Prenje prepiranje tijela i due

Sadraj

Uvod3

Osnovni pojmovi4

Srednji vijek6

Podrijetlo prenja7

Prenja i filozofija8

Prenja i jezik9

Zakljuak11

Literatura12

Uvod

Prenje prepiranje tijela i due rad je o specifinoj knjievnoj vrsti koju u u ovom seminaru definirati, objasniti i pokuati djelomino istraiti. Govoriti u o vremenu nastanka prenja i teorijama koje su uz taj period vezane. Pokuati u kroz primjere pribliiti ovaj pojam i njegovo znaenje. Osvrnuti u se na razlike i slinosti s drugim anrovima koji su usporedivi te u pokazati kako vie autora govori i ovoj temi.U prvom dijelu definiram prenje, nazivlje, njihov nastanak, nain izvoenja, nakon toga govorim o srednjovjekovnim prenjama. Nakon toga osvrem se na simbolizam prenja i filozofsku strukturu i temu istih. Povezujem ih s dananjim istraivanjima prenja. Za kraj odluila sam se ostaviti najzanimljiviji dio, a to je razmiljanje o dualizmu Birkfellnera koje govori o prenjama i jeziku, i o povezanostima meu njima. U tom dijelu navodim primjere koji su me fascinirali i koji pogaaju bit prirode kako je shvaaju alkemiari, kao onu koja za svrhu ima stvaranje kamena filozofa, zlata kamena mudrosti, zapravo pogaa i bit prenja, koja su izraz dualnosti koja nipoto nije samovoljna izmiljotina ovjeka nego, i ona, bit svijeta i prirode. Ovaj rad zakljuujem s Videnie sgo brnrda ko vidi karanie due [s telom], prenjom koju Sambunjak donosi u svom djelu Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja.

Osnovni pojmovi

Prenje, izuzetno zanimljiva knjievna vrsta, nazivana i kontrast nastala je u srednjovjekovnom dobu pri susretu tradicionalne kulturne antike te kultura mladih europskih naroda. U grkoj antici zvano agon, na jezicima europskih naroda srednjega i novoga vijeka i na opem latinskom taj se anr naziva i altercatio, rixa, debat, spor, Streitgedicht, u Hansa Sachsa Kampsgespreche, contrasto (od contrastus), questione, contenzione, conflictus, disputatio, a na hrvatskom prenje, pod talijanskim utjecajem i kontretanje, itd. (Sambunjak: 2000) [footnoteRef:1] Koncem srednjeg vijeka i u poetcima knjievnisti na narodnim jezicima, prenje je bilo popularan oblik koji je rairen u svim europskim knjievnostima. Svojedobno prenje je inila omiljenim meu giullarima i cantastoriama, jonglerima i minnesangerima upravo mogunost pribliavanja pukoj publici, budui da je u biti bilo una dramma appena abbozato, e nello stato come di embrione. (Sambunjak: 2000)[footnoteRef:2] To znai da se prenje, vjerojatno, nije izvodilo na pozornici, nego se recitiralo tako to je golijard tek proizvodio svojevrsnu kazalinu iluziju varirajui glasom, pokretima i poloajima tijela, mimikom... Izvoenje u pravom smislu rijei nemogue je. (Sambunjak: 2000)[footnoteRef:3] No ipak, prema D'anconi, dramski karakter prenja je oit. Prenje dakle granii s dramom pa u znanstvenoj literaturi nije uvijek dovoljno jasna razlika izmeu prenja i ponekog oblika srednjovjekovne drame. Bliskost izmeu toga dvoga prvenstveno ini dominantna dijaloka forma i dramska napetost prenja, s tim da to ipak nije sve: u prenju se nuno, definicijski pretpostavlja pripovjedaeva/izvoaeva nazonost, ma koliko ona bila rudimentarna. Takoer, razliku izmeu drame u pravom smislu rijei i prenja ini i injenica da prenja nisu utemeljena na autentinu zbivanju ili tekstu, nego se u njima dramatizira slobodan pojam svijesti, tvorei likove specifine naravi. Uz to, osoba je u prenju manje a akcija je skuena. Kao granini anr prenje je naravno moralo graniiti s bar jo jednom knjievnom vrstom. Ono se sadrajem esto pribliava traktatu (teolokom ili mistikom ili psiholokom) a pripovjedaevom nazonou i dijalogom, prenje je blisko i epici. Kako je ve istaknuto, prenje su dijaloki oblik koji dominira, uz anitetiku strukturu grae, kompozicijom utemeljenom antitetiki i parnim likovima u sukobu. Dakle prenje je prvenstveno zaokrueni polemiki dijalog, bilo u tihu ili prozi. Prema Dunji Falievac prenje, kontrasti: po svom anrovskom odreenju taj oblik nalazi se na granici izmeu fabularne proze i refleksivne moralno didaktike proze: iako je, naime,fabula osnovni element prozne strukture, bit ovog knjievnog oblika racionalno je zasnovan na kontrastu i suprotstavljanu dvaju meusobno oprenih i suprotnih elemenata, naela, motiva i ideja, te je antiteza ujedno i naelo kompozicije djela i dominantni princip strukturiranja pripovjednog gradiva. (Sambunjak: 2000.) [footnoteRef:4] [1: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000 str 8] [2: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str.9] [3: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str.11] [4: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str 22]

Tim djelima s pounom i moralistikom svrhom, sastavcima koji prikazuju neku pojavu iz prirode, neko pravilo ivota, misao ili sud, sve ono to je tek moglo postojati kao slino ovjeku, prvotna je ideja u nepomirljivoj opoziciji i protimbi meusobno razliitih i suprotnih predmeta i injenica. (Sambunjak: 2000)[footnoteRef:5] [5: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str. 24]

Srednji vijek

Prenja koja su preostala iz srednjovjekovlja, prema D'anconi, sauvala su se usprkos brojnim povijesnim nepogodama, uvijek su meutim svjedoci jedne usplamtjele puke mate, premda su, prema Petroniu, poslije, naroito u Francuskoj, znala biti i njegovani anr, posebice u obliku pastorala u kojima se susreu plemi i seljanica te se nadmeu i nadmudruju oko ljubavi.Svakako, srednjovjekovna su prenja imala zanimljiv razvoj. Zasnovana u razdoblju dekadencije antike rimske knjievnosti, onda kada su joj poeli blijedjeti plemeniti grki i vlastiti uzori i kada se, umorna od realnosti, poela obraati alegoriji i bizarnosti u udnji za kapricioznim igrama mate, zasnovana kao srednjovjekovna, prenja su u susretnu s kranstvom upila u sebe i uenje i lanosti i faktinoj nerealnosti ovostranosti i predmeta u njoj. To je uenje bilo izraz neopisiva pesimizma, ali istodobno i uenje o sveopoj simbolinosti stvari, teorija koja se s prezirom odnosila prema realnom svijetu, ali je zauzvrat cijenila moralno i religijsko znaenje stvari, kako rukotvorina tako i umotvorina. Najsuptilnije se nastojalo pridati im vrijednost razliitu od one koju imaju u naravi. Sambunjak opet navodi primjer D'ancone i govori da je simbolika teorija u sprezi s antitetikom biti oblika prenja, s jedne strane, dovela do velianstvenih personifikacija Martina Capelle i Boetija, a s druge, do punog razvoja oblika prenja na dugom srednjovjekovnom razvojnom putu: Umjetnost i Vjera zajedniki uprezahu um i u uporabu i u zloporabu simbolikih oblika: i umovi znalaca i oni neznalica, susretahu se na istome putu. Svaki put, meutim, pa i onaj srednjovjekovnih prenja, vodi zavretku. Koncem svog razvitka prenja poinju poprimati satiriki i burleskni karakter (s ponekim pribliavanjem farsi), premda im je uvijek imanentna moralna refleksija. Broj likova postupno se poveava, odstupajui ujedno i od bitna naela da likovi prenja nisu stvarni, nego personificirani.

Podrijetlo prenja

Podrijetlo prenja govori da su one tek sekundarno knjievni fenomen jer je knjievnost djelomino prela iz religije koja je njihova prava domovina. Svaki od barbarskih naroda ranog europskog srednjovjekovlja iz vlastite je pretposvijesti zajednikoj europskoj civilizaciji kao dio svog kulturnog prinosa priloio i prenja. Prenja kakva sada prepoznajemo nastala su mijeanjem usmene, obredne i mitoloke predaje preteno poganskih novih europskih naroda te u srednjovjekovlje prenesene europske knjievnosti na grkom i latinskom. U tekstu je naravan naglasak na europskoj srednjovjekovnoj civilizaciji i njezini izvorima, ali svakako treba napomenuti da isto vrijedi i za druge civilizacije, ba zbog univerzalnog karaktera prenja. Prenja ili formi koje bi se tako mogle nazvati poznaju i neeuropske civilizacije Egipta (usp. Knjigu mrtvih) i Mezopotamije (usp. Gilgamea), vjeruje se i predarijska Indija i Amerika. (Sambunjak: 2000) [footnoteRef:6] [6: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str 34]

U svezu s toliko raznorodnih je pojava (kako unutar knjievnosti same, tako i unutar cjelokupna ljudskoga duhovnog stvaralatva) bilo mogue dovesti prenja iz tri osnovna razloga: prenje korespondiraju s binarnou u strukturi materije; mitske su strukture i kao takva ona su univerzalna pjava, vjeni pratilac svake ljudske duhovne aktivnosti; te sami izvori i poetci, isto kao i krajnji dometi same ljudske racionalne djelatnosti miljenja, proizlaze iz binarnosti i uvijeek joj se ponovno vraaju. Tako su prenja, u luku koji su napela kroz srednjovjekovlje (u smislu duha voena mistiko simbolikom tenjom za objedinjavanjem suprotnosti), razotkrivala skrivenu napetost i borbu izmeu vina i vode, ljubavnika i ljubavi, mukoga i enskoga, zime i ljeta,, mjeseci meusobno, poude i razuma, seljaka i klerika; ulazila u motive koji su vrline ili iva ovjeka ili smrt ili duu ili svijest ili ovcu ili starca nagonili na napad, a grijeh, mrtvaca, iva ovjeka, tijelo, vjeru, konopac, mladia, da uzvrate; dijalektiku igru predstavljaju prenja, igru u kojoj se ak sukobljavaju gramatiki oblici u gramatikoj borbi.

Prenja i filozofija

Prenja su i mitska i umjetnika i religijska i filozofska sveobuhvatna su kao i jezik jezika te su kao takva povlateni anr koji posjeduje bitna svojstva jezika. Svojim simbolima prenja se otvaraju prema beskonanosti i boanstvu. Simbolima, ona su religijski tekstovi, poglavito mistiki. U prenjima starih mistika, astrologa, filozofa i alkemiara kao prvih teoretika jezika pronaen je jedinstven duh u specifinom svjetonazoru. Njega se moe prepoznati i danas u teoriji jezika R. Jakobsona. Sree ga se ee nego to je to openito poznato , a ako se doda da se taj duh odnosi na prenja i na jezik koliko na svijet i na ivot , onda bi jedan ni po emu rijedak ili pak poseban (osim to je dubok i istinit) citat mogao pokazati to se o prenjama kao slici svijeta i ivota sluti: No priroda ima do svretka svijeta dvije kakvoe, jednu ljupku, nebesku i svetu, adrugu bijesnu, paklenu i poudnu.Dobra kakvoa radi i uvijek nastoji s mnogo truda da donosi dobre plodove . Tu vlada Duh Sveti i daje sok i ivot. Loa kakvoa nie i tjera , takoer s mnogo truda, da donese zle plodove. Zato joj avo daje snagu i paklenu mo.Tako su obje u drvetu prirode, a ljudi su nainjeni od drveta i ive u tom svijetu i u tom vrtu u velikoj opasnosti izmeu obiju. Na njih padaju sad suneve zrake, sad kia, vjetar ili snijeg. Kad ovjek svoj duh uzdigne boanstvu, u njem radi i vlada Duh Sveti. No ako on svoj duh pusti da utone u taj svijet , u radost zla, to e njemu zavladati avo i pakleni sok. Kao to jabuka na drvetu postaje gnjila i crvljiva ako na nju padne vruina i magla, te ona lako padne i pokvari se, to se dogodi i s ovjekom ako dopusti avlu da svojim otrovom u njemu gospodari. Dakle, kao to u prirodi dobro i zlo nie, vlada i postoji, tako je i kod ovjeka. No ovjek je dijete boje, koje je Bog satkao od najboljeg zrna prirode , da vlada s dobrom i pobjedi zlo. Iako mu je zlo odmah dodano, kao to i u prirodi zlo dolazi s dobrom, to on moe zlo savladati, jer kako svoj duh uzdigne Bogu, tako u njemu nie Duh Sveti i pomae mu da pobijedi.Kao to je dobra kakvoa u prirodi sposobna da pobijedi lou, jer ona jest i dolazi od Boga i Duh Sveti u njoj vlada, tako je zla kakvoa kadra pobijediti u zloj dui, jer je avo moan vladar u bijesu i ostaje njegov vjeni knez.(J.Bhme)[footnoteRef:7] [7: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str. 48]

Prenja i jezik

I za kraj tu je jo jedno razmiljanje o dualizmu Birkfellnera koje govori o prenjama i jeziku, i o povezanostima meu njima. Gerhardt Birkfellner zapanjio je svijet otkriem da je strana atomska katastrofa u ernobilu zapravo jo u srednjem vijeku, bila predviena u slavenskim prijevodima dualistikoga Otkrivenja Ivanova. Zvijezda Pelin slavenskih prijevoda, Artemisia, Absinthium, ona koja e, kae Ivan, zatrovati vodu kada padne na Zemlju, Pelin na ukrajinskom jest ernobyl . Tko se ne ne bi obazirao na zahtjeve znanstvene etimologije, nego bi se zadovoljio onim to omoguuje tradicionalna i ezoterijska, hermetika fonetska kabala, taj bi mogao tvrditi da je ernobyl' ime sainjeno od dvije rijei sa suprotnim znaenjem, crno X bijelo, koje podsjeaju koliko na prenja toliko i na vane faze alkemijskoga procesa transformacije, na dvije od svega nekoliko faza, na nigredo i albedo (a i one su stanovit vid prenja), kao to je alkemistiki Rebis, res bina, dvostruka stvar, poput svojstva Sunca i Mjeseca, srebra i zlata, Adama i Eve androgina i simetriki suprotstavljena, sukobljena u sebi. (Sambunjak: 2000)[footnoteRef:8] Chevallier u dijelu Peat (Salomunov) kae a Sambunjak prenosi se da fenomeni kojima se ljudi bave sudbinski djeluju u svijetu, a njihov pravi izraz je heksagram, simbol coincidentiae oppositorum, kvadrature kruga i mysteriuma coniunctionis, jest Salamunov peat, summa hermetike misli, kao to su to i geometrijski simboli kria, kvadrata, trokuta i kruga. A i heksagram je mogue dovesti u svezu s Otkrivenjem i alfom i omegom iz njega, u bliskost s mitskom borbom gromovnikovom sa zmajem, u svezu sa svaom i borbom tijela s duom, Isusa s avlom itd. [8: Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000, str 378]

Prastaro i tajanstveno pismo glagoljica nastala je na mjestu gdje su sauvani hermetiki tetkovi i meu ljudim akoji su se hermetizmom bavili, u konstantinopoljskim knjinicama, crkvama i dvorovima. Glagoljska su slova izvedena iz modela , paradigme, mandale koju sainjava zbroj hermetikih simbola kruga, krieva, kvadrata, i heksagrama.(Sambunjak: 2000) Dodamo li tome da su hrvatska prenja napisana glagoljicom, a narod koji ih je stvorio da ima grb to je izrazit simbol dvojstva, kombinacija je crvenih i srebrnih polja, i saeti je izraz prenja, poet emo zahvaati u bitno. Prenja je mogue dovessti u svezu s postankom hrvatskog povijesnog narodnog znakovlja, u svezu s postankom glagoljice iz hermetike geometrijske simbolike (i iz plana bizantskih crkava i iz simbolike kranskog slikarstva), u svezu s bogumilizmom, i Crkvom bosanskom, s etimologijom rijei kakve su ernobil', trava i otrov; slovo, Slaven i blagoslov; konj, konka, iskon i konac; stoiheia, gramma i hram; Zvijezda, svijet i svjetlost; pelin, paliti i bukva i azbuka itd, u svezu s gradnjama u Hrvatskoj i s abecedama u bazenu Mediterana, s kletvama i blagoslovima. ( Sambunjak, 2000. )Hrvatska prenja zapravo pogaa bit prirode kako je shvaaju alkemiari, kao onu koja za svrhu ima stvaranje kamena filozofa, zlata kamena mudrosti, zapravo pogaa i bit prenja , koja su izraz dualnosti koja nipoto nije samovoljna izmiljotina ovjeka nego, i ona, bit svijeta i prirode. Videnie sgo brnrda ko vidi karanie due [s telom] prenja je koju Sambunjak donosi u svom djelu Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja te takoer donosi i faksimil Prenje due s tijelom i to u dvije razliite verzije. U prenji govori se o neskladu due i tijela, o alosti i jadikovkama po smrti tijela te onima koji ostaju iza njega.

Zakljuak

Ovaj knjievni anr, koliko god na poetku pisanja ovog seminara bio nepoznat, zapravo je potaknuo interes za ovu temu. Sada kada znam da postoji toliko teorija o prenjama u vie pravaca, shvaam da sam samo zagrebla po povrini iznimno zanimljive teme koja je na poetku moda i bila malo nerazumljiva i, usuujem se rei, manje atraktivna. Jo jednom elim istaknuti da ova tema svojom problematikom razmiljanje o dualizmu koje govori o prenjama i jeziku, i o povezanostima meu njima moe izazvati velik interes meu svim dobnim skupinama a pogotovo studentima, i to ne samo onima koji se bave lingvistikom, jezikoslovljem i jezikom openito. Shvaam da su ovakva istraivanja i vrijeme iz kojih ove prenje dolaze zahtjevale duu obradu ove problematike i da to nije jedna od onih tema koje e masovno pobuditi interes velikog dijela javnosti ali s filozofskog stajalita smatram da je ova tema nepresuan izvor za polemiku i raspravu. Povezanost glagoljice, simbola i cjelokupni dio s primjerom o Salomonovu peatu dovoljan su razlog da bilo tko pone zanimati se za prenje.

Literatura

1. Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja; Split, 2000.9