržit malona ulju od uliki i dodat bakalaj. Staviti soli. Stalno mešat idodavat ostalo ulje. More se jes som s kruhom, ali anke s pa-suticami ili palento.

Dobar tek!

– Najvjerojatnije ću studirati engle-ski i hrvatski, možda i njemački uz to, alijoš ću razmisliti. Druga opcija mi je logo-pedija u Zagrebu jer većinom prijemni is-pit bude isti dan kad i na Filozofskom fa-kultetu, odgovorila nam je Katja Dobrićna pitanje koji će fakultet upisati nakonšto sljedećeg proljeća maturira. Ovu po-laznicu jezične gimnazije u Srednjoj školiMate Blažine u Labinu stariji će prepo-znati kao kćer Silvana i Zlate Dobrić izKoromačna, oboje zaposlenih u Holci-mu – tata je vođa smjene, a mama radiu laboratoriju. Za labinske srednjoškol-ce ona je Katja iz 4. L razreda.

– Oduvijek sam voljela jezike i zatosam se odlučila za jezičnu gimnaziju. En-gleski i talijanski sam učila u osnovnoj š-koli, sad u srednjoj njemački, a i latinskiprve dvije godine, priča Katja o svojoj lju-bavi prema jezicima. Engleski najboljepoznajem jer sam ga učila od pet do os-mog razreda i sad u srednjoj. Osim togaimam više prilika susretati se tim jezikomnego s njemačkim koji ima i težu gramatiku.

* Želja ti je, dakle, biti profesor hr-vatskog i engleskog jezika. To znači dapuno čitaš?

– Volim beletristiku – Shelldona, Gr-ishama, upravo čitam jednu knjigu Danielle

Steel. Našla sam zanimljivo štivo i u škol-skoj lektiri, recimo sad učimo modernu knji-ževnost i to mi se sviđa. Sviđaju mi se iBaudelairove pjesme. Uvijek više volimsvjetsku književnost nego hrvatsku jernaši pisci uvijek žele nešto poručiti umje-sto da vas puste da uživate.

* Čime se još baviš u slobodno vri-jeme?

– Nemam nekih slobodnih aktivno-sti jer živim u Koromačnu i "bad" mi jezbog prijevoza – dok dođem iz škole kućii dok jedam već su četiri sata.

* To je nezgodno, ali ima li život uKoromačnu nekih prednosti?

– Dobro je to što smo veliko društvopa nam nije dosadno, ali opet je problemšto se nemamo gdje družiti. Dobro, ljetiimamo more, ali gdje se zimi možemookupiti? Kad bi nam obnovili kino salu kojane služi ničemu, zapravo kad bi nam sa-mo dali stolove mogli bismo se normalnookuplljati i provoditi vrijeme. Dobro je dasu mladi, oni stariji od dvadeset godina,pokrenili inicativu za njenu obnovu.

* Kaže se da su ljudi danas otuđe-ni – mobitelom mogu uvijek svakogazvati, ali su ipak usamljeni i željni druže-nja. Primjećuješ li da ste vi u Koroma-čnu sretniji zbog toga što ste očuvali toneko normalno druženje i komunikaciju?

– Mislim da je to točno. Imam punoprijetelja iz okolice Labina i znam da čakako i imaju neki drugi krug prijatelja, ve-ćinom se druže s prijateljima iz škole. Midolje smo uvijek složni. Kad treba izaći van,skupa tražimo prijevoz i ne odvajamo se.Zato neke moje prijeteljice iz razreda ko-je žive u Labinu izlaze sa mnom i mojimdruštvom od dolje.

Katjin je razred izradio knjižicu "Ka-ko so živeli naši stori" iz koje vam, u ov-om broju donosimo recept za bakalarna bijelo. Zanimljivo je da je taj receptupravo ona zapisala. I posljednje, ali nei najmanje važno, uskoro ćete Katji mo-ći čestitati rođendan – pretposljednjegdana u godini.

MLADI U KOROMA<NU

Katja Dobri� - maturantica jezi�ne gimnazije

u SŠ “Mate Blažine” Labin“Mi, mladi u Koroma�nu uvijek smo vrlo složni”

tekst i fotografija: Robi Selan

STARI ĐOGI

ĐOG S KOLONBARI:Za igrat nam robi jena palica duga poli jenega metra i dese-

tak drvenih kolonbari. Ta palica se zabije u tlo, a oni ki igraju sto-je por metar dugo od palice i moraju ca više kolonbari hitit na pa-licu. Na kraju će dobit onaj ki je najviše kolonbari zade na palicu.

“Kako so živeli naši stori”

tekst i fotografija: srednja škola Mate Blažine Labin

Dajmi mola pit kafeBit ću s tobom po noćeDajmi mola jest pršuta,Bušat ću te sve do jutra.

Jedan zajednički veliki: “Simsala-bim!” i na pozornici kino dvoraneu Koromačnu stvorio se Djed Bo-žićnjak!

Bilo je to na kraju predstave “Si-msalabim doktora Frika del Trika” uizvođenju pulskog kazališta Milk. T-roje klaunova: Hokus, Pokusica i P-atatrak, koji, usput rečeno, ne go-

vori riječima već pokretima (panto-mima) idu u školu kod čarobnjakadoktora Frika del Trika. I kao i sviučenici misle da znaju više nego štodoista znaju, a katkada budu nesta-šni pa zabrljaju, a to može biti po-sebno nezgodno kad se radi o ča-rolijama. Ali, tu je njihov učitelj do-ktor Frik del Trik koji za sve ima rje-

šenje. Zajedno s njima naučili smočarobnu riječ “Simsalabim” i iskori-stili je da bismo “iščarobirali” DjedaBožićnjaka. A koji je njegov posao,zna se: podijeliti djeci pakete. Čeka-li su ispred pozornice i bili su popri-lično veliki tako da su Djedu poma-gali Hokus, Pokusica i Patatrak.

U kino dvorani skupilo se dvje-stotinjak djece i njihovih roditelja,stanovnika Koromačna i okolice tezaposlenika u Holcimu.

Pokušali smo od djece saznatikako im se predstava svidjela. Katka-da je to bilo bezuspješno jer je svakoncentracija bila usmjerena na Dje-da Božićnjaka, ali nešto smo ipak sa-znali.

Krupan momak Antonio Jukićsmatra da je predstava “dobra, sim-patična i za djecu”, a mala Lelis Hr-vatin je na pitanje je li joj se predstav-a svidjela odgovorila: “Mhm” i “Da.”Nino Catela nije odgovorio ništa,ali nam je uputio jedan znakoviti po-gled čime je bilo sve rečeno. MegiHasani nam rekla je da je bilo jako

lijepo, a Mateo Jugovac i Nikola Ču-ljak zapamtili su čaroliju s kišobra-nima po čemu smo zaključili da jeto za njih bio najbolji dio predstave.

Holcim - prosinac 2003.

DOGA1AJI

8

Boži�na �arolija u Koroma�nuDjed Boži�njak darivao djecu radnika Holcima i

svu djecu lokalne zajednice oko Koroma�na

AAnnttoonniioo JJuukkiiććLLeelliiss HHrrvvaattiinnMMaatteeoo JJuuggoovvaaccMMeegg HHaassaanniiNNiikkoollaa ČČuulljjaakkNNiinnoo CCaatteellaa

Mame i tate zaposlenici tvrt-ke Holcim ove godine su bili jakodobri (Djed Božićnjak je rekao dasu im u tome najviše pomogla nji-hova djeca), pa su patuljci organi-zirali dječju predstavu čak na dvamjesta: jednu u Koromačnu i dru-

gu u Zagrebu.Plavi snijeg, prilagođeni tekst

prema djelu Grigora Viteza (1911.-1966.), hrvatskoga pisca za djecu.U predstavi govore i pjevaju čla-novi glumačkog ansambla Grad-skoga kazališta “Trešnja”, čije umi-

jeće dobiva najviše ocjene prednajiskrenijom publikom – djecom.

Na dvoru blentavoga kraljaBlentoslava živi: mudra dvorska lu-da, lijepa kraljeva kći Krizantema,grubi i okrutni general Razbinos,nježni pastir Lakoper, kraljev sa-vjetnik Kladevalj i smiješni stražar.

Kralj Blentoslav želi zadiviti svojpuk, pa na nagovor mudraca Kla-devalja zapovjedi da pada plavi sni-jeg. Pastir Lakoper žarko ljubi Kri-zantemu, a ona mu nježno uzvra-ća ljubav. General Razbinos mrziLakopera te želi Krizantemu i kra-ljevstvo. Razbinosovoj nakani pri-pomogne Lakoperova nevjericau plavi snijeg, a bijesni kralj osudipastira na smrt. Očajna Krizante-ma prepusti se patnji i padne u

samrtničku postelju, ali Razbino-sovu urotu vješto spriječi mudradvorska luda, te na kraju pobije-de ljubav i dobrota.

Nakon predstave na pozorni-ci se pojavio Djed Božićnjak i pitaodjecu da li su mame i tate bili do-bri i da li su radili puno, da li sudjeca redovito odlazila u vrtić i uškolu. I ne samo to – djeca, mamei tate dobro znali su riješiti sve za-datke iz matematike (osim jednogtate, ali to se ne važi). Djed Božić-njak, sretan i ponosan na sve pri-sutne, darivao je svako djete napozornici prekrasnim paketom.

Uz mali “vatromet” rastalismo se do iduće godine.

Srdačno Vaša,Pomoćnica Djeda Božićnjaka

broj 3 9

Plavi snijeg poklon Djeda Boži�njaka u ZagrebuPo prvi put Holcim je organizirao boži�nu predstavu i za djecu radnika koji rade

u uredu u Zagrebu i betonarama u okolici Zagreba

Čak su i tako sitan, naoko nevažandetalj, kao što je ogledalo, učenici OŠ“Ivana Batelića” stigli uzeti, kako bi štobolje predstavili svoje radove na izložbi“Stvarajmo zajedno” u Gradskoj galeriji14. prosinca. Jer, osim čestitki posutihsrebrnim i zlatnim prahom, šarenih crte-ža i akvarela, bile su tu i maštovite naušni-ce, čiju pravu vrijednost – složit ćete se,možete uvidjeti tek uz prethodno ispro-bavanje i smiješenje pred ogledalcem.A nije da niste imali što probati. Ovak-vog izbora ne bi se posramili ni praviprofesionalci. Materijal za radove školamaje kupio Holcim, a i njegovi su radnici bilizasigurno među najbrojnijim kupcima.

Većina je škola već odlučila što ćes novcem zarađenim na izložbi. Učeni-ci područne škole “Ivana Batelića” izKoromačna na izlet će u Zagreb, dokće njihova matična škola iz Raše nabav-iti materijal za likovni odgoj te vjerojat-no također krenuti put nekog turistič-kog odredišta.

Ivan Perko je u prizemlju galerijepredstavio je svoj rezervat magaraca “Li-burna”, nakrcavši usput decentne sto-

love labinske galerije jabukama i drugimplodovima jeseni. Osim Rašana i njiho-vih kolega iz Koromačna, prigodne no-vogodišnje radove izložili su i učeniciOŠ “Ivo Lola Ribar” i “Matija Vlačić”.

– Dosta smo se dugo pripremali zaizložbu, ali stvarno je bilo vrijedno truda.Sviđa mi se i ono što smo napravili, ali isam rad. Najljepše mi je bilo raditi nau-šnice od Fimo mase, ispričala nam je AnaTavić iz OŠ “Ivo Lola Ribar” iz Labina.Nju i njene prijateljice vodila je profeso-rica likovne kulture Anessa Alagić Ne-gri, koja bi im najprije pojasnila što ćese raditi, zatim razgovarala o prijedlo-zima za pojedine motive, a potom pre-pustila učenicima da sami izraze svojukreativnost.

– Vrlo sam zadovoljna. Bilo bi ljepšekad bi imali još više vremena u izvanškol-skim aktivnostima. Ima tu i talenata me-đu kojima bi moglo biti i budućih slikara-, ali treba im posvetiti više vremena. Ot-kako radim u prosvjeti, već su dvije uče-nice upisale Školu za primijenjenu umjet-nost i dizajn u Puli, veli Anessa. U liko-vnoj radionici, dodat će, radilo je 15 u-

čenika, a nakon toga angažirano je jošnekoliko talentiranih učenica, kojima jeHolcimova prodajna izložba s korisnimciljem bila dodatni poticaj. Kameri Hol-cimovog snimatelja nije odoljela učeni-ca Damira Omanović, koja je maniromprave buduće voditeljice pojasnila rođe-nje svih tih novogodišnjih ukrasa. Mo-gli smo tako saznati da se materijal naj-prije razvlačio i valjao, potom oblikovao,pa pekao 30 minuta na 130 stupnjevai na kraju prekrivao zakovicama i perli-cama. Čestitke su rađene od hamera,ali su se u ukrašavanju domišljate krea-tivke služile čak i voskom.

Slično kao Ana osjećala se i EnisaHuseinović, iz raške škole, kojoj je ta-kođer bio najveći gušt raditi naušnice.U slikarice ipak neće, već će kad nara-ste postati frizerka. Rašani su si među-tim dali truda i radeći u gipsu, pa su ta-ko iz njihove radionice izašli bijeli anđelii Djeda Mrazovi, i prelijepi sprejani svijeć-njaci, koji su, vjerovali ili ne, prema ri-ječima učenice Željane Gregov izrađe-ni od raznih otpadaka pronađenih uškolskom dvorištu. Dakle, još jedan do-kaz da se ugodno može spojiti s koris-nim, te da se i od starih drangulija može“iskemijati” oku ugodan predmet. Uradu su sudjelovali uglavnom učenici sed-mih i osmih razreda. Vrlo mnogo razlo-ga za zadovoljstvo učeničkim trudomimaju i nastavnice iz Koromačna AlmaPoljak i Lorena Dobrić, čija škola u Ko-romačnu ima samo 12 đaka u dobi od1. do 4. razreda.

– Djeca su svaki slobodni trenutakiskoristila za rad, često i sama preuzima-jući inicijativu. Nikad im nije bilo teško po-segnuti za komadom papira ili kakvomperlom, kako bi izradila narukvicu ili ukrasza bor, ističe Alma. Dodajmo da su uče-nici osnovnih škola iz Raše i Labina pri-

kupili po 1.200 kuna, a ona u Koroma-čnu čak 1.555 kn, što će im sigurno do-bro doći u ostvarenju planova.

Izložbom je zadovoljna i jedna odorganizatorica iz Holcima, Julija Škoro,no nada se da će drugi put ipak više lju-di pokazati senzibilitet za dobrotvornepriredbe.

– Djeca uživaju u stvaranju, ali i či-njenici da mogu sami nešto učiniti za svo-ju školu, nešto zaraditi vlastitim radom izalaganjem. Željeli bi se zahvaliti GraduLabinu što je školama na raspolaganje s-tavio galeriju. Zahvaljujemo se svim uče-nicima i nastavnicima na trudu i iskrenose nadamo da su zadovoljni, te Ivanu P-erku koji je pripremio izvrstan kolač ikompot od jabuka, zaključila je Julija.

Holcim - prosinac 2003.

NAŠE ŠKOLE

10

POTAKNIMO KREATIVNOST DJECE

Ogledalce, ogledalce, reci mi �ije sunaušnice najljepše na svijetutekst i fotografije: Kristian Stepčić Reisman

broj 3 11

Boži�ni sajam dje�jih radova u Zaboku

KKaadd ssee mmnnooggoo mmaalliihh sslloožžii......Mi, dakle naša škola, pravi smo bok-

ci. Zato su naše učiteljice uz pomoć Hol-cima odlučile popraviti stvar. Holcim jedao materijal, učiteljice znanje i vrijeme,a djeca su tu i tam umjesto matematikeili prirode farbala koješta. Kad su "mali"završili svoje ručne radove, netko je totrebao i prodati.

E, tu su na scenu stupili veliki. Takosu, podijeljeni u grupe krenuli u akciju.Kad su već bili na vratima, pedagogici jepala na pamet ideja da bi sve to skupatrebalo snimiti za vječnost (i Lahor). Ionda je nastala panika: gdje je kamera,gdje je fotoaparat, gdje je diktafon, i nakraju gdje su oni koji bi to sve trebaliobaviti.

Kako smo mi, novinari osmog b,bez kojih to nikako nije moglo, bili nasatu povijesti, morali smo žrtvovati, teškasrca, naredna dva-tri sata i krenuti u stva-ranje novinarske karijere. Kako nam jeprvo odredište bila Croatia osiguranje,"usput" smo svratili k meni doma po ka-meru. To kaj je Croatia na jednom, amoj stan na drugom kraju svijeta, za ovupriču nije važno!

Na Croatiji je probijen led i prodanisu prvi primjerci nakita za novogodišnjedrvce, mobila, čestitaka, ogrlica i naušnica,obojanih boca, zdjelica i još koječega.Ljudi su vrlo pohvalno govorili o našimnastojanjima da opremimo školu opre-mom koja nam je potrebna da bi štobolje i lakše učili, a mnogi od njih su ku-pili stvari koje inače u nekoj drugoj prilicisigurno ne bi.

Odatle smo otišli na Sud gdje sunas jednako tako srdačno dočekali i vrlorado kupili naše predmete. Željeli smood zaposlenika suda saznati što misle onašoj prodaji, a oni su rekli da je vrlo lije-po što se i mi zalažemo za opremanjenaše škole i nastojimo je što ljepše ure-diti i što bolje opremiti.

Prava kruna svemu bio je odlazak kgradonačelniku. Kad smo mu se predsta-vili i rekli zbog čega smo došli, on je, odu-ševljen što je konačno netko nešto na-pravio sam za razliku od svih onih koji

dolaze samo kukati i "žicati" pomoć, na-valio na kupovinu. Kupio je razne pred-mete za svoju kuću, neke za poklone, aneke jednostavno za uspomenu. Nijemogao da ne prokomentira kako smoprofesionalno opremljeni, na što smomu mi objasnili da su i kamera i fotićnaši privatni i da škola i naša novinarskagrupa zapravo nema ništa osim diktafona.On nam je odmah ponudio pomoć uopremanju i obećao kupiti digitalni foto-aparat s priključnim kablom i kompjuobjasnila mu je da u školi nemamo nijedan pisač u boji, pa je obećao i da ćenam pokloniti pisač koji je njima prema-len, a nama će biti od velike pomoći.Ne smijem zaboraviti reći da nam je kodnjega bilo sjajno. Nismo smjeli izaći izureda dok nismo popili sokove, a to namnije baš teško palo! Stvarno nam je bilosuper!

I na kraju još i ovo: prodaja je uspjelaiznad svakog očekivanja! Prodali smosve što smo imali, a da smo imali višetoga i to bismo prodali. Ljudi su bili zaistadivni i puno su nam pomogli. Zato hvalasvima i sretan Božić i uspješnu i veselunovu 2004. godinu prije svega našemgradonačelniku gospodinu Ivici Hanžeku,djelatnicima gradskog poglavarstva, Suda,Croatia osiguranja, Elektre, FINE, Zagre-bačke banke, Policijske uprave, svimakoje sam slučajno zaboravio i hvala na-šim učiteljicama koje su uložile puno svo-jeg znanja i vremena da nam pomognui na kraju Holcimu bez čije donacije nebi čitav projekt bio ostvaren.

Sven Plečko, 8.b

BBoožžiiććnnii ssaajjaamm –– pprrooddaajjaa uukkrraassaa ii nnaakkiittaaBio je uobičajen sat hrvatskog jezika,

razrednica nas je provjeravala lektiru, aonda je Tamaru i mene u jednom tre-nutku poslala k pedagogici.

Kad smo ušle u pedagogičinu so-bu, imale smo što vidjeti! Na svim poli-cama i ormarićima bilo je izloženo pu-no božićnih ukrasa, čestitaka i raznog"ludog" nakita.

Nakit su učenici razredne nastavesa svojim učiteljicama izradili od mate-rijala koje nam je darovao Holcim, kojiizmeđu ostalih lokacija ima betonaru iu Zaboku.

Pedagogica nas je upoznala da ćenakon kratke prodajne izložbe u zbor-nici škole, ovaj nakit krenuti u zabočkeustanove. Prodavačice ćemo biti nasdvije, a pridružit će nam se Mateja.

Prvi trenutak nam je to bilo smije-šno. Mi prodavačice?! Svašta nam je pa-dalo na pamet. Prvo što smo pomislilebilo je kako ćemo stajati uz neki štand

na trgu, smrzavati se i nuditi prolaznici-ma učeničke maštarije. Ali, nije bilo tako!

Sutradan, 9. prosinca krenuli smoiz škole u četiri grupe po troje učenika-trgovaca. Dobili smo točan popis mje-sta kamo moramo ići.

Nas tri smo dobile FINU, Poreznuupravu, Grad Zabok (točnije – gradona-čelnika) i Čokoladnu zgradu. Imali smoograničeno vrijeme: morali smo se vra-titi prije 6. sata!

Krenuli smo puni dobre volje. Na-še raspoloženje je podiglo još i to štosu se ljudi divili učeničkoj mašti s kojomsu izradili prekrasne božićne ukrase (če-šere, magnetiće, ukrase za bor), nakit(ogrlice, narukvice, naušnice), prelijepečestitke, te obojene flašice koje su mo-gle poslužiti za vaze ili kao kutijice zaolovke!

Nije bilo niti jednog čovjeka kod ko-jeg smo bili a da nije nešto kupio, pamakar sitnicu!

Kod gradonačelnika nam je bilo naj-ljepše. Pitate se zašto?

Kad smo se nadivili njegovom lije-pom uredu, ponudili smo mu mobil ko-ji je bio namijenjen baš njemu. A on nasnije odbio, već je spremno izvadio iz dže-pa 50 kuna, s čim smo bili prezadovoljni.

Ah, bilo je i takvih koji su nam nu-dili novac, a da nisu ništa kupili! Namase to nije sviđalo iz dva razloga:1. osjećali smo se kao da nam daju

milostinju2. željeli smo biti pošteni i imati čist

računKada smo bili gotovi s prodajom, a

ujedno i zabavom, vratili smo se uškolu. Od pedagogice smo dobili pohva-le koje su nam puno značile. Sakupilismo lijepih 550 kuna!

Na kraju ni mi nismo ostale praznihruku. Mogle smo si nešto kupiti uz malipopust! Mislite da nismo iskoristile šansu?

Uz to što smo pomogli školi, usputsmo sreli mnoge zanimljive ljude (pose-bno bih istakla uvijek nasmiješenog za-štitara u FINI), pokazali smo građanimaZaboka što osnovnoškolci mogu napra-viti svojim rukama uz pomoć svoje ve-like dječje mašte!

Tina Marušić, 8.b

BBoožžiiććnnaa pprrooddaajjnnaa iizzlloožžbbaa –– bbeettoonnaarraaHHoollcciimm ddoonniirraallaa mmaatteerriijjaallee

Dan otvorenih vrata Betonare Hol-cim u Zaboku 16. rujna 2003. godinebio je vrlo značajan za našu školu.

Ne samo da smo na novinarskomzadatku puno naučili o betonima, lijepose zabavili i bili bogato počašćeni, većsmo dobili materijale koje su učenici ra-

zredne nastave sa svojim učiteljicamaiskoristili za izradu raznih božićnih ukrasa.

S tim ukrasima krenuli su učenicipetih i osmih razreda po našem graduu ponedjeljak 8. prosinca 2003. Cilj jebio pokazati što umijemo napraviti oddarovanih materijala te prodajom sku-piti novac za dobrotvorne svrhe.

Nismo preskočili niti jednu ustano-vu u našem gradu. Obišli smo Poštu, ra-dio, Sud, Hrvatski telekom, Policiju, Ban-ku i još neke druge te zaposlenicima pro-davali nakit, ukrase za bor, oslikane bo-ce, velike i male pepeljare, magnete idrugo.

Za novce koje smo prikupili školaće kupiti potreban materijal za nastavu.Možemo se pohvaliti da smo sakupiliviše od 2.000 kuna.

Na kraju smo svi bili umorni i gladni,ali i veoma uzbuđeni jer smo uspješnoobavili zadatak.

Dario Vrbanec, 5.c

Izvještavaju nas novinari OŠ Ksaver Šandor Đalski iz Zaboka

Pedagogica škole, gđa RužicaKotarski kaže:Učenici su ukupno zaradili 5-.307 kn i za prikupljena sreds-tva smo kupili:– 2 televizora, 51 cm ekran– 2 DVD / MP3 playera– 1 CD player– 1 videorecorder– 5 sobnih televizijskih antena

s pojačalima– nastavna sredstva za filmsku

kulturu Hrvatskog jezika: 2DVD crtana filma, 3 videofilma, audio priče za školskulektiru, prazne VHS i audiokazete za snimanje.

Sva kupljena nastavna sredstvai pomagala ćemo instalirati uučionice razredne nastave, če-mu će se naši učenici jako ra-dovati i što im je vrijedan bo-žićni poklon za koji su se samipotrudili.

Holcim - prosinac 2003.

AKTIVNOSTI

12

Naši umirovljenici u Veneciji

U gluho doba noći, kad je san najslađi a magličasta rasvjeta žmirka opu-stjelim četvrtima Labina, niz ulicu se hi-trim koracima slijevaju male grupice lju-di. Tko su ovi neobični putnici i gdje suse uputili u sitne sate? Možda idu u Trstu šoping, ili rade u Italiji? Ili je to dio ne-ke šire protupožarne vježbe?

Na autobusnoj stanici parkiran jeveliki autobus. Odmah do vozačeva sje-dišta zakačena je tabla: Labin – Venecija.A u autobusu vlada neobično razdraga-na atmosfera.

– Žao mi je što nisan bija prošlo letou Beču. Pretprošlo leto smo bili na Plitvica-ma, a danas gremo u Veneciju. I tako jeto već pomalo postalo tradicija da nas fi-rma pelje negdje svako leto – objašnjavanam neobičnu uviđajnost svoje firme, se-damdesettrogodišnji Dobrić Livio.

– U Koromačnom, sadašnjem Hol-cimu, dela sam jušto 40 godina i tri mise-ca … – nastavlja svoju priču gospodinLivio, ali autobus kreće i mi, još pomalopospani, naslanjamo glave na orošenastakla buljeći u prirodu koja usnulo pro-lazi pored nas.

Prolazimo Učku, Lupoglav, Buzet...Sunce već promalja na horizontu. Svje-tla se u autobusu gase. Vade se prvi se-ndviči napunjeni parizerom, mortadel-om ili pršutom (?!). Ljudi se razdraganoogledavaju. Prelazimo slovensku, a on-da i talijansku granicu. U autobusu suHolcimovi penzioneri iz Labina, Krnice,

Koromačnog, Tunarice, Rapca, Salako-vci... Uglavnom opuštena, domaćinskaatmosfera. Umirujući glasovi organiza-tora, Julije Škoro i turističkog vodiča La-rija, nadglasavaju žamor ponekim pra-ktičnim savjetom ili neobičnom pričomvezanom za predstojeći susret s Vene-cijom.

– Venecija je osnovana krajem 6.stoljeća... da bi se zaštitili od germanskihplemena... otočje venecijanske lagune ve-oma je plitko... dno lagune je glineno...

trupci su dovlačeni iz Dalmacije i Istre...– ili – ako slučajno zalutate uvijek pita-jte za “Piazza San Marco”, ili jednostav-no pratite putokaze za “Piazza San Mar-co” – upozorava nas vodič.

– Ja san iz Gora Glušići, blizu Sala-kovci, 12 kilometara od Koromačna –detektira nam svoje mjesto boravkagospodin Bučić Đino, novopečeni Hol-

cimov penzioner. – I sam Trg sv. Marka izgrađen je

na isti način. To je najniža točka u Vene-ciji. To je i prvo mjesto koje tone pod vodukada dođe "Aqua alta".. – rasteže se au-tobusom glas vodiča Larija.

– Niman veturu, ali sin ima. Va ne-delju nikad ne igramo na horte ili moru,ali zato sopemo na roženice – sramežlji-vo zaključuje gospodin Đino.

Prolazeći Mestre, dugim nasipomkoji spaja kopno s "gradom na moru",

približavamo se Veneciji. Ogromno pa-rkiralište neobično je pusto. Dan je pre-krasan, sunčan. Jedanaesti mjesec idea-lan je za posjet Veneciji. Sad smo većpored gata i čekamo svoj brodić kojinas treba odvesti ravno do Trga svetogMarka.

– Kakva je to voda muljava i prljava– komentira Mijo Adžijević iz “novognaselja” kod Tunarice. – Meni sin radiko konobar tu blizu… Grad ko grad, alimalo je čudan. Malo je i prljav. U Tunaricije mnogo bolja voda! - zaključuje namr-šteno gospodin Mijo. Njegova bolja po-lovica, gospođa Gracijela, bila je čista-čica u tvornici cementa, a Mijo je tova-rio cement na brodove, kako on kaže“sve je bilo na mišiće”.

– Ni lepo, ni lepo – rezignirano gle-dajući žućkastu vodu prihvaća Mijino sta-jalište i gospodin Romano iz Koroma-čnog.

Brod kreće, a nakon malog velesla-loma uskim kanalima, izlazimo na otvo-

reno more, i Venecija nam se, okupanana zubatom jesenjem suncu, ukazujekao blještava slika skupe bombonjerenapunjene slatkim čokolatinima.

Trg sv. Marka prepun je golubova.Gospodin Milan iz Rapca širi ruke. Na-mrvio je podosta kruha i čeka da ga pre-kriju lukavi golubovi. – Fotografiraj, foto-grafiraj – grca od težine gospodin Milan.Šta mu vrijedi njemačka i hrvatska pen-zija zajedno, ako sad ne uspije ova slikas golubovima na najljepšem trgu na svi-jetu.

Većina nas je prvi put u ovom baj-kovitom gradu. Krivimo vratove smiju-ći se, usporavajući, pa ubrzavajući koraknaizmjenice. Venecija je sjecište raznihkultura, vjera i rasa. Šaroliki konglome-rat putnika – namjernika iz cjeloga svije-ta. Pomalo smo zbunjeni. Držimo se je-dan drugoga, osupnuti blještavilom i ve-ličinom svega oko nas.

– Ovo je legendarni café bar “Florian”iz 1725. godine – upozoravajući, vodičLari, pruža ruku prema jednom maloukrašenijem izlogu u podnožju Dužde-ve palače. – Tu je kava, kao što znate,14 eura! –

Kiseli osmjesi, puni nevjerice i gnu-šanja, odražavaju naše iskreno čuđenje.

– Četrnaest eura – ne vjerujući, jošdugo kasnije, mrmljamo sebi u bradu.

Vrijeme je ručka. U jeftinom, ali vrlourednom restoranu prikupljamo snaguza preostali dio dana. Konačno neštotoplo. Pašta, gulaš, salata, vino, minera-lna voda i postepeno nam se vraća sa-mopouzdanje.

Obavili smo i blitz posjet improvi-ziranoj manufakturi “Murano” u kojoj sena stari, tradicionalan način, proizvodipoznato venecijansko staklo. Uspore-dili smo naše kuhinjske čaše i one izlo-žene u vitrinama, slatko se smješeći i iza-šli na ulicu.

Sada smo već na brodu. Sunce za-lazi, a Venecija je još ljepša, još tajanstve-nija. Zasjeli smo mjesta na pramcu bro-da. Gledamo zadivljeno. Pred nama sepale raznobojna svjetla, neonska rekla-ma “Campari” na otoku Lidu. Brodovipresjecaju našu brazdu. Zaobilazimoogromne trupce zabodene u dno lagu-ne. Nosevi su nam već promrzli, kosaje razbarušena, stisli smo se u svoje ja-knice i kapute. Ali svi smo neobično sre-tni i razdragani.

– Izlet je bija super. Jako san zado-voljna. Sve ča san vidjela, sve mi je bilonovo, i jako, jako lepo – držeći čvrsto uruci malu “gondolu” priznala je na po-vratu gospođa Marija Dobrić iz Koro-mačna. A njeno mišljenje zasigurno smodijelili i svi mi drugi.

tekst i fotografije: Radenko Vadanjel

broj 3 13

Društvo športova na moru 'Koroma�no' kroz 2003. godinu

Na osnovu Pravilnika HrvatskogSaveza organizirana su kvalifikacijskaklupska natjecanja u svim kategorijama,a najuspješniji su se natjecali u višem r-angu, od međuopćinskog do županijs-kog prvenstva. Nažalost, sportska ribi-čka sreća nije nam bila naklonjena ta-ko da se nisu uspjeli kvalificirati za me-đužupanijska i državna prvenstva.

Od 80-ak članova našeg kluba naj-uspješniji su bili juniori. Posebno je ugod-no iznenadio Woren Načinović, koji jesudjelovao na međuopćinskom prven-stvu u Puli, i sa svojih 6 godina osvojio6. mjesto i posebnu nagradu kao naj-mlađi sudionik. Bravo, Woren!

Pored službenih natjecanja DŠM“Koromačno” je sudjelovalo i na ostalimprigodnim i međunarodnim natjecanji-ma, iz kojih izdvajamo sudjelovanje nameđunarodnom Kupu Županije Istars-ke, trofejima “Plomin”, “Galeb” u Raši,“Zlatni Ribon” u Rovinju, “Kvarner” uRapcu, “Baraj” u Vrsaru i na Kupu SvetiMauro u Poreču, na kojima su natjeca-telji postigli solidan uspjeh.

Pod pokroviteljstvom Holcima, su-djelovali smo u svim eko-akcijama, oduređenja okoliša, čišćenja i saniranjaplaža do uveličavanja proslave povo-dom preimenovanja Tvornice cemen-ta Koromačno u Holcim.

Sa svojim predstavnicima pri Žu-panijskom i Hrvatskom Savezu aktivnosmo sudjelovali u unapređenju sportskog

ribolova te rješavanju problema kojimuče ovaj sport i većinu klubova. Po-seban problem predstavlja veliki padčlanova, uvjetovan novim Pravilnikomo sportskim ribolovnim dozvolama pre-ma kojem se one mogu ishodovati umnogobrojnim ovlaštenim insititucija-ma, a ne, kao do sad, samo putem klu-bova. Smanjenjem broja članova, sma-njuje se broj natjecatelja, tako da je te-ško izvršiti plan rada. Od ostalih proble-ma izdvajamo već standardne financij-e, nedovoljno slobodnog vremena čla-nova koji sudjeluju u natjecanjima i sveskuplje kotizacije.

Bez obzira na sve poteškoće, DŠMje ipak uspio održati svoju aktivnost za-hvaljujući brojnim sponzorima, pose-bno zahvaljujući Holcimu, konobi “U-baš”, trgovini “Dobro”, pizzeriji “Cali-mero”, Istrametalu, ribarnici “Mirna”,uzgajalištu pedoći Đani Zupičić, obrtu“Nives”, Željku Radivoju, Ivici Radoni-ću, Borisu Bevakvi (Istrapilot), RemiđuGregoriniću i Anđelu Viškoviću. Svimanjima veliko hvala!

Približava se kraj godine i DŠM sepriprema za aktivnosti u sljedećoj go-dini. Između ostalog pozivamo vas dana stranicama sljedećih brojeva “Ca jenovega?” pratite Malu školu ribolova.

Uz srdačne želje za čestit Božić iuspješnu Novu Godinu. Rogi ribari!!!

Vinicio Cavenago, tajnik kluba

Poribljavanje

Prirodi treba i davati, a ne samouzimati. Zaključile su to i članice Spo-rtsko ribolovnog društva “Adria” La-bin (gotovo u potpunosti ženski klub)koje su u rujnu zajedno sa Savezom zasportski ribolov na moru Istarske žu-panije u Tunarici priredile Peti među-narodni kup u udičarenju Istarskežupanije.

Tim povodom obratile su se Hol-cimu sa zamolbom da podupre akcijuporibljavanja. Holcim se odazvao, rib-lja mlađ se nabavila u uzgajalištuMarimirna Rovinj, koje se također že-ljelo uključiti u akciju, pa je tako iz Ro-vinja stiglo, i na opće oduševljenje umore pušteno, dvjestotinjak komadamladih brancina.

U Tunarici u more pušteno dvjestotinjak mladih brancina

Holcim - prosinac 2003.

OP3INA RAŠA

14

Izgleda da je i onaj veliki svemoćni,koji caruje na nebu i zemlji, a nije vaššef, direktor ili nastavnik, odlučio 13. pro-sinca na svečanosti završetka prve fazeuređenja Planinarskog doma na Skitačinagraditi prisutne. Na plavom nebu ni-ti oblačka, zrak svjež i bistar kao na na-jvišem proplanku, vjetra također niot-kud, a zna se kako nemilosrdno hladnou ovo doba godine zna biti na najvišojtočki Labinšćine, čak i za najdobroćud-nijeg povjetarca. Zaslužili su labinski pla-ninari ovaj sunčan i topao blagoslov, alii svi oni koji su im pomogli u obnovizgrade, stjecišta brojnih budućih gene-racija.

Dok se pedesetak prisutnih, što udomu, što podno obližnjih stabala, kri-jepilo toplim čajem i vinom, zahvalnostsponzorima, među kojima je najvećiHolcim, iskazao je predsjednik Planinar-skog društva “Skitaci” Željko Ernečić,

najavivši da će Dom biti u potpunostigotov na proljeće. Uređeno je prize-mlje, kuharin, obavljeno unutrašnje žbu-kanje te popravljen krov s pripadajućimolucima. Cijela prva faza koštala je oko180 tisuća kuna, a Holcim, koji je poklo-nio više od 50 tisuća kuna, dobio je odplaninara titulu “Zlatni sponzor”.

Ovaj je dom jedan od najzanimlji-vijih projekata ovdašnjih planinara, kojisu već nebrojeno puta u njemu našli po-čivalište nakon dugotrajnih pješačenja.Svakoga ljeta “Skitaci” s labinskog Tito-vog trga kreću na tradicionalni pohodna Skitaču, obično praćeni brojnim tu-ristima. Tako se i rodila ideja o uklapa-nju ovakvih atrakcija u buduću turisti-čku ponudu, posebno stoga jer nisu ne-poznate u drugim krajevima. U Irskojse na St. Patrcik’s Day organiziraju do-bro posjećena višednevna pješačenja,dok su kraći “trekinzi” već opće prihva-

ćen oblik aktivnog provođenja godišnjegodmora. Skitača je nezaobilazni dio La-binskog planinarskog puta, čija krajnjaistočna točka seže sve do gore iznadBrseča, ali i mjesto sa slavnom poviješ-ću. Prije stotinjak godina Skitača je bilagusto naseljena, te se mogla podičiti zato doba vrlo visokim komunalnim stan-dardom. Tu je i legenda o obližnjem iz-voru Sv. Lucije, čija voda djeluje blago-tvorno na vid.

Planinarski dom, oko čijeg su sekuharina razmjenjivala iskustva s prijaš-njih pohoda, nekad je bio župni stan,ali je predan na korištenje “Skitacima”.Nadajmo se da će i Skitača dobiti da-šak novog života s modernim nomadi-ma, hodočasnicima našeg krajolika.

Evo što su o otvorenju planinarskogDoma rekli neki od nazočnih:

Korak bliže prema oživljavanju Skita�e

Alan Šišinački, direktor mar-ketinga i prodaje u Holcimu

– Lijepo je vidjeti kako je grupaentuzijasta pokrenula ovakav proje-kt oživljavanja jednog ovako lijepogprostora. Drago nam je da smo snjima krenuli u ovaj projekt, te dasmo, naravno, zajedno s drugimsponzorima, uspjeli doći i do dana-šnjeg otvorenja. Uvjereni smo da ćeovaj objekt privlačiti ljude u Skitaču,ali ćemo i mi kao Holcim našim po-slovnim partnerima moći pokazatišto smo dosad radili. Mladi ljudi ko-ji su sudjelovali u projektu, poputVedrana Kosa, i dalje će imati našupodršku, i nadam se da će što pri-je krenuti druga faza, u koju ćemose također uključiti.

Josip Pino Knapić, načelnikOpćine Raša

– Ovo je sigurno veliki korak zaRašu. Nadam se da će nakon gra-dnje Doma i ta lokacija biti uvrštenau županijske turističke vodiče, pose-bno stoga što se ovdje za vedrih no-ći može vidjeti i Venecija.

tekst: Kristian Stepčić Reisman

Rajko Tasić, prvi predsjednikdruštva

– Društvo smo osnovali 1993.godine, no još smo ranije bili “za-raženi” hodanjem i odlascima uprirodu. Osamdesetih smo godinasplavarili na rijeci Tari, a kao svi praviplaninari pohodili smo i Triglav. Po-taknula nas je zapravo želja da sveto omasovimo, da se upotpunimonovim članstvom, da Labinjani po-čnu drugačije razmišljati. Bili je dos-ta teško jer nije bilo tradicije planina-renja. Naišli smo na razumijevanjebiskupa Antuna Bogetića, s kojimsmo potpisali ugovor o korištenju bi-všeg župnog stana u funkciji domana dvadeset godina. Imamo dostačlanova, ali malo mladih, pa se na-dam da će se to kasnije promijeniti.

broj 3 15

OTPAD KROZ POVIJEST

Tek su 1400. godine rimski Sve-ti oci (pape) započeli uspostavljati iproširivati sustav kanalizacije, ali jeproblem neugodnog mirisa na ulica-ma i dalje prisutan.

S porastom stanovništva, a timei delikvencije i razbojništva, ruralnoje stanovništvo zbog straha bilo pri-siljeno skloniti se u unutrašnjost grad-skih zidina pa su gradski parkovizamijenjeni novim visokim zgrada-ma da se što bolje iskoristi postojećiprostor.

Dok su se prije organski otpacikoristili za gnojidbu polja i parkova,sada bivaju bacani kroz prozor naulice i čine ogromne količine smeća.

Najboljim načinom za rješenjetog problema smatrali su da čistačeulica zamijene – svinjama! One suslobodno šetale ulicama, čistile ih odkuhinjskih ostataka, ali i onečišćavalesvojim izmetom.

U pojedinim slučajevima grad-ske su vlasti bile prisiljene ograničitibroj svinja, ili ograničiti ovu “aktiv-nost” na nekoliko sati dnevno.

Još uvijek se sadržaj iz noćnihposuda bacao kroz prozor, a kućnitekući otpad slijevao se izravno naulicu. Samo su dobrostojeći građaniimali ispod svojih kuća iskopanejame u kojima su skupljali otpad.

U to doba nitko nije bio zabri-nut zbog činjenice da ulično smećemože dospjeti do gradskih izvora pit-ke vode i time izazvati opasne epi-demije.

Ovakvo stanje potrajalo je svedo kraja XVII. i početka XVIII.

stoljeća, tj. do pojave velikih znan-stvenih otkrića i tehnoloških izuma.Proces koji je omogućio korištenjenovih izvora energije za pogon stro-jeva, nazvan industrijska revolucija,dovodi do novih ekonomskih i soci-jalnih promjena. Godine 1765. J.Watt je u Engleskoj izradio prvi par-ni stroj koji je ubrzo našao primjenuu industriji tekstila, u metalurgiji, ti-pografiji...

Industrijski razvoj dovodi do de-mografskog porasta i nastanka zna-čajnih gradova.

Usponu bogate građanske kla-se, čiji su predstavnici industrijalci ibankari, suprotstavila se velika masanajamnih radnika – proletarijat, kojirade u nesnosnim uvjetima. Tomese pridružuju i loši higijenski uvjeti ukojima se nalaze gradovi.

Industrijski objekti i tvornicegrade se uz tokove rijeka u koje seizravno ispuštao otpad. Na taj su na-čin čisti vodeni tokovi ubrzo postalikaljuže. Uz to, sve se više ljudi seli ugradove napuštajući poljoprivredu,čime se povećavao broj stanovnika,a time i količina otpada.

Epidemije kolere i tifusa bile sučesta pojava i ubirale su velik broj žr-tava, sve dok se nije otkrilo da su uz-rok epidemijama zagađene vode. KrajXIX. Stoljeća označava druga indus-trijska revolucija koja se oslanja na ko-rištenju električne energije. Godine1830. Faraday otkriva dobivanje elek-trične energije okretanjem bakrenogdiska između magnetnih polova. Ti-me se rađa nova industrijska grana

za proizvodnju električneenergije, koja 1880.

godine Edisonovimizumom elektri-

čne žarulje do-biva dodatniimpuls.

Ubrzo zatim počinje korištenjenaftnih derivata i ugljena kao pogon-skog goriva za termoelektrane i prvemotore. Godine 1850. Young po-stavlja temelje za dobivanje benzinaiz nafte, a 1860. usavršen je prvi ben-zinski motor nakon čega 1885. godinezapočinje proizvodnja automobila.

U isto vrijeme raste i količina in-dustrijskog otpada.

Na sreću, sve do sredine XX.stoljeća najčešći kućni otpad bio jepepeo i ostaci hrane. Naši djedovi ipradjedovi pridavali su više pažnje irazumijevanja rabljenim stvarima idva su puta razmislili prije nego li štosu nešto odbacili.

Organske otpatke koristili su zaishranu domaćih životinja i gnojidbuvrtova, a ostali su se predmeti po-pravljali kod spretnih obrtnika: koža-ri su popravljali torbe, brusači nože-ve, krojačice prekrajale odjeću...

Ovakvim postupanjem ograni-čavalo se stvaranje većih količina ot-pada pa se sve do 60-ih godina umnogim općinama nisu postojale po-sebne službe za zbrinjavanje otpada.

NASTAVLJA SE U SLJEDEĆEM BROJU...

Urs Fankhauser, predsjednikUprave Holcima

– Lijepo je vidjeti što ljudi mo-gu postići ako se fokusiraju da sestvari obave u grupi. I dalje ćemopomagati takve projekte, kao i osta-le inicijative koje dolaze od samihmještana. Zato smo uostalom ov-dje, zato provodimo vrijeme s ovimljudima, pokazujući da cijenimo nji-hove napore i želimo biti predanidruštvu i njegovoj dobrobiti. Važnoje, međutim, da ljudi sami dođu sprijedlozima, planovima i idejama,da se organiziraju, a ne da im po-duzeća nešto nameću. Imat ćemoplaninarski dom na Skitači, izviđačkicentar u Tunarici, a ako se stano-vnici organiziraju i društveni dom ubivšem kinu u Koromačnu. To mo-žemo povezati s rezervatom ma-garaca “Liburna”, gdje se provodiobrazovanje za okoliš i ovdašnjimarheološkim nalazištima, dakleimamo prostora za suradnju.

! Znate li da…… je Holcim, u želji dapotiče edukaciju djece irazvijanje svijesti o briziza okoliš, ove godinepomogao da Udruga“Put” napravi interak-tivni CD, koji djeci na

zabavan način objašnja-va što znači selektivno

sakupljanje otpada.Kako bi djeca prošla

kroz cjelokupnuedukaciju, za iduću jegodinu predviđeno dase u osnovnim školamau nekoliko gradova Istre

organizira edukacija iekološke radionice.

Tulio Demetlika, gradonačelnik

– Postoji veliko zanimanje zapješačenje i planinarenje, pa smohtjeli potpomoći ovu inicijativu “Skita-ca”. Svake je godine sve veći i većibroj planinara koji se 16. kolovozauključuju u tradicionalni pohod naSkitaču. I strani se turisti tako upo-znaju s našim čistim okolišem i pri-rodom, pa je Grad odlučio pomoćitakvom vidu promocije. U sklopuposljednje akcije financirali smožbukanje i radove u unutrašnjosti uvrijednosti od 24 tisuće kuna, iakoje i ranije bilo donacija.

P R O Š L O S T

tekst: Lori Luketa Dagostin

Nenad Jelača, donedavnipredsjednik Društva “Skitaci”

– Drago mi je što se poklopilonekoliko faza. Dovršetak dijela do-ma, blagdan Sv. Lucije, na otvorenjesu došli gotovo svi sponzori. Na nji-hovim licima mogu iščitati znakovezadovoljstva, ali i nevjerice što se vi-še ljudi nije našlo koji bi potpomogliovakav projekt. Nečeg ovakvo lije-pog odista nigdje u Hrvatskoj nema.Ostvarit ćemo zacrtano i kad jednogdana dovršimo dom, zlatnim ćemoslovima ispisati imena sponzora. Si-gurno će im biti drago, jer je to pro-jekt koji će živjeti u srcima mnogihgeneracija.

Holcim - prosinac 2003.

VA KANTUNE

16

Sjećanje na težak, gotovo muče-nički rudarski posao, ali i bolju budu-ćnost osnovna je simbolika koju Opći-na Raša svojim novim grbom preno-si žiteljima i gostima. Znakovlje tog -kako ga mnogi nazivaju - najmlađeggrada u Istri, izgrađenog za talijanskevladavine 1937. godine, usvojeno jena nedavnoj sjednici Općinskog vije-ća. Novi grb sastoji se od plave po-dloge s rudarskom svjetiljkom.

Taj poznati rudarski rekvizit, ka-zao je načelnik Općine Raša Josip Pi-no Knapić na prijamu povodom bla-gdana zaštitnice rudara sv. Barbare,4. prosinca, naglašava bolji, ljepši, svje-tliji dio rudarstva. Predmet je to ko-ji je rudarima ukazivao na svjetlo, iz-laz iz tame odnosno bolju budućnost;predskazivao susret s najmilijima, du-go žuđeni počinak i označavao krajjoš jednog radnog dana.

Likovno rješenje izradila je rije-čka tvrtka Heraldic Art, predvidjevšitri moguća načina primjene. Redo-vni grb i zastava nose samo plavu po-

dlogu i svjetiljku, dok su njihovojsvečanoj, tzv. “gonfalon” inačici pri-dodane grančice lipe i masline, kojesimboliziraju mir, ljekovitost i okrepu.Raša je jedino mjesto u Hrvatskoj učijem je znakovlju svjetiljka, što će,smatra načelnik, dodatno doprinijetinjenoj prepoznatljivosti. Sam postu-pak odlučivanja bio je ponešto ote-žan činjenicom što zbog svoje “mla-dosti” to mjesto nije posjedovalopovijesni grb.

Općina Raša imala je, doduše, iranije svoj zaštitni znak, koji nije mo-gao dobiti potvrdu nadležnog Povje-renstva Ministarstva pravosuđa zbogodsustva heraldičkih elemenata iprestiliziranosti. Kao takav, rečeno jena posljednjoj sjednici Vijeća, mogaose upotrebljavati samo kao obilježjeudruga i tvrtki, ali ne i jedinice loka-lne samouprave. Sastojao se od sti-lizirane obrade motiva Crkve sv. Ba-rbare s raškog trga i bijele podloge.

Kristian Stepčić Reisman

Rudarska svjetiljka kao putokaz za bolju budu�nost

OP3INA RAŠA DOBILA NOVI GRB

Dva deca vode

Priša Vlah va oštarijo, se za stol i zavopi konobarice:"Mala, daj dva deca vode!"I konobarica mu donese dvo deca vodi."Ma, ne dva deca vode!" rece Vlah "Nego daj dva deca vina vode!"

Sacega se more trefit po pute

Na ceste med Labin i Rašo, na đire ozgora Krapna je spomenikpartizanan ki su tuka kvarnor i trete napali na jeno nemaško kolono.Ni bilo leto, a ni Nemci ne so bili turisti. Posakrivaju se naši lepo pobusah i zoda stenah i s puškami cekajo Nemci. Muce, situacija je na-peta i samo cekajo.

I cekajo. I cekajo i cekajo – Nemci nikakor da prido! Najzod se je jedon jovi: "Ma, da njin se ni co trefilo po pute?"

Boh pomoga!

Jedon šlovek je trdo verva va Boga, sako nedeljo je hodi va cre-kvo, se je prečišćeva i je dava limozino i za radi tega je verva nakeda će ga Bog pomoć kada mu bude robilo. Tako se trefilo da je mo-ra na svojega tovara nakrcat jeno velo i teško vrećo ku je z obemirukami moga jušto malo dignut s tla, a blizu ni bilo jedinega ki bi mupomoga. I ca je moga? Se je dobro namesti poli tovara, je reka:"Bohpomoga!", zgrabi ono vrećo i so moći zamohnu z njo tovaro na život!

Vreća je šla na tovara, ma je zajno na drugo bondo spuznula no-tla. Šlovek je šo z druge bondi, se je namesti i je reka: "Boh pomoga,ma ne previše!"….

pripremio Robi Selan