Priča o Rami 1

5/14/2018 Priča o Rami 1 - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/prica-o-rami-1 1/177

Naslov izvornika:

Bhagavan Sri Sathya Sai Baba

THE RAMA STORY

(STREAM OF SACRED SWEETNESS)

RAMAKATHA RASAVAHINI

© Sri Sathya Sai Books and Publications Trust,

Prasanthi Nilayam P.O. PIN 515134,

Ananthapur Dist. (A.P.) India

©2000Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske - zajednica udruga

Za iZdavaca:

Renata Chalupa-Prvan

Urednica:

dr. Visnja Cipek-Marek

ShagavanSri Sathya Sai Saba

v

PRICA 0 RAMI

RIJEKA SVETE SLATKOCE

RAMAKATHARASAVAHINI

Prevela 5 engleskoga

Stanka Hrabac

Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske - zajednica udruga

Zagreb

2000.



o OVOJ KNJIZI

Prica 0 Rami (Rijeka svete slatkoce) milijunima je

muskaraca, zena i djece bila trajni izvor utjehe u tuzi,davala im zivotnu snagu kad ih je obuzimala kolebljivost,

prosvjeCivala ih kad su bili zbunjeni, nadahnjivala u tre

nucima potistenosti, vodila ih iz neprilika. To je snazna

Ijudska drama u kojoj se Bog utjelovljuje kao covjek te na

golemoj pozornici sVijeta okuplja oko sebe savrsene i ne

savrsene Ijude, isticuCi ono Ijudsko i ono najnize - zivotinj

sko i demonsko - kako bi nam kroz pouku i primjer

darovao vrhovnu mudrost. To je prica koja svojom

njeznoscu prebire po strunama Ijudskog srca i budi u

njemu jasne odjeke zanosa sto odisu zivotom, suosjeca

njem, radoscu, obozavanjem, ekstazom i predanoscu, ova

nam prica daruje preobrazbu iz zivotinjskoga u Ijudsko, ubozansko koje je nasa bit.

Nijedna prica u Ijudskoj povijesti nije tako snazno utje

cala na covjekovo srce. Ona nadilazi miljokaze povijesti i

zemljopisne granice, ona je oblikovala i produhovila

obicaje i ponasanje mnogih narastaja. RamayaT}.a, Prica 0

Rami, postala je Ijekovita tvar u krvotoku covjecanstva na

golemim prostranstvima zemaljske kugle. Duboko se

usadila u svijest Ijudi poticuCi ih i upucujuCi na put istine,

ispravnosti, mira i Ijubavi.

U legendama i uspavankama, mitovima i pricama,

plesu i drami, kiparstvu, glazbi i slikarstvu, kroz obred,

poeziju i simbole, Rama je postao sam zivotni dah, blazen

stvo, riznica bezbrojnim traziteljima i sadhakama. Likovi iz

Price 0 Rami pozivali su ih da se ugledaju na njih i sami se

1



uzdignu, pruzali su blistave primjere svojim dostignucima i

smionim dozivljajima, opominjali kolebUivce da se klone

poraka i nasilja, oholosti i sitnicavosti, hrabrili svojom vjer

noscu i duhovnom snagom. Svakom jeziku i narjecju, sto

ga je ljudski izricaj izmislio kako bi izrazio svoje uzvisene

zelje, ova je Prica a Rami dodala jedinstvenu, trajnu

slatkocu.

Sai ((sa) - Bog - cija je misao univerzum, cija je Volja

povijest tog univerzuma, autor je, upravljac, glumac, svjedok i ocjenjivac drame koja se neprestano odigrava u vre

menu i prastoru. On je sada odlucio da nam isprica pricu

jednoga epskog djela, drame u kojoj je sam glumio

Raminu ulogu. U liku Rame Sai je poucavao, nadahnjivao i

okrepljivao, ispravljao, tjesio i hrabrio svoje suvremenike u

tretayugi. Kao i Rama On je sada zauzet istom zadacom.

Vecina onaga sto su citatelji casopisa Sana thana Sarathi

s gorljivoscu i zadovo!jstvom citali u nastavcima, mjesec

za mjesecom, sve ave godine kao pricu a Rami, sve se to

sada pojavilo pred njima kao "suvremeni dogadaji" i

iskustva, kao izravni savjet za sadasnje prableme i teskoce.

Dok citaju ave stranice, citatelji ce cesto biti ugodno

iznenadeni istovjetnoscu Rame iz ave price sa Sai Ramom

Ciji su suvremenici.

"Znanost" je ukalupila ovu Zemlju u cahuru svemirskog

broda u kojem covjecanstvo mora prozivjeti svoju sudbinu.

"Sai znanost"l, kao sto znamo, ubrzano oblikuje ovaj

svemirski brad u sretni dam Ijubavi. Saijeva je Volja da ova

prica bude najcudotvorniji lijek koji ce ukloniti bolesti sto

onemogucavaju univerzalnu Ijubav, odagnati sve brajnije

prohtjeve osjetilnih zadovoUstava, nepostovanje roditelja,

uciteUa, starijih, duhovnih voda i voditelja te iskorijeniti

lakoumnost i drskost u drustvu, bracnim i obiteUskim od

nosima. Taj ce lijek suzbiti pribjegavanje nasilju, kao uvri

1 igra rijeci - science = znanost (izgovara se kao saiens, sal ens, lat. Ens =bit, bitak, bice, one sto jest, stvarnost)

2

Jezenom obliku nemoralnog ponasanja koje opsjeda

covjeka, a djelotvoran je i protivi se covjekovoj sklonosti

teraru i mucenju kao sredstvima za postizanje osobnih izajednickih ciljeva.

Tu je Sai Rama na svoj jednostavni, slatki i okrepljujuCi

nacin ukratko ponovio pricu Svoga bozanskog zivota u liku

Rame. Kakva je velika sreca sto ovu bozansku pricu

mozemo utisnuti u svoj urn, u svoja srca! Napredujmo

citajuCi ovu knjigu, razvijajmo se u korisne i odusevUeneinstrumente koji ce provesti Njegovu misiju preobrazbe

covjecanstva u jednu obitelj i pomoCi svakomu ad nas da

ostvari Sai Ramu kao zbilju, jedinu zbilju koja jest.

Sai je izjavio da je On taj isti Rama koji je dosao

ponovno kako bi pronasao Svoje nekadasnje saveznike i

radnike (bantu, kako ih je nazvao na teluskom jeziku) da bi

im dodijelio uloge u Svojoj sadasnjoj misiji uspostavUanja

ispravnosti i uzdizanja covjeka na nebo mira. Dok

pramisUamo a prvom dijelu ave price, malirna Ga da i

nama dodijeli uloge, a kao nagradu neka nam milostivopodari viziju toga neba.

N. Kasturi

(urednik casopisa Sanathana Sarathi)

3



UNUTARNJE ZNACENJE PRICE

Rama boravi u svakom tijelu, On je atmarama, Rama

(izvor blazenstva) u svakom pojedincu. Njegovi blagoslovi

sto izviru iz tog unutamjeg izvora donose mir i blazenstvo.

On je samo utjelovljenje dharme - svih zakona moralnosti

koji drze covjecanstvo zajedno u Ijubavi i jedinstvu.

Ramayaf).a, Prica 0 Rami, daje nam dvije pouke: upucuje

nas u vrijednost nevezanosti te istice potrebu da covjek

postane svjestan Boga koji se nalazi u svakom bicu. Vjera u

Boga i nevezanost za pojavni svijet, kljucevi su Ijudskog

osloboaenja. Napustite teznje osjetilnog svijeta i ostvarit cete

Ramu. Slta je napustila raskos Ayodhye i tako je mogla biti s

Ramom u doba njegova "progonstva", no kad je ceznutljivo

pogledala zlatnog jelena i pozeljela ga, izgubila je Raminu

blizinu. Odricanje vodi do radosti, vezanost donosi tugu.

Budite u svijetu, ali nemojte biti dio njega. Ramina braca,

prijatelji, pratitelji i suradnici, svi su oni primjeri Ijudi prozetih

dharmom. Dasaratha sa svojih deset osjetila predstavnik jepojavnog svijeta. Tri svojstva promjenljive prirode: urav

notezenost (sattva) , zestina (rajas) i tromost (tamas) tri su

kraljice. Cetiri zivotna cilja (puruSartha) cetiri su sina.

sacuvati kroz mukotrpne nevolje u zivotnim kusnjama. Po

trudite se da svoja srca ocvrsnete i ojacate dok promisljate 0

veliCini Ramayaf).e. Ojacajte u vjeri da je Rama istinska

stvamost vasega postojanja.

LakSmaf.1a je intelekt, Sugrlva predstavlja sposobnost

razlucivanja (viveka). Vall simbolizira ocaj, a Hanuman je

utjelovljenje hrabrosti. Most je graaen preko oceana zab

lude. Tri glavna zloduha (rakSasa) - Ravaf.1a, Kumbhakarf.1a i

VibhISaf.1a - personifikacije su svojstava zestine, tromosti i

uravnotezenosti. SIta predstavlja svijest 0 univerzalnom Ap

solutu (brahmajri.ana) sto je pojedinac mora dosegnuti i

BABA

SADRZAJ

Rama, prine i princip 6

14raljevska dinastija

26ema nasljednika od njegaSinovi................................................... . 35

Guru i ucenici 49

Poziv i prva pobjeda 64

Osvajanje Site 92

Jos jedan izazov 146

Pripreme za krunidbu 157

Dvije zelje 169

I LakSmal)a . 198

SIta je upoma i pobjeauje 224

Odlazak u progonstvo............................. 237

U sumi . 245

Medu pustinjacima . 267

Potistenost se nadvila nad Ayodhyom 280

Braca se susrecu 306

Okrunjene sandale 342

5



RAMA - PRINC I PRINCIP

Ime Rama srZ je Veda, Prica a Rami je ocean mlijeka,

cist i moean. Maze se sa sigurnoseu tvrditi da sve dodanas nijedan spjev takve veliCine i ljepote nije izniknuo iz

bilo kojeg drugog jezika iii zemlje. Iz njegove pjesnicke

imaginacije nadahnuee crpe svi narodi i sve zemlje, i naj

veee je blago koje je svaki Indijac naslijedio.

Rama je bozanski zastitnik hinduista. Ime koje covjek

dobiva rooenjem odnosi se na tijelo u kojem atman bo-

ravi. Tijelo je poput zgrade. Maze se sa sigurnoseu reCi da

nema lndijca koji nije upio nektar ave price a Rami

(Ramakatha) .

Ramayana, ep a Raminu utjelovljenju, sveti je tekst sto

ga s postovanjem izgovaraju ljudi najrazlicnijih pripadnosti,

ucenjak i neznalica, bogatas i siromah. lme koje

Ramayar:ta slavi prociseuje sva zla, preobrazava gresnika i

otkriva lik sto ga ime predstavlja, lik koji je caroban kao i

samo ime.

Kao sto je more izvor svih voda na Zemlji, taka su i sva

biea nastala iz Rame. More bez vade je nestvarno, biee bez

Rame ne maze postojati, ni sada niti je ikad prije moglo

postojati. Azurni ocean i svemoguCi Gospod imaju mnogo

toga zajednickog.

Ocean je prebivaliste Svemogueega, kao sto kazuju

mitovi i Iegende. One opisuju kako se SvemoguCi odmara

na zmiji koja pluta Oceanom mlijeka. To je i razlog zasto je

veliki pjesnik Valmiki, Pracetasov sin koji je sastavio ep,

svako pjevanje nazvao - kar:tc;la. Kar:tc;la znaCi "voda,

vodeno prostranstvo".

Kanc;la znaCi i "seeerna trska". Bez obzira na to koliko

je trska zgnjecena, ma koji njezin dio zvakali slatkoea se ne

mijenja. "Rijeka" Price a Rami krivuda mnogim okukama,

a slatkoea njezine njeznosti, sazaljenja i samilosti (karur:ta)

trajna je, njezina se vrijednost ne smanjuje tijekom cijele

price. Rijeka se usmjerava i tece kroz tugu i cudo, ismi

javanje i strah, nasiIje i Ijubav, kroz ocaj i rjecitost, no

njezin glavni podzemni tok jest Ijubav prema dharmi

(ispravnosti i moralnosti) te samilost kojudharma

potice.Nektar u PriCi a Rami jest poput rijeke Sarayu koja tiho

protjece uz grad Ayodhyu u koj em je rooen i gdje je vladao

Rama. Rijeka Sarayu izvire u himalajskom jezeru uma

(manasasarovara) , ondje je i ova prica nastala! Ramina

"rijeka" nosi sIatkoeu samilosti, "rijeka" Laksmane,

(Raminog brata i odanog pratitelja) ima slatkoeu o d a n ~ s t i (bhakti). Kao sto se rijeka Sarayu ulijeva u Gangu i njihove

se vode zdruzuju, tako se u Ramayar:ti zdruzuju rijeke

njezne samilosti i odanosti (Ramina i Laksmal}ina "rijeka").

Samilost (karur:ta) i ljubav (prema) stvaraju skladnu sliku

Ramine velicanstvenosti. Ta je slika ispunjenje najdraze

ceznje srca svakog !ndijca, dozivjeti je, ciIj je svakog du-hovnog stremljenja.

No nastojanje pojedinca tek je jedna polovica teznje za

ispunjenjem, druga je polovica Bozja milost. Covjek se

postupno razvija v!astitim naporom i Bozjim blagoslovima.

Taj razvoj ga prenosi preko mracnog oceana dvojnosti

prema imanentnome i transcendentnom Jednom.

Ramayar:ta se ne smije Citati kao zapis a ljudskom zivo

tu vee kao prica 0 dolasku i djelovanju avatara (utjelovlje

nja Boga). Vlastitim iskustvom covjek mora odlucno nas

tojati ostvariti uzore sto ih ta prica otkriva. Bog je svezna

juCi, sveprozimajuCi, svemoean. RijeCi koje izgovara dok jeutjelovljen u Ijudskom liku, djela koja se udostoji Ciniti tije

kom Svoga zemaljskog zivota, nedokuCiva su i posebno

vazna. Dragocjeni izvori Njegove poruke olaksavaju covje

76



canstvu put do oslobodenja. Ne gledajte Ramu kao po-

tomka solarne dinastije2, niti kao vladara kraljevstva Ayod-

hye, ni kao sina kralja Dasarathe. 11 su odnosi tek uzgredni

i sporedni suo Takva je pogreska postala uobicajena kod

danasnjih Citatelja. Njih zanimaju tek osobni odnosi i srod-

stvo medu likovima price koju Citaju, a ne istrazuju duboko

one vrijednosti sto ih ti likovi predstavljaju i na koje ih

upucuju.

Analizirat cu tu pogresku: Ramin je otac imao tri zene -prva je bila takva i takva, druga je bila ovakva, treca je

imala ove osobine! Njezine su sluskinje imale ovakve ruzne

osobine ... Ratovi sto ih je vodio Dasaratha, Ramin otac,

nosili su oznaku tih i tih posebnosti ... Kad covjek na taj

naCin promatra stvari, mastanje ga odvede na stranputicu,

u podrucje trivijalnosti i varljivosti, prisiljava ga da zane-

mari dragocjenu srz. Ljudi ne shvacaju da proucavanje

povijesti mora obogatiti zivot, uCiniti ga vaznim i vrijednim

truda, a ne tek zadovoljiti njihov apetit za beznacajnim

Cinjenicama i bezvrijednim idejama. Valjanost i vrijednost

povijesti lezi duboko u cinjenicama te ih ona oploduje

poput podzemne vode. Nosite naocale smjerne odanosti(bhakti) i postojane posvecenosti Bogu (sraddha) , tada

cete spoznati Cistu mudrost koja ce vas osloboditi i osigu-

rati yam trajno blazenstvo.

Kao sto Ijudi cijede sok iz vlaknaste trstike i ispijaju nje-

govu slatkocu, kao sto pcela sise nektar iz cvijeta bez

obzira na njegov oblik iii boju, a moljac leti prema sVjetlu

plamena ne obaziruCi se na vruCinu i svoju neizbjeznu

smrt, tako bi i duhovni trazitelj (sadhaka) trebao upijati

njeznost, sazaljenje i samilost (karur:tarasa) kojima je na-

2 solama dinastija (suryavaTT1sa) kraljevska je dinastija potekla od Iksvakua,sin a Manua Vaisvata, ciji je otae bio Sunee (visavat). Dvije su glavne 50-

lame dinastije: starija je vladala u Ayodhyi i potjece od Iksvakua, najstari-jeg sina Vikuksia; Rama je pripadao toj dinastiji; mlada le vladala u Mithili,

a osnovao jU je mladi Iksvakuov sin Nimi. U Visl1upuranI se detalJno na-

vodi rodoslovlje ovih dinastija

8

topljena Ramayar:ta i ne bi se trebao obazirati na druge

stvari. Kad jedemo neku vocku, najprije odbacujemo

njezinu koru, a zatim sjemenke i sitna vlakna. Prirodno je

da voce ima i te dijelove. lpak, nitko nece jesti koru i sje-

menke samo zato sto ih je platio. Sjemenke nitko nece

progutati i probaviti, niti ce itko zvakati koru voca. I u

ovom vocu nazvanom Ramayar:ta, vanjski dio, to jest koru

cine price 0 demonima, Ijudozderima i slicnim cudo-

vistima (rakSasa). Losa djela tih zlih Ijudi tesko su pro-bavljive sjemenke, a svjetovni su opisi poput ne bas ukus-

nih sitnih vlakana, oni su samo ovojnica koja sadrzava

socnu hranu.

Oni koji u ovoj svetoj vocki traze njeznost, sazaljenje i

samilost (karur:tarasa) trebali bi se vise usredotoCiti na

sredisnju pricu nego na detalje koji je uljepsavaju iii op-

terecuju. Poslusajte Ramayar:tu na taj naCin, to je najbolji

oblik duhovnog ucenja zasnovanog na slusanju prica

(sravar:ta).

Jednom je prigodom vIa dar Pariksit dodirnuo stopala

mudracu Suki te ga zamolio za upute u rjeSavanju jedne

sumnje koja ga je dugo mucila: "Gospodaru, jedna me

sumnja vee dugo zaokuplja. Znam da mi je samo ti mozes

objasniti, nitko drugi. Slusao sam price 0 zivotu svojih

predaka, price 0 onomu najstarijemu velikomu Manuu,

price 0 djedovima i ocu. Sve sam to proucavao s velikom

paznjom. Uocio sam da se u zivotu svakoga od njih

spominje poneki mudrac ([si) odan vladaru, neki uceni

sveti covjek koji je pripadao dvoru, posjeCivao ga i poma-

gao u poslovima upravljanja zemljom. Koje je pravo

znacenje tako velikog broja ucenih Ijudi (koji su se odrekli

svih vezanosti i zelja, koji su shvatili da je svijet sjena i

zamka a Jedan, jedina zbilja)? Bili su povezani s kraljevima

i vladarima, a igrali su sporedne uloge i savjetovali sarno

onda kada su ih pitali. Znam da se oni nisu upustali ni u

kakvu aktivnost bez dovoljnih i ispravnih razloga. Njihovo

9



ponasanje uvijek je bilo cisto i neokaljano. No, sve to ne

rjesava moju sumnju. Kakva je bila njihova uloga? Molim

te, razjasni mi to!"

Suka se tada nasmijao i odgovorio: "Bez sumnje,

postavio si dobro pitanje. Slusaj! Veliki ee mudraci i sveti

ucitelji uvijek htjeti podijeliti sa svojim zemljacima istinu

koju su shvatili, sveto iskustvo koje su stekli, uzvisena djela

sto su ih imali cast uCiniti i Bozju milost za koju su bili

izabrani da je prime. Oni traze da budu blizu onih koji suna vlasti, onih koji su upueeni u upravljanje ljudima. Nji-

hova je namjera da ih iskoriste kao instrumente za

uspostavljanje i osiguravanje mira i napretka na Zemlji. Oni

usaduju visoke ideale u njihove umove, upueuju ih kako

da na uzvisen nacin ispune te ideale i ubrzaju provodenje

ispravnih djela u skladu s pravednim zakonima. I vladari su

pozivali i srdacno docekivali mudrace, zahtijevali su od njih

da budu na njihovim dvorovima kako bi od njih mogli

nauciti umijeee upravljanja i djelovati prema njihovim

savjetima. V1adar je bio njihov gospodar i zastitnik. Svoje

su dane oni provodili s vladarima kako bi uz njihovu po-

moe ostvarili zelju svoga srca: 'Neka svi sVjetovi budu sretni(lokal). samastal). sukhino bhavantu).' Zeljeli su vidjeti

kako se sreea i mir sire svijetom. Stoga su kraljevima

pokusavali darovati sve vrline, ispuniti ih moralnim zako-

nima discipline, naoruzati ih svim vrstama znanja kako bi

mogli djelotvorno i mudro viadati kraljevstvom, sto bi ko-

ristilo njima i njihovim podanicima.

Bilo je i drugih razloga. Poslusajte! Doznavsi da ee se u

kraljevskoj dinastiji roditi stanovnik Neba vjecnog blazen-

stva, onaj koji ee darovati radost covjecanstvu i biti zastit-

nik Ijudskog morala, odnosno sam voda solarne dinastije,

mudracima koji su imali sposobnost predvidanja dogadaja

dopusten je pristup kraljevskim dvorovima kako bi dozivjeli

blazenstvo dodira s Bozjim utjelovljenjem kad se one po-

javi. Bojali su se da ee im poslije biti onemogueen pristup

~ o N j ~ g a , da ee im promaknuti blazenstvo za kojim su

ceznuh. Stoga su iskoristili svoju sposobnost predvidanja

buduenosti i smjestili se u kraljevski glavni grad medu

mjestane zeljno ocekujuCi Bozji silazak.

Toj casnoj grupi pripadali su Vasistha Visvamitra

Garga, Agastya te mnogi drugi mudraci' ( r ~ i ) . Oni n i s ~ imali nikakvih tjelesnih potreba, vladali su sobom, nisu ni

od koga nista trazili, bili su uvijek zadovoljni. Na dvorovima

tadasnjih vladara nisu se pojavljivali radi polemika niti daP ? k ~ z U sjaj s ~ o j e ucenosti, niti radi sakupljanja skupo-

qenIh darova sto su ih dobivali takvi govornici i gosti, niti

da se kite titulama sto bi ih optereCivale, a koje su takvi

zastitnici davali svojim miljenicima. Vise su ceznuli za

darsanom (blazenstvom vizije) Gospoda te za prigodom da

podupru ispravnost (dharma) u Ijudskom djelovanju. Nisu

imali nikakvih drugih ciljeva.

. "TIh. su dana kraljevi predano razmisljali a Bogu! Pos-

Jeclvah su pustinjake i mudrace u njihovim povucenim

skrovistima je r su zeljeli da im oni otkriju na koji nacin

mogu usreCiti i zadovoljiti svoje podanike. Cesto su mu-

drace pozivali u svoje palace, pitali ih za savjete 0 naCinima

dobrog upravljanja drzavom. U to su doba zivjeli mudrac i i

uceni ljudi koji nisu bili sebicni, nisu tezili moCi, vee su

nudili savjet kraljevima. Nikomu u kraljevstvu nije ne-

dostajalo hrane, odjeee, sklonista niti je itko bio bolestan.

Svi su dani bili svecanost, sva su vrata bila ukrasena ze-

len!m vijencima. V1adari su znali da je njihova najsvetija

duznost osigurati dobrobit svojih podanika, a podanici su

osjeeali da je viadar srce politickog tijela, potpuno su

vjerovali da on vrijedi koliko i njihovo vlastito srce i kao

takvog su ga cijenili, postovali i iskazivali mu zahvalnost."

Suka je objasnio ulogu mudraca na kraljevskim dvo-r o v i m ~ ~ a ~ v a k o jasan i otvoren naCin pred velikim brojem

okuplJenIh sto su sjedili oko njega.

1110



Jeste Ii uocili da sto god Cine veliki ljudi, koje god

drustvo odaberu, uvijek su na putu pravednosti, na

Bozjem putu, a njihova djela pridonose dobrobiti cijeloga

sVijeta. I zato, kad se cita iii pripovijeda Ramayana iii neki

drugi tekst 0 Bogu, covjek se mora usredotoCiti na

velicanstvenost i tajanstvenost Bozju, na istinu i iskrenost

koja je svojstvena tim tekstovima te na primjenu ovih

osobina u svakodnevnom zivotu. Ne smije se pridavati

vaznost nevaznim stvarima. Najvaznije sto covjek trebanauciti jest to kako i na koji nacin mora obavljati svoju

duznost.

Kad se Bog pojavi u Ijudskom Iiku da podupre

dharmu, ponasa se poput ljudi je r im treba postati zivotni

uzor i darovati im iskustvo radosti i mira. Njegova kretanja

i djelovanja (ma) mozda se mogu ciniti obicnima i svaki

dasnjima. No svako takvo djelovanje izraz je Ijepote, istine,

dobrote, radosti i ushita. Bozje ee utjelovljenje privuCi svijet

svojom caroIijom, proCistit ee srce koje kontemplira 0

Njemu, savladati uznemirenost uma, rastrgati yeo iluzije

(maya), ispuniti svijest slatkoeom. U zivotima avatara

nema "obicnosti" niti "svakidasnjosti". Sve sto se cinitakvim, zapravo je "nadcovjecno" i "nadnaravno" te zas

luzuje krajnje postovanje!

Prica 0 Rami nije prica 0 pojedincu vee 0 univerzumu!

Rama je personifikacija onog univerzalnog sto se nalazi u

svim biCima. On je u svima, zauvijek, On je u svim pros

torima. Prica se ne odnosi na neko proslo razdoblje vee na

sadasnjost i buduenost koja nema kraja, na vrijeme koje je

bez pocetka i vjecno!

Nijedan mrav ne moze ugristi bez Ramine volje, nijedan

list ne moze otpasti s grane, ako ga Rama ne potakne!

Zrak, vjetar, vatra, voda i zemlja - pet elemenata od kojih

lacnosti. Univerzum postoji i djeluje zbog privlacnosti koju

jedan element ima nad drugim.

To je Ramin princip, bez kojega bi univerzum postao

kaos. Otuda potjece i aksiom3; "Kad ne bi bilo Rame, ne

bi bila ni panorame (univerzuma).

je stvoren univerzum - boje Ga se i ponasaju se u skladu s

Njegovim odredbama! Rama je princip koji privlaCi cak i

posve razIicite elemente u prirodi i omiljen je zbog te priv

12

3 aksiom - vrhovno nacelo, ocevidna spoznaja, vrhovni zakon

13



KRALJEVSKA DlNASTIJA

U besprijekorno cistoj solarnoj dinastiji rooen je vrlo

utjecajan, nadaleko poznat i dobro naoruzan vladarK h a ~ v a n g a kojega su njegovi podanici voljeli, postovali i

bili mu odani. T1jekom svoje vladavine obasipao je velikom

srecom narod koji ga je stovao kao da je sam Bog.

Khatvanga je imao sina jedinca po imenu Dilipa. Djecak je

rastao blistajuCi znanjem i vrlinom. S ocem je dijelio radost

i povlasticu da cuva i vodi Ijude. Druzio se sa svojim po-

danicima jer je htio saznati njihove radosti i tuge, zelio je

otkriti kako se najbrze osloboditi bola i nevolja. Bio je

zaokupljen njihovim blagostanjem i napretkom. Otac je

promatrao kako mu sin izrasta u ispravna i snazna mladica

punog vrline i mudrosti. Trazio mu je nevjestu jer mu je

nakon vjencanja namjeravao prepustiti dio teretaupravljanja ddavom. Trazio jU je nadaleko i nasiroko na

kraljevskim dvorovima jer ona je trebala biti princu dostoj-

na pratiteljica. Napokon je izabrao magadhansku princezu

SudaksiJ:lu. Narod i dvor proslavili su njihovo vjencanje

nenadmasnim sjajem i veseljem.

Sudaksina je bila olicenje svih vrlina koje mogu krasiti

zenu. Bila je pobozna i jednostavna, vjerna muzeva

stovateljica. Sluzila je svoga gospodara i obasipala ga

Ijubavlju kao da je on sam njezin zivot. Koracala je njego-

vim stopama i nikad nije skretala sputa ispravnosti.

I Dilipa je bio samo utjelovljenje ispravnosti i stoga nije

imao nikakvih potreba niti ga je uznemirivalo bilo kakvo

razocaranje. Cvrsto se ddao uzora i djelovanja svoga oca

kad se to odnosilo na ddavnicke poslove. Tako je mogao

postupno i bez ikakvih smetnji preuzeti na sebe punu

14

odgovornost upravljanja drzavom te svojemu ocu osigurati

odmor u danima starosti. K h a ~ v a n g a se radovao kad je

razmisljao 0 vrlinama svoga sina i promatrao njegovu

darovitost, sposobnost djelovanja i zivotnu mudrost. Tako

je proslo nekoliko godina. Jednog dana K h a ~ v a n g a je

zatrazio od dvorskih astrologa da izaberu povoljan dan i

sat za krunidbu Dillpe i onog dana koji su oni odredili,

ustolicio ga je kao vladara kraljevstva.

Otada se Dilipa isticao kao kralj. Njegovo se kraljevstvoprotezalo od mora do mora, a pripadalo mu je i sedam

otoka u oceanu. Njegova je vladavina bila tako pravedna,

puna milosroa i potpuno u skladu s uputama sto su bile

zapisane u svetim tekstovima, da su kise stizale u pravo

vrijeme i trajale onoliko koliko je bilo potrebno, a zetve su

bile bogate i obilne. Cijelo se kraljevstvo zelenilo, bilo je

prekrasno, veselo i puna izobilja. Zemlja je odzvanjala

svetim zvukovima Veda koje su se recitirale u svakom selu,

proCiscavajuCim ritmom mantri koje su se po cijeloj zemlji

pjevale prigodom prinosenja Zrtava. Svi su podanici zivjeli

skladno.

Unatoc blagostanju, bilo je ocito da kralja zaokupljaneka cudna tjeskoba jer njegovo je lice postupno gubilo

sjaj. Situacija se nije promijenila ni nakon nekoliko godina.

Ocaj je urezao jOs dublje crte na njegovu licu. Jednog je

dana otkrio kraljici Sudaksini uzrok svoje tuge: "Draga,

nemamo djece i zato sam zalostan. Jos me vise rastuzuje

spoznaja da ce ova dinastija lksvaku zavrsiti sa mnom. Tu

nesrecu mora da je izazvao neki grijeh koji sam poCinio.

Ne znam odredi!i nacin kojim bih mogao izbjeCi ovu zlos-

retnu sudbinu. Zelio bih od naseg obiteljskog ucitelja Va-

s i s ~ h e nauciti kako da ~ t e k n e m Bozju milost i okajem gri-

jeh. Tuga me razdire. Sto mi ti savjetujes, koji je najbolji

nacin da se osvoji ta milost?"Sudaksina nije trebala dugo razmisljati 0 odgovoru:

"Gospodaru, i mene razdire isti strah, tuga mi je obuzela

srce. No nisam ti to htjela pokazati. Potiskivala sam strah

15



u sebi jer sam znala da ga ne smijem otkriti, osim ako mi

to 'ti dopustiS, gospodaru mojo Uvijek sam spremna i zelim

ti pomoci i slijediti doslovno sve sto je u vezi s tobom je r je

to najbolji naCin da nadvladam svoju tugu. Zasto bismo

odgadali? Pozurimo se i posavjetujmo s postovanim Va-

sisthom", rekla je ona. Dilipa je odmah naredio da se

pripremi kocija za hodocasce u uCiteljevo pustinjacko bo-

raviSte. Zapovijedio je da ga toga dana nitko ne prati. Sam

je upravljao vozilom i stigao do jednostavne kolibice svoga

bozanskog ucitelja (gurudeva).

Kad su zaculi kociju, pustinjaci koji su se nalazili blizu

asrama posli su do svoga gospodara da ga obavijeste 0

dolasku vladara kraljevstva. Vasistha je kralja obasuo bla-

goslovima Cim ga je ugledao na vratima i s mnogo ga

Ijubavi upitao za zdravlje i napredak njegovih podanika,

rodaka i prijatelja.

Sudaksil}a je dotaknula stopala mudraceve supruge,

poznate ArundhatI, koja je bila olicenje svih vrlina sto krase

najplemenitije zene. Arundhati ju je s mnogo Ijubavi

zagrlila, zanimala se za njezin napredak i uvela je u unu-

trasnje prostorije pustinjacke nastambe.

Kao sto je i prilicilo vladaru kraljevstva, Dilipa je upitao

Vasisthu odrzavaju Ii se neometano yajfie i yage sto su ih

p u s t i ~ j a c i morali izvoditi kao dio kulturne tradicije, zani-

mao se imaju Ii pustinjaci teskoca u pribavljanju hrane,

mogu Ii se neometano baviti svojim proucavanjima i du-

hovnim aktivnostima te napadaju Ii njihove nastambe div-

Ije zvijeri. On zarko zeli, rekao je, da njihovo ucenje i du-

hovne aktivnosti dobro napreduju, bez ikakvih smetnji koje

bi mogle biti posljedica nepovoljne okoline iii oprecnih in-

teresa.

Kad su kralj i kraljica usli u kolibicu, sjeli su na

ovako neobicnog dolaska samo u pratnji kraljice. Kralj mu

je priopCio uzrok svoje zalosti i zamolio ga za jedini lijek

koji mu moze pomoci, to jest za njegovu milost.

SlusajuCi tu molbu, Vasistha je utonuo u duboku

meditaciju. Na trenutak je zavladala potpuna tisina. Kralj je

sjeo u lotos polozaj na goli pod i uronio svoj um u Boga. Ikraljica se predala Bogu.

Napokon je Vasistha otvorio oci i rekao: "Bozju volju ne

moze osujetiti nijedan covjek, bez obzira na njegovu moe

iii autoritet. Ja nemam te moCi da promijenim Bozju

naredbu. Ne mogu osigurati dovoljno milosti kako bih ti

svojim blagoslovom podario sina kojega zelis. 11 si na

sebe navukao prokletstvo. Kad si se jednom priblizavao

prijestolnici, vracajuCi se kuCi s putovanja, bozanska krava

Kamadhenu odmarala se U osvjezavajucoj sjeni Bozjeg

drveta kalpataru4• Primijetio si je, no zahvacen mrezama

svjetovnih uzitaka, ignorirao si je i ponosno prosao pokraj

nje. Kamadhenu je zabolilo to zapostavljanje, povrijedilo ju

je sto si joj propustio odati postovanje. Pobojala se da ce

je i tvoji podanici poceti zapostavljati, kad i sam kralj nije

ispunio svoju duznost. Ako vladari ne postuju Vede, niti su

odani brahmanima koji ih proucavaju i provode u djelo,

kad zanemaruju kravu koja hrani covjeka i pocnu se

ponasati bezobzirno, pomislila je, u zemlji nece bitidharme.

Toga dana Kamadhenu te proklela da neces imati sina

koji bi te naslijedio na prijestolju. Medutim, izjavila je,

budd Ii poslusao savjet gurua i poceo ponizno i s

postovanjem sluziti kravi i zahvalno je stovati, kletva ce biti

ponistena, a ti ces biti nagraden sinom nasljednikom.

Stoga, od ovog trenutka pocni zajedno s kraljicom

stovati kravu, kako to nalazu sveti tekstovi, i budi siguranponudena mjesta zajedno s okupljenim mudracima i nji-

hovim ucenicima. Vasistha je savjetovao ucenicima da se

povuku u svoje kolibice, a kralja upitao za razlog njegova

16

da ces dobiti sina. Blizi se vrijeme kad se krave vracaju s

4 kalpalaru _ drvo koje ispunjava zelje

17



pase. Moje blago, bozanska krava NandinI, upravo se

priblizava kolibi. Idi, sluzi joj odano i s cvrstom vjerom. U

odredeno vrijeme hrani je i poji, peri je i vodi na pasu te

pripazi da jo j se nista ne dogodi."

Vasistha je tada uputio kralja i kraljicu u obredni zavjet

stovanja krave (dhenuvrata) te ih poslao u staju sa svetom

vodom i ponudama za prinosenje htve, a sam je posao na

rijeku da se okupa i obavi vecernje molitve.

Jednog dana dok je NandinI zadovoljno pasla travu usumi, vidio ju je lav i slijedio je zeleCi je pojesti. DilIpa je to

opazio pa je upotrijebio sve svoje umijece da odvrati lava

od tog nauma. Odlucio je ponuditi vlastito tijelo u zam

jenu. No taj lav, premda je bio podmukao i okrutan,

strogo je slijedio dharmu. Ganut do samilosti zrtvom sto

ju je kralj zelio uciniti da spasi kravu koju je stovao, lay je

pustio kravu i kralja iz svojih pandzi i napustio to mjesto.

NandinI je bila puna neopisive zahvalnosti i radosti

zbog te DilIpine geste samopozrtvovanja pa je rekla:

"Kralju, ovog trenutka nestalo je k1etve koja te muci. lmat

ces sina koji ce osvojiti cijeli svijet, podrzavat ce nacela

dharme i provoditi je u djelo, steCi ce ugled na zemlji i na

nebu, uzdiCi ce slavu dinastije, a sto je jos vaznije, nastavit

ce dinastiju Iksvaku u kojoj ce se jednog dana roditi sam

Gospod, Naraya':la. Neka se taj sin brzo rodi." Tako je

NandinI blagoslovila kralja. U njegovoj pratnji sveta se

krava vratila u Vasisthin asram.

Vasisthi nije trebalo nista reCi jer on je vee sve mao.

Cim je ugIedao lica kralja i kraljice pretpostavio je da je

njihova zelja ispunjena. Stoga ih je blagoslovio i dopustio

im da se vrate kuci. DilIpa i kraljica Sudaksi':la poklonili su

se pred mudracem i stigli u svoju palacu presretni zbog

dom i kraljevstvom, tisuce su se radosnih podanika oku

pile oko palace. Ulice su bile ukrasene zastavama i zelenim

liscem. Mnogi su plesali od razdraganosti i pozivali ostale

da im se pridruze u veselju. Mahali su plamenom kamfora

da svecano proslave rodenje djeteta. Nepregledne su

kolone ljudi, dok su se kretale prema dvoru, uzvikivale:

"Sretno! Sretno!"

DilIpa je odredio da sam ministar izvijesti 0 rodenju

nasljednika veliki broj okupljenih ljudi ispred dvora. Njihovoradosno k1icanje dopiralo je do samoga neba. Pljesak je

bio glasan i dugotrajan, a k1icanje je odzvanjalo ulicama.

Mnogo je vremena proslo dok se mnostvo nije razislo

kucama.

Desetog dana kralj je pozvao svoga gurua i proslavio

obred davanja imena novorodenom djetetu

(namakaraf).a). lzabrano je ime Raghu zbog polozaja zvi

jezda u trenutku rodenja. Svojim tepanjem i igrom

djetesce je u svima izazivalo radost. Svi su ga voljeli jer je

bio bistar i prekrasan. Kad je odrastao, hrabro je, odlucno

i djelotvorno pomagao svomu ocu!

Jedne noci - nitko nije mogao naslutiti zasto - kralj je

rekao kraljici: "SudakSi':la, postigao sam mnoge pobjede,

uspio sam svecano obaviti mnogo obrednih prinosenja

zrtava. U mnogim sam se strasnim bitkama borio s

mocnim neprijateljima i sve ih pobijedio, ukljucujuCi i Iju

dozdere i mocne titaneS! Blagoslovljeni smo sinom koji je

vrijedan poput dragulja. Nema vise nista sto bismo mogli

postici.

Provedimo ostatak zivota u stovanju Boga. Raghu je

riznica svih vrlina, u svakom je pogledu sposoban preuzeti

teret vladanja. Povjerimo mu kraljevstvo, a mi cemo se po

takva obrata dogadaja.Dijete je raslo u kraljiCinoj utrobi kao sto je blagoslov

obecao. Nakon odredenog broja mjeseci u povoljnom tre

nutku rodio se sin. Kad su se sretne vijesti prosirile gra

vuCi u tisinu sume, zivjeti od korijenja i sumskih plodova,sluzit cemo mudrace koji zive prema strogom zavjetu, is-

S titan _ gorostasno, divovsko bice

1819



punjeni poboznim mislima i bozanskim teznjama, posvetit

cemo svaki trenutak slusanju Bozjeg ucenja (sraval}a),

meditirat cemo 0 njegovu dubljem znacenju (manana) i

slijediti izabrani put (nididhyasana). Ni na trenutak necemo

popustiti lijenosti koja nastaje iz neznanja (tamas)."

Cim je svanulo, kralj je pozvao ministre i naredio im da

pripreme sve za princevu krunidbu i vjencanje. Ispunjen

duhom odricanja upitao je svoju kraljieu za njezino mis

Ijenje. Sudaksif.1a je zaplakala od radosti i zahvalnosti.Rekla je da ne moze pozeljeti vecu srecu, a duznost jo j je

da ucini ono sto on zapovijedi i postupi prema njegovim

planovima. Njezino odusevljenje i dobrovoljno prihvacanje

njegovih odluka ohrabrili su ga jos vise.

Dillpa je pozvao i sve ucenjake i mudraee te im priopCio

svoju namjeru da proslavi krunidbu i vjencanje svoga sina.

Oni su to rado prihvatili i ta su dva svecana obreda

proslavljena s mnogo sjaja. Tada je otae dao prineu

dragoejene savjete 0 upravljanju ddavom, naglasavajuCi

potrebu da se unaprijedi izucavanje Veda, da se odgajaju oni

koji ce proucavati vedsku znanost, da se uvedu zakoni koji

su za dobrobit svih. Nakon toga je otisao u sumu zajedno skraljicom odlucan da stekne Bozju milost.

Od toga je dana vladar Raghu upravljao kraljevstvom u

skladu s uputama sto su mu ih davali panditi, imajuCi pred

sobom dva cilja: srecu svojih podanika i poboljsanje is

pravnog zivljenja. Vjerovao je da je to vaznije od zivota.

Stoga nije zalio truda da te ideale provede u djelo, upucu-

jUCi i svoje ministre da se pridrzavaju toga puta. Premda

mlad, bio je pun vrlina. Koliko god neki problem bio tezak,

on ga je brzo shvacao i otkrivao nacin kako da ga rijesi.

UsreCivao je svoje podanike i oni su biIi zadovoljni. Losim

je kraljevima davao stroge lekcije. Pridobivao ih je mirolju-

bivim nacinom i mudrom diplomatskom taktikom iii je

osnivao male vojne jediniee kako bi ih privukao, iIi je ot

voreno prekidao s njima odnose i pokoravao ih na bojnom

polju.

20

Bavio se djelatnostima koje su osiguravale dobrobit

podanika i unapredivale kulturu pohranjenu u Vedama. Svi

su Ijudi bez obzira na zivotnu dob, ekonomski polozaj iii

obrazovanje velicali njegovu vladavinu. Govorili su kako je

nadmasio svoga oea u tjelesnoj snazi, hrabrosti, isprav

nom djelovanju i samilosti te osigurao trajni ugled dinastiji

i imenu sto ga je nosio.

Raghu se osobito brinuo za pustinjake koji su asketski

zivjeli u sumama. Nastojao je da ih nitko ne uznemiruje isam se pobrinuo za njihovu zastitu i potporu. Stoga su mu

oni bili zahvalni i veoma skloni.

Kautsa, ucenik postovanog ucitelja Varatantua, nakon

zavrsetka svoje izobrazbe dosao je na Raghuov dvor.

Zamolio je kralja da mu pomogne pri obredu zahvalnosti

sto ga je moran prirediti svom ucitelju i Raghu mu je dao

potreban novae. Kautsa je bio sretan sto je novae koji je

primio cist, sto su ga skupili Ijudi kojima to nije bio prob

lem vee su ga dali dobrovoljno i puni zahvalnosti. Raghu

nije ubirao ni novcica vise nego sto je bilo doista potrebno

- uvij ek se bojao da ne naljuti Boga. Novae mu je kralj

uruCio s mnogo Ijubavi i obzira, stoga je Kautsa bio sretani zahvalan. Njegovo se sree ispunilo Ijubavlju i on je rekao

kralju: "Budi uskoro blagoslovljen sinom koji ce biti pos

vuda slavan." Tada je napustio dvor.

Njegove su se rijeci obistinile jer je nakon deset mjeseci

Raghu bio doista blagoslovljen sinom neopisive Ijepote!

Dvorski svecenici izveli su obred krstenja i davanja imena.

Dijete koje su nazvali Aja bilo je carobno. Kako je rastao,

djecak je postajao sve zivahniji i zeljniji svladati sve vjestine

i znanja. U svemu se istieao. Kad je odrastao, cijelom se

zemljom prosirio glas 0 njemu kao 0 vrsnom znaleu Veda i

dobro odgojenom mladicu.

S vremenom je Raghu, kao i njegov otae, osjetio

potrebu da teret zezla prepusti prineu, a sam se povuce u

sumu i kontemplira 0 Bogu. I on je sazvao ministre da

21



krunidbenim obredom prenesu vlast. Taj se obred trebao

izvesti istodobno s obredom Ajina vjencanja s odabranom

nevjestom. Indumati, sestra Bhojaraje, vladara iz Ma-

gadhe, bila je izabrana za Ajinu zivotnu pratiteljicu. Nakon

sto je Aja bio ustolicen na prijestolju, njegovi su kraljevski

roditelji otisli pustinjacima u sumu.

Zajedno s kraljicom, kao svojom dragom pratiteljicom

Aja je zadobio povjerenje podanika zbog svoje mudrosti i

suosjecajnosti. Strogo se drzao ocevih savjeta a naCinu isredstvima upravljanja drZavom. Aja je valia i postovao

svijet i njegove stanovnike, smatrao ih odrazom i slikom

lndumati koju je duboko valia. Bio je radostan i pun

zanosa. Dane i tjedne je provodio s njom u osami prek-

rasne sume diveCi se sjaju i Ijepoti prirode.

U meduvremenu, kraljica je rodila sina i roditelji su bili

presretni zbog toga. Vijest su poslali svome postovanom

ucitelju Vasisthi. Zeljeli su prirediti obredne svecanosti za

novorodeno djetesce koje je dobilo ime Dasaratha.

Dasaratha je postao mezimac svih koji su ga vidjeli i

imali prilike da se s njim poigraju. Djetesce je mahalo

rucicama i nozicama kao da je stvoreno samo za veselje i

radost. Cinilo se da se hrani blazenstvom i zivi tek zato da

pruzi blazenstvo drugima.

Jednom su po obicaju Aja i Indumati pas Ii u sumu da

se odmore u prirodi. Toga dana tisina i blagost bile su

ocitije nego inace. Sjedili su u sjeni jed nag drveta i

ljubazno razgovarali kad se iznenada podigao snazan vjetar

donoseCi neopisivo sladak miris, a zaculi su i carobne

zvukove bozanske glazbe. Ustali su i svuda naokolo trazili

uzrok tih tajanstvenih pojava. Tada su visoko na nebu

medu oblacima ugledali Brahmina duhovnog sina

(manasaputra) Naradu, kako se nekamo zuri. Dok su gapromatrali, otpao je cvijet s vijenca sto ga je nosio na

svome cuperku. Vjetar ga je ponio zrakom i spustio upravo

na Indumatino tjeme. Aju je zadivio taj neobicni dogadaj,

22

ali se zaprepastio kad je shvatio da je kraljica istog tre-

nutka pala mrtva na zemlju!

Smrt zene koju je valia taka iskreno i duboko kao sam

svoj zivot bila je uzrok njegova ocajnog bola, njegov je plac

odzvanjao ad jednoga do drugog kraja sume. I zemlja je

podrhtavala suosjecajuCi s njim, a drvece je stajalo tiho,

ukorijenjeno u cudu zbog tuge koja je obuzela kraljevo

srce i potpuno ga svladala.

Narada je CUO kraljeve jadikovke, njegovo jecanje izapomaganje dok je naricao nad tijelom svoje Ijubljene. S

namjerom da ga utjesi sisao je s neba i rekao mu: "Kralju,

tuga nema smisla kad smrt zaprijeti. Tijelu je dosudeno

radanje i umiranje. Ono sto je uzrok rodenju, uzrokuje i

smrt. Zeljeti saznati zasto se to dogada, ravno je ludosti.

Djela su Bozja izvan lanca uzroka i posljedica. Obican ra-

zum ne maze ih odgonetnuti. U najboljem slucaju maze

samo nagadati, koliko mu to njegove mogucnosti

dopustaju. Kako razum maze shvatiti nesto sto je izvan

njegova dometa?

Smrt je neminovna za svako utjelovljeno bice. Ali,

buduCi da se Indumatina smrt cini neobicnom, moram ti

reCi zasto se to dogodilo." Narada je privukao Aju k sebi i

nastavio: "Slusaj, u drevno doba mudrac Trnabindu bio je

vrhunski asket i Indra je odluCio provjeriti njegova dostig-

nuca i dubinu njegova mira. Stoga je poslao bozansku

carobnicu Haril)i da ga namami u svijet senzualnosti. No

mudrac je bio imun na njezine lukavstine, one ga nisu

uznemirivale. Otvorio je oCi i rekao: 'Cini se da nisi obicna

zena! Mazda si bozanska djevica. No, tko god bila, morat

ces pretrpjeti kaznu jer si pozeljela uCiniti lose djelo, izvesti

sramotan plan! Bi t ces protjerana s neba i rodena kao

zena da naucis sto znaci biti covjek.' Proklevsi je taka, mu-

drac je zatvorio oCi i ponovno urania u meditaciju.

Haril)i se stresla ad straha, pokajala i gorko zaplakala.

Zamolila ga je da joj oprosti i ne protjera je s njezina neba,

23



takvom hrabroscu kJanjali su se njegovu prijestolju. Svijet

ga je velicao kao junaka bez premea, kao uzor vedrine i

drzavnika najviseg ranga.

ganutljivo ga je molila da ponisti prokJetstvo. Tada se mu

drae malo smeksao i rekao: '0 , ti gresniee! Ja ne mogu

povuCi svoje rijeci. Ali dat cu ti priliku da budes oslo

boaena. Slusaj, u trenutku kad ti na glavu padne evijet s

neba, tvoje ce Ijudsko tijelo pasti, a ti ces se moci vratiti na

nebo.' Indumati je to bozansko bice i ona je danas postigla

osloboaenje. Kad je evijet koji sam nosio pao na nju,

oslobodila se prokJetstva. Zasto da zbog toga budes

tuzan? To nema nikakva smisla." Narada je potom govorio

o duznostima vladara, 0 njegovoj odgovornosti te 0 tome

kako on svima mora biti uzor. Govorio je 0 prolaznosti zivo-

ta, tajni smrti i krajnjoj sudbini svih bica koja su roaena.

Nakon toga vinuo se prema nebu.

Nesposoban da spasi svoju Ijubljenu, Aja je priredio

pogrebne svecanosti i stigao u glavni grad. Tako zalosna

mogao ga je utjesiti samo prine Dasaratha i dati mu novu

volju za zivot. No Aja je ipak provodio dane mrzovoljan i

turoban. Vrijeme je prolazilo. Dasara tha je odrastao pa mu

je otae povjerio upravljanje kraljevstvom. Aja sam sjedio je

na obali rijeke Sarayu, odlucan da ispuni zavjet posta

(anaSana). UskracujuCi svome tijelu hranu, brzo je kopnio inapustio tijelo.

Cim je Dasaratha to CUO, pozurio se na obalu rijeke

Sarayu u zelji da oplace gubitak svoga dragog oea. Od

mah se pobrinuo za sprovod. Osjecao je olaksanje sto je

otae odustao od zivota na takav naCin, ispunjavajuCi zavjet.

To mu je dalo snagu pa je nastavio obavljati duznosti

vladara koristeCi se svojim raznovrsnim sposobnostima.

Uskoro je Dasarathina slava obasjala sve gradske cet

vrti poput zraka izlazeceg Sunea. On je bio neustrasiv i

umio je upravljati s deset bojnih kola, sva su umijeca bila

skupljena u njemu jednomu i stoga je ime koje je nosio

Dasaratha - junak koji upravlja s desetero kola - bila vrlo

prikJadno. Nitko nije mogao odoljeti jurisu njegovih

snaznih bojnih kola! Svi vladari u smrtnom strahu pred

24 25



NEMA NASLJEDNlKA OD NJEGA

Za Dasarathu i njegovu slavu euo je i Ravar:ta, demon-

ski kralj Lalike. Bio je tako pun zavisti da je skovao plankako da ga sigurno unisti i trazio je samo izgovor da

Dasarathu izazove na borbu. Jednog mu je dana po glas

niku poslao poruku da ee se, ako mu ne plati porez,

morati susresti s njim na bojnom polju i dokazati svoju

premoe u borbi. Ovaj je poziv bio protiv opeeg morala, no

kakav moral je demon (rakSasa) cijenio ?

Cuvsi sto je glasnik rekao, Dasaratha se samo prezirno

nasmijao. Jos u prisutnosti glasnika, odapeo je ostre

smrtonosne strijele koje su doletjele na Laliku i zatvorile

gradska vrata!

ObraeajuCi se izaslanicima, Dasaratha je rekao: "Dakle,

gospodo! Sada sam zatvorio vrata vaseg grada - utvrde.

Vas ih gospodar neee moCi otvoriti ma koliko to

pokusavao. To je porez koji plaeam vasemu drskom go-

spodaru." Kad su se izaslanici vratili na Laliku i izvijestili

Ravar:tu 0 svemu, on se zaprepastio nasavsi doista sva

vrata evrsto zatvorena. Oeajnieka nastojanja Ravar:te i nje

govih Ijudi dozivjela su neuspjeh, oni nisu mogli otvoriti

nijedna vrata. No kad se Ravana postidio, dogodilo se

nesto neobieno, strijele su se vratile u Ayodhyu, a vrata su

se otvorila.

Ali Ravar:ta je odluCio pokoriti sve vladare svijeta. Shva

tio je da to moze postiCi jedino miloseu Bozjom, stoga se

uputio u dubine sume i odabrao pogodno i prikladno

mjesto za obavljanje pokore.

26

Njegova su odricanja bila doista tako intenzivna i zado

voljavajuea da su prisilila i samoga Brahmu da se pojavi

pred njim i obeea mu ispuniti sve sto pozeli: "Ravar:ta,

zazeli bilo sto, ispunit eu zelju tvoga srca", rekao je

Brahma. Ravar:ta je razmisljao 0 uvredi koju mu je nanio

Dasaratha. Pomislio je kako ee Dasaratha mozda ima ti jos

snaznije sinove od kojih ee jos vise trpjeti. Stoga je pozelio

ovu zelju: "Gospode, blagoslovi me ovim darom milosti

neka se Dasarathi ne rodi nijedno dijete." Nato je Brahma

rekao: "Neka tako bude" i odmah nestao, bojeei se da

Ravar:ta ne bi izrekao i drugi ludi zahtjev, ako bi on i dalje

stajao pred njim. Ravar:ta se oholio naokolo, ponos an i bez

straha, veseleCi se svojoj hrabrosti i uspjehu.

U meduvremenu, drugi je jedan plan nastao u njegovoj

glavi! Pomislio je: "Dasaratha je mladie za zenidbu. Ako

uspijem sprijeeiti da se uopee ne ozeni, bit eu dvostruko

sigurniji." KoristeCi se svojim demonskim sposobnostima,

prosudio je kako postoji velika vjerojatnost da se

Dasaratha ozeni s keeri kralja Kosale. Stoga je odluCio

unistiti tu princezu! Kad nekomu predstoji propast, on

postaje neposten, kako kaze poslovica. Ravar:ta je prerusen

dosao u Kosalino kraljevstvo te oteo princezu. Zatvorio ju

je u drvenu skrinju i bacio u morske valove.

Ravar:ta nije shvaeao istinu da se nikad nista ne moze

dogoditi bez Bozje volje. Brahma je zelio drukCije - valovi

su odnijeli skrinju do obale i ona se zaustavila na lijepoj

plazi. Sljedeeeg je dana Sumantra, Dasarathin glavni mini-

star, slueajno posjetio to mjesto kako bi se odmorio u

miru i razmislio 0 ddavnim problemima. Pogled mu je pao

na skrinju pa ju je otvorio. lznenadio se kad je u njoj vidio

prekrasnu djevojku privlaenih blistavih oeiju, s aureolom

bozanskog sjaja. Obuzelo ga je sazaljenje pa ju je njezno i

slatko upitao sto se dogodilo da su je zatvorili u tu skrinju.Ona je odgovorila da je princeza iz kraljevstva Kosale,

ime joj je Kausalya, ali ne zna kako je dospjela u skrinju

27



niti tko ju je u nju stavio. Igrala se sa svojim prijateljicama

u dvorskim vrtovima i ne sjeca se sto se dogodilo. Su-

mantra je bio ganut njezinom jednostavnom i iskrenom

pricom pa je rekao: "Takve surove lukavstine mogu se

pripisati samo demonima (rakSasa). Njihove postupke

covjek tesko shvaca. Povest cu te do tvoga oca i predati te

u njegove ruke. Podi sa mnom! Krenimo odmah!"

Sumantra ju je smjestio u svoju koCiju i odvezao se do

Kosale gdje ju je predao kralju i na dvoru ispricao sve sto

je znao.

Kralj je Sumantri postavljao razna pitanja. Otkrio je da

on nije nitko drugi nego ministar na dvoru Dasarathe,

vladara Ayodhye te da se njegov gospodar jos nije ozenio.

Obradovalo ga je to otkrice pa je rekao kako je odlucio

svoju kcer koju je on doveo natrag i spasio od propasti,

ozeniti za njegova gospodara. Stoga ga moli da obavijesti

kralja 0 njegovoj ponudi. Iskazao je Sumantri sve pocasti

uz duzno postovanje i poslao ga kuCi sa svojim dvorskim

svecenikom i prikiadnim darovima.

Sumantra je Dasarathi opisao i najsitnije pojedinosti

svega sto se dogodilo. Kako bi potvrdio svoje prihvacanjeponude kralja iz Kosale, Dasaratha je s dvorskim

svecenikom iz Kosale poslao svoga dvorskog svecenika s

posebnim darovima. Datum i vrijeme vjencanja bili su ut-

vrdeni. Dasaratha se i sam uputio u glavni grad kraljevstva

Kosale, pracen velicanstvenim bojnim nizom slonova,

kola, konjice i pjesaka. Svecana pjesma, sto su je izvodili

glazbenici koji su stupali uz njega, dosizala je do neba,

odzvanjala do obzora. Yjencanje Dasarathe i Kausalye

proslavljeno je velicanstveno i raskosno. Kralj Kosale poz-

vaG je Sumantru k sebi i rekao mu: "Ti si uzrok ove ra-

dosti. Naravno, nikad se nista ne dogada bez Bozje volje.

Ipak, kako da ti platim dug, kako da ti iskazem svojuzahvalnost? Molim te, nemoj me odbiti, vee prihvati moju

ponudu. Ozeni se i ti danas u mojoj prijestolnici. Ako se

28

slazes, priredit CU odmah svadbenu svecanost kojom

cemo proslaviti taj radosni dogadaj."

Dasaratha i Sumantra pristali su na taj prijedlog. Su-

mantra se vjencao s kceri Viradasa iz obitelji Ganga. Vijest

o istodobnome vjencanju kralja i njegova ministra na is-

tome mjestu i istog dana prosirila se po gradu, cak po

cijelome kraljevstvu! Podanici su bili zadivljeni i veseli.

Svecanosti su trajale tri dana, a gosti su se zabavljali

glazbom, dramom, plesom i drugim zabavama. NoCi idani bili su ispunjeni odusevljenjem i radoscu.

Cetvrtog dana Dasaratha se vratio u Ayodhyu zajedno

sa svojom kraljicom, dvorjanima te ministrom, njegovom

suprugom i pratnjom. Usli su u grad, a podanici, koji su se

radovali vjencanjima svoga kralja i ministra, glasno su ih

pozdravljali. Plesali su ulicama i radosno klicali, sve dok

nisu promukli. Stajali su i cekali da vide svoju kraljicu. Na

cestu kojom su gosti stizali podanici su izlijevali ruzinu

vodu i mahali plamenovima kamfora.

Dasaratha se ponovno prihvatio svojih kraljevskih

duznosti, s Ijubavlju i brizljivoscu upravljaoje

kraljevstvom.Cesto je sa suprugom odlazio na izlete u sume i provodio

dane u sreCi i zadovoljstvu. No dok su tako prolazili dani,

mjeseci i godine, sjena tuge zamracivala je kraljevo lice.

Zalostila ga je bol sto nije imao djece.

Savjetovao se sa svecenicima, panditima i ministrima i

kad je saznao da je njihovu zelju potvrdila ozbiljna Kausa-

lyina molba, ozenio se s drugom zenom, Sumitrom. Su-

mitra je svojim zivotom opravdavala svoje ime jer je doista

bila puna samilosti i vrlina. Kausalya i Sumitra bile su

emotivno vezane jace nego da su majka i kci. Jedna se

trudila da usreci onu drugu, obje su posjedovale duboku

duhovnu snagu, nepristranost i suosjecajnost. No iako suprosle mnoge godine, nije bilo ni traga nasljedniku. Po-

taknut ocajem i na nagovor kraljica kralj se ozenio i

29



trecom zenom. Bila je to Kaikeyi, neobicno carobna kCi

kralja Kekaye iz Kasmira.

Meautim, kralj Kekaye postavio je nekoliko uvjeta prije

nego sto je pristao da se njegova kCi uda za Dasarathu.

Uporno je trazio da sin kojega rodi Kaikeyi ima pravo na

prijestolje. Ako kralj Ayodhye na to ne pristane, izjavio je,

ni on nece pristati na taj brak. Garga, dvorski svecenik,

prenio je tu poruku u Ayodhyu. Kausalya i Sumitra znale

su za zarku kraljevu zelju da se ozeni princezom Cijoj su seIjepoti svi diviJi. Znale su da je duznost prave supruge

poslusati i najmanju zelju svoga muza i uCiniti sve kako bi

se ta zelja ostvarila. Isto su tako dobro znale da vladarsku

lozu Ayodhye nece nikada oskvrnuti sin koji ce prekrsiti

dharmu. Stoga ce sigurno Kaikeyin sin roaen u kraljevskoj

dinastiji biti utjelovljenje ispravnosti, osloboaen svih mana.

Zato su smatrale da bi Dasaratha trebao obecati kako ce

sin trece supruge naslijediti prijestolje. Molile su ga

sklopljenih ruku: "Gospodaru, kakvu vecu srecu od tvoje

imamo? Prihvati uvjete kralja Kekaye, ozeni se njegovom

kceri i osiguraj nasljednika dinastiji Raghu. Nema potrebe

o tom ni trenutka promisljati."

RijeCi kraljica raspirile su piamen njegove zarke zelje za

sinom. Stoga je poslao Gargu natrag s mnogim darovima,

dajuCi time svoj pristanak na uvjete, obavjestavajuCi kralja

da ce se pozuriti sa svadbenim obredom. Sam je obred

bio proslavljen vrlo raskosno i sjajno.

Dasaratha se vratio u svoju prijestolnicu presretan, sja

jeCi poput Mjeseca meau zVijezdama, dok je prolazio uli

cama u povorci, pracen svojim trima kraljicama. On se

prema svakoj od njih ponasao s jednakim postovanjem, a

one su jedna prema drugoj pokazivale jednaku Ijubav i

obzirnost kao i prema kralju. Obozavale su ga i bojale seda ga ne ozlovolje. Nastojale su svim snagama ispuniti

njegove zelje, a ne ih sprijeciti jer su ga stovale kao Boga,

kako i zahtijevd tradicija vjerne zene. Zivjele su u tako

bliskom uzajamnom postovanju pa se cinilo da su sve tri

jedan dah premda su bile tri tijela!

Prolazile su godine. Ni kralj ni kraljice nisu vise bili

mladi, usli su u svoje srednje godine i priblizavali se sta

rosti, no nije bilo nikakvih znakova da ce se roditi sin.

Premda su prostorije palace namijenjene kraljicama bile

vrlo udobne i imale razne dodatne prostore u kojima se

mogao provoditi sretan zivot, njihova su srca razdirali ne

mir, zabrinutost i ocaj.Jedne su veceri njih cetvero (kralj i njegove tri kraljice)

sjedili u jednoj odaji dvora i satima razgovarali, zabrinuti za

buducnost Ayodhye. Razmisljali su 0 napretku i sigurnosti

kraljevstva. Svatko je pokusavao reCi nesto razborito i

Ijubazno. Na posljetku, nesposobni rijesiti sve te probleme,

ustali su duboko potisteni i odlucili se posavjetovati s

obiteljskim uCiteljem Vasisthom te prihvatiti njegov savjet.

U osvit dana Vasistha je uz duzno postovanje pozvan na

dvor. Savjet su zatrazili i od mnogih pandita i savjetnika.

Kralj je pred njih iznio problem - tko ce vladati golemim

prostorom izmeau dva mora, kraljevskim imanjem koje je

vlasnistvo dinastije Raghu. Say ocajan, jadikujuCi je

zamolio nazocne mudrace za savjet.

Vasistha je dugo razmisljao. Napokon je otvorio oCi i

rekao: "Kralju, ne moras se toliko brinuti. Ayodhya se ne

smije ostaviti bez gospodara. Ona ne smije trpjeti kao

udovica. To podrucje mora biti radosno, sretno i

napredno, u njemu se moraju neprekidno odrzavati

svecanosti, mora b iti uvij ek sve zeleno od cvjetnih vijenaca.

Ayodhya ce biti zastitnica ispravna zivljenja, odzvanjat ce

glazbom i radoscu. Ne pristajem odgajati princa bilo koje

druge dinastije za prijestolje u Ayodhyi. Milost Bozja je ne

dokuciv dar. Zavjet ispravnosti sto ga ispunjavas sigurnoce ti donijeti vrhunsku radost da dobijes sina. Ne odgaaaj

vise! Pozovi mudraca Rsyasrngu, Vibhal)c;lakina sina, neka

on bude vrhovni svecenik i zajedno s njim prinesi zrtvu

310



I

(yaga) prema obredu propisanome za one koji zele dobiti

sina (putrakame.sti). Izvedi sve potrebne ceremonijalne i

obredne pripreme za zrtvu. Tvoja ee se zelja bezuvjetno

ispuniti."

Kraljice su slusale te utjesne rijeci sto ih je Vasistha tako

uvjerljivo izgovarao. Obuzelo ih je blazenstvo (ananda).

Pupoljak nade ponovno je procvjetao u njihovim srcima.

Povukle su se u svoje odaje, moleCi se usrdno Bogu.

Meau svojom pratnjom kralj je trazio najprikladnijegglasnika kojega ee poslati ~ s y a s f n g u , VibhaI:l9akinu sinu,

kako bi ga pozvao u prijestolnicu radi ove misije. Napokon

je pozvao k sebi svoga starog prijatelja Romapada, kralja

driave Anga. Nakon sto mu je dao sve potrebne upute i

opremivsi ga svime sto mu je trebalo, poslao ga je k mu-

dracu. U meauvremenu, na obalama svete rijeke Sarayu

obavljale su se pripreme za prinosenje irtve (yaga).

Izgraaeni su lijepi zrtveni oltari u skladu sa svetim vedskim

zapovijedima. Prijestolnica je bila okieena zastavama i

cvjetnim vijeneima.

Kako se i pretpostavljalo, veliki mudrac ~ s y a s f n g a sa

svojom suprugom Santom usao je na radost svih u pri

jestolnicu Ayodhyu.

Vladar Dasaratha svecano ga je docekao na glavnom

ulazu u dvor i prema obicaju oprao noge tomu glasovitom

svetom covjeku, a svoju je glavu poprskao s nekoliko kap

Ijica vode koju su posvetila mudraceva stopala. Tada je

pao na koljena pred Vasisthom i zamolio ga da se kod

~ s y a s f n g a zauzme za ispravni postupak izvoaenja nam-

jeravane irtve .

~ s y a s r n g a je zatrazio da ministri i ucenjaei sjednu po

propisanom redu. I kralju je naredio da sjedne na svoje

prijestolje. Tada je opisao razliCite dijelove obreda kako biih dvorski sveeeniei mogli zapamtiti i na njih se usmjeriti.

Govorio je 0 takvim pojedinostima da je svatko znao cak i

mjesto na kojem ee sjediti u dvorani.

32

Mudrac je odluCio da prinosenje zrtve pocne sutra

tocno u sedam sati. Vijest se odmah prosirila eijelim gra

dom. Prije svanuea svaka je ulica bila ukrasena zelenim

vijencima, sve su ceste bile prepune Ijudi koji su se gurali

prema golemom otvorenom prostoru na obali rijeke

Sarayu, gdje se obred trebao izvesti. Obala je bila puna

znatizeljnih podanika.

Sa svojom suprugom Santom, ~ s y a s f n g a je usao pod

posebno izgraaeni obredni mantap gdje je sjedio kralj skraljicama dok su vedsko pjevanje, zvuei lovackog roga,

trube i klarineta te radosni uzviei podanika odzvanjali do

neba. ~ s y a s f n g a je preuzeo ulogu Brahme - glavnog or

ganizatora obreda. Ucenim je Ijudima podijelio razne

duznosti kao sto su molitve, reeitiranje, pjevanje, obred

kajanja i tako dalje, vee prema njihovim sposobnostima.

Zrtvene ponude6 bacao je u svetu vatru uz propisane

manlre sam ~ s y a s r n g a s brizljivom tocnoseu i dubokom

odanoseu i vjerom.

Izvatre koju su odrzavali tocno prema svetim spisima,

pred svima se poput iznenadnog bljeska uzdigao Bozji lik

koji je zasjao zasljepljujuCim sjajem. U rukama je drzaosvetu posudu. Velik broj okupljenih, ukljucujuCi i sveeenike,

skamenili su se od cuda, strahopostovanja, straha i ra

dosti. Obuzelo ih je iznenadno blazenstvo i osjeeaj ta

janstvenosti. Kralj i kraljice plakali su od radosti, sklop

Ijenih su ruku promatrali bozansko biee i upuCivali mu

svoje molitve.

~ s y a s f n g a je nastavio smjerno izgovarati mantre, kako

su sveti tekstovi i propisivali, bacajuCi u vatru irtvene

ponude. Iznenada je, kao u dan stvaranja svijeta, odjeknuo

glas sa svoda nebeskoga. Sveeenik je zaprepasten sjeo i

pokusavao zapamtiti poruku: "Kralju,primi

ovuposudu

i

zrtvena ponuda - prema obicajima Zrtvenih obreda u vatru su se bacale

zle misli i zelje te razne stvari koje su imale duhovnu simboliku: riza, ghi.itd.; nikada se nisu zrtvovale zivotinje

33



podijeli svetu hranu (payas) koja je u njoj na tri jednaka

dijela i daj je svojim kraljicama", objavio je glas. Nakon sto

je pruzila posudu kralju tajanstvena osoba koja je izronila iz

vatre, nestala je u njoj.

Veselje obicnih Ijudi, princeva, pandita i svecenika koji

su vidjeli ovaj veliki dogadaj, bilo je bezgranicno. Uskoro su

obavljeni zavrsni obredi te se kralj s povorkom vratio u

palacu, noseCi svetu posudu koju su mu sami bogovi

stavili u ruke.

SINOVI

Nakon sto su zavrsile obredno kupanje (kako je savje

tovao ucitelj) kraljice su usle u dvorski hram gdje se

nalazio oltar obiteljskog bozanstva. V a s i s ~ h a je dovrsio bo-

gostovni obred. Hrana (payas) koju je dala bozanska

osoba stavljena je u tri zlatne posude. Tada je V a s i s ~ h a pozvao Oasarathu i rekao mu da te posude preda svojim

zenama - prvu posudu Kausalyi, drugu Sumitri a trecu

Kaikeyl. Kralj je uCinio kako mu je naredeno. Kraljice su

uzele posude i pale nicice pred V a s i s ~ h o m i Oasarathom.

V a s i s ~ h a je odredio da smiju uzeti hranu tek nakon sto se

ponizno zahvale ~ s y a s f n g i koji je izvodio htveni obred.

Kausalya i Kaikeyi stavile su svoje posude na oltar da

budu na sigurnome mjestu te su posle na obredno ku

panje sa svojim sluskinjama koje su im nakon kupanjaosusile kosu, a potom ih pocesljale. Sumitra je dosla na

terasu i stavila svoju posudu na malu ogradu. Ook joj se

kosa susila na suncu, cijelo je vrijeme razmisljala 0 svojoj

neobicnoj nevolji. ana je bila druga kraljica. Po nasljed

nom pravu, na prijestolje ce se popeti sin najstarije kra

Ijice. I sin Kaikeyi, trece kraljice, moze osvojiti prijestolje

prema kraljevu obecanju. Sumitra se pitala sto ce se do-

goditi sa sinom kojega ce mozda ona roditi? On nece biti

ni tu ni tamo. Zasto uopce imati sina koji bi patio jer nema

polozaja ni vlasti? Silo bi mnogo bolje da se takav sin

uopce ne rodi, nego da se rodi i bude zapostavljen, mislila

je.

No tako je razmisljala sarno trenutak. Uskoro se sa

brala. Znala je da se mora dogoditi ono sto su bogovi

34 35



odlucili i nitko to ne moze sprijeCiti. Sjetila se da je to bila

zapovijed kraljeva ucitelja. Stoga je posla prema posudi

odlucna da pojede hranu koja se nalazila u njoj. Kad gle,

odjednom doleti orao, otme joj hranu svojim kljunom i

odleti visoko, visoko put neba.

Sumitra je pozalila zbog svoga nepazljivog odnosa

prema dragocjenoj hrani. Pomislila je da ce se kralj vrlo

uzrujati ako dozna sto se dogodilo. Nije znala sto da uCini.

Posla je ravno svojoj "sestri" Kausalyi i ispricala jo j cijelupricu. Upravo je tada i Kaikeyi stigla sa zlatnom posudom

nakon sto je svezala svoju osusenu kosu. Njih su se tri vrlo

voljele, bile su poput sestara koje je povezivala jedna jedi

na srebrna ni t Ijubavi za Oasarathu.

Kako bi sprijecile da kralj sazna za neugodni dogadaj,

dale su donijeti drugu zlatnu posudu te su Kausalya i

Kaikeyi stavile u nju dio hrane iz vlastitih posuda. Sada su

sve tri zajedno mogle poCi u hram. Jele su posvecenu

hranu dok je Rsyasrnga izgovarao svoje molitve, a drugi

starjeSine i uceni Ijudi pjevali prigodne vedske himne. Kra

Ijice su tada srknule posvecenu vodu i pale nicice pred

oltar, dotaknuvsi stopala Rsyasrnge, a potom su otisle usvoje odaje.

Vrijeme je prolazilo. Vijest da su kraljice trudne prosirila

se medu podanicima. Tijela kraljica postala su blistava.

Proslo je i devet mjeseci. Ovorkinje i njegovateljice

ocekivale su sretan dogadaj i pomno se brinule 0 kralji

cama. U meduvremenu su saznale da su Kausalyu spopali

trudovi te su se pozurile do njezine palace. Ook su bile na

putu k njoj, saznale su da je kraljeva supruga rodila princa!

Orugog je dana i Kaikeyi rodila sina. Radosne su vijesti

ispunile cijelu zenanu7 veseljem. Sljedeceg dana Sumitra

je nakon trudova rodila sinove blizance.

zenana - odaje u kojima borave samo zene; rijec je

urdskog podrijetla i odnosi se osobito na prostore u

muslimanskim kucama

Posvuda su se pojavili osobiti znaci. Oobre su vijesti sve

ispunile radoscu. Zemlja se zaodjenula zelenilom, drvece

je procvjetalo, a zrak bio pun glazbe. Oblaci su prosipali

mirisne kapljice kise, no samo iznad zgrada u kojima su

lezali novorodeni u svojim kolijevkama. Oasarathina radost

bila je bezgranicna. Ook ga je godinama prije tistila tjesko

ba je r nije mogao imati sina, sada mu je roaenje cetiriju

sinova odjednom pruzilo neopisivo zadovoljstvo i srecu.

Pozvao je svecenike, dao im zlata i mnogo krava te im

darovao velike povrsine zemlje. Organizirao je dijeljenje

novca i odjece siromasnima, onima koji nisu imali gdje

Zivjeti darivao je kuce, a gladne je hranio. Svuda kamo je

oko dopiralo, culo se kako ljudi pozdravljaju sretni dogaaaj

i veselo uzvikuju. Podanici su se skupljali u golemim

dvoranama da bi izrazili svoju radost glazbom i plesom.

Ponosili su se sto sada imaju princeve kraljevske loze. Bili

su razdraganiji nego onda kad su i sami dobivali sinove.

Zene su nudile svoje sluzenje Bogu iz zahvalnosti za ovaj

cin milosti uvjerene da je roaenje kraljevskih sinova bilo

znak Bozje milosti.

Oasaratha je na dvor pozvao uCitelja kraljevskedinastije, V a s i s ~ h u , a on mu je savjetovao da se obrati

ucenom astrologu koji ce zapisati horoskope novoroaenih.

Astrolog je izjavio da je dijete Kausalye roaeno u najpo

godnijem trenutku u bozanskoj polovici godine

(uttarayar:zajB u mjesecu caitra 9, u sVijetlom dijelu prve

polovice mjeseca, devetog dana. Blistala je zvijezda

punarvasu lO , bio je ponedjeljak, znak zodijaka pripadao je

lavu (sifT1halagna), bilo je razdoblje pobjede (abhijit) kad

se svijet bezbrizno odmara, a vrijeme je bilo stabilno (ni

pretoplo ni prehladno). Kaikeyin je sin roaen sljedeceg

dana, takoaer u svijetloj polovici mjeseca caitra, desetog

8 uttan'iyaQa _ prva polovica godine kad Sunce putuje prema sjeveru

9 caitra _ prvi mjesec u hindu istickom kalendaru koji odgovara dijelu naseg

ozujka i travnja

10 punaroasu _ ime sed me mjeseceve kuce; takoder ime VisQua i Sive

36 37



dana, u utorak (gaT).qayoge) II . Treeeg su dana rodeni bli

zanci, bio je jedanaesti dan mjeseca caitra, mjeseceva

kuea aSle5aJ2, vrijeme vrddhiyoge13 Te su podatke dali

astrologu i zamolili ga da ih ucrta u kartu, napise strucne

horoskope i obavijesti kralja sto je saznao.

Tada je Dasaratha zamolio Vasisthu da odredi najpo

voljnije vrijeme za obred davanja imena djeci. Mudrac je

nekoliko trenutaka sjedio u tisini, udubljen u meditaciju.

Vizija kojom je bio obdaren kao jogin otkrila mu je

buduenost. Prenuvsi se iz te vizije, rekao je: "Kralju, tvoji

sinovi nisu obicni smrtnici. Oni su jedinstveni, imaju

mnoga imena, nisu Ijudska vee bozanska biea koja su

uzela Ijudski lik, oni su bozanske osobe. Svijet ima sreeu

sto su ovdje, a mislim da i ja imam veliku priliku sto mogu

sudjelovati u obredu davanja imena ovoj bozanskoj djeci."

Majke su tri, no otac je jedan i stoga je Vasistha odredio da

se desetodnevno razdoblje "necistoee" racuna od dana

kad je Kausalya dobila dijete. Jedanaesti dan nakon

rodenja Kausalyina sina, izjavio je mudrac, najpovoljniji je

za obred davanja imena. Kralj je pao nicice pred Vasisthina

stopala, zahvalan za tu milost, a ucitelj se tada povukao usvoj pustinjacki stan.

Astrolog se takoder slozio s tim danom. Poceo je

zapisivati stvari potrebne za obred. Potom je taj popis dao

glavnom sveeeniku, a kralj ga je obasuo darovima.

Dasaratha je naredio da se napisu pozivnice za obred.

Poslao ih je feudalnim vladarima, plemiCima i dvorjanima,

mudracima i ucenim Ijudima diljem svoga kraljevstva,

kako je dolikovalo polozaju i drustvenom statusu poz

vanoga. Glasnici koji su raznosili pozive bili su ministri iii

11 gaCldayoga - naziv za desetu astrolosku yogu. U ovom kontekstu yoga seodnosi na promjenljivu podjelu vremena s obzirom na duljinu zajednickeputanje Sunca i Mjeseca. Takvih yoga ima 27.

12 aSleSa _ naziv za devetu mjesecevu kucu koja sadrzi pet zvijezda

13 lJrddhiyoga _ naziv za i 1. astrolosku yogu

dvorski panditi, sIuzbenici iii sveeenici, a njihov je drustveni

polozaj odgovarao statusu pozvanih.

Proslo je deset dana. Grad Ayodhya bio je uljepsan i

ukrasen, postao je caroban. Milozvucne melodije ispu

njavale su zrak i sirile se na sve strane po cijelom kra

Ijevstvu, a Ijudi su se zadivljeno pitali, pjevaju Ii to nebeski

andeli. Ulice su bile natopljene mirisima, a grad preplavljen

posjetiteljima. Nitko drugi osim mudraca i dvorjana nije

mogao uCi u unutrasnje odaje palace. Za ostale, bilo da se

radilo 0 princevima iii seljacima, bili su uredeni posebni

prostori. U dvoristu palace podigli su i pandale gdje su se

smjestili gosti i uzvanici kako bi mogli promatrati obred

davanja imena sa svim popratnim pojedinostima.

Ubrzo se iz kraljevske palace zacula glazba. Sveeenici

su pjevali vedske himne. Tri su kraljice usle u prekrasno

ukrasenu dvoranu noseCi novorodene sinove. Zracile su

poput b ~ z a n s k i h majki koje nose bogove - Brahmu,

Visr:lUa i Sivu. Blazenstvo i sjaj sto im je blistao na licima

bili su neopisivi.

Cim su podanici primijetili da su kraljice stigle, iz nji

hovih su se srdaca vinuli uzvici pozdrava. Zene su prednjima mahale prigodnim sVjetiljkama. Za njih su bila pri

redena tri posebna mjesta. Najprije je sjela Kausalya, a

potom Sumitra i Kaikeyi. Vladar Dasaratha sjeo je s desne

strane Kausalye.

Sveeenici su zapoceli obred, strogo pazeCi na sve po

jedinosti. Upalili su svetu vatru i u nju bacali Zrtvene ponu

de uz recitiranje prikladnih mantri. Na zlatne pladnjeve

prosipali su i stavljali rizina zrnca na koja su prostirali

svilenu tkaninu. Majke su polozile svoju djecu na tu svilu.

Kausalyino dijete je promatralo Vasisthu kao da je on bio

njegov bliski znanac! Nastojao mu se pribliziti i izgledalo jeda mu se svida njegovo drustvo, da zeli biti blizu njega. Svi

su se cudili tom neobicnom ponasanju. Vasisthu je zbog

toga obuzela radost pa je plakao od sreee. S mnogo je

38 39



napora brisao suze i svladavao se. Tada je, uzevsi nekoliko

zrnaca rize, rekao: "Kralju, dijete koje je rodeno da

obraduje Kausalyu, podarit ce radost i svim Ijudima. Nje-

gove ce vrline svima donijeti utjehu i zadovoljstvo, radost i

srecu. Jogini i duhovni trazitelji naci ce u njemu velik izvor

radosti. Stoga, od ovog trenutka, njegovo ce ime biti

Rama, to jest 'onaj koji donosi radost'o I mudraci su

pozdravili ime kao vrlo prikladno i vazno pa su uzviknuli:

"Odlicno,odlicno!"

Tada je Vasistha pazljivo pogledao Sumitrine blizance.

Opazio je da ce stariji biti junak, nepokolebljiv borac, ob-

daren velikim bogatstvom, da ce zeljeti sluziti Bogu i nje-

govoj pratiteljici Laksmi i to ce sluzenje za njega biti poput

samoga zivota. Stoga je za njega odabrao ime Laksma':!a.

Za mladeg je brata Vasistha pretpostavljao da ce svim si-

lama unistavati neprijatelje, a istodobno ce biti zadovoljan

sljedbenik puta svoga starijeg brata pa ga je blagoslovio

imenom Satrughna (onaj koji unistava neprijatelja).

Potom je spustio pogled na dijete koje je bilo izvor

Kaikeyine radosti. Primijetio je da ce to dijete ispuniti sva

srca Ijubavlju i radoscu, da ce sve zadiviti svojim nevjero-

jatnim prianjanjem uz dharmu, da ce via dati svojim po-

danicima s mnogo suosjecaja i naklonosti. Zato mu je dao

ime Bharata (onaj koji vlada). Podanici su bili sretni kad su

culi da uCitelj tako opsirno opisuje blistavu buducnost

djece. Ispunila ih je Ijubav prema princevima i od toga su

ih dana zvali Rama, Laksma':!a, Satrughna i Bharata.

Dasaratha je priredio o bilnu gozbu za sve koji su bili na

obredu, razveselio je sve prisutne, nudio im svoju gosto-

Ijubivost i darivao ih prema njihovu drustvenom polozaju.

Mnoge je obasipao bezbrojnim darovima u dobrotvorne

svrhe, a kao dio obredne pokore dijelio je krave, zemlju,zlato i druge vrijedne stvari siromasnima i potrebitima.

Pazio je na potrebe svakog pojedinca tako da nitko nije bio

nezadovoljan ni razocaran. Kad je obred zavrsio, Ijubazno

ih je ispratio, a oni su se vratili svojim kucama.

PrirtCevi su brzo rasH, zahvaljujuCi njeznoj brizi svojih

majki. No one su odmah primijetile nesto cudno. Uskoro

su naime opazile da Laksmana obicno trazi Ramu, a

Satrughna Bharatu. Odkad se ~ o d i o , Laksma':!a je uvijek

plakao. Dadilje, majke (ayi) i ostali pokusavali su mu

davati razne lijekove i sredstva za smirenje, no nisu mogli

ublaziti Laksma,:!ine tegobe, niti zaustaviti njegov plac.

Sumnjali su da dijete pati od unutrasnjih bolova te su

pokusali pojacati doziranje lijekova. Ali nista nije koristilo.

Sumitra je bila sigurna da na djetetove bolove ne djeluju

lijekovi. Stoga je poslala po Vasisthu. Duboko mu se pok-

lonila cim je usao u sobu. "Gospodaru", molila je "moj

Laksma,:!a place odkad se rodio i vapi za necim sto ne

mogu otkriti. Pitala sam za savjet lijecnike i davala mu

propisane lijekove. No njegov je plac svaki dan sve jaci. Ne

voli vise ni majCino mlijeko! Sto se tice sna, on gotovo i ne

spava. Kako ce biti zdrav i jak ako tako nastavi? Molim te,

reci mi zasto se tako ponasa, blagoslovi ga, mozda

prestane njegov neprekidni plac."

Vasistha se malo zamislio a tada rekao: ,,0, kraljice!

Njegova je bol izuzetna, a ti je pokusavas izlijeCiti uobica-

jenim naCinom i lijekovima. On tezi za necim sto je izvan

razumijevanja jednog smrtnika. Ucini sto CU ti kazati i di-

jete ce se smiriti i bi t ce sretno. Istog trenutka kad to

ucinis, prestat ce plakati i pocet ce se zadovoljno igrati.

Uzmi ga odmah i polozi uz Ramu, Kausalyino dijete. To je

pravi lijek." Nakon toga Vasistha je otisao, blagoslovivsi

majku i dijete. Kad je to cula, Sumitra je uzela svoje dijete i

polozila ga u drugu kolijevku uz Ramu. Od tog trenutka

Laksma,:!a je prestao plakati, poceo se smijati i igrati.

Oni koji su vidjeli tu preobrazbu, smatrali su je velikimcudom. Laksmana koji je dotada plakao, poceo je naglas

veselo tepati, od radosti udarati nozicama, mahati veselo

40 41

.... - ~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - , . . . . - - ~ - -



I

rucicama, poput ribe koja je bacena natrag u vodu i pliva

sretno brzim pokretima. U Raminoj prisutnosti bio je

uron jen u blazenstvo, Cinilo se da je svjestan milosti kojom

ga Rama obasipa.

I Satrughnina prica bila je slicna. On je bio melankolik,

nije volio jesti ni igrati se, izgledao je vrlo slab i uvijek

umoran. Sumitra se zabrinula zbog toga pa je ponovno

pozvala uCitelja na dvor i pitala ga za razlog njegova

ponasanja. Vasistha se opet nasmijesio i rekao: "Majko,

tvoja djeca nisu obicna roda! Rodena su zato da sudjeluju

u bozanskoj drami! Polozi Satrughnu na isti lezaj s Bhara-

tom! Tada ee svi njegovi dani biti radosni, a on ee biti vrlo

sretan. Ne trebas se vise brinuti." Potom ju je blagoslovio i

otisao. Sumitra je odmah poslusala njegove upute i otada

je Satrughna provodio vrijeme u Bharatinu drustvu. Kad

su bili zajedno, djeca su stalno bila u nekom neopisivom

blazenstvu, napredovali su iznad ocekivanja. Poput

sunceva sjaja iz sata u sat poveeavala se njihova inteligen-

cija i Ijepota.

Sumitra nije trebala vise nista raditi za svoju djecu. No

buduCi da su joj njezini blizanci bili dragi kao vlastiti zivot,dio je vremena provodila s Kausalyom, a dio s Kaikeyl,

njegujuCi djecu i brinuCi se 0 njihovim potrebama. Isla je

od jedne palace do druge i uzivala u svom poslu poput

dadilje koja se brine 0 udobnosti djece. "Nije mi dosudeno

da im budem majka", ponekad je u samoCi tugovala.

Cesto se pitala kako je nastala ta cudna situacija da njezi-

na djeca budu sretna s onim drugim majkama, a ne s

njom.

Napokon je posla Vasisthi i zamolila ga da je umiri. On

joj je objasnio pravi razlog !1jezine zabrinutosti rekavsj da je

Laksmana 'did Rame, a Satrughna 'did Bharate. Cim je

i z g o v o r i ~ te rijeCi, Sumitra je uzviknula: "Da, da! Sada

shvaeam. Sretna sam sto sam od tebe saznala istinu."

Tada je pala niCice pred njim i povukla se u svoje odaje.

Razmisljala je: "Kad je orao odnio dragocjeni dar

bozanske hrane (payas) sto ju je poslao Bozji glasnik,

toliko sam se uplasila na pomisao da bi se kralj mogao

razljutiti zbog moje nepaznje, da sam to ispricala Kausalyi i

KaikeyL Obje su mi dale dio hrane iz svojih posuda. I

stoga jedina ja medu kraljicama imam blizance sto je

posljedica podijeljenog dijeJa blagoslovljene hrane koju

sam pojela! Oh, kako je tajanstvena volja Bozja. Nitko ne

moze shvatiti Njegovu moe i velicinu. Tko moze izmijeniti

Njegovu odluku?"

"Da", tjesila se, "ja sam ih nosila devet mjeseci, trpjela

sam porodajne bolove, no njihove su prave majke Kausa-

lya i Kaikeyl, u to ne treba sumnjati." Bila je tako cvrsto

uvjerena u to da je dobrovoljno povjerila svoju djecu

Kausalyi i Kaikeyi, a ona im se pridruzila u njezi i brizi za

njih.

Dadilje i brojni rodaci kraljevske obitelji osjeeali su

veliku radost dok su promatrali djecu u igri. No nakon nji-

hova odlaska Kausalya bi uporno zahtijevala da se vrlo

strogo izvedu obredi koji cuvaju djecu od "zla pogJeda".

Bila im je tako naklonjena i predana da mnogo puta nijeraspoznavala dan od noCi, niti noe od lOre novoga dana.

Nije djecu pustala iz vida cak ni na trenutak! Bilo da se

kupala iii bila zauzeta molitvom u hramu, njezin se um

neprestano bavio djecom i ona bi se zurila k njima sto je

brZe mogla. Sve je poslove obavljala hitro kako bi mogla

provesti sto vise vremena njegujuCi ih.

Jednog je dana kupala Ramu i LaksmaJ:lu. Na dimu s

mirisnih stapiea posusila je i namirisala njihovu kosu. Po-

tom ih je odnijela u zlatnu kolijevku, pjevala im sIatke

uspavanke i njihala ih da ih uspava. Kad je vidjela da su

zaspali, zamolila je dadilje da pripaze na njih, a ona je

otisla u svoje odaje da pripremi dnevnu hranu za

zrtvovanje Bogu i izvede obred stovanja. Uzela je zlatni

pladanj s hranom i ponudila je Bogu. Nedugo nakon toga

432



vratila se u hram kako bi s pladnja uzela i dala djeci dio

hrane posveeene Bogu. Kako Ii se iznenadila kad je ondje

pred oltarom nasla Ramu da sjedi na podu s posveeenom

hranom pred sobom i jede sa zadovoljstvom one sto je

ona ponudila Bogu! Nije mogla vjerovati svojim oCima,

cudila se: "Sto to vidim? Varaju Ii me oCi? Je Ii to istina?

Moze Ii to biti istina? Kako je ovo djeteSce koje je spavalo u

kolijevci, moglo doCi do oltara? Tko ga je doveo ovamo?"

Potrcala je prema kolijevci i zavirila u nju. Ugledala je

Ramu kako spava. UVjeravala je samu sebe da je krivo

vidjela. Posla je u hram da ukloni posudu s hranom koju je

stavila na oltar. No nasla je da je gotovo prazna! Kako to

moze biti, cudila se. To sto je vidjela dijete u hramu, mo-

gla je biti varka. No, sto je s posudom koja je sada bila

gotovo prazna? Kako to moze biti opticka varka?

Istodobno ju je razdirala zadivljenost i nevjerica. Uzela je

posudu s ostacima hrane i pozurivsi do kolijevke, stala

promatrati dva djeteta. Vidjela je da Rama nesto zvaee u

ustima i oCito uziva u okusu. ZabavljajuCi se, promatrala je

njegovo lice, kad gle, ugledala je cijeli univerzum kako se

okreee u njemu. Izgubila je sVijest0

sebi i svojoj okolini.Stajala je kao skamenjena, zureCi, zaslijepljena tim je

dinstvenim prizorom.

Dadilje su se zacudile kad su vidjele njezino ponasanje,

bile su zabrinute i jecale su, no ona ih nije cula. Jedna ju

je dadilja uhvatila za stopalo i tresla je dok nije dosla k

sebi. Osvijestila se u trenutku, brzim trzajem. Ugledala je

dadilje oko sebe i zatecena cudom, sjela na rub postelje.

Okrenuvsi se prema njima, upitala je: "Jeste Ii pazile na

dijete?" A one su odgovorile: "Naravno, ovdje smo vee

dugo. Nismo oci odvajale od njega." - "Jeste Ii primijetile

neku promjenu na njemu?", pitala ih je brzo. "Nismo

primijetile nikakvu promjenu. Dijete cvrsto spava, kao stovidis", bio je odgovor. Kausalyu je mucilo, je Ii njezina vizija

bila tek obmana iii cinjenica? Ako je bila istinita, zasto

djevojke nisu nista primijetile? Dugo je 0 tome razmisljala,

a na kraju se utjesila zakljuckom da se od takve djece

mogu ocekivati samo bozanske objave jer su rodena kao

plod Bozje milosti. Njegovala ih je i hranila s dubokom

majcinskom brigom, a djeca su brzo rasla i sve vise blis

tala poput mladog Mjeseca. Osjeeala je neizrecivu radost

dok ih je tetosila, odijevala i kitila draguljima.

Ramino djecastvo bilo je jednostavno, no uzviseno. Vrlo

cesto, zaboravljajuCi da je on njezino dijete, Kausalya muse duboko klanjala, sklapala ruke pred njim jer je znala da

je on bozansko biee. Odjednom bi se uplasila pomislivsi

sto bi Ijudi rekli da je vide kako se klanja vlastitu djetetu i s

mnogo postovanja dodiruje njegova stopala. Da prikrije

svoju zbunjenost, uzdigla bi pogled i molila: "Gospode,

cuvaj moje dijete od zla i nepravde." Sklopila bi oCi kon

templirajuCi 0 bozanskom djetetu, molila je Boga da je

snaga Njegove obmane (maya) ne pokoleba u vjeri.

Zaprepastavala ju je sVjetlost koja je okruzivala njegovo

lice. Bojala se da bi drugi mogli posumnjati u njezin zdrav

razum kad bi im ispricala svoja iskustva. A nije ih vise mo-

gla ni drzati za sebe. Bila je tako zbunjena da se cestoneobicno ponasala, kao da ju je zanijelo uzbudenje zbog

bozanske igre njezina djeteta. Ponekad bi silno zazeljela

otkriti svoje srce Sumitri iii Kaikeyi kad su bile blizu nje. No

svladavala se kako one ne bi posumnjale u istinitost njezi

na iskustva i smatrale ga pretjeranim iii zeljom da velica

vlastita sina.

Napokon se jednog dana ohrabrila i kralju Dasarathi is

pricala cijelu tu cudesnu i uzbudljivu pricu. On ju je paz

Ijivo saslusao a potom rekao: "Draga moja, to je samo

tvoja masta, ti previse volis to dijete. Zamisljas da je on

Bog i svaki njegov pokret i Cin promatras u tom svjetlu,

zbog toga ti on izgleda cudesan i neobican. To je sve." Tajje odgovor nije zadovoljio pa ju je kralj pokusao utjeSiti

nekim posebnim dokazima, a potom je poslao u njezine

44 45



odaje. Unatoc Dasarathinim uvjeravanjima kraljicu koja je

bila svjedok cudesnih dogaaaja nije moglo nista uvjeriti u

protivno, cak ni njegove rijeci.

Stoga je posla do Vasisthe da ga pita za misljenje 0 is

tinitosti svoga iskustva. On ju je saslusao i objasnio joj:

"Kraljice, ono sto si vidjela prava je istina, a ne plod tvoje

maste. Tvoj sin nije obicno Ijudsko biee, vee je bozanskog

podrijetla. Dobila si ga za sina zbog zasluga iz mnogih

prijasnjih zivota. Graaani prijestolnice imali su jedinstvenu

sreeu da se spasitelj Ayodhye rodi kao sin Kausalye."

Ljubazno je blagoslovio kraljicu i s njom se rastao. Kausa

lya je shvatila istinu Vasisthine izjave! Znala je da je njezin

sin sam Bog i vrlo se radovala gledajuCi gao

Prolazili su mjeseci. Djeca - Rama, Laksmana,

Satrughna i Bharata - naucila su puzati, sjediti na podu i

kretati se naokolo. Svi oko njih morali su biti neprestano

spremni paziti na njih kako ne bi pali i ozlijedili se. Dobili

su i raznovrsne igracke. Djeca s majkama i dadiljama pro

vodila bi tako dane u neprestanom vrtlogu radosti, nisu

osjeeala da vrijeme prolazi. Djecaci su se vee mogli sami

podizati i stajati, drzeCi se c:vrsto za majcine iii dadiljineruke. Mogli su se i uhvatiti za zid i ustati, napraviti nekoliko

koraka. Njihova nastojanja i uspjesi veselili su njihove maj

ke. Kao papigice tepali su slatkim glasom nekoliko nera

zumljivih rijeci od kojih su drugi prstali od smijeha. Majke

su ih naucile rijeci "mama" (ma) i "tata" (bap) i bile su vrlo

sretne kad su ih djeca pravilno izgovarala.

Svakog dana u zoru trljale su njihova tijela Ijekovitim,

mirisnim uljem. Tada bi uzele mirisni prasak i kupale ih u

svetim vodama rijeke Sarayu. Potom su im susile kovrcavu

kosu na dimu mirisnih stapiea, stavljale im crnilo oko

ociju, tockice na obraze a obredne znakove na celo kako bi

od njih odvratile zle poglede. Oblacile su im prekrasnu

svilenu odjeeu, Ijuljale ih na Ijuljackama na kojima bi cvrsto

zaspali uz zvukove melodioznih uspavanki. BaveCi se tim

ugodnim duznostima, majke su osjeeale da nebo nije

daleko ni vremenski ni prostorno, ono je bilo posvuda oko

njih.

A dragulji kojima su ih kitile! Svakog dana djeca su do-

bivala novi i sve sjajniji nakit: ukrase oko gleznjeva,

zveckave zlatne lanciee sto se nose oko struka ukrasene

dragim kamenjem, ogrlice od devet dragulja. BojeCi se da

bi taj nakit mogao ozlijediti njihova njezna tijela, on je bio

oblozen mekim, barsunastim vrpcama.

Igre i razonoda malih princeva nadilazile su svaki opis.

Kad su vee mogli hodati, iz grada su dovodili njihove

vrsnjake koji su se s njima igrali. Ta su djeca dobivala

ukusna jela, igracke i razne druge darove. I dadilje koje su

ih dovodile na dvor bile su obilno nahranjene. Kausalya,

Sumitra i Kaikeyi bile su tako sretne s djecom da su zabo

ravljale brinuti se za vlastito zdravlje i udobnost.

Nakon toga razdoblja njege i odrastanja u palaCi, kad

su djeca navrsila tri godine, dadilje su ih pocele izvoditi na

igraliste gdje su trcala i bila razigrana do mile volje. Na

povratku kuCi docekivale bi ih majke i njegovale ih s

mnogo Ijubavi i briznosti. Jednog je dana Dasaratharazgovarao s kraljicama i tom je prigodom spomenuo

kako djeca neee nauciti mnogo od onoga sto je vrijedno

ako se budu druzila samo s dadiljama. Njihova inteligen

cija i umjesnost ne mogu se na taj naCin razvijati. Stoga je

odreaeno najpogodnije vrijeme da nauce pisati. Bili su

pozvani ucitelji koji su ih trebali uputiti u to umijeee.

ad toga su dana carobni mali djecaci stanovali u kuCi

svoga uCitelja. Morali su se odreCi skupocjene kraljevske

odjeee i oblaciti jednostavnu odjeeu omotanu oko struka i

prebacenu preko ramena. BuduCi da odgoj ne moze do-

bro napredovati ako se djeca nalaze u atmosferi roditeljske

Ijubavi i brige, morali su zivjeti s uciteljem i upijati lekcije

danju i noeu. Jer vise se nauCi sluzenjem uCitelju, proma-

trajuCi ga i slijedeCi njegov primjer. Morali su zivjeti od jed-

46 47



I

nostavne hrane koju im je ucitelj davao. A ipak su blistali

kao utjelovljenja idealnih trazitelja istine (brahmacarin).

Kad bi majke bile tuzne zbog odvojenosti i pozeljele ih

vidjeti, posjetile bi uCiteljevu kueu i bile sretne gledajuCi

kako djeea napreduju.

[ uCitelj je bio presretan kad je otkrio postojanost i en-

tuzijazam svojih stieenika. CUdila ga je njihova inteligencija

i neobicna moe pameenja, sve ga je to ispunjavalo

zadivljenoseu i radoseu. Primijetio je da je Rama imimnosklon ucenju. On je shvaeao stvari tako brzo da je svaku

lekciju mogao tocno ponoviti kad ju je cuo sarno jednom.

UCitelj je bio zadivljen pronieavoseu Ramine inteligeneije.

Odlucio je da njegov napredak ne smije usporavati

potreba da se braea dovedu na njegovu razinu. Stoga se

prema onoj trojici drukCije odnosio, a Rami je posveCivao

posebnu paznju.

I L a k s m a ~ a , Bharata i Satrughna svladavali su svoje

zadaee izvanredno dobro, no toliko su ceznuli za Raminim

drustvom i prijateljstvom da su gubili svako zanimanje za

ucenje i svoje duznosti prema uCitelju Cim Rame nije bilo

na vidiku. Stoga ga nisu mogli dostiCi u ucenju, vee suzaostajali za njim.

Jednom iii dvaput, L a k s m a ~ a se usudio reCi ucitelju da

ih ne zanima nikakva lekcija ni ucenje. Bi t ee sretni sarno

ako budu u Raminu drustvu! L a k s m a ~ a je zivio sarno za

Ramu. UCitelj je primijetio taj cudan odnos izmedu njih i to

ga je potaknulo na razmisljanje. Sjetio se kako je mudrae

Vasistha govorio da su oni zapravo nara i Narayana

(covjek i Bog), nerazdvojna bozanska moe.

48

GURU I NJEGOVI UCENICI

Braea su zivjela u kuCi svoga uCitelja i odano mu sluzila.

Odrekli su se dvorskih udobnosti i dobrovoljno se podvrgli

svim nevoljama pustinjackog zivota. Ponizno su i zdusno

ispunjavali uciteljeve zelje. Svoju su izobrazbu zavrsili u vrlo

kratkom vremenu ovladavsi svim predmetima. Jednog je

dana kralj Dasaratha sa svojim ministrom dosao u kueu

njihova uCitelja. Bio je izvan sebe od radosti dok ih je

slusao kako recitiraju vedske himne i cuo kako svete

mantre prelaze preko njihovih usana jasno i brzo poput

blistavih kaskada. Bio je sretan sto su njegovi sinovi tako

mnogo naucili.

Rama se duboko poklonio pred oeem. Kad su to vid-

jela njegova tri brata i oni su ucinili isto. Ucitelj je ponudio

kralja i njegova ministra da sjednu na pocasna mjestapokrivena jelenjom kozom. Dasaratha je poceo razgovarati

s uciteljem zeleCi saznati koliko su djeea napredovala u

svom ucenju. Rama je kretnjama upozorio braeu da ne

trebaju prisluskivati njihov razgovor. Napustio je sobu uz

guruovo dopustenje, noseCi sa sobom knjige i pozvao

bracu da ga slijede. Oni su u svemu slijedili Ramu, sutke

su osluskivali cak i njegove pokrete.

Vasistha i Dasaratha primijetili su sto se dogodilo. Bilo

im je drago da je Rama ispravno shvatio razlog uciteljeva

razgovora s oeem. Svidjelo im se i ispravno Ramino

ponasanje i naCin na koji je on bio primjer i uzor trojicibrace. Vesel iii su se sto su braca postala tako diseiplini-

rana.

49



Vasistha se nije mogao suzdrzati vee je rekao: "Kralju,

tvoji su ~ i n o v i ovladali svim u m i j e C i m a ~ a Rama je svladao

sve sastre. On nije obican smrtnik. Cim sam ga poceo

poducavati recitiranju Veda, on ih je ponavljao kao da ih

vee otprije zna. Samo Onaj koji je nadahnuo himne moze

ih tako ponavljati, nitko drugi. Vede nisu "knjige" koje je

Rama mogao procitati u svoje slobodno vrijeme! One su

se prenosile preko gurua do ucenika, dok je jedan reciti-

rao, drugi je slusao, i nisu se mogle nikako drukCije saznati

osim od gurua! To je razlog zasto se nazivaju i sruti (onosto se cUje). One su sam dah Soga koji se izrazio tim

mantrama. Nisam vidio nikoga da ih je tako svladao kao

Rama. Zasto kazem "vidio"? Nisam ni "cud' da je netko

postigao tu izvanrednu vjestinu!

Mogu ti ispricati jos mnoga nadljudska djela tvoga sina.

Kralju, kad samo pomislim kako sam imao sreeu sto sam

dobio te djecake za svoje ucenike, mislim da je to nagrada

za odricanje kojemu se vee dugo podvrgavam. Tvoji sinovi

ne trebaju nista vise uCiti. Sad moraju vjezbati samo

upotrebu luka i strijele i steCi slicne vjestine primjerene

kraljevskim princevima. Zavrsili su s ucenjem koje sam im

ja mogao prenijeti i postali vjeSti u svemu sto sam ih

mogao nauciti. Ovaj je dan izuzetno pogodan. Povedi ih sa

sobom."

Dasaratha kojega je mjesecima razdirala bol zbog od-

vojenosti od sinova, zaplakao je od radosti kad je CUO te

rijeci. Nije mogao prikriti svoje zadovoljstvo. Okrenuo se

ministru koji je bio uz njega pa mu naredio da 0 dobrim

vijestima obavijesti kraljice i zamoli ih da dodu u pusti-

njacki stan s darovima sto ih ucenici moraju dati ucitelju

prije nego napuste njegovo boraviste. Sumantra se

pozurio u dvor i svima priopCio te novosti. Pripremio je

darove i vratio se brze nego sto su ocekivali.

U meduvremenu su djecacima spremili stvari koje su

im pripadale i sve to utovarili u kociju, kako je savjetovao

Vasistha. Po naredbi njihova oca djeca su odala postovanje

svom guruu propisanim obredom, predali mu darove i pali

nicice pred njim, zamolivsi ga za dopustenje da odu kuei.

Vasistha ih je privio u narucje, stisnuo im ruke i pomi-

Iovao ih, blagoslovivsi ih i nevoljko im dopustivsi da odu.

Sol zbog rastanka natjerala mu je suze na oci. Dopratio ih

je do koCije u koju su se oni popeli i odvezli. SkJopljenih

ruku jos su dugo gledali za svojim guruom kojega su

ostavili. A on je stajao na istome mjestu, obraza mokrih od

suza. Dasaratha je primijetio tu vezu izmedu uCitelja i svo-

jih sinova i bio je vrlo zadovoljan.

Stigavsi kuCi, guru je teska srca usao u svoj pustinjacki

dom. Kamo god je pogledao, vidio je tamu bez sVjetlosti.

Pobojao se da bi ga mogla sputavati ta vezanost za

djecake. OdluCio je meditirati i nadvladati bUjicu sjeeanja

koja su nadirala. Uskoro je prevladao tu vanjsku obmanu

uronivsi u unutarnje blazenstvo (ananda). Shvatio je da su

djecaci utjelovljenja ispravnosti (dharma), dobrocinstva

(artha) , nastojanja (kama) i oslobodenja (mok.$a) , da su

uzeli Ijudski Iik zeleCi na Zemlji ponovno uspostaviti ove

velike uzore zivota punog Sozje milosti. To mu je pruziloduboki mir.

Dasaratha je odlucio izvjezbati djecake u upotrebi oruzja

i time upotpuniti izobrazbu sto su je primili. Stoga je na

dvor pozvao ucitelje streljastva i druge strucnjake. Pripre-

mio je sve sa zeljom da princevi nauce umijeee napada i

obrane. No tko se mogao smatrati pozvanim da bude

ucitelj tih djecaka koji su vee gotovo ovladali svim vjesti-

nama? Oni su samo "glumili" ulogu Ijudskih biea i pret-

varali se da nesto uce.

Tko moze nauciti da povlaci konce Onoga koji drzi sve

niti ove lutkarske predstave? Ljudi koji ni sami ne mogu

prepoznati svoju zbilju pod krinkom opsjene (maya) zeljeli

su bozansku braeu izvjezbati i nauCiti umijeea pojavnog

svijeta koja su potrebna za svjetovni zivot. No djecaci su

50 51



dosli da spase svijet od propasti. lato su morali biti u

ovom svijetu i od ovoga svijeta, morali su postovati nje

gove obicaje ako su oni sluzili njihovoj namjeri. Ljudi nisu

mogli razumjeti njihova djela, je r ona su bila iznad

shvaeanja Ijudskog intelekta i maste, bili su bespomoeni

kad su ih pitali za objasnjenje. No trebali su uciti kako da

slijede uzore sto su ih djecaci predstavljali. Tako je Rama

bio kao zeravica pokrivena pepelom, kao jezero s debelom

naslagom mahovine, poput Mjeseca skrivenog oblacima.

A braea su slijedila njegove stope.

Rama i Laksmana pokazivali su umjesnost u ratnim lu

kavstinama i vjestinama 0 kojima cak ni strucnjaci ni

ucitelji nisu imali pojma. To ih je zaprepastilo i uplasilo.

Cetiri princa nisu nikad odapela strijelu na zivotinju ili

pticu. Nikad nisu prekrsili zavjet koji su svecano dali - da

ee upotrijebiti oruzje samo ako bude doista potrebno, a ne

zbog uzitka ubijanja ili ranjavanja. UCitelji su ih cesto od-

vodili u sumu radi pjesacenja iii natjecanja u streljastvu.

No kad bi im za cilj postavili zivotinje ili ptice i pozvali ih da

odapnu strijele u njih, oni su to odbijali uciniti uz objas

njenje da se ove strijele ne smiju upotrijebiti protivneduznih Ijudi i zivotinja, vee za zaStitu dobra, za dobrobit

cijeloga svijeta, za sluzenje Ijudima. Oni ih imaju zbog toga

i neee se njima koristiti radi hirovitih zabava, tako su

djecaci tvrdili i odbijali izvrsiti takva naredenja. UCitelji su

morali prihvatiti njihove argumente. Svaka rijec, svaki

Ramin cin izrazavao je suosjeeajnost. Kad bi LakSmar;a

uperio svoju strijelu na pticu iii zivotinju, Rama bi stao

pred strijelu i ukorio ga: "Laksmar;a, kakvu je stetu uCinila

ta zivotinja tebi iii svijetu? lasto je zelis ubiti? la r ne znas

da se kaznjavanje neduznih biea protivi pravilima sto ih

propisuje kraljevski moral?"

Kralj je cesto sjedio medu svojim ministrima zajedno s

princevima i s njima raspravljao 0 problemima politicke

uprave, sudskih presuda i 0 primjeni moralnih nacela u

upravljanju drzavom. Pripovijedao je price 0 svojim pradje

dovima i drugim pripadnicima kraljevske dinastije, pricao

im je kako su zadobivali Ijubav i privrzenost svojih po

danika, kako su vodili ratove protiv "demona" a za

"bogove", kako su osvajali milost i Bozju pomoe svojim

nastojanjima. I otac i sinovi jednako su se veselili tim

pricama. Mnogo puta izmjenjivali su se i ministri na tom

ugodnom zadatku.

Ook su tako rasli, godine su prolazile, a ministri su se

uvjerili da se princevima mogu povjeriti neka podrucja

uprave. Podanici su se nadali da ee se zemlja pretvoriti u

nebo kad oni jednom odrastu i preuzmu uzde upravljanja

drzavom. Vee i sam pogled na njih budio je u podanicima

srdacnu privrzenost. Razgovor koji bi potekao medu njima

bio je veoma ugodan i skladan. U gradu Ayodhyi nije

postojao nitko tko nije volio te nesebicne princeve

skromne i pune vrlina, nitko tko nije jasno pokazivao zelju

da bude u njihovoj blizini. Ojeca Ayodhye voljela su ih kao

sami sebe, a stanovnicima grada su vrijedili kao vlastito

srce.

Kad im je bilo jedanaest, dvanaest godina, Oasarathaje jednog dana pozvao k sebi ministra Sumantru koji je bio

riznica vrline te ga ovlastio da pripremi sve potrebno da se

princevi pocnu poducavati najvisemu duhovnom znanju 0

oslobodenju (paravidya). Rekao je kako jedino to du-

hovno znanje moze covjeku dati snage da izvrsava svoju

dharmu premda je on mozda vrstan u svjetovnom znanju

(aparavidya). Najvisa moralna kultura mora se u djecu

usaditi u njihovim najranijim godinama.

Uspjeh iii neuspjeh u kasnijim godinama izrasta iz im-

presija i iskustava stecenih u ranim godinama zivota. Te su

rane godine temelj za zgradu kasnijih godina. Stoga je

Oasaratha rekao ministru: "Povedi princeve kraljevstvom,

neka upoznaju ne sarno zivotne uvjete u kojima \judi zive

nego i svetost hodocasnickih mjesta, upoznaj ih sa sve



toscu tih mjesta, s pOVIJeSCU hramova, svetih Ijudi i mu-

draca koji su ih uCinili svetima, neka se napiju s izvora

bozanskosti koja ih posvecuje. Cini mi se da bi bilo dobro

kad bi to uCinili. Godine ce im donijeti skJonost osjetilnim

zeljama i potrebama. Prije nego postanu htve takvih teznji,

najbolje je usaditi u njih postovanje i strahopostovanje te

odanost Bogu koji je imanentan u univerzumu. To je jedini

naCin da se spasi njihova covjecnost, da se ne ponizuju do

animalnosti, sto je bitno za one koji vladaju kraljevstvom.Posavjetuj se s guruom i uciteljima i smjesta pripremi

takvo putovanje."

Odusevljen tom pomisli da su princevi dobili i ovu

veliku povoljnu mogucnost, Sumantra je s velikim zado-

voljstvom sve pripremio, a sam se spremio da ih prati. I

kraljice su saznale za to hodocasce na koje se princevi

spremaju. Bile su sretne sto poduzimaju tako svetu pus-

tolovinu za koju su i one vrsile velike pripreme kako bi nji-

hovo putovanje bilo sto uspjesnije i korisnije. Odredili su

im i nekoliko njegovateljica i vrsnjaka koji ce ih pratiti. I

sami su princevi bili neopisivo sretni na pomisao da ce

posjetiti sveta mjesta u zemlji. Bili su odusevljeni svojompratnjom pa su zamolili kralja da i njima osigura odjecu i

sve potrebno za putovanje.

I sljedeceg dana u vrijeme odredeno kao najpovoljnije

za putovanje princevi su se pokJonili pred roditeljima,

dodirnuvsi njihova stopala celom, pali niCice pred uCite-

Ijem, a majke su im stavile svete oznake na celo i obraze

kako bi sprijecile los utjecaj zlih pogleda i zastitile ih od zla.

Skinuli su kraljevsku odjecu i odjenuli se poput pustinjaka,

to jest ovili su svilene dhotije oko struka, a svilene salove

prebacili preko ramena. Oprostivsi se od svih, popeli su se

u koCiju. Palaca je odzvanjala od pobjednickih povika stosu se uzdizali susana tisuca podanika koji su se okupili da

ih isprate. Straza koja je pratila kociju kretala se ispred i iza

nje.

Prolazili su dani, tjedni cak i mjeseci! Princevi su pos-

jetili svaki hram, zavirili u svaki kutak, upijali svetost svakog

mjesta, pred svakim oltarom sluzili bogosluzje s vjerom i

odano, nakon pomna istrazivanja upoznali bi se s povi-

jescu nekog hodocasnickog mjesta i sa svim onim svetim

Ijudima kojima su hramovi bili posveCivani. Nisu se obazi-

rali ni na kakvu drugu misao niti aktivnost tijekom cijeloga

tog hodocasca. Sumantra im je opisivao svetost svakog

mjesta tako slikovito i prisno da su im srca treperila.

Princevi su ga obasipali pitanjima, trazeCi dublje i detaljnije

objasnjenje njegovih prica, a on je bio vrlo zadovoljan tom

njihovom nezasitnom potrebom pa im je davao sve vise

informacija i poticaja za razmisljanje.

Tako su putovali tri mjeseca od Kanyakumarija do

Kasmira, od istocnog do zapadnog mora. Suosjecali su s

nevoljama Ijudi i neudobnostima smjestaja hodocasnika

svih vjeroispovijesti. Uvijek kad bi ih susretali, molili bi

ministra Sumantru da se pobrine za njih i osigura im

potrebne povlastice.

MladiCi su bili puni razumijevanja ako je trebalo po-

praviti i prosiriti hramove, osigurati izvore pitke vode,zasaditi drvorede, otvoriti sredista za raspodjelu vode zed-

nim mjestanima, sagraditi prenoCista i utemeljiti zdravst-

vene centre. Kad je Rama izrazio zelju da se takvim

zahtjevima udovolji, Sumantra je bez okJijevanja na to

pristajao i brinuo se da se odmah ucini sve sto je moguce

samo da Rama bude zadovoljan. Princevima je bilo vrlo

drago sto kraljevstvo ima tako vjernog i korisnog ministra

kakav je Sumantra. Govorili su da je zemlji koja ima takve

ministre osigurano blagostanje i napredak.

lzvjestaji 0 hodocascu princeva stizali su u Ayodhyu

noseni posebnim glasnicima koji su trcali na smjenu tamo

i natrag s vijestima sto su ih prikupili. Kad je doslo do

nekih zakasnjenja, kraljice je obuzimala tjeskoba. Tada bi

zamolile Vasisthu da ih on tocno izvijesti 0 hodocasnicima.

5455



Vasistha je imao sposobnosti jogina i mogao je otkriti sto

im se dogada. Stoga bi smirivao kraljiee uvjeravajuCi ih da

su princevi sretni i uskoro ce se vratiti u prijestolnieu. Te su

vijesti ohrabrivale majke i ulijevale im sigurnost. Nakon

toga ucitelj bi ih blagoslovio i povlacio se u svoj pustinjacki

stan.

U meduvremenu u gradu su saznali dobre vijesti

princevi se priblizavaju Ayodhyi. StiCi ce vjerojatno za dva

dana! Stoga su na glavnim ulaznim vratima prijestolniee

izvrsili sve pripreme da kraljevski grad doceka cetiri prinea

koji su uspjesno zavrsili svoje dugo i naporno hodocasce i

stekli zasluzenu slavu svojom odanoscu i suosjecajnoscu

tijekom toga pobjedonosnog putovanja. Ceste su bile

poprskane ruzinom vodom kako bi se uklonila prasina.

Podignuti su slavoluci i izvjeSene zastave. S obje strane

eeste stajale su zene s pladnjevima. Na njima su bile

svjetiljke s blistavim plamenovima kojima su zeljele

pozdraviti princeve dok budu prolazili.

Princevi su stigli do glavnih ulaznih vrata kako je na

javljeno. Pred njima su gradani mahali plamenovima, a ani

su koracali glavnom eestom posutom latieama mirisnaevijeca. Grupe glazbenika i pjevaca koje su pjevale pjesme

dobrodosliee polako su se kretale ispred njih. Svecenici su

recitirali himne sto su prizivale Sozje blagoslove na is

taknute potomke kraljevske obitelji. Sumantra je hodao uz

princeve na Cijim je Iicima sjajio nadzemaljski sjaj.

Kad su stigli pred vrata dvora, izvrseni su mnogi obredi

da poniste utjeeaj .,zlih pogleda". Tada su ih uveli u unu-

trasnjost odaja, gdje su ih cekale majke koje su ceznule da

ih vide. Sinovi su potrcali prema njima i pali im pred sto

pala. One su ih podigle i uzbudeno grlile nekoliko minuta,

izgubivsi se u uzbudenoj radosti i blazenstvu sto su i njih i

sinove obuzeli nakon sto su uronili u Saga. Od velike

Ijubavi koja ih je obuzela svojim su suzama radosnieama

smocile princevima kosu a onda je susile krajevima svojih

sarija, milovale ih i Ijubile, posjele ih u hila i s mnogo ih

ljubavi hranile slatkom rizom i rizom pomijeSanom s usi

renim mlijekom.

Oh, uzbudenje i razdraganost majki bili su neopisivi.

801 zbog odvojenosti ad sinova koju su morale podnositi

tri duga mjeseea mogla se tek malo ublaziti jedino time

sto su ih sada nekoliko dana dananocno smjele njegovati i

brinuti se za njih. Zeljele su da im ani pricaju a hodocascu,

a mladiCi su to Cinili slatkim, jednostavnim, iskrenim naci

nom, opisujuCi svetost svakog svetista onaka kako im je to

objas li o Sumantra. One su slusale s takvim zarom i

vjerom da se cinilo kako i one dozivljavaju zanos sto ga

svaki hram daruje ozbiljnomu hodocasniku.

Dasaratha je proslavio povratak mladih princeva s nji

hova svetog puta prinosenjem Zrtve bogovima. Priredio je

sjajnu gozbu za sve svecenike koji su uspjesno zavrsili ho-

docasce u Kasiju i Prayagi. Darovao im je i novae.

I taka, ad onaga dana kad su se princevi rodili, u glav

nom gradu i u cijelom kraljevstvu neprestano su se

odrzavale svecanosti i proslave. Grad Ayodhya odzvanjao

je neprekidnim veseljem. Proslave i svecane zabave ujedinile su podanike u jednu obitelj povezanu Ijubavlju i

zahvalnoscu. Dani njihova rodenja (deveti, deseti i jedana

esti dan prve poloviee mladog Mjeseea) svakog su mje

seea bili ispunjeni predivnim obredima kako bi se obiljezio

taj radosni dogadaj. Cak i onda dok su mladiCi bili na ho

docascu, ti su se dani slavili jednako taka velicanstveno

kao da su ani u gradu. Iznimke su bili ani dijelovi

svecanosti u kojima je bila potrebna njihova nazocnost.

Sve drugo - gozbe, darovi, igre, pies - sve se to odrzavalo

sa zanosom.

Roditelji su primijetili da su se princevi malo promijenili.

Smatrali su da je to posljediea hodocasca. Njihova ih je

preobrazba iznenadila, no nadali su se da ce utjeeaj neo

bicna naCina zivota sto su ga morali provoditi na ho-

5756



I

docaseu, oslabjeti s vremenom. Promatrali su njihovo

ponasanje i reagiranje s velikom paznjom. No nista se nije

mijenjalo, nije bilo znakova da ee se bilo sto promijeniti.

Rama je ostajao uglavnom u svojim odajama. Nije se

kao prije kupao u tocno odredeni sat, nije vise zelio nositi

kraljevsku odjeeu niti je volio poslastiee, nije vise sjedao na

zlatno prijestolje. Cinilo se da je uronio u kontemplaciju 0

Apsolutu, 0 necemu sto je izvan osjetila i uma. BuduCi da

je njihov brat izgledao mrzovoljan i zlovoljan, tri su mladabrata bila uvijek uz njega, nikad ga nisu napustala radi igre

iii nekoga drugog razloga.

Njih su cetvoriea boravila u sobi iza zatvorenih vrata, a

majke su morale povremeno kueati kako bi im donijele

hranu. Ma koliko su se trudile i pokusavale otkriti zasto se

mladiei tako ponasaju, nisu mogle pronaCi razlog! Sam

Rama udostojio se ovako odgovoriti na njihova pitanja:

"Moja je narav takva, ne trazite razlog tomu."

Majke su uskoro shvatile da se takvo stanje vise ne

moze kriti pa su 0 tome obavijestile Dasarathu, a on je

naredio da se mladiCi dovedu k njemu. Zacudio se i

zabrinuo kad je otkrio da im je sada trebalo mnogo vre-

mena da dodu, dok bi prije vrlo brzo dojurili. Vee se spre-

mio da sam ode do njihovih odaja kad je dvorjanin najavio

da princevi stizu! Oea je obuzela radost i zagrlio ih je. Tada

je sjeo okruzen sinovima i zanimao se za njihove razonode

i probleme. Dok bi prije postavio samo jedno pitanje,

djecaci bi odgovarali kao da ih je postavio deset. No toga

je dana na svojih deset postavljenih pitanja jedva dobio

jedan odgovor.

Dasaratha je privukao Ramu u svoje krilo i njezno ga

upitao: "Sine, zasto odbijas razgovor? Cemu ta sutnja? Sto

zapravo zelis? Sto jos osim tebe imam na sVijetu? Reci misto ti treba? Ispunit eu ti sve zelje, obeeavam ti. BuduCi da

se ne druZiS s braeom niti se igras s njima kao prije, i oni

su nesretni." Premda ga je kralj Ijubazno milovao po lieu i

58

gledao ga s mnogo ljubavi, Rama nije rekao nista vise

nego da je posve zadovoljan i nista mu ne treba. Proma-

trajuei to cudno ponasanje, Dasaratha se zabrinuo i up-

Iasio, suze su mu se skupile u oCima, no mladiCi su ostali

neosjetljivi na njegovu zalost. Otae im je rekao jos nekoliko

njeznih rijeCi 0 tome kako bi se sinovi trebali ponasati i

zatim ih poslao u njihove odaje.

Pozvao je Sumantru zeleCi se s njim posavjetovati. Pitao

ga je nije Ii se mozda nesto dogodilo za vrijeme ho-docasea sto bi mladiee potreslo, iii ih je mozda vratio kuCi

suvise rano, a oni su vjerojatno zeljeli posjetiti neka druga

mjesta koja su ih zanimala. Dasaratha mu je dosadivao s

tako mnogo pitanja da se Sumantra zacudio i uplasio.

Usne su mu podrhtavale dok je odgovarao: "Za vrijeme

putovanja nije se dogodilo nista sto bi oneraspolozilo

princeve, nisu se susreli ni s kakvom teskoeom. Postovala

se svaka njihova zelja i bilo jo j je odmah udovoljeno. Dijelio

sam milostinju koliko god su zeljeli, gdje god su savje-

tovali, naredio sam da se grade konacista za hodocasnike.

Ni zbog cega nisam oklijevao ili kasnio. Nikad mi nisu

spomenuli nijedan dogadaj koji im nije bio po volji, nitisam ja primijetio da se nesto neobicno dogodilo. Ho-

docasee je bilo dugo putovanje radosti i stovanja Boga."

Dasaratha je dobro poznavao svoga ministra. Napokon

je rekao: "Sumantra, ti si plemenit, dobar covjek. Znam

pouzdano da neeeS nesto propustiti niti pogrijeSiti. No,

primjeeujem da su mladiCi dozivjeli preobrazbu nakon ho-

docasea iz nekog neobjasnjivog razloga. Nemaju vise

potrebu ni za jelom ni za igrom.

lako ljudi iz njegove okoline pokusavaju razgovarati s

njim, Rama im ne odgovara niti daje naslutiti razlog svoga

cudnog ponasanja. Utonuo je u vlastitu svijest 0 laznosti

svega postojeeega. Zacuden sam. I kraljiee su to toliko

uzele k sreu da su silno zabrinute." Dok se Dasaratha zalio

Sumantri, vjerni je ministar odgovorio: "Ako mi dopustis,



razgovarat cu s pnneevlma i pokusati ustanoviti sto ih

muci." Dasaratha je rekao: "Vrlo dobro! Idi odmah. Kad

jed nom saznamo uzrok, lijecenje nece biti tesko, izljecenje

tada nije daleko."

Teska srea, vrlo zabrinut Sumantra se pozurio u odaje

princeva. Nasao se pred iznutra zakljucanim vratima, a

straza je stajala ispred njih. Kad je pokueao, Laksmana je

otvorio vrata i pustio ga da ude. Dugo je razgovarao s

mladiCima 0 mnogocemu zeleCi otkriti razlog njihova cud-

nog ponasanja. No nije mogao prodrijeti u njihovu ta-

janstvenost. Primijetio je razliku izmedu povjerljiva duha

zajednistva u kojem je uzivao za vrijeme hodocasca te

ovog suzdrzljivog ponasanja koje je nastalo u posljednjih

nekoliko mjeseei. Sa suzama u oCima preklinjao je Ramu

da mu otkrije razloge svoje melankolije, a Rama se nas-

mijeSio i rekao: "Sumantra, kako mogu objasniti nesto sto

je moja narav. Nemam nikakvih potreba ni zelja. Ne trebas

se zbog toga zabrinjavati."

Nesposoban da bilo sto ucini Sumantra se vratio

Dasarathi i sjeo do njega. "Osjecam da bi bilo dobro kada

bismo sutra pozvali gurua da nam savjetuje sto trebaCiniti", rekao je ministar i otisao ga potraziti kad mu je to

kraJj dopustio.

Kralj je bio tuzan, zapustio je sve svoje duznosti, nije se

obazirao na drzavnicke poslove, u njegovu su se umu

izmjenjivale mnoge teorije koje su trebale objasniti

ponasanje njegovih sinova. Oni su ulazili u doba adoles-

eeneije i stoga su takve promjene temperamenta prirodne,

razmisljao je on. Podijelio je to svoje misljenje s kraljieama

i to ga je za neko vrijeme smirilo.

Kad su saznale da na dvor dolazi V a s i s ~ h a , kraljice su

obavile sve potrebne pripreme i docekale ga pred obitelj-

skim oltarom. Guru je upravo tada stigao i svi su pali

niCiee pred njim. Zasuli su ga gorljivim pitanjima 0 neo-

bicnom ponasanju mladica i promjenama koje su ih

zadesile. Svi su plakali. Primijetivsi uzbudenje kralja i kra-

Ijiea, Vasistha je pokusao pomocu svoje unutarnje vizije

potraziti uzrok tuge princeva. Uskoro je njegova prodorna

Cistoca otkrila istinu. U tom se trenutku okrenuo prema

kraljieama i utjesio ih: "Nista se lose nije dogodilo s njima.

Oni su jos djeea. Nema u njima ni traga bilo kakvih svje-

tovnih zelja, njihov je um neokaljan. Ne brinite se, dovedite

ih k meni, a vi se povueite u svoje odaje."

To je uvjeravanje razvedrilo kralja i kraljiee. Poslali su po

princeve, a sami su se povukli. Laksmana, Bharata i

Satrughna brzo su se spremili za susret s g ~ r u o m cim su

do njih doprle vijesti da ih on zeli vidjeti. No Rama nije po-

kazivao nikakve znakove zurbe. On je po obicaju bio uro-

njen u kontemplaeiju. Stoga mu je Laksmana dotaknuo

stopala i zamolio ga: "Najbolje da se odmah pozurimo

inace ce se nasi roditelji zalostiti sto se usudujemo ne

poslusati uCiteljevu zapovijed." Laksmat:la je dugo i uporno

preklinjao Ramu navodeci mu mnogobrojne razloge. Na-

pokon su Laksmana, Bharata i Satrughna zajedno sa svo-

jim najstarijim bratom Ramom bili spremni da se pojave u

sobi u kojoj se nalazio obiteljski oltar. Pali su niciee predguruova stopala, a potom su s postovanjem stali pred

njega.

Vasistha ih je Ijubazno zamolio da dodu blize i sjednu

uz njega. Svi su poslusali, no Vasistha je zelio da mu se

Rama jos vise priblizi. Grlio ga je s mnogo Ijubavi, milujuCi

mu kosu i doticuCi ramena. Zatim ga je upitao: "Rama,

zasto si postao tako tih i sutljiv? Tvoja majka i otae pate,

zalosni su i uplaseni je r ne mogu objasniti tu tvoju

neshvatljivu promjenu. Moras se vise brinuti za njihovu

srecu i svojim ponasanjem dokazati vrijednost ovih

dragoejenih pravila: postupaj s majkom kao s Bogom

(matr deuo bhaua) , postupaj s oeem kao s Bogom (pitr

deuo bhaua)." Vasistha je Rami nabrojio mnogo takvih

primjera, mnoge istine 0 kojima bi trebao razmisljati.

610

----



Rama je sjedio i smijesio se dok je slusao gurua. Kad je

Vasistha zavrsio, mirno je odgovorio: "UCitelju, govoris 0

majci, no tko je zapravo'majka'? Tko je ustvari'sin'? Na kraju,

sto je'tijelo'? A sto je pojedinac alvin)? Je Ii taj pojavni svijet

stvaran? IIi, je Ii Vrhovna dusa stvarna? Ovo je tijelo tek

odraz Vrhovne duse, zar ne? Pet elemenata koje sadrzava

tvar sto se lOve'tijelo' takoder su materija od koje se sastoji

cijeli univerzum. Ovaj univerzum nije nista drugo vee povezi-

vanje tih pet elemenata, zar ne? Elementi su postojani,

unatoc svim promjenama i kombinacijama. Oni takoderimaju svoj dublji temelj. Ako to ne shvatimo, ako ovaj

stvoreni univerzum smatramo stvarnim, ako covjek popusti

caroliji ove laznosti i odbaci istinu zbog lazi, sto da se kaze

na takvo golemo neznanje? Sto pojedinac dobiva ako se ne

obazire na vjecnu apsolutnu istinsku stvarnost, na atmana?"

Kad je Vasistha otkrio da se Rama dotaknuo tako

dubokih filolOfskih problema, primijetio je i krug svjetleCih

zraka duhovnog sjaja koje su se sirile i okruzivale njegovo

lice. Znao je da je svjetlost dokaz bozanskosti koja

pokusava probiti iznutra. Stoga je zelio da sam Rama

odgovori na pitanja koja je i postavio. A odgovori i ob-

jasnjenja sto ih je dao bili su pravi glas Bozji, Vasistha jebio potpuno svjestan te Cinjenice. U mislima mu se poklo-

nio bojeCi se da drugi nesto ne primijete i rekao: "Sine,

vidjet eu te opet na vecer". Napustio je dvor ne susrevsi se

s Dasarathom, tako je bio obuzet sreeom sto je uspio ras-

vijetliti Ramino stanje. On je volio princeve s radosnim os-

jeeajem zahvalnosti i Ijubavi.

Dasaratha je vidio princeve tek nakon nekog vremena. I

on je opazio cudesan sjaj bozanske svijesti koji je izvirao iz

njihovih pogleda. Nije mogao razumjeti kako se to do-

godilo i navecer je jedva cekao Vasisthin dolazak. Cim je

mudrac usao u svetiste, sinovi, njihove majke i Dasarathapali su niCice pred njim i sjeli ruku sklopljenih u poboznoj

poniznosti.

Odjednom je Rama sve iznenadio postavivsi pitanja:

"Kakva veza postoji izmedu individualne duse alvin), Boga

(deva) i prirode (prakrti)? Je Ii to troje jed no? IIi su to

razliCiti entiteti? Ako su jed no, kako su posta Ii tri i zbog

cega? Koje je to jedinstveno nacelo sto ih sjedinjuje?

Kakva se korist postize spoznajom da su oni razliCiti, ako

se napusti spoznaja 0 njihovoj Jednosti?" Roditelji su se

zaprepastili dubinom tih pitanja u njeznim Raminim godi-

nama. Potpuno su uronili u niz uputa i istrazivanja iz ko-

jega su izvirali dragocjeni zakljucci sto su razjasnjavalipostavljene probleme, kao da je samo nebo odgovaralo na

pitanja sto ih je postavljala Zemlja. Zaboravili su da je

Rama njihovo dijete. Noeni su sati prolazili u analizi i

spoznaji velike monisticke mudrosti.

Vasistha je osjetio da su rijeci koje su tekle s Raminih

usana doista kapi nektara besmrtnosti koji covjecanstvu

moze osigurati mir. Blagoslovio je kralja i kraljice pa se

vratio u svoju osamu. Dijalozi izmedu Rame i njegova

uCitelja saCinjavaju tekst YogavasiSthta, rasprave koja je

puna smisla i mudra, a naziva se i RamagUa.

Rama je provodio dane uronjen u vedantu, Bio je sam,

u razgovoru sa sobom, a u drustvu je bio sutljiv i cesto se

smijao beznacajnim stvarima. Dasaratha se zabrinuo.

Uznemirivala ga je pomisao sto Ii se sve moze dogoditi

braCi. Nastojao je onu mladu trojicu drzati podalje od

Rame, no oni nisu nikako na to pristajali pa su ih uvijek

morali ostavljati u njegovu drustvu.

Kralj i kraljice bili su ocajni jer svi su se njihovi snovi 0

radosti i slavi srusili. Postajali su zdvojni, nisu primjeCivali

nikakvih znakova poboljsanja iii preobrazbe u svojim si-

novima. Odbrojavali su sate i minute, zabrinuti, provodeCi

vrijeme u molitvi. Ramu nije zanimala ni hrana pa je zbog

neredovitih obroka izgledao slab i narusena zdravlja.

632



POZIV I PRVA POBJEDA

U podrucju istocno od kraljevskog grada Ayodhye, tih

je dana mudrae Visvamitra provodio strogu pokoru. Od-

lucio se za sveti obred polOat kao yajna. No ma koliko ga

puta zapocinjao, demoni bi obred oskvrnuli i ukaljali nje-

govu svetost. Baeali bi komade mesa na sveto mjesto i

time ga uCinili nepodobnim za takve vedske obrede. I na

mnogo drugih naCina postavljali su mu zapreke i

sprecavali izvodenje obreda. Visvamitra je bio na rubu svo-

jih snaga, stoga se uputio u kraljevsku prijestolnieu Ayod-

hyu k samom kralju.

Kad su stigle vijesti da dolazi sveti covjek, kraIj je

poslao svoje ministre da ga uz duzno postovanje dovedu

na dvor. Docekali su ga na gradskim vratima otprativsi ga

ravno do vrata kraljevske palace, gdje su sveeeniei reeitiralivedske himne. Dasaratha mu je oprao stopala i, kao sto

nalazu sveti tekstovi i kao sto je obicaj kad se docekuju

mudraei, svoju je glavu poskropio kapljieama tako pos-

veeene vode. Potom su Visvamitru uveli u unutrasnje odaje

i ponudili mu pocasno mjesto, dok su s mnogo

postovanja oko njega stajali clanovi kraljevskog dvora.

"Danas je doista velik dan", uskJiknuo je Dasaratha. Izrazio

je svoju radost zbog guruova neocekivana dolaska i prilike

koju je dobio da ga sluzi i stuje. Visvamitra je naredio

kralju i ministrima da sjednu i oni su poslusali.

Zatim je mud rae dobrostivo upitao za zdravlje i napre-

dak kralja i kraljevske obitelji te za mir i blagostanje kra-ljevstva. Pitao ga je jesu Ii obiljezja njegove vladavine snaga

i sigurnost, osigurava Ii njegova vlada stalni napredak svo-

64

jih podanika. Dasaratha je odgovorio da zbog milosti

Bozje i blagoslova svetih Ijudi i mudraea, njegovi podanici

s duznom odgovornoseu i rado obavIjaju svoje zadatke

bez straha od neuspjeha. Drzavna uprava ima pred sobom

zadatak trajnog unapredivanja njihova blagostanja, a jed-

nako tako njegova vlada na mnogo nacina sluzi Ijudima da

poboljsaju i ocuvaju svoju sreeu i sigurnost. Dasaratha je

zarko zelio salOati razlog mudraceva dolaska. Uvjeravao ga

je da je uvijek spreman ispuniti i najmanju njegovu zelju. S

velikim je zarom izjavio da ee izvrsiti bilo koju duznost stomu je mudrae odredi. Zelio je samo salOati sto moze za

njega uCiniti. Visvamitra je odobravajuei kimnuo gIavom.

Okrenuo se Dasarathi i rekao: "Neeu sada pred tobom

objasnjavati da si vrlo pravedan vIadar, da postujes goste i

ponilOe molitelje, da si olicenje vjere i odanosti. Cinjeniea

da je kraljevs vo sretno pod tvojom upravom, dovoljan je

dokaz za t Blagostanje podanika ovisi 0 karakteru

vladara. Kad su vladari dobri, podanici uzivaju mir, iii, ako

su Iosi, Ijudi su nemirni. Gdje god sam se raspitivao, rekJi

su mi da samo u Ayodhyi zive podanici puni Ijubavi i vjer-

nosti za vIadara i vladar pun nakJonosti i obzira prema

njima. U svakom kutku i zakutku tvoga kraljevstva CUO

sam te radosne vijesti! Stoga lOam da tvoje rijeCi izviru

ravno iz srea, u to ni najmanje ne sumnjam. 11 ne odstu-

pas od svoga obeeanja, vee se uVijek drzis rijeCi koju si

jednom dao."

Ove mudraceve rijeci duboko su dirnuIe Dasarathu.

"Veliki Ijudi bave se samo onim stvarima koje pomazu

dobrobiti svijeta. I sto god cinili, uvijek se pridrzavaju

izriCitih naloga svetih tekstova. Mora postojati valjan razlog

da oni 0 necem razmisljaju je r svaki je njihov cin potaknut

Bozjom voljom. Stoga sam uvijek spreman, sa svim sna-

gama sto mi stoje na raspolaganju, da ti sluzim i ispunimti i najmanju zelju", odgovorio je Dasaratha. I dalje je

obeeavao da ce ispuniti svaku mudracevu zapovijed.

65

---- - - - - - - - - - - - - - - - - . . . . - - - - - : - - - -



Visvamitra je bio vrlo zadovoljan: "Da, kao sto si rekao,

mi ne izlazimo bez razloga iz nasih pustinjackih domova.

Dosao sam k tebi radi uzvisena zadatka! Presretan sam sto

sam CUO tvoj odusevljeni odgovor! Raduje me sto je moja

poruka urodila plodom." - "Os ta t ees kod svog obeeanja,

zar ne?", pitao je Visvamitra. Dasaratha je bez oklijevanja

odgovario: "UCitelju, ti bi mozda morao to pitanje postaviti

nekomu drugom, jer Dasaratha nije covjek koji bi pogazio

zadanu rijec. On ee radije zrt vati svoj zivot nego osra

motiti se i ne odrZati obeeanje. oje veee blago od moral-

nosti i postenja moze vladar posjedovati? Jedino mu je to

izvor snage dok obavlja svoje raznovrsne odgovorne

poslove. Ako to dvoje izgubi, kraljevstvo postaje palaca bez

svjetla, mjesto opustoseno glupostima i stranackim bar

bama koje razdire anarhija i terorizam. A na kraju i sam

kralj propada. Siguran sam da takva nesreea neee jos

mnoge godine zadesiti moju dinastiju. Stoga, nemoj

sumnjati u moje obeeanje, reci mi razlog svog dolaska u

Ayodhyu i prihvati sluzenje koje ti ovaj sluga spremno

nudi."

Visvamitra je odgovorio: "Ne, nisam nimalo sumnjao utebe. Te sam rijeci izgovorio jednostavno zato da cujem

ovo tvoje uvjeravanje 0 nepokolebljivoj odanosti istini!

Znam da su vladari dinastije Iksvaku cvrsto vezani uz

duznost odrZavanja zadane rijeci. No od tebe zahtijevam

sada samo jedno. Ne radi se ni 0 bogatstvu ni 0 vozilima,

ni 0 kravama ni 0 zlatu, ni 0 regimenti Ijudi iii pratnji. Tre

bam samo tvoja dva sina, Ramu i Laksmanu, da me

prate. Sto na to kazes?" upitao je mudrae. .

Tada se Dasaratha srusio, onesvijestio se i nije se dugo

mogao oporaviti. Kad je nakon nekog vremena dosao k

svijesti, tesko je hvatao zrak da izrece nekoliko rijeci:

"UCitelju, kakve ees koristi imati od tih djecaka? Zadatakkoji si im namijenio bolje eu izvrsiti ja, zar ne mislis tako?

Daj mi priliku. Dopusti da iskaristim svoj zivot. Bit ee mi

drago ako mi kazes 0 cemu se radi." Mudrae je odgovorio:

" Cvrsto sam uvjeren da zadatak koji ovi mladiCi mogu

izvrsiti, ne moze obaviti nitko drugi. Ni tvoji mnogobrojni

podaniei, a ni ti ne mozes to uciniti. MladiCi poput ovih do

sada jos nikad nisu bili rodeni niti ee se ikad roditi, vjeruj

mit

Odlucio sam izvesti svecani Zrtveni obred (yajfta). No

Cim zapocnem s pripremama, odnekud se skupe zli duhovi

i demoni. Njihovo je ometanje svetogrde. Oni me preki

daju i onemogueavaju. Zelio bih da mladiCi uniste demone

i spase obred, kako bih ga mogao uspjesno privesti kraju.

To je moja zelja. Sto sada kazes?", pit ao je Visvamitra

ozbiljnim, gromkim glasom.

Kralj je odgovorio: "Ucitelju, kako ovi njeZni, maleni

djecaei mogu izvesti tako tezak zadatak? Evo mene, zelim i

spreman sam ti pomoei. DoCi eu sa svojim bojnim ko

njima, pjdastvom, konjieom i slonovima i cuvat eu tvoje

pustinjacko boraviste i podrucje na kojem se izvodi obred.

Pobrinut eu se da se bez ikakva prekidanja uspjesno iz

vede. Imam iskllstva LI borbi protiv demonskih sila jer, kao

sto znas, borio sam se za bogove protiv demona i pobijedio. I sad to mogu posve lako uCiniti. Odmah eu pripre

miti sve da te pratim. Dopusti mi da to uCinim", preklinjao

ga je Dasaratha.

Kad je mudrae to CLIO, uvjeravao je Dasarathu: ,,0

kraljll, nisam zadovoljan, lInatoc svemu sto si rekao. Jos

jed nom tvrdim da ti ne mozes izvrsiti taj zadatak. Zar ne

shvaeas da je to cak izvan moje moCi, a mene smatraju

gotovo svemogueim i sveznajuCim! Kako onda mozeS ti

uspjesno obaviti taj zadatak? 11 gledas u ovim djecaeima

tek obicnu djeeu. Ta je pogreska nastala zbog tvoje ocin

ske Ijubavi prema njima. Ja vrlo dobro znam da su oni

sama bozanska moe u Ijudskom liku. Ne oklijevaj, odrzisvoju rijec koju si mi tako spremno dao i posalji ih odmah

sa mnom. IIi eLI pomisliti da ne drzis obeeanu rijec i otiei.

6667



Ucini jedno iii drugo, ali brzo! Ovo nije prilika za kolebanje

iii odlaganje!" Kralj se prestrasio ostrine mudraceva glasa.

Obuzeo ga je strah. U ocaju, pozelio je pozvati na dvor

svoga uCitelja. Vasis!ha je stigao. Kad je ugledao Visvami-

tru, mudraci su se nasmijesili jed an drugomu i pozdravili

se s mnogo postovanja. Vasis!ha je CUO od kralja sto se

dogodilo. Naravno, vrlo je dobro znao za bozansko podri-

jetlo princeva. Stoga je odlucio savjetovati kralja da se ne

brine vee da sinove dragovoljno povjeri Visvamitrinoj brizi i

Ijubavi.Dasaratha se ispncavao da djecaci vee nekoliko mje-

seci nisu dobra zdravlja, nisu cak ni tjelesno izdrzljivi da se

upuste u borbu s demonima. "Vee smo dugo zabrinuti za

njih i ovaj je zahtjev da ti oni pomognu dosao kao sol na

ranu. Moje srce ni najmanje ne pristaje da ih posaljem

ususret demonima. Branit eu svoju djecu cak pod cijenu

vlastita zivota", jadikovao je kralj.

Visvamitra ga je prekinuo: "Kralju, zasto se ovako

ponasas? Ne bi smio davati obeeanja koja ne mozes ispu-

niti. Velik je grijeh ako vladar nesto obeea, a pritom ne

misli na sve Cinjenice koje bi mogle iCi u prilog iii protivnecega. A kad ga zatraze da obeeanje odrzi, on odgada,

povlaCi se i cak radi syprotno. Takav kralj poput tebe nije

vrijedan postovanja. Zalim, ali odbijam po moe koju mi

nudis. Ukazana pomoe koliko god se Cinila mala, vrijedna

je kao htvovanje samog zivota ako je potaknuta dubljim

potrebama za sluzenjem sto su pohranjena u srcu. No

pomoe koja se pruzi preko volje i okJijevajuCi, iako izgleda

velika, nije takva. Nemam zelje da ti uzrokujem bol i

iznudim pomoe od tebe. Budi sretan sa sobom i svojim

grijehom, ja odlazim." Visvamitra je ustao i pokusao otiei.

No kralj mu je pao pred stopala i zamolio ga za viSe ob-

jasnjenja i malo vremena. Molio je da ga pouCi sto mu jeduznost. Preklinjao je mudraca da ga uvjeri u cestitost

svoga zahtjeva kako bi on mogao ispuniti njegovu molbu .

Visvamitra je savjetovao Dasarathu: "Kralju, ti si

zapreka na putu neizbjeznoj kozmickoj objavi, moenom

ispunjenju, no kako je tvoje srce zahvaeeno roditeljskom

naklonoseu, istina ti je skrivena. Tvojim se sinovima neee

nista dogoditi, ne, nikada. Ne radi se tu ni 0 kakvoj velikoj

hrabrosti, vee se silna bozanska moe utjelovila u ovim

mladiCima s namjerom da unisti demone i njihovu silu.

Stoga, odmah posalji po princeve. Nemoj sad razmisljati 0

njihovoj tjelesnoj snazi niti procjenjuj njihovu inteligenciju.

Razmisljaj samo 0 bozanskosti koja svakog trenutka nji-hova zivota zraci iz njih. Upamti, nema moei koja bi tomu

mogla stati na put!" Nakon jos nekoliko slicnih objas-

njenja, Vasistha je poslao po Ramu i LakSma,:!u. Cim su

culi da ih trebaju mudraci Visvamitra i Vasis!ha, princevi su

dojurili i usavsi u dvoranu pokJonili se s postovanjem, naj-

prije ocu, tada Vasisthi i Visvamitri. Sa smijeskom koji mu

je titrao na usnama, Visvamitra je pozvao mladiee: "Hoeete

li sa mnom?" Oni su bili odusevljeni pozivom.

Cuvsi to, Dasaratha se jOs vise obeshrabrio i probli-

jedio. Rama je vidio kako je njegov otac zalostan jer je

prihvatio mudracev poziv pa mu se priblizio i njezno rekao:

"Oce, zasto si tuzan kad idem s velikim mudracem? Ima Ii

boljeg nacina da se iskoristi ova tijelo nego staviti ga u

sluzbu drugima? Tijelo sma dobili samo radi toga. A sud-

jelovati u svetoj zadaCi asketa i moCi im pruziti pomoe kad

ih drugi uznemiruju, nije Ii to uzviSena svrha tijela? Nama

nije nista nemoguee, zar ne? Unistit eemo demone koliko

god bili divlji i osigurati mir mudracima. Ako nam

dopustis, spremni sma odmah poei." Te rijeCi ispunjene

hrabroseu trebale su donekJe smanjiti Dasarathin nemir.

No kralj se jos borio sa sobom, nije mogao odluCiti sto

da kaze. Privukao je Ramu k sebi i rekao: "Sine, demoni

nisu obicni neprijatelji. Izvjestaji govore da se medu njimanalaze Sunda, Upasunda, Marica, Subahu i drugi. Oni su

strasno okrutni. Nemoguee je opisati njihov izgled, toliko

68 69



su jezivi i grozni. Jos niste imali priliku vidjeti tako zas-

trasujuce Iikove. Ne smijem ni pomisliti na trenutak kad

cete se naCi licem u lice s njima. Kako se mozete boriti s

tim varalicama koji se umiju vjesto prikriti i fizicki preo-

braziti na razne nacine? Jos niste ni culi rijec borba, niti ste

vidjeli stvarnu bitku na bojnom polju. A sada vas iznenada

lOvu da se borite s tako strasnim neprijateljem. Sudbina je

doista veoma okrutna! Zar se moji sinovi na samom

pocetku zivota moraju suoCiti s tako strasnom kusnjom?"

RazmisljajuCi tako, Dasaratha je gorko i tjeskobnozaplakao. I Laksmal}a je primijetio ocevu slabost pa je

upitao: "Oce, cemu suze? Mi nismo bojazljive djevojke!

Bojno je polje nase popriste ispravnosti, a rat je duznost

koju nam odreauje zakon, odgovorni smo za zastitu

pravednosti. Sluzenje mudracima i briga da se postuju

moralni zakoni nas su zivot. lznenaauje me sto si tuzan jer

cemo sudjelovati u tako slavnom pothvatu. Svijet ce ti se

smijati zbog tvojih slabosti. Posalji nas s Ijubavlju i bla-

goslovima. I ja cu pratiti brata i vratiti se ovjencan pobje-

dom."

Rama je vidio da je otac strasno uznemiren zbog njega.

Priblizio se prijestolju i s mnogo ljubavi primio ga za ruku:

"Oce, cini se da si zaboravio tko si, u kakvoj si se kra-

ljevskoj obitelji utjelovio, koji su tvoji preci i kako su velik

ugled stekli. Sjeti se toga i tada neceS plakati. Rodio si se

u dinastiji Iksvaku. Do danasnjega dana prozivio si svoj

zivot kao pravo olicenje dharme. Sva tri svijeta proglasila

su te za covjeka koji se drzi svojih obeeanja jer ih smatra

duznoscu, proglasili su te cuvarom i olicenjem dharme,

najhrabrijim junakom na bojnom polju i na svim drugim

mjestima. Svjestan si da nema vecega grijeha nego pre-

krsiti jednom zadanu rijec. Tvoja ce blistava slava po-

tamnjeti ako ne oddis rijec kojusi

dao mudracu, a tvojisinovi to nece moCi podnijeti. Kad ne postupas prema

zadanoj rijeci, ne mozes ni dobiti nagradu za zrtvu koju

prinosis, ne koriste ti cak oi pothvati kao sto su kopanje

bunara i sadnja drveca. Zasto odugovlacis sa svojim

obecanjem? Mi, tvoji sinovi, mislimo da je sramotno cak i

slusati da je Dasaratha prekrsio svoju zadanu rijec i stoga

moramo pognuti glave. To je neizbrisiva mrlja na ugledu

same dinastije. Tvoja Ijubav prema sinovima je slijepa, ne

temelji se na razluCivanju. Ona ce nas kazniti, a ne zastititi.

Ako te doista pokrece naklonost prema nama, trebao bi

paziti i na nas ugled, zar ne? Naravno, mi te ne mozemo

savjetovati, ti sve to znas. Tvoja naklonost uvukla te u tostetno neznanje, ona ti onemogucava da prepoznas svoju

duznost. Sto se nas tice, mi se ni najmanje ne bojimo.

Bozica pobjede svakako ce nas stititi. Ne oklijevaj, bla-

goslovi nas i povjeri mudracu." Tako je Rama preklinjao

oca i sagnuvsi glavu, dotaknuo njegova stopala.

Dasaratha ga je zagrlio i pomilovao, rekavsi: "Sine, is-

tina je sve sto si rekao, sve je to dragocjeno i vrlo vrijedno.

Nisam Iud da to poricem. Ovog eu trenutka poCi s cetiri

krila svoje vojske i zastititi obred prinosenja Vtsvamitrine

zrtve, uz cijenu svega sto posjedujem. No moj um ne

prihvaca prijedlog da u narucje tih demona posaljem vas

koji ste tek nedavno izvjezbani u umijecu ratovanja i

upotrebe oruzja. Nijedan otac ne bi dobrovoljno ponudio

tigrovim sapama sinove koje je rodio. A postupate Ii i vi

ispravno sto svoje roditelje gurate u tako golemu tugu? Mi

smo vas dobili velikim odricanjima i pazili vas kao zjenicu

oka. Ali, jao, sto itko moze uciniti ako je sama sudbina

protiv njega? Ne okrivljujem tebe ni druge. To je posljedica

grijeha koje sam ja sam ucinio."

Dasaratha je tako jadikovao i drzao rukama glavu.

Rama se tada nasmijao i rekao: "Oce, zasto si tako slab?

Govoris 0 tome kako ces nas prepustiti tigrovim sapama!

NisiIi

shvatio dami nismo

Zrtveni janjci? Povjeruj radije dasmo lavlja mladuncad, posalji nas sa svojim blagoslovima

da obavimo tu svetu zadaeu. Kraljevi ne smiju odlagati

710

-- -- - - ~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - ------_.



izvrsenje svojih uzvisenih zadaca." Kad je CUO ove ostre

Ramine primjedbe, Vasistha je ustao i naredio: "Odlicno!

Dasaratha, jesi Ii CUO lavlju riku? Zasto da sakali zavijaju

nakon toga? Ustani! Posalji poruku majkama da dodu

ovamo, a s tvojim sinovima neka raspolaze Visvamitra."

Dasaratha je sada znao da ne moze uCiniti nista drugo

nego poslusati. Poslao je po kraljice.

One su se pojavile s velovima na glavi, dotakJe su sto-

pala mudracima i Dasarathi, potom su se uputile prema

sinovima i ostale pokraj njih, milujuCi ih njezno. V a s i s ~ h a jeprvi progovorio: ,,0, majke princeva, nas Rama i

Laksmal}a spremni su otiCi s Visvami trom kako bi zastitili

obred prinosenja htve koju sprecavaju i ometaju demon-

ske horde. Blagoslovite ih prije njihova odlaska." Cim je to

cula, Kausalya je zacudeno podigla glavu i upitala: "Sto to

cUjem? Hoce Ii ti neiskusni mladiCi cuvati i zastititi htveni

obred sto ga veliki mudrac prinosi? Cula sam kako su

mantre sa svojim bozanskim potencijalom najbolje oruzje.

Kako se covjek moze usuditi i sam preuzeti teret da spasi

obred od unistenja? Odgovornost za uspjesan zavrsetak

ovisi 0 pravicnosti svecenika koji prinosi htvu."

To se i V a s i s ~ h i ucinilo tocnim. No ipak je pomislio da bisituaciju trebalo bolje razjasniti. " Majko Kausalya! Pri-

nosenje Visvamitrine htve nije obican obred! Pojavljaju se

mnoge zapreke i zabrinjavaju ga." V a s i s ~ h a je nastavio sa

svojim objasnjenjem, no Kausalya ga je prekinula: "Doista

me cudi sto cUjem da su mudraci i sveti Ijudi zabrinuti

zbog prinosenja htava sto ih izvode. Vjerujem da nikakva

moe ne moze sprijeciti nijednu svetu odluku. Mudrac

njeguje svoju zelju i cezne za njezinim ispunjenjem kako bi

objavio bozansku svjetlost i mir. Sumnjam da j e Visvamitra

mozda iznio ovaj zahtjev kako bi provjerio kraljevu

privrZenost prema svojoj djeci. Kako bismo inace

povjerovali da ovi maleni, njezni izdanci mogu sacuvati od

stete obred koji ovaj mudrac obdaren svim misticnim i

misterioznim moCima zeli obaviti?"

72

Dok je Kausalya govorila, a nJezlna ruka milovala

Raminu kosu, Dasaratha ju je slusao i iznenada u trenutku

shvatio istinu hrabro zakJjuCivsi: "Da, Kausalyine rijeCi

sadrze pravu istinu. Ovaj je zahtjev iskusenje za mene.

Sada sam siguran u to. UCitelju, kako se mogu ja, slabic,

suprotstaviti tvome izazovu? Prihvatit cu tvoju volju bez

obzira kakva bila!" S tim se rijecima duboko pokJonio pred

Visvamitrom, a on ga je pogledao i rekao: "Kralju, dokazao

si svoju vrijednost. Ovi mladiCi nisu obicni Ijudi. Njihova su

umijeca i sposobnosti bezgranicne. Mi to znamo, ali drugine znaju. No ova je prilika pocetak njihova pobjedonosna

pohoda, to je uvod u niz njihovih uspjeha. Time uzimaju na

sebe zavjet zastite ispravnosti (dharmarakSWla). Uskoro ce

se vratiti s bozicom pobjede. Zbog toga mi odmah predaj

mladice."

Visvamitra je pozvao mladice i po!ozivsi svoju pok-

roviteljsku ruku na njihove glave, izgovarao himne, blagos-

livljajuci ih. Oni su se pokJonili svojim majkama koje su ih

b!agoslovile i bili su spremni za odlazak.

Dasaratha je primijetio kako im lica sjaje od radosti i

hrabrosti. Svladao je tugu sto je uzburkala osjecaje u

njemu, polozio ruke na njihova ramena, priblizio se

Visvamitri, duboko mu se pokJonio i rekao: "UCitelju, ova

dvojica su od danas tvoji sinovi, njihovo zdravlje i sreca

ovisit ce 0 tebi. Ako odredis da s njima pode i nekoliko

njihovih osobnih cuvara, rado cu ih poslati."

Nato je Visvamitra prasnuo u smijeh: ,,0, kralju, ti si

doista Iud! Ima Ii ikoga tko moze njih stititi? Te junake koji

idu u pobjedonosni pohod da spase obred od unistenja!

Trebaju Ii oni ikoga? Oni su tu da zastite Cin prinosenja

htve (yajnaY koji mi ne mozemo zastititi. Trebaju Ii tako

snazni junaci ikoga da ih stiti? Naravno, tvoj te oCinski os-

jecaj potpuno zaslijepio. Kralju, dovest cu ih k tebi kadzavrse zadacu zbog koje ti ih uzimam. Ne brini se, vladaj

svojim kraljevstvom pravedno i dugo."

73



\lisvamitra je ustao. Svi su mu iskazali duzno

postovanje. On je prvi napustio dvoranu, a dva su ga

princa slijedila. Cim su stigli do glavnog ulaza palace,

zaculi su nebeske bubnjeve i famfare sto su odzvanjale s

neba, a pljusak cvijeea spustio se na njih. Ook su hodali

ulicama, sa svakog se praga cula glazba skoljki 14 , trube su

orile na svakom koraku. Muskarcima, zenama i djeci, svim

graaanima bez obzira na dob, princevi su izgledali poput

dva mlada laviea koja idu za postarijim lavom. Nitko nije

znao zasto princevi hodaju bosi i zasto napustaju dvor snadaleko poznatim mudracem. Stoga su se svi poceli pi-

tati u kojoj to misiji oni sudjeluju. Ministri, dvorjani i

graaani pratili su ih samo do gradskih vrata jer takva je

bila kraljeva zapovijed. Ondje su se oprostili od njih i kre-

nuli natrag.

Princevi su nastavili putovanje. \lisvamitra je isao prvi,

Rama ga je slijedio, a Laksmal!a je bio na zacelju. S obje

strane puta rasli su redovi carobnog drveea. Ispunila ih je

Ijepota prirode koja im se otkrivala pred ocima. Nakon ne-

kog vremena usli su u dio dzungle koji nije bio nastanjen

Ijudima. \lisvamitra je naredio da odsad svi nose koznate

stitnike na zglobovima ruku i prstima. Zamolio ih je da

skinu svoje lukove s ramena i budu spremni. Ovako

opremljeni kretali su se kroz isprepleteno grmlje tihom

sumom koja je izazivala strah, neustrasivi i sjajni, kao da

vladaju prostorom. Uskoro su stigli do rijeke Sarayu.

Sunce se spremalo na pocinak, stoga je \lisvamitra pozvao

Ramu i Laksmal!u, blago i njezno: "Oragi moji, poaite

odmah do rijeke i obavite obredno pranje ruku i nogu.

Tada eu yam dati dVije misticne mantre koje su krunski

dragulj svih mantri, a zovu se snaga (bala) i nadsnaga

(atibala) i obje daju silnu moe. One ee yam vraeati

svjezinu kad budete umorni, sprecavat ee iscrpljenost uvi-

jek kad budete izlozeni naporu, neee dopustiti bolesti da

14 skoljke u koje se puse stvaraju glazbu, one su stari indijski instru ment

yam se priblizi, spasit ee vas od demonskih utjecaja.

Oakle, uVijek kad budete negdje na putu, ako ih se sjetite,

one ee yam ugasiti zea i utoliti glad, podarit ee yam ve-

drinu zdravlja i obasuti vas radoseu i zanosom, ojacat ee

vase udove i um. Rama, ave su dvije mantre vrhunske,

nad svima su drugima, vrednije su i korisnije ad svih

drugih." \lisvamitra je dugo i opsirno opisivao njihovu moe.

Rami nije bilo potrebno da mu netko 0 njima prica, slusao

ga je s ocitim iznenaaenjem. Laksma l!a je pak promatrao

Ramu i mudraca, i u sebi se smjeskao.

Ovaj je dogaaaj dobra pouka za svijet u koji je Rama

dosao kako bi ozivio dharmu, to je pouka sto ju je dao

svojim ponasanjem, vise nego rijeCima. "Privid (maya)

nitko ne moze izbjeCi, koliko god snazan bio. On ee ga u

trenutku obmanuti, njegova moe neee oslabjeti tako dugo

dok je htva zaokupljena vjerovanjem da je tijelo'. Privid se

neee dati zaplasiti ni imenom ni slavom, ni umjesnoseu ni

inteligencijom osobe koju zeli posjedovati. Tek kad covjek

odbaci svoje ime i lik, oslobodi se svijesti a tijelu i ucvrsti

se u atmanu, tek tada moze izbjeCi nesporazum sto ga

obmana nameee." To je bila ta pouka! Jer, znajte, \lisvami-

tra je imao vlast nad tim dvjema mantrama. U njemu je

bila pohranjena velika koliCina duhovnog blaga. Ipak,

shvatio je da unatoc vlastitim, nadaleko poznatim sposob-

nostima, jedino Rama ima moe potrebnu da nadmudri i

unisti demonske horde koje su namjeravale prekinuti ob-

red htvovanja sto ga je sam zelio svecano obaviti. Savje-

tovao je Oasarathi da ne smije osjeeati prema sinu preve-

liku Ijubav jer ga ana zasljepljuje pa ne vidi Raminu bozan-

sku velicanstvenost. Rekao je da je Rama zastitnik cijeloga

svijeta, vjerovao je da ne postoji nikakvo junacko djelo koje

Rama ne bi mogao nadmasiti. A ipak je bio spreman da

uvede u tajne mantre iste te princeve kao da su djeca

obicnih Ijudi. I \lisvamitru je oCito sputavala obmana! I on

je podlegao obmani da prosuauje prema prividnim

svojstvima. Rama je razotkrio moe koju je na mudraca

754



izvrsio smrtni stisak privida, sam je zaodjenuo i1uzijom

Visvamitrin um te ga prisilio da se ponosno prihvati tih

pocetnih obreda inicijacije u manlre. Rama i Laksmana

zavrsili su svoje kupanje u rijeci kako im je naredio

Visvamitra. Potom se mudrac obratio Rami da ga uvede u

te dvije mantre. Rama ih je ponavljao za uciteljem i klimao

glavom poput pocetnika koji ih uci. I LaksmaDa je cinio

isto. Klimali su glavama kao da su pristali biti Visvamitrini

ucenici. Uskoro se smracilo i umjesto na postelju braca su

legla na gustu travu, a Visvamitra je sjeo uz njih i poceo impricati price iz davnih vremena. Izgledalo je da su mladiCi

zaspali, ocito zbog iscrpljenosti nakon dugotrajna

pjesacenja. Visvamitra je prekinuo price udubivsi se u misli

o vlastitoj sudbini i zivotnom cilju.

U meduvremenu je lOra pocela svitati nad zemljom.

Raznobojne ptice leprsale su s grane na granu stabla pod

kojim su spavala braca i njezno cvrkutale kao da ih zele

probuditi! Njihov je cvrkut slicio glazbi zracnih pjevaca. No

ptice nisu mogle probuditi spavace! Stoga je Visvamitra

prisao Rami i sapnuo mu da je svanulo. Rama je sjeo,

probudio Laksmanu koji je spavao do njega i oba su se

poklonila pred mudracem. Zatim su izveli svoje obredno

kupanje u rijeci Sarayu - uzimali su rukama svetu vodu i

ponovno je ispustali, izgovarajuci himne u slavu bozice,

zastitnice rijeke. Okupali su se i izveli obred sandhyaS koji

je zahtijevao pjevanje gayatri mantre. Nakon kratkog vre

mena bili su spremni za pokret. Stali su pred mudraca

sklopljenih ruku, a on je rekao da sada mogu poCi prema

njegovu pustinjac kom domu. Rama ga je poslusao i oni su

krenuli, mudrac naprijed, a braca za njim. Uskoro su stigli

do utoka rijeke Sarayu u Gangu. Braca su pala nicice pred

svetom rijekom. PromatrajuCi to sveto mjesto, ugledali su

asram. Cijeli je prostor oko njega bio ispunjen nebeskim

vibracijama i oni su osjetili da je to drevno mjesto puna

15 sandhyti _ intenzivna meditacija 0 Gospodu

uspomena vrijednih postovanja. Laksmana je upitao mu-

draca: "Ucitelju, tko zivi u tom svetom boravistu? Kako se

lOve uzvisena osoba koja ovdje obitava?" Mudrac se nas

mijeSio i odgovorio da je u drevna vremena ovamo dolazio

Bog Siva sa svojom bozanskom pratnjom zeleCi se

podvrgnuti strogom zivotu prije kraljevskog vjencanja s

ParvatI. Ook je ovdje ispunjavao svoje bozanske obveze,

njegovo je duhovno djelovanje sprecavao bog Ijubavi

(manmatha) te izazvao Ijutnju u njegovu bozanskom srcu.

Stoga je Siva otvorio svoje trece oko iz kojeg su bljesnuliplamenovi koji su tako plamtjeli da su boga Ijubavi spalili

do pepela. Tijelo mu je bilo unisteno i zato ga danas

nazivaju "ananga" - onaj koj i je bez udova. Rijec "anga"

znaci ud. Buduci da je Manmatha ovdje izgubio svoje

udove, taj se dio zemlje otada naziva Anga. To je bogato

podrucje. Ovim se pustinjackim mjestom koristio dakle

Siva, a od toga vremena ovamo neprestano dolaze

narastaji njegovih poklonika. Svi se oni stapaju sa Sivom

zbog njihova gorljivog odricanja. To podrucje kao svoje

stanovnike prihvaca samo stroge sljedbenike dharmickog

puta. Mudrac je predlozio da ovdje prenoce i nastave pu t

nakon jutarnjeg kupanja u Gangi. Rama i LaksmaDa nisumogli svladati svoju radost kad im je to Visvamitra pred

lozio. Bili su presretni te su prihvatili njegov prijedlog da se

okupaju u svetoj rijeci. U meduvremenu se prosirila vijest

da je Visvamitra blizu asrama i sa sobom vodi dva hrabra

kraljeva sina. Mnogi su pojurili da ih docekaju i prime pod

svoj pustinjacki krov.

Te su noCi mudrac i mladiCi ostali u Sivinu asramu,

hraneCi se vocem i korijenjem, promatrajuCi sa zanima

njem aktivnosti u asramu. Princevi su slusali price koje im

je Visvamitra pricao, a vrijeme je brlO protjecalo u toj bujici

blazenstva. t im je svanulo, okupali su se, Ijubazno se

oprostili od stanovnika asrama i nastavili put. Ova su

ucenika slijedila svoga gurua. Morali su prijeCi Gangu

stoga su ih neki stanovnici toga podrucja prevezli preko

76 77



rijeke na drugu obalu. Prije nego ce se vratiti, domoroci su

se s postovanjem oprostili od njih i poklonili se pred

Visvamitrom koji im je zahvalio na njihovu gostoprimstvu.

Bio im je zahvalan zbog dubine njihove odanosti i osjecaja

predanosti Bogu. Blagoslovio ih je i oni su otisli.

Upravo tada protutnjala je zemljom buka slicna

grmljavini podzemne bujiee. Ugledali su rijeku kako se

pjenusa i uzdize u visokim valovima s bijelom pjenom na

vrhu. Rama je upitao mudraea: "Ucitelju, zasto je odjed

nom bijesna bujica ispunila bazen i kako je mogla podig-

nuti svoje valove tako brzo i visoko?" Mudrae je odgovorio

da se na tom mjestu obiIna i bijesna rijeka Sarayu rusi u

tihu i mirnu Gangu. Zbog toga se cuje ova tutnjava i njezin

odjek. lzgovorio je ove rijeci mirno i nehajno jer to je za

njega bio uobicajeni prizor pa je nastavio: "U pradavna

vremena jednom je Brahma pozelio golemo jezero pokraj

planine Kailase, i one se ondje odmah stvorilo. Poznato je

kao Manasasarovara. Rijec znaCi jezero (sarovara) uma

(manas) , tako su ga nazvali bogovi. Kad se otapa snijeg i

padaju kise, vode se jezera preliju, a bujiea iz jezera

postaje rijeka Sarayu koja pokraj Ayodhye tece prema

Gangi. Sarayu je sveta rijeka jer njezine vode izviru iz jezera

koje je nastalo voljom samoga Brahme." Nastavili su put

slusajuCi uzbudljive price koje su objasnjavale svaku rijeku,

svaki komadic tla.

Sada su usli u duboku, tamnu sumu koja je budila

strah. Rama je upozorio ucitelja da ne vidi nikakav trag da

je covjek ikad zakoraCio u tu sumu. Prije nego je mud rae

mogao bilo sto reCi, njihovu su pozornost privukli jezivi

urliei iz Ijutitih grla velikog krda zivotinja - tigrova, lavova,

leoparda i drugih zivotinja. Cinilo se da ce se zemlja ras

puknuti. Ugledali su i divlje zivotinje koje su se iserpljivale

meausobnom smrtonosnom borbom, a neke su bjezale ugrmlje da budu podalje od tog prizora nasilne smrti. Suma

je bila dom gusto izraslih krosnji banyana, deodara,

punije i svete smokve, drveca koje je dopiralo do neba i

sirilo obilnu sjenu preko cijelog tla.

Nije bilo nikakve staze koja bi ih vodila, morali su sami

rasciscavati pu t kako bi se mogli kretati. Laksmar:'!a nije

mogao obuzdati svoju znatizelju pa je upitao Visvamitru:

"Tko vlada ovom strasnom sumom i kako mu je ime? A

uCitelj mu je ispricao: "Ovdje gdje sada raste dzungla, prije

su blistala poput zemlje bogova dva mala kraljevstva

Malada i Karosa. Zapravo, ljudi su govorili da su taj pros

tor bogovi posebno stvorili i njegovali. Prica se da je bog

lndra morae trpjeti zbog poCinjena grijeha jer je ubio Vrtru.

Za kaznu ga je zahvatio bol nezasitne gladi. Mudraci ovog

podrucja doveli su ga u to strasno stanje, a tada mu

naredili da se okupa u svetoj Gangi. Kad je izronio, izlijevali

su mu na njegovu glavu bezbrojne vrceve vode iz svete

Gange, cijelo vrijeme izgovarajuCi svete himne i mantre.

Time je bio opran njegov grijeh (ubijanje osobe visokekaste) 16.

Brahma je bio zadovoljan sto je okaljan grijeh (mala) i

sto su prestali krikovi (krosa) gladi. Stoga je ta kraljevstva

prozvao Malada i Karosa i ona su postala slavna zbog njegovih blagoslova. Volja bogova obdarila je ta dva podrucja

zitarieama, zlatom i svim drugim plodovima obilja i

napretka.

Uskoro se tu pojavila okrutna Ijudozderka Taraka i

pocela pustositi ovu bogatu i mirnu zemlju. Ona se mogla

pretvoriti u bilo koji lik sto bi ga pozeljela (yakSif}V. Kruzile

su glasine da je od samog svog roaenja bila obdarena

snagom tisucu slonova! Rodila je sina Maricu koji je imao

moe i hrabrost samoga Indre. Majka i sin zajedno izazivali

su posvuda strasan kaos i nevolju. Dzungla u kojoj zivi ova

divlja Ijudozderka udaljena je odavde oko devet i pol milja.

Ona je pretvorila u strahovitu pustos ove dVije bogate

16 duhovno prociscavajuCi aspekt vode

798



doline, Maladu i Karosu. Ratari s tih plodnih polja od

straha su pobjegli izbezumljeni njezinom pojavom i tako je

dzungla postajala sve strasnija. Nekad gusto naseljeni gra-

dovi i sela napusteni su i upropasteni, nije ostalo ni traga

Ijudskim naseljima. Nitko nije mogao zarobiti ni unistiti

Ijudozderku jer je ona uVijek izmieala pokusajima da bude

unistena. Jos se nitko nije usudio stati na kraj njezinoj

izopacenosti. Ne znam ni za koga drugoga osim vas, da,

to mi govori moja najdublja intuieija, nitko osim vas ne

moze unistiti to cudoviste tako razorne moci! To dvoje,majka i sin, vode i stite demone, a oni onemogucuju i

sprecavaju Zrtveni obred (ycyna) i druge svete obredepustinjaka."

\Jisvamitrine su rijeCi dirnule Ramu koji je tesko mogao

zatomiti Ijutnju sto je rasla u njemu pa je rekao s velikom

~ o n i z n o s c u i postovanjem: ,,0, ti veliki medu pustinjaeima!

Cuo sam da ta nadnaravna bica (yakSa) nemaju neku

posebnu moc. Osim toga, ova Taraka je zenskog roda,

dakJe slabijeg spola. Kako moze tako terorizirati sve sta-

novnistvo? Kako i gdje je stekJa svu tu moC? Kako je mo

gla ovaj kraj tako potpuno unistiti kad ga je blagoslovio

Brahma i svi drugi bogovi? To je neSto u sto je tesko

povjerovati." \Jisvamitra mu je ispricao ovu pricu: "Rama,

objasnit cu ti, poslusajl U proslosti je zivjelo nadnaravno

bice imenom Suketu, bogata obdareno vrlinama i hra-

broscu. Nije imao djeee da ga naslijede pa je provodio

strogu pokoru kako bi umilostivio bogove i primio njihove

blagoslove. Napokon je Brahma bio zadovoljan njegovom

pokorom i pojavio se pred njim. Blagoslovio ga je i rekao

mu da ce dobiti kcer koja ce biti obdarena izvanrednom

snagom, inteligeneijom i sposobnoscu. Suketu se obrado

van tom daru, premda se radilo 0 kceri a ne sinu.

Vratio se kuci. Rodila mu se kCi kako je bilo i na-javljeno. Dijete je brzo raslo i jacalo. lako je pripadala

slabijem spolu, Brahminom miloscu imala je snagu tisucu

slonova, kretala se naokolo bez ikakvih pravila i ogra-·

nicenja, kao da jo j je pripadalo sve sto je vidjela! Bila je

vrlo Iijepa i stoga je Suketu posvuda trazio jednako tako

Iijepog mladozenju. Napokon je nasao jednoga koji se

zvao Sunda i Suketu mu je dao svoju kcer za zenu. Nakon

tri godine ona je rodila sina Marieu, 0 kojem sam ti pricao.

Majka i sin postali su nepobjedivi u borbi. Sunda se upus-

tio u svoje demonske pustolovine i pokusao ometati pri-

nosenje Zrtava mudraea pa je navukao na sebe mrznju

Agastye koji je prokJeo podlog momka, a ta je kJetva ubilamudraee i spasila ih od daljnjih nevolja. Da bi se osvetila,

Taraka je povela sina sa sobom i domogla se Agastyina

asrama. Mudraea su upozorili na moguCi Tarakin napad

pa je on i majku i sina prokJeo i pretvorio u Ijudozdere. To

ih je jos vise naljutilo. Urlali su vrijedajuCi Agastyu. Sa zas-

trasujuce krvavocrvenim ocima krenuli prema njemu , a

on je u tom trenutku osjetio da bi odgadanje napada bilo

vrlo opasno. Stoga je prokleo Taraku da izgubi svu svoju

Ijepotu i postane ruzno cudoviste. No, kJetva je nije

obuzdala, nastavljala je napadati s jos vecom okrutnoscu.

Zato je Agastya pobjegao od njezine osvete na sigurnije

mjesto. Ljutita zbog izjalovljene osvete Taraka je iskalilasvoj bijes na kraljevstvo Malade i Karose, unistavajuCi

Ijetinu i vrtove, pretvorivsi eijeli prostor u gustu dzunglu."

Kad je \Jisvamitra zavrsio, Rama je rekao: "UCitelju,

Taraka posjeduje sve te moCi i snagu zato sto je njezino

rodenje bilo Brahmin dar za pokoru koju je izvrsio Suketu.

No ona je zloupotrijebila sve to i navukJa na sebe mrznju i

prokJetstvo. Ubiti zenu bezocan je grijeh, to spominju i

sveti tekstovi, zar ne? Zbog tog razloga Agastya ju je

vjerojatno samo protjerao uz kJetvu da postane ruzna.

Inace, zar ne bi veliki mudrae koji je uzrokovao muzevu

smrt ubio i njegovu zenu? Cuo sam da ratnici ne smiju biti

podli i ubijati zene. Reci mi sto je moja zadaca! Spreman

sam je izvrsiti."

810



Visvamitra je bio zadovoljan sto je Rama iznio sve te

sumnje koje mu je diktirala dharma. "Nije mi nepoznata

cinjenica da je ubijanje zena bezocan grijeh. Unatoc tomu,

vazno je zastititi duhovno napredne Ijude - sveeenike, Ijude

koji su puni vrline, a treba zastititi i krave. Dharma je is

prepletena s to troje. Nema grijeha, ako se nesto uCini radi

unapredivanja dharme i otklanjanja adharme. Zar ne znas

uzrecicu - dharma spasava one koji je spasavaju (dharmo

rakSati rakSita/:l). Ta zastita nije nasilje koje se koristi zato

da netko postane slavan. Akose

nasilje koristi da bi sesacuvao mir i napredak cijeloga svijeta, uvjeravam te da

one ne moze izazvati nikakvu losu reakciju. Medutim,

stvaranje, ocuvanje i unistavanje izrazi su bozanskog zako

na, oni se dogadaju Bozjom voljom i ne ovise 0 covjeko

vim hirovima. Vi ste bozanska utjelovljenja, imate autoritet i

duznost. Nikakva se prljavstina ne moze prilijepiti uz vatru,

tako ni grijeh ne moze okaljati Boga. Volja koja stvara,

duznost koja zastieuje moze izvrsiti i duznost kaznjavanja.

Kazna koja ee stiCi majku i sina za grijehe ne moze se izb

jeei. Moramo smatrati sretnom okolnosti sto ces ti danas

Iisiti zivota Taraku prije nego ona nagomila jos vise grijeha

zbog kojih bi morala mnogo patiti. 11 ees sarno posluzitionomu sto je najbolje za nju i zemlju. To nije ni lose ni

gresno. Aka se sada budes povodio za osjeeajem suos

jeeanja, to bi svijetu nanijelo bezgranicnu stetu, doprinijelo

bi propasti dharme, omogueilo bi Taraki da podlegne jos

veeem broju grijeha. Zasto da ti dalje pricam i objas

njavam tisueu razloga? Sve sam vidio svojim duhovnim

okom, ti si se utjeIovio u ljudski Iik kako bi razorio potom-

stvo demona (rakSasa). To je tvoja misija i tvoja zadaea.

Moras je obaviti danas i moras je ispunjavati cijelog zivota.

Zastita dharme i unistenje demona, ljudi s demonskim

osobinama - to su ciljevi koji su te potakli da se rodis u

liku covjeka. Znao sam tu istinu. zbog toga sam pojurio ktebi da mi pomognes. Zasto bih inace trazio tvoju zastitu i

pomoO Pustinjaci i ani koji izvode pokoru u osami sume

traze pomoe vladara ave zemlje, ne zbog sebe vee zbog

cijeloga svijeta. Oni su napustili vezanosti i zive jedino ad

voea i sumskog korijenja koje sami skupljaju. Nakon

nekoliko mjeseci iii godina postavljaju sebi jos teza ogra

nicenja u zelji da izgube svijest a tijelu i stope se sa svjet

Ioseu. Zbog cega bi se takvi Ijudi morali brinuti a tome sto

se dogada sa sVijetom? No mudraci. ostvarene duse, osim

sto spasavaju sebe, rasvjetljavajuCi ana sto su otkrili, nas

toje i drugima pokazati put kojim su tesko koracali.

veliCinu cilja na koji su stigli, nastoje potaknuti i druge nadisciplinu koja ee im omoguCiti da budu spremni prihvatiti

Istinu. Kad bi se mudraci brinuli samo a sebi i svom oslo

bodenju. sto bi se dogodilo s ostalim sVijetom? Ljudi bi

sve dublje tonuli u nemoral, a i dharma bi potonula. Zbog

toga pustinjaci odrzavaju vezu sa svijetom. a ne da zado

volje neke svoje teznje. Oni su poput lotosa sto zivi na

vodi. Izvana izgleda da su zapleteni u mrezu svjetovnosti,

no ani nisu vezani za svijet i neee mu dopustiti da ih

okalja. Njiho v je cilj jedan i sarno jedan: napredak i dobro

bit svijeta, ani se brinu samo za njegovanje dharme, a

ovise jedino 0 Bogu."

Kad je ovim rijeCima Visvamitra otkrio tu istinu, Rama jeodgovorio kao neznalica koji nije upoznat s onim sto je

cuo: "Svijet ne razumije da rijeCi pustinjaka i mudraca

imaju uzviseno znacenje jer je ana u njih usadeno. Pitao

sam te a moralnosti takva ubijanja da bih saznao kako ti

tumacis ispravnost toga Cina. U mo m pitanju nemoj nista

drugo traziti. Moj otac Dasaratha naredio mi je da slusam

mudraca Visvamitru i uCinim sto on zapovijedi. Zelim sli

jediti oceve naredbe. 11 si veliki mudrac ([si), podvrgao si

se strogim pokorama. Kad takvi kao ti izjave da se Taraka

smije ubiti i da to nije grijeh vee je ispravno i moraIno,

znam da necu uciniti nista lose. Spreman sam izvrsiti bilo

koju zadaeu koju mi odredis radi njegovanja dharme idobrobiti Ijudi." Tada je uzeo luk te poceo provjeravati nje

govu zategnutost. a to je proizvelo zvuk sto je nadaleko

832



odjeknuo. Cijela se dzungla probudila, divlje su se zivotinje

razbjezale na sve strane. Taraka je bila uzasnuta tim

nenadanim glasnim i zastrasujuCim zvukom. Razbjesnila se

te je potrcala prema mjestu odakle je odjekivao! Rama je

ugledao to cudoviste koje se posrcuCi kretalo prema

njemu, visoko kao planina, navaljujuei poput golema

divljeg slona. Nasmijesio se i rekao Laksmani: "Brate, po-

gledaj tu silnu ruznoeu! Moze Ii obican covjek prezivjeti

pogled na to demonsko bice? Vee i sama njezina vanjstina

je strasna! A sto da kazem 0 njezinoj moei? A ipak, ona je

zena. Moj se um ne slaze potpuno s odlukom da je ubi-

jem. Vjerujem da ee to cudoviste i samo umrijeti! Ako jo j

se odreZu ruke i noge, to ee mozda biti dosta da je unisti."

Taraka je pojurila prema Rami rasirenih ruku kako bi ga

uhvatila i stavila u usta kao komad kolaca! Urlala je divlje i

jezivo. Sklopljenih oCiju, Visvamitra je molio da se braCi ne

dogodi nikakvo zlo u toj borbi. Taraka se sve viSe

priblizavala Rami, no sa sve veCim oklijevanjem, jer je od

njegove prisutnosti osjeeala cudnu vrstu straha. Priblizila mu

se jednom iii dva puta, no morala se brzo povuei. Skakala je

naokolo bijesna, ljuta na sebe! Prasina koju je uzdigla

smracila je i ispunila prostor. Rama, Laksma':'!a i Visvamitrastajali su sutljivi i neko vrijeme nepokretni. Taraka je bila

vjesta u obmanjivanju, a poznavala je i umijeee unistavanja

pa ih je zasipala brojnim kamenjem koje je padalo naokolo

poput kise. Rama je tada odluCio da Ijudozderka vise ne

treba zivjeti, da je ne treba postedjeti ni zato sto je zena.

Stoga je izvukao luk i odapeo strijelu u tijelo nevidljive

Tarake, pogadajuei tocno u one mjesto gdje se ona tada

pritajena nalazila. Ona je jos jednom pojurila prema Rami,

no njegove strijele rastrgale su joj obje ruke. Pala je na tlo

urlicuCi od bolova u smrtnoj mud. LakSmana joj je odrezao

noge, jednu po jednu. Taraka se mogla, prema vlastitoj zelji,

preobraziti iz jednog lika u drugi. Stoga je zamijenila jedanlik i ubrzo poprimila drugi te se pojavila svjeza i ljutita pred

njima! Pretvarala se da je mrtva, no uskoro je poskocila ziva!

I tako se istodobno preobrazavala u bezbrojne likove i nas-

tavljala svoj stari trik s kisom kamenja. Pokazivala je svoje

izopacene vjestine i zle trikove. Rama i Laksmana zadobili su

nekoliko ozljeda, premda su bili oprezni. Kad je to vidio,

Visvamitra je znao da se vise ne smije oklijevati, da Taraku

odmah treba ubiti. I stoga je rekao: "Rama, nemoj oklijevati,

ovo nije trenutak kad treba misliti da je ona zena i praviti

ustupke! Odstranjivanje njezinih udova nece biti ni od kakve

koristi. Dok god postoji u njima zivot, ovi se demoni mogu

pretvariti u bezbroj likova. Zato je ubij! Kad padne mrak,njezin ce mracni bijes jos vise ojacati. Nakon zalaska Sunca

nemoguce je susresti demone, nitko u tome ne uspijeva.

Ona se mora unistiti u roku jednog sata." Visvamitra je po-

to m izgovorio neke svete mantre koje osiguravaju zastitu i

daruju sigurnost.

ZahvaljujuCi svojoj moCi da usmjeri strijele prema izvoru

zvuka, Rama je usredotocio misli. saznao je gdje se nalazi

Taraka te brzo odapeo strijele u tom smjeru. Time je one-

moguCio pokretanje njezinih udova i sprijeCio je da ucini i

najmanji pokret. Taraka je tada bijesno zaurlala i isplazivsi

svoj strasni jezik, pokusala se srusiti na Ramu i Laksma,:,!u

da ih smrvi svojom tezinom. Tada je i Rama shvatio da bi

svako odgadanje dovelo do jos gorih posljedica. Odapeo

je sudbonosnu ostru strijelu prema njezinim grudima.

Taraka se skotrljala na tlo i napustila tijelo.

Na mjestu gdje je pala, pojavio se u tlu veoma dubok

krater. Pad njezina go lema tijela obarao je drvece s kori-

jenjem dok se ona valjala u agoniji. Njezin zadnji udisaj bio

je tako neobican i glasan da je preplasio sumske divlje

zvijeri. Krda zivotinja bezglavo su pocela juriti, trazeCi zak-

Ion. Kad je strasna demonica pala mrtva, Visvamitra je

pozvao Ramu k sebi i pomilovavsi ga po kosi s Ijubavlju

upitao: "Sine, jesi Ii se bojao? Ne, ne, kako se moze bojatiSpasitelj svih svjetova? Ovaj podvig je temelj koji osigurava

stabilnost zgrade. Dodi, umoran si. [ Sunce je zaslo, obavi

8485



vecernje bogosluzje i malo se odmori. Podi sa mnom.

Poveo je mladiea do rijeke. Potom je rekao da ee se noeas

ovdje odmoriti, a u lOru nastaviti put do asrama. Noe je

prosla u slusanju Visvamitrinih prica. Ucitelj je braCi otkrio i

njihove sposobnosti i skrivenu bozanskost.

Svanula je lOra. Mudrac je obavio jutarnji obred kupanja i

s dobroeudnim osmijehom, kako bi ih probudio, priblizio se

braCi koja su spavala, nagovarajuei ih njezno i slatko. Rekao

je Rami kako ga je zadivilo njegovo junastvo te je spoznao

istinu da je Rama Apsolut dok ga je gledao kako svladava

demonsku Taraku. Visvamitra je plakao od radosti. Uzeo je

sve svoje misticno oruzje koje je posjedovao te mantre koje

ga stvaraju i odrzavaju i brzim ga pokretom s mnogo

odanosti polozio u Ramine ruke. "Ja nemam ovlastenje da

rukujem tim oruzjem. Kakva mi korist od njega i kad bih ga

imao? 11 si gospodar i vlasnik svega oruzja. I oruzju ee biti

ugodnije s tobom jer ono tada moze najbolje ispuniti svoju

svrhu. Upamti to! Od ovog trenutka sve oruzje kojem sam ja

zapovijedao bit ee tvoji instrumenti za izvrsenje misije zbog

koje si dosao", rekao je Visvamitra, izlijevajuCi na oruzje svetu

vodu uz prikJadne mantre. Sve je to upuCivalo na potpuno

odricanje od vlasnistva.

I tako je Rami ponudio dar:zqacakru, dharmacakru,

kalacakru, indrastru , vajrastru, triSulu nadahnutu Sivom,

brahmaSirastru, aisikastru te najmoenije i najralOrnije

oruzje od svih - brahmastru. Tada je neko vrijeme sjedio

mirno i skJopljenih ociju. Nakon toga je ustao i razmisljao

sto da radi s dva snazna buzdovana - modakom i sik-

harom. Pruzio ih je Rami s ovim rijeCima: "Nakon sto

stignemo u nas asram, donijet eu ti i drugo oruzje

vatreni projektil (agnyastra) , Krauncin projektil, NarayaT:\in

projektil, zracni projektil i drugo oruzje. Sine, svim se tim

oruzjem moze koristiti sarno onaj koji ga posjeduje i njegOY je gospodar. Ono ima zacudujueu moe." Potom je

sapnuo u Ramino uho misticne mantre koje mogu s

neopisivom snagom stvarati, aktivirati i usmjeriti oruzje

prerna metama. Zamolio ga je da ponavlja mantre pod

njegovim nadlOrom. Vee je odavno Rama mogao vizualizi

rati bozanstva koja stite svaki od bozanskih projektila i

oruzja te primiti izraze njihova zahvalnog stovanja. Svako

mu se bozanstvo sada predstavilo i palo nicice pred njim

rekavsi da su od ovog trenutka njegovi sluge. Obeeali su

mu da ee poslusati njegove zapovijedi, a potom nestali.

DoCi ee kad ih Rama opet polOve.

Rama je bio zadovoljan onim sto se dogodilo. Dodir

nuo je mudraceva stopala i rekao: "Ucitelju, tvoje je srce

riznica odricanja. Shvatio sam da si ti bozansko ut-

jelovljenje nevezanosti (tyaga) i pobjede nad osjetilima

(yoga). Bi Ii se itko odrekao i poklonio drugomu takav

velik broj snaznoga, tesko stecenoga oruzja? Ucitelju,

molim te bi t eu zadovoljan ako mi savjetujes kako da iz

borbe poyucem oruzje nakon sto ono obavi odredeno

unistavanje? Naucio v si me mantre koje ee mi pomoCi da

ga se oslobodim. Zelio bih sada znati kako ga mogu

ponovno prizvati?" To je pitanje odusevilo Visvamitru.

Odgovorio je da se te sile i oruzja kao sto su: satyak[rti,

drsta, rabhasa, putrsoma, krsar:za, virasa, yugandha, vid-

ht1ta, karav[raka, jrmbhaka, automatski prizivaju voljom

onaga tko se njima koristi, a ta se volja izrazava man-

trama koje ee mu on rado reei. Potom ga je uveo i u ove

mantre. Dok su ih izgovarali, pojavila su se pred novim

gospodarom bozanstva Ciju je naklonost ovako stekao i

pokJoniia se pred njim. Rama ih je upozorio da moraju biti

spremni kad ih on polOve, a u meduvremenu se mogu

odmarati.

Visvamitra je tada predlozio da nastave putovanje i njih

su trojica opet posli na put. Nakon kratkog vremena usli su

medu visoke planinske vrhunce. Pogled im je pao na prekrasan vrt iz kojeg im je mirisni lahor osvjezio tijela i umove.

Braea su bila znatizeljna, zeljela su saznati tko je vlasnik toga

876



divnog mjesta pa su zamolili Visvamitru da im otkrije tajnu.

On im je odgovorio: "avo je sveto podrueje koje su bogovi

izabrali. Kad se spuste na zemlju, provode ovdje pokoru radi

ostvarenja svojih zelja. Tu je veliki Kasyapa vrsio pokoru i

postigao svoj cilj. To mjesto osigurava pobjedu svim svetim

nastojanjima. Stoga je nazvano - asram ostvarenja

(siddhaSrama). I ja ovdje boravim kako bih njegovao

odanost i predanost Bogu. Taj je asram meta napada

demona koji spreeavaju i kaljaju svaki sveti obred koji se

ovdje obavlja. Moras ih unistiti kad to opet pokusaju ueinitisvojim zlim metodama." Nakon tih rijeCi, Visvamitra je usao

u to boraviste mira koje grije sree. Polozio je nehajno ruku

na Ramina ramena i rekao da je ovaj asram odsada jednako

toliko Ramin kao sto je dosada bio Visvamitrin. Ook je

izgovarao te rijeei, sijedi je mud rae bio ganut od srece. Kad

su stupili u siddhaSramu, stanovnici su im pozurili ususret

zeljni da operu noge svom uCitelju, a Rami i Laksmat:li

ponudili su vodu za obredno kupanje.

Put do asrama bio je posut evijecem. Poveli su ih do

u]aza, ponudili im voce i slatki hladni napitak. Predlozili su

Rami i Laksmani da se odmore u kolibici koju su odredili i

pripremili posebno za njih. an i su to prihvatili pa su se

nakon odmora koji ih je osvjezio, oprali i posli do Visvami

tre da saznaju sto trebaju Ciniti. Stali su pred njega sklop

Ijenih ruku i upitali ga:"UCite]ju, moze li Zrtveni obred koji si

zelio izvrsiti, biti izveden sutra?" Visvamitru je razveselilo to

pitanje pa je odgovorio da je sve spremno. U ovoj sid- I'dasrami uvijek je tako pa nema potrebe eekati da se

zavrse pripreme jer su svi uvijek spremni. Kad sutra svane

dat ce Visvamitra sveeanu zakletvu. Vijest se prosirila asra

mo m i svi su osjetili kako je njihova duznost da prikupe

sve potrebno za veliki dogaaaj. Svanulo je. Visvamitra je

polozio sveeanu zakletvu i obred je zapoeeo. Kao sto suSkanda17i Visakha euvali bogove, tako su sada oba brata,

17 Skanda _ jedno od imena Sivina sina Subrahmanye

Rama i Laksmat:la, bila odluena i spremna da se suoee sa

svakim tko pokusa ometati izvoaenje obreda. BuduCi da je

bilo nedolicno razgovarati s Visvamitrom dok je zauzet

Zrtvenim obredom, Rama je pokretima zamolio ostale

sudionike da saznaju kada bi trebalo oeekivati demonsku

hordu i iz kojeg smjera. No mogao je dobiti samo odgovor

da je nemoguce reCi kada i odkuda ce se pojaviti je r de

moni nemaju odreaeno vrijeme, mogu svakog trenutka

navaliti i nitko ne moze predvidjeti kad ce napasti. Stanov

nici asrama prieali su Rami 0 demonima, svaki je imao

svoje misljenje 0 njihovu karakteru i navikama.

Rama je bio zadovoljan odgovorima koje je dobio. Mis

lio je kako bi bilo mudro da ostane neprestano budan i

spreman odbiti demonske snage koje pokusavaju osujetiti

svete pustinjakove obrede. To je savjetovao i svom bratu.

an i su veoma pazljivo nadgledali sva eetiri dijela asrama,

osluskivali i najmanji sum sto bi mogao najaviti priblizava

nje opasnosti. Videci njihovu hrabrost i ozbiljnost, pusti

njaci su se zaeuaeno divili lijepim mladiCima, koji su jedva

napustili djecaeke godine!

Pet dana i noCi braca su neumorno strazarila nad ob-redom i asramom, nisu ni oka sklopila, niti se za trenutak

odmarala. I sesti je dan slieno zapoeeo. Visvamitra se

bavio obredom prinosenja Zrtve, uronjen u pomno

pracenje svakog dijela obreda. Recitatori himni (rlvi) i os

tali bili su zabavljeni recitiranjem i drugim dijelovima ob-

reda.

Najednom ih je iznenadila grmljavinska buka sto se

obrusila s neba, Cinilo se kao da ce se sama nebesa rast

voriti. Vatra je poeela kuljati iz svega sto se nalazilo na

Zrtveniku - iz kusa trave, iz pladnjeva i casa, posuda koje

su sadrzavale svete zrtvene predmete, iz suhog pruca koje

je trebalo prinijeti svetoj zrtvenoj vatri, iz evijeca, kumkuma

i drugih posebnih predmeta koje su skupili za obrednu

sluzbu Bozju. Plamenovi su navirali sa svih strana!

88 89



Uskoro se nebo prekrilo tamnim, z a s t r a s ~ j u C i ~ oblacima, a svijetli se dan pretvorio u mrklu, crnu noe. .Neki

tajanstveni neugodni mirisi doprli su do m!esta na ~ o J e m u se obavljala yajfta. Iz zloslutnih je oblaka pocela. ~ ~ a . t l ~ ~ , a

kad su kaplje pale na tlo, docekali su ih plamem JezlcI kOJI su

se uzdizali prema njima da ih prime. Usred te ~ a ~ t a z m a g ~ ~ rije okrutnosti i mrznje, R ama i LakSmana p o ~ s a h su O ~ ~ l t l

.. t I' k demone Uz pomoc svoje bozanske VIZIJe,nepnJa e JSe · y . - - .Rama je saznao gdje se nalaze glavni Ijudozden.. Manca I

Subahu, pa je u tom smjeru odapeo m ~ n a s a . strlJelu. ? n ~ je pogodila Maricu u prsa i time zaustavJla dalJe zlo kOJe y ~ 1 on mogao poCiniti. Potom je ispalio vatreno oruzJe

(agnyastra) u Subahu, a one se zaustavilo u njegovu .srcu.

Rama je ma o - ako njihova tijela padnu na to sveto m J e s ~ o , . cijeli ce asram biti oskvrnut. Kako bi s p r i ~ : C i o t a ~ v b e z b o ~ ~ 1 dodir, Ramine su strijele odnijele opaka ~ J e l ~ stotl.nama . ~ I I J a daleko u ocean! Marica i Subahu vristah su I ~ t e n J a h u

neopisivoj agoniji, ocajnicki se borili usred m ~ r s k i h . v a l ~ v a , ali nisu umrli. Ostali vode demonskih hordl pobjegh su

veoma daleko da bi se spasili. LakSma'!a je rekao kako y ~ : bi bilo preporucljivo dopustiti nijednom d ~ m o n u da p r e z l ~ , koliko god izgledao kao kukavica, jer on bl :e uskoro v r a ~ l . o svojim opakim djelima. Stoga je poticao . R a m ~ da. p ~ u b . I J a cijelu hordu. Pustinjaci koji su promatrah OV?J p r ~ cm }U-nastva zadivili su se. Uvjerili su se da su braca d ~ l s t a sa m

Siva _ i onaj koji izaziva strah ali i onaj koji ~ ~ d j ~ l j u J e ~ a r o v ~ : U mislima su im se s postovanjem poklomh - Jer om su blh

jos previse mladi da prihvate takve izraze stovanja.

U trenutku se suma odjenula sjajem i veseljem. Usred

svega tog meteza, Visvamitra je uporno i b ~ z prekida nas-

tavljao meditirati i pjevati svete h i m ~ e ' p r ~ p l s a n e o . ~ r e d o m . Pri tom nije uCinio ni najmanji vanJskl n ~ . unutarnJ.1 p . a k r e ~ , takva je bila dubina njegove k o n c e n t r a . c I J ~ ! ~ a d . n J I dlo p.n-nosenja zrtvenih predmeta svetoj vatn blo Je. I z v e ~ e n IS-

pravno i sa zahvalnoscu. OsmjehujyuCi se, ~ a d a Je ~ o ~ a o do

mjesta gdje su stajali Rama i Laksma,!a I pohvaho Ih kao

junake koji zavreduju pohvalu. Oni su bili zasluzni sto je

njegov zavjet mogao biti ispunjen. Uz njihovu je pomoc

ostvario svoju zivotnu zelju i opravdao ime asrama koji je

doista postao pravi asram ostvarenja! Suze radosnice slije

vale su mu se niz obraze. Pomilovao je i zagrlio Ramu i

Laksma'!u, a potom se, ne ispustajuCi ih iz zagrljaja, upu

tio prema asramu. Ondje im je dao njihov dio svetih ob

rednih predmeta pripremljenih za Zrtvenu vatru i savje

tovao im neka se povuku i osvjeze kratkim odmorom.

Premda je ispunjenje cilja zbog kojeg su dosli bilo

najdjelotvornije osvjezenje za njihove u dove i um, braca su

osjecala da bi bilo neispravno zanemariti ovu uciteljevu

naredbu, stoga su se povukla i utonula u dubok san.

Ucitelj se smjestio u drugu slamom pokrivenu kolibicu da

bi im osigurao neometan odmor. Postavio je i strazare koji

su pazili da nitko, ma kar i nehotice, ne prouzroci buku koja

bi ih mogla probuditi. Dok su oni spavali, Visvamitra se

veselio uspjesnu zavrsetku Zrtvenog obreda i bozanskoj

hrabrosti Rame i Laksma,!e. Kad su se braca probudila i

nakon pranja izisla, pred vratima su zatekla djecake iz

obitelji pustinjaka kako cuvaju strazu. Oni su ih obavijestili

da uCitelj razgovara s pustinjacima u drugoj kolibici. Posli

su onamo i poklonili mu se. Sklopljenih ruku, pokorno su

se ponudili da ce zastititi svakog ucenika koji mora obaviti

bilo kakvu svetu zadacu. Tada je jedan pustinjak ustao i

rekao: "Unistenjem demona dovrseno je sve sto se morale

uCiniti. Sto se jos treba obaviti? Uciteljeva dugogodisnja

zelja je ispunjena. Nista vise od toga nije potrebno. Vas ste

dvojica Siva i Sakti, nama tako izgledate. Vi niste obicni

smrtnici. Imamo srece sto sm o dobili priliku da vas vidi

mo. Nasa je zahvalnost bezgranicna." Nakon tih rijeci svi

su se stanovnici asrama poklonili pred Ramom i

Laksmanom.

9190



OSVAJANJE SITE

lznenada je dotreao jedan ueenik sa snopom ispisanih

palminih listova i urueio ih Visvamitri. On je pregledaonekoliko listova i predao ih postovanomu starom pusti-

njaku zamolivsi ga da ih proCita naglas kako bi svi mogli

saznati njihoV sadrzaj.Eva sto je pisalo: .:v'ladar Mithile, Janaka, odlueio je

prinijeti glasovitu Zrtvu koja izrazava najvisu krasotu isprav-

nosti i mali Visvamitru da ga obraduje svojom milostivom

nazoenoscu, zajedno s ueenicima." Cuvsi to, svi su povi-

kali: "Neka se to ispuni, neka taka bude (subham, sub-

ham)." Visvamitra je odluCio da, sada kad se kroz sumu

maze prolaziti slobodno i bez straha ad demonskih hordi,

vec sutra ujutro poae u Mithilu sa svim stanovnicima

asrama.Rama ga je zamolio za odobrenje da se s Laksmanom

vrati u Ayodhyu jer su ani ispunili svoju duznost. Raduju se

sto ce Visvamitra posjetiti Mithilu. No Visvamitra je odgo-

varia: "Oao sam Oasarathi jos neka obecanja koja moram

odrzati. Obecao sam mu da cu vas sam dopratiti i stoga

se ne mozete vratiti bez mene! U Mithili se prireauje je-

dinstven obred. Nemam dovoljno vremena da vas ot-

pratim do Ayodhye i na vrijeme stignem na sveeanost. No,

aka vas dvojica poaete sa mnom, moCi cete i sami vidjeti

obred a potom cerna se zajedno vratiti u Ayodhyu."

Cuvsi te rijeei u kojima nije bilo nimalo neodluenosti nisumnji, Rama je odlueno rekao. bez mnogo promisljanja,

da je njegova glavna duznost poslusati oeeva nareaenja.

Ali Visvamitru mora nesto zamoliti. Objasnio mu je: "Otac

mi je naredio da zastitim tvoju ycynu ad oskrvnuca i sve-

t o g r ~ a te taka usreCim tebe, velikog mudraca. Zamolio

~ a ~ Je da s ~ vratimo kao pobjednici, nije nam naredio da

IgdJe d r u g ~ e posjecuJemo zrtveni obred. Zar ne bih trebao

posebno ocevo dopustenje da adem u Mithilu?"

Visvamitra mu je odgovorio: "Rama, Oasaratha nije

~ e k a ~ samo to. Ne, on je isto taka rekao da poslusas sve

sto t l y . ~ u d . r a c naredi. Nemoj ni u najmanjoj pojedinosti

p r ~ k r s l ~ 1 nJegovu zapovijed. On mi je zapovijedio da

pnhvat.lm punu odgovornost za vas pa vas moram samdove:tl .kuCi. 1 ti si euo njegove zapovijedi kad sm a

napustall ~ y ~ d h y u . Stoga me sada poslusaj. Poai sa

r r : . n o ~ . M i ~ h l l ~ , a potom cemo u Ayodhyu, ti, ja i svi mojiu ~ e m c l . Rami se svidjela iskrenost tog prijedloga te je

pnstao.

Svi suo u. a s r a ~ u dobili upute da se moraju spremiti za

put u Mithilu pnJe svanuca. Visvamitra je rano ustao i

~ o v : o n:!adice do rijeke na obredno kupanje. S radoscu

1m Je pncao a svim teskocama na koje je nailazio kad se

susretao s . ~ e m o . n i m a , pri svakom prinosenju zrtvenog

o b ~ ~ d . a . ~ n c a o 1m je kako su svi njegovi pothvati

d O Z l V I J ~ v ~ 1 I m ~ u s . p ~ e h i onemogucavali mu postizanje cilja.

Z a h v ~ h o Je ~ ~ m ~ sto je unistio demone jer su sada asram i

okolm .predJeh slgurni. Govorio je a sreCi Ijudi koji su oslo-

boaem straha pa sada mogu uzivati nepomuceni mir i ra-

dost.

Mjesto ~ a k?jem su se zaustavili bilo je tiho, mirno i

u g o ~ n ~ . SJed,ecl na mekom pijesku, mudrac Visvamitra

~ a g r l l o Je bracu i o p i s i v ~ o im posebna obiljeZja i znaeenjeyzrtvenog obreda sto ga Je kralj Janaka zelia prirediti.

Pritom je s ? ~ m ~ n u o i osobit luk koji je Janaka posje-

d . o ~ a o , I U ~ .koJ.1 Je I m ~ o jedinstvenu ma c i sjajio rijetkim

s ~ a ~ e m ~ MiSI.lO !e .da Rama ne smije propustiti priliku da gaV l ~ l . _ R ~ m a Je zelia saznati kako je luk stigao do Janake a

Visvamltra je ispricao ova: "Prije mnogo godina vIadar

93

92



Mithile, imenom Devarata, priredio je velicanstvenu yajfiu.:

kakvu se nijedan smrtnik ne bi usudio izvesti, obred . k ~ J I donosi velike duhovne koristi, obred koji se tako sVldlo

bogovima da su,Devarati darovali svoj bozanski I U ~ u :nak

priznanja. To je Sivin luk i Janaka mu svakog dana I ~ r a z a v a duzno stovanje, prinosi mu cvijece i sandalovu smJesu te

njemu u cast pali kamfor i mirisne stapice. P U ~ smjerne

odanosti on stavlja hranu i voce pred Boga pnsutnog u

luku. Luk je tako natopljen bozanskoscu da ~ a nitko n ~ moze podignuti niti se njime koristiti, ni b0§J' .m d e m ~ n , ~ I andeo ni duh. Mnogi princevi koji su pokusalt odapetl stn

jelu iz tog luka bili su osramoceni i r a l O c a r ~ n i . Rama, kao

primjer junaka, ti mozes isprobati luk: Za v r . I J ~ m ~ o v ~ . p r e ~ ~ stojece svecanosti u Mithili, luk ce ~ a J v J e r ~ J a t m J e b ~ t l izlozen, stoga je to svakako dobra pngo da. I,.tako Je

Visvamitra nastavljao opisivati cudesne moCl luka.

Laksmal)a je uperio 06 u jednu tocku kao da trazi M i t h ~ l u : Visvamitra se razveselio kad je cuo da Rama svakako zeit

vidjeti taj luk pa ce sutra pod s njim.

Pao je mrak pa su svi ustali i posli prema siddhasrami.

Visvamitra je okupio pustinjake i naredio im da s ~ s ~ r e m e za odlazak u Mithilu Cim lOra svane. an i su ga upltalt kako

se moze ocuvati neprekinut redoviti tijek asramskih

obicaja, ako nitko u asramu ne ostane. A m U d r a ~ je ~ d g o -Yorio: ,,Ako svatko nastavi izvrsavati svoje d u z n o ~ t l b ~ z obzira na to gdje se nalazi, to je tada ispravno odrzavanJe

asramskih obicaja. Nema posebnog oddavanja asrama

koje je odvojeno od njegovih stanovnika. an i k?j.i, t r ~ z e skloniste i oslonac (asraya) cine asram. Bez stlcemka

(asrita) nema asrama. Kad su sticenici sa mnom, z . a s t ~ se

brinuti za asram i njegove obicaje? Moramo se bnnutl za

sticenike, one koji se moraju pridrzavati discipline. Medu

tim budud da je mjesto sada oslobodeno straha pred

d e ~ o n i m a , asramu se ne moze nista lose dogoditi. Nase

je utociste (asraya) Stvoritelj svega i ako se oslanjamo ~ a Njega, On ce se za sve pobrinuti." Visvamitra je govono

ovim pomalo neobicnim tonom i nastavio: "Uzmite sa

sobom sve sto yam je potrebno za svakodnevne obrede te

predmete i posude sto pripadaju asramu. Nema smisla

bilo sto ostaviti ovdje."

Neki su novaci zapitali kada ce se vratiti u asram. Ako

to budu znali, mo d ce izabrati sve sto ce im trebati za to

razdoblje odsutnosti jer nema potrebe opteredvati se s vise

stvari.

A Visvamitra je odgovorio: .Yrijeme nije sluga tijelu, vee

tijelo sluzi vremenu. Stoga se nikad ne moze kazati - kada!Hocu Ii se ja vratiti ovamo iii ne? Sumnjam!" Kad su to

culi, svi su se zaprepastili. Sve sto su ddali u rukama, od

jeca, posude i alat iskliznulo im je iz ruku. Nisu mogli pro

nad rijeci da bilo sto odgovore. Nisu smjeli prigovarati niti

su imali hrabrosti postaviti ucitelju bilo kakvo pitanje.

Stoga su u snopove savili kusa travu, stapice za obrednu

vatru, obredne zlice i posude, onoliko koliko su mogli

ponijeti sa sobom. Znacenje Visvamitrinih rijeCi bilo je ta

janstveno i zato ih je svatko tumaCio na svoj nacin.

Prosla je noc, svanula je lOra. Svi su bili spremni za

polazak. Kad su zatvorili za sobom vrata i povukli zasun,

Visvamitra je rekao: "Nemojte tako zatvarati vrata, ostavite

ih otvorena. av o mjesto nije nase, svatko moze uci. ASram

mora uvijek prihvatiti svakoga tko naide. Danas je raski

nuta veza izmedu nas i asrama. Budite sretni, vi sumska

bozanstva, vi zastitnicki bogovi ovoga svetog mjesta! Ja

sam postigao uspjeh u svojim nastojanjima. Primite zauz

vrat moju zahvalnost. Vise vas nece uznemirivati demonske

horde, sada mozete zivjeti u miru sa svojim mnogobrojnim

potomstvom, uspjesni i zadovoljni. Ja odlazim iz

siddha5rame. Odlucio sam se nastaniti u podrucju Hi-

malaje, sjeverno od svete rijeke Gange." Pao je nicice na

zemlju i tako se zahvalio sumskim bozanstvima.Tada je krenuo na put s Ramom, Laksmal)om i starijim

pustinjacima asrama koji su shvatili da je njihovo mjesto

9495



uz Visvamitru, a ne uz sumu i kolibice u kojima su tako

dugo Zivjeli. Osjecali su da je podrucje Himalaje jednako

tako dobro i za njih. Stoga su se i oni zahvalili i izrazili

stovanje sumskim bozanstvima i kolibicama pokrivenima

travom te posli za mudracem.

Dok su tako hodali prema sjeveru, primijetili su kako

njihov trag slijede tisuce jelena, paunova, ptica i ostalih

zivotinja koje su trcale podignutih repova, u gorljivoj zurbi i

ceznji. Visvamitra se zaustavio, okrenuo se prema njima i

rekao: ,,0, vi prastanovnici dzungle! Mjesta u koja idem

nisu pogodna za vas naCin zivota, za vasu sigurnost i

bezbriznost. Vase je prirodno st aniste ova suma. Ne tugujte

zbog rastanka, ne slijedite nas, ostanite ovdje. Bog ce yam

dati mir i r adost." Tako se oprostio od njih, a tada nastavio

put.Nakon cjelodnevnog putovanja stigli su na obalu rijeke

Sone gdje su morali provesti noc. Okupali su se u rijeci,

zavrsili vecernje obrede, a zatim se svi okupili oko uCitelja

zeljni njegovih prica. Rama je zelio saznati ime i povijest

ovoga kraja koji se Cinio tako bogatim i naprednim, a

Visvamitra mu je objasnio: "Brahma je svojom voljom dobio sina kojemu su dali ime Kusa. Kusa je bio velik asket,

cvrst i strog u izvrsavanju zavjeta, junak u duhovnim poth

vatima, znalac ucenja 0 moralu. Ozenio se s kceri

plemenit og vladara Vidarbhe. Bracni je p ar zivio u svijesti 0

Bogu i priddavao se cetiriju ciljeva Ijudskog zivota: isprav

nosti, napretka, Ijubavi i oslobodenja. Imali su cetiri sina.

Njihova su imena bila: Kusamba, Kusanabha,

Adhurtarajaka iVasu - svaki je sin od oca naslijedio mnoge

vrline, svi su bili veoma skloni pravicnosti, postenju i

drugim odlikama ratnicke kaste.

Kusa je podijelio svijet na cetiri dijela i svakom je sinu

dao jedan dio uz ove rijeci: 'Sinovi, vladajte dijelom svijetakoji sam svakomu od vas namijenio i napredujtel' potom

su se oni prihvatili svojih novih duznosti kako bi ispunili

ocevu zapovijed Poceli d' .kralJ'evstva K" ,- b su. gra ItI glavne gradove svoga

- usam a Je pod'Kusanabha je sagra dio Mahoda Igao _ g r a ~ . Kausambi,vao gra d Dh _ yu, AdhurtaraJaka je osno

. arnaranyu a Viasu gra d G' . Pod v.' - IrIvraJ'una oJemu se nalazimo dio " . . rUCJek

vuzeno J'e s pet b ,. k Je Vasuova kralJevstva i okrew Ja a pa se stog d . . .

skupina breZulJ'aka ° . a gra zove GlrlvraJa,. va neobl cno ' .. kpoznata je pod imenom Suma ad hi m l r ~ a nJe a SonaMagadha R" k S . 9 , a ovaJ se predio zove

. IJe a umagadhl te d '

poput vijenca jasmina poloze ce 0 Istoka p:ema zapadu

Uzviseni Vasu blagoslov" n \ medu .planmske doline.je on a uvijek zelena i P I ~ o d Je zem JU s obJe strane rijeke pa

na.

. Drugi sin Kusanabha, dobro u ozna .Je stup ispravnosti Imao' p , .t s dharmom, bloUcio ih je ispravno'm J: m ~ o g o kcen, ali nijednog sina.. ponasanJu i vladan' ..I disciplini zapisanoJ' u t' . JU prema pravlhma

. sve 1m tekstovlma N I •

ako Je obzirnost naJ'vec'" d ag asavao Je•v v I a r s to ga COy· k dcovjeku, naJ'plodniJ'a zrt d . Je moze arovati

v va st0 onosl plod 'blnacin da se bude po k " ,naJ agotvorniji

.. sen, OrIJen svake is . . .akclJe. On ih je tako po pravne mlsh I• v

ka dojila K" u c a v a ~ J ~ s u danima kad ih je maj-

Ka m p i l y ~ , ~ ~ a n ~ ~ : ~ a ~ ~ ~ v ~ a ~ ~ ~ 1 ~ ~ ~ ~ e z ~ ; ~ a J . ~ a : ~ c l · a Z ~ r a d a a a prazna I pusta. Je os-t

Kralj Kusanabha je jadikovao: "Ova kuc . . .tako vesela i odzvanjala dos'etka . .. a kOJa Je biiapostala mracna i .. J ma I smlJehom, danas jev • k ' nlJema, dosadna i otuzna Ma kol'lko k' .covJe Ima one" . cen. ' moraJu napustit i roditeljski do .postaJe sumoran i turoba D . m I zato on, n. a sam barem [m .me nesreca ne bi zadesila " 1: .. ao sma, ovaje ceznuo za sinom. . a ga Je mlsao zaokupljala i on

Upravo tada slucajno ga . ..

razlog njegove tuge I zab' tJe ~ o s J . e t l o otac i upitao za

nnu OStl Sm m' k .svoje brige a Kus'a ga J" k' u Je ot no srce i

, e u OrIO sto b .blagoslovio ga rekavsi mu d ' kse nne zbog toga i

se i dogodilo. Sin koji se r o d ~ o ~ e o b u ~ ~ r ~ dobiti sina. Tako[0 Je Ime Gadhi i bio je

97

96



veoma odan vrlinama. BuduCi da je roden u dinastiji Kusa,

poznat je pod imenom Kausika.

Nakon nekog vremena njegove su sestre postale

udovice. Kao vjerne zene zrtvovale su svoja tijela vatri i

tako zasluzile nebo. Rodile su se ponovno na Himalaji kao

svete rijeke koje teku zajedno kao poznata rijeka KausikL

Kausika je bio vrlo vezan za najstariju sestru Satyavatl,

stoga je zelio boraviti na obalama ove rijeke, udomio se u

siddhasramf i zarkom revnoseu obavljao odabrani htveni

obred.Rama, zbog tvoga neizmjerna junastva, yajna koju sam

odluCio obaviti zavrsila je uspjesno, donijela je cak i plo

dove, moji su strogi zavjeti ispunjeni."

Nato su pustinjaci koji su se okupili oko mudraca uskli

knuli: ,,0, kako je to predivno! Zaista sm o presretni sto

mozemo slusati pricu 0 drevnim precima naseg uCitelja! Ta

je prica velik izvor nase radosti! Dinastija Kusa doista je

sretna, a oni rodeni u njoj jednaki su samom Brahmi po

svetosti. Sretni smo sto imamo tu jedinstvenu priliku sluziti

ovo jedino utjelovljenje koje poznamo od svih onih kojipredstavljaju tu dinastiju, to jest - mudraca Visvamitru. Ta

je prilika vjerojatno plod zasluga sto su se nagomilale u

mnogim nasim proslim zivotima."

Visvamitra ih je prekinuo i rekao: "Ne bih se zadrzavao

na svemu ovome, ali Rama, tvoje me pitanje potaklo da ti

odgovorim. Neeu spominjati pojedinosti odnosa ovog ti-

jela i njegovih prethodnika. Vee se gotovo smracilo, od

morimo se. Odgadanje polaska na spavanje moze sutra

usporiti brzinu naseg putovanja. Pogledaj, Rama! Mjesec

proviruje kroz granje onog drveta kako bi te na trenutak

vidio i salje svoje hladne zrake da osvjeze zemlju koja je

dugo trpjela od vruCih suncevih zraka." Te su noei svi raz

misljali 0 pricama sto ih je ucitelj pricao 0 svojim pradje

dovima.

. R a ~ a i Laksmana probudili su se prilicno ranD i obavili

JutarnJe obredno umivanje. Izvrsili su i dnevne obrede

u ~ r ~ v o . na .vrijeme da nastave putovanje, dosli su do

Visvamltre 1 poklonili mu se. Tada su stali J'edan .v k . , Izar u g o g ~ , ce aJuci njegove naredbe. Rama je rekao da na

tom ~ J ~ s t u Sona nije duboka, voda je bistra i moze se

p r e ~ ~ z l t l .pa n.e ~ r e b a j . u camac. No, Visvamitra je odgo-

V O ~ I O . " S I ~ e , tl 51 ovdJe stranac i ne poznajes mjesto na

k ~ } e ~ . ~ o z e m o pregaziti rijeku. Ja eu iCi prvi, a vi eete me

s I i J ~ ~ l t . l : Mudrac je zagazio u rijecno korito i poceo pre

lazltl flJeku .. Svi su podigli svoje zavezljaje na ramena. Isli

su ~ o l a k o I bilo je vee podne kad su stigli do rijeke Jah-

navl.

~ a je rijeka blizu: n ~ j p r i j e je najavilo milozvucno gla

sanJe. labudova, paplga 1 drugih ptica na obali. Svima se

s r ~ e Ispunilo ~ a d o s e u kad su ugledali zanosan i prekrasan

p f l Z O ~ . ?ku.pali su se u cistoj, bistroj vodi. Znali su pricu 0

s v e ~ o J flJecl pa s ~ ponudili Zrtvu preminulim precima i bo

~ ~ v l m a . Na obali su upalili vatru te izveli obrede propisane

sastrama. Tada su b r ~ . 1 i voe:, a kad su utazili glad, napili

su se nektarske vode flJeke Jahnavi da bi ugasili zed.. Rama i, ~ ~ m a l } a posli su prema drvetu pod Cijom se

s J ~ n o m V i ~ v a m ~ t r a o d r r : , ~ r a ? i 5 ~ o s t o v a n j e m sjeli do njega.

Rama. g ~ Je upltao: "UcltelJu, zasto se kaze da Ganga tece

kao tfl flJeke. u tri s V i j e ~ a ~ . Kako ona stize do oceana koji je

g o ~ p o d ~ r sVlh tokova I flJeka na cijelom svijetu? Molim te

volio . blh. da n a ~ to .ispricas." Evo Visvamitrine price;

" P . l a n t ~ s k i .Ia.nac ~ l m ~ . l a J a temelj je cijelome svijetu, dom je

sVlm Z 1 ~ o t m J a m a I bllJkama. Himalaja je imao dvije keeri:

G ~ . n g u I U m ~ . G a n g a ) ~ bila starija, a obje je stovao cijeli

sVIJet: Bogovi su trazlli da im Himavan (bozanstvo Hi-

m a l a J e ~ dade Gangu kako bi i oni mogli uzivati u bla

g ~ s t a n J u . Stoga je ?n ~ a r o v a o Gangu bogovima da dobije

nJlhove blagoslove I oSlgura korist za sva tri svijeta.

9899



Mlada kCi Uma posvetila je zivot strogoj pokori. Utonula

je u strogu duhovnu disciplinu, p o t a k n u ~ a . p o t ~ u n o ~ nevezanoscu za sve sto je svjetovno. Stoga JU Je Himavan

zelio poslati u svijet kao zenu. No unatoc njegovim neu-

mornim nastojanjima nije mu to dugo uspijevalo. Na-

pokon je nagovorio Rudru 8 da se vjenca s njom. Tako je i

ona stekla pravo da je stuju sva tri svijeta.

Ganga koju ovdje vidis jest ona Ganga koju su bogovi

uzeli sa sobom, koja se spustila na Zemlju i tece u tri

smjera: jedan vodi prema nebu, drugi prema Zemlji, atreCi prema podzemlju."

Mudrac Visvamitra kretao se prema gradu Mithili s

Ramom, Laksmanom i svojim sticenicima, razveseljujuCi

ih danju i duboko u noe slikovitim opisima svojih proslih

dana, povijesnim dogadajima koji su bili povezani s m j e ~ -tima kroz koja su prolazili, a pripovijedao im je i 0 pOVl-

jesnim zanimljivostima dinastija sto su vladale tim kra-

jevima.

Te je veceri mudrac sjedio na pijesku korita r ~ e k e G a ~ -ge nakon ritualnog kupanja i drugih obreda. ~ a m a vga Je

podsjetio da ee svi biti zadovoljni ako saznaJu n.esto,o

podrijetlu te svete rijeke. A Visvamitra je ispricao slJevdece:

..Ramacandra, tvoji su preci zasluzni sto je Ganga dosla na

Zemlju. Zbog svojih dobrih djela, Ijudi smiju i z v o ~ i t ~ ~ u -tarnje i vecernje obredne rituale kupanjem u nJezInlm

svetim vodama. Ganga je najveea rijeka bozanske cistoce,

njezine vode poput nektara p o d ~ r u j u besmrtnost. Ona ~ e boravila na kovrcavim uvojcima Sivine kose i zbog toga Je

drukCija od ostalih te Ijudi od nje imaju mnogo koristi."

Kad je CUO da Visvamitra velica rijeku takvim s u p e r l ~ t i v i ~ a : Ramacandra je zelio saznati kako su njegovi preCi uSPJeh

na Zemlju dovesti rijeku s tako zadivljujuCim svojstvima

18Rudm _ vedsko bozanstvo koje se kasnije poistovjetilo sa Sivom; Siva u

svom izrazito strasnom aspektu

100

snage i cistoee? Svi bi bili vrlo zadovoljni kad bi im to

Visvamitra ispricao.

Kad je Visvamitra cuo tu, tako ponizno izrazenu molbu,

zapoceo je pricu: "Poslusaj, Rama, u drevna vremena

Ayodhyom je vladao kralj Sagara. Bio je posten vladar i

hrabar junak. Ocaran njegovim umom i srcem, kralj Vidar-

bha mu je dao svoju dragu kcer Kesini za zenu. I ona je

bila vjerna sljedbenica dharme, nikad se nije pokolebala

na putu istine.

No buduCi da ni nakon mnogo godina nisu bili bla-

goslovljeni potomstvom, Sagara se ozenio lijepom

Aristaneminovom keeri, Sumati. Ona mu je postala druga

z e n ~ i bila je ravnopravna s Kesini. Ni ona nije donijela

nasljednika na svijet. Stoga je kralj odlucio da ostatak zivo-

ta provede u pokori. Posao je na obale rijeke uz koju je

mudrac Bhrgu imao svoj asram i sa svojim dvjema

zenama posvetio se najstrozoj pustinjackoj disciplini.

Tako je proslo mnogo vremena. Jednog dana u osvit

lOre pojavio se pred njim mudrac Bhrgu, nepokolebljiv

branitelj istine i rekao: 'Kralju, prestani muCiti to tijelo,

zavrsi s pokorom. Na ovom ees svijetu steCi neusporedivuslavu, a uskoro ces biti blagoslovljen sinom!' Cim su te

rijeci samilosti i milosti doprle do njegova uha, Sagara je

otvorio oCi i ugledao mudraca kako stoji pred njim. Od-

mah mu se poklonio i dao znak objema zenama da ucine

isto, zamolivsi ga da ih blagoslovi.

Starija kraljica Kesini pognula je glavu i usrdno se

molila. Bhrgu ju je zapitao: 'Majko, zelis Ii jednoga sina

kako se ni t dinastije ne bi prekinula iii zelis vise sinova koji

ee biti obdareni velikom hrabroseu i nadaleko poznati?'

Ona je odgovorila da ce biti zadovoljna jednim sinom pa je

molila da jo j ispuni tu zelju. Bhrgu je uslisio njezinu molbu

i blagoslovio je.

Kad je druga kraljica, Sumati, k1eknula pred njim,

postavio joj je isto pitanje. Ona je ceznula za velikim bro-

101



jem jakih, hrabrih i slavnih sinova pa je mudrac i njoj

obeeao ispuniti zelju i blagoslovio je.

Zadovoljan mudracevim blagoslovima, Sagara se vratio

u prijestolnicu praeen svojim zenama. One su razmisljale 0

darovima sto su ih dobile i bile su presretne. Obje su

zatrudnjele i cekale sretan dogadaj, a nakon devet mjeseci

Kesini je rodila jednog sina, a Sumati mnogo njih.

Dani su brzo prolazili, a sinovi trckarali naokolo i veselo

se igrali sa svojim vrsnjacima. Uskoro su poceli izlaziti iz

palace u potrazi za drustvom i zelji za igrom. Sin Kesini,

ASvamanja, poveo bi ih na pijesak rijeke Sarayu. Veselio se

kad bi djecu bacao u vodu i glasno se smijao od radosti

kad bi potonula! Uskoro je stekao glas najgoreg zlocinca u

kraljevstvu!

Kad su sinovi dosli u godine za zenidbu, Sagara je

izabrao prikladnu kraljevsku nevjestu za svakoga od njih te

su svi zajedno proslavili vjencanja. Medutim, Asvamanja je

nastavio sa svojim losim postupcima, a stanovnici Ayod-

hye veoma su se zalostili zbog njegove nepopravljive

opakosti. Jednog su dana dosli k Sagari te mu uz glasno

zapomaganje ispricali okrutnosti njegova najstarijeg sina.Stoga je kralj naredio da ASvamanja odmah napusti grad i

bude protjeran u sumu. U to je vrijeme ASvamanja vee

imao sina. I tako je morae napustiti ne samo roditelje, vee

i zenu i dijete.

Prolazile su godine. Asvamanjin sin Ary1sumat je rastao,

bio je posvuda paznat kao drag, krepostan i hrabar

mladie. Jednom je Sagara odluCio izvesti obred nazvan

aSvamedha 19 pa je odredio pogodno vrijeme za pocetak

obreda." Visvamitrino pripovijedanje prekinuo je sa m

19 aSuamedha _ taj je obred smio izvesti same veliki kralj. Za tu su prigoduizabrali konja posebne boje i_ tada ga pustili da slobodno luta. Kralj iii

vlasnik konja slijedio ga je. Cim je zivotinja stupila na tlo drugog kra-Ijevstva, morae se gospodar toga kraljevstva iii boriti iii priznati vlast kralja

kome je pripadao konj

Rama zeleCi saznati je Ii taj obred bio izveden u Ayodhyi, ili

je Sagara izabrao obalu neke svete rijeke. Visvamitra se

nasmijao i odgovorio: ..Rama, shvaeam koliko ozbiljno

razmisljas a prinosenju htava i kako je tvoj odnos prema

mudracima pun postovanja. Opisat eu taj obred sa svim

pojedinostima kako to zelis. Slusaj, jedan sveti planinski

lanac nalazi se nasuprot Himalaja i prilicno je udaljen.

Zove se Vindhya. Podrucje izmedu toga planinskog lanca i

Himalaje je sveto jer se tu obicno izvode sve obredne htve

(yajfia) i obredi (yaga). Tu je izveden i obred aSvamedha.Skupili su se znalci vedskih himni, a pianine su odzvanjale

glasnim i besprijekornim recitiranjem propisanih obrednih

mantri. l1suee odusevljenih Ijudi promatrale su taj je-

dinstveni obred. Upravo su tada doveli konja pokrivenog

prekrasnim ukrasnim plastom da bi mu iskazali sve

pocasti. Kasnije su ga pustili da luta kamo god zeli. Kako

bi se nadvladala i sprijecila svaka zapreka njegovu slobod-

nom kretanju (sto simbolizira ambiciju vladara koji se na

taj nacin opire i zeli biti slobodan od prevlasti feudal na g

gospodara Sagare),. Ary1sumata je slijedio njegov trag sa

svojom vojskom u punoj spremi, u slucaju da se susretnu

s bilo kakvim nepredvidenim problemima. Bez ikakvih su

zapreka obisli veliki prostor i konja doveli natrag. Priblizio

se trenutak kad je trebalo prinijeti zrtvu prema orto-

doksnom vedskom nacinu pa su Ijudi posli po konja na

prostor za zrtvovanje.

No nisu ga mogli nigdje pronaCi! Vjerovalo se da gubi-

tak zrtvene zivotinje i njezina nedostupnost u izabranom

povoljnom casu za zrtvovanje sluti na zlo koje ee se do-

goditi onima koji pripremaju obred. Stoga je razumljivo da

se Sagara zabrinuo. Poslao je mnogobrojne sinove svoje

druge zene, naoruzane i dobro opremljene da nadu konja i

dovedu ga natrag do htvenog oltara. Sinovi su trazili po-mo e bogova i demona, pretrazivali su posvuda, cak su

iskopavali zemlju da provjere nisu li mozda konja sakrili

102 103



njegovi otimaci. No morali su se vratiti i izvijestiti oca da

njihova misija nije uspjela.

Sagara se razljutio. "Kakve koristi od ovoga mno-

gobrojnog potomstva ako me samo obavijestavate 0 svo

jo j nemoCi? Zasto stojite tu preda mnom lica smrknutih od

srama? Idite i ne dolazite mi na oei dok ne nadete konja."

Na te ostre rijeci sinovi su se razljutili. Nastavili su po

tragu odlucni da ne ostave ni komadie zemlje neistrazen.

Pia nine, brezuljci, rijeke, spilje, gradovi i sela, sume i

pustinje - zasto nabrajati vise - pretrazivali su svaki metar,svaku stopu zemlje. Na jednom su mjestu naisli na

pustinjaka duboko utonula u meditaciju (dhyana). Konj je

bio kraj njega i mimo pasao travu!

Bili su izvan sebe od radosti kad su ga ugledali, ali su

se naljutili opazivsi pustinjaka. Ta dva suprotna osjeeaja

zbunjivala su ih. lzgubili su zdrav razum zbog svojih

neobuzdanih osjeeaja. Nisu mogli pravilno zakljueivati,

srca su im se skamenila. Povikali su pustinjaku: "Podli

divljace, ukrao si naseg konja i sakrio ga u svoje dvoriste!"

Mudrac Kapila polako je otvorio oei i pogledao naokolo.

Oko njega su stajali sinovi Sagare i zasipali ga prijekorima.

Neki su cak bili spremni podignuti ruku na njega!

Kapila je shvatio da su rijeci i argumenti beskorisno

oruzje protiv ovih tirana, znao je da s njima mora drukeije

postupati. Stoga ih je svojim pogledom spalio. Nesretan

zbog preduga odlaganja obreda, sto ga je uzrokovao neus

pio pokusaj sinova da se vrate s konjem, Sagara se veoma

uzrujao. Kako da prekine Zrtveni obred koji je bio vee napola

zavrsen? Kako da ga nastavi i zavrsi? VideCi u kakvoj se

nevolji nasao, njegov je unuk AfTlsumat pao na koljena pred

njim ponudivsi se da ee potraziti konja i svoje striceve te

donijeti vijesti 0 njima, samo ako ga kralj posalje u tu misiju.

Sagara ga je blagoslovio i pristao na njegov prijedlog. Dan inoe Amsumat je pretrazivao cijelo podrucje i napokon bio

nagraden uspjehom. Ugledao je ostatke svojih striceva koji

su bili pretvoreni u hrpice pepela! Zelio je izvesti pogrebne

svecanosti za njihove duse koje su napustile tijelo, ali nije

vidio nikakav izvor, spremiste vode, jezero niti rijeku koji su

bili potrebni za pogrebni obred. Veoma potisten i tuzan,

neko je vrijeme pjesacio. Jedan castan starac StUpiD je na

njegov pu t i savjetovao mu: "Nemoj dopustiti da te zalost

svlada, dragi sine! Mudrac Kapila pretvorio je tvoje striceve u

pepeo, imajuCi pritom u vidu dobrobit covjecanstva. Nemoj

se zadovoljiti koristenjem zemaljske vode pri obavljanju

pogrebnih obreda vee se domogni svetih voda nebeskeGange, dovedi ih dolje na Zemlju i neka one preplave

pepeo. Tada ee duse tvojih predaka biti spasene. No najprije

uzmi konja sa sobom da bi tvoj djed mogao sretno dovrsiti

obred. Potom ees razmisljati 0 putu i nacinu da dovedes

nebesku Gangu na Zemlju." AJTlsumat je zahvalio pustinjaku

i pozurio se do djeda gdje su zrtveni obredi bili prekinuti jer

nije bilo posveeene zivotinje.

Sagara je danju i noeu ocekivao njegov povratak, nije

mogao spavati od zabrinutosti. Kad su doveli konja, on i

vedski ucenjaci koji su pri obredu imali ulogu sveeenika

(rtuij) , bili su presretni. AJTlsumat je mislio kako za vrijeme

ove posebne svecanosti ne bi bilo ispravno objaviti da sunjegovi stricevi prijevremeno umrli zbog mudraceva prok-

letstva. Stoga je dopustio da se izvede zavrsni obred.

Sveeenici i gosti dobili su svoj dio htvenih darova.

Potom ih je AJTlsumat podrobno izvijestio 0 svemu sto

se dogodilo stricevima te nagovarao svoga djeda da ne

besku rijeku izuzetne svetosti dovede na mjesto na kojem

je lezao njihov pepeo. Sagara je bio odusevljen. Upustio se

u mnoge asketske discipline i obrede koji su prema savjetu

starijih trebali navesti Gangu da mu podari one sto je zelio.

Ali nije uspijevao. Venuo je iz dana u dan od zalosti nad

gubitkomsvojih sinova i zbog neuspjela pokusaja da

im

osigura blistavu buduenost. Napokon je, veoma razocaran

napustio svoje tijelo.

104 105



Posavjetovavsi se s podanicima, ministri su okrunili

Arylsumata. On je vladao kraljevstvom besprijekorno jer je

bio jak moralno i primjeran duhovno. Podanike je tetosio

kao da su mu rodena djeca. U starosti ponudio je pri

jestolje svom sinu DilIpi, a sa m je otisao na Himalaje i

posvetio se asketskoj disciplini. Njegov cilj nije bilo sarno

sebeostvarenje, vee je htio dovesti Gangu na Zemlju radi

spasenja svojih preminulih strieeva. No i on je morae

napustiti tijelo, a da nije ostvario svoju zelju.

I Dilipu je pokretala ista zelja jer je znao kako su

duboko njegov otac i djed eeznuli za tim ciljem - da

Gangu dovedu na Zemlju! On je pokusavao to ostvariti na

razne naCine. Prerna savjetu mudraca izveo je mnoge ta

janstvene htvene obrede. Bol zbog tuge sto ne moze is

puniti zelje svoje obitelji progonila ga je pa je obolio od

kroniene bolesti. Vtdjevsi da ga napusta fizieka snaga i

mentalna izdrzljivost, okrunio je svoga sina Bhagirathu i

povjerio mu misiju koju on sam nije mogao obaviti, to jest

da dovede Gangu s neba. Uskoro nakon toga i Dilipa je

napustio Zemlju.

BlistajuCi duhovnim sJaJem, Bhagiratha se zavjetovao

da ee uspjeti u zadaCi koju mu je dodijelio otac. Premda

su njegovom vladavinom svi bili zadovoljni, zalostilo ga je

sto nema djece koja bi odrZala dinastiju. To i prvenstvena

zadaea da osvoji Gan gu, prisilili su ga da ministrima preda

uzde upravljanja kraljevstvom, a sam se povuee u tisinu

glasovita mjesta Gokarl}akSetra. Ondje je izvodio strogu

pokoru - izlagao se vrelini Sunca i uzimao hranu sarno

jednom u mjesec dana. Napokon, prihvaeajuCi njegovu

pokoru, pred njim se pojavio sam Bog i rekao mu: "Sine

Bhagiratha! Zazeli nesto, da t eu ti sto god zatrazis."

Bhagiratha je dozivio viziju Jednoga sa sjajem tisueu

Sunaca. Pao je na koljena, svladan zahvalnoseu i odanos-

eu Bogu i zamolio: "Gospode, daj da nebeska Ganga po

teee na Zemlju, kako bi moji preci mogli biti spaseni od

propasti i doCi na nebo. I daj mi milost da imam djecu

kako se kraljevska dinastija Iksvaku ne bi ugasila sa mnom

kao svojim zadnjim potomkom. Neka se dinastija nastavi i

neka cvjeta." C:vrsto je drzao Gospodova stopala smjerno

izrazavajuCi svoju poniznu molbu.

Gospod je odgovorio: "Sine, prvu tvoju zelju tesko je

ispuniti. Ipak, ispunit eu ti je, a sto se tiee produzenja

kraljevske dinastije, imat ees plemenita sina, tvoja ee se

lOla nastaviti i cvjetati. Ustani!" Nato je Bhagiratha ustao, a

Gospod je nastavio: "Ganga je bujica i vrlo je brza. Kadpadne s neba, Zemlja neee moei izdrzati njezin udarac.

Stoga, kao viadar na Zemlji, moras razmisliti 0 tom prob

lemu i otkriti naCin na koji se moze izbjeCi ova Icatastrofa.

Ako Ganga padne na Zemlju, posljedice ee biti strasne.

Stoga rijeku treba usmjeriti tako da najprije padne na Sivi

nu glavu. S nje vode mogu teCi po Zemlji s manjom zes

tinom. To je najbolje za stanovnike Zemlje. Razmisli dobro

o tome." Nakon tih rijeei Gospod se povukao.

Tada je Bhagiratha zapoeeo pokoru da umilostivi Sivu.

Na posljetku je uspio osvojiti njegovu milost i pristanak da

izravno na svoju glavu primi Gangu kad se ona spusti s

neba. I tako se dogodilo da je Ganga pala na Sivu i s nje

gove glave potekla na cijelu Zemlju u sedam razliCitih

smjerova - Hladini, Nalini i Pavani potekle su na istok, a

Subhiksu, Sita i Sindhu na zapad. Sedma je rijeka slijedila

trag Bhagirathe, a on ju je vodio do mjesta gdje je lezao

pepeo njegovih predaka, oeekujuCi izbavljenje iz pakla.

Ganga je potekla dUl puta kojim je posao Bhagiratha icijelim tim njezinim tokom Ijudi su imali koristi od te svete

rijeke koja ih je proeiseavala. Takvo djelovanje nebeske

Gange oslobodilo ih je grijeha, a Bhagirathini su preci na

obali ove trostruko svete rijeke bili uz pomoe njezinih voda

izbavljeni posmrtnim obredom.

BuduCi da je Bhagiratha doveo Gangu na Zemlju, rijeka

je dobila ime Bhagirathl! Nakon zavrsetka obreda za duse

106 107



predaka Bhagiratha se vratio u Ayodhyu. Sretan sto je

Bozjom miloseu mogao ispuniti najveeu zelju svoga oca i

djeda, mnogo je godina vladao kraljevstvom uZivajuCi isk

reno prilOanje svojih zadovoljnih podanika. Napokon je i

on napustio tijelo."

Dok je Visvamitra tako pricao 0 njihovim precima,

Rama i Laksmal}a vrlo su ga pazljivo slusali ocarani

dogadajima. No mudrac ih je upozorio da je vee ponoe i

svi moraju poCi na pocinak. Stoga su se poklonili svomu

uCitelju i legli na gusti pijesak same rijeke. No nisu moglizaspati. Odmarali su se samo zbog toga sto su zeljeli

poslusati uCiteljevu naredbu, a ne zato sto im je bio potre

ban odmor! Sve dok nije svanulo, razmisljali su 0 cudesnoj

prici silaska Gange s neba na Zemlju! Tada su u rijeci

obavili obredno pranje i druge jutarnje obrede i brzo se

spremili za put koji je bio pred njima. Cim su ucenici na

javili da je skela spremna, svi su posli prema njoj i tako

presli svetu rijeku. Stigli su na sjevernu obalu i nastavili

putovanje diveCi se prekrasnom sumskom krajoliku kroz

koji su prolazili.

Kad su vee prilicno odmakli, priblizili su se velikom

gradu prepunom lijepih zgrada. Rama je zelio salOati ko

jem kraljevstvu pripada grad sto ga vide iz te sume. A mu-

drac mu je odgovorio: "Cini se da je grad blizu, ali zapravo

ee nam trebati jos neko vrijeme da dodemo do njega.

Mozda eemo stiCi do veceri. Tada eu yam ispricati pricu 0

njegovu postanku i sudbini. No, nastavimo put." Rama je

slusao mudraceve rijeci s bljeskom u oku i smijeskom na

usnama. Shvatio je njihovo znacenje i posao dalje. Nije

nista odgovorio.

Kad su se spustili u dolinu, nije bilo ni traga nekom

gradu iii naselju, no popevsi se na brezuljke, ugledali su

grad koji se Cinio veoma blizu. Izgledalo im je da neee stiCido njega premda se priblizavala vecer. Kao sto je Visvamitra

rekao, grad je jos bio daleko! Zaustavili su se kad se noe vee

spustila i nakon kupanja izveli vecernje obrede koje su za-

htijevale sastre. OdmarajuCi se, Rama je podsjetio uCitelja

na pricu 0 gradu. Zamolio je Visvamitru da oddi svoje

obeeanje. Visvamitra je rekao: "I ja sam upravo razmisljao 0

tome! Premda lOam da si ti svjestan djelovanja svakog

uma, yeo obmane (maya) koja izgleda kao stvarnost, skriva

Cinjenice i tjera Ijude na krive tragove. Svi ne mogu biti go

spodari uma. Kad Ijudi poput mene smatraju nemoguCim

da ga zadrze pod nadzorom, nije potrebno spominjati sud

binu obicnih Ijudi. Upravo toga trenutka kad mi je bljesnula

misao da si mozda zaboravio pitati 0 povijesti grada, posta

vio si mi to pitanje. Ne treba mi nikakav drugi dokaz da mi

pokaze kako si ti svelOajuCi! Evo te price!

U drevna vremena, Kasyapa20 je imao dvije zene, Aditi i

Diti. Ditini sinovi bili su veoma snazni, dok su Aditini sinovi

posjedovali moralnu snagu i svakim danom bivali sve

napredniji. Roditelji su se radovali promatrajuCi ih kako se

tako dobro i brzo razvijaju.

Jednog su se dana njihovi sinovi sastali i poceli

raspravljati 0 nacinu kako da se izbjegne starost. Zakljucili

su da ee amrta iii nektar koji se moze osigurati buekanjem

Oceana mlijeka sprijeCiti tjelesne tegobe sto ih donosibolest, starost i smrt. Uskoro su se poceli pripremati za taj

podvig. Uzeli su vrh pianine Mandare i polozili ga u ocean

da bude "mjesalica", a kao uze izabrana je divovska zmija

Vasuki koja se morala oviti oko mjesalice kako bi se ona

mogla brzo i ujednaceno okretati. BuduCi da je buekanje

trajalo dugo, zmija Vasuki pocela je povraeati svoj otrov.

Bila je strasno Ijuta zbog bolova jer su joj zubi udarali 0

stijene planinskoga vrha. Njezine otrovne pare dizale su se

uvis popu t velike vatre!

Vidjevsi to, sinovi Diti i Aditi smrtno su se uplasili.

Pomislili su da ee se pretvoriti u pepeo u tom opeem ra

20 Kasyapa - ime jednoga vedskoga mudraca

108109



sulu. Molili su Gospoda da ih zastiti. Kad se pred njima

pojavio Gospod VIsr:lU, sinovi Diti usrdno su ga molili da ih

spasi i prekine tu strasnu katastrofu. Gospod se pretvorio

u Sivu i rekao da je on najstariji od bogova i stoga ima

pravo ubrati prve plodove ovog procesa buckanja. Potom

je bez oklijevanja ispio otrov ha.lahala koji je izazvao

paniku.

Nakon toga Ditini i Aditini sinovi nastavili su buckati

ocean. Sada im je zaprijetila druga opasnost. Vrh pianine

Mandare poceo je tonuti i oni su se ponovno obratiliVIsnuu. On se opet pojavio i hrabrio ih! Pretvorio se u

k o r ~ j a c u koja je zaronila u ocean, usia pod planinski vrhu

nac, podigla ga na svoja leda i drzala sigurno na tvrdom

oklopu tako dugo dok je trajalo buckanje. Sinovi Kasyape

bili su mu neizmjerno zahvalni. Bili su sretni i slavili ga na

say glas.

Iz Oceana mlijeka izronio je tada Dhanvantari, bog s

palicom (daf}ga) i posudom za vodu (kamaf}galu) u ruci.

Jos dok su Ditini i Aditini sinovi gledali u njega, iz Oceana

je izronio gusti, slatki sok (rasa) i pretvorio se u loptu koja

je uskoro nabujala i raspuknula se, a iz nje je izislo

nekoliko djevojaka. BuduCi da su bile rodene iz slatkogsoka (rasa) nazvane su apsara. One su na sve moguce

nacine nagovarale sinove da se vjencaju s njima. Molile su

i preklinjale, no sva su njihova nastojanja bila uzaludna. I

zato su zivjele nevjencane, slobodne i prevrtljive. Tada je iz

valova izronila Varut:\l, kCi boga vode, s kalezom punim

opojne tekuCine. Ditini sinovi nisu htjeli ni cuti za tu

tekucinu, no Aditini sinovi iskapili su je na dusak. Oni koji

nisu htjeli tekuCinu (sura) poznati su pod imenom asura

(demoni), a oni koji su je pili nazvani su sura (bogovi).

Napokon je iz Oceana mlijeka izronila amrta. Tko ce je

piti? Nastao je veliki sukob izmedu Ditinih i Aditinih sinova.U strasnoj borbi koja je zapocela, Aditini sinovi poceli su

ubijati Ditine. Prijetilo je da se sukob pretvori u borbu do

unistenja. Zemlja se tresla od dobivenih i uzvracenih uda

raca oruzja. Strah i zabrinutost prosirili su svoje tamne

oblake nad svijetom. Iznenada se pred borcima pojavio

VIsf}u kao zanosna carobna djevojka koja je svima zarobila

srca a umove odvratila od borbe. Sve ih je ocarala, no kad

se pojavila, nestalo je amrte. Svi su Ditini sinovi umrli, a

njihova je majka bila neutjesna u svojoj tuzi. Kasyapa je

nije uspio utjesiti. Ni njegovi pokusaji da je poduci 0 pro

laznosti svega nisu to mogli uciniti. Glasno je jadikovala i

zapomagala veoma bolno, kao da je dosao kraj svijeta.Na posljetku se osvijestila, dosla je Kasyapi i zatomlju

juCi svoju bol duboko u sebi, rekla mu: "Gospodaru, sto se

dogodilo? Mi, obje tvoje zene, imale smo djecu s tobom.

Ja sam sada ostala bez djece. Je Ii to u redu? Hocu Ii

morati vjecno ovako tugovati? Nijedan moj sin vise nije ziv.

Bolje je imati jednog sina koji ce dugo zivjeti, nego mnoge

sinove koji ce kratko zivjeti." Dok je tako glasno plakala,

Kasyapa ju je tjesio i preporucio jo j da poduzme tapas

(disciplina strogosti da bi se umilostivili bogovi) kako bi

mogla dobiti sina koji ce dugo zivjeti. Savjetovao joj je da

prestane tugovati je r jo j se inace nikad nece ispuniti zelje.

Ohrabrena, zatrazila je njegove blagoslove i odmah pocela

pokoru s jasnim ciljem - da osigura dar bogova, to jest

sina koji ce moCi pobijediti i Gospoda svih bogova,samoga Indru.

Kasyapa joj je rekao: "Pokora (tapas) nije laka disci

plina. Covjek mora ostati Cist do samoga kraja, treba se

priddavati zavjeta i posta bez i najmanjeg odstupanja.

Sarno ce tada bogovi biti zadovoljni i uslisiti mu zelju."

Diti je stigla u podrucje poznato kao Kusaplava i pre

dala se strogoj pokori. ZnajuCi njezinu odluku, Indra ju je

zelio iskusati te joj se priblizio u liku njezina sluge. Molba

joj je bila ispunjena, zatrudnjela je miloscu Bozjom. Danisu prolazili, mjeseci nestajali, a Indra je neprestano bio uz

nju kao sluga. Jednoga dana, za vruceg podneva, legla je

110111



na lezaj raspustene kose svladana snom, a glavu je

polozila tamo gdje je obicno drzala noge. To je bilo protiv

strogih pravila obredne cistoce kojih se morala uporno

pridrzavati. Indra je iskoristio priliku. Primijetivsi da je

polozaj njezina tijela nepravilan, suprotan uputama sastri,

kaznio ju je tako sto je raskomadao fetus u njezinoj utrobi.

Dijelovi fetusa poceli su jecati u njoj zbog svojih

odsjecenih udova i ostalih dijelova. Indra im je njezno te

pao i tjesio ih. Diti je strasno krvarila, jadikovala je nad

svojomsudbinom

i neutjesno piakala.Indra je stajao pred njom sklopljenih ruku i molio je:

"Majko, oprosti! Ucinila si nesto sto je protivno svim pravi

lima obredne Cistoce i time si prekrsila zavjet. Tvoja je kosa

bila raspletena i razvezana, a glava ti je lezala u postelji na

mjestu gdje su obicno noge. Dok si tako spavala, tvoja je

pokora bila okaljana. Kad neprijatelj koji samo ceka da

upropasti tvoju sudbinu, dobije takvu priliku, hoce Ii on

mudrovati? Ja sam Indra, utjelovljen u ovom liku sluge. 11

si molila da rodis sina koji bi me ubio, zar ne? Fetus u

tvojoj utrobi trebao me unistiti, stoga sam iskoristio priliku

da ja unistim njega, svoga neprijatelja. Ali nisam ga unistio

kaznjivim metodama. 11 znas da je strogo pridrzavanjezavjeta bitno za uspjeh tvoga plana. Trebala si nastojati da

ne prekrsis pravila. Fetus je bio razrezan na sedam dijelova

i ja sam im rekao da ne placu (maruda). Zato ce biti

rodeni kao bogovi vjetra (marutf'. To je moj dar tebi."

Nakon toga Indra se vratio na nebo.

Rama, mjesto gdje se nalazimo upravo je ono na ko

jemu su Indra i Diti razgovarali i skJopili taj sporazum. Da

nastavim pricu ... Iksvaku je imao sina s A1ambom Dev!, a

zvao se Visala. Ovo je kraljevstvo po njemu dobilo ime.

Visala je dobio sina Hemacandru koji je bio vrlo utjecajan.

21 marul - naziv za vjetar, bog a oluje koji je u Vedama opisan kao Indrin

prijatelj

On je imao sina Subhadru, a ovaj Dumrasvu Ciji je sin bio

Srnjaya, a njegov se sin zvao Sahadeva.

Sahadeva je bio veoma bogat i napredan, cvrst oslonac

moralnosti i ispravnosti. Dugo je vremena bio hrabar

vladar kraljevstva. Njegov sin Somadatta imao je sina

Kakutsthu. Sumati je sin toga hrabrog vladara. I on je

veoma pravedan vladar, svojom moralnom Cistocom i vrli

nama gotovo doseze bogove. Danas cemo uCi u grad

Visalu i prespavati u njemu, a sutra cemo stiCi u grad

vladara Janake."Svi su bili sretni kad su to culi. Vijest 0 Visvamitrinu do-

lasku u Visalu priopcili su Sumatiju glasnici, a on je pojurio

ususret mudracu s dvorskom pratnjom, ministrima,

ucenim Ijudima i svecenicima, moleci ga da ude u grad i

svojim boravkom posveti kraljevsku palacu.

Visvamitri se sVidjela njegova poniznost i postovanje

koje mu je ukazao. Ljubazno ga je upitao za zdravlje, srecu

i njegovo kraljevstvo. Neko su vrijeme razgovarali 0

poslovima u kraljevstvu i dinastiji, a tada su Sumatine oCi

pale na bracu, Ramu i Laksmal}u. Toliko ga je ocarala nji

hova ljepota i dostojanstvo da je upitao Visvamitru tko su

ti "Iavlji mladunci". A Visvamitra mu je odgovorio da je to

veoma duga prica i sada je nema vremena pricati vee ce

to uCiniti kad stigne u grad. Zapovijedio je redovnicima i

asketima koji su ga pratili te braCi Rami i Laksmal}i da

nastave put do grada VisaIe. I on je posao za njima, a Su

mati je s njim cijelo vrijeme razgovarao 0 poslovima koji su

se odnosili na kraljevstvo. Kad su stigli pred gradska vrata,

zrak je ispunila glazba sto su je stvarali mnogi glasovi i

instrumenti. Brahmani su pjevali himne dobrodoslice

nadahnuti svetim tekstovima.

Nakon svecanosti primanja koje je priredio kralj Visale

. Visvamitra je okupljenim kraljevskim rodacima, svecenicima i panditima opisao svoj asram i zrtveni obred

(yajfia) sto ga je ondje izveo, zatim je opisao Ramino i

11312



Laksmal}ino junastvo dok su cuvali strazu kako bi od

demona koji su haracili tim podrucjem obranili mjesto na

kojemu se prinosila Zrtva. Svi koji su slusali tu pricu 0

sposobnostima i junastvu princeva cudili su se i bili pres-

retni. Promatrali su ih s divljenjem i osjetili da su se u nji-

hovim Iikovima ponovno pojavili nara i f'larayar:ta. Svla-

dani osjecajem postovanja pali su nicice pred njima.

Silo je vee kasno pa su Rama i Laksmana kIeknuli pred

Visvamitru i s njegovim dopustenjem otisli u odaje

posebno za njih pripremljene. Ustali su prije lOre, obavilijutarnje kupanje i obrede te stigli do svog ucitelja upravo

na vrijeme da nastave putovanje. Zahvalivsi se kralju Su-

mati uputili su se prema Mithili.

Sumati ih je neko vrijeme pratio, a onda se oprostio od

njih. Visvamitra je sa svojim ucenicima i princevima nasta-

via put. Oko podneva stigli su do prostrana posumljena

zemljista. Izgledalo je kao da se prije mnogo godina taj

prostor mogao pohvaliti velikim brojem asrama, no sada

su nastambe propadale. Silo je tu i oltara koji su nekoc

oddavani s paznjom i Ijubavi te mjesta na kojima se palila

i odrzavala sveta vatra. Rami se Cinilo da su te prostore

posvetili mudraci i pustinjaci pa je upozorio Visvamitru nato. Mudrac se nasmijao i rekao: "To si zaista tocno primi-

jetio, zadovoljan sam! Otkrit cu ti zasto je jedna vazna

osoba boravila u ovoj palaCi i zasto ju je napustila i otisla.

Poslusaj!

I bogovi su obicno odusevljeno pozdravljali ovaj asram

velikog mudraca Gautama. Sa svojom zenom Ahalyom on

je ovdje proveo mnogo godina. Dobrovoljno se

podvrgavao najstrozoj pokori, izvodio mnoge, do najsitnijih

pojedinosti usavrsene zrtvene obrede. Ovo je posumljeno

zemljiste nekad odisalo duhovnoscu, bilo je sjajno, puna

mira i radosti.Za

Ijude koji su ovdje zivjeli, svaki je dan biosvecanost. Ahalya, mudraceva zena, bila je kreposna i izu-

zetno lijepa. Nitko jo j nije bio ravan po ljepoti i privlacnosti.

Stoga ju je Gautama uVijek drzao pod nadlOrom i cuvao je

budno pazeci na nju. Jednoga dana kad je bio izvan

asrama, pojavio se Indra, glavni bog, prerusen u samoga

Gautamu! Kreposna zena docekala ga je kao svoga go-

spodara i sluzila ga s postovanjem. No pojavio se pravi

Gautama i otkrio njezinu ocitu nevjeru. Prepoznao je Indru,

premda se ovaj prerusio, strasno se razljutio i povikao:

'Pokvarenjace!', no Indra je iznenada nestao.

U svom se bijesu Gautama okrenuo prema Ahalyi i

zagrmio: 'Zavjetovala si se da ces unistiti ovaj asram pre-pustajuCi se poroku, zar ne? Necu vise ni trenutka biti

ovdje. Ne mogu podnijeti pogled na tvoje lice. Lezi uz neki

grm, zivi kao duh od zraka, bez hrane i pica. Ja odlazim.'

Gautama je zamrzio to mjesto koje je obescastila prijevara.

Ahalya je gotovo isplakala oci, uvjeravala je muza da je

nevina, da ju je prevarilo prerusavanje. Ali vodilo ju je tek

postovanje prema njezinu gospodaru, zanijela ju je

duznost vjernosti prema muzu. Uhvatila ga je za stopala i

molila za oprostenje. Gautama se malo smeksao na

njezine molbe, istina mu se otkrila, ali nije mogao povuCi

jednom izgovorene rijeCi, pa je rekao: I\halya, znas da sam

se zarekao da nikad necu pogaziti izrecenu rijec. Stoga

moras zivjeti u grmlju i trnju, moras se zalostiti i gladovati

dok Rama, sin Dasarathe, ne proae ovuda. Kad te ugleda,

obasut ce te svojom miloscu, dopustit ce ti da mu dotak-

nes stopala i obratit ce ti se s mnogo samilosti. Njegov

darsan, sparsana i sambhasar:ta procistit ce te i ti ces

procvasti u punom sjaju. Tada CU ti se vratiti.' Gautama je

potom napustio ovo mjesto i pozurio u podrucje Himalaje.

Od toga trenutka Ahalya je izgubila ime i Iik, zivi od zraka,

duboko uronjena u pokoru i jedva ceka da se ponovno

sjedini sa svojim gospodarom. A ovaj, jednom prekrasan

prostor je zapusten."

Dok je Visvamitra pricao, Ramacandra se veoma

zacudio da ga ceka neka jadnica. Zelia je da ga Visvamitra

11514



povede na mjesto gdje se ona nalazi u dubokoj pokori i

odmah je krenuo, a Visvamitra i Laksmar:Ja su ga izdaleka

slijedili. Prosao je kroz neko gusto grmlje i usao u kolibicu

koja se nalazila iza trnovitog grma.

Do toga trenutka Ahalya je bila udubljena u svoju poko

ru, daleko od oCiju bogova, demona i Ijudi, izgubila je svoj

identitet. Nije marila ni za hranu ni za spavanje, postojala

je tek kao komad stijene. IzgIedala je poput Mjeseca, do

bro skrivenog oblacima iii gustom zavjesom dima irtvene

vatre. Kad joj se Rama priblizio, njegovo ju je stopalo dotaklo.

Ona je podigla glavu i ugledavsi bozanski caroban

Ramin lik, uhvatila ga je za stopalo i uzviknula odusevljeno:

"Oh, spasena sam! 0, Boze, dosao si i spasio me od gri

jeha. Tvoje se srce napokon smilovalo." Mnogim hvalos

pjevima obasula je Ramu svojom zahvalnoscu. Podigla se,

poput Mjeseca iza oblaka, sjajna i sVjeza. U tom trenutku,

pojavio se pred njom i Gautama. On je bio majstor u taj

nama joge, znao je da je stigao Rama i spasio njegovu

zenu. Prihvatio ju je proCiscenu strogom pokorom, bla

goslovljenu Raminim dodirom. I muz i zena pali su nicice

pred Ramu i Laksmar:Ju, preplavljeni blazenstvom

(ananda). Duboko se poklonivsi Gautama je iskazao

postovanje Visvamitri ciji su ucenici bili zadivljeni cudom

kojem su bili sVjedoci. Promatrali su bracu nepomicnim

pogledom cuaenja. Visvamitra se tada oprostio od

Gautame i posao u pravcu sjevero - istoka, a Rama i

Laksmar:Ja hodali su uz njega.

Do veceri su se opet priblizili nekom gradu. Mudrac je

pokazao na njega izdaleka rekavsi da su one mnogobrojne

velicanstvene zgrade Mithila. Braca i mudracevi ucenici

poskocili su od radosti, nisu mogli zatomiti svoju srecu pa

su poceli brze hodati. ZaboravljajuCi tjelesnu iscrpljenost,ubrzo su stigli do glavnog ulaza u grad.

Kuda god su se okrenuli vidjeli su pustinjake i

svecenike zabavljene recitiranjem Veda kao i mnoge kuce

u kojima su se irtvene vatre odrZavale obrednim pri

nosima. Pod svakim drvetom, skrivajuCi se u njegovoj

sjeni, okupljale su se grupe Ijudi oko volovskih kola koja su

ih dovezla sa sela. Bilo je muskaraca i zena, starih i mladih

s djecom, pripadali su svim kastama i zvanjima, bilo je

Ijudi svih zivotnih dobi, skupljenih iz svih zakutaka svijeta.

Osjecali su kao da ih nosi rijeka radosti. Grad je bio pre

pun vreve i Ijudi koji su se kretali uzduz i poprijeko po svimcestama. Mudrac i njegovi pratitelji stigli su na obalu rijeke

na kojoj je bilo nesto manje Ijudi. Morali su odluCiti gdje ce

prenoCiti, jos nisu bili potpuno sigurni gdje ce to biti.

Blizilo se vrijeme za obredno kupanje i stoga su na obali

ostavili svoje stvari, okupali se i zavrsili propisane obrede.

Yqjfi.a je trebala uskoro poceti pa su se dvorjani i ratnici

iz palace umijeSali meau redovnike koji su neprestano

pristizali i pokusavali saznati njihova imena, gurue i asrame

kojima su pripadali, njihov duhovni status i jesu Ii posebno

bili pozvani za ovu prigodu. V1adar Janaka je zahtijevao da

mu hitno jave sve sto saznaju.

I Visvamitra je zavrsio s kupanjem i obredima. Sjedio je

na obali sa svojim ucenicima i bracom koja su izgledala

poput zvijezda sto su na Zemlju pale s neba i opisivao im

slavu Mithile. U tom se trenutku ponizno priblizio glasnik s

dvora i upitao: "Gospodaru, molim te reci mi tko si i

odakle dolazis. Mi smo kraljevi glasnici, slusamo njegove

zapovijedi i izvrsavamo svoju duznost. Kazes Ii nam svoje

ime, moCi cemo kralja obavijestiti 0 tvom dolasku."

Glasnik se potom pozurio na dvor i obavijestio Janaku

da je stigao mudrac Visvamitra. Kralj je pripremio sve

potrebno za docek velikog mudraca i poslao glavne brah

mane, svecenike i dvorske pandite koje je vodio

Satananda na mjesto gdje se nalazio Visvamitra.

11716

njihova je hrabrost i sposobnost zadivljujuca. Mudrae je



Skupina dvorjana priblizila se obali puna dobrih zelja

recitirajuCi vedske himne kao dobrodoslieu. Visvamitra je

shvatio da su dosli po njih kako bi ih odveli do samoga

kralja. Rekao je Rami i LaksmaQi da se spreme jer ce poCi

s njim, i oni su poslusali. Satananda je Visvamitri iskazao

cast po vedskoj tradieiji kako je dolikovalo velikom ucitelju.

Duboko mu se poklonio, ponudio mu duhovno osvjezenje

uz vedske mantre i rekao s primjernom poniznoscu da je s

ostalima dosao po zapovijedi vladara te njemu i svima koji

su s njim zeli najsrdacniju dobrodoslicu. Pred palacom sunapustili nosiljku, unijeli im torbe i prtljagu, a zatim poveli

mudraca i ostale na dvor. Pratili su ih glazbenici na svojim

instrumentima.

Cim su stupili na kraljevsku eestu i sam je kralj Janaka

posao prema njima u pratnji svojih ministara, dvorjana i

najblizih rodaka. Pao je niCiee pred Visvamitrom i rekao da

je danas ostvario svoju najvecu zelju, a njegovim je do-

laskom Mithila dozivjela neizmjernu cast. Potom se raspiti-

vao kako zive mudrac, njegovi uceniei i sljedbenici. Pogled

mu je pao na dva mladica, Ramu i LaksmaQu koji su blis-

tali poput Sunea. Nekoliko trenutaka nije mogao pronaCi

prave rijeci. Nije znao za sebe, ni gdje se nalazi. Uz veliki

napor, vratila mu se svijest 0 okolini pa je upitao Visvami-

tru: "UCitelju, tko su ovi mladici? Izgledaju mi kao bogovi

blizanci (a.svin[devah) , kao da su upravo pali s neba kako

bi mi iskazali milost. lmaju njezan, bozanski car. IIi su

mozda Sunee i Mjesec sis Ii na Zemlju? Kako se dogodilo

da ta mlada olicenja ljepote propjesace takvu udaljenost

kao clanovi tvoje pratnje? Iii su se mozda upoznali s to-

bom ovdje i onda ti se pridruzili?" lz Janake je pljustalo

jedno pitanje za drugim, kao da pita sam sebe, zabo-

ravljajuCi gdje se nalazi i sto je doista zelio saznati.

Visvamitra je vidio njegovu nedoumieu i nije mogaozadrzati osmijeh pa mu je objasnio da su to sinovi kralja

Dasarathe iz Ayodhye, da se zovu Rama i LaksmaQa, a

zelio reci jos mnogo vise, no pomislio je kako ce biti bolje

da mu isprica sve 0 njima kad stignu do mjesta gdje ce

boraviti. Stoga su posli prema odajama pripremljenima za

njega i njegovu pratnju.

One su se nalazile u carobnoj, maloj zgradi u obliku

hrama u sredistu njegovana vrta Iijepo ukrasenoga ze-

lenilom i cvjetnim vijencima. Mjesto je odisalo tisinom, cinilo

se kao da se sa samog neba u velikom obilju spusta mir s

krila milosti. Zgrada je bila blizu kraljevske palace.USavsi

snjima, Janaka se ponovno spustio na koljena pred mudra-

cem i rekao: "Tvoj mi je dolazak ulio neizrecivu snagu i ra-

dost. Siguran sam da mi se ta sreca dogodila kao pos-

ljediea zasluga sto sam ih stekao u prijasnjim zivotima. Sada

te napustam. Do pocetka yajfi.e ima jos dvanaest dana

prema proracunima glavnog svecenika i znalca vedskih ob-

reda (rtvij). Stoga te molim, ostani u Mithili i blagoslovi me."

Visvamitra ga je uvjerio kako se ne protivi njegovu prijedlogu

najavljenog vremena obreda uklonivsi time i sve slicne bo-

jazni iz Janakina uma. Rama i LaksmaQa su se pogledali

kao da im je to bilo predugo cekati.

Sve je bilo pripremljeno da im se osigura odmor ineometan san te noci. Iz palace ce dobivati mlijeko, voce i

sve sto im bude potrebno. Janaka je na odlasku rekao da

ce sutra u zoru doCi po svoj darsan jer sada ne bi bilo u

redu da Visvamitra odgada svoj odmor nakon tako dug a i

naporna putovanja. Potom se vratio u palacu s panditima,

svecenicima i ucenim ljudima.

Rama i LaksmaQa razgovarali su 0 odanosti i poniznosti

toga vladara, 0 miru i radosti koji su blistali na njegovu

lieu. Sjedili su uz ucitelja, jeli voce i pili mlijeko. Potom su

se uz njegovo dopustenje povukli u svoje odaje da se od-

more.Te su noCi dobro spavali. Kad se danje svjetlo polako

raskrililo nad gradom, glazba instrumenata i bubnjeva

uzdigla se s njihova praga dok su svecenici recitirali ved- sali okaljati obred. Opisao je njihovo junastvo i sposobnost



ske himne. Rama i Laksmar:Ja su ustali, zavrsili svoje ku-

panje i druge obrede te posli k Visvamitri. Mudrac im je

ponudio mlijeko i rekao: "Sinovi, uskoro ce se ovdje poja-

viti Janaka. Doruckujte i spremite se." S mladim uceni-

cima mudraca brzo su otisli u svoje odaje na dorucak, a

nakon pranja ruku, mirno su se okupili oko uCitelja i s

postovanjem sjeli kraj njega.

Ubrzo se saznalo da kralj Janaka dolazi dvorskom

ucitelju kako bi mu ukazao cast. Glazba sa skoljki i me-lodije s devet instrumenata najavile su dolazak vladara

kraljevstva. Usao je Janaka, noseCi posebnu prigodnu

sandalovu smjesu i zrnca rize. I Satananda s pratnjom

pojavio se u svetom Visvamitrinom boravistu. S radosnom

zahvalnoscu Janaka je oprao mudraceva stopala.

Duboko mu se poklonio, a zatim stao uz pocasno

mjesto postavljeno za mudraca ispred kraljeva podnozja.

Cim mu je Visvamitra dao znak, Janaka je sjeo na svoje

prijestolje, a Rama i Laksmar:Ja na cilim desno od svoga

ucitelja. Sklopivsi ruke, Janaka je zamolio velikog mudraca

da mu kaze svoje zapovijedi koje je on spreman prihvatiti i

izvrsiti. Visvamitra se nasmijesio i rekao: "Jucer navecer nijebilo vremena pa ti nisam mogao ispricati sve pojedinosti.

Sada cu ti pripovijedati 0 ovim princevima, Rami i

Laksmar:Ji jer si zelio cuti pricu 0 njima. No ako sada ne-

mas vremena, uCinit cu to drugom zgodom." Janaka je

uskliknuo: "UCitelju, ne postoji nikakav vazniji posao za

mene nego razgovarati s tobom. Ta prilika moze biti sarno

plod moje dugogodisnje pokore. Ocekivanje da mi pricas

o njima ispunjava me blazenstvom (ananda) , smatram to

velikom srecom."

Tada je Visvamitra ispricao dogadaje koji su se odigrali

na dvoru kralja Dasarathe u vrijeme kad se on pojavio,

opisujuCi izvodenje svoje yajfie i hrabrost kojom su je

mladiCi dobra cuvali i odbili napade demona sto su poku-

u borbi protiv demona, hvalio je njihove uspjehe. Dok je

pripovijedao, iz njegovih su oCiju tekle suze radosti i

zahvalnosti pa ih je cesto morao otirati rubovima svoje

odjece.

SlusajuCi njegovu pricu, napajajuCi oCi velicanstvenoscu

i ljepotom mladica, Janaka je osjecao najdublju radost,

radost kakva se javljala sarno dok se nalazio u stanju

samadhi! Osjetio je da su mladiCi prava utjelovljenja

bozanske ljepote. Premda je cesto pokusavao pogledati unekom drugom smjeru, njegove su oci zedale sarno za tim

carobnim licima sto su izgledala poput lotosa iz kojih isi-

java bozanska sVjetiost. Veoma se tesko suzdrzavao da

nekim vanjskim izrazom ne pokaze svoj zanos. Sjedio je

gledajuCi neprestano u njih, pun poniznosti i postovanja.

Niti na trenutak nije osjecao da je vladar, a ti mladiCi

princevi drugoga kraljevskog vladara, imao je nepogresiv

osjecaj da su se oni s neba spustili na Zemlju. Taj je os-

jecaj povecavao i pojacavao opis njihove nadnaravne moCi

i sposobnosti. Shvatio je da su oni izuzetna bica, bliska

samom Bogu jer su uspjesno, cak prije svoje dvadesete

godine, ocuvali zrtveni obred koji glasoviti Visvamitra nijesam mogao nesmetano zavrsiti. Kakvo je to cudo, divio se

Janaka.

Tada je mudrac nastavio opisivati njihovo putovanje

prema Mithili. Price kojima je na putu zabavljao mladice

ispricao je i Janaki. Kad je spomenuo prociscenje i oslo-

badanje Ahalye, supruge Gautame iz asrama sto se nalazio

blizu prijestolnice, Satananda se neobicno iznenadio pa je

uskliknuo: "Sto, zar je moja majka oslobodena prokletstva?

Jesu Ii je ta bozanska bica posvetila i vratHa ocu? Oh, bez

sumnje, to su mogle uciniti sarno bozanske osobe." Dok

su mu potoci suza zahvalnica i radosnica tekli niz obraze,toliko su ga svladali osjecaji da se ukoCio poput stupa.

Visvamitra ga je pogledao i upozorio: "Sine, nemoj dopus-

12120



titi da te svladaju beznacajni dogadaji koji su se davno do-

godili. SljedeCih ce se dana dogoditi zadivljujuce stvari

koje ce izazvati jos vise cudenja, a svojom ce nadnarav-

noscu sve zadiviti i oduseviti. I tvoji ce roditelji sutra iii pre-

kosutra stiCi u Mithilu. MoCi ces izravno od njih cuti

cudesnu pricu 0 Rami i Laksmal}i. Smiri se."

Potom je kralj Janaka rekao: "Ucitelju, kako su sretni

roditelji koji imaju tako bozanske sinove! 0, kako sam i ja

sretan sto su dosli u moj dom slijedeCi svoj potieaj." Ok-

renuo se Rami i Laksmal}i te im se obratio ovim rijeCima:"Dragi moji, oprostite mi ako yam se ne svida boraviste

koje sam yam pripremio iii ako ne odgovara vasem drust-

venom polozaju. Zelite Ii, uVijek sam spreman da yam

uredim prikladniji smjestaj, omoguCit cu yam i razgle-

davanje grada jer ste ovdje stranei. U svakom slucaju, za-

htijevajte sve sto yam je potrebno. Bit cu sretan ako bilo

sto zatrazite." Na te rijeci izgovorene s primjerenom

dobrotom i poniznoscu, Rama je odgovorio na nacin koji

je otkrio postovanje sto ga je osjecao prema Janaki.

Rekao je: "Kralju, mi smo sarno mladiCi, ne mislimo da

nam u nasem boravistu bilo sto nedostaje i posve smo

zadovoljni. Nema potrebe da se brines i za nas pripremas

nesto drugo iii na nekom drugom mjestu. No, ako si nam

tako neobicno sklon, ispuni nam jednu zelju koju

imamo ..." i ne spominjuCi tu zelju, okrenuo se prema

Visvamitri. Tada je mudrae rekao Janaki: "Misija zbog koje

su ovi princevi dosli sa mnom iz Ayodhye bila je zavrsena

u trenutku kad sam izvrsio obred koji nije bio oskrvnut.

Rama i Laksmal}a molili su me tada za dopustenje da se

vrate kuci. U meduvremenu sam primio tvoj poziv da

budem na svecanostima i stoga sam ih zamolio da me

otprate do Mithile. Rama se opravdavao kako ga je otae

poslao sarno zato da stiti yqjfiu u mom asramu. Zbogtoga se ustrucava produziti put i biti daleko od oea dulje

nego mu je dopusteno. No ja sam im ispricao 0 bozan-

skom oruzju koje ti posjedujes, a koje bi oni naravno

veoma zeljeli vidjeti i rukovati s njim. Opisao sam im luk

koji imas, Sivin luk koji zasluzuje da ga oni vide. Ispricao

sam im i pricu 0 tom luku pa su pristali otpratiti me

ovamo u zelji da ga vide. Oni nemaju nikakve potrebe

obilaziti grad iii posjetiti neka zanimljiva mjesta. Lukovi,

strijele, oruzje koje moze zastititi pravedne, a kazniti zle -

ponajprije to privlaci njihovu pozornost." Janaki se Cinilo

da je dovoljno CUO pa je rekao kako ce se pobrinuti da luk

uskoro donesu u dvoranu u kojoj ce se obaviti svecani ob-red. Naredio je da ih dvorski uCitelj Satananda obavijesti 0

povoljnom satu kad se luk moze dopremiti.

Rama je zamolio Janaku da im kaze kako je bozanski

luk dospio u njegove ruke, a on im je rado ispricao po-

jedinosti: "Dragi moji, sest narastaja poslije Nimija, velikog

pretka moje dinastije, ovim je kraljevstvom vladao kralj

imenom Devarata. Bogovi su mu povjerili na cuvanje ovaj

Sivin luk i otada se luk nalazi na dvoru. To je oruzje bo-

gova, uvjeravam vas da nije obican luk. Tezak je nekoliko

tisuca tona. Nitko ga odonda nije uspravio. Jer tko moze

podignuti tu tezinu? Mnogo sam puta pokusavao otkriti

tko bi mogao saviti luk i upotrijebiti ga iii podignuti u zrakda ga svi vide. Pozivao sam mnoge Ijude da to pokusaju.

Ali jos nisam pronasao onoga koji to moze uCiniti. Nijedan

kralj niti prine koji se okusao u tom podvigu nije uspio, svi

su se vratili kuci posramljeni. Nitko nije mogao saviti Iuk iiiga bar malo pokrenuti. Jednoga dana, dok sam oraD li-

vadu na prostoru gdje sam odlucio izvesti htvu (yajfiap u

brazdi sam nasao malu skrinju. Kad sam je otvorio i po-

gledao u nju, otkrio sam carobno zensko djetesee. BuduCi

da je doslo k nama iz brazde (sWii) , nazvao sam je Sita i

odgojio je kao vlastito dijete. Dok se jednog dana igrala sa

svojim druzieama, njezina se igracka otkotrljala pod veliko

postolje na kojem se nalazio luk. Sto su se vise svi nasto-

22 Prije izYodenja nekih obreda kralj mora sam zaorati nekoliko brazda

122 123

jali domoCi lopte uz pomoc raznih naprava, to se ona zav- bi se isprijecila na putu. Janaka je isto tako rekao da ce



lacila dublje pod postolje s lukom! No nasa kCi Sita smi

jala se porazu svojih prijateljica j dvorjana. Svojom

njeznom rukom odmaknula je postolje u stranu i domogla

se svoje igracke na cudenje svih prisutnih. To sam saznao

od kraljica, a one su 0 dogadaju doznale od zaprepastenih

dvorjana koji su se u to vrijeme nalazili oko Site.

Odlucio sam je udati za onoga tko se dokaze vrijednim,

to jest - za onoga tko napne luk. Otada su mnogi princevi

pokusavali podignuti i saviti luk kako bi osvojili Situ, no svisu se morali suociti sa sramotnim porazom. Osjecali su se

uvrijedeni i posramljeni. Govorili bi mi da sam ih namjerno

ponizio. Ogorceni i ocajni udruzili su se i zajednickim sna

gama napaIi grad Mithilu. Opsada je trajala punu godinu.

Zbog toga sam iscrpio sve svoje naoruzanje, vee sam bio

zabrinut za sudbinu grada. Nisam imao nikakva drugog

nacina da osvojim milost bogova osim pokore. Bogovi su

bili zadovoljni sa mnom i blagoslovili me dodatnim po

jacanjem - pjesastvom, konjicom, slonovima i bojnim

kolima. Drugim rijecima, pomoc je stizala s podrucja koja

su se nalazila iza opsadnih snaga, i kad su se napadaCima

priblizili s leda, oni su se razbjezali. Za vrijeme tih osvetnickih vojnih operacija, uspio sam sacuvati luk. Cuvao

sam ga kao oko u glavi. Njegova je tajanstvena moe

neizreciva.

Rama, Ramacandra, ne poricem tvoju zelju da se zuris

kuCi, no ako pristaneS, donijet cemo luk u prostoriju u

kojoj ce se odrzati obred. Takoder CU objaviti da svatko tko

se usudi moze pokusati podignuti luk i saviti ga." Dok je

Janaka govorio tako odlucno, Rama i Laksmal}a su se

pogledali, ali nisu nista odgovorili jer su cekali sto ce reCi

njihov ucitelj kojega su tako daleko slijedili.

Visvamitra, koji je poznavao sposobnost i snagu brace,upravo je tada rekao kako se moze ostvariti ono sto je

predlagao Janaka i ne treba se bojati nikakve zapreke koja

Situ dati za zenu onomu tko podigne luk i savine ga jer se

zavjetovao da ce se ona udati sarno za takva covjeka. I

Visvamitra je pristao na to.

Janaka se oprostio od mudraca i vratio na dvor. Latio

se zadace da se luk dopremi u dvoranu. Izdao je obavijest

da ce luk biti izlozen, a 0 tome ce biti obavijesteni mnogi

kraljevi i princevi. Mnogobrojni snazni Ijudi zapoceli su vuci

i gurati u dvoranu luk koji se nalazio na vozilu s osam ko

taca. No nisu ga mogli pomaknuti niti korak. Stoga sumorali pozvati jos vise ljudi divovske snage da im po

mognu. Jedni su vukli teske lance pricvrscene za vozilo, a

drugi su gurali kola. Kad se vozilo na posljetku pokrenulo

prema posvecenom prostoru, svecenici su poceli s him-

nama odabranima za posebne prigode.

Svanula je lOra. Melodija trijumfalne pjesme uzdigla se

s devet tradicionalnih glazbenih instrumenata i vinula do

nebeskih dveri. Iz skoljki je dopirala zaglusujuca buka.

Pjesma i ceremonije najavljivale su izvanredan dan. Kralj

Janaka usao je u dvoranu pracen svecenicima i dvor

janima koji su nosili sve sto je bilo potrebno za obredno

stovanje bozanskoga luka. Jos mnogo prije toga prostorsu ispunili kraljevi, princevi, ministri, dvorjani, mudraci i

vedski znalci, a cim je usao Janaka, svi su ustali iz

postovanja prerna kralju. Vedski panditi himnama su prizi

vali bogove da obaspu ljude svojom miloscu i njihovi su

glasovi odzvanjali do neba u zanosnom skladu. Drugi su

recitirali odlomke iz Veda. Svi su bili ispunjeni iscekivanjem

i bez treptanja zacudeno gledali oko sebe.

Pun postovanja Janaka je obisao vozilo s lukom noseCi

cvijece dok su se pjevale himne da umilostive luk. Poklo

nio se pred bozanskim lukom, okrenuo se odabranim

gostima i rekao: "Klanjam se mudracima! Dobro dosli svi

koji se nalaze na ovom skupu. Kao sto znate, vee godi

nama moji pradjedovi i mnogi drugi vladari stuju ovaj

12524

bozanski luk. Vee je dobra poznato da nitko - bio on Bog Janaka je ustao sa svoga mjesta, pao mClce pred



iii demon, bozansko (yakSa) iii demonsko biee (rakSasa) ,

Garu<;Ia 23 iii nebeski glazbenik (gandharva) , kinnara24 iii

mahoraga25, nitko ne maze podignuti luk, drzati ga iii

nategnuti! Svi koji su to pokusali, vracali su se kuCi

ponizeni. Unatoc tomu, danas sam ponovno odluCio

donijeti luk u ovaj sveti prostor. Aka netko ad vas ovdje

okupljenih zeli podignuti luk iii ga nategnuti, iii namjestiti

na njega strijelu, iii aka misIi da ga maze drZati u ruei,

neka istupi i iskoristi ovu priliku, [uk je pred vama."Tim

serijecima Janaka sklopljenih ruku poklonio pred okupljeni

ma i potom sjeo na svoje lavlje prijestolje.

OsmjehujuCi se, Visvamitra je pogledao Ramu, a on se

brlO priblizio vozilu i lijevom rukom podignuo zeljezni

poklopac. Desnom rukom, veoma lako i bez ikakva na

pora, podignuo je luk s njegova postolja. Drzeci ga

uspravno, pogledao je aka sebe. Zadivljenast se pojavila

na svim lieima. Tisuee onih koji su bili svjedoei ovog cuda

- gradani, kraljevi i princevi, mudraei i starjesine - svi su

poceli taka pljeskati da je nebo odzvanjalo ad njihova

uzbudenja! UbrlO nakon toga Rama je nategnuo

veIicanstveni luk! Zacudujucom lakocom prislonio je uznjega strijelu! Zatim je povukao tetivu luka, kako bi adapea

strijelu. Ali, luk se slomio!

Ovaj cudni i nenadani prasak zaprepastio je, zbunio i

uplasio sve prisutne. Mnogi su se onesvijestili, neki su

poceli vikat! ad straha, a neke je zahvatila panika. Mudraei

su se molili Bogu. Sto jos reCi? Sve okupljene, zajedno s

Janakom, Visvamitrom i bracom, Ramom i LaksmaT:lom,

zahvatio je neki neobjasnjivi, ocajni strahl

23 Garuda _ kralj plica, Visnuovo vozilo, predstavljen 5 glavom, repom i

krilima orla, a lijelom i nogama covjeka

24 kinnara _ nebeska bica 5 tijelom covjeka i glavom konja, poznata kaoglazbenici i pjevaci

25 mahoraga _ naziv za veliku zmiju Sesu, kraljicu zmija na kojoj poCiva

Visnu

Visvamitram i rekao: "Ucitelju, nema nikoga na eijelom

svijetu tko maze tvrditi da je snazniji ad Rame. Ta snaga

nije zemaljska. lspunit eu svoju rijec, dajem Situ za zenu

njemu koji je podignuo, savio i slomio ovaj luk."

Visvamitra je odgovorio: "Janaka, bilo bi dobra kad

bismo te vijesti priopCiIi kralju Dasarathi i proslavili izvan

redan dogadaj kad on dade. To je moja zelja. Rama je

taka poslusan sin da zasigurno neee pristati na vjencanje

dok ne dobije Dasarathin pristanak." Stoga je Janaka pozvao dvorske svacenike i jos neke ministre te ih poslao na

put u Ayodhyu, Cim je lOra svanula. Oni su se zurili u

kocijama sto su ih vukIi brzi kanji i nakon tri dana i tri noCi

stigli su u Ayodhyu. Zaustavili su kocije tacna ispred glav

nag ulaza u kraljevsku palacu kako bi kralju mogli sto brze

predati vijesti. Kad ih je straza upitala za imena i razlog

njihova dolaska, Janakini su ministri zahtijevali da se

vladara obavijesti da su stigli iz Mithile i zele ga posjetiti.

Dasarathi su to odmah javili, a on ih je smjesta pozvao u

palacu.

Unatoc poodmaklim godinama, Dasaratha je zraCio

bozanskim sjajem kad su ga sveceniei i ministri Mithile

ugledali na njegovu prijestolju. Cim su stali pred to blis

tavo, casno lice, spustili su se na koljena bez ikakva oklije

vanja iii razmisljanja. Potom su ustali i rekli: ,,Veliki kralju,

mi sma glasniei vladara Janake iz Mithile. On nam je

zapovijedio da saznamo kako si ti i tvoje kraljevstvo. S

dopustenjem mudraca Visvamitre i uz pristanak dvorskog

ucitelja, velikog Satanande, poslao nas je da ti prenesemo

vaznu poruku. "

Dasarathino je lice obasjao osmijeh, njegovo je

samopouzdanje bilo nepokolebljivo. Zacudila ga je

poniznost i dobra vladanje izaslanika iz Mithile pa je rekao:,,0, veliki brahmani i dvorski ministri Mithile! Kraljevstvo

Ayodhye ima svega u ilObilju, ne postoje nikakve zapreke

126 127

za izvoaenje obreda kao sto je agnihotra26

, sreca nijed Nas su poslali da trazimo i dobijemo tvoje dopustenje,



noga moga podanika niCim nije pomucena, nema ni

kakvih zapreka na putu njihova moralnog i duhovnog

napretka, moji podanici uzivaju blagostanje i neprestano

napreduju prema najvisem cilju. Sretan sam sto yam to

mogu reci. Zelia bih sada saznati nesto a zdravlju i osob

nom blagostanju Janake, vladara Mithile, a neprekidnom

izvoaenju religioznih obreda sto se prireauju u njegovu

kraljevstvu a koje propisuju Vede. Mozete mi bez ikakva

ustrucavanja priopCiti i poruku koju ste mi donijeli, zelia

bih je cuti."

Kad su ad Dasarathe na taka blag i Ijubazan naCin do-

bili dopustenje, ministri su svecenicima dali znak da go

Yore. Glavni je svecenik ustao i ovako prenio poruku:

"Plemeniti kraljevski vladaru! Nas veliki kralj Janaka

obecao je da ce samo odvaznom junaku dati svoju kcer

Sita Devi za zenu. Nema sumnje, morate znati, a vjero

jatno i znate, da su mnogi princevi pokusavali dokazati

svoju vjestinu, no vracali su se iz Mithile porazeni. Bozjom

voljom, tvoja dva sina, Rama i Laksmana, dopratila su u

Mithilu mudraca Yisvamitru, zarko zeleCi vidjeti uzviseni

obred sto ga nas kralj prireauje. Dogodilo se da je tvojnajstariji sin Rama svojom jedinstven om hrabroscu osvojio

Sita Devi. Kralju, sto da kazemo, kako da to opisemo?

Pred cijelim znamenitim skupom mudraca, kraljeva i

princeva Rama, koji je pokazao najvisu hrabrost, podignuo

je i driao Sivin luk, driao ga je uspravno i nategnuo gao

Cak i vise ad toga, kao ad sale slomio je na dva dijela taj

neukrotivi sveti luk! BuduCi da se Sita Devi treba udati za

onaga koji podigne Sivin luk, mudraci koji su se ondje

okupili, kao i sam nas veliki kralj, odlucili su da njezinu

ruku dobije Rama.

26 agnihotra _ obred posvecen bogu vatre Agniju koji se izvodi izlijevanjem

zrtvenih prinosa u oganj; dVije su vrste agnihotre, nitya, koja se izvodisvakodnevno i kamya, koja se izvodi namjenski, u cilju ispunjenja

odredenih zelja

da ti prenesemo srdacne pozdrave i pozovemo te u Mithilu

s dvorskim uCiteljem, svecenicima, ministrima, dvor

janima, roaacima i prijateljima, s pratnjom i sljedbenicima.

Nas kralj zeli proslaviti vjencanje svoje kceri tek nakon sto

te vidi. Poslao nas je k tebi da te a tome obavijestimo."

Svecenici i ministri stajali su sklopljenih ruku, s

postovanjem ocekujuCi Dasarathin odgovor. No on je a toj

vijesti ozbiljno promisljao. Poslao je po mudrace Vasisthu,

Vamadevu27

i druge kako bi se s njima posavjetovao prijenego ista odgovori. Pozvao je i najpoznatije dvorske

sveCenike. Kad su svi stigli, zamolio je izaslanike iz Mithile

da ponove poruku sto su je donijeli. Kad su i njegovi

dvorjani bili a svemu obavijesteni, Dasaratha je zelia

saznati sto ani misle. No najprije se poklonio mudracu

Vasisthi zamolivsi ga za njegovo misljenje. Vasistha,

Vamadeva i drugi, odgovorili su radosnim usklikom: "Neka

im je sretno, neka im je sretno!" Potom su rekli da ne

treba vise razmisljati vee se valja spremiti za putovanje u

Mithilu!

Ministri su poskocili ad radosti. Yijest a Raminu

vjencanju prosirila se zacas cijelim gradom i doprla do

unutrasnjih odaja dvora gdje su se nalazile kraljice.

Gradani su odusevljeno klicali. Dvorjani i sluge brzo su

obavljali pripreme za putovanje. Odabirali su dragulje,

svilene brokatne tkanine i druge najrazliCitije darove kojima

su tovarili mnogobrojne kocije.

V1adar i njegova kraljevska pratnja, Vasistha, glavni

svecenici i drugi brahmani i panditi smjestili su se u

kocije. Cinilo se kao da se cijela Ayodhya seli u Mithilu

kako bi bila na vjencanju. Za sve koji su mu se zeljeli

pridruziti, Dasaratha se pobrinuo na odgovarajuCi naCin.

Nitko nije bio ostavljen, svatko je mogao iCi ako je zelio!

27 Vamadeva - ime jednoga vedskog mudraca; takoder Sivin nadimak

128 129

Cinilo se da i konji dijele radost sto je ispunjavala srca onih daruje. Stoga sam spreman primiti dar, uvijek kada ti to



koji su se vozili kocijama jer su koCije vukli brzo i ujed

naceno, nisu pokazivali nikakvih znakova iscrpljenosti. Na

cesti su proveli dva dana i dvije noCi, a treeu su noe stigli

u Mithilu!

Kralj Janaka docekao je vladara Dasarathu na samim

ulaznim vratima svoga grada. Srdacno je pozdravio minis

tre, mudrace i sveeenike, postujuCi njihov drustveni

polozaj i status. Preko noCi gosti su se trebali odmoriti u

prenoCistu koje je za njih bilo odredeno i pripremljeno.ti m je svanulo, Dasaratha je poslao po sveeenike, znake

obrednih ceremonija, kraljice i rodake. Svima je zapovi

jedio da budu spremni i na raspolaganju u trenutku kad ee

ih zatrebati. Janaka je stigao u odaje u kojima se nalazio

Dasaratha i poveo ga do posebnog prostora namijenjenog

obredu. Bila su pripremljena mjesta za uCitelje, vladara i

njegovu pratnju, vee prema njihovu polozaju i ugledu.

Kad su svi zauzeli svoja mjesta, Janaka je pozdravio

Dasarathu: "Tvoj dolazak u Mithilu s ovim velikim mu-

dracima, najuglednijim sveeenicima, tvojim rodacima i

pratnjom usreCio je sve nas i znak je dobrih djela sto smo

ih uCinili u proslim zivotima. Siguran sam da te je ispunila

velika radost kad si cuo za hrabrost i pobjedu svoga sina.

Ja se sad povezujem s velikom dinastijom Raghu koja je

nadaleko poznata po neizmjernoj hrabrosti njezina po-

tomka. Moja ee dinastija biti posveeena vise nego ikad

prije tim srodstvom. Vjerujem da je to posljedica bla

goslova kojima su me obasuli moji pradjedovi. Veliki kralju,

danas ujut ro zavrsava se yajna koju smo slavili. Mislio sam

da bismo mogli proslaviti Sitino i Ramino vjencanje nakon

zavrsetka obreda. Molim te za tvoj pristanak."

Dasaratha je bio say ustreptao od blazenstva (ananda).

Njegovo je lice obasjavao sirok osmijeh. Odgovorio je:,Veliki kralju, ti si onaj koji darujes. Nasi stari nas uce da se

dar mora primiti zbog svete volje i zadovoljstva onoga koji

pricini zadovoljstvo!" Dok je Dasaratha govorio tako

razborito i mudro, s takvom toplinom i Ijubavlju koja je

otapala srca, i Janaku je obuzelo blazenstvo.

Tada su u dvoranu usli Rama i Laksmal}a s mudracem

Visvamitrom te pali nicice pred svojim ocem i odgojiteljima

- Vasisthom, Vamadevom i drugima. Dasarathine su oCi

zablistale od zadovoljstva kad je ugledao sinove koji su mu

tako dugo nedostajali. Privukao ih je k sebi, stavio im ruke

na ramena te ih zagrlio. Kad su vidjeli ocevu sreeu dok jegrlio sinove, sveeenici i ministri zaboravili su na sebe, divili

su se dubini njegove Ijubavi, utonuli su i sami u blazen

stvo.

Potom je Dasaratha prisno razgovarao sa sinovima,

sillsao je njihove Ijupke, jednostavne opise htve koju su

zastitili da je ne obescaste demonske snage. Oni su mu

ispricali dogadaje s putovanja od Visvamitrina asrama do

grada Mithile. Njihovu su pricu culi i Vasistha, Vamadeva i

drugi mudraci te Bharata i Satrughna, Sumantra i mnogi

ministri, dvorjani i plemiei. I tako su proveli noe sjeeajuCi

se cuda i tajne sto su Cinile osnovu i potku cijele price.

Janaka je bio zaokupljen pripremama za vjencanje.

Uglavnom . je boravio na dvoru. Pozvao je glavnog

sveeenika Satanandu i s postovanjem ga zamolio da skupi

Ijude i stvari za ostale ceremonije koje su prethodile

samom obredu vjencanja. Sveeenik ga je obavijestio da je

ycyna upravo zavrsila, a u sljedeea dva - tri dana postoji

nekoliko pogodnih sati za obrede uoCi vjencanja. ReCi ee

mu sve pojedinosti ako ih zeli saznati.

PozdravljajuCi Satanandu i ustajuCi sklopljenih ruku,

Janaka je rekao: "UCitelju, prosle sam noCi od kralja

Dasarathe dobio pristanak za Sitino vjencanje. To je doista

znak osobite sreee. Moj mladi brat Kusadhvaja nije danasovdje. Sve ove dane on je bio vrlo zaokupljen nabavljanjem

materijala za ycynu, uVijek kad su to visoki sveeenici od

130131

njega zahtijevali. Ne bih htio slaviti ovaj izvanredan obred Tada je Dasaratha ustao i ovlastio mudraca Vasisthu, koji



bez njega. Ne zelim ga lisiti njegova udjela u toj radosti i

namjeravam ga brzo pozvati ovamo. Mislim da bi bilo naj-

bolje da odaberemo dan i sat vjencanja nakon njegova

dolaska." SaUinanda je pristao odgovorivsi da ee to bez

sumnje sve usreCiti. Nakon toga je napustio palacu.

Janaka je poslao glasnike da sto prije dovedu njegova

brata u Mithilu. Pronasli su ga u njegoyu glavnom gradu

Sarikasyi kamo su ih dovezli brzonogi konji sto su trcali

brZe od bilo kojih drugih. Ispricali su mu sve pojedinosti 0dogadajima u Mithili. Kusadhvaju je obuzela bujica blazen-

stva (ananda). Na brzinu je okupio svoje rodake, prijatelje i

pratnju te je, natovarivsi kocije darovima i dragocjenos-

tima, iste noCi otputovao u Mithilu.

Janaka mu se pozurio ususret jer je vee brojio minute

koje su brzo protjecale. Zagrlio je brata s mnogo Ijubavi,

ispunjen neizrecivom radoseu. Kusadhvaja se duboko

poklonio svomu starijem bratu i Satanandi, a potom su

sva trojica sjela na pocasna mjesta kako bi se posavje-

tovali 0 tome sto dalje ciniti. Kad su se dogovorili, poslali

su po cijenjena starijeg drzavnika Sudhamu i zapovijedili

mu neka zamoli Dasarathu da dode u palacu, zajedno sa

svojim ministrima, sveeenicima, dvorjanima, rodacima i

drugima koje zeli povesti sa sobom. Sudhama ga je tre-

bao dovesti sa svim duznim pocastima.

Ministar je poveo sa sobom dvorjane, ucenjake i dvor-

ske sveeenike. Dobio je na raspolaganje lijepo opremljene

koCije koje ee dovesti kraljevsku pratnju. Stigavsi do palace

u kojoj je boravio Dasaratha, Ijubazno i blago priopCio mu

je poziv i s dubokim ga postovanjem pozvao na dvor.

Dasaratha, koji je bio vee spreman, posao je sa svojom

pratnjom i ubrzo stigao do kraljevske dvorane. Oba su se

kralja pozdravila kako je dolikovalo prigodi i njihoyu ugledu

te zauzeli svoja mjesta.

je za dinastiju IkSvaku bio Bog na Zemlji i vrhovni uCitelj, da

kaze nesto 0 tradiciji dinastije. Vasistha je tada rekao:

"Kraljevski mudrace Mithile, poslusajte i svi vi koji ste se

ovdje skupili! Brahman, nemanifestirani vrhovni Bog,

vjecan, i Cist, stvorio je Maricija svojom bozanskom voljom.

Maricijin sin bio je Kasyapa, a on je im ao sina SQryu. SQryin

sin zvao se Manu, a njegov sin Vaivasvata Manu. V1adao je

svojim podanicima i zasluzio naziv gospodara univerzuma

(prajapati)28. Dobio je sina IkSvaka koji je bio prvi vrhovni

vladar Ayodhye. Po njemu je i cijela dinastija dobila ime.

IkSvakuin sin zvao se KukSi, a njegov sin VikukSi. On je imao

sina Bar:lU, a Ba':!in sin bio je Anara':!ya. Njegov se sin zvao

Trisanku. Trisanku je imao sina Dhundhumara Ciji je sin bio

Yuvanasva. Mandhatr je bio sin Yuvanasve. Njegov sin

Susandhi imao je dva sina: Daivasandhyu i Presenajita. Gla-

soviti Bharata bio je sin Daivasandhiye. Asita je bio Bharatin

sin, a dok je vladao kraljevstvom, njegoyu su zemlju osvojili

udruzeni Haihayasi, Thalejanghasi i Sasibindusi pa je Asita

sa svoje dvije kraljice morao pobjeCi u Himalaje. Nasao je

utoCiste koje se zvalo Bhrgu Prasrava':!a. Nakon nekoliko

godina je umro.Obje svoje kraljice ostavio je trudne. One su potrazile

utoCiste u asramu Cyavane koji je bio pun samilosti prema

njima. Cuvsi njihove jadikovke, ovako ih je tjesio: "Ne bojte

se, ovo je vas pravi dom. Sretno eete roditi i dobit eete

jaku, divnu djecu." Njegovi su se blagoslovi ispunili. Nakon

nekoliko dana starija je kraljica dobila sina i dala mu ime

Sagara. On je bio ustolicen kao kralj Ayodhye.

Njegov se sin zvao Asamafljas koji je imao sina AfTlsu-

matu, Ciji je sin bio Dilipa. Dilipa je imao sina koji se zvao

Bhagiratha, a on je dobio sina Kukustha. Kukusthin sin

28 prajapati _ osobito u tekstovima 0 Brahmi, rijec se odnosi na samog

Stvoritelja, a tim se imenom na2iva i devet mudraca koji se smatraju du-

hovnim sinovima Sunca (medu njima su poznati Marici, Vasistha, Bhrgu i

Ni.irada)

132 133

_......... - . _ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ~ -

zvao se Raghu, a njegov je sin bio Pravardha. Pravardha je Janaka je pobozno stao pred njih, a Vasistha se slozio s



i ~ a o sina Sudarsana. Sudarsanov sin zvao se A g n i v a r ~ a . Sighraga je bilo ime sina Agnivarne. Maru je bio Sighragin

sin. Nakon njega prijestolje se prenosilo s oca na sina po

ovom redu - na Prasusrutu, Ambarisu i Nahusu.

Nahusin sin zvao se Yayati, a Yayatin sin je nosio ime

Nabhaga. Aja je bio njegov sin. Dasaratha je najstariji Ajin

sin, a njegova cetiri sina, od kojih je svaki neprocjenjivi

dragulj, lOvu se Rama, L a k s m a ~ a , Bharata i Satrughna.

Rama, r:ajstariji od cetvorice, podignuo je, savio, odapeo islomio Sivin luk.

0, kraljevski mudrace, ova je kraljevska dinastija sveta i

cista. Svatko roden u njoj bio je prosvijetljen i blistao du

hovnim sjajem, svi su bili olicenje ispravnosti i stoga se

nalaze u yrvim redovima junaka. Rama, L a k s m a ~ a , Bharata i Satrughna dragocjene su svjetiljke koje sire svoj

sjaj na povijest cijele dinastije.

Moram yam sada predloziti da bi bilo pozeljno prirediti

ovaj izvanredni obred vjencanja (saf!1Skara) i za L a k s m a ~ u jer on je Ramin odraz. Janaka, tvoja kcer c1rmila moze biti

dostojna nevjesta L a k s m a ~ i . Ne oklijevaj, odluCi se i

poduzmi potrebne pripreme." Vasistha je potom bla

goslovio sve prisutne i ponovno sjeo na svoje mjesto.

Nakon price 0 dinastiji Iksvaku koju su culi susana

velikog mudraca Vasisthe, Janaka je ustao i rekao:

"Bozanski mudrace (brahma(si), kada potomak plemenite

obitelji vjencanjem zeli darovati kcer, on mora obznaniti

slavnu povijest svoje obitelji, zar ne? Odlucio sam slijediti

tvoj primjer te sam ispricati povijest moje dinastije jer mi

cini veliko zadovoljstvo ponavljanje imena mojih pradje

dova i sjecanje na njihovu veliCinu. Moje rodenje u ovom

tijelu posljedica je blagoslova mojih pradjedova. Rodenje

ce biti opravdano, a njegova svrha ispunjena, sarno akosam opisem povijest svoje dinastije pred ovim velikim

brojem okupljenih."

134

kraljem i dao mu svoje dopustenje. Tada je Janaka

zapoceo svoju pricu: "Bozanski mudrace, postovani

ucitelji, veliki kralju Dasaratha! U davnoj proslosti vladao je

jedan kralj po imenu Nimi koji je bio odan putu ispravnosti

i stoga poznat po svojoj moCi i dalekovidnosti. Njegov sin

Mithi sagradio je grad Mithilu koji je postao prijestolnicom

kraljevstva. On je bio prvi kralj toga podrucja. Bio je

veoma omiljen vladar, a njegovi podanici sretni i napredni.

Njegov sin Udavasu imao je sina Nandivardhanu koji je

vladao nakon njega. Njegov se sin zvao Suketu, a Suketinje sin bio Devarata. Brhadrata je bio Devarathin sin, a Ma

havira je bilo ime Brahadrathina sina. Kao sto sarno ime

oznacava, Mahavira je bio veoma hrabar. Njegov sin Sud

hrti imao je sina Maru. Pratibandhaka je bio Maruov sin, a

Krtaratha sin Pratibandhakin. Krtarathin sin zvao se Ma

h ~ r o m a n , a Hrasvaroman je bio njegov sin. On je bio

darovit vladar i strogo se drzao dharme. Zvali su ga Ma

hatma. To je ime mog oca. Doista sam presretan sto

mogu izjaviti da je moj otac bio uzoran covjek. lstina je, i

ja sada vladam Mithilom s velikim zadovoljstvom, ali to je

posljedica zasluga stecenih i dobivenih kao naslijede od

mojih pradjedova.

Moj mi je brat Kusadhvaja vise od brata. Cijenim ga

kao bozansku osobu. On je vise moj prijatelj nego brat.

Odgojio sam ga s velikom Ijubavlju i naklonoscu pa sam

se vezao uz njega. Prije mnogo godina kad je kralj

Sankasye zatrazio da mu prepustim Sivin luk iii ce biti rata,

ja sam to odbio uciniti pa je on poceo opsjedati Mithilu. To

je bio znak za strasan rat medu nama za vrijeme kojega je

Sundhanvan bio ubijen a ja sam svoga brata ustolicio kao

vladara Sankasye. Taj grad na obalama rijeke Iksumati

veoma je napredan. Gledan izdaleka, podsjeca na nebesku

kociju bogova, poznatu kao puSpakavimana! Dopustitemi sada da yam spomenem jednu drugu izvanrednu ideju

kojom su me bogovi nadahnuli.

135

Danas sam svoga brata doveo ovamo kako bi i on u djelo. Zaista je dobro da i on ostvari rodbinske veze s



mogao sudjeJovati u radosti povodom svecanosti

vjencanja. Bozanski mudrace (brahmarsi) , ti si naredio da

se Rama vjenca sa Sitom a Laksmal}a s Urmilom, drugom

mojom kceri. Prihvacam tu zapovijed s neizrecivom ra

dosti. Sita je nebeska djeva i njezino ce vjencanje s

Ramom biti dar tomu junaku. Ja cu sagnuti glavu u svoj

svojoj poniznosti i sreCi i dat cu Urmilu Laksmani.

Imam jos jedan prijedlog pa 0 njemu promisli. Veliki

kralju Dasaratha! 11 imas cetiri sina cija su roetenja bilanebeski dar Bozje milosti. Zasto dopustiti da dva ostanu

neozenjena? Ako i oni sklope brak, njihovo ce vjencanje

uvecati nasu srecu. Danas mjesec prolazi kroz kucu

magha - povoljan dan da se zapocnu obredi, da se obave

uvodne svecanosti. Dan nakon toga kad bude u kuCi utta-

raphalguTJ1, trazit cu tvoj pristanak da dvije kceri moga

brata udam - Mal}<;Iavi za Bharatu, a Sruthakirtti za

Satrughnu."

Svi su prisutni pozdravili taj prijedlog uzvikujuCi:

"Slazemo se, slazemo se (subham, subham). " Od njihovih

je uzvika nebo gotovo prsnulo.

Nakon toga prijedloga kralja Janake, mudraci su se

posavjetovali. Dasarathu su lako nagovorili da pristane i

potom su ovako obavijestili Janaku: ,,0, kralju, dvije kra

Ijevske dinastije - Iksvaku i Videha - prozete su svetom

tradicijom, njihova je poboznost neizreciva, njihovu

velicinu nitko ne moze izmjeriti niti opisati, rna koliko bio

ucen i vjest. Na Zemlji nisu nikada prije zivjele dinastije

koje bi pripadale ovome iii slicnom statusu i bile tako jed-

nake po plemenitosti. Doista, ovo je vrlo povoljna prilika

da se sada te dvije dinastije sjedine bracnim vezama.

To je uistinu primjereno, hvalevrijedno i plemenito. Uz

to, zadovoljni smo sto mladenke i mladozenje u svakompogledu pristaju jedni drugima. Janaka, tvoj brat

Kusadhvaja pripada onima koji poznaju i provode dharmu

Dasarathom vjencanjem svojih kceri. To ce biti izvor nase

duboke radosti. Zbog toga smo spremni blagosloviti

vjencanje njegovih kceri, Mal}<;Iavi i Srutakirtti s Bharatom i

Satrughnom. Nasa je zelja da se ove dvije kraljevske

dinastije sto vise zblize tim brakovima."

Janaka i Kusadhvaja duboko su se poklonili mu-

dracima veoma radosni sto im se zelja ispunila. "Ovo nije

obican dogaetaj. Presretni smo sto smo blagoslovljeni

ovakvim zavrsetkom! Velika je sreca sto su mudraci pristalina prijedlog i olaksali nam put. Oni ne bi nikad poticali

dogaetaje koji su nepovoljni. S postovanjem cemo pos

lusati sve vase zapovijedi," rekla su braca.

Zatim je Vasistha upozorio da ne treba odgaetati ova dva

vjencanja za sljedeCi iii neki drugi dan jer je sutra povoljan

dan za sve. Bit ce vrlo dobro budu Ii se sva cetiri vjencanja

proslavila istoga dana." Janaka se slozio s njim: "Ja sam

zaista zadovoljan, cijenjeni ucitelju. Kralj Dasaratha je vec

odavno tvoj ucenik koji provodi u djelo sve sto ti zapovijedis.

Moj brat i ja od danas smo takoeter tvoji ucenici. Say nas

teret na tvojim je lemma. Usmjeri nas da nastavimo put, mi

cemo te bezuvjetno slijediti." Stajali su cekajuci njegovodgovor, ruku sklopljenih u velikoj poniznosti i postovanju.

Tada je Dasaratha rekao: ,YJadaru Mithile, ne mogu rijeCima

opisati sve vrline koje se nalaze u tebi i tvome bratu. Od-

licno si sve pripremio za boravak i docek tako velikog broja

kraljeva i velikih mudraca, te golemog broja Ijudi koji su

nagrnuli u grad. Vratit cu se sada u svoje odaje i izvesti ob

rede nandi i samavartana u punom skladu s vedskim

propisima." Braca su mu iskazala dostojno postovanje kad

je izisao iz dvorane i oprostila se od njega na glavnom ulazu

kako dolikuje njegovu drustvenom polozaju. Tada su posli u

svoje odaje da bi i oni obavili svoje duznosti.

Dasaratha je izveo obred nandi, a vrlo rano toga dana

zapovijedio je svoj cetvorici sinova da izvrse obred

136 137

samavartana. Prievrstio je zlatne ukrase na rogove kra dali su poput earobnih bogova koji su se spustili s neba i



varna koje su bile odabrane kao dar poboznim sveceni

cima zajedno sa skupoejenim posudama za muzenje. Bila

je to sveeanost za oei - taj prizor mladih prineeva koji

daruju svecenicima krave! Graaanima Mithile Cinilo se kao

da se bozanstva sa sve eetiri strane svijeta nalaze pred

njima zajedno s Brahmom. Tako su im izgledala eetiri sina

oko Dasarathe.

Dok je trajao obred darivanja krava, stigao je Yudhajit,

prineod

Kaikeye, brat kraljiee Kaikeyi, Bharatine majke.Prineev je otae zelio da njegov unuk Bharata provede neko

vrijeme s njim i stoga se prine pozurio u Ayodhyu. No

ondje je saznao da je kraljevska obitelj otisla u Mithilu na

Ramino vjeneanje. Njegov otae, rekao je, nije imao pojma

o tom vjeneanju, niti 0 bilo kakvim dogaaajima. Zato je

dosao u Mithilu da bude na vjeneanju i priopCi Bharati

djedovu zelju da provede s njim neko vrijeme. Dasarathi je

bilo drago kad ga je vidio.

Te je veeeri Dasaratha razgovarao sa svojim sinovima i

drugima s velikom prisnoscu 0 raznim veselim temama.

Nitko u cijelom naselju nije spavao, svi su s nestrpljenjem

iseekivali zoru sretnoga dana da prisustvuju obreduvjeneanja svojih dragih prineeva. Svi su bili tako radosni

kao da je njihov vlastiti sin mladozenja iii kCi mladenka.

Njihova se neopisiva radost moze usporediti sarno s

blazenstvom Apsoluta (brahmananda). Tako je velika bila

njihova Ijubav prema Rami i njegovoj braci.

Rano ujutro Janaka je posao do posebnog postolja

gdje su se trebali obaviti obredi vjeneanja. Pratili su ga

mudraci koji su zraeili uzvisenim duhovnim sjajem. Potom

je izvrsio pripremne obrede i eekao mladozenje, njihove

roditelje i roaake. Rama, Laksmal}a, Bharata i Satrughna

obavili su u meauvremenu obredno kupanje, potom su

odjenuli zutu svilenu odjecu, a oko glave omotali svilenu

tkaninu. Bili su prekriveni obiljem dijamanata i safira, izgle

mamili srea.

Blizilo se izvanredno povoljno doba dana nazvano

pobjeda (vijaya). M1adenci su se primieali postolju praceni

glazbenicima koji su na svojim instrumentima izvodili me-

lodije sto su se uzdizale do same nebeske kupole. Dvorski

savjetnici, feudalni vladari i njihova pratnja slijedili su ih

noseCi ogromne pladnjeve s draguljima, svilenom od-

jecom, zlatnicima i drugim posebnim stvarima potrebnima

za obred.Svi su netremiee promatrali njihovu Ijepotu i sreanost.

Uvjeravali su jedni druge da se dostojanstvom svoga

ponasanja istieu kao bozanska bica, a nikako ne kao Ijudi

te su uzvikivali: ,,0, kakva earolija, kakva neizreciva Ije

pota!" Bili su puni divljenja. Do k su mladozenje prolazile

izmeau gustih redova gledatelja, oni su saptali da su to

nebeska bica koja su se spustila na Zemlju. Zene su se

zaklinjale kako jos nikad nisu vidjele tako earobne

prineeve. Svi su prozori i terase bili puni znatizeljnika. Na

posljetku su prineevi stigli do podija i sjeli.

Tada su Janaka i njegov brat Kusadhvaja doveli svojekceri. lone su obavile obredno kupanje, pomno su ih i

Iijepo ukrasili kako je pristajalo mladenkama na dan

vjeneanja. Bile su pokrivene velovima i slijedile su svoje

oeeve, a tisuce su djevojaka iSle za njima, noseCi plodove

zemlje i evijece, hrpe ervenih i zutih mirisa, zrnaea rize,

dragulja i dragoga kamenja. Cinilo se kao da u osvit

vjeneanja sve dragoejenosti Mithile teku jednom jedinom

rijekom punom svjetlueavosti.

Cetiri su mladenke sjajile kao velieanstvene svjetiljke.

Sita, Urmila, Mal}9aVI i Srutakirtti sjele su nasuprot svojih

mladozenja - Rame, Laksmal}e, Bharate i Satrughne. Kao

paravan izmeau njih je visjela barsunasta tkanina. Graaani

Ayodhye i plemiCi koji su dosli iz prijestolniee, sjeli su iza

138 139

Dasarathe, a podanici Mithile i oni koje je na vjencanje priblizio ogradenom prostoru sa svetom vatrom, kraljevski



pozvao Janaka, sjeli su iza njega na uzdignuti podij.

Pomno umjetnicki izradeni i bogati ukrasi sto su isticali

vjencani baldahin (samiyana) , privukli su sve poglede. Bili

su izradeni od zlata, srebra i cvijeca, svile i barsuna, cvjet-

nih vijenaca i zastavica, svijecnjaka i stupova, lukova i

raznih ukrasa na stupovima. Covjek vise nije mogao odvo-

jiti pogled ni od jednoga od tih ukrasa kad mu je jed nom

privukao pozornost. Golemi prostor bio je potpuno ispu-

njen rodacima i prijateljima. Cinilo se da i sarna Mithiladozivljava uzbudenje vjencanja i uziva u svecanostima kao

da su njezine vlastite.

Uskoro je Dasaratha ustao i uljudno podsjetio uCitelja

Yasis!hu na to da bi trebali zapoceti s obredom vjencanja.

Janaka je stao pred Yasis!hu sklopljenih ruku, moleCi ga

da on sam pomaze pri obredu.

Yasis!ha je pristao i u pratnji Vtsvamitre i Satanande za-

palio zrtvenu vatru nasred podija dok su vedski znalci i oni

koji su bili umjesni u vedskim recitacijarna glasno

ponavljali himne koje su odgovarale tome posebnom ob-

redu.

Oko oltara s vatrom polozili su zlatne pladnjeve ukra-

sene cvijecem i sandalovom smjesom, pune njeznih

izdanaka devet vrsta zitarica. Bilo je tu i mirisnih stapica,

svetih zlica za bacanje Zrtvenih predmeta u vatru, zlatnih

vrceva za vodu, casa i drugih slicnih predmeta potrebnih

za obred. Svetu kusa travu rasirili su gusto po podu tako

da je lezala ravna i glatka kako je opisano u svetim tek-

stovima. Tada su u vatru poceli bacati zrtvene prinose,

istodobno pjevajuCi himne koje prizivaju srecu i napredak

mladenki i mladozenja. Svaki su dio obreda izvodili s

veoma preciznom tocnoscu i korektnoscu. Oko rucnih

zglobova princeva i princeza vezali su vjencane vrpce.Sljedeci je dio vjencanog obreda bio darivanje

mladenki. Yasistha je pozvao Janaku da istupi. On se

raskosno obucen, noseci sve svoje kraljevske dragulje.

Kao sto ga je uputio mudrac, uhvatio je Sitine ruke i

polozio ih na rasirene Ramine dlanove. Iz njegovih je oCiju

potekla bujica suza radosnica. Kokosov orah, koji sim-

bolizira napredak, vee je prije bio stavljen na Ramine

dlanove i nakon sto su Sitine ruke neko vrijeme pocivale

na kokosovu orahu, Janaka je na njih izlio kokosovo mli-

jeko. Bio je to dio obreda predaje mladenke muzu. Tom je

prigodom rekao Rami: "Rama, evo Site, moje kceri. Od

sada ona ce stupati tvojim putem dharme. Prihvati je. Ona

ti donosi blagostanje, mir i radost. Uzmi njezine ruke u

svoje. Ona je puna vrlina i poStenja. Od ovog trenutka sli-

jedit ce te poput sjene, zauvijek." Uz te je rijeCi izlio vodu

na Ramine ruke kako bi stavio pecat na "dar".

Tada se p r i b l i z ~ o Laksmal)i i rekao: "Laksmal)a, dajem

ti ovu mladenku, Urmilu, prihvati je" i uz propisane mantre

upotpunio obred darovanja kceri mladozenji. Na isti je

naCin dosao do Bharate izgovarajuCi vedske mantre koje

se tradicionalno koriste pri vjencanju i darovao mu

Mal)<;Iavi kao mladenku, a Srutakirtti Satrughni. Nakon

toga su znalci dobro upoznati s vedskim pravilima dovrsiliuobicajene obrede i rituale kojima se priziva milost bogova

na bracni par.

Potom je Janaka stojeCi u sredini podija najavio mla-

dozenjama da se priblizio pogodan trenutak kad ce se

njegove kceri ustoliCiti u novim obiteljima kao gospo-

darice. Cim je to izreh.ao, s blagoslovima i uz pristanak Va-

siS!he, cetvorica su brace uzeta za ruku svaki svoju

mladenku, obisla s njima najprije svetu vatru, a potom

Janaku i Yasis!hu te paJa niCice pred kraljem i mudracem.

Za vrijeme tog obilaska po njima se prosipala kisa cvi-

jeca, a radosna se glazba uzdizata s biranih instrumenata.lstaknuti prisutni gosti pozdravili su taj trenutak, bacajuCi

zrnca rize na njihove glave i zeleCi im sve najbolje u zivotu.

14140

- - - - - -- - - - - -- - -- - -- - -- - -- - -- - -- - -- - -- - -- - -

Klicanje kojim su izrazavali svoje zelje potresalo je nebo, neprilici. Niti su mogli pustiti mudraca da ode, niti su ga



ispunjavalo radoscu svako uho. S neba se cula bozanska

glazba, rajski su bubnjevi udarali u ekstaticnom uzbudenju,

a nebeski su pjesnici pjevali svoje aleluje.

Na podiju su dvorski glazbenici pjevali tradicionalne

vedske pjesme koje su opisivale sjaj obreda vjencanja i

velicali ga kao da se radi 0 vjencanju samog Sive i Gauri,

pjevali su 0 njemu obiljem razlicitih tonova (raga) i me-

lodija, ispunjavajuci atmosferu vibracijama radosti. Cetvero

brace sa svojim mladenkama stajalo je na podiju sucelicevelikom broju okupljenih. Zahvaljivali su i klanjali se kako bi

pokazali da cijene njihove uzvike bodrenja i zelja: "Budite

zauvijek sretni", "Neka yam bude darovano sve sto je za

vas najbolje."

BlistajuCi mladoscu, hrabroscu i Ijepotom braca su sa

svojim mladenkama posla u prostor iza zavjesa odakle su

njihove majke promatrale obred vjencanja kako bi im se

poklonila, a one ih mogle blagosloviti. Tada su se vratili u

palacu namijenjenu boravku kraljevih gostiju. Tri je dana

opCinstvo pratilo velicanstvene i raznolike obrede i

svecanosti, u veselju i s uzvicima radosti. PodaniciAyod-

hye koji su dosli u Mithilu, kao i sami stanovnici Mithile,nisu razlikovali dan od noCi! Bila je to neprekidna

svecanost.

Dan nakon vjencanja 'visvamitra je posao k Dasarathi i

rekao mu da je ispunjena misija koju je on trebao obaviti.

Pozvao je bracu k sebi, Ijubazno ih zagrlio i srdacno bla

goslovio te, okrenuvsi se k Dasarathi, rekao da namjerava

poCi u Himalaje. Rama, Laksmar:Ja, Bharata i Satrughna

pali su pred njim na koljena. Potom je 'visvamitra otisao u

Janakinu palacu pa je i kralja obavijestio da je njegova

zelja urodila pobjedonosnim plodom. Blagoslovio je

Janaku i mladenke - Situ, Urmilu, Mar:Jc,:Iavi i Srutakirtti. I

njima je rekao da krece na Himalaju. Dasaratha i Janaka,

kao i mnogi drugi iz Ayodhye i Mithile, nasli su se u

142

mogli nagovarati da ostane. Na posljetku su pred njega

polozili svoju obvezu zahvalnosti i skupili prasinu s njego

vih stopala kad je odlazio, blagoslivljajuCi ih.

Trecega dana, kad je Dasaratha izrazio zelju da se vrati

u Ayodhyu, Janaka ga nije nicim sprecavao vee je sve

pripremio za njegov odlazak. Skupio je dvorjane i djevojke

pratilje koje ce pratiti mladenke te napunio mnogobrojne

kocije stvarima sto su ih mladenke morale ponijeti sa

sobom. Darovao im je velik broj slonova, kocija, konja ikrava, a zetovima je dao obilje dragulja i dragog kamenja

te mnogo raznih skupocjenih darova sto su se mogli ko

ristiti u svakodnevnom zivotu. U zoru sljedeceg dana bile

su za putovanje spremne bogato ukrasene koCije. Dvor

janke su jecale, istinu govoreCi, sve su zene Mithile plakale

zbog odlaska cetiriju njima dragih princeza.

Nesposobne da podnesu bol rastanka od Site i Urmile

mnoge je dadilje i dvorkinje slomila tuga. Majke su uzele

zetove za ruke zamolivsi ih da s njihovim kcerima postu

paju njezno i s Ijubavlju jer one ne poznaju nikakve teskoce

ni tugu, odgajane su s blagoscu i Ijubavlju, zauzimale su

se za njih ganutljivo moleci. Plakale su kao da gube svojvid. Napokon su svi usli u kocije i napustili Mithilu. Grad je

ostao pun sjete, bilo je toliko tuge koliko je bilo i ekstaze u

protekla tri dana!

Janaka se teska srca rastao sa Sitom. Pokusavao je

obuzdati suze. Neko je vrijeme pratio kralja Dasarathu u

njegovoj koCiji i opisivao mu Sitine vrline, molio ga da

bude Ijubazan i blag prema njoj. Sa suzama u ocima prek

linjao je da ga cesto obavjestava 0 njezinu stanju i sreci.

Govorio je i 0 drugim mladenkama, jasno pokazujuci kako

je say zaokupljen njihovom srecom. Dasaratha je

odgovarao s mnogo samilosti, govorio je njezno,

pokusavajuCi svladati uznemirenost Janakina uma. Tjesio

ga je: "Janaka, mi nemamo vlastitih kceri, stoga su upravo

143

one te keeri za kojima smo tako dugo ceznuli da ih volimo. njom uzrokovao jos veeu muku. 0, kralju! Keeri su bozan-



Istodobno su nam i keeri i snahe. Nista im neee nedosta-

jati, dobit ee sve sto im je potrebno da budu radosne i

sretne. Nemoj se ni najmanje brinuti, nemoj biti tuzan.

Vrati se kuCi i budi uvjeren u nasu Ijubav i naklonost

prema njima." Nakon tih rijeci Dasaratha je zapovijedio da

se njegova koCija zaustavi.

Janaka je sisao i priblizio se keerima koje su sjedile sa

svojim mladozenjama. Tjesio ih je na sve moguee nacine

kako bi mogle podnijeti bol rastanka s roditeljskim do-

mom gdje su bile s tako mnogo Ijubavi odgajane. Hrabrio

ih je navodeCi mnogo tekstova 0 dharmi koji propisuju

vjernost muzu, njegovim rodacima i prijateljima. Podsjetio

ih je kako moraju postupati s poslugom u novoj obitelji u

koju sada svaka od njih ulazi. Prihvatio je njihove naklone

pune postovanja te ih jos jed nom zagrlio i blagoslovio.

Kad se okrenuo da se vrati u Mithilu, slomilo ga je jecanje.

No unatoc tomu, popeo se u kociju i uputio kuei. Jedne

su se koCije pozurile prema Ayodhyi a druge prema Mithili.

Vrlo su brzo bile miljama daleko jedne od drugih.

Kad je Janaka stigao u Mithilu, dvorske su odaje bile

prazne, bez ikakva znaka zivota iii bljeska radosti, bezzvuka zanosa. Nije mogao vise ni trenutka ostati ovdje,

Mithila je bila grad tuge. Poslao je po mudraca Satanandu

i svoje ministre kako bi malo svoj um oslobodio od tuge,

primoravao se da s njima raspravi i utvrdi velik broj drzav-

nickih pitanja. No usred rasprave njegov bi um ponovno

odlutao u tugu pa njegovi odgovori ne bi imali veze s

postavljenim pitanjima. Zato je jedan ministar rekao:

"Kralju, Cini se da je rastanak sa Sitom uzrokovao veliku

zalost u tvojemu srcu. Nijedan otac ne moze izbjeCi takav

rastanak i bol. Kad je kei jednom darovana mladozenji,

oceva je duznost da postupno smanji svoju vezanost. To je

poznato tvom velicanstvu! A svi znamo da Sita nije obicnadjfNojka vee nebeski andeo. Stoga mora da ti je rastanak s

ske, ali zapamti da i zetovi imaju bozanski sjaj! Cini se da

su sisli s neba samoga. U Mithili su svi, i mladi i stari, imali

taj osjeeaj, osjetili su postovanje prema njima. Zaista je

cudesna podudarnost dogadaja da se takvi mladozenje

ozene takvim mladenkama, u svakom pogledu dostoj-

nima, u fizickom, mentalnom i intelektualnom, jednakih

duhovnih obiljezja, drustvenog polozaja, bogatstva, snage,

da potjecu iz slicnih, casnih obitelji, svetih i religioznih

dinastija. To se ne dogada svima. Stoga ee tvoje keeri biti

sretne, njihova sreea neee biti nista manja, a njihov ee

zivot biti ispunjen sve veeom radosti kako godine budu

prolazile." Ministri su ga podsjetili na velicanstvenost

~ e n i d b e n i h proslava i malo smirili njegov uzrujani duh.

Zeljeli su ga utjesiti i ponovno uspostaviti njegovu duhovnu

ravnotezu i mir.

144 145

Vasistha, Dasaratha i cetvorica njegovih sinova bile su



JOS JEDAN lZAZOV

U meauvremenu Dasaratha je nastavljao put prema

Ayodhyi sa svojim sinovima i snahama, mudracima i uce

njacima, vojskom - pjesacima, slonovima, konjicom i boj

nim kolima te s ostalim podanicima svoga kraljevstva.

Iznenada je ugledao neke lose znakove koji su najavljivali da

ee se dogoditi nesto strasno. Priblizio se Vasisthi i upitao ga

za savjet: "Ucitelju, ovo me veoma iznenaauje! Gomilaju se tutnje tamni oblaci, zvijeri se stiseu oko nas u krugu. Ne bl

v

se trebale tako ponasati, zar ne? Sto bi mogao biti razlog

tomu? Kakvi su to nagovjestaji? Zabrinjavaju me ti znakovi."

Svojom bozanskom pronicavoseu Vasistha je otkrio znacenje

tih kobnih znamenja pa je rekao: ,,0, kralju, to su najave

jednoga strasnog dogaaaja sto nam se priblizava. O b ~ ~ c ~ zastrasujuee tutnje. Ali zahvaljujuCi cinjenici da se zV1Jen

okupljaju oko nasih kocija, moze se pretpostaviti da ee~ t r ~ ~

hota koja nam prijeti biti otklonjena. Stoga se ne bnnl.

Usadio je vjeru i povjerenje u Dasarathu i tako su oni cekali

da vide sto ee se dogoditi.

lznenada se vjetar pretvorio u snaznu ciklonsku o!uju!

Promatrali su kako cupa divovsko drveee z a j ~ d n o s kori

jenjem te je ono padalo u zaglusnoj buci. Cak su. s ~ i

planinski vrhunci kotrljali jedan preko d r u ~ o g a : G r m I J a v l ~ -ske eksplozije razdirale su zrak, kao da Je sama Z e m l ~ ~ pucala. Iz kocije se nije moglo vidjeti ni vozilo ispred nltl

ono iza nje, tako je bila gusta prasina sto se dizala pos

vuda naokolo. Konji i slonovi poceli su divlje bjezati gla

yom bez obzira. Vojnici su padali u nesvijest, drugi su stajali skamenjeni uza snim strahom.

jedine osobe koje se nisu bojaJe u svoj tOj silnoj pomutnji!

Svi su drugi bili liseni hrabrosti i zivotne snage. Za to je

postojao dobar razlog. Je r zemlja i zrak bili su opkoljeni

tamom koju su osvjetljavali jedino zasljepljujuei bljeskovi

munje! A neki zastrasujuCi lik s jezivim ocima iz kojih je

sijevalo stao je iznenada pred njih.

Na njegovoj se glavi nalazila kruna gusto isprepletene

kose, na jednom je ramenu imao golemu sjekiru s dva

ostra brida, a na drugom je drzao torbu sa strelicama sto

su svjetlucale poput svjetleCih traka. Izgledao im je kao

Siva koji na celu ima treee oko i koji se uputio da razori

snazne demonske vladare trostrukih utvrda! Cim su ga

ugledali, Vasistha ga je prepoznao kao Ramu sa sjekirom

(paraSuramaj29. No cudio se zasto je toga dana bio tako

Ijut, premda je say njegov bijes na stalez ksatriyja vee

odavno oslabio zbog vojnih pohoda u kojima ih je on

unistio. Pokusao je otkriti sto je moglo ponovno razbuktati

plamen iz tinjajuCih zeravica.

Sa m Vasistha posao je prema Parasurami s tradicional

nim pozdravima dobrodoslice, to jest pozvao ga je da ope-

re ruke i zamolio ga za dopustenje da mu on opere sto-pala. No premda je prihvatio te znakove dobre volje i isk

rene dobrodoslice, Parasurama je buljio u Ramu ocima

koje su nalikovale na uzarenu zeravicu. Meautim, Rama je

na to odgovorio carobnim osmijehom, osmijehom koji je

samo pojacavao jarost Parasuramina bijesa! On je glasno

bjesnio: ,,0, Dasarathin sine! Slusao sa m kako tisuee jezika

hvali tvoje pothvate. Cuo sa m takoaer da si slomio Sivin

luk kao da je djecja igracka. No sve su to naklapanja koja

nisam izravno vidio. Sada sam dosao osobno ispitati tvoju

hrabrost.

29 Parasurama _ sesti Visnuov avatar; kao Sivin pokJonik naljutio se jer je

Rama slomio Sivin luk .

146 147

Donio sam ovaj bozanski posveeeni luk. ~ ~ i p a ~ a o je

Jamadagmiju, momu p o s t o v ~ n o ~ o ~ ~ . Pokazl. ml sada

odgovoran za gubitak tako mnogo zivota! To nije samo

oskrvnuee brahmanske kaste, vee i bezocan grijeh."



svoju sna gu, nategni ga i pricvrstl stnjelu. na _njega. ~ o , v d di bori se sa mnom!" lzazivao je Ramu SVOjlm

neces, 0 ,

razdrazljivim b ijesom.

No Ramu nije dirao say taj njegov iskaljeni ~ i j . e s . On se

i dalje mirno smjeskao. ,,0, B h a r f ! a v ~ r ~ m a , ml:ho : a ~ ~ a je odavno zavrsila osveta kojU 51 OSjecao protlV ksatnYJa.

Zbog cega ponavljas istu pogresku? Zasto zapadas u. I st " pitao j·e. Upravo tada Dasaratha se sagnuo

besmlS eno , . p , - ... . d·kuj·uc'i ovim se rijeCima obratlo arasu raml:I jaI'M .. . VI"Bhagavan, ti si brahman, veoma si p o z n a ~ . Oj1 su .smo

u njeznim, mladenackim g o d i n a ~ a .. Zbog c e g ~ b e ~ Ikakva

razloga osjeeaS osvetoljubivu mrznju prema nj1r::a . To n ~ dolikuje visokom polozaju tvoga podrijetla. T V . ~ j ~ . s ~ F r ~ C l

rekidno proucavali Vede te istancanom bnzljlvoscU lZ-nep • . . . . nog dana kadvodili obrede i ceremonije. I sam 51 IZjaVlo 0 .. .v

si zapoceo zavjet candrayar:ta30 da vse. p.oshje. toga V I S ~

neees koristiti oruzjem, da su tvoje zelJe IspunJene. To 51

izjavio ni vise ni manje n ~ ~ o pred sam.im ~ o g o : n I n ~ r o r : ; Sve teritorije koje si OSVOJIO darovao 51 Kasyapl, ~ a m odluCio ostatak svojih dana pravedno djelovatl I tako

postiei mir. ' .Bio si neprestano uronjen u pokoru na pla.mnskom

vrhuncu Mahendra! A sada, potpuno suprotno t ~ m o ~ l u ~ a tvoJ· se um bavi mislju da uniSti moju d m a s ~ . I J ~ . I

kam , . r dane njeCl?obitelj. Nije Ii strasan grijeh p o S t U p ~ t l ~ r o IV z,a . ? Kakve koristi ima pokora nakon krsenJa obecanJa. ~ e m . nista uzvisenije od istine, zar ne? TI izazivas s ~ m o Ramu I

kazeS da ees se boriti samo 5 njim. A k ~ s ~ bllo ~ ~ k v o zl0

dogodi mojemu sinu, cijelu ee moju obltelJ zadesltl gr.ozna

, Nasi ee zivoti zavrsiti onog trenutka kad nJemunesreca. b bi smio bitizaprijeti opasnost. Brahman poput te e ne

30 candrti ana _ vrsta mjesecnoga posta koji so: sastoji od postupnog

smanji';anJa koliCine hrane, a podvrgavaju mu se sumski pustInJaCI

148

Parasurama se nije osvrtao na Dasarathine rijeci, nije ih

ni slusao, gledao je samo Ramu. Rekao je: "I luk koji si

slomio i ovaj ovdje, oba su dosla s neba. Oba je stvorio

Visvakarman, bozanski majstor. Jedan je bio ponuden Sivi

da ga upotrijebi protiv demona koji su obitavali na tros

trukoj utvrdi, drugi je bio povjeren Visl)uu. Kad su demoni

jed nom bili unisteni, Siva ga je poslao kralju Devarati za

jedno sa strijelama koje su se koristile u toj borbi. Mozda

je luk po stao lomljiv i slab jer je ostvaren cilj zbog kojega je

stvoren. Nije nikakav dokaz snage i hrabrosti slomiti takav

luk. Ovaj moj luk treba izvrsiti jos jedan zadatak i stoga je

zadrzao svu svoju snagu i vitalnost, pun je snage i moei.

Uzmi ga, nategni ga i slomi kao sto si ucinio 5 onim

drugim. Tako ees dokazati svoju snagu i hrabrost. Nemoj

se naokolo hvaliti i ponositi kako si slomio Sivin luk! Slomi

ovaj i upisi svoje ime u knjigu hrabrih."

"Mozes posumnjati u moje rijeci i ne vjerovati da je to

Visl)uov luk", nastavio je. "Sam ga je Visl)u povjerio na cu

vanje velikomu mudracu Hrsiki, koji ga je predao svojemu

sinu Jamadagniju. A Jamadagni je bio moj otac. On jestekao velike zasluge pokorom, bio je tako cista srca da u

njemu nije bilo nikakva traga mrz.nje ni osvete. Odrekao se

oruzja, a ipak ga je ubio zli Kartaviryarjuna. To je bio zlocin

besprimjerne okrutnosti. Nitko nije ubijao na tako okrutan

naCin. Odlucio sam biti nemilosrdan, trebao sam ga

nauCiti lekciju. Zavjetovao sam se da eu unistiti ne samo

to cudoviste vee sve nepravedne kraljeve. Od toga sam ih

dana sjekao na komade, a 5 njihovim se glavama loptao.

U svim tim bojnim pohodima ovaj je luk bio sa mnom.

Ubio sam mnoge zle vladare, podjarmio cijeli svijet. TIme

se malo ublazio moj bijes prema onima koji su ubili moga

oca. Odrekao sam se osvete i poceo prinositi vedsku z.rtvuna koju sam pozvao Kasyapu jer je on veliki svetac koji je

149

Cinio hvalevrijedna djela. Njemu sa m dao zemlju sto sa m rijecima: "To se tebe ne tice. Na pitanja koja se postavljaju



je dobio na poklon (dakSir:ta) za nadgledavanje htvenog

obreda (yajr'ia). Otada provodim svoje dane na vrhuncu

planine Mahendra, uma uronjena u mir, intelekta blistava

od duhovnog sjaja.

Tvoj me otac pitao zasto sam se ponovno latio oruzja

te poceo izazivati iako sa m se odrekao osvete i mrznje.

Sada eu mu odgovoriti, Rama. Dva su luka stvorena na

nebu, a spustila su se na Zemlju. 11 si slomio Sivin luk.

Ostaje sada samo ovaj, nedirnut. Ako se i on slomi (nesluzi nikakvoj svrsi ako se nalazi kod mene jer njegova je

zadaea zavrsena), tada ee i moje odricanje biti zavrseno.

Stoga zelim da se i ovaj slomi ili ga ti zadrzi. Cekam da se

to tako zavrsi. Dosao je taj trenutak, odlucio sa m iskoristiti

luk radije nego dopustiti da propadne iii se krivo koristi.

Mozda sumnjas je li borba najbolji naCin da se iskoristi

vrijeme. No treba ispitati znacenje borbe, ona moze doni-

jeti napredak i blagostanje svijetu, moze pridonijeti sma-

njenju nepravde i ohrabriti dobre. Ako se povrsno pro-

suduje rat se moze proglasiti nepozeljnim. Treba analizirati

svrhu rata. Kad je noz potrebno naostriti, valja ga brusiti

na kamenu brusacu. Nitko taj postupak neee osuditi kaonesto stetno za noz. Ako tijelo mora izvuCi snagu iz hrane,

nju treba gnjeciti i drobiti tvrdim zubima te je nemilosrdno

pretvoriti u mekanu smjesu. Nitko neee ovaj postupak

osuditi kao nasilje nad hranom, vee je on potreban kako bi

se osigurala blaga (satluika) hrana za tijelo iii njegove

potrebe.

Dakle, na sredini smo ceste, na polovici puta. Nije is-

pravno zaustaviti se ovdje i prepustiti se pricama. Pri-

jedimo na djelo. Prijeko je potrebno da odmah neSto

zapocnemo. Hajde! IIi napni ovaj luk i slomi ga, iii se bori

sa mnom!" To je bio Parasuramin poziv. Laksmar:ta je

bjesnio slusajuei taj njegov izazov. Upravo je htio posredo-

vati i uputiti mu neki ostar odgovor, ali ga je Rama umirio

meni, moram sa m odgovoriti. Kad bi ti posredovao iz-

medu nas, to bi se protivilo dobrom ponasanju, pusti da

ja djelujem u ovoj situaciji." Njegov ljubazni i njezni savjet

prisilio je Laksmar:tu da odustane. No kad se Parasurama

poceo smijati i rugati Rami zato sto nije odmah prihvatio

njegov izazov, Laksma'!a nije mogao kontrolirati svoju

ogorcenost i bijes.

Povikao je: ,,0, Bhargava, to uopee nije tesko onomu

koji je slomio Sivin luk! Zasto izazivas Ramu da slomi tajmaleni luk? To je ionako oruzje jednog brahmana, to je

samo ostra vlat kusa trave. Ja ga i sam mogu slomiti bez

muke, u jednom trenu, igrajuCi se njime. Zasto tom bez-

vrijednom stvari optereCivati Ramu? Nije potrebno

prenositi svoje duznosti na drugoga." Kad je Laksmar:ta

izgovorio te rijeCi, Parasurama se jos vise razjario. No

Rama je to prihvatio mirno i hladnokrvno. Osmjehnuo se

Laksmar:ti smirivsi ga svojim blagim rijeCima. 5t o je

Parasurama postajao bjesniji, Ramine su reakcije bivale

mirnije i suzdrzanije.

Parasurama je uskoro izgubio vlast nad sobom, pustio

je uzde svom jeziku i poceo nizati strasne pogrde, sto jeizazvalo zabrinutost u Dasarathinu srcu. Pratilje i dvorkinje

posakrivale su se pred bijesnim ubojicom. Sva cetiri roda

vojske drhtala su od straha, panditi su bili uzasnuti. No

Sita je promatrala prizor zabavljajuCi se, nije se ni najmanje

prestrasila, nije ju uopee uznemirivao strah. Ona je ulije-

vala hrabrost i povjerenje u srce Urmile, Ma,!davi i Sru-

takirUi, govoreCi im da je Parasurama hromi sakal pred

lavom, a taj lav je Rama. Kad su culi da Rama prekorava

Laksmar:tu, Bharati i Satrughni nije ni padalo na pamet da

posreduju. Inace bi se i oni pridruzili svadi i molili Ramu za

dopustenje da se bore iii prihvate Parasuramin izazov.

Cekali su njegovu zapovijed i drzali se podalje. Vasistha je

znao proslost i buduenost i stoga je shvatio da je taj

150 151

dogadaj samo jedan prizor bozanske drame. Bio je sutljiv i smijem ponovno stupiti na njegovo podrucje, no ako to i



nije se uznemirivao.

Dubokim mirom Ramacandra je odgovorio:

"Parasurama, ti si brahman, za ksatriyje si predmet

postovanja zbog kaste kojoj pripadas, rodak si casnog

Visvamitre. Mislim da nije ispravno ubiti pripadnika tako

visoke kaste. Niti je ispravno uperiti to sveto oruzje na

tebe. Sam si upravo izjavio kako ono pripada kraljevstvu

bogova, kako je unistilo sve neprijatelje, gradove i utvrde

protiv kojih je bilo koristeno, kako moze svladati i porazitisnagu i ponos svakog covjeka. Nije Ii prava rasipnost

uciniti ga neupotrebljivim? Stoga, izaberi jednu od ove

dVije moguCDosti i reci mi: hoeu Ii ga ipak upotrijebiti da te

sprijecim u kretanju iii eu tebe sprijeCiti da stignes u vise

svjetove koje si zasluzio svojom pokorom?" Kad je CUO te

rijeci, Parasurama se jos vise razbjesnio, njegove su se ?Ci

zacrvenjele od Ijutnje. Pojurio je prema Rami, vicuCi: "Sto

to brbljas?" Rama je uhvatio Visnuov luk objesen na

Parasuraminu ramenu, prijezirno se osmjehnuvsi, sto je

povrijedilo Parasuramin ponos. Kad gle, tek sto je oruzje

stiglo u Ramine ruke, Parasurama je oslabio, izgubio je svu

svoju energiju i zivost, a Rama je zablistao takvim sjajemda nijedno oko nije moglo podnijeti taj bljesak. Stajao je

kao da je stotinu svjetiljaka upaljeno na jed nom mjestu,

isijavajuCi zasljepljujueu sVjetlost svuda naokolo. Kad je

pravi vlasnik, sam Narayal)a, uhvatio taj luk koji je dobio

dodatni sjaj, okruzila ga je pobjedonosna aura, a munje su

pocele izlaziti iz njega. Bogovi su se okupili na nebu pro-

suvsi cVijeee po Rami koji je drZao luk. Neki posebni zvuk

ispunio je nebeske prostore.

U meduvremenu se Parasurama nasmijesio sirokim

osmijehom i rekao: "Rama, jesi Ii primijetio sto se do-

godilo? Dozivio sam radost bozanske vizije, tvoj bozanski

sjaj. U danima koji su prosli darovao sam ovo podrucje

Kasyapi. Primivsi ga, mudrac Kasyapa je izjavio da ne

152

ucinim, ne smijem provesti noe ovdje. Prokleo me. No

eto, vee pada mrak, ne smijem se vise zadrzavati, moram

se brzo vratiti na planinu Mahendra. Svojom jedinstvenom

pokorom, osvojio sam nebo. Slomi taj luk, slomi s njim

svu moe sto sam je stekao. Sva moe sto je imam u sebi,

tvoja je. 0, Rama, gledaj, nudim ti svu moe koju imam."

GovoreCi to, priblizio se Rami i zagrlio ga, obje je ruke

cvrsto ovio oko njega. U tom su trenutku tri vida bozan-

skih svojstava, koja su postojala tako dugo u njemu, izislaiz njega i stopila se s Ramom. Tada je rekao: "Rama, svijet

ne moze lako razumjeti Bozju tajanstvenost. Cak i oni

poput mene, koji su stekli veliku moe odricanjem,

nevezanoseu i provodenjem stroge pokore, oslanjaju se

vise na vlastita duhovna dostignuea, ne obaziruCi se na

utjecaj Visl)uova bozanskog plana.

Zbog toga sam se latio posla da svijetu objavim tvoju

zbilju i pravu moe. Darujem ti sve $to sam posjedovao.

Takoder sam jos jednom dokazao da si ti svemoeni Visl)u,

Bog obdaren jedinstvenom moCi, Bog koji upravlja dra-

mom univerzuma. Nista ne postoji bez tebe, nema nicega

sto ti nisi. 11 si sve, sve je tvoje. lmao sam sreeu da jedno

vrijeme rukujem tvojim bozanskim lukom. Zbog toga sam

stekao postovanje svijeta. To je nagrada koju sam dobio,

to je moj dar tebi." S tim je rijeCima Parasurama nestao.

Smiren i nasmijesen Rama je predao luk i strijele bogu

Varuni31. Pao je niCice pred Vasisthom i Dasarathom koji su

bili s njim. Dasaratha je cijelo vrijeme drhtao od straha,

bojeCi se sto ee se dogoditi njegovu sinu, kakva Ii ee ga

nevolja zadesiti od te sablasti. Sada se oslobodio

zabrinutosti. Privukao je Ramu k sebi i s mnogo ga ljubavi

zagrlio. Podignuo je sinovo lice drzeCi ga za bradu. Otkrivsi

kakoje

prilicno tesko izraziti osjeeaje rijecima, rekao je:

31 Varuna _ prema vedskim izricajima on je zastitnik kozmickog reda iporetka

153

"Oragi sine, doista sam sretan, bojao sam se hocu Ii te svojim mladenkama, a Oasaratha ih salje da im jave te



ponovno vidjeti. Tvoja odlucna hrabrost i junastvo su

neopisivi." Mnogo ga je hvalio i na razne nacine izrazavao

kako postuje one sto je Rama ucinio. A Rama mu je

odgovorio: "Dharma mora pobijediti, pobjeda je neizb

jezna popratna posljedica ispravnosti. U pocetnim fazama

borbe jos moze postojati neki strah i zapreke koje mozda

izgledaju strasne, mogu cak uzrokovati slabost uma iii

sumnje da ce borba dozivjeti poraz iii neuspjeh. No um -

jesto da covjek podlijeze tim slabostima iIi imse

pokorava,on mora ucvrstiti svoju usmjerenost na sam cilj. Tada

borba nece nikad dozivjeti neuspjeh, poraz nece moCi ut-

jecati na nju. No ljudi ne zagledaju duboko tu istinu koju

ima moe dharme, zavedu ih povrsne stvari i brige, stoga

napustaju taj put i pate. Ono sto se dogodilo najbolje je,

pripisujem to tvojim blagoslovima."

Nakon tih rijeci Rama je ponovno pao pred stopala

svoga oca, rekavsi: ,Yojska ceka tvoje nareaenje kako bi

nastavila pohod prema Ayodhyi. Molim te, izdaj im svoje

zapovijedi." To je Oasarathu ispunilo r a d o s ~ u pa je odgo-

Yorio: "Sine, zasto bismo dalje odgaaali? Zalost i veselje

pogaaaju nas jedno za drugim te uzrokuju nevolju covjekui njegovu tijelu. Poaimo u prijestolnicu i nastojmo ondje

zivjeti sretno kako najbolje znamo." Pozvao je ministre i

zahtijevao od njih da trupama narede pokret.

Vojnici su radosno klicali i krenuli prema Ayodhyi.

Zavrsila je meauigra straha. Ostatak putovanja Oasaratha

je proveo opisujuCi i uzivajuCi u opisima cudesnih

dogaaaja dana. Ook se priblizavao gradu, poslao je napri

jed nekoliko jedinica da graaane obavijesti 0 svom dolasku

i 0 dolasku svojih sinova i snaha. Sjecanje na veliCinu i

velicanstvenost dogaaaja sto su ih dozivjeli u MithiIi i na

putu kuCi ubrzalo im je korake pa su poletjeli prerna gradupoput strijela iz strijelceve ruke. Obavijestili suyodanike da

u grad ulaze Rama, Laksma!!a, Bharata i Satrughna sa

dobre vijesti.

Graaani prijestolnice ukrasili su i uljepsali ulice i kuce

na bezbroj primamljivih naCina. S obiju strana ceste na

stupove su bile privezane grane rajskih smokava. Hrpe

kokosovih oraha visjele su sa stupova, a ceste su bile

poprskane ruzinom vodom. Cijeli je grad postao caroban i

privlacan.

Uz put kojim su prolazili bili su smjesteni glazbenici sa

svojim instrumentima, tu su se skupljale i dijelile prskaliceza vatromet i to je postajala jedna neprekidna bujica boje i

vesele buke. One koji su trebali stiCi, graaani su ocekivali s

najdubljom radosti, brojili su minute kad ce iz daljine

ugledati njihove prve obrise. Zene u velovima nagrnule su

na prozore i terase zgrada iii su provirivale iza zavjesa

pricvrscenih preko prozora.

Kralj Oasaratha usao je u prijestolnicu Ayodhyu sa svo

jim sinovima i njihovim mladenkama. Cim su se pojavili,

glazba se vinula put neba. Ljudi su u zanosu klicali: "Zivjeli,

zivjeli!" dok im grla nisu promukla. Zene su mahale

plamenom kamfora, bacale cvijece pred njih i prskale ih

ruzinom vodom. MJadiCi su izgledali poput blistavih zvi

jezda. Kad su podanici ugledali taj uzviseni prizor, mnogi

su zaboravili gdje su i tko su, njihova je radost bila bezgra

nicna. Koliko su god u njih gledali, nisu mogli utaziti svoju

zea, stoga su ih dugo slijedili kako bi ih mogli neprestano

vidjeti. Tako je cijeli put bio ispunjen Ijudima i napokon su

svi stigli pred ulazna vrata palace. Ondje su ih docekali

svecenici koji su recitirali vedske himne zazivajuCi na no-

vovjencane srecu i napredak. OJevojke su mahale

plamenom te izvodile mnoge obrede da otklone uroke.

Zamolile su snahe da u palacu zakorace desnom nogom.

Na ulazu u zenanu stajale su kraljice - Kausalya, Sumitra i Kaikeyi - cekajuCi s ustreptalim nestrpljenjem da se

pojave sinovi. Namirisale su se sandalovim mirisom,

154 155

zataknule evijeee u kosu te stavile ervene tocke na celo.



Kad su im sinovi stigli, obuzela ih je radost. Privukle su ih

k sebi i mazile ih, milujuCi ih po kosi i obrazima, zasipale ih

svojim njeznostima. Tada su se cetiri sina zajedno sa svo

jim zenama poklonila pred trima majkama, a iz oCiju su im

potekle suze radosniee. Njihova je sreea bila beskrajna.

Dotle su djevojke na zlatnim pladnjevima donijele rizu

kuhanu u mlijeku. Majke su stavljale hranu u usta no

vovjencanih nagovarajuCi ih da je pojedu. Nudile su im i

mlijeko da ga popiju. Tada su ih povele u unutrasnje odaje.Na vecer su na dvor bile pozvane plemenite gospode iz

Ayodhye kako bi sudjelovale u posebnom obredu doceka

novovjencanih. Pripremljen je zadivljujuee Iijep podij na

kojem su postavljeni zlatni stolci. Kraljiee su bile odjevene

u skupoejenu odjeeu protkanu draguljima. S velikim umi-

jeeem po odjeCi je bilo nanizano i ostalo drago kamenje.

lapovijedile su vjestim dvorskim djevojkama da pomognu

nevjestama u oblacenju, a same su nadgledale odijevanje i

ukrasavanje draguljima. latim su mladenke povele na nji

hova mjesta.

Stigli su Rama, Laksmar:Ja, Bharata i Satrughna

obuceni u odjeeu dostojnu princeva, ukraseni draguljima i

krunama te sjeli na svoja mjesta. Svaki je od njih sjeo

desno od svoje mladenke. Majke i gospode pozvane iz

grada, uzivale su u sjaju prizora, njihovo je blazenstvo

(ananda) bila potpuno. la vrijeme obreda Ijudima izvan

palace obilno su dijeljeni darovi - krave, novae, zlato, zem

Ija, zitariee, kola i konji - sve je to darivano u izobilju.

Pred podijem su se pojavili sveeenici te prosipali

posebna zrnea rize na glave novih bracnih parova uz prat

nju vedskih himni dok su udane zene mahale sa 108

svjetiljaka ispred bracnih parova kako bi od njih odvratile

"zle poglede". Nakon toga su sinovi ustali i sa svojim sesuprugama poklonili pred majkama, oeem i guruom Va

sisthom, a potom se povukli u svoje odaje.

PRIPREME ZA KRUNIDBU

U meduvremenu se prine od Kaikeye, Bharatin ujak,

priblizio Dasarathi te ga upozorio na to da je proslo vee

mnogo vremena otkako je napustio svoje kraljevstvo.

"Otae ceka da se vratim. On bi bio veoma sretan da je

mogao biti na ovim svecanostima, ali ne zna za Bharatino

vjencanje i bit ee razocaran kad sazna da se taj dogadaj

proslavio bez njega. To razocaranje moze se donekle

ublaziti ako Bharatu odmah posaljete sa mnom, kako bi se

neke vjencane svecanosti mogle odrzati kod njegova

djeda, na njegovo zadovoljstvo i veselje."

Dasaratha je upitao svoje supruge za savjet i pozvao k

sebi Bharatu. "Sine, tvo j ujak Yudhajit htio je da te jos iz

Mithile povede sa sobom, no ja nisam na to pristao.

Saznao sam da te tvoj djed silno zeli vidjeti. Stoga se sada

spremi da pra tis svog ujaka", zapovijedio je., Tada jeBharata zamolio: "Oce, bilo bi dobro kad bi i Satrughna

posao sa mnom." lato su i njemu rekli da se spremi za

odlazak. Tako ee obojiea sa svojim zenama otputovati u

grad Girivraju.

Potaknut svojim postovanjem starijih Bharata se poceo

pripremati da sa svojom suprugom napusti Ayodhyu. Nitko

mu nije prigovarao, nitko nije naveo neki razlog protivan

njegovu odlasku. Bharata je bio obdaren istancanim in

telektom i samokontrolom, bio je gospodar svojih osjetila i

zelja. Bharata i Satrughna otputovali su sa svojim supru

gama i sretno stigli u Girivraju. Djed je zeljno ocekivao da ih

vidi i zagrli. Kad su stigli, zanimao se za zdravlje i sreeu stanovnika Ayodhye. Tvrdio je da princevi izgledaju iserpljeno

156157

od dugih sati putovanja i zato je trazio da se odmore. Odveo

ih je do njima namijenjenih odaja. Od toga trenutka odnosio

Rama se obracao svojim podanicima cak i prije nego bi

se oni obratiIi njemu. Tako je zarka biIa njegova Ijubav.



se prema njima Ijubaznije nego prema vlastitoj djeci, brizno

je vodio brigu 0 svakoj njihovoj potrebi.

lako se djed brinuo za njihovu udobnost zeleCi da budu

zadovoljni, ciniIo se da su braca trajno nezadovoljna. TeSko

su podnosili odvojenost od svoga starog oea i od Rame

koji je bio sam zivotni dah njihova postojanja. Razgovarali

su sarno 0 Dasarathi i Rami. Katkad bi bili zabrinuti za

zdravlje i dobrobit svoga oea. Premda se nisu zeljeli

zabrinjavati ipak su ih takve misli Iisavale mira.

Dok su oni tako patiIi u Girivraji, u Ayodhyi nije prosao

ni jedan jedini trenutak u kojem Dasaratha nije ceznuo za

njima. Nedostajali su mu i mnogo je puta sam sebi posta-

via pitanje: "Zasto sam ih pustio da odu? Oh, zasto sam

na to pristao?"

Cetiri sina bila su Dasarathi kao njegove cetiri ruke, a

sada je ostao bez dvije. Jednog je dana, nakon odlaska

Bharate i Satrughne, Rama primijetio kako je njegov otae

uronio u razmisljanje. Priblizio mu se, sjeo uz njega,

razgovarao s njim njezno i Ijubazno i tako malo olaksao

njegovu tugu. Rama je bio izuzetno obziran. Ma kako

grubo drugi razgovarali s njim, on bi odgovarao njezno i

blago. Premda bi ga vrijedali, on se toga nije nikad sjecao

po zlu. Zelio je sarno biti dobar i sluziti drugima. UVijek

kada bi nasao vremena, raspravljao je sa starim redov-

nicima, uglednim brahmanima i ucenim Ijudima 0 zako-

nima dobrog ponasanja i pravilima moralnosti. Otkrivao je

tajne vedantinske misli jednostavnim rijeCima i poput

obicna trazitelja istine pred pandite postavljao probleme

da ih razrijese. Mudraci i uceni Ijudi, koji su ovladali vjesti-

nama vedante i filozofskih istrazivanja, bili su odusevljeni

rjesenjima zamrsenih problema koje je Rama sam

postavljao i objasnjavao. Na tisuce su razliCitih naCina

hvalili njegovu inteligenciju i ucenost.

Ljubazno bi se raspitivao za njihovo stanje i bio pun nak-

lonosti prema njima. Stoga su ga oni i voljeli kao svoga

najpouzdanijeg prijatelja i najdrazeg rodaka, postovali su

ga zbog naklonosti koju im je iskazivao. Ne obaziruCi se na

teskoce i neugodnosti, Rama je vrlo strogo slijedio zivotna

pravila sto ih je zahtijevala tradicija. Bez obzira na to s kim

je razgovarao, uvijek je imao ocaravajuCi osmijeh na lieu,

veseli bljesak u oku te postojanu blagost u rijeCima. Na

njegovu lieu nitko nije nikada primijetio ni najmanji tragIjutnje, nesklonosti, ocaja iii mdnje.

Bio je utjelovljenje samiIosti i naklonosti, pun gorljivosti

da spasi one koji su svoje zelje predali njegovoj volji. Lose

navike, kojima kraljevi cesto i sami lako podlijezu, nisu mu

se usudiIe pribliziti. On nije bio zrtva losih sklonosti kao sto

su brbljavost i ulagivanje. Medutim, ako se netko pred njim

razmetao svojim domiSljatim dokazivanjem, ne bi pro-

pustao priliku da ga jos domisljatije nadmudri, da ga otri-

jezni od umisljenosti. Nije znao za bolest tijela iiizabrinutost uma. Prepoznavao je potrebe Ijudi jos i prije

nego sto su mu ih oni i izrazili, razmisljao je 0 odgovoru

koji bi mogao dati te IijeCio njihove tegobe nakon sto bi

dobio Dasarathino dopustenje i zainteresirao ministre za

rjesenje. Ni Dasaratha nije nicim sprecavao njegove zelje,

ispunjavao ih je onoga trenutka kad je za njih saznao.

Rama se vrlo savjesno starao 0 najsitnijim pojedinostima

drZavne uprave, bio je primjerno oprezan i brinuo se 0

tome da se problemi i zamrsenosti ne pojave opet kad su

jednom rijeseni i sredeni. Nije unaprijed otkrivao svoje od-

luke, to je biIa njegova druga jasno uocljiva osobina. Dok

se njegova volja iii zelja nije posve oblikovala, nitko je nije

mogao pogoditi. A njegova Ijutnja, neraspolozenje iii

nezadovoljstvo nikada ne bi bili uzaludni. On ne bi nista

odgadao niti bi dopustio da ga odvracaju od necega iii ga

prevare. S tako izvanrednim osobinama Rama je blistao i

15958

postajao slavan. Dasaratha se radovao promatrajuCi naCin

na koji on osvaja Ijubav i vjernost svojih podanika. Od

koje je potrebno pozvati. Predlazem da pricekamo mjesec

iii dva kako bi taj obred bio obavljen onako velicanstveno



ministara, sveeenika i drugih cuo je da Rama postaje sve

popularniji i bio je odusevljen.

Jedne je noei Dasaratha ozednio i pozelio popiti malo

vode. Nije htio buditi kraljice, stoga je sam natocio vode u

malu casu iz vrca pokraj kreveta. Dok je pio vodu, primi-

jetio je kako ne drzi casu cvrsto, vee mu prsti podrhtavaju.

Nakon toga vise nije mogao zaspati. Njegov je urn utonuo

u raznovrsne misli. Na posljetku je zakljuCio da mu je sta-

rost donijela tu slabost te prema tomu vise ne moze

vladati kraljevstvom. Svaki pokusaj da se upravlja Ijudima

bez snage udova i volje moze uzrokovati samo zbrku i

nevolju. Brojio je minute kako bi mogao svoju odluku

priopCiti ministrima Cim svane. Napokon se noe rasprsila i

pojavila se danja svjetlost.

Nakon jutarnjeg pranja i svakodnevnog obreda bo-

gostovlja naredio je komornicima da salOvu ministre, vode

naroda i sveeenike na izvanredan sastanak u palaci. Poko-

rivsi se kraljevoj zapovijedi, brlO su se okupili svi oni koje je

pozvao te su ga cekali. Dasaratha se spustio na koljena

predV a s i s ~ h o m

i obavijestio ga 0 dogadajima prosle noCite 0 bUjici misli koje su ga potom obuzele. Odlucio je

poloziti teret kraljevskih poslova na Ramu i molio da nitko

niCim ne protuslovi njegovoj odluci. Zelio je da se sve

pripreme za ostvarenje njegove zelje provedu sto prije.

Glavni ministar Sumantra objavio je okupljenima

Dasarathinu odluku. Ministri, dvorjani, gradani, sveeenici i

ucenjaci, pozdravili su te vijesti s radosnim uskJicima: ,,0,

to je veoma dobro, tako smo sretni (subham, subham)!"

Njihovo se odobravanje vinulo do neba. V a s i s ~ h a je ustao i

rekao: "Kralju, ne moras se ni najmanje brinuti zbog toga.

Rama je u svakom pogledu sposoban za tu veliku ulogu,

no mozemo si dopustiti da malo pricekamo i proslavimokrunidbu na dostojan naCin tako da polOvemo sve one

160

kako to zelimo."

No Dasaratha je uskJiknuo: "Mahatma, nista nije izvan

tvoga vidokruga, ti si sveznajuCi. No kad kralj izgubi svoju

snagu, vise ne zavreduje drZati uzde kraljevstva. Los je

znak kada kralj oslabljen staroseu podupire u sebi pohlepu

da i dalje ostane na prijestolju. To upueuje na nezasitno

srce. ZnajuCi sve to, ako se tomu ne usprotivim, neeu is-

puniti svoju duznost koju sada jasno shvaeam. Oprosti mi,

ali ne pokusavaj odgoditi ovaj obred! Dopusti mi da u

sljedeea dva do tri dana imenujem Ramu zakonitim nas-

Ijednikom (yuvaraja)." Dasaratha je molio ponizno i s

dubokim postovanjem.

V a s i s ~ h a ga je podigao i blagoslovio rekavsi: ,,0 kralju, i

Ramino vjencanje dogodilo se u trenu, one se spustilo s

neba popu t Bozje milosti. Stoga podanici tvoga kraljevstva

nisu imali prilike sudjelovati u radosti toga vaznog

dogadaja. Ako se i 0 krunidbi tako brlO odluCi, ako se ona

proslavi bez priprema, to ne bi zaboljelo sarno vladare

mnogih dijelova ove zemlje vee bi rastuzilo cak i Raminu

braeu Bharatu i Satrughnu. A niti Janaka, koji ti je postaorodak i prijatelj, mozda neee moCi stiCi tako brlO. Stoga

predlazem da dobro promislis 0 ovim vaznim stvarima

prije nego odredis datum."

Tada je ustao glavni ministar i rekao: "Neka mi oprosti

postovani dvorski uCitelj! Kraljevu odluku svi postuju i

odobravaju. Ramacandra je, kao sto sarno ime kazuje,

poput Mjeseca koji ublazuje plamteeu vrelinu Sunca i

ponovno svima vraea svjezinu i snagu. On ukJanja bol koju

uzrokuje mrznja, zloba, pohlepa i zavist. Ne bi smjelo biti

nikakva razloga za odgadanje da se Rama okruni kao za-

koniti nasljednik prijestolja. Molim te, kralju, zbog toga

izdaj potrebne zapovijedi, uCini to radi svih podanika ovogakraljevstva. "

161

--------------------BuduCi da su kralj i glavni ministar bili tako uporni, Va-

sistha vise nije mogao ustrajati u svojim zahtjevima. Rekao

nosio i sada sam iscrpljen naporom. Ako se svi slazete i

prihvacate moj plan, iznijet cu yam gao Nikad necu uciniti



je kako je potrebno znati sto sami podanici misle 0 tome.

Ustao je i jednim pogledom obuhvatio ministre, ugledne

gradane, pandite i svecenike te druge koji su se u velikom

broju okupili na skupstini. Skupstina je prihvatila taj

posebni prijedlog gromkim glasom. Usred uzbudenja, us-

tao je neki gradanin koji je pripadao jednoj uglednoj

skupini podanika i uzviknuo: "Veliki kralju, mocni vladari

tvoje dinastije stitili su nas, podanike svoga kraljevstva, kao

da smo njihova vlastita djeca. Ovo kraljevstvo Keralapostiglo je napredak i mir uz pomoc skrbi i naklonosti

dinastije Iksvaku. Tvoj je najstariji sin Rama izvanredno

krepostan, neobicno odan putu ispravnosti, junak je poput

vode bogova, a vise od svega, ima sposobnost da vlada

nad sva tri svijeta. Zaista smo sretni sto razmisljas 0 tome

da ga okrunis kao svoga zakonitog nasljednika, to ce bez

sumnje biti nasa velika sreca."

Kad je gradanin to izrekao u ime svih podanika kra-

Ijevstva, Dasarathase obratio okupljenima: "Clanovi

skupstine, sve ove godine vladao sam kraljevstvom krecuCi

se putem sto su ga utrli moji preci, stitio sam blagostanje i

napredak svojih podanika kako sam najbolje mogao s isk-

renom zeljom da unaprijedim dobro cijeloga svijeta. Sve

sam godine svoga zivota proveD pod sjenom ovoga bi-

jelog suncobrana32 koji se nalazi iznad moga prijestolja, no

sada sam ostario. Shvatio sam da sam na izmaku snaga i

vitalnosti. Ovom istrosenom tijelu potrebno je malo od-

mora. Tako sam odluCio. Nije laka zadaca niti beznacajna

misija viadati kraljevstvom jer to zahtijeva od vladara da se

posveti dharmi, to jest ispravnosti. Dok upravlja drzavom

dharmu moze odrzati postojanom samo onaj koji se bavi

neprestanom sadhanom i koji je obdaren sposobnoscu

stroge kontrole nad osjetilima. Taj sam teret vrlo dugo

32 suncobran je simbol kraljevske moci

nista sto bi se protivilo vasim zeljama i sklonostima.

Ne prisiljavam vas ni na sto, ne bojte se da cu yam

nametnuti svoje zelje niti je to kraljevska zapovijed koju

morate obavezno izvrsiti. Ostavljam yam vasu slobodnu

volju i rasudivanje. Ako slucajno otkrijete da je nesto

drugo vrednije, imate potpunu slobodu da nam to

priopCite kako bismo vas prijedlog mogli iskreno razmo-

triti. Stoga se medusobno posavjetujte i prije noCi obavi-

jestite nas 0 tome sto ste se dogovorili."

Cak i prije nego sto je Dasaratha zavrsio svoje

priopcenje, clanovi su se skupstine uznemirili i uzbudili

poput jata paunova pod nebom kojim plove oblaci sto

obecavaju obilne grmljavinske pljuskove! Jasno i glasno

uzvikivali su svoje odobravanje, svoju zahvalnost i radost.

"Ti zelis upravo ono sto je i nasa zelja. Mi ne zelimo ni-

kakav drugi dar, daruj nam samo to. 0, to je doista velika

sreca! Zivio Ramacandra, zakoniti nasljednik prijestolja,

zivio Dasarathin Rama." Uzvik je proparao nebo. SlusajuCi

to opce odobravanje, Dasaratha se kolebao izmedu radosti

i bojazni.

Skamenio se od toga spontanog izljeva vjernosti i nak-

lonosti. Kad se nakon nekog vremena ponovno sabrao,

upiljio je pogled u okupljene te im se obratio ovim ri-

jeCima: "Clanovi Skupstine, nijedna mi zadaca nije vaznija

od ispunjavanja vasih zelja. Bez sumnje, okrunit cu Ramu

kao zakonita nasljednika prijestolja. No, malo se i bojim.

Zelim yam to objasniti. Ocekujem da me ohrabrite, da is-

pravno procijenite i utjesite me. Cinjenica je, dok sam yam

htio predloziti da okrunim Ramu kao zakonita nasljednika

(yuuaraja), cak i prije nego sto sam govorio 0 tome, vi ste

izjavili kako ga bezuvjetno moram okruniti, kako on ima

bezbrojne sposobnosti da vlada uspjesno i dobro ovim

kraljevstvom. Kad se toj Cinjenici pogleda u oCi, ocito je da

ste pomalo nezadovoljni mojom vladavinom ili su neki od

162 163

mojih zakona suprotni vasim interesima ili sklonostima, a

mozda sam pokazao neke namjere koje su bile supratnesuda, tigrova koza, natkriveni zrtveni prostor sa svim do-

dacima, sve stvari sto ih sveti tekstovi navode kao



dharmi. Zelite li doista da se Rama okruni kao zakoniti

nasljednik prijestolja zato sto sumnjate u moju sposobnost

da vladam za vase dobra? Molim vas da mi otvoreno i isk-

reno kazete 0 svim pogreskama iii grijesima sto sam ih

poCinio. Pozdravit cu vase iskrene pr imjedb e."

Tada je ustao jedan od narodnih voda i odgovorio:

"Sposobnost i Ramina inteligencija izvan su svake sumnje.

A ti, 0 kralju, jednak si bogu svih bogova. 11 si poput

Sankare, imas istu bozansku samilost i spremnost da po-daris sto god se od tebe trazi radi dobrabiti podanika. 11 si

Visr:tu po svojoj sposobnosti da nas zastitis. Bili bismo

strasno podli i zli kad bismo bacili ijednu klevetu na tvoju

vladavinu. Oni koji to rade, veliki su gresnici. Tako si od-

lucio jer nam zelis dobra i tezis da nas usreCis. Bez pogo-

vora slusamo tvoju zapovijed." Tada se Dasaratha okrenuo

glavnom sveceniku: ,,0, najveCi medu brahmanima, CUO si

zelju naroda. Nemoj vise odgadati, skupi sve stvari, sve sto

je potrebno za obred ceremonije krunidbe," naredio je

Dasaratha obuzet uzbudenjem i ocekivanjem. "Podigni

ogradene prostore i govornice sto ih propisuju sveti tek-

stovi za slicne obrede, izgradi zrtvene prostore i drugesvete gradevine."

Dasaratha je pao pred stopala dvorskog ucitelja Va-

sisthe i zamolio ga da nadgleda sve pripreme. "Ucitelju, bi t

ce prisutni svi koji mogu doci. Nemojmo odgadati obred

cekanjem onih koji trebaju stiCi izdaleka. Oni se mogu jed-

nako tako veseliti kada doznaju da je Rama okrunjen. Kao

razlog odgadanja nemoj navoditi potrebu da pozoves

vladara Kaikeye ili Janaku. Zapovijedi da se sto prije izvede

sveti obred krunidbe," molio je i preklinjao Dasarathasklopljenih ruku.

Vasistha je odgovorio: "Maharaja, sve sam pripremio,

mozemo zapoceti obred cim to zazelis. Zapovijedio sam

da sutra u zoru bude pripremljeno stotinu posvecenih po-

164

potrebne za obred bogostovlja, biljke i cvijece. No, to nije

sve! Zapovijedio sam da cetiri krila oruzanih snaga budu u

pripravnosti, da slon Satrunjaya, koji ima sva. p o t r : b ~ a obiljeZja sto ih sastre zahtijevaju, bude naJraskosnIJe

okicen. Na dvoru ce takoder biti pripremljen bijeli sunco-

bran koji simbolizira velicanstvenost te kraljevska zastava

vladajuce dinastije. Izabran je i poseban trenutak za obred

koji ce se obaviti sutra." Kad je Vasistha najavio tu. dobru

vijest, podanike je obuzelo odusevljenje zahvalnostl te su

poskakivali od radosti.

Ceste su bile besprijekorno oClscene. Na zidovima i

zgradama bili su nacrtani pomno izradeni c r t ~ z i , .cvjetni . s ~ vijenci leprsali, preko ceste bili su postavlJenI lukovi I

rasireni platneni kravovi koji su osiguravali sjenu. Svi s ~ podanici bili zaposleni i sretni, cijeli se grad ~ b r z a n o . uzbudeno pripremao. Brahmani i ugledni gradam oprostlii

su se od Dasarathe i izisli iz palace. Bila je to prava rijeka

veselja i uzbudena razgovora. Ministri i Vasistha posli su u

unutrasnje odaje zajedno s kraljem.

Dasaratha je poslao po Ramu i kada se s njim sastao usvojim odajama, objasnio mu je sve obredne f o r m a l n o s t ~ rituale povezane s krunidbom. Podsjetio ga je da mora bltl

spreman prije izlaska sunca te mu opisao priprveme k ~ j ~ mora obaviti. Laksmar:ta je CUO te novosti i otrcao maJcl

Kausalyi da jo j javi vesele vijesti i iskaze svoju radost. Ona

nije mogla prikriti veselje, jedva je cekala da se R a ~ a ~ o ~ javi pred njom. Ostalo je jos malo vremena, stoga Je cIJeli

grad bio uzbuden od napetog ocekivanja. Okolna sela

udaljena miljama, pa cak i susjedne drzave, ~ s k ? r a v . s ~ saznale za taj dogadaj je r su se d o ~ r e vijesti munJeVlto Slfl-

Ie. A nitko nije cekao drugoga. Cim je netko saznao z ~ krunidbu, pozurio se prema prijestolnici. BUjica Ijudi duzcesta sto su vodile prema Ayodhyi, pretvorila se u

neobuzdani val.

165

Ramaeandra je slusao sve pojedinosti kojima ga je zasi

pao Dasaratha, no nista nije odgovarao, njegovi su osjeeaji

.......

povjerljivog ministra Sumantre. Ovaj put nije oklijevao.

PriopCio je vijesti Siti, zatim je brlO posao do odaja svoje



bili neizrecivi, nije mogao izraziti sve sto je prolazilo njegovim

umom. Sutio je. Stoga ga je Dasaratha upitao: "Sine, zasto

u tebi ne vidim ni traga radosti uoci sutrasnje krunidbe za

zakonitog nasljednika prijestolja? Zar ne zelis postati nas

Ijednik? Jesi Ii zabrinut ili se bojis tereta upravljanja drzavom

sto ga stavljam na tvoja leda?" Unatoc dugotrajnom ispiti

vanju i Ijubaznom nagovaranju Rama je zanijemio pred

kraljem. Napokon je rekao: "Oce, ne razumijem zbog cega

se tako zuris s krunidbom. Moja draga braea Bharata i

Satrughna nisu sad a ovdje. Djed je opet veoma daleko i

mozda neee uspjeti stiCi ovamo na vrijeme. Mozda ni moj

tast neee moCi stiei. A vladari drugih drzava, princevi, vazali

- kraljevi, i oni ee mozda smatrati nemoguCim da prisust

vuju krunidbenom obredu. Nije mi lako u dusi sto ee tako

velik broj Ijudi biti razocaran. Moje sree ne prihvaea ideju 0

svecanostima ako ee mnogi zbog toga trpjeti." MoieCi za

oprostenje zbog takvih osjeeaja, Rama se pred Dasarathom

spustio na koljena.

No Vasistha je rekao: "Rama, cak smo i mi razmatrali

takve primjedbe. Nemoj misliti da smo mirno pristali nakraljevu zelju. Razmisljali smo 0 svim dokazima "za" i

"protiv", mnoge sm o ljude pitali za misljenje prije nego sto

smo bilo sto odlucili. Nemoj sada postavljati nikakve

zapreke vee postuj kraljevu zelju. Krunidba i pomazanje

moraju se obaviti vee sutra. Ti se trebas priddavati nekih

obveza. Danas se ne bi smio koristiti mreZom za spavanje

niti mekim lezajem. Ti i Siti'i morate postiti. Cim lOra

svane, oboje namazite glavu svetim uljem i okupajte se.

Je r u to se vrijeme na nebu pojavljuje povoljna zvijezda

pusya koja je izabrana za sveti obred. Stoga se sada po

vuci u svoje odaje bez ikakva pogovora."

Cim je uCitelj zavrsio, Rama je pao niCiee pred oeem, azatim pred Vasisthom te posao u svoju palacu u pratnji

majke. Kleknuo je pred nju, a on a ga je obuzeta radoseu,

njezno podigla te ga s mnogo Ijubavi pomilovala. Savje

tovala mu je da u znak zahvalnosti sveeenicima ponudi

krave koje je sama prikupljala za tu svrhu i ukrasila ih

skupoejenim ukrasima te podanike daruje razlicitim

darovima. U to se vrijeme ondje nasao i Laksmar:ta sa

svojom majkom. Kausalya je posjela Ramu uza sebe i dok

su joj suze radosniee same od sebe tekle, rekla: "Sine,

dugo sam ocekivala ovaj sveti trenutak. Moja je zarka zeljasada ispunjena. Sretna sam, moj je zivot postao vrijedan

zivljenja. 0, moj najdrazi dragulju, moj zlatni sine! Od sutra

si zakoniti nasljednik prijestolja. Zivi dugo, vladaj kraljev

stvom, neka blagostanje naroda bude uvijek tvoj ideal,

neka tvoja vladavina bude sretna i sigurna u skladu s

propisima pravednosti i morala. Postigni nepomueenu

slavu i zadrzi ugled i sjaj koji su stekli kraljevi ove dinastije.

Neka tvoja mo e i velicanstvenost budu veee nego u tvoga

oea. Onoga dana kad steknes taj polozaj, smatrat eu da je

moj zivot postigao svoju svrhu. Moji ee zavjeti, postovi i

bdijenja tada uroditi plodom."

Majka Kausalya mazila je Ramu, milovala njegove uvoj

ke, tepala mu slatke rijeci blagoslova. Dala mu je jedan

veoma dragoejeni savjet koji je Rama primio s velikim

postovanjem. On se smijuljio Laksmar:ti i zadirkivao ga

bezazleno: "Brate, pogodi koja ee se kraljiea (rajyalakSmf)

obradovati ovoj drazesnoj sali?" A on je odgovarao: "Brate,

ne treba mi nikakva kraljiea. Ako mi odredis bila kakva

zaduzenja u tvom kraljevstvu, ja eu ih ispuniti, to ee mi biti

dovoljno." Nakon tih rijeci poklonio se pred Ramom!

Rama mu je odgovorio: "Laksmar:ta, ti si sa m moj zivo-

tni dah. Stoga je pola drzavne odgovornosti na tebi. Zato

bi se i ti trebao pripremati zajedno sa mnom i nositi dragulje i kraljevsku odjeeu. Ti dijelis sa mnom moje obveze,

166 167

moju sreeu, slavu i sudbinu. [mas poJa udjeJa u svemu sto

jesam i sto zelim."



Dok je Rama tako govorio, Sumitra je bila ganuta do

suza i blagoslivljala obojicu ovim rijeCima: "Rama, ljubav

koja postoji izmedu tebe i Laksmal}e doista me usreeuje.

Mom sinu nije potreban visi polozaj, on zeli biti samo tvoj

sluga. Ako bude mogao zauvijek zadrzati tvoju Ijubav i

naklonost, to ee mu biti dovoljno." Nakon tih rijeci Rama

jo j se poklonio, a Laksmal}a je uCinio isto. Potom je Ramu

otpratio do njegove palace. Kad je pala noe, Rama je

zapoceo zavjet obrednog posta i legao na prostirku od

svete kusa trave.

DVIJE ZELJE (v. sadriaj!)

Posvuda su odjekivale vedske himne. Dvorjani su doni-

jeli svetu vodu rijeke Sarayu u zlatnim posudama za ob

redno kupanje Rame i Site. Panditi su recitirali himne prizi

vajuCi Bozji blagoslov. Njihovo je izvodenje razveseljavalo i

bilo ugodno uhu.

Dok se Manthara, Kaikeyina dvorkinja, prosle noCi

vraeala u dvor, vidjela je narodno odusevljenje. Upitala je

jednoga od prisutnih za razlog i saznala da je to zbog

predstojeee Ramacandrine krunidbe. Vidjela je takoder

kako dvorjanke Kausalye i Sumitre zure amo - tame od-

jevene u sarije bijele poput jasmina, ukrasene skupocjenim

draguljima. Nije vise mogla podnijeti taj prizor. Cijelim ti

jelom prolazili su jo j trnci, poput uboda skorpiona. Po

trcala je prema Kaikeylnoj palacio Ustanovivsi da se kraljica

vee povukla u svoje odaje, priblizila se njezinim vratima izajaukala: "Majko, majko! Otvori vrata! Nesto je veoma

hitno! Sam tvoj zivot u smrtnoj je opasnosti. Na pomolu je

potres!" Kad je zacula njezine uzbudene rijeci sto su jedva

sustizale jedna drugu, kraljica je brzo otvorila vrata i u

strahu zapitala: "Sto je? Sto se dogodilo? Kakva te nevolja

snasla? Je Ii netko zatrpan? Zbog cega ta tvoja zabrinutost

i muka?"

"Ne, nista sto je moje nije unisteno. Tvoj je zivot

unisten, to je sve. Odsada ees morati zivjeti kao nezbrinuta

zena koju muce brige", odgovorila je Manthara. Sva u su

zama potanko je opisala bijedno stanje koje ceka kraljicu

te je glasno i dugo naricala i mahala rukama.

16968

Kaikeyi nije mogla shvatiti zbog cega sve to. "Kralj je

dobra, zar ne? A Rama i Laksma,!a? Kausalya i Sumitra?

Zapamti, kad Rama postane zakoniti nasljednik pri

jestolja, cijelo ce kraljevstvo biti pod utjecajem Kausalye!



Nista im se nije dogodilo? No, ako su oni d ~ b r a , ako im

ne prijeti nikakvo zlo, ne brinem se uopce. Sto se meni

moze dogoditi? Je Ii se njima neSto dogodilo, reci mi

Manthara! Brzo mi reci!" Kraljica je zahtijevala odgovor.

Okrenula je Mantharinu glavu prema sebi, ddala joj bradu

kretnjom koja je izrazavala Ijubaznu molbu, preklinjala je

trazeCi odgovor.

A Manthara je odgovorila: "Nikakvo se zlo nije dogodiloonima koje si spomenula! No, oni su odlucili zavrnuti vra

tom tvome sinu!" Nakon toga iz nje je provalilo ganutljivo

naricanje. Na to je Kaikeyi uzvratila: "Grijesis, Manthara!

Kralj nije takav covjek, kao ni Rama iii LakSma'!a, a nisu

takve ni moje sestre Kausalya i Sumitra. One vole moga

sina cak i vise od vlastitih sinova. Tvoja izjava otkriva tvoj

izopaceni urn, to je sve, ona nije istinita! No, jos mi nisi rekla

sto se doista dogodilo. Hajde, ispricaj mi cijelu pricu."

Manthara je odgovorila: "Sto se dogodilo? Sutra u zoru

Ramacandra ce biti okrunjen za zakonitog nasljednika pri

jestolja (yuvaraja)! Najstarija kraljica Ciji je urn pun

neobuzdane radosti daje sada svojim dvorkinjamaskupocjene svilene sarije i dragulje. Od Rame zahtijeva da

daruje zlato i mnostvo krava. Zabavljeni svim tim pripre

mama za praslavu, zapostavljaju tebe! Ne mogu to mirno

podnositi, ne mogu to trpjeti. Jos za sada ti ne razumijes

posljedice svega toga. U svojoj ispraznoj umisljenosti

zamisljas da nitko nije tako sretan kao ti, no tvoja sreca

brzo kopni. Za tvog supruga i njegove zene postala si

beznacajna. Ubrzo ces biti pretvorena u sluskinju vrijednu

prezira. Savjetujem ti da malo pripazis prije nego te svlada

to ponizenje. Prabudi se iz sna, planiraj svoj tijek akcije s

punom svijesti 0 posljedicama. Razmisli 0 naCinu s po

mocu kojega mozes izbjeci nesreCi koja vreba na tebe i

brzo ti se priblizava.

Kao i svi drugi, i ti ces morati plesati kako ona bude svi

rala." Manthara je glumila svoju ulogu i pralijevala lazne

suze s namjeram da ucvrsti svoju lukavu strategiju.

Kaikeyi je bila impresionirana njezinom vjernoscu, no

nije bila uvjerena u ispravnost njezinih dokaza pa je odgo-

vorila: "Manthara, sto se dogodilo s tobom? Jesi Ii bole

sna? ZaMo govoris poput lude? To sto ce Rama postati

zakoniti nasljednik prijestolja najsretnije je znamenje zacijelo kraljevstvo. Evo ti, uzmi ovu moju ogrlicu kao na

gradu, kao dar sto si mi prva donijela ovu sjajnu, dobru

vijest. Budi sretna, budi vesela! Krunidba Rame za zako

nitog nasljednika prijestolja veseli vise mene nego mozda i

samu Kausalyu. Moja radost zbog te dobre vijesti je

bezgranicna. I Ramacandra me voli mozda vise nego svoju

majku, on vise postuje mene. Necu slusati da okrivljujeS

tako Ciste, drage osobe. Cini se da si izgubila razum, tvoj

te urn napustio." Tako je Kaikeyi ostra korila Mantharu.

No Manthara je bivala sve tuznija, postajala je sve

uzbudenija, naricala je sve glasnije. "Moj je urn bistar i

sVjez, ali tvoj ce patiti!", jaukala je ona. "Tebe nije briga zazlu sudbinu koja te ceka. Zaslijepljena si svojom naivnoscu

i njeznom vezanoscu. Zabrinuta sam i uznemirena zbog

tvoje srece i samopostovanja. Svi drugi glume i pretvaraju

se sarno da bi te prevarili. Oni u svojim srcima nemaju

postovanja prema tebi. Kralj ne voli druge svoje kraljice,

zaljubljen je sarno u najstariju, Kausalyu. Jedino da te

zadovolji, mozda povremeno koristi umiljate rijeci, ali to je

sve jer u svom srcu nema Ijubavi za tebe. Razmisli 0 tome

- ovi te Ijudi nisu ni obavijestili 0 krunidbi, nisu te ni pitali

za savjet jer prema tebi nemaju obzira niti postovanja.

Jesu Ii s tobom ikad 0 tome razgovarali, rna i jednog jedi

nog dana? Razmisli koliko se mjeseci obicno raspravlja iplanira prije takve jedne odluke. Krunidba se ne obavlja

170 171

tako iznenada, ona ne kapne s neba jednoga lijepog dana

sama od sebe, zar ne? No, oni su 0 tom obredu odlucili

obeeanje te sprijeCiti njihov plan, oni drze Bharatu podalje

od dvora, zato su ga i poslali k djedu. Kad se jednom



bez rijeci i tajno."

"Cijela je stvar Kausalyina intriga", tvrdila je Manthara.

Kaikeyi to vise nije mogla podnijeti, stoga je planula:

"Prestani pricati 0 tomu, Manthara! Moja sestra nije

sposobna za intrige, ona se neee spustiti tako nisko, to se

neee nikada dogoditi. A kralj? On je plemenitiji i pravedniji

cak i od mojih sestara! U njemu ne mozes pronaei ni traga

neke zloeeiii

podlosti. Mora da su odlucili 0 krunidbi takobrzo zbog nekoga vrlo vaznog razloga. Obredi Ramina

vjencanja koji bi zahtijevali mjesece priprema obavili su se

veoma brzo, zar ne? Stoga je i 0 Raminoj krunidbi od-

luceno na brzinu, zasto da tako ne bude? Sam ee mi kralj

otkriti poseban razlog koji ga je naveo na to. 11 se nisi po-

brinula da saznas istinu, vee si izmislila sve moguee be-

smislene razloge i neosnovane sumnje 0 motivima tih

neduznih osoba! Stvari ee se razjasniti za nekoliko trenu-

taka, strpi se", Kaikeyi je ostro opominjala svoju dvorjanku.

Manthara se pobojala da ee njezina prijevara sramotno

propasti. Stoga se ponizila do jos nizih nacina uvjeravanja:

"Draga majko, razmisli 0 tome malo bolje. Cula sammnogo stvari dok sam hodala naokolo izvan dvora.

Zapravo, 0 tom cinu krunidbe bilo je odluceno jos prije

mnogo mjeseci. To je razlog zbog kojega su Bharatu i

Satrughnu udaljili iz prijestolnice. Bojali su se da ee nji-

hova prisutnost na dvoru biti uzrokom komplikacija. A

vjerojatno postoji dobar razlog za takav strah. Tko bi inace

obavio krunidbu u njihovoj odsutnosti? Jesi Ii postala ne-

sposobna da si postavis to jednostavno pitanje? Nekoe,

dok su te prihvaeali u bracnu zajednicu, Dasaratha je

svecano obeeao da ee sin koji ti se rodi biti okrunjen za

kralja ovoga kraljevstva. Mozda si to zaboravila, no ja ni-

sam. Zbog straha da bi Bharatina prisutnost ovdje u

sadasnjim okolnostima mogla pokrenuti sjeeanje na to

obavi taj obred, nista se vise neee moCi uciniti da se on

ponisti. Kako bi izvrsili taj podli trik, oni su tako dugo drzali

tu ideju u tajnosti i krili je od tebe. Razmisli malo 0 tome, 0

toj njihovoj tajnoj nakani. 11 uopee ne mislis na to, vjerujes

da je mlijeko sve sto je bijelo! A drugi se koriste tvojom

gluposeu i naivnoseu. 11 jednostavno pretjerujes u svojoj

Ijubavi za Ramu, u svojoj zaslijepljenosti samo izgovaras

Rama, Rama. Ostavi sve to po strani! Je Ii taj Rama ko-

jega tako silno volis, je Ii te barem on obavijestio kakva mu

se to velika sreea nasmijesila?"

Prevarantica Manthara upotrijebila je jos mnogo laznih i

prepredenih dokaza da zasjeni i otruje Cist i nesebican um

Kaikeyin.

"Majko, tko nam u ovom gradu Ayodhyi zeli posvetiti

malo paznje? Tko se ovdje odnosi prema tebi kao da si

vrijedna paznje? Oni su svi jedno, ujedinjeni protiv tebe. 11

si ovdje stranac. Oni te uskoro mogu izbaciti iz Ayodhye,

neee prezati cak niti pred takvom podloseu. Kralj je lukavi

prevarant, bistar varalica. Kada ti se priblizi, govori mekim

i njeznim glasom kako bi zadovoljio svoje musice, a tadate napusta! 11 ne vidis da grijesis i to te sprecava da

postignes visoki polozaj koji zasluzujes. Majko, mozda ne

znas da je kraljevima uvijek upravljala pohota, a nikad

Ijubav. Tvoj je otac to znao i stoga nije pristao da te uda za

ostarjela prosca Dasarathu. Nakon duga pregovaranja i

povjerljiva razgovora, kad je bilo odluceno da se udas

posredstvom mudraca Garge prosac je bio prisiljen d ~ pristane na mnoge uvjete.

Danas ti uvjeti vise ne postoje, a tvoj je sin prevaren.

Cijelo vrijeme oni mimo glume svoju veselu predstavu!

Inace, zasto bi iskoristili ovu priliku kad nema tvoga sina?

Zasto bi se toliko zurili, nijedan via dar iz nijedne drZaveizvan granica kmljevstva neee moCi biti na krunidbi.

173172

--------------

Promisli samo kako se time otkriva njihova niska priroda!

Kako su zli i dvolicni.

- ~ - - ------- -

Manthara je odgovorila: "Majko, prVl Je kraljev dar

krunidba tvoga sina kao zakonitog nasljednika prijestolja.



Da su pozvani susjedni vladari, tvoj otae sigurno ne bi

propustio priliku da dode. Naravno, on bi tada sve obavi

jestio 0 obeeanju koje je dobio. Stoga su na dvoru skovali

plan da se Rama okruni bez icijeg znanja, a kad se to jed

no m obavi, oni znaju da se vise nista neee moCi uciniti sto

bi taj cin ponistilo. Ova je zavjera tajno i lukavo skovana

upravo iz tog razloga. Stoga te na vrijeme opominjem. Ako

se taj trenutak jednom propusti, tvoja ee sudbina biti vri-

jedna prezira, bit ee poput sudbine psa. Stoga ne odgadaj,

vee dobro razmisli. OdluCi se za neki nacin koji ee sprijeciti

Raminu krunidbu." Manthara je raspirivala plamenove Ijut-

nje i mr:znje u Kaikeyi i ona je napokon podlegla njezinim

spletkama te rekla: "Dok slusam tvoje rijeci, osjeeam da je

svaka tvoja izjava uVjerijivija od prethodne! Da, doista! To

nije stvar s kojom bi se moglo cekati. Sto da se sada radi?

Ako mi kazes sto moram uciniti, provest eu to u djelo."

Kad je Kaikeyi jasno pokazala da je pobijedena, Man

tharu je obuzeo ponos i radost. Sada je govorila s veeom

sigurnoseu. "Majko, nema vise potrebe trositi rijeci. Dokazi

kojimogu

pomoCi tvom zahtjevu neposredni su i jaki.Onoga dana kad je vladar zahvalno prihvatio tvoju pra

vodobnu pomoc, nije Ii ti ponudio da ee ti ispuniti dvije

zelje, bilo koje zelje sto ees ih od njega zatraziti? I nisi Ii mu

rekla kako ees ostaviti za poslije taj dar te moliti za ispu

njenje svojih zelja kada bude potrebno jer sada nista ne

trebas. Danas ce te zelje posluziti mnogobrojnim svrhama.

Mozes od Dasarathe zahtijevati da ih sada ispuni, zar ne?"

Dok je Manthara tako govorila, jasno i odrjesito, Kaikeyi je

podigla glavu kao da je iznenadena te rekla: ,,0, Manthara,

kako si pametna! Premda si vanjstinom ruzna grbavica,

izuzetno si pronicljiva i inteligentna. lako ti nedostaje tjele

sna Ijepota, nadoknadujes je svojom izrazitom ostroumnoscu. Reci mi kako da ostvarim dVije zelje i koje ee to

zelje uopee biti?"

Drugi bi mogao biti zahtjev da Rama ne ostane u kra

Ijevstvu." SlusajuCi njezine savjete sto ih je dala tako brzo,

bez ikakva promisljanja, Kaikeyi je i samu obuzela bujiea

misli pa je, kad se malo pribrala, rekla: "Manthara, mozda

je pravedno zahtijevati da moj sin bude okrunjen za zako

nitog nasljednika, no moje sree nece pristati da se Ramu

protjera iz kraljevstva. Boli me i sama pomisao na to." S

tim se rijecima spustila na stolae. Manthara je vidjela da

mora brzo raditi. "Majko, ovo nije prilika za sentimentalnesumnje. Oklijevanje i nektar pretvara u otrov. Moras biti

ustrajnija, inace necemo uspjeti u nasim planovima. Za

sve one okrutne propuste sto su ih poCinili, ovo je prim

jerena osveta. Ako zelis da tvoj sin vlada kao kralj, da ti

imas status kraljiee - majke, tada to ucini ili CU ja zavrsiti

svoj zivot tako sto CU se otrovati. Dok sa m ziva, ne mogu

podnijeti da te vidim kako patis." Manthara je glasno

zaplakala kao da ju je svladala snazna Ijubav i naklonost

prema Kaikeyi.

Ona je bila dadilja koja je odgajala Kaikeyi jos od njezi

na djetinjstva, mazila je, igrala se s njom i voljela je sve te

godine. Kaikeyi je osjecala veliku Ijubav i postovanje prema

njoj. Nije joj vise prigovarala, umjesto toga pocela ju je

tjesiti. "Manthara, budi uvjerena da CU sigurno postupiti na

takav naCin da ces biti zadovoljna. Reei mi, sto da sada

radim?", upitala je. Manthara je odgovorila: "Kad sa m ti

savjetovala da trebas zahtijevati da se Rama progna u

sumu izvan kraljevstva, nemoj misliti da nisam racunala na

posljediee. To sam rekla samo nakon pomnjiva razmiS

Ijanja." BuduCi da se Kaikeyi nije razumjela u politiku i

pravo, Manthara je rekla: "Zakon tvrdi da nesmetano vlas

nistvo i uzivanje toga prava dvanaest neprekinutih godina

daju osobi pravo vlasnistvanad

posjedom.Stoga

je boljeda se utvrdi broj godina progonstva, recimo neka to bude

cetrnaest godina. Kad se nakon toga razdoblja vrati, Rama

17574

neee moCi zahtijevati kraljevstvo. Ono ee postati

neosporno vlasnistvo tvoga sina." Manthara je primijetila

Ondje su njegove oci pale na rasute dragulje, nepos-

premljen lezaj, na hrpe razbacanih stvari po podu, na opCi



da je kraljica prihvatila njezin prijedlog, da ee zahtijevati

ispunjenje obeeanih dviju zelja u onom obliku koji ee joj

ona sama predloziti. Stoga je rekla: "Majko, nemoj dalje

odgadati sa zeljama! Ako ga zamolis za ispunjenje zelja u

ovakvom stanju u kojem si sada, kralja neees moCi uvjeriti

da treba popustiti. Moras izgledati kao da si strasno bi-

jesna. Razbacaj jastuke i plahte u svojoj spavaeoj sobi,

raspi dragulje po kutovima, raspusti kosu, neka izgleda

divlje i razbaruseno, ponasaj se kao da si odlucila rastati se

sa zivotom! ldi i lezi na pod u Dvorani Ijutnje, u sobi u ko-

jo j se odmaraju kraljice kada su obuzete Ijutnjom i tugom

kako bi ih mogli naCi i utjesiti ih. Ne mozes samo tako otiCi

k njemu i odmah zatraziti da ispuni svoje obeeanje. Pret-

varaj se da ocajno patis, da te jedino obeeanje 0 ispu-

njenju zelja moze spasiti od smrti. Samo ee tada tvoj

zahtjev biti dostojan da se razmatra i prihvati. Kreni! Ucini

taj prvi korak koji je pred tobom!"

Dok ju je Manthara tako poticala, Kaikeyl je popustila

nagovaranju. Nakon sto je izvrsila njezine zapovijedi, usia

je u Dvoranu ljutnje te pocela naricati nad svojom sudbi-

nom i prijeteeom nesreeom. Zatvorivsi vrata, Manthara se

srusila na pod izvan Dvorane kao da ne zna uzrok svoj toj

ludosti unutra.

U meduvremenu je kralj zavrsio sa svim pripremama za

obred krunidbe i kad je izisao iz svoje kraljevske dvorane,

pomislio je da bi najprije trebao priopCiti dobre vijesti

Kaikeyi prije nego ode u Kausalyne odaje. Stoga se

pozurio prema njezinoj palaci. Djevojke koje su bile u

sluzbi i stajale duz prolaza izgledale su uzbudeno i

zabrinuto. Kralj je sam sebe uvjeravao kako one jos nisu

cule dobre vijesti jer bi njihova lica inace bila ozarena. Zalio

ih je sto jos nisu saznale da ee sutra Rama biti okrunjen.

Uputio se prema spavaonici gdje se nadao da ee naei

kraljicu.

nered i zbrku. Sve ga je to iznenadilo te je trazio kraljicu po

sobi, zavirujuCi u sve kutke. Dvorkinja ga je obavijestila:

"Kralju, njezino Velicanstvo kraljica Kaikeyl nalazi se sada u

Dvorani Ijutnje." Zacuvsi to, Dasaratha se ozbiljno zabrinuo

i posao prema Dvorani. Kaikeyi je lezala na podu u pot-

punoj tami, naricuCi i jecajuei. On jo j se obrati: "Kaika,

kakav je to ruzan prizor, zasto si tako Ijuta? Tko je uzok

tvoje strasne tuge? Reci mi, ubit eu ga ovog trenutka. Htio

bih te usreCiti. Moras mi samo reCi sto zelis. UVijek samspreman ispuniti tvoje zelje. Tvoja je radost i moja radost.

Zar ne znas da na svijetu ne postoji nista sto mi je vrednije

i draze od tebe? Hajde, nemoj me dalje iskusavati." Kralj je

sjeo pokraj nje i milujuCi je po kosi, tjesio na razne naCine

te pokusavao razotkriti razloge njezina straha i tuge.

Kaikeyi je bila sva izbezumljena Ijutnjom, bucno je

skrgutala zubima. lzbjegavala je kraljeve ruke, kad ju je

pokusao milovati i Ijutito odgovarala: "Dosta toga licem-

jerja. Tako sam ti dugo vjerovala, a do ovog sam ponizenja

samu sebe dovela! Vise nemam povjerenja u tebe. Nisam

mogla vjerovati dasi

sposobanza

takve licemjerne igre. Jeli to kazna zato sto sam ti vjerovala? Idi, idi svojim miljeni-

cama, zasto sjedis ovdje uz mene? 11 dajes svoje srce na

jednom mjestu, a obeeanja na drugom. Ostavi svoje rijeci

ondje gdje si ostavio i srce. Nisam vise raspolozena

vjerovati tvojim rijecima. Nemoj mi vise zadavati bola, vee

se vrati odakle si i dosao. Zasto bi se brinuo sto ee se do-

goditi sa mnom? Bolje da umrem kao kraljica nego da se

povlacim ovuda poput robinje! Ovaj je dan zadnji dan

moga zivota."

Dasaratha nije uopee razumio te jadikovke sto ih je CUO

izmedu njezinih jecaja i uzdaha, bio je potpuno zbunjen i

zatecen od iznenadenja. Priblizio se kraljici te je pokusavaoutjesiti i ublaziti njezin bijes. "Kaika", poceo je on, "sto

176 177

znace te rijeci? Ne razumijem. Nikad ne upotrebljavam

lazne, licemjerne rijeci niti bih ih ikad mogao upotrijebiti.duboko i predugo trpjela, svakog joj je trenutka sve losije.

Bolje da se povucemo."



Moje su srce i jezik u skladu, uvijek ce takvi i ostati. Gdje je

moja Ijubav, ondje su i moje slatke rijeci. Moje rijeci nece

iznevjeriti srce. Nemoguce je da se tako ponasam. Ne

znam kako se to dogodilo, kako jos nisi upoznala mene i

moju iskrenost, unatoc tomu sto su prosle tolike godine.

Nemoj me tako muciti, a da mi ne kazes jasno sto se

doista dogodilo, zasto se tako ponasas? Sto je uzrok tvojoj

patnji?"

Dasaratha ju je dugo preklinjao, no bez uspjeha! Kra-

Ijica je sarno ostro odgovarala, drsko ne zeleCi nista cuti,

ismijavajuci ga sarkasticno, bila je gluha na sva njegova

salijetanja. Pretvarala se kao da smatra njegove rijeci bez-

vrijednima. Dasarathu je to duboko povrijedilo. Ne znajuCi

sto da radi, pozvao je Mantharu. A ona je uletjela, glumeci

svoju ulogu, jadikujuCi za svojom kraljicom. ,,0, kralju,

spasi moju majku", vikala je te obujmila kraljeva stopala.

Kralj je doista bio utjelovljenje bezazlenosti, u njemu

nije bilo ni traga dvolicnosti. Stoga nije mogao prozrijeti

igru sto su je one izvodile. Pobojao se da se dogodila neka

nesreca koja je uzrokovala da njegova draga kraljica budetako tvrdoglava i stroga. Zato je ponovno zamolio Man-

tharu da mu isprica sto se zapravo dogodilo. A ona je

rekla: "Kralju, sto da ti kazem? Nemam pojma sto se do-

godilo. Majka nikomu ne odaje razlog svoje ljutnje. Odjed-

nom je otrcala iz spavace sobe u Dvoranu Ijutnje. Kad sam

to primijetila i ja sam dosla ovamo. Molila sam je i prek-

linjala na razne nacine, no ona nije odavala svoje razloge.

Ne povjerava se cak ni tebi, kako da se onda povjeri meni

jadnoj. 'v'idjele smo da pati i trpi. To je bilo nepodnosljivo,

jednostavno to vise nismo mogle gledati. Bojimo se da bi

joj se moglo nesto dogoditi i zato smo cekale da ti

stignes. Ako je ti ne utjesis i ako jo j srce ne ispunis ra-doscu, njezino stanje moze postati kriticno. Ona je pre-

Manthara je napustila dvoranu s drugim dvorjankama

uz sljedece rijeci: "Molim te, kralju, otkrij razlog njezine

tuge i Ijutnje i brzo je umiri kako najbolje znas." No, time je

sarno pojacala tajnovitost, a Dasaratha je bio jos zbunjeniji

njezinom iZjavom. Sjeo je uz neutjeSnu kraljicu i upitao:

"Kaika, zasto me drzis u neizvjesnosti?" Njezno je podigao

kraljicinu glavu s golog poda te je stavio na svoje krilo

pokusavajuCi je nagovoriti da mu otkrije razlog svoje

neutjesne patnje. Nakon nekog vremena Kaika je prekinula

sutnju i pocela govoriti: "Kralju, ti nisi zaboravio, zar ne,

dva dara koja si mi obecao darovati onoga dana za vrijeme

bitke izmedu bogova (deva) i demona (asura)?" Dasaratha

je odahnuo pa je rekao: "Kaika, zasto si se prepustila

svemu tom uzbudenju i bolu zbog ovako jednostavne

stvari? Do k sam ziv necu zaboraviti da sam ti obecao is-

puniti dvije zelje. To mi je obecanje isto tako drago kao i ti

sarna, Kaika. 11 si dah moga zivota, pa je i sarno moje

obecanje poput tog daha.

Kraljice, je Ii te tko uvrijedio? iii ti je zdravlje ugrozeno iii

se neka zla osoba usudila uciniti nesto protiv tvoje volje?Red mil Zbog tebe cu se suociti cak i sa smrtnom opas-

nosti i kazniti sve kako bi se tebi mogla vratiti sreca. Ne

sumnjaj u mene. 0, ti moja najdraza! Zasto toliko patis?

Zar ne znas da raspolazes djelim kraljevstvom? Sto god

zazelis, iz bilo kojeg dijela kraljevstva, moras mi sarno reCi,

osigurat CU to za tebe i pruziti ti radost. Otkrij mi cega se

bojis, sto je uzrok tvoga straha, sto te rastuzilo? Ne

izostavljaj nista, ne oklijevaj da mi to kazes. Kao sto Sunce

rasprsuje maglu tako CU i ja rasprsiti tugu koja te gusi."

Dasaratha je tetosio kraljicu i laskao jo j pokusavajuci je na

razne nacine utjesiti i ponovno joj vratiti raspolozenje.

Kaikeyi je upamtila savjet Sto joj ga je Manthara dala.

Odlucila je da mora od svoga muza izmamiti ispunjenje

178 179

zakletve prije nego mu otkrije svoje strasne zelje. Kako bi

ga potakla da joj ispuni te zelje, iskazivala je pretjeranu izatrazi od mene da ti ispunim dvije zelje. Ispunit CU ih i

tako ti platiti dug kojim si me zaduzila, tako CU ti pokazati



zavodnicku Ijubav, brisala je suze iz ociju, drzala cvrsto

ruke kralja koji je bio tako bijedno zarabljen njezinom

privlacnoscu i tako silno zaljubljen u njezine drazi. Uvjera-

vala ga je: "Gospodaru, ne zalim se ni na koga niti me je

itko povrijedio iii uvrijedio. Ne ceznem ni za cim iz bilo ko-

jeg udaljenog dijela svijeta. No imam davnu zelju, moram

ti to priznati. Ako se zakunes da ces je ispuniti, reCi cu ti

je." Mamila ga je smijeskom sto je poigravao na njezinu

lieu. I Dasaratha je odgovarao smijeskom te se okrenuoprema njoj i rekao: ,,0, ti luda kraljiee! Zasto ti je bilo

potrebno da izazivas toliko uzrujavanja i uzrakujes mi tako

mnogo zabrinutosti i patnji zbog te jednostavne stvari?

Slusaj me, medu svim zenama ti si mi najdraza, a medu

svim muskarcima, najdrazi mi je Rama. Vi ste oboje sam

moj zivotni dah. 11 to dobra znas, zar ne? Ne mogu

prozivjeti ni jednoga dana, a da ne napajam oCi na tebi i

njemu. Stoga se zaklinjem na samoga Ramu - reci mi

svoju zelju. Svakako cu ti je ispuniti." Kad se tako zakleo,

drzeCi obje njezine ruke medu svojima, Kaikeyi je obuzela

radost! Ustala je i uspravila se. Pokazala mu je cak i vise

Ijubavi jer je bila sretna da se on pretvorio u njezina pri-jatelja.

,,0, kralju, zakleo si se na Ramu. On je svjedok tvoje

zakletve. Jesi Ii iskren?" upitala ga je. Jo s je jace osigurala

svoj polozaj rijeCima: "Gospodaru, ti si poklonik istine! 11 si

najuzviseniji medu pravednicima. Obdaren si kraljevskom

moCi i veliCinom, mora da se sjecas rata izmedu bogova i

demona. Ipak, dopusti mi da te podsjetim na to junacko

djelo. Onoga dana kad je demon Sambara ubijao sve pred

sobom, ti si se ocajnicki borio da ga pobijedis. Da te tada

nisam zastitila i spasila ti zivot svojom budnoscu i

opreznoscu, ti znas sto bi ti se dogodilo. Bio si zahvalan za

moju odanu pozrtvovnost te si mi obecao: Kaika, spasila si

me od same smrti. Sto da ti dam zauzvrat? Stogod to bilo,

svoju zahvalnost.' Zatrazio si da izreknem te zelje koje si mi

obecao ispuniti. No tada sa m osjecala da je tvoje vracanje

u zivot najdragoejeniji dar za mene i stoga sam te prekli

njala da sada ne trazim od tebe nikakvu nagradu vee CU ti

svoj zahtjev reCi jednom drugom zgodom. Rekia sam ti da

ga zadrzis za poslije, preklinjala sa m teo Bio si odusevljen

mojim ponasanjem, divio si mi se! Rekao si kako ti se

svida moja pOZrtvovnost, izjavio si da ces zelju drzati kao

polog onoliko dugo koliko i sam tvoj zivot traje i nikakvi je

prigovori nece moCi ponistiti. Sve to mora da ti je jos

svjeze u pamcenju, zar ne? 11 si vladar ove zemlje, vjeran si

zadanoj rijeci. Stoga mi sada ispuni te dVije zelje koje mi

tada nisi ispunio. UsreCi me njima. Ne zahtijevam od tebe

nikakve nove darove, trazim tek on e sto je doista moje. Ne

trebam te podsjecati, vrio dobro znas da je opasan grijeh

ako se odbije vratiti imetak koji je nekom povjeren na

sigurno cuvanje. Ako sada kazes kako mi ne mozes ispu

niti te zelje, izigrat ces moje povjerenje. Necu moCi podni

jeti razocaranje. Smatram da je casnije lisiti se zivota nego

zivjeti s tim osjecajem uvrede. Ako muz ne cijeni rijec koju

je dao zeni, kako se mogu ostvariti zelje podanika? VIadar

koji se ponizi i prevari svoju zenu, prisiljavajuCi je da mu

vjeruje, a tada iznevjeri njezino povjerenje, ne zavreduje

polozaj zastitnika svojih podanika, zar ne? Poznato ti je

kako je mudrae, zakonodavae Manu, objasnio da se takve

nezahvalne Ijude koji izbjegavaju istinu ne smije smatrati

vladarima. Zasto bih dalje raspravljala 0 tome i nepotrebno

ti dokazivala? Ako se moje zelje ne ispune danas, Kaikeyi

do lOre nece biti ziva."

Kad je to izrekla, iz nje je provalilo glasno jeeanje i

zapomaganje. Dasaratha je postao bespomocan i slab

zbog njezine glume. Poput naivna jelena uhvacena urazapetu mrezu i namamljena laznim krikovima lovea koji

imitira jelena, i Dasarathu je svladalo to Ijubavno dozi

180 181

vanje, privukli su ga zanosni kraljiCini pokreti, pao je u stu-

picu poput suluda, nerazborita eovjeka. Sveeano je

da kaze ono s to je zelio. Preokretao se tromo s jedne

strane na drugu poput ludaka dok su mu oei divlje lutale



obeeao: "Svakako eu ti ispuniti dvije zelje", drzeCi njezine

dlanove evrsto medu svojima.

Cim su bile izgovorene te rijeCi, Kaikeyine su oCi zasjale

lukavo i zadovoljno. Promatrala je neko vrijeme Dasara-

thino lice i potom rekla: ,,0 kralju, danas sam shvatila

kako si dobar. Danas si dokazao iskrenost svoje tvrdnje da

neees nikad prekrsiti obeeanje koje si jednom dao." Poeela

je velieati Dasarathu na taj i mnoge druge naeine. Kralja

koji je venuo od neuzvraeene Ijubavi, dirnula je njezina

pohvala. On ju je nagovarao dalje, potieuCi je: "Kaika,

zasto jos odgadas? Zatrazi ispunjenje svojih zelja!" Kaikeyi

je oklijevala i promucala: "Pripreme sto si ih izvrsio da se

okruni Rama, iskoristi da se okruni Bharata, moj sin. To je

prvi dar koji trazim! Potom ee Rama, kose svezane u evor,

zaogrnut jelenjom kozom, odjeven u odjeeu izradenu od

oljustene kore drveta otiCi u sumu Dal)c,iaku i ostati ondje

eetrnaest godina kao stanovnik sume. To je druga zelja

koju trazim da je ispunis. Bharata mora postati zakoniti

nasljednik i nitko mu ne smije stajati na putu. Ja moram

vidjeti kako Rama odlazi u sumu. Ispuni mi ove dvije zelje izadrzi neokaljanu cast i dostojanstvo svoje dinastije. U

suprotnom bit ees ovog trenutka odgovoran za Kaikeyinu

smrt." Izjavivsi to, ustala je i gledala Dasarathu divlje poput

demona, zauzevsi odlueno drzanje.

Kralj je bio smtavljen strasnim zahtjevima sto su ga

zasuli poput strijela. Je Ii to san? Moze Ii to biti istina? Je Ii

to Kaikeyi koja moli za ispunjenje ovih zelja? IIi je to eudo-

viste, zedno krvi? Nije Ii to mozda njegova strasna haluci-

nacija? iii je to podia lukavstina sto ju je prouzroeila neka

strasna bolest? Nije to mogao procijeniti. Stoga je povi-

kao: "Kaika, jesi Ii to doista ti? iii je to neka ljudozderka

koja je poprimila tvoj Iik? Reci mi najprije tko si ti?" Kao

eovjek koji gubi vlast nad sobom teturao je nesposoban

naokolo. Iznenada, iskre su mu bljesnule iz oeiju kad je

pogledao Kaikeyi. Uzviknuo je u strasnom bijesu: "Zla

zeno! Koji je zapravo tvoj cilj? Zelis Ii iskorijeniti cijelu kra-

Ijevsku dinastiju? Sto ti je nazao ueinio moj dragi sin

Rama? On te voli eak vise nego rodenu majku. Kako tvoje

srce moze pristati da posalje moga Ramu u gustu,

mraenu sumu? Dugo sam te smatrao princezom, no sada

vidim da si otrovna kobra. Iz pustog sam ti neznanja

dopustio da otrujes moj dom. Kako je takva gresnapomisao mogla uCi u tvoju glavu, kad Ramu, koji je sam

dah moga zivota, iskreno voli svako biee koje dise? Ako je

to zapovijed, spreman sam zrtvovati kraljevstvo pa eak i

svoj zivot. No ne mogu se odreCi Rame, ne! 11 zelis da tvoj

sin bude izabran za vladara? Dobro, neka tako bude. Ja eu

se pozuriti u sumu, s Kausalyom, Sumitrom i drugima te

eu povesti svoga Ramu sa sobom. Ali ga samoga ne

mogu nikada poslati onamo. To je nemoguee. Odreci se

te strasne gresne zelje. Odustani od mrznje koju gajis

prema Rami. Kaika, reci mi iskreno, zelis Ii doista da se to

dogodi? iii je sve to sarno lukavi plan da otkrijes volim Ii

tvoga sina Bharatu? Ako je tako, mozes moliti da se

Bharata okruni kao zakoniti nasljednik prijestolja

(yuvaraja). Ali nema nikakva smisla traziti da se Rama

protjera u sumu. S takvom se zeljom ne smijes poigravati,

niti 0 njoj smijes olako govoriti. Kaika, Rama je moj prvo-

rodeni sin, on je riznica svih vrlina. Godine njegove

vladavine bit ee najslavnije. Cesto si mi govorila kako zelj-

no oeekujes vrijeme kad ee se ostvariti takvi zlatni snovi. A

sada zelis da se taj isti Rama posalje u sumu! Koje je

dublje znaeenje ovoga tvog zahtjeva? Salis Ii se sa mnom?

Ako je sve to sala, eemu onda ovaj prizor u Dvorani ljut-

nje? Cemu valjanje po tvrdom kamenom podu? I sale

imaju svoje granice izvan kojih postaju nemilosrdno ok-

rutne. Tu ideju ne mogu podrzati, ni onda kad bi bila

182 183

- - ~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - = - - - - - - . . . . . . , = - - - - - - - - -

samo sala. Ne, nikada se ne mogu odvojiti od Rame.

Kaika, sve te godine ponasala si se poput inteligentne

veoma mnogo. Mozda zbog danasnjeg doba iii tvojih

proslih grijeha Ijudi koji ublazavaju nevolje uCinjene siro-



zene. No, sada si postala nepostena i zla. Takve nas-

tranosti uvijek su glasnici samounistenja. Bezocni je grijeh

vrijec1ati dobre Ijude. Naravno, na njih ne djeluje takvo

ponasanje. Lukavstina zlih samo ce istaknuti ugled i slavu

dobrih. Mozda ce se Ciniti da oni tesko podnose vrijec1anja,

no samo kratko vrijeme.

Cini mi se da su tvoji zli planovi optereceni nevoljom

koja ce se sruciti na dinastiju IkSvaku. Jer do ovoga casa ti

nisi nikada rekla nijednu neugodnu rijec niti pomislila na

neko neposteno djelo. Nemoguce mi je i povjerovati da si

ti ona koja me danas trazi takve stvari. Kaika, ti si se

neprestano bojala da ne prekrsis propise moralnog zako-

na. Gorljivo si zeljela osvojiti Bozju milost svakom i naj-

manjom mislju, rijecju i djelom. Kamo je nestao sada taj

strah od neispravnosti?

Sto to nastojis postiCi I ~ a d zelis da Rama bude prot-

jeran u sumu na cetrnaest godina? Njegovo je tijelo meko

i njezno poput latice svjeze procvjetanog cvijeta, kako ga je

samo lijepo gledati! Rama je zamamno lijep. Kakve ces

koristi imati ako on bude patio zbog nepodnosljivih mukau sumi? U ovoj se palaci nalazi na tisuce dvorjana i dvor-

janki. Moze Ii ijedan od njih uperiti na njega prst i reCi da je

zbog bilo cega kriv? Dobro, ostavimo nasu palacu! Mozes

Ii iz prijestolnice dovesti bilo koga, mozes Ii navesti ime

nekoga tko ga okrivljuje? On je otkrio mnoge nevoljnike te

im pomagao darovima i novcem, pokazao je prema njima

mnogo obzira. Vidio je mnoge beskucnike te im darovao

kuce. Svojom Ijubavlju i brigom za druge stekao je nak-

lonost svih Ijudi. Zaprepasten sam kako mozes u sebi os-

jecati mrznju prema tako Ijubaznom sinu. Ne nalazim rijeci

da opisem tvoju demonsku okrutnost.

Mnogi vladari iskoristavaju svoje podanike i Cine sve daostvare vlastite sebicne interese. Takvih je demona danas

184

masnima i nesretnima, koji se brinu za njihov napredak i

bliski su im, koji se zanimaju za njihove teskoce i probleme

te im pruzaju pomoc, takvi se Ijudi tebi cine zli i zasluzuju

progonstvo i kaznu!

Svaki se podanik u ovom kraljevstvu odusevljava kad

slusa 0 Raminim vrlinama i veoma voli nabrajati njegova

dobra djela. Kad osjete iscrpljenost na poljima, ratari i

radnici zapjevaju 0 Rami i njegovoj umiljatosti i to im po-

maze da svoje poslove lakse obavljaju. Kad sam to saznao,

ispunila me radost. Kako tvoje srce moze pristati da ovu

mucnu osudu nametne bicu punom samilosti? Upravo ove

veceri kad sam pred skupom mudraca, starjesina, mi-

nistara, vodeCih grac1ana, ucenih (judi i mnogih strucnjaka

u drzavnickim poslovima podnio prijedlog da se Rama

okruni za kralja, nitko nije podigao svoj glas nezadovoljstva

niti je odbio ovaj prijedlog. S druge strane, hvalili su Ramu

na nebrojene naCine, izjavljivali da je plod zasluga sto su ih

stekli u prijasnjim zivotima to sto sada mogu imati kao

pravog nasljednika prijestolja i gospodara, junaka koji je

ovladao svojim osjetilima, koji je utjelovljenje nesebicnogdjelovanja, razborite nevezanosti i nepokolebljive odanosti

istini. Svoju su radost iskazivali neprekidnim radosnim uz-

vicima. Trazis Ii da to blago moje ljubavi, ovog miljenika

mojih podanika, da njega posaljem u sumu? Sto god ti

rekla, jedno je sigurno. Necu poslati svoga Ramu u sumu.

A poslusaj i to! Krunidba Rame obavit ce se sutra, ona se

ne moze otkazati!", iz Dasarathe je provalio ponos i hra-

brost.

Na to je Kaikey'i poprimila strasan izraz lica i rekla:

"Kralju, sjeti se da si prije nekoliko trenutaka pod zaklet-

yom obecao da ces mi ispuniti dvije zelje koje zatrazim. A

sada krsis svoju rijec. Dakle, tko kalja slavu dinastijeIksvaku, ti iii ja? Razmisli 0 tome. Dinastija lksvaku ponosi

185

se time sto nikad ne krsi rijec koja je jednom zadana. Sada

prljas ovaj neokaljani ugled. Obeeao si mi bezuvjetno dati

domisljatoseu istrazuje i otkriva pogreske svojih bliznjih vee

da se inteligencijom sluzi radi otkrivanja vlastitih pogresaka



one sto zazelim, a nisi ni vagnuo sve posljedice "za" i

"protiv" toga obeeanja. Ako je itko pogrijesio, to si bio ti a

ne ja. Danas si mi to obeeao. 11 si taj koji je dvaput dao

svoju rijec. Razmisli 0 svojoj casti, polozaju i ugledu kad

po rices same rijeci koje si tada izgovorio i ove koje

izgovaras sada.

Mozda je obicaj vladara da vrijeaaju i povreauju slabe,

da djeluju suprotno obeeanjima sto su ih svecano dali. No

to ne pridonosi njihovu samopostovanju. Oni koji krse

svoja obeeanja i varaju zene su divljaci, a ne vladari. Kad

vladari tako podivljaju, podanici ee svakako osjetiti

nepravdu i pobunit ee se, a kraljevstvo ee uskoro postati

opsjednuto zlim duhom!

Sve te godine trudio si se postiei ugled i slavu. I posti

gao si ih u velikoj mjeri. No, sada ti prijeti sramota krsenja

zadane rijeci, tebi a ne meni. Sjeti se zivotnog puta drevnih

kraljeva. Dobro pazi da ne ucinis nista protiv svojih zavjeta

i zakletvi. Dobro promisli! Ides losim putem! Cuvaj se!

Djelujes protiv zapovijedi dharme. Da si toliko pametan,

koliko si poznat po tomu, najprije bi pitao 0 kakvim sezeljama radi, a onda bi dao obeeanje. Ali ti nisi gledao ni

naprijed ni natrag. Bio si zaveden onim sto sam govorila i

dao si rijec da ees ispuniti svoja obeeanja. A sada me

prekoravas kad zahtijevam da ih ispunis! Razmisli kako

ozbiljno grijesis, kako ispadas glup! Optuzujes me sto se

vise ne bojim da eu uciniti nesto nepravedno, sto sam

napustila svoju odanost Bogu, sto odobravam ovu okrut

nost vrijednu prijekora. Ali sto se dogodilo s tobom? 11 si

se proglasio strogim sljedbenikom zavjeta, izjavio si da ees

biti pravedan u rijecima, mislima i na djelima

(dharmavrata) , da ees biti jednak Bogu (devasamana).

Kakvo ime zasluzujes sada, kad gazis svoju rijec? Izrecisud nad sobom! Ne preporucuje se da covjek svojom

i propusta. Covjek treba biti budan da ga pogreske ne

zavedu na zlo iii grijeh, taj se nacin koristenja inteligencije

preporucuje. Kraljevi i vladari vrlo su inteligentni. Misle da

sve znaju. Ako se takvi kao sto si ti ne sluze samoispiti

vanjem, vee se brinu za sebicne interese, kakvo pravo

imas okrivljavati nas druge za sebicnost i uskogrudnost?

Prihvatio si da mi ispunis zelje, to je cinjenica. Dao si zak

letvu, i to je Cinjenica. Prekrsio si tu zakletvu, povukao si

zadanu rijec, i to je cinjenica. Razmisli dobro, je Ii sve to

istina iii ne. Zavela te vezanost za sina, zarobila te Ijubav za

zenu. Stoga si bacio svoje obeeanje u vodu! Ja nisam

kriva, ti si taj koji je ucinio krivo. Jer prirodno je da majka

bude vezana za sina. Svaka majka tezi da se njezin sin

uzdigne na polozaj najviseg ugleda, to jest da postane

vladar kraljevstva. Ta je majcinska teznja prirodna. Njezina

je sveta duznost da se pobrine da njezin plan ne osujete

drugi. Naravno, ona unaprijed planira kako bi onemogueila

sve moguee napade. Zapamti, ja sarno izvrsavam svoje

majcinske duznosti i obveze. U mom ponasanju nema

nicega neprirodnog ni loseg.

Kad Rama bude okrunjen kao zakoniti nasljednik, nje

gova ee majka Kausalya postati kraljica - majka

(rEijamata), a moj ee sin stajati sklopljenih ruku cekajuCi

Ramine zapovijedi, spreman da obavlja sve poslove za

njega! Past ee pred Ramina stopala dok ga bude iz-

vjestavao 0 zadatku koji je za njega izvrsio, mozda bude i

ukoren. Ne, neeu moCi gledati takve prizore. Bila bih tako

ponizena da ne bih mogla vise prozivjeti ni jedan dan.

Daleko je bolje da sada ispijem otrov i umrem nego da

promatram takav sramni polozaj svoga sina. Izjavljujem to

kao svecanu zakletvu u ime Bharate, sina kojega smatram

samim svojim zivotnim dahom. Necu biti zadovoljna sniCim manjim od Ramina progonstva u sumu."

186 187

S tim bolno grubim rijecima, Kaikeyi se srusila na pod

te stala jecati i stenjati u tuzi koja jo j je razdirala srce.

._------------------

javno izjavio usred mnostva okupljenih? Kako Ii ee me Ijudi

ostro prekoravati, pomislit ee da je njihov kralj velika bu



Dasaratha je u ocaju spustio glavu i rekao: "Kaika, je Ii

ti bilo tko rekao da ee ti ova nevolja donijeti koristi? iii te

opsjeda neki zao duh koji te prisilio da izreknes one zelje?

Kakva je to besmislica, smijesna ludost, poslati Ramu u

sumu i okruniti Bharatu? Zasto ne zelis dobro meni, svom

suprugu, Bharati, svom sinu i ovom kraljevstvu Ayodhye?

Odreci se te zelje koja ee donijeti sigurnu nevolju. Razmisli

dobro0

posljedicama. Inace eemo svi troje - ti, ja i tvojsin - postati sramotna meta u koju ee svi gadati. No, time

neee sve zavrsiti. Cijelo ee kraljevstvo propasti, a dogodit

ee se i mnoge druge tragedije. Podia zeno koja ponizavas

druge, mozes Ii uopee povjerovati da ee Bharata pristati

na krunidbu, makar ja sada i prihvatim tvoj zahtjev i

obeeam da eu ga ispuniti? Bharata je pravi sljedbenik

dharme, razborit je i uzor postenja. On neee pristati niti na

to da se Rama protjera u sumu niti da sam postane zako

niti nasljednik. Ne samo on, vee ministri, dvorjani, vazali,

stranci, mudraci, obicni Ijudi, gradani, svi ee se oni suprot

staviti tvojoj zelji. Kako eeS biti sretna, kad toliki budu nes

retni?Razmotri situaciju za koju ees biti odgovorna! Starjesine

i mudraci prihvatili su Ramu kao nasljednika prijestolja, bili

su jedinstveni. Ovog sam popodneva na velikoj skupstini

gradana objavio da eu proslaviti Raminu krunidbu. Ako

uCinim ista suprotno toj najavi, smatrat ee me kukavicom

koja se povlaci s bojnog polja Cim se pojavi neprijatelj.

Zavrsene su sve pripreme za taj svecani obred. Svi su

obavijesteni. Vee se poceo uredivati grad. Sve su ulice

pune Ijudi Cija lica blistaju od radosti. Ako u tom trenutku

posaljem Ramu u sumu, neee Ii me svi ismijati i reCi: 'Gle,

ovaj je covjek zavrsio tri poglavlja - krunidbu, vladanjekraljevstvom i protjerivanje - sve u jednoj jedinoj noei.'

Kako eu im moCi objasniti svoj cin nakon onoga sto sam

dala! Sve te godine vladao sam svojim podanicima i osvo

jio njihovo postovanje kao dosljedan sljedbenik dharme,

kao utjelovljenje uzvisenih vrlina, kao velik junak, hrabar i

pun odvaznosti. No, kako eu sada podnijeti sramotu da 0

meni pricaju kao 0 budali koja je zaglibila na toj niskoj

razini ponasanja?"

Dasaratha je govorio s naporom, podsjeeajuCi Kaikeyi

na tezak udarac koji ee pogoditi njegovo slavno ime i neo

kaljani ugled, bude Ii postupio prema njezinoj zelji. Unatoc

tomu, Kaikeyi se preobrazila u demona razaranja, odbijala

je Dasarathina salijetanja kao da su prazne rijeci, nije im

pridavala nikakve vaznosti. Nije htjela popustiti niti olabaviti

svoj stisak. Naprotiv, on je svakog trenutka postajao sve

cvrsCi, a njezina se pohlepa poveeavala. Govorila je upravo

suprotno od onoga sto ju je kralj molio, uporno ga je

nastojala podsjetiti samo na obeeanje koje je on zelio po

vuei. Stoga je rekao: "Kaika, ako se dogodi da Rama ode

u sumu, ja vise ni trenutka neeu moCi zivjeti. A ne trebam

ti ni reCi sto ee se dogoditi s Kausalyom. Taj ee trenutak

ona udahnuti svoj zadnji dah. A Sita? Smrtno ee se up-

lasiti. Ona ne moze ni trenutka zivjeti bez Rame. Hoee Ii

Ijudi sve to gledati ravnodusno? Ako ee veliki junak, uzor

mudrosti, Rama, biti poslan kao prognanik u sumu, hoee

Ii LaksmaI:la ostati miran? No, zasto pretpostaviti tisueu

moguenosti? Sljedeeeg ee trenutka LaksmaI:la napustiti

svoje tijelo. To je cijela istina. Tako ee nase kraljevstvo

morati pretrpjeti sve te katastrofe i nevolje. I ti si svjesna

ovog niza tragedija. Ali ne mogu razumjeti zasto svjesno

pokusavas odigrati ulogu udovice? 0, ti zla, bezvrijedna

duso! Zavele su me tvoje cari. Kad covjeka zanese zlatni

mac, onda to slici rezanju vlastita grla. Popio sam casu

mlijeka, nesvjestan da se u njemu nalazio otrov. Prevarila sime mnogim privlacnim lukavstinama. Napokon si planirala

da u prah pretvoris i samu moju dinastiju. Stid me bilo!

18988

Kakva sam budala! Toga sam sina dobio nakon sto sam

izveo zrtvu (yaga) koju propisuju sveti tekstovi. Bozja mi

ga je milost dala. Zar trebam zamijeniti njegovu sudbinu i

nja. Zapamti da je taj plan usao u tvoju glavu pretkazujuCi

tvoju propast. Slavnom imenu dinastije Iksvaku ti nanosis

neizbrisivu Ijagu. Mnoge guras u nedokuCive dubine tuge,



buduenost za kukavno zadovoljstvo koje mi je pruzila

zena? Je Ii to dostojno njegova velicanstva vladara

Dasarathe? Zar neee i najbjednije biee u mojem kra\jevstvu

baciti kamen na mene, preziruCi me? Jao, hoee Ii to biti

Dasarathina sudbina u njegovim posljednjim danima?

Zategnuo sam uzicu oko vlastita vrata, ne shvaeajuCi da je

to konopac koji davi. Nisam shvaeao da je bozica smrti

ona s kojom sam ocijukao i zabavljao se tako dugo. Jao,koketirao sam sa smreu i milovao je na prsima! Ponasao

sam se prema njoj kao prema svojoj miljenici, prijateljici i

pratiteljici. Yjerojatno me sada pritisee tezina mojih grijeha.

Je Ii ikad postojao otac koji je zbog zenine postelje prog

nao sina u strasnu sumu?

0, zar je moguee da se jedan Ijudski stvor tako ponasa?

Ne mogu to ipak vjerovati, una toc svemu. Kaika, promijeni

svoju ludu zamisao. Ra.ma neee uCiniti nista protiv moje

rijeci. Bit ee jednostavno dovoljno to sto mu budem is-

pricao. On ee se spremiti i otiei! Neee cak ni pitati zasto ga

toliko zelis poslati u tu strasnu sumu! On je primjer Ciste

vrline. No, zasto spominjati samo Ramu? Nijedan od mojihsinova neee odbiti ispuniti niti jednu moju zapovijed.

Bharata ee osjetiti gadenje kad cuje za tvoj plan. Mozda

se cak neee ni obazirati na cinjenicu da si ti njegova majka

i ponasat ee se posve neocekivano te biti spreman uCiniti

nest o strasno. Rama je njegov zivot, njegov zivotni dah,

svih pet zivotnih dahova33 u jednom. Mozda ee poduzeti

nesto da sprijeCi tvoju suludu zelju. To jest, mozda ee sam

otiCi u sumu i zahtijevati da se Rama okruni. On je primjer

dobrote i postenja. CUdim se tvojemu nepostenom umu

koji ne moze shvatiti djelovanje Bharatina uma. Kaika,

poslovica kaze da su losi planovi prethodnici samouniste

33 pet zivotnih dahova - prar:ta, apar:ta, vyana, udr:ta i samar:ta

pridonosiS njihovu kraju. Smije Ii tako mnogo zivota biti

unisteno zbog tvoje okrutne zelje? Kakvoj se sreCi mozes

nadati nakon sto poCinis to nedjelo?

Ako i postignes svoj cilj, hoees Ii dozivjeti blazenstvo

(ananda)? Hoees Ii to tako nazvati? 0, sramota, oni koji se

raduju tuzi drugih doista su najveCi gresnici, demonskog

su roda! Oni koji zele obradovati druge, koji zele da drugi

budu sretni, to su sveti \judi. 11 si kraljica, princeza kraIjevskog roda, a ipak nisi svjesna ove osnovne istine, vee

sramotis kraljevsku krv. I jos jedna posljednja rijec! Rama

je moj zivot, bez njega ja ne mogu vise zivjeti. Ne, ne

mogu nastaviti zivot. Rama te neee razocarati. I tako,

premda mu ne mogu svojim rijeCima zapovijediti da ode u

sumu, mozda sam ode tamo kad dozna za moju zakletvu i

tvoju zelju, kako bi mojoj rijeci dao vrijednost. On neee

podnositi nikakvo odgadanje niti raspravu. Cim to saznam,

znaj da eu udahnuti svoj zadnji dah. Laksma':1a, Sita i

Kausalya vjerojatno ee slijediti Ramu. Kausalya ne moze

postojati bez njega. Sita neee zeljeti ostati daleko od njega,

a Laksma':1a se moze kretati samo po Raminim tragovima.I Urmila ee sigurno poCi s Laksma':1om u progonstvo.

Ovdje neee ostati nitko da izvede pogrebne obrede nad

mojim tijelom, a Bharati i Satrughni trebat ee dani da

stignu iz kraljevstva Kekaye. Stoga ee do tada tijelo morati

lezati bez posmrtnih o breda. Mozda ee se narod diCi protiv

mene jer sam se spustio na tako nisku razinu zla te ee

prokleti moje tijelo da bude baceno kao plijen vranama i

strvinarima, jer ne zasluzuje pristojan svrsetak. A mozda se

to neee dogoditi, vee ee moji podanici cekati da stigne

Bharata i nekako ee ocuvati moje mrtvo tijelo. Bharata

neee nikada pristati da sjedne na prijestolje i postane kra\j.

U takvim okolnostima, on neee smjeti dirnuti tijelo niti iz-

vesti pogrebni obred. Hajde, barem mi obeeaj da ee

19190

_ . _ ; : ' " " " " l ! _ ~ __

posmrtne obrede nad mojim tijelom izvesti Rama", prek

linjao je Dasaratha. Potom je rekao: "Naravno, siguran

sam da si spremna obeeati mi to jer tezis za blazenstvom

ee ti zahvalno. Tvoja ee slava vjecno trajati u ovoj zemlji.

No ako umjesto toga budes postavljala zapreke na putu

Raminoj krunidbi, cijeli ee te svijet prekoravati i proklinjati.



koje se nadas pronaCi u udovickom zivotu. Reci mi, cemu

se nadas, ti podia zmijo! Napokon si se pretvorila u

demona! Potkopavas Ii ti i zakopavas Ii u zemlju pleme

Raghu, ovu kraljevsku dinastiju? Je Ii taj nemir osnova

tvoje prirode? iii je to neka tajanstvena bozanska sudbina

koja slijedi trag tvojih misli i prisiljava te da radis protiv

svoje volje na tako cudan nacin? Nikako ne mogu shvatiti

tu tajnu."Dok je urn tako muCio Dasarathu, noe je odmicala i

uskoro se pocelo daniti. On je stenjao tjeskobno bolno

poput covjeka koji je smrtno bolestan.

Sada je Dasaratha pokusavao sve kako bi osvojio

Kaikeyinu naklonost i nagovorio je da prihvati Raminu

krunidbu. Poceo jo j je udvarati slatk im rijeCima: ,,0 kra

Ijice, ti si doista utjelovljenje blagostanja i napretka. Tako

sam te dugo smatrao samim svojim zivotom. I ti si mene

njegovala i stitila kao da sam uistinu tvoje srce. Hajde,

provedimo preostale godine zajednickog zivota bez izazi

vanja skandala koji stvaraju meausobne razlike. Budimo

mirni i sretni ovih posljednjih dodijeljenih nam godina. 0carobna princezo, neeu vise dugo zivjeti. Cijeloga sam zi

vota bio poznat kao nepokolebljiv sljedbenik istine i svi su

me Ijudi zbog toga cijenili. Javno sam se zakleo da ee

danas Rama biti okrunjen za zakonitog nasljednika pri

jestolja. Razmisli kako ee me moji podanici prezirati ako se

to ne dogodi, razmisli kakvim ee me sve rijecima vrijeaati.

Onog si me dana, u vrijeme bitke izmeau bogova i

demona spasila. Zar me napustas sada kad mi prijeti

nesto jos strasnije? To nije posteno ni ispravno. No dobro,

darovat eu ti cijelo kraljevstvo kao miraz. Sutra sarna ok

runi Ramu. I Bharata ee biti vrlo sretan ako to uCinis. Ne

sarno on! Ministri, mudraci, starjesine, uceni Ijudi, obicni

graaani, cjelokupno ee ti stanovnistvo odati priznanje i bit

Cak ee ti i vlastiti sin pronaCi pogreske i zamjerat ee ti, a

tvoji ee te okrutni hirovi upropastiti. Usto, ogrnut ees ovu

kraljevsku dinastiju sramotom. Postat ees meta sramote i

najmanja ee te zemlja osuditi. Razmisli 0 tim mo-

guenostima! Zasluzi vjecni ugled, zaustavi planove koji

sprecavaju danasnji obred, okruni Ramu vlastitim ru

kama!"

Dasaratha je sIatkim, primamljivim rijeCima koje jevjesto sroCio opisivao radost koju bi Kaikeyi mogla osjetiti

radi tog plemenitog cina. Nadao se da ee je oduseviti

pomisao kako sarna stavlja krunu na glavu prijestolonas

Ijednika. No Kaikeyi ga je prekinula: "Kralju, tvoje mi se

rijeCi cine cudnima i bez ikakva smisla. Pokusavas

neprimjetno izbjeCi obeeanje koje si dao pod zakletvom, a

kako bi prikrio svoj grijeh, ispredas nevjerojatne price. No,

ni tisueu takvih tvojih lukavstina neee me navesti da

promijenim svoje misljenje. Sam si rekao da zatrazim sto

god zelim, a ti ees mi to dati. A sada, umjesto da se drzis

obeeanja, ti sarno uzdiseS i stenjes. To ti ne dolikuje, svo

jim ponasanjem unistavas svoj ugled i cast. Nisam ni najmanje odgovorna za tvoju nesreeu. Sjeti se izreka onih koji

su ucitelji dharme, istine (satya) i najuzvisenijeg nacela

dharme (paramadharma). I ja sam temeljila svoj zahtjev

na istom nacelu. I kao sto dolikuje sljedbeniku dharme, ti

si pristao i rekao: 'Dobro, darovat eu ti sto god zazelis.'

Unatoc tomu poceo si mi sada pripisivati neke razloge

zbog kojih te guram u nepostenje, govoris da te prisi

Ijavam da pocinis neoprostivi grijeh, da pokusavam nani

jeti trajnu sramotu tvom imenu! To uopee nije tocno, za to

nemas nikakvih dokaza.

Potpuno sam neduzna i nisam nimalo kriva ni za kakvo

zlo u tom sukobu. 11 si dao svecano obeeanje, a nisi mislio

na proslost iii buduenost, no kad se one trebalo provesti u

192 193

djelo, iznenada si postao zbunjen i ocaJan. Pogreska je

tvoja, a ne moja. Oni koji obeeavaju, a ne zele se obeeanja

drzati, veliki su gresnici. Ucini one sto si obeeao. Tada ee

sto se uzdizao u njemu, niti ga je mogao obuzdati. Bio je

poput vladara Balija koji je Bogu u liku Yamane obeeao tri

stope zemlje, ali je otkrio da ne moze ispuniti obeeanje jer



istina koju si podrzavao sarna proCistiti svaki slicni grijeh.

Zar se ne sjeeas, u proslosti je kralj Sibi rezao meso s

vlastita tijela da njime nahrani orla jer je zelio odrzati

obeeanje sto ga je dao orlu koji je progonio golubicu kao

plijen. I kralj Alarka dao je svoju rijec da ee uciniti sto god

se bude trazilo od njega. On je bio kralj izuzetnih osobina i

kako bi odrZao svoje obeeanje, iskopao je i dao sveeeniku

oba svoja oka! Pogledaj ocean koji je gospodar svih rijeka.Ipak, vezan svojim zavjetom, on sebe ogranicava obalama,

umjesto da ih prelazi. No, zasto ponavljati sve te primjere?

Za sve stvari, za sve Ijude, istina je najvisi autoritet, najvisi

ideal. Istina je Bog (brahman), ona je praiskonski zvuk,

dharma. Jedino istina ne podlijeze nikakvoj promjeni niti

moze oslabiti. V1adarsko velicanstvo poput tebe ne bi

smjelo htvovati neprolazno zbog prolaznoga. DrZi se cvr-

sto obeeanja sto si ga dao, osiguraj trajni ugled i slavu za

sebe. To je prava stvar koju trebas uCiniti. Ne popustaj

prividnim vezanostima za sina niti varljivim naklonostima

prema zeni. Nemoj odbijati zahtjeve politickih ideala i kra-

Ijevske obveze. Ne potamnjuj nepopravljivom sramotom

sjaj dinastije Iksvaku!

Ne pravi drukCije planove, vee polOvi Ramu k sebi i reci

mu da se spremi otiCi u sumu, pripremi sve da se Bharata

polOve natrag u prijestolnicu. Uputi ministra koji se time

bavi da se bez odgadanja pobrine za to. Pogledaj, na is-

toku sarno sto nije svanulo. Ova dva obeeanja moraju se

ostvariti prije lOre. Ma koliko ti raspravljao, neeu se zado-

voljiti nicim drugim. No ako budd uporan i okrunis Ramu,

spremna sam oduzeti si zivot pred cijelom Skupstinom.

Kunem ti se, to ee se dogoditi!"

Dasaratha je promatrao kako Kaikeyi bjesni i proklinje,kako je Ijutita i strasna. No, nije mogao niti iskazati gnjev

je Vamana izmjerio cijelu zemlju jednim korakom, cijelo

nebo drugim te se potom zaustavio zahtijevajuCi treCi ko-

rak zemlje koja mu je obeeana. Dasaratha se bojao k1etve

koja ga je cekala kad bi prekrsio pravila dharme. Njegove

su oci zamutili sumnja i ocaj. Glava na ramenima postala

mu je teska. Pao je na pod. Napokon, skupivsi nesto hra-

brosti, povikao je: ,,0, gresna zeno, ako se otkaze Ramina

krunidba, moja je smrt sigurna. Nakon toga mozes vladatiovim kraljevstvom kao udovica, koliko god hoees." DajuCi

na taj nacin oduska svom gnjevu, Dasaratha je povikao:

"Jao, Rama, zar smo dosli tako daleko, da moram pristati

da te posaljem u sumu? Ne, neeu te poslati tamo. Radije

eu htvovati svoj zivot. Ne mogu ni trenutka zivjeti odijeljen

od tebe. 0, zli demone! Kako tvoje srce moze podrZati

namjeru da posalje moga dragog i njeznog Ramu u gustu,

tamnu, divlju dzunglu? 0, ti svadlj iva , pomahnitala zeno,

kakvo Ii si cudoviste postala!" Nakon tih rijeci Dasaratha

se onesvijestio.

Noe se rasplinjavala pred sjajnom lOrom. Devet

glazbenih instrumenata na ulaznim vratima palace na-

javljivalo je dan radosti. Ceste su poceli zapljuskivati ruzi-

nom vodom. Zrak je bio pun mirisa i blagdanske vreve, a

nebo ispunjeno nadom i uzbudenjem. Mjesec je toga dana

usao u sazvijezae puSya.34 Mudrac Vasistha sa svojom

grupom ucenika uputio se prema rijeci Sarayu radi obred-

nog kupanja te se vratio s blagoslovljenom vodom

potrebnom za obred krunidbenog umivanja. Prosao je

kraljevskom cestom gdje su se okupili gradani kako bi bili

nazocni svetim obredima. Dvorska je straza osiguravala

34 puSya _ "cvijetanje", najveCi boljitak; naziv za posebno povoljnu mjesecevu

kucu

194 195

pu t toj grupi svetih Ijudi. Napokon su usli u kraljevsku

palacu kroz bogata ukrasen glavni ulaz.

Cak i u tim ranim jutarnjim satima otvoreni su prostori

Zbog cega ta tuga, ovo jadno jecanje u vrijeme kad bi tre

bao biti prozet blazenstvom? Koji je razlog svemu tomu?

To nadilazi moje razumijevanje."



palace bili ispunjeni svecenicima, vladarima - vazalima,

predstavnicima podanika kraljevstva te starjesinama. Oni

su sjedili na mjestima koja su za njih bila odreaena. Me

lodija vedskih himni, sto su ih na ulicama recitirali vrsni

znalci, odjekivala je do neba. U meauvremenu je Vasistha

dao znak ministru Sumantri: "Idi, priblizava se pogodni ~ a t odreaen za svecani obred. Prije toga moraju se obaviti

mnogi drugi obredi. Obavijesti kralja da je njegova nazocnost ovdje hitno potrebna. Prenesi mu poruku da Va

sistha ocekuje njegov dolazak."

BuduCi da je Sumantra bio provjerena povjerljiva

osoba, imao je pravo da uae u bilo koju unutrasnju odaju

palace. Stoga se pozurio u sobe kraljice Kaikeyi u potrazi

za kraljem. Kad je usao u odaju u kojoj se nalaze kraljevske

bracne postelje, Sumantra se zaprepastio, Cinilo mu se da

gubi razum. Prestravio ga je prizor. Kralj je lezao na podu!

"Vide Ii moje oci dobro", cudio se. Gotovo je izgubio rav

notezu. Priblizio se kralju i rekao: "Kralju, ovo te jutro

moralo zateCi preplavljenog zanosom kao sto more nabuja

u doba plime. Ne mogu razumjeti zasto lezis tako ispruzen

na podu. Priblizava se pogodni sat. Veliki mudraci, vedski

znald, svi su spremni za svoje uloge i cekaju tvoj dolazak u

obrednu dvoranu. Ustani i obuci kraljevsku odjecu s dra

guljima te doai u dvoranu pracen kraljicama, u svom blis

tavom vladarskom sjaju. Mudrac Vasistha poslao me

ovamo da te dovedem u svete prostorije prijestolja."

Cuvsi njegove molbe, Oasaratha nije mogao zatomiti

svoju tugu. Glasno je zaplakao i jecajuCi se potuzio minis

tru: "Sumantra, tvoje laskanje mi razdire srce." Sumantra

se nije mogao pomaknuti ni korak blize, niti se mogao

povuci. Stajao je kao ukopan na mjestu gdje se zatekao.Sklopljenih je ruku molio: "Kralju, sto se to dogodilo?

Ook je Sumantra stajao bespomocan, say utonuo u

tugu, Kaikeyi se umijesala: ,,0, ti najbolji od svih ministara,

kralj je cijelu noc proveD bez sna, zabrinut zbog Rame.

Ako mozes odmah dovesti Ramu sa sobom, tajna ce se

otkriti. Oa, nisi me krivo razumio, brzo dovedi ovamo

Ramu!"

Sumantra je poslusao njezine zapovijedi kao da sukraljeve i pozurio se u Ramine odaje. S obje strane ulaza u

njegovu palacu ugledao je duge redove dvorjana i dvor

janki koji su nosili goleme pladnjeve pune darova - svile,

brokata, dragulja i ostalog dragog kamenja, girlande i

bukete cVijeca, mirise i slatkise. Bila je to radost za oko, no

Sumantra se nije zaustavljao da baci pogled na sve to.

Ook se zurio u palacu, osjecao je kako ipak nesto ne

dostaje u cijeloj toj svecanosti. Bio je svladan i zbunjen.

Radost koju je prije osjecao pretvorila se u tugu.

Ook se u svojoj koCiji vozio prema Raminoj palaci,

primijetio je stotine tisuca odanih podanika koji su ispunili

ulice i razgovarali kako on ide po Ramu da ga dovede ukrunidbenu dvoranu da bi obred mogao zapoceti. Vidio im

je lica procvjetala u radosnom ocekivanju. Bojali su se i

trepnuti da ne bi propustili neki dogaaaj iii trenutak ra

dosti. Napokon je Sumantra zakoracio u princevu palacu.

Mogao je uCi odmah, bez ikakve najave, u sve dijelove ove

zgrade od sedam katova. Poput ribe sto besumno roni

kroz dubine nabujale rijeke, Sumantra je klizio hodnicima i

dvoranama palace.

19796

nema nikoga tko bi toliko zudio za nasom dobrobiti kao

majka Kaikeyi. Kad otac i takva majka poruce da se

pozuris k njima, trebali bismo biti sretni!" Rekavsi to, Sita



Ramina pratnja, odusevljena i sretna, spremna da ga

otprati u obrednu dvoranu cekala je svecana izgleda, od-

jevena u sjajnu odjecu. Sumantra je usao u odaje koje su

se nalazile jos dublje u palaci. Ugledao je Ramu kako sjedina zlatnoj postelji sireCi bozanski sjaj oko sebe dok Sita

stoji kraj njega i njezno ga hladi. On je blistao poput Mje-

seca sa zVijezdom citrom.

Sumantri se zurilo, nije mogao viSe izdrzati pa je rekao:

"Rama, majka Kaikeyi i tvoj otac zamolili su me da te brzo

dopratim v u njezinu palacu. Zbog toga sam se pozurio

ovamo. " Cim je CUO te rijeci, Rama se okrenuo prerna Siti

i rekao: "Sita, ovo je znak neke zapreke, nicega drugog.

Znao sam da ce se neSto dogoditi, no sutio sam i na sve

govo rio 'da', kako bi otac bio sretan. Oceve naredbe

moraju se poslusati, neposlusnost bi ga zaboljela."Dok

jeRama ovako govorio, Sumantrino je srce ubrzano kucalo.

Pokusavao je shvatiti Ramine rijeci i povezati ih s prizorom

Dasarathe kako lezi na podu jadikujuci. Sada se uvjerio da

je bila istinita zapreka 0 kojoj je Rama govorio.

No Sita je prekinula Ramu: "Gospode, 0 cemu to

pricas? U ovom posebnom trenutku ne bi smio tako go-

voriti. 0 kakvoj se god zapreki radi, rijeCi svekra moraju se

postovati. Ako je on zadovoljan, i mi cemo biti zadovoljni.

Zbog njega se moramo odreCi svega. Ne oklijevaj ni casa,

vee odmah poOL Bude Ii krunidbe iii ne, mi cemo biti jed-

nako sretni. Majka Kaikeyi izuzetno ti je sklona. Bez sum-

nje, sve sto nam ona zapovijedi da uCinimo, svaka zapovi-jed koju nam ona izrece, za nase je dobro. Na sVijetu

je dopratila Ramu do glavnih vrata dvorane te mu zazeljela

svako dobro.

A Rama jo j je odgovorio: "Sita, zar ja sve to ne znam?

Za mene su isti svi dani koji su prosli, oni koji sad prolaze i

oni sto ce tek doci. Svaki dan docekujem s mnogo ra-

dosti. Kako bih ocuvao ocev ugled, pripravan sam uciniti

sve, poci bilo kamo. Doista sam neizmjerno sretan sto

dijelis moje osjecaje i pomazes mi pri odluci." Zatim je

izisao pracen Sumantrom. Dok su ulazili u koCiju sto je

cekala na cesti pred palacom, Ijudi su k1icali: "livio, zivio

Gospod Ramacandra, (jaijai ramacandra prabhu kljail)"

Od njihova je k1icanja podrh tavalo nebo.

Sumantra je obavijestio prisutne: "Rama se sada ne

vozi u krunidbenu dvoranu vee na mjesto na kojemu se

nalazi kralj. Stoga dopustite da prode sto brZe. Vratit ce se

za nekoliko trenutaka, zato ga pricekajte ovdje." Sumantra

je tako objasnio razlog zurbe te se brzo odvezao. Kad su

podanici ugledali Ramu kako se u svojoj bozanskoj koCiji

vozi ulicama grada u Kaikeyinu palacu, radosno su mu

k1icali, a putujuCi pjesnici i dvorjani pjevali su svoje

hvalospjeve. Zvukovi mnogih glazbenih instrumen ata uzdi-

zali su se do neba. Povici "livio, zivio!" culi su se iz velike

gomile Ijudi s obje strane ceste. lene odjevene u najljepsu

odjecu, ukrasene draguljima, gurale su se na terasama

kuca iii provirivale kroz prozore. U zelji da ga pozdrave

mahale su plamenom kamfora dok e on prolazio.

Kad se priblizio palaCi, ljudi su ga zasuli laticama,

docekivali ga svetim plamenom, netremice ga gledali sve

dok im nije nestao s vidika. Ostajali su tako nepomicni,

poput kipova, izgubljeni u kontemplaciji 0 blazenstvu koje

ih je ispunjavalo. Tada ih je obuzela radost sto su vidjeli"Ramu u kociji", Ramu kojega su ustolicili u svojim srcima.

198 199

KoCija se odvezla u dio Dasarathine palace nazvan

Vardhamana, isto tako dojmljiv kao i sama planina Kailasa

i prosla kroz tri cetverokutna dvorista sto su ih cuvali

d a ~ a , uvijek kad si bio zabrinut iii Ijutit, moj bi dolazak

zacas otklonio sve znakove tih briga i ti bi ponovno blistao

od blazenstva. Smirio bi se kad bi me privukao k sebi zar



budni strijelci.

Tada je Rama izisao i pjesaCio kroz jos dva dvorista.

Dok ih je prelazio, rekao je svojoj pratnji i Laksmal}i da ga

ne prate dalje jer je znao sto ee se uskoro dogoditi. Unatoc

tomu, postupao je poput covjeka, prirodno - kao svatko

drugi u takvim prilikama. Napokon je usao u kraljiCine

odaje te dosao do mjesta na kojem je Dasaratha pao napostelju. Razbarusene kose, jos uvijek obucen u jucerasnju

odjeeu, lezao je, ne obaziruCi se na nedolicnost toga

polozaja. Ramu je iznenadio taj prizor. Uz postelju je stajala

Kaikeyl.

Dasarathino je lice izgubilo svaki trag vedrine, jaukao je

i jadikovao. Kad je podigao glavu, pogled mu je pao na

Ramu. Njegov jezik nije uspio izgovoriti one sto je zelio

reCi. lz ociju su mu tekle suze. Premda je pokusavao go

voriti, nikakav se zvuk nije cuo. Rama jos nikad nije vidio

niti dozivio tako strasan prizor i vrlo se zabrinuo. Pozurio se

k ocu te rukama obuhvatio oba njegova stopala. "Reci mi

oce, zasto toliko jadikujes? Sto je uzrok tomu? Pokusat eu

te razveseliti kako najbolje znam. Zrtvovat eu i sam svoj

zivot kako bih u tebi ponovno pobudio blazenstvo

(ananda). Reci mi, sto je uzrok ove tuge, n e plaCi", prek

linjao ga je.

Nato je Dasaratha uzviknuo: "Rama" i ponovno zaje

cao, nesposoban da nastavi. Potom je izgubio svijest.

Rama ga je pokusavao oziviti i utjesiti. No, kralj je zapadao

u jos dublju zalost i nije se mogao smiriti. Tada je Rama

smogao snage te pozvao svoga oca na odgovornost:

"Oce, sto znaCi sve to? 11 bi morao ulijevati hrabrost u

mlade Ijude poput mene. No ti places i zapomazes te svenas plasis! Ne, to nije u redu. Ovo je prigoda kad treba biti

sretan. Je Ii ispravno da si sada tuzan? Do danasnjega

ne? .Kako to da te sada, sto me dulje gledas, sve Jace

razdlre tuga? To i moju zalost cini veeom. Zar mi ne mozes

o t k ~ i t i v r ~ z l o ~ toga cudnog ponasanja i tako me utjesiti?

Hovces II ml odgovoriti? Jesam Ii sto lose ucinio? iii, ako

nesto morar:n ~ c i n i t i , reci mi sto, ucinit eu to bez prigo

~ o r a . :opravlt cu se, ako mi kazes gdje sa m pogrijesio. Ne

zalostl se, ne sumnjaj u mene i ne oklijevaj. Reci mi sa

~ v i m autoritetom tvoje Ijubavi sto moram ciniti i poklonit~ u s ~ ~ r e d tvojom zapovijedi. Oce, tvoje prepustanje

zalostl nIJe dobar znak ni za tebe, ni za mene a ni za kra

Ijevstvo."

Tako je Rama preklinjao Dasarathu, a zatim se obratio

KaikeyL Sklopljenih ju je ruku upitao: "Majko, jesam Ii sto

lose u c ~ ~ i O ? Reci mi tko je taj grozni gresnik koji je

prouzroclO takvu tugu mo m ocu? Kad bi me prije otac

ugledao, on bi mi s ljubavlju mahnuo, privukao me k sebi i

njezno me pomilovao. No, sada me nije cak ni pogledao.

Zasto? Nije mi nista rekao vee 9dvraea lice od mene. Ako

tOy. c ~ n i zbog moje pogreske, zbog necega sto sam krivo

~ C l n I O , spreman sam pretrpjeti bilo koju kaznu da to oka

Jem. Meni je dovoljno da je otac sretan. iii mozda on pati

od neke bolesti? IIi su moja braea Bharata i Satrughna

poslali lose vijesti? Oni su dobro, zar ne? Majka Kausalya i

Sumitra ~ a k o d e r su d o ~ r o , nadam se. Obuzela me tuga jer

ne shvacam razlog oceve patnje. UCinit eu sve sto je

potrebno kako bih mu vratio radost, ma kako to mozda

bude.. tesko.. (zvrsit eu potpuno njegovu zapovijed, naj

o d a n I J ~ , pOnIzno, koliko god to bilo bolno. Svakom djetetu

otac J ~ uzrok rodenja. Stoga je on vidljivi Bog svih

s t ~ o r e n J a . .Ne trazim nista vise nego ocevu sreeu. Smiluj

ml se, maJko Kaikeyi, reci mi sto se dogodilo? JeIi

tvojesamopostovanje povrijedeno nekim dogadajem jer si

mozda govorila ostro protiv oca? Je Ii moja majka uCinila

200201

nesto protiv njegove volje i povrijedila n j e g o v ~ osjecaje?

Ne, majka Kausalya ne bi se nikad tako ponasala: A Su-

mitra? U nju sam jos sigurniji. Ona to nikako ne bl m ~ g l a sumu Da'!9aku na cetrnaest godina. Zbog toga tvoj otac

uzrokuje say taj metez. Sto da ti vise kazem? Ja necu

promijeniti niti povuCi svoje zahtjeve. Ako je tvoj otac



uciniti. A otac vjerojatno ne bi zapomagao ovako t u z ~ o , cak da se i jedna od kraljica ponasala tako ludo. Za nJe-

govu patnju mora postojati neki vrlo o Z b i l j a ~ r a z ! o ~ . Kyad

se otac ustrucava da mi ga kaze, barem ml tl mozes nesto

reCi i utjesiti me."

GledajuCi Ramu koji jU je tako ocajnicki molio, ~ a i k e ~ je napustio svaki osjecaj milosrda i u ~ j e ~ e ~ o s t i , ~ ~ ~ k i obm

prema muzu koji ce sigurno zapastl JOs d U ~ I J I Jad kad

cuje njezine rijeci izgovorene s potpumm n e ~ a J e m p . r y e ~ a nevolji koja ce ga tada zadesiti. Neprestano Je ~ ~ ~ ' : l l s I J a l a treba Ii izgovoriti te rijeci iii ne. Nije mogla razluCitl l z m e ~ u prolazne sadasnjosti i bliske b u d u c n o ~ t i . P o t i ~ n u l a J ~ zahtjeve Ijubavi odbadvsi vlastito unutarnJe dostoJanstvo I

majCinski osjecaj.

Rekla je: "Rama, poslusaj! Prije mnogo godina za vri-

jeme borbe izmedu bogova (deva) i d e m o ~ a ( ~ u r a ) ~ v o g a je oca ranila ubojita neprijateljska s t r i j e l ~ I o ~ Je patio od

nepodnosljive boli. Ja sam ga njegovala I. v r a t l l ~ mu z d r a v ~ Ije i srecu. On je bio zahvalan za mOJu pozrtvovnost.sluzenje te mi je obecao ispuniti dvije z ~ l j e . to sam ~ n -jeme osjecala kako ceznem jedino za ~ J e g ? V l m o Z d r ~ v l ~ e -njem i pobjedom. Stoga sam odgovonla: Sada /ne. zehm

nikakav dar. Molit cu te za ispunjenje tvoga obecanJa kad

budem osjetila potrebu.' A tvoj je otac o d g ~ v o r i ~ : ' ~ r e ~ u , kada god zazelis, sarno zatrazi od m ~ ~ e } s ~ u n J : n J e bllo

kojih dviju zelja. Sigurno cu ti ih ispumtl. ZelJe m s ~ ogra-

nicene vremenom, nisu nicim uvjetovane. Kada Ih god

zatrazis, rna kakve one bile, ispunit cu ti ih', obe cao je.

11 znas da potomd dinastije lksvaku nikad ne k : ~ e zadanu rijec. YjerujuCi u tu opce poznatu istinu, zatrazlla

sam da mi sada ispuni te dvije zelje. Jedna je bila ta da se

okruni moj sin Bharata, a druga da se tebe posalje u

202

sljedbenik istine, ako i ti zelis pokazati kako si i ti sljedbenik

istine, istog ces ovog trenutka otiCi u sumu Da'!9aku

zagrnut jelenjom kozom, kose svezane u cvor. Ondje

moras provesti cetrnaest godina.

BuduCi da si ti njegov sam zivotni dah, on te ne zeli

protjerati, misli da bi ti to mogao krivo shvatiti i to je

razlog njegove tuge. Nikakva se druga nesreca ni nevolja

ovdje nije dogodila. Besmisleno je pretjerivati s ovom

beznacajnom zgodom i dokazivati kako se na nas obrusila

golema katastrofa. Rama, otac se moze spasiti od grijeha

sto ga je pocinio krsenjem svoje zadane rijeci tek onda

kad njegov vlastiti odraz, njegov sin, odluci ispuniti zavjet

sto ga je otac propustio ispuniti. Inace, ako ni onaj koji je

nesto obecao ni njegov sin, dakle ako nijedan od njih dvo-

jice ne odrzi obecanje, tada oca mora zadesiti sudbina

vjecne propasti. n si toga svjestan."

Rama se ni najmanje nije uzrujavao dok je slusao te ri-

jeci izgovorene s tako promisljenom okrutnoscu. Sa smi-

jeskom koji mu je titrao na usnama, odgovorio je kako nijeu redu da otac jadikuje zbog toga. Kimnuo je glavom u

znak pristanka na Kaikeyine prijedloge. Njihov razgovor

razdirao je Dasarathino srce. Prevrtao se i stenjao u velikoj

mud. Rama se okrenuo Kaikeyi i rekao: "Majko, sve ce se

dogoditi onako kako si zamislila! Pun postovanja preuzi-

mam na sebe obecanje koje je dao moj otac. Dovoljno ce

mi biti ako me otac privuce k sebi kao sto je to obicavao

ciniti do sada s tako mnogo Ijubavi, ako bude sa mnom

njezno razgovarao, ako me b!agoslovi. No, ako mi isto

tako kaze da to ne zasluzujem, da nisam nicim stekao tu

zas!ugu, prihvatit cu to bez oklijevanja, s istom radoscu i

zadovoljstvom. Jer otac mi uvijek zeli najbolje, uvijek meblagoslivlje i zeli da napredujem. On je velik prorok. On mi

203

je ne samo otac vee i ucitelj koji me usmjerava na najvisi

put. Kakvu drugu odgovornost i duznost imam nego

pruziti radost njemu, svome ocu i uCitelju? To mi je naj

vise odgadas odlazak, i dan se tvoga povratka produzuje!

Pametno bi bilo da se spremis i odmah odes.

Tvoj bi ti otac htio to sam priopCiti, no on ne zeli izreCi



milija duznost, moja dharma. Cetrnaest eu godina u sumi

biti beskrajno sretan. Ne samo cetrnaest godina, ako je

oceva zelja, spreman sam prozivjeti i cijeli svoj zivot samo

u sumi! No, zbog cega otac oklijeva da mi kaze te dvije

zelje? To je one sto me boli. Jesam Ii ikad odbio izvrsiti

njegovu zapovijed? Rama je sluga i branitelj roditeljske

rijeCi, a ne njezin protivnik. Ima Ii iSta plemenitije nego ovo

tijelo koje sam dobio od oca posvetiti samo sluzenju

njemu? Ponudit eu mu ga s radoseu. Nisam od onih koji

cekaju da im se to kaze.

Majko, zasto mi nisi spomenula da je Bharata onaj

koga ee okruniti? Ja iii moj brat - nema nikakve razlike

medu nama. Zbog cega si se onda poigravala mislju da

medu nama postoji razlika? Mi ne poznajemo nikakvih

medusobnih razlika. Isto tako, zasto kazes: 'To je zapovijed

tvoga oca?' Zar sam se ikad oglusio na tvoje zapovijedi?

Ne, nikad! Zahtijevas Ii nesto ti iii moj otac, ja eu to bez

oklijevanja izvrsiti. Jos eu danas napustiti Ayodhyu i otiCi u

sumu. Majko, posalji svoje glasnike s porukom da doveduBharatu od djeda. Najbolje bi bilo kad bi on brzo dosao.

Ako se moj odlazak u sumu i krunidba Bharate dogodi u

isto vrijeme, otac ee biti spasen napetosti, zabrinutosti i

razocaranja, a i ti ees biti potpuno zadovoljna. Tko moze

znati kako ee se odigrati dogadaji?"

Kad je KaikeyJ cula ove Ramine rijeci, ispunilo ju je

blazenstvo, ali i bojazan. Pobojala se sto ee se dogoditi

ako Bharata stigne dok Rama bude jos u gradu. Zakljucila

je kako bi bilo najbolje zahtijevati da on ode u sumu vee

danas i stoga je odgovorila: "Rama, moguee je uciniti sve

kako bi se Bharata brzo vratio ovamo. No, nema nikakve

potrebe da cekas njegov dolazak. BuduCi da si se odluCiona pustinjacki zivot, zasto bi odlagao svoj odlazak? Jer sto

svoju zapovijed izravno. Premda njegovo srce to zarko zeli,

muci ga stid je r te mnogo voli. Sve se u njemu protivi da

te obavijesti 0 obeeanju koje mi je dao. To je razlog nje

gove patnje, on nije zalostan ni zbog cega drugoga. Sto

brze odes iz Ayodhye, to ee se on brze oporaviti od svoje

muke. Ook ne odes, bojim se da neee ni jesti ni piti.

Stoga, ako zelis vratiti njegovu sreeu, najbolje je da sto

prije odes."

Oasaratha koji je lezao na postelji CUO je Kaikeyine rijeci

koje su mu razdirale srce. Nije mogao suzddati svoj bijes i

tugu. Iz njega je provalio bijes. "Srami se, bezocni de

mone" i okrenuvsi se prema Rami, povice dva puta:

"Rama", a zatim se onesvijesti. Rama je sjeo na njegovu

postelju i stavio mu glavu u svoje krilo, milovao njegovo

celo te ga tjesio i krijepio njeznim izrazima Ijubavi. A

Kaikeyi je rekao: "Majko, ja nisam lakom covjek, otrovan

svjetovnim ambicijama. Nemam zelje da osvojim Ijude i

uspostavim svoju vladavinu u kraljevstvu. Zelim zivjeti

poput pustinjaka, njegovati i podrzavati ispravnost

(dharma), to je sve. Imam i jos jedan cilj - pruziti radost

svojemu ocu kojega najvise cijenim. Kako bih ostvario ova

tri cilja, spreman sam obaviti bilo koju zadaeu. Sin nema

vece duznosti, za njega ne postoji uzvisenije dobro nego

da sluzi svome ocu. Majko, premda mi otac nije nista

zapovijedio, ti si me obavijestila 0 njegovoj zapovijedi, zar

ne) I to je posve dovoljno. Usto, ti govoris u njegovoj pri

sutnosti i unatoc tomu sto cuje sve sto kazes, on ne moze

nista promijeniti, niti ista porice. Stoga zakljucujem da su

tvoje rijeCi zapravo njegove te se pokoravam zapovijedi i

otiCi eu kako je naredeno.

Majko, imam jednu zelju, nadam se da ees mi je ispuniti. Ook Bharata bude vladao kraljevstvom, pobrini se da

204205

se uvijek pridrzava ocevih uputa, da svojim djelima pri

donosi ocevoj radosti i zadovoljstvu. Za mene, za Bharatu,

za sina doista ne postoji nista svetije i korisnije od

stra.h j.os poveeao, Rama je odmaknuo bijeli suneobran sto

g ~ Je IlOad njega nosio neki dvorjanin i zapovijedio da za

n J e g ~ v ne upotre?ljavaju eeremonijalne znakove. Izjavio je



obecanja da ce ocevo sree ispuniti zadovoljstvom i

srecom. Sluzenje oeu vjecna je sinova duznost

(sanatanadharma)."

S tim je rijeCima Rama pao niciee i dotaknuo stopala

majke KaikeyL Dasaratha, koji je CUO svoga sina, previjao

se od boli kao da je dharma sto ju je Rama tumaCio i

smirenost koju je pokazivao joS jace pobudila njegovuljubav i tako izazvala tugu koju je tesko mogao svladati.

ZnajuCi da Rama nece JOS dugo ostati u Ayodhyi, izgubio

je svaki osjecaj za ispravnost i svoj p o l o z ~ j . Povikao je:

"Rama" i srusio se na tvrdi pod u sobi. Zene u svojim

odajama zacule su mukli udarae i bile zaprepastene od

zalosti i cudenja. Glasno su se jedna drugoj zalile zbog

ovakva obrata dogadaja. Rama je shvatio da vise nije

uputno odgadati odlazak. Poklonio se duboko pred oeem i

dodirnuo mu stopala, a tada izisao iz odaje.

Laksmar:la je stajao uz vrata i CUO rijeCi izgovorene u

sobi. Bio je say u suzama, bijesan na Kaikeyi i Ijutit na oea,

no nije mogao dati oduska svojim osjecajima. Stoga jesklopljenih ruku slijedio Ramu u stopu, ociju prikovanih

uza zemlju, pognute glave. Premda je izgubio kraljevstvo imorae biti protjeran u sumu, Ramino je lice blistalo poput

Mjeseea sto sjaji iza gustih, tamnih oblaka, nedodirnut

njihovim ernim velom. Sjaj njegova lika ostao je netaknut

jer on se s jednakom vedrinom suocavao s cascu i sa

sramotom. Ponasao se poput iskusna jogina, nije bilo ni

kakva traga ulOemirenosti ni u jednoj njegovoj misli, rijeCi

iii cinu. Hodao je kao da se nije dogodilo nista sto bi izaz-

valo njegovu zabrinutost. Medutim, Sumantra je pomislio

kako se ipak dogodila neka promjena u palaCi i ta je nje

gova misao uskoro bila potvrdena. Kad je njegov pogled

pao na Laksmal)u, sree mu je zadrhtalo. Kako bi njegov

da VIse ne zasluzuje ni srebrnu kociju. Kad je to CUO Su

m ~ n t r ~ je izgubio snagu tijela i volje. Potvrdili su se n j ~ g o v i naJgon strahovi.

Rama nije rekao ni rijeci onima oko sebe niti

gradanima koje je susreo. Ne zato sto bi bio tuzan n ~ vee

~ : lOao da bi oni bili povrijedeni da su culi te vijestl. K ~ d biIsta rekao, morae bi reCi istinu, prosirio bi medu Ijudima

t u g ~ v l a ~ t i t i m rijecima. Unatoc tomu, njegov naCin hodanJa pn povratku u palacu najavio je svim prisutnima

tuzne dogadaje.

.vRama se nije vratio ravno u Sitine odaje vee je radije

otlsao u Kausalyinu palacu. Palaca je blistala od zastava i

~ v j e t n i h vijenaea te drugih vanjskih lOakova svecanosti.

Z ~ n ~ v i o ~ t a l i dvorjani iz palace pretpostavljali su da se

pflbhzavaJu ~ a ~ a i Laksmal)a. Stoga su pripremili svjetilj

ke n ~ pla.dnJev!ma te se poredali da ih docekaju. Iskusni i

provJerem strazari na glavnom ulazu odlucno su ustali kad

su opazili braeu i povikali: "Pobjeda, pobjeda, neka to

b u ~ e t V ~ j a pobjeda!" Duboko su se poklonili u znak

p o ~ t o ~ ~ n J a . . . Kad je usao u drugi unutrasnji prostor,s v e e m ~ 1 kOJI su se ovdje okupili obasuli su ga svojim bla

g ~ s l o V l m a . Na ulazu u treei unutrasnji prostor, mlade

dJevojke:. kraljiCine pratilje, pojurile su u odaje noseCi

veselu VlJest - dolazi Rama sa svojim mladim bratom da

izrazi . p ~ s t o v a n j e majei. I same su se odusevile pogledom

na p ~ m e e v ~ . Od vanjskih vrata ravno do sobe u kojoj se

n a l a z ~ l a m a J k ~ s : ~ j a l e su djevojke 5 obje strane dugackog

hodmka masuel obrednim svjetiljkama kao lOakom

dobrodosliee zeleCi otkloniti zlo i pozdraviti radost i napre

dak.

Kraljiea K ~ u s a . l y a probdjela je cijelu noe u pripremamaza svetl dan sto Je osvanuo. Od rane je lOre bila zauzeta

206207

obredni m bogosluzjem. Stari brahmanski svecenici upravo

su umirivali boga vatre vedskim himnama u vrijeme kad su

najavili Ramu. Majku je prozimala radost jer ce svojim

nutka ne smijen:, vise doticati zlato, ne smijem sjediti na

zlatnom stolcu. Cekam da me blagoslovis je r moram kao

prognanik poCi u sumu Dal}9aku. Dosao sam se oprostiti



oCima vidjeti krunidbu vlastita sina. Proslavljala je tu ra-

dost uz pomoc nekoliko obreda, dijelila je pritom obilje

darova, postila je i bdjela duboko u noc. Blazenstvo

(ananda) joj je bila dovoljna hrana, blazenstvo sto ga je

dijelila sa svima. Potrcala je prema Rami da ga zagrli,

pomilovala je uvojke njegove kose, povela ga u sobu s 01-

tarom gdje je provodila jutro. Nije imala pojma 0 preok-

retu dogadaja. Bezazlena i jednostavna kakva je bila, od-jenula je bijeli sari Cistoce i sa svetom svilenom niti

pricvrscenom oko rista, puna zahvalnosti, bila zaokupljena

stovanjem Boga. GledajuCi Ramino lice, primijetila je neki

novi sjaj koji ga je obasjavao. Stoga nije mogla u sebi

zadrzati svoju srecu. "Sine", rekla je, "svi su tvoji preci bili

kraljevski mudraci (rajarsi), odlucni u podrzavanju isprav-

nosti. Bili su uzvisene duse (mahatman) svaki od njih. I ti

ces biti dugovjecan kao oni, glasovit kao sto su i oni bili.

Tvoja slava mora stiCi do rubova svih strana svijeta, poput

njihove. Sine, slijedi ideale ispravnosti koju je ova dinastija

visoko uzdigla. Ne zanemaruj ih, cak ni onda kad mozda

na njih ne budes mislio. Drzi ih se i nemoj se ni u kom

slucaju dati pokolebati." S tim je rijeCima prosula nekoliko

zrnaca rize na Raminu glavu kao lOak svoga blagoslova

prigodom toga posebnog dana. Primaknula je zlatni stolac

do svoga i rekla: "Sine, prosle si noCi izveo obred bdijenja,

zar ne? A jucer si i postio, prema pravilima. Mora da si

iscrpljen. Sjedni malo ovdje i pojedi nesto voca." Rekavsi

to, ponudila mu je zlatni pladanj 5 vocem koje je za njega

izabrala.

Rama je bio dirnut majcinom velikom radoscu i Ijubav-

Iju kojom ga je obasipala. Pitao se kako da joj objasni

obrat dogadaja. Nije zelio unistiti to ozracje njezine radosti.Kako bi joj pruzio zadovoljstvo, sjeo je na zlatni stolac,

dotaknuo voce na pladnju i rekao: "Majko, od ovog tre-

s tobom." Kausalya nije shvatila ni rijeCi od onoga sto je

Rama govorio, vee je samo rekla: "Sine, za nekoliko

minuta ti ces biti okrunjeni kralj, a pricas 0 sumi Dandaka.

Ne lOam kako da nadem smisao u onome sto g o ~ ; r i s . " Pomislila je kako je sin zadirkuje nekom s alom pa je rekla:

"Sine, ovoga izuzetnog trenutka ne bi smio, cak niti u sali,

pricati 0 stvarima koje slute na zlo. Okani se toga, moj

prekrasni dragulju." Skupila je prstima s pladnja malo rizekuhane u mlijeku i zasladene 5ecerom te je stavila u

Ramina usta! Yidjevsi njezinu ljubav i srecu, Laksmal}ine su

se oci ispunile suzama.

Kausalya je to primijetila pa se okrenula k njemu i upi-

tala: "Laksmal}a, zasto si tako tuzan?" Pozurila se k njemu

i pokusala ga pomilovati, no on nije mogao vise sakriti

svoju tugu. Glasno je zaplakao i zajecao. Kraljica je bila

zaprepastena, nije lOala zasto on jeca. Ramine rijeCi i

Laksmal}ina tuga veoma su je zbunile. U meduvremenu ih

je Rama prekinuo: "Majko, ako obecas da se neces zalos-

titi, nesto CU ti reCi" i uhvatio je njezine ruke cvrsto svo-

jima. "To je nesto sto ce darovati i meni i tebi te cijelojnasoj obitelji i dinastiji neprolaznu slavu. Stoga se ne pre-

pU5taj zabrinutosti, sumnji ili tuzi. Pomiri se s dogadajima

blagonaklono i spremno. Zar ti ne pruza veliku radost

pomisao 5tO sam poslusao ocevu zapovijed? On je odlucio

okruniti moga brata Bharatu, a mene na cetrnaest godina

poslati, odjevenog u odjecu pustinjaka, u sumu Dal}9aku.

Poklonio sam se njegovoj zapovijedi i dosao ovamo da se

oprostim od tebe."

Kad je to cula, Kausalya je kriknula: "Rama!" te se

srusila na pod. "Kako je doslo do tog obrata? Zar ce moje

njezno dijete poslati u mracnu sumu? Kakav je zlocin ucinio

moj Rama da to zasluzi? Moze li to biti istina? Ili je to samo

besmislica moga uma jer nisam ni spavala ni jela?"

209208

Dok je taka pokusavala objasniti stvari i utjesiti se, vi-

jesti a dogadajima iz Kaikeyine palace prosirile su se po

svim zenskim odajama i odasvud se zacuo zamor jadikovki

_._

vee prije obeeao da ee jo j ispuniti bilo koje dVije zelje sto ih

bude pozeljela. Kad ih je vee izrazila, nije vise mogao pre-

krsiti zadanu rijec i ponistiti obeeanje sto ga je svecano



i naricanja koji su podigle dvorkinje i dvorjani. Niz sva su

lica tekle suze izrazavajuei veliku tugu. Povici: "Rama, ne

ostavljaj nas", culi su se sa svih strana. Grupe ljudi obuzete

zaloseu pozurile su se u palacu Kausalye koja je bila

svladana cudenjem, tugom i strahom te nije mogla otkriti

tajnu svih tih dogadaja, niti je mogla ustati jer su je shrvali

zabrinutost i ocaj. Unatoc tomu, zarko je zeljela shvatiti sto

se doista dogodilo i sto je prouzrocilo ovu sveopeu patnju.Privukla je Ramu na krilo te ga upitala milujuCi njegovu

kovrcavu kosu: "Sine, sto to cujem? Ove vijesti! Reci mi

tacna sto se dogodilo? Vise ne mogu podnositi ovu neiz-

vjesnost." A Rama jo j je odgovorio: "Postujuei rijec koju je

jednom davr.o dao Kaikeyi, otac jo j je sada ispunio dvije

zelje." Rama je tada ispricao Kausalyi da je prva zelja koju

je ana pozeljela bila: 'Bharata se mora okruniti kao kralj!', a

druga, da njega treba protjerati u sumu na cetrnaest

godina.

Kad je ispricao te cinjenice i potvrdio njihovu istinitost,

Kausalya je uskliknula: "Rama, je Ii Kaikeyi doista trazila

ispunjenje takvih zelja? Ona osjeea bezgranicnu Ijubav i

naklonost prema tebi, ana to nikad ne bi pozeljela! No,

ostavimo to. Cak da je i pozeljela takvu zelju, mora da je to

bilo samo zato da provjeri kralja! Zbog te jednostavne

cinjenice, zasto bi trebalo biti taka mnogo zbrke i nemira?

Ali pretpostavimo da je to doista molila. Hoee Ii tvoj otac

ikad pristati da jo j ispuni te zelje? Odbijam to povjerovati.

Hoee Ii te on protjerati u sumu na cetrnaest godina kad ne

maze ni trenutak podnijeti tvoju odsutnost? To me jos vise

zbunjuje."

Vidjevsi kako njegova majka sumnja u istinitost onaga

sto se doista dogodilo, Rama ju je ponovno uzeo za ruke,usrdno je moleCi: "Majka, vjeruj mojim rijeCima! Otac je

dao. Niti je njegovo srce moglo pristati da me protjera u

sumu i bude bez mene. Stoga veoma patio Ne mogu pod-

nijeti pogled na njegovu patnju. Upravo sam se vratio iz

Kaikeyine palace. Otac lezi u nesvijesti, strasno trpi, to je

istina. Vjeruj mi, nisam taka okrutan da uzrokujem tvoju

zabrinutost zbog neke neznatne, smijesne stvari. Prihvatio

sam ocevu zapovijed i dosao k tebi kako bi mi dopustila

da adem."

S tim je rijeCima pao pred stopala svoje majke. Kausalya

ga je njezno podigla i rekla: "Rama, kakvo je to cudno

ponasanje? Koliko god surova Kaikeyi bila, hoee Ii on zahti-

jevati sve te strahote? Maze Ii ikad ijedno biee pomisliti da

tebe, koji ees biti okrunjen za nekoliko trenutaka, posalje na

cetrnaest godina u sumu? Moram Ii trpjeti cijeli svoj zivot?

Dobila sam sina nakon sto sam ispunila mnoge zavjete i

obavila mnoge obrede. GledajuCi tvoje drago lice,

nadvladala sam bali svih onih godina tuge. Nemam nikakve

druge zelje, ne zahtijevam nikakav drugi dar, dovoljno mi je

da moj sin bude sa mnom, pokraj mene. Jesam Ii nevri-

jedna toga malog dara? Jesam Ii rodila sina samo zato daga otjeram u sumu? Hoee Ii ijedna majka pristati da posalje

svoga sina u dzunglu? Jao, kakav sam to grijeh pocinila u

proslosti? U kojem sam ad svojih proslih zivota razdvojila

majku ad sina? Od dana kad si se upoznao s Vedama,

svakog sam trenutka osjeeala sreeu pri pomisli kako se

priblizava dan tvoje krunidbe. Jesu Ii ovi moji lijepi snovi

propali? Jesu Ii se sve moje nade rasprsnule i nestale? Jesu

Ii bili uzaludni svi moji zavjeti, bdijenja, obredi i rituali kojih

sam se drzala i provodila ih taka savjesno, samo da bih

osigurala tvoju radost i sreeu? 0, kako sam velika gresnica!

Zasto mi srce nije prepuklo kad sam cula te vijesti? Mazda

moram saznati i podnijeti nesto sto jos vise razdire srce?

Smrt mi ne pomaze. Moje srce jos kuca, unatoc tom

210 211

udarcu. Jao, cak i smrt ceka svoj pravi trenutak. Ona se

priblizila, no kad je ugledala moju muku, ostavila me jos u

zivotu, odgada trenutak mojega oslobodenja. Ni Yama nema

njega provalio bijes. Ddao je ruke cvrsto stisnute na

prsima dok je govorio: ,,0, postovana majko, neeu to nikad

prihvatiti. Mora Ii Rama napustiti kraljevstvo i poCi u sumu,



milosti prema meni. Proglasena sam bezvrijednom i za

sarno kraljevstvo smrti. 0, Rama, zasto nam se morala do-

goditi ova nevolja?", jadikovala je kraljica i pala bez svijesti

na tlo. Kad se osvijestila, preokretala se po podu, pritiskujuCi

srce dlanom. Rama nije mogao mirno gledati taj prizor.

Zapomaganje dvorkinja koje su se okupile, tutnjilo je u nje-

goYim usima poput grmljavine.

Nije izgovorio ni rijeci. Sjedio je uz svoju majku, gladiojo j celo i kosu te je tjesio, cistio je njezinu prasnu odjeeu.

Poput goleme, jake stijene, uronjene duboko u more,

Rama je sjedio nedirnut udaranjem valova koji su dopirali

do njega. Bio je iznad i izvan udaraca tuge i milovanja ra-

dosti, ispunjen s jednako toliko smirenosti sada kad je

morae otiCi u sumu na cetrnaest godina, kao sto je bio i

prije nekoliko trenutaka dok je isao prema kraljevskoj

dvorani da bude okrunjen kao vladar velikoga kraljevstva!

[ Kausalya je znala da Rama nikad ne bi skrenuo sputa

duznosti, bila je svjesna da nikad ne bi prekrsio svoju

zadanu rijec, da nizasto ne bi odlutao od utrtog puta

svoga oca. Bila je sigurna da ga njezine jadikovke ne bi

navele da skrene sputa. Stoga ga je prestala nagovarati

da odustane od svoje odluke. "Sine, kakve svrhe ima

prekoravati druge kad je covjeku sudeno da se suoci s

tako tragicnim razvojem dogadaja? Ne, to je pusto

trosenje rijeci. Sve je za nase dobro. Bozjim odredbama

nitko ne moze kazati 'ne'! Ja nisam imala sreee u Ayodhyi,

a niti u ovoj palacio Mogu biti sretna sarno tame gdje je

moj Rama. Zato eu poCi s tobom, povedi me!", rekJa je i

pokusala ustati. Dvorkinje su je podrzale i pomogle joj da

se nasloni na zid. Govorile su obzirno i njezno umirujuei je.

LaksmaQa je promatrao Kausalyinu patnju i slusaonjezine rijeci. Nije mogao svladati svoje emocije vee je iz

da bi zadovoljio brbljarije jedne zene? Ne mogu to podni-

jeti. Otac je suvise ostario, stoga je njegov urn vrlo

nepostojan, zapleo se u senzualne zelje i postao rob

Kaikeyina zavodenja. On se jadno predao uZivanju, nema

nikakva osjeeaja razlucivanja 0 posljedicama svojih cina. U

toj zaslijepljenosti moze izdati bilo koju zapovijed. No,

zapovijedi te vrste ne bi se smjele poslusati. Kralj je sla-

bouman, nesposoban razluCiti stvarno od nestvarnog, ne-vazno od vaznoga. Kada takvi vladari izdaju zapovijedi u

svojoj zaslijepljenosti, njih doista ne treba poslusati. Kakav

je zlocin pocinio Rama da mora biti prognan u sumu? Cak

ni Ramin najokrutniji neprijatelj, ako takav i postoji, iii naj-

bezdusniji divljak koji izdrzava kaznu za svoje zloCine, ne

moze uperiti prstom ni u najmanju mrlju u njegovu

ponasanju iii djelovanju. Nijedan kralj na Zemlji nema

pravo da u sumu protjera osobu tako neosporive nevi-

nosti, Cistih namjera i svete posveeenosti. Rama je nepo-

kolebljiv na svom ispravnom putu, on je gospodar svojih

osjetila, cijeni i postupa s postovanjem sa svim neprijate-

Ijima. Hoee Ii ijedan otac takvoga sina protjerati u dzun-glu? Stovise, kralj je vrlo odan dharmi, on je junak pun

svetih uzora, sljedbenik je svega najboljega u svim

vjerama. Moze Ii takav kralj izdati tu zapovijed? SudeCi po

onome Mo se dogodilo, sigurno je da je Dasaratha iii

bolestan iii je postao rob svoje strasti. Svaka zapovijed od

takve osobe nije vrijedna da se uzme u obzir. Rijeci kralja

koji se ponasa poput ludaka iii maloljetnika ne moraju se

uopee postovati. ZaboravljajuCi diktate politickog morala,

napustajuCi put svjetovne mudrosti, bacajuCi u vjetar

duznosti roditeljske Ijubavi, on je poludio, dopustio je da

njegovi hirovi i umisljanja zagospodare njime. Je Ii

potrebno njegovu zapovijed shvatiti ozbiljno? Ne bih se

slozio da se treba na nju obazirati."

21312

LaksmaDa se okrenuo prema Rami i sklopivsi ruke pun

postovanja, rekao: "Oprosti mi Rama. Preuzmi vlast nad

kraljevstvom prije nego se vijesti a ovim dogadajima

koja treba biti tvoja? Koji sin ima neko pravo sto ga nema

najstariji sin? 11 zelis poslusati ovu besmislenu, nepravednu

zapovijed radi oca. No, ja je ne prihvacam, rna sto god ti



prosire i postanu svima poznate. Bi t cu uz tebe sa svojim

lukom. Svatko tko se u Ayodhyi podigne protiv tebe morat

ce se suoCiti sa strijelama iz moga luka. Naravno, takvog

nema ni u Ayodhyi ni igdje na svijetu. No aka se ovdje raz-

vije bilo kakva opozicija, ovaj ce se veliki grad pretvoriti u

pustinju bez ijednoga Ijudskog stvora. Moje ce se ostre

strijele pobrinut i za to. Ali, zasto sve to nabrajati? Bude Ii

se Bharata protivio, iii bilo tko drugi u njegovo ime, unistitcu ga, iskorijenit cu ga, nije me briga. Zarobit cu i strpati u

zatvor cak i samog Dasarathu, istupi Ii u ovoj borbi kao

Kaikeyin saveznik!"

Dok se LakSmaDa taka ljutio, Rama ga je strogo gle-

dao. Nakon sto je prekinuo izljev njegovih osjecaja,

opomenuo ga je: "LaksmaDa, tvoje rijeci prelaze sve gra-

nice. Meni nitko ne maze uskratiti ana sto zelim, nitko ne

maze promijeniti tijek moje volje niti se maze izbjeCi moje

protjerivanje u sumu. 11 govoris taka jer te na to potice

Ijubav prema meni i zelja da sprijeCis svoju odvojenost ad

mene. Okani se toga! Strpljivost ce te spasiti ad svih briga

i strahova, budi strpljiv, ne uzrujavaj se. Ne zanosi se ide-jama a mrZnji ni prema ocu ni prema bratu Bharati. Oni su

Ciste, svete osobe. I Kaikeyi je vrlo casna, treba je cijeniti i

postovati, zelje koje je zazeljela takoder su besprijekorne.

Ona me je voljela, brinula se a meni, milovala me, nje-

govala, igrala se sa mnom, radovala se vise meni nego

vlastitu sinu Bharati. Aka ta majka danas zahtijeva ad oca

da jo j ispuni zelje koje su potpuno suprotne obicajima

ljudi, sigurno mora postojati neko skriveno znacenje u

svemu tome. To je vjerojatno Bozji plan, a ne sarno obicna

ltudska zelja. Smiri se, ne strahuj vise i ne mrzi nikoga.

Cekat cerna sto ce se dalje dogoditi," savjetovao mu je.

Nato je LaksmaDa pao pred Ramina stopala i rekao:

"Rama, na temelju kojih ce ovlasti Bharata dobiti krunu

rekao u njezinu obranu." Okrenuvsi se Kausalyi, nastavio

je: "Postovana majka, iskreno govoreCi, ja sam odan

Rami. Zaklinjem se da ne mogu postojati nijednoga tre-

nutka odvojen ad Rame. Aka on ne bude htio ostati u

kraljevstvu i ode u sumu, ja cu ga slijediti. PoCi cu njego-

vim stopama, bi t cu njegova sjena. Aka mi zapovijedi da

skocim u vatru, rado cu to uCiniti. Drzat cu se sarno nje-

govih zapovijedi, niCijih drugih. Majka, ne mogu te gledatitaka tuznu. On je tvoj sin, moj Ramacandra. Kako itko

maze biti odvojen ad vlastita zivotnog daha?"

SlusajuCi LaksmaDu, Kausalya se malo utjesila. Pomi-

lovala ga je po kosi i rekla: "Tvoja mi Ijubav pruza mnogo

utjehe, tvoje mi rijeci daju veliku snagu. Brat tvojih

osobina doista je rijedak! Majku koja rodi takva brata svijet

smatra casnom i svetom. No sada nas unesrecuje osjecaj

da sma svi veliki gresnici. Rama nece odustati ad svoje

odluke, za njega je progonstvo neizbjezno. A ja zelim sarno

jedno, povedi i mene sa sobom", jadikovala je ana.

Rama je pogledao LaksmaDu i rekao: "Brate, ja znamdubinu Ijubavi koju osjecas prema meni. Poznajem tvoju

hrabrost, tvoje sposobnosti i ugled. Majka mnogo trpi

zbog zalosti jer ne shvaca istinite Cinjenice ni vrijednost

samonadzora. No, buduCi da sam ja dijete rodeno iz

njezine utrobe, ta je njezina zalost sasvim prirodna. Uzmi u

obzir da je ispravno ponasanje, dharma, sam korijen svih

zivotnih vrijednosti. Ali dharma je sigurna sarno aka se

temelji na istini.

Istina (satya) i dharma se ispreplicu. Jedna ne maze

postojati bez druge. Istina je dobrota, dobrota je istina.

Dok djelujem u skladu s ocevim zapovijedima, provodim u

djelo i istinu i dharmu. Nitka posvecen dobrom zivotu

nece prekrsiti rijec zadanu majci iii ocu iIi postovanom

214 215

uCitelju. Stoga ni ja ne zelim prekrsiti oceve zapovijedi, to

je sigurno. Nije mi Kaikeyi nista zapovijedila. Samo mi je

priopCila ocevu zapovijed i to je ucinila u njegovoj na-

skladu je s najuzvisenijom dharmom da svatko ispuni

duznost koja mu je namijenjena. Kad bih pokusao izbjeCi

duznost jer ju je tesko izvrsiti, to bi znacilo kako prihvacam



lOcnosti, stoga se tomu trebam s postovanjem pokloniti.

Da to nije bila oceva zapovijed, a Kaikeyi je tvrdila da jest,

on ju je mogao opovrgnuti, zar ne? No, nije to ucinio, vee

je jednostavno tesko uzdisao. lbog toga je Kaikeyina rijec

poput njegove vlastite zapovijedi. lato sada neeu skrenuti

ni od kakve svoje odluke. Nema vise nikakve moguenosti

da se povucem. Ne dopusti, brate, svom razumu da nes-

vjesno upadne u razmisljanje jednoga ksatriye koje izazivauzas i strah. Ostavi se nasilja i okrutnosti, prihvati moje

stajaliste." Rama je pomilovao Laksmar:tu optereeenoga

Ijutnjom i tugom te mu upuCivao njezne, Ijubazne rijeci

kako bi ublazio njegovu bol. Tada, okrenuvsi se k majci

Kausalyi, rece: "Nemoj sprecavati moju odluku niti me

izazivati da prekrsim zavjet. Sto god se dogodi bilo komu,

moj izgon u sumu nista ne moze sprijeciti. Posalji me

tamo s Ijubavlju, blagoslovi moj zavjet, moju odluku." Pao

je pred njezina stopala i zamolio dopustenje da ode.

Majka je bila potresena velikom boli. lagrlila je Ramu i

glasno jecala. \lidjevsi njezinu muku, ni Rama nije mogao

zatomiti svoje osjeeaje. "Majko, moja je rijec vrhovna is-

tina. Slusaj, nikakva nevolja neee mi se dogoditi dok

budem u sumi. Provest eu tih cetrnaest godina u najveeoj

mogueoj sreCi i radosti. Vratit eu se i ponovno se duboko

pokloniti tvojim stopalima. Ispunit eu sve tvoje nade

vezane uz mene. Majko, to je Dasarathina zapovijed! To je

zapovijed koju moram ispuniti ne samo ja vee i ti,

Laksmar:ta, Sumitra i Bharata. To je drevni zakon,

sanatanadharma.

Majko, molit eu te jos nesto, oprosti mi. Sve sto si s

drugima pripremila za moju krunidbu, iskoristi s istom

radoseu i veseljem za Bharatinu krunidbu. Otac mi jepovjerio nadlOr nad podrucjem sume. Tako je najbolje. U

ideju da smo Bharata i ja razliciti. Ono sto ti trebas uciniti

jest da nas obojicu blagoslovis i zahtijevas da uspjesno

izvrsimo ono za sto smo odgovorni i sto nam je povje-

reno."

Kausalya je slusala te Ramine rijeci i tesko podnosila

tugu koja ju je obuzela. Stenjala je u velikoj boli. ,,0, moj

sine, otac te odgojio i pomogao ti da odrastes, bio je sre-

tan sto vidi kako napredujes i postajes jak. Stoga zasluzujepostovanje i poslusnost. No, zar i ja nisam ~ r i j e d n a postovanja i poslusnosti? Razmisli 0 sljedeeem! lena je

jedna muzeva polovica, a muz je zenina desna polovica. I

tako, buduCi da je svaki od njih polovica onoga drugog, ja

sam polovica Dasarathe, zar ne? Stoga se zena i lOve

"pola muzeva tijela" (ardhaftgl). Kad kazes da ti je

Dasaratha zapovijedio da odes, to je zapovijed samo jedne

njegove polovice, ona nije potekla od njega cijeloga, a vri-

jedit ce tek kad se i ova polovica njega s njome slozi. No,

ako se ja ne slozim s tim, zapovijed kao takva ne vrijedi. 11

znas znacenje i vaznost dharme u svim njezinim raznim

vidovima, zato moras biti svjestan i toga. Bez majCinaprihvacanja nijedna duznost ne obvezuje nikoga i ne zas-

luzuje naziv dharme. \lise od oceve zapovijedi mora se sli-

jediti majCina. To je jos vaznija duznost. Jer majka je ona

koja te je njegovala u djetinjstvu i djecastvu, a ne otac. Da

ga majka ne nosi u sebi devet mjeseci, djeteta ne bi ni

bilo! A ti sada tu majku bacas u duboku zalost i izjavljujes:

'0 , to je oceva zapovijed, moram je svakako poslusati.' Ne

prihvacam to glediste kao ispravno. Nikakvo blago nije

majci dragocjenije od njezina sina. A za majku poput

mene, sin je sve. Kad sin gleda na mene poprijeko i oceve

zapovijedi smatra vaznijima, sto ce mi koristiti ako osvojim

nebo i zivim ondje od bozanskog nektara? Radije eu biti u

paklu i misliti da je to raj, ako moj sin bude ondje.

216 217

Sto da radim ovdje, Rama? Cijelog zivota nisam okusila

ni trenutka sreee! Od samog rodenja bila sam vezana

ogranicenjima sto su mi ih nametnuli majka i otae, a po-

sto njezin um zasjenjuje jako vezivanje za dijete. Razmisli 0

ocevoj zapovijedi koja se tice dobrobiti kraljevstva, cijelog

svijeta, koja se tice covjecanstva. Nisi razumio unutarnji



tom sam strahovala kakvog eu muza dobiti, kakvog ee biti

karaktera i ponasanja. Napokon sam se udala za tvoga

oea. Godinama me mucila bol jer nisam imala djeee.

Morala sam trpjeti zbog sukobljavanja s drugim zenama

tvoga oea. Nisam se te borbe oslobodila sve do danas.

Stoga ne znam zbog kakvih sam zasluga u prijasnjem zivo-

tu stekla tebe kao sina. A sada mi prijeti razdvajanje od

tebe. Kad sam bila sretna? Moj je zivot postao golemarijeka zalosti, borim se s njom, nesposobna da plivam.

Tonem u njoj bez ikakve nade da eu biti spasena. 11 si mi

bio grana za koju sam se hvatala da se spasim. Ako mi

uskratis da idem s tobom, sto ee se dogoditi sa mnom?

Tvoj otae neee patiti zbog nikakva osjeeaja gubitka radi

moje odsutnosti. On je svoje blazenstvo nasao u Kaikeyi,

nitko mu drugi nije potreban. Zbog toga, umjesto da ovdje

tugujem i izgaram u boli dok jednom ne ostanem bez

daha, vise volim uzivati u liku svoga dragog sina. Premda

mozda neeu imati ni hrane ni vode u sumi, hranit ee me

radost njegova lika." Iako je Rama osjeeao da u njezinoj

molbi ima opravdanja, potreba da poslusa ocevu zeljuprisilila ga je da odrzi svoje obeeanje i ne iznevjeri svoju

duznost.

U meduvremenu je Laksmal}a posredovao i rekao:

"Brate, majcine su rijeci najdublja istina. Ona zasluzuje cak

vise postovanja od oea. U starim je tekstovima zapisano:

'Neka majka bude tvoj Bog (matrdevo bhava) , neka otae

bude tvoj Bog (pitrdevo bhava)', stavljajuCi tako majku na

prvo mjesto, a oea na drugo. Nije ispravno sto se tako

cvrsto ddis svoje odluke te majci uzrokujes tako mnogo

tuge."

Rama se okrenuo prema njemu i prekinuo ga:"Laksmal}a, ti podupires izjavu majke koja trpi zbog toga

dublji smisao i znacenje te zapovijedi. Sarno dharma moze

osigurati ostala tri covjekova eilja: bogatstvo, sreeu i oslo-

bodenje. Nema potrebe sumnjati niti dokazivati ispravnost

toga. Svijet mrzi covjeka kad on svoje djelovanje posveeuje

samo stjeeanju bogatstva. Ako je potpuno posveeen jedi-

no sebicnom ispunjenju svoje zelje, svijet ga osuduje i vri-

jedan je prezira. Stoga svako djelovanje mora biti u skladu

s dharmom. No, to nije sve, Laksmal}a! Dasaratha je nasotae, ucitelj i vladar. On nam moze izreCi zapovijed bilo

zato sto nesto zeli ili se Ijuti na nekoga iii je vezan za

n d ~ o g a i voli ga, to se nas ne tice! Mi ga moramo sarno

poslusati, nema opravdanja da to ne uCinimo.

Sin koji uziva u grijehu moze uCiniti nesto protiv oceve

zapovijedi, no ja nisam takav sin. Sto god otae zapovijedi,

ja eu pognuti glavu u smjernom postovanju. Mozda ees u

to sumnjati. Kad otae, luda zaslijepljena straseu, bez ra-

zuma da razluci izmedu trenutacnog i vjecnog, zaokupljen

samo svojom sebicnom velicinom, vjerujuCi lukavstinama

drugih, nanosi uvredu vlastitu sinu, mozda ees upitati

treba li sin vjerovati takvu oeu i poslusati ga? Bez sumnje,

treba tako uCiniti. Otae moze biti luda ili okrutni tiranin,

nisi li ti njegov sin? Ako je tako, tvoj je polozaj uvijek nizi, a

njegov viSi. To odlucuje 0 svim duznostima i pravima. U

najboljem slucaju sin moze pokusati objasniti i razjasniti

prema svom misljenju, ono sto mu se cini nejasno i kom-

plicirano. No ne smije odbiti poslusnost, smatrajuCi je lu-

do m iii besmislenom.

Razmisli i 0 ovom aspektu. Dasaratha je vrlo darovit

covjek, velik ratnik i hrabar borae, stup ispravnosti. Bori se

u smrtnoj muci da bi odrzao zadanu rijec! Nije ga zavela

Kaikeyi niti zaslijepila strast! Ne. Potaknut je vrhovnompotrebom da ustraje u svom obeeanju sto ga je svecano

218 219

dao. Usto, obecao je KaikeyI da ce joj ispuniti zelje bez

obzira na to kakve one bile makar to ugrozilo njegov vlastiti

zivot! Nikako ne mogu pristati na pomisao da ga je obu

zela strast. Otae je u nevolji jer ne vidi izlaz iz posljediea

grubo uvrijeaen i osramocen. No satya i dharma, put is-

tine i ispravnosti ne obazire se na cast i sramotu, ne tezi za

jednim niti zazire od drugoga. Budi hrabar, ispuni sree



ovog zahtjeva - njegovo sree ne pristaje na to da me

posalje u sumu.

L a k s m a ~ a , otae je vjeran sljedbenik dharme, vjerniji od

svih svojih prethodnika na prijestolju. Njegova slava odz

vanja i odjekuje iz svakog kutka u sva tri svijeta. Nece Ii to

biti los primjer covjecanstvu ako ga njegova kraljiea, po

mazana kraljiea, ostavi i napusti da bi pratila svoga sina?Zivot je kratak, njegovo je vremensko razdoblje ogra

niceno. Ako potrazimo utoCiste u neispravnim djelima,

nece biti dobra ni za mene ni za tebe, zauvijek cemo izgu

biti ugled."

Tada se okrenuo k majci i poceo je ganutljivo prekli

njati: "Majko", no prije nego je mogao nastaviti, Kausalya

se od tuge skamenila. Shvatila je kako je beskorisno njezi

no nastojanje da pramijeni Ramino misljenje. Uvidjela je

kako ne moze izbjeCi obvezi da mu dopusti otiCi s njezinim

blagoslovima. Shvatila je da on to vise pati sto ona vise

jadikuje.

L a k s m a ~ a je bio vrlo dirnut tim dogaaajima, oci su mu

se zaervenjele, izgubio je svijest 0 tome gdje se nalazi i tko

je oko njega. Usne su mu se osusile, jezik odrvenio, zurio

je u prazno. Sagnuo je glavu i gledao u tlo, a suze su mu

tekle jedna za drugom. Ook ga je promatrao, Rama je

pomislio kako ne bi bilo ispravno da ga ostavi u takvu

stanju. Osim toga, L a k s m a ~ a bi mogao sebi uCiniti neko

zlo bude Ii ostavljen sam, a mozda bi mogao naskoditi i

drugima. Svi bi mislili kako se sve dogodilo zbog mene,

pomislio je Rama.

Stoga je odlucio reCi L a k s m a ~ i : "Brate, plamenovi Ijut-

nje su poput mirisnog stapica za gomilu grijeha. Svladajih. Mozda si nesretan na pomisao kako je Rama tako

dane da ispunis najvisu svrhu zivota." L a k s m a ~ a se zapre

pastio sto ga je njegov stariji brat tim rijecima tako hvalio

te je povikao: "Brate, dok Rama, sam moj zivotni dah,

odlazi u sumu, komu mogu sluziti ovdje s tom inertnom,

materijalnom, fizickom tvorevinom nazvanom tijelo? Ovaj

Laksmana nema zelje sluziti nikomu osim Rami. TI cijenis

svoju dharmu, svoj osjecaj za duznost. I ja imam svoj osjecaj duznosti, i ja ga isto tako cijenim. Stoga cu poCi za

tobom. Ne trebam cekati niCiju zapovijed. Ja se ne ubra

jam u one koje vezu darovi obecani KaikeyL Cak da i jest

tako, ne bih obracao pozornost na njezine zapovijedi niti

na upute njezinih slugu. Nitko osim Rame nema ovlasti da

mi nareauje niti izdaje zapovijedi 0 mom kretanju iii

ponasanju. Stoga, ovdje i sada, i ja CU obuCi pustinjacku

odjecu od pruca, svezati kosu u cvor i tako se pripremiti

da te slijedim." S tim se rijeCima L a k s m a ~ a oslobodio

dragulja i kraljevske opreme koja ga je optereCivala dok je

isao prema krunidbenoj dvorani. S gnusanjem je odbacio

dijamante i svilenu odjecu. Nakit za usi i ogrliee padale supo svim kutovima sobe. Bio je say uzbuaen jer je htio

pratiti svoga brata. Ramino se sree raznjezilo kad je vidio

tako spontanu odanost i predanu vjernost L a k s m a ~ e . Priblizio mu se, stavio ruku na njegovo rame i njezno

rekao: "Brate, moja radost nema graniea jer imam brata

poput tebe! Ooista sam sretan. Tvojim odlaskom sa

mnom i majka Kausalya ce se smiriti. Vrlo je uznemirena

strahom i sumnjom kako CU provesti cetrnaest godina u

sumi i hocu Ii se vratiti kad to razdoblje progonstva proae.

Reci majei da se ne boji. Idi i utjesi je. Ook mi ovako pro

vodimo vrijeme, otae vjerojatno pati i veoma je zabrinut. 1

KaikeyI ce razdirati sumnje da mozda uopce necu oticHStoga CU sada poCi k SIti i obavijestiti je 0 svemu, a potom

22120

eu u Kaikeyinu palacu da se oprostim s oeem. U medu

vremenu ti idi k svojoj majd Sumitri i zamoli je za pris

tanak da mi se pridruzis."

brinut ee se za tvoje potrebe i ispunjavati te radoseu.

Sunee, Mjesee i druga nebeska tijela otjerat ce sva zla i

zastititi teo 11 ees privuCi cak i sumske demone, zao

kupljene opakim djelima okrutnosti jer tvoje je sree pre



Nakon tih rijeCi Rama je obisao oko Kausalye spustivsi

se pun postovanja pred njezina stopala. Nato su dvorjanke

i dvorjani kao i ostali stanovnid zenskih odaja poceli

glasno jadikovati kao da im prijeti potop. No Kausalya je

hrabro privukla Ramu k sebi kad je on ustao ocekujuCi

njezine blagoslove. Zagrlila ga je, pomilovala po kosi,

polozila mu ruke na ramena i rekla: "Sine Rama, ti si naj

uporniji sljedbenik dharme, ti si odlucan junak. Nemas se

razloga bojati zivota u sumi. Sa m si 9dlucio da ees otiei.

Ne mogu te odvratiti od tvoje odluke. Zelim ti svako dobro,

ispuni svoje ideale i teznju da postujes zelju svoga oca!

Vrati dug koji svaki sin duguje svomu oeu tako sto ees

poslusati njegovu zapovijed. Sto se tice mene, ja zelim tek

jedno - da se sretno vratis u Ayodhyu. Barem eu toga

dana biti sretna. Rama, presuda sudbine doista je ne

dokuciva. Cak ni najmoeniji ne mogu prekrojiti njezin

zapis. Dharma zbog koje nas sada napustas sigurno ee te

stititi i voditi dok budd u progonstvu. Kako bi bilo Iijepo

da je u ovom trenutku vee proslo cetrnaest godina, da te

vidim kako se vraeas, a ne da te ispraeam. Jao, oprosti mi

moju ludost. Sine, kako da te blagoslovim? Da kazem,

neka cetrnaest godina prode kao cetrnaest dana, ne, ne;

vee kao cetrnaest treptaja ocima! Vrati se sretno, vrati se

brzo. I neka te tada okrune. 0, ti dragulju dinastije Raghu!

0, moj najdrazi sine! Boziea dharme sigurno ee te stititi

tijekom godina progonstva jer odlazis u sumu kako bi je

umilostivio. Ona je najmoeniji i najcvrsCi branitelj. Ja eu

ovdje sve te godine moliti milost bogova, molit cu ih da ti

se nikakvo zlo ne dogodi. Sluzenje sto si ga ponudio svo

joj majd, oeu i uCitelju podarit ee ti dug zivot, zdravlje i

srecu. Tvoja odanost istini osigurat ee ti nepokolebljivuhrabrost. Planine, rijeke, grmlje, mravlji brezuljd, zivotinje i

sumske ptice dolazit ee k tebi s njeznom naklonoseu,

222

puna sVjeze, njezne Ijubavi, oni ee se pokloniti pred tvojim

stopalima i prihvatiti te za svoga gospodara."

Blagoslovivsi tako Ramu, Kausalya je nekom novom

snagom zatomila tugu koja ju je razdirala te se pretvarala

da je mirna i hrabra. Osjetila je miris Ramine kose, drzala

ga cvrsto i privinula ga u zagrljaju punom Ijubavi ejelivajuCi

mu obraze. Usne su joj podrhtavale dok je izgovarala rijeCirastanka: "Rama, vrati se sretno, podi radosno." Rama je

lOao dubinu Ijubavi kojom ga je majka obasipala. Mnogo

je puta dotaknuo njezina stopala sa zahvalnoseu punom

postovanja te rekao: "Majko, ne smijd se zalostiti, ne

smijes si uskraCivati spavanje i hranu, nemoj skoditi svom

zdravlju. U svakom trenutku sjeti me se s radoseu u sreu.

Tvoje ee se misli odrazavati u mojoj sigurnosti i bla

gostanju. Ako se ti budes zalostila, kako eu ja biti sretan?

Ako zelis da budem sretan ondje, ti moras biti sretna

ovdje. I moras me svim svojim sreem blagoslivljati."

Zamolivsi je to, napustio je njezine odaje, nerado je

ostavljajuCi, ali ipak zeleCi ispuniti svoju d uznost.

Rama je zakoraCio na kraljevsku eestu preplavljenu

mnostvom podanika te se bosonog uputio njome. Ljudi su

se skamenili kad su ugledali taj sjajni simbol istine i vrline.

Culi su glasine sto su lebdjele ulieama - Rama odlazi u

sumu. Nisu mogli povjerovati da je to istina, molili su

Boga da glasine budu lazne. No kad su ga vidjeli da ko

raca bosonog, srea su im k1onula. Uzbudenje koje su

dozivjeli kad su culi vijesti 0 krunidbi pretvorilo se u

duboku bot. Liea sto su sjala od radosti ilOenada su

problijedila i k1onula, izduzila se od bola i uvenula. Rama

nije podizao glavu da pogleda ikoga oko sebe. Posao jeprema Sitinim odajama.

223

izgledaju kao Mjesec? Zasto te to danas ne pratP Zasto

dvorski pjesnici sute i ne pjevaju a tvojoj slavi dok odlazis u

krunidbenu dvoranu? 0, Gospode, kako to da te majstori

vedskih znanosti, brahmani, nisu pomazali posvecenim



SiTA. JE UPORNA I POBJEDCJJE

Sita je promatrala ulazna vrata jer je jedva cekala da

sazna sto se dogodilo u Kaikeyinim odajama te zasto

Rama jos nije dosao, premda se brzo priblizavao najpo-

godniji trenut ak za krunidbu. Zavrsila je svoj obred bdijenjai posta. Pripremila je pladanj sa sandalovom smjesom,

cvijecem, zitom j drugim propisanim stvarima kako ne bi

bilo nikakva zakasnjenja zbog njezine sporosti da prati

svoga Gospoda u krunidbenu dvoranu. Srce joj je ubrzano

udaralo u ocekivanju Ramina dolaska. Sve dvorjanke i

dvorjane oko nje obuzeo je zanos trenutka pobjede koja se

priblizavala. Drazesne djevojke s blistavim sVjetiljkama bile

su spremne za obred u kojem ce mahati plamenom kam-

fora dok Rama bude ulazio. Bez kraljevskih odlicja, pog-

nute glave, bosonog, Rama je iznenada zakoraCio u

okicenu dvoranu sto je sjajila.

Svi su se zaprepastili. Sita se pomakla naprijed prema

svom Gospodu. Jedva je mogla povjerovati svojim oCima.

Njezino je tijelo zadrhtalo poput lista na vjetru. Ugrizla se

za usne i zatomila svoje iznenadenje. "Gospode, sto sve to

znaci? Zasto ovako izgledas? Rekao si da je danas dan

posvecen Brhaspatiju, ucitelju svih bogova, rekao si kako

je to poseban dan, vladajuca zvijezda na nebu je pliSya, a

ti ces biti okrunjen kao zakoniti nasljednik prijestolja

(yuvar4ja) , kao prijestolonasljednik ovoga kraljevstva.

Kako to da iznad tvoje bozanske Ijepote ne drze kraljevski

bijeli suncobran ukrasen sjajem suncem upaljenih bisera i

stotinama zlatnih vrpci protkanih draguljima? Gdje su oneblistave lepeze sa svojim poput perja Cistim sjajem sto

medom i jogurtom? Zasto ministri, kraljevi vazali te vade

raznih zajednica u drZavi ne hodaju uz tebe kako zahtijeva

obicaj? A gdje je velicanstveni kraljevski sian, planina koja

se krece, Satrunjaya, koji se tesko vuce po tlu, a Ijudima

izgleda kao tamnoplavi oblak sto se nadvio nad cestom?

On je morao doCi prvi i najaviti tvoj dolazak, zar ne?"

Dok ga je Sita zasipala pitanjima popu t ovih, Rama nijeznao kako da na njih odgovori. To se nije moglo objasniti

brzo, u nekoliko rijeci. Stoga je posao u unutrasnjost

dvorane te privukavsi Situ k sebi, rekao: "Sita, moj

postovani otac pozelio je da me bas u ovom posebnom

trenutku posalje u sumu, stoga je hitno potrebno da se

postuje njegova zapovijed." Sita je cula rijeci, no nije

vjerovala da bi mogle biti istinite pa je upitala: "Gospode,

kakav si zlocin poCinio da si zasluzio takvu kaznu, to prot-

jerivanje u sumu? Dasaratha je utjelovljenje pravednosti

(dharmalman). On nikad ne bi izdao takvu zapovijed bez

pravovaljanih razloga! Koja je prava svrha, dublje znacenje

ave zapovijedi da zivis u sumP"

Rama se nasmijesio na njezino pitanje i odgovorio:

"Sita, prije mnogo godina otac je obecao majci Kaikeyi

ispuniti dvije zelje, no obecanje do danas nije ispunjeno. Ni

ana to do sada nije zahtijevala, ali danas je to uCiniia. Prva

je njezina zelja bila: da se Bharata mora okruniti kao zako-

niti nasljednik prijestolja (yuvar4ja) , a druga da ja moram

otiCi u sumu i zivjeti ondje cetrnaest godina, kose svezane

u cvor, obucen u pruce. Otac je potpuno u pravu, on ni-

kad ne djeluje protiv zadane rijeci. Stoga je sagnuo glavu

pred dharmom i pristao na ispunjenje tih zelja. Znao sam

da te moram vidjeti prije odlaska! Rodila si se u vrlopostovanoj obitelji,znas i cijenis sve moraine upute i ci-

224 225

Ijeve. Kralj Janaka, gospodar skrovitih tajni najvise moral

nosti, tvoj je otae. I ti sama koracas putem dharme. Vee

danas moram otiCi u sumu. Ovo kraljevstvo koje je nasli

jedio od mnogih narastaja Dasaratha je dao Bharati. Od

voran njezin suprug, obdarena je dijelom njegove radosti i

njegove tuge. Stoga, ako ti je Dasaratha zapovijedio da

odes u sumu, i meni je zapovijedio da idem u sumu. Zenu

moze hraniti i cuvati njezina majka i otae, moze je



sada pa nadalje, on je vladar nad njim. Odmah, cim bude

okrunjen, doei ee k tebi po blagoslove. Nemoj me suvise

hvaliti pred bratom, ne smijes pokazati nikakav trag tuge iii

nezadovoljstva sto sam poslan u sumu. Ne omalovazavaj

ga niti ga gledaj s visoka. KraIjevi eijene samo one koji ih

obozavaju i koji im sluze. Stoga nemoj hvaliti mene niti

sramotiti njega. On je moj brat i tvoj sogor. No, to se odnosi samo na tjelesno srodstvo, na rodbinstvo. Bharata je

tvoj i moj vladar. Odaj mu duzno postovanje. Nemoj ni

rijecju ni djelom izazvati bilo kakvo nezadovoljstvo ili nemir

u njemu. Lijepa moja! Slijedi upute ne samo Bharate vee i

starog 0 a Dasarathe. Sluzi i majci Kausalyi koja trpi

neizrecivu bol jer je ostavljam. Na sve moguee naCine pazi

da tugu drzis podalje od nje. I ostale dvije majke, Kaikeyi i

Sumitru, i njih moras slusati i zadovoljiti. Sita, Bharata i

Satrughna isto su mi tako dragi i bliski kao sam moj zivot.

Postupaj s njima kao sa svojom bracom, cuvaj ih i voli kao

vlastite sinove. 0, drazesna moja l Ne ostavljaj ovaj grad i

ne odlazi u fv\jthilu zbog toga sto ja necu biti ovdje. Ostaniu Ayodhyi i tjesi majku i oea, sluzi im na primjeran naCin

kak bi nestala tuga iz njihovih srea. Pruzaj im utjehu, hra

brost i zadovoljstvo svojom ljubavlju i paznjom."

Dok je Rama upuCivao Situ u njezine duznosti, ona se

nije mogla uzdrzati od smijeha! Osjecala je jednu vrstu

nelagode zbog obrata u njihovu razgovoru. Nije mogla

dugo sutjeti pa ga je prekinula: "Rama, Rama, ti si

Dasarathin sin. Nikad nisam s tvojih usana cuIa rijeCi koje

bi bile manje vrijedne tvoga podrijetla. Majka, otae, brat,

sestra, sin, snaha - svatko sam mora dozivjeti onu kolicinu

srece iii nevolje koja je proporcionalna ucinjenom zIu iii

dobru. No, supruga ima poseban izvor sudbine, dobre ili

lose, znaci, ona mora dijeliti dobro ili zlo za koje je odgo-

postovati njezin sin, sluziti jo j njezine dvorkinje. No, oni ne

mogu nikad biti njezina zastita i obrana. Tricarije i igrarije

kojima me pokusavas uvjeriti samo me nasmijavaju. Godi

nama koje su prethodile mojem vjencanju, otae me

poducavao svim duznostima koje ee me kao zenu voditi i

obvezivati. Nisam neupueena niti trazim povlastiee. Uza

sve to, dopusti mi da ti kazem, ne prianjam fanaticno ni uzjedno misljenje samo zato sto je moje. Nema potrebe da

mi nabrajas moje posebne duznosti je r ja ih sve znam.

Samo ako odlucim ostati, trebas mi reCi kako i na koji

nacin moram sluziti tvojim roditeljima, svojim sogorieama

i vladaru zemlje. No ako budem s tobom, kakvu eu mo-

gucnost imati, kakvu potrebu da sluzim drugima? Ja po

lazim s tobom puna radosti! Vee dugo imam jednu neis

punjenu zelju - da provedem nekoliko godina u sumi.

Moja je dobra sudbina sto sada imam priliku zadovoljiti tu

zelju u drustvu svoga Gospoda! Neeu te poslusati ako za-

htijevas da ne izrazim svoje misljenje 0 ovom vaznom

dogadaju. Ne Ijuti se na mene sto te ne slusam. Nije odtebe pravedno ni ispravno da me sada odbaeujes kao sto

covjek prolijeva vodu iz case nakon sto je navlazio usne.

Vjeruj mojoj rijeCi! U Ayodhyi necu ostati ni trenutka.

Povedi me sa sobom!"

S tim je rijeCima Sita pala pred Ramina stopala i cvrsto

ih obujmila. "Ni najmanje se ne zalostim sto nisi okrunjen.

Volim te, bio ti okrunjen iii ne. Gdje god se ti nalazis, ondje

je moje kraljevstvo, moje blago, moj ponos", preklinjala je i

molila. Rama joj je objasnio kako je zivot U sumi prepun

opasnosti, a suma puna divljih zivotinja i Ijudi, okrutnih

pljackasa i razbojnika. Ondje se covjek treba suocavati s

rijecnim poplavama, probijati se kroz gustu, trnovitu

sumu. Upozorio ju je kako ona nije navikla hodati takvim

226 227

podrucjima i stoga ce biti izlozena velikom naporu do

iscrpljenosti. Opisivao je i mnoge druge strahote i nevolje

s kojima ce se suocavati. No Situ nista nije moglo zbuniti.

Odgovorila je: "Gospode, koliko god bile zivotinje divlje a

ce mi pruziti najpotpunije blazenstvo. Rama, ne poznajem i

ne znam nikoga osim tebe, ne mogu postojati ni zivjeti niti

trenutka odvojena od tebe. No, budes Ii se cvrsto

pridrzavao svoje odluke i odes, a mene ostavis u Ayodhyi,



suma gusta i puna strahota, kako mi sve to moze nauditi,

kako mi moze stetiti, ako si ti sa mnom? Kroz sumu cu

prolaziti stazama, to me ne zabrinjava. Bi t CU jos sretnija

budd Ii trazio da hodam prva, da ti krCim put kojim ces

prolaziti. Skupljat CU i uklanjati kamenje, oblutke i trnje s

puta kako bih ti umanjila napor i olakSala hodanje. Oopusti

mi da budem s tobom, da ti ovako sluzim i budem sretna.Ovdje, na dvoru Ayodhye kao i u zenskim odajama nisam

mogla dobiti priliku da ti sluzim. Osjecala sam se besko

risnom i mucilo me to sto za tebe na dvoru sve poslove

obavljaju dvorjani i pomocnici. U sumi nece biti ni dvor

jana ni pomocnika, a ja CU biti sretna jer CU ti sama sluziti.

To je moja velika sreca. Ucini moj zivot vrijednim zivljenja.

Gospode, pruzi mi tu zeljenu priliku!" Sita je na sve mo-

guce nacine molila Ramu, preklinjuCi ga za milost i

pravdu. On je bio tako dirnut pa je rekao pun samilosti:

"Sita, necd biti sretna budd Ii zivjela u sumi, morat ces

ondje mnogo trpjeti." Potom je potanko opisivao strahote

dzungle i patnje s kojima se covjek mora neizbjezno susretati. No Sita je bila uporna. "Rama, necu ti biti nikakva

zapreka dok budd obavljao svoje obredne zavjete. Iz tvojih

rijeCi zakljucujem da od mene nesto skrivas, neki prigovor

koji ne zelis preda mnom izreci. Zajedno s tobom

pridrZavat cu se zavjeta osobnih strogosti koje obvezuju

osobu na putu brahmacarye. I ja cu zivjeti od sumskih

plodova i voca. I ja CU prestati upotrebljavati mirise. Udisat

cemo samo miomiris sumskog cvijeca. 11 si potomak

dinastije Iksvaku koja je spasila milijune Ijudi od opasnosti i

nevolja. Ne mozes Ii i mene ocuvati od njih? Jesi Ii tako

slabe ruke? Necu ti zadavati nevolje, zbog mene neces

imati ni najmanjih briga. Gospode, ne mogu uciniti nistadrugo nego slijediti teo LeCi cu i spavati uz tvoja stopala, to

prije nego stignes do sume, Sita ce izdahnuti. Znaj da ce

se to doista dogoditi."

Ook je govorila, iz njezinih su oCiju tekli potoci suza.

Rama ju je pokusavao smiriti. ,,0, Sita, ti si vrlo nepoko

lebljiva sljedbenica dharme. Za tebe ce biti najbolje budes

Ii ustrajala sa svojim ispravnim osobinama i pridrZavala ih

se ovdje. Ne mozes raditi onako kako ti tvoja voljanareauje, nemas te slobode da se ponasas onako kako

zelis. Tvoja je dharma da postupas u skladu s mojim ri

jecima. Stoga se odreci te svoje ideje. Govorim ti to radi

tvoga dobra. Sigurno je da bi mi bio veliki teret cuvati te u

sumi. Rijeke sto se obrusavaju s planinskih vrhunaca, div

Ije zvijeri sto obitavaju po peCinama, lavovi i tigrovi koji

naokolo ricu, ponori sto dijele planinske vrhunce od dolina

- sve se to mora svladati. Trebat ce prelaziti preko rijecnih

bujica, mozda cemo morati preskakivati goleme kamene

gromade i stijene. Kad uzmem u obzir ove teskoce,

moram ti odrijesito narediti da ostanes ovdje. Za sumu bi

trebala svezati kosu u cvor i odjenuti odjecu od pruca. Mi

muskarci morat cemo odlaziti na rijeku iii jezero zbog

vecernjih obreda bogosluzja. Tko ce se u to vrijeme brinuti

za tebe da ti se ne dogodi neka nesreca? Kakve god bile

teskoce, mi se ne smijemo odricati obreda. Znas kako su

stroga pravila. Stoga bi morala svakog dana neko vrijeme

biti sama. Ne znamo sto bi se sve moglo tada dogoditi."

Rama je pred Sitom pokusavao ocrtati zastrasujuce pri

lOre sumskog zivota, no Site se to nije ni najmanje doj-

milo. Samo je rekla: "Rama, zasto mi to pricas, kao da

sam neznalica iz nekog zaostalog sela iii neka glupa neuka

zena koja ne poznaje ucenja sastri. Vrlo dobro poznajem

tvoje sposobnosti i hrabrost. Za tebe nije nista na Zemlji

228 229

--

nemoguee, cak ni u svih cetrnaest svjetova! A kad si ti sa

mnom, kakav mi strah moze smetati? No, ako me na-

padne divlja zvijer i ako jo j postanem plijen, bit eu sretna

- - - - _._---------

prugu. IZjavio si kako bi Iksvaku dinastija pretrpjela necu-

venu sramotu kada bi ona napustila Gospoda za kojega je

vjencana zbog naklonosti prema sinu kojega je rodila i

donijela na svijet! 0 takvim si se moralnim pravilima



sto eu umrijeti u tvojoj blizini, a ne daleko od tebe. Tada eu

zadovoljna umrijeti. Nikad ne bih pristala na zivot koji bih

morala provoditi bez tebe. Kazes kako nemam slobode da

uCinim sto zelim. Jesi Ii potpuno svjestan toga sto si

rekao? IIi je to bila samo primjedba kojom si me zelio

provjeriti? Ne mogu razumno zakljuCiti. Ja sam polovica

tebe, moje je pravo da se tako nazovem, a ti imas to isto

pravo, i to je istina. 11 nisi potpuno slobodan, a nisam ni

ja. Imam isto toliko pravo na tebe, kao i ti na m e ~ e . No,

sada ne trazim svoja prava niti ista zahtijevam. Ceznem

samo da budem blizu tebe, da budem uVijek u tvojoj bli-

zini. Govorim ti to iz Ciste ceZnje za tobom."

SlusajuCi Situ kako ostaje pri svojoj cvrstoj odluci,

Rama je nastavio: "Sita, zaplieeS se u zamrsenost prava i

duznosti! Kad odem u sumu, moji ee stari roditelji jadiko-

vati i plakati zbog mene. Tada bi ih ti mogla tjesiti i krijepiti

njezno im ulijevajuCi povjerenje. To je tvoja duznost. Moras

se ponasati u skladu 5 potrebama svake prilike. Budi tada

s njima, sluzi im, tako eu biti zadovoljan tobom i bit eupresretan." Rama je govorio zapovijednim tonom kao da

je njegova odluka konacna, no Sita je odgovorila samo sa

smijeskom: "Kad ih sin, roden upravo od tih roditelja,

gurne u duboku tugu i napusti, drzeCi se cvrsto svoje

nepokolebljive odluke, i kad taj isti sin, kojega oni tako

mnogo vole, ostavi sve i ode u sumu, kakvu odgovornost

ima snaha koja je po vlastitoj volji usia u tu obitelj, koja je

stranac u njoj, kakvu duznost ima ona da tjesi i krijepi one

koje je sin napustio? Razmisli malo 0 tome! Obavijestili su

me kako si uporno zahtijevao da tvoja majka ostane ovdje

i sluzi svomu suprugu, premda je gorko plakala i prekli-

njala te da joj dopustis da te slijedi u sumu! 11 si joj odgo-

yorio kako je njezina najvaznija duznost sluziti svomu su-

neprocjenjive vrijednosti nasiroko raspricao pred njom.

No, Cim si dosao k meni, preokrenuo si taj savjet i poceo

mi govoriti kako je moja najvaznija duznost sIuziti muzevim

roditeljima, a ne muzu! Razmisli malo! Koji je od tih

savjeta ispravan? Za zenu muz je Bog, to nije izmisljeno

samo za Kausalyu, to je vodic i cilj za zene cijeloga svijeta,

bez ikakve iznimke. OCito je da si zaboravio tu istinu jerona ne pristaje uz tvoju sadasnju zelju. Ne znas objasniti

kako to da se moralno pravilo koje si navodio pred

Kausalyom ne odnosi na mene.

Koliko god dugo raspravljao, sto god tvrdio, neeu

prestati slijediti otiske tvojih stopala. MozeS me ubiti sto

sam prekrsila tvoju naredbu, no uvjeravam te da ne mogu

nikad biti bez tebe. Ramacandra, Cim si poceo govoriti 0

progonstvu u sumu, osjetila sam bujicu radosti, sjetivsi se

jednog dogadaja iz svog djetinjstva! 11 ne mazes razumjeti

dubinu te radosti! Moja majka me drzala u krilu, a bila je

vrlo zabrinuta kakvog Ii ee mi muza sudbina namijeniti,

razmisljala je hoee Ii biti moralno ispravan i obdaren

savrsenim osobinama. Milovala me po kosi, uronjena u te

misli. Upravo se tada priblizila jedna dvorjanka i najavila

kako neka zena asketa zeli 5 njom razgovarati. Majka me

njezno spustila na tlo, zatim je posla prema najavljenoj

zeni, pala pred njom na koljena j zahtijevala da i ja isto

ucinim. Poslusala sam je. lena me pomno promatrala od

gIave do pete i rekla: 'Majka, tvoja ee kCi provesti sa svojim

muzem mnoge godine u sumi.' Na to se moja majka

nasmijala i odgovorila da ja jos nisam udana, a ona vee

govori 0 godinama provedenima u sumi. Medutim, zena

se nije dala zbuniti vee je objasnila da eu nakon vjencanjamorati neko vrijeme zivjeti u sumi sa svojim muzem. I tada

231230

je otisla svojim putem! Jo s od onog dana uzbudena sam i

zeljno ocekujem vrijeme kad cu poCi i zivjeti sa svojim Go

spodom u sumi! Usreci me, povedi me sa sobom." Sita je

pala do Raminih stopala i jecajuCi ga molila.

kad ne mogu biti odvojeni. Oni su uvijek zajedno! Ako se

ikad dogodi da se odvoje, to ce biti dokaz da se priblizava

neka natprirodna katastrofa, tragedija koja ce potresti svi

jet. \Ii se to moze dogoditi zbog nekog vaznog nastojanja



Rama je bio duboko dirnut. Njezno ju je podigao i

rekao: "Sita, komu drugom do tebi mogu povjeriti tajnu

zasto donosim takvu odluku? Slusaj! 11 si jos mlada. U

sumi ima mnogo pustinjackih obitavalista punih asketa,

pustinjaka i mudraca. Ja cu morati otiCi k njima kako bih

im pomogao i izrazio im svoje postovanje. Ondje cu

nailaziti na kraljeve i princeve u lovu na divlje zvijeri. Oni cedolaziti k pustinjacima da im i oni izraze svoje postovanje,

u zelji da ih pustinjaci blagoslove. Mozda te oni zapaze, a iz

toga mogu nastati komplikacije i sukobi. Buduci da cu

nositi odjecu asketa, vjerojatno nece biti uputno da se

upustim u borbu s njima. Barem bi zbog tog razloga

morala ostati u Ayodhyi."

Sita je imala svoje razloge da protuslovi: "Rama, nije

ispravno da me varas i ispredas takve bajke, kao da si

obican covjek. Ako si ti uz mene, moze Ii cak i gospodar

bogova baciti oko na mene? No, ako to i ucini, nece Ii se

istog trenutka pretvoriti u pepeo? Ne, zbog tog razloga ne

mozes me ostaviti ovdje, ne mozes izbjeCi svojoj duznosti i

odgovornosti na taj nacin! Dopusti mi da ti jos nesto

kazem - ne budes Ii sa mnom, kakva ce biti moja sud

bina? Morat cu biti sama u Ayodhyi. A dogadaji 0 kojima si

tako potanko pricao, mogu se dogoditi i ovdje! iii cu patiti

duboko nesretna jer necu biti sposobna podnijeti srecu

drugih. Stoga me ne ostavljaj samu, uzmi me sa sobom i

dopusti da tvoje i moje ime zauvijek postanu slavni u ci-

jelom svijetu. I jos cu dodati ovo - svima si drag kao

Ramacandra, Rama Mjesec! Ja sam Sita, sto znaci miran,

mirna mjeseceva svjetlost. Kako Mjesec moze biti u sumi,

a njegova mirna svjetlost daleko u Ayodhyi? Gdje je Mje-sec, ondje mora biti i njegova svjetlost. Zbog toga oni ni-

da se zli uniste a dobri spase od izumiranja! BuduCi da

sada nema ni traga takvoj krizi, nase je odvajanje nemo-

guce, on e se ne moze dogoditi." Sita, bozanska majka,

izgovarala je te rijeci odlucnim glasom, kao da ne podnosi

nikakav prigovor.

"Sita, morat ces spavati na tvrdom tlu i oblaciti se u

odjec od kore drveta, zivjeti od plodova i korijenja. Cak itu hranu bit ce tesko nabaviti svaki dan! Njezina dostup

nost ovisit ce 0 godisnjem dobu. Kad te hrane ne bude,

mozda ces danima biti gladna. Sumom pustose demon-

ska plemena koja su iznimno lukava i koja s velikim uzit

kom jedu Ijudsko meso. 0, nemoguce je potpuno opisati

sve muke sumskog zivota. Neces moCi podnijeti ove stra

hote i nevolje. Ako ces me pratiti u progonstvo, Ijudi ce

me proklinjati i zasipati pogrdama. Kako moze nebeski

labud koji zivi od ambrozijske vode iz jezera manasasa

rovara35 prezivjeti ako pije slanu, morsku vodu? Kako

moze kokil koji se igra u vrtu punom mango stabala

njeznog Iisca biti sretan i bezbrizan na komadicu oskudne

trave? Promisli °tome. Najbolje bi bilo da ostanes 'kodkuce."

Sita je slusala te Ramine rijeCi, izgovarane tako njezno i

slatko, no cijelo je vrijeme gledala samo u zemlju, a suze

su joj tekle niz obraze. Stajala je poput stupa, nepomicna i

nepokretna. Rama je tesko podnosio pogled na njezinu

nevolju. Sita nije nalazila rijeCi da odgovori na prigovore

sto ih je spominjao Rama. Na posljetku je uspjela

nadvladati svoje emocije i zatomiti tugu. Tada je rekla: ,,0,

Gospode moga zivota! 11 si riznica sve dobrote i srece.

Kad sam odvojena od tebe, cak je i nebo strasan pakao.

35 manasasarovara- ime svelog jezera i mjesla hodocasca u Himalaji

232 233

Roditelji, braea, sestre, muzevi roditelji, sinovi, uCitelji,

rodaci - svi oni mogu biti r iznice dobrote - no za zenu,

njezin je suprug jedini izvor snage, radosti i srece. Samo

joj on moze osigurati srecu i veselje. Osim supruga ona

jeeaju i misle. Nije ispravno da mi nameees takvu bol kad

znas kako moje srce cezne za prilikom da bude s tobom.

Gospode, ja sam malodusna, bijedna. Ako me ostavis i

odes, taj ee Cin nanijeti stetu tvom imenu. Imas sve



nema nikoga da je vodi i cuva, on je njezino utociste,

njezina jedina utjeha. Gospode! Kad je muz daleko od nje,

zena smatra svoje tijelo, dom, grad, kraljevstvo, bogatstvo

nagomilano oko nje i sve ostalo izvorom zalosti i tuge. Sve

to ne moze pruziti radost njezinu tugom obuzetom umu.

Slatkoea se pretvara u gorcinu kad je njezin Gospod

daleko od nje, a veselje u bolest. Sve radosti za kojimaceznem u tebi suo Nista se ne moze usporediti s ekstazom

koju dozivljavam kad mi pogled padne na tvoje lice sto

svijetli tako sjajno i osvjezava poput punog Mjeseca u je

sen. Kad budem s tobom u sumi, ptice i zvijeri bit ce mi

rodaci i prijatelji, a suma - grad koji volim. Odjeeu

izradenu od kore drveta smatrat CU svilenom odjecom.

Pustinjacko obitavaliste s krovom od suhog lisea bi t ee za

mene isto tako radosni dom kao nebeska zgrada, a vile i

sumske andele, sumska bozanstva, prihvatit eu kao

rodake, postovat cu ih s jednakim osjeeajem. Snopovi

trave i hrpe latica dat ee dovoljno mekoee postelji. Bog

Ijubavi ne moze teZiti nicemu veeem. A gomolji, korijenje iplodovi 0 kojima govoris, bi t ee mi hranjivi i slatki poput

bozanskoga nektara! Planinski vrhunci razveseljavat ee me

poput kula Ayodhye. Spustat cu se niz jednu strminu, a

penjati se uz drugu s istim veseljem kao da se spustam niz

stube izmedu dva odmorista i ponovno se njima penjem.

Bit eu tako bezbrizna, bit ee tako predivno!

Svakog eu dana dozivljavati ganuee uzbudenja pri po

gledu na tvoja lotosna stopala. To ce mi biti zlatna prilika

da ti neprestano sluzim na sve moguee naCine. Kako cu

moCi prezivjeti muku, ako izgubim ovu dragocjenu priliku?

0, ti riznico milosrda! Ne ostavljaj me ovdje, povedi me sa

sobom! Doista nema nikakve potrebe da te nagovaram.

Jer ti boravis u svim biCima i svjestan si svega sto oni os

plemenite osobine, zbog cega mi onda po rices milosrde?

Mogu Ii prezivjeti cetrnaest godina odvojena od tebe? Mis

lim da je nemoguee da se odrzim na zivotu cak i nekoliko

trenutaka bez tebe! Uslisi moju molbu, pokazi mi bar malo

Ijubaznosti. Kad sam s tobom, kako ee se itko usuditi da

me povrijedi iii napadne? Nitk o se neee usuditi cak ni po

gledati me. Moze Ii sakal iii zec otvoriti oCi i usuditi se po-gledati lava? Ja nisam njezno, osjetljivo bice. Zapravo, ti si

personifikacija njeznosti! Moja je majka Zemlja, zbog toga

imam sva prava i svu snagu da proputujem zemljom.

Doista, ti si uzrok zivotne sreee, a moja je sudbina trpjeti.

Kad je to vee tako, zasto preokreees cinjenice, zasto izazi

vas moje razocaranje? To nije ispravno. Uvjeravam te da

mogu s lakocom podnijeti sve zadaee koje su pred tobom!

Znas vrlo dobro da sam podigla i pomakla Sivin luk koji

nijedan kralj, ma koliko ponosan bio na svoju hrabrost,

nije mogao pomaknuti. Iznenaduje me da sumnjas u moje

sposobnosti! Moja vrijednost i umijeee nisu nista manji od

tvojih. Stoga mi dopusti i pripremi sve da veselo odem stobom."

S tim rijecima Sita se duboko pokJoniia i pala pred

Ramina stopala, a on je shvatio kako bi bilo nepravedno

da se nastavi opirati njezinim zeljama. OdluCio je popustiti

i stoga je rekao: "Sita, prestani se zalostiti, ne tuguj. Kad

toliko zelis, povest eu te sa sobom. Brzo se spremi za put

u sumu." Zacuvsi te slatke rijeci sto ih je Ramacandra

izgovorio, Sita se odusevila, ispunila ju je bezgranicna ra

dost. Upitala je: "Da se spremim? Sto covjek mora

pripremiti da bi zivio u sumi? Ja sam uVijek spremna s

onim sto trebam je r trebam samo tebe, drugih potreba

nemam. Od ovog te trenutka slijedim, u tebi je sve sto

trebam. Znas da ne zelim nista drugo osim tebe." S tim je

234 235

rijecima uzela Raminu ruku i zakoracila naprijed, a Rama

je rekao: "SIta, razmisli, nece te biti u Ayodhyi cetrnaest

godina. Stoga podi i pusti na slobodu papige i ptice koje

si s Ijubavlju uzgajala, isto taka i krave koje si s naklonoscu



njegovala. Daruj ih brahmanima kako bi se s njima i dalje

s ljubavlju postupalo. Podijeli Ijudima odjevne predmete,

vozila i druge stvari sto si ih koristila, inace ce ih vrijeme

unistiti. Daleko je bolje da se njima netko drugi koristi

nega da propadnu." Nakon tog savjeta potrcala je odmah

prema krletkama i svakoj se ptici mezimici obratila rijeCima

punima Ijubavi: "Leti poput nas, leprsaj slobodno po prek-rasnoj sumi." Svojim je rukama otvarala krletke i oslo-

badala ptice! Tada je posla u staju. Nahranila je krave

ukusnom hranom i razgovarala s brahmanima koji ce ih

dobiti na dar. Njezin je carobni glas odzvanjao radoscu.

Ljudi koji su je promatrali kako daruje sve te stvari osjecali

su da im je tuga smeksala srce zbog njezina skorog od-

laska. Suze su im tekle, dirnula ih je ta sirokogrudna

darezljivost, a vise ad svega drugog, njezina razdraganost

na pomisao kako ce pratiti muza u pragonstvo. Taj njezin

zanos ne bi mogao opisati nijedan pjesnik.

U meduvremenu, pridruzio im se i L a k s m a ~ a . Opros-

tivsi se ad majke njih su se traje uputili u sumu.

ODlAZAK {J PROGONSlVO

Na tisuce se Ijudi okupilo u cetverokutnom dvoristu

palace. Njihova je zalost bila neizmjerna. Medutim, u

palacu je dosao ministar i podigao vladara koji je u nesvi-

jesti lezao na podu. Pomogao mu je da sjedne i prislonioga uza zid. Obavijestio ga je da su Sita, Rama i L a k s m a ~ a dosli k njemu. Rama je odmah stao kraj oca i tjesio ga

rijecima punima Ijubavi. Kad je Dasaratha ugledao Situ i

L a k s m a ~ u , njegovoj tuzi nije bilo kraja. C:vrsto je zagrlio

Ramu i ponovno pao na pod. Tjeskoba mu je stezala grlo,

pritisnuo je ruke na prsa i pokusao stisati bol. Siti i

L a k s m a ~ i bilo je teSko gledati kralja koji je toliko trpio.

L a k s m a ~ a je primijetio Kaikeyi koja je stajala uzdignute

glave. Njegove su se oci zacrvenjele ad bijesa. Probadao ju

je pogledima, kao da ce je na mjestu ubiti. No svladao je

svoju ljutnju i smirio emoc ije kad je ugledao vedra Ramino

lice. Tada je Kaikeyi pragovorila: "Rama, guras svoga ocau duboku zalost! Sto prije odes i stignes u sumu, to ce se

on prije oporaviti ad tuge. Ne odgadaj vise s odlaskom!

Pokloni se pred ocem i idi." Cinilo se da ave rijeci, koje

nisu bile nimalo Ijubazne, razdiru Dasarathino srce.

Iznenada je povikao: "Demone, zla duso! Kako su tvrde i

nepopustljive tvoje rijeci", te se opet onesvijestio. Upravo u

tom casu Sita, Rama i L a k s m a ~ a pali su na koljena pred

njim. Rama ga je zamolio: "Oce, blagoslovi nas i dopusti

nam da odemo. Ova je vrijeme pogodna za radost, a ne

za tugu i zalost. Prevelika vezanost je sramota." Preklinjao

ga je da bude hrabar i mlpusti zabludu koja ga prisiljava na

vezanost za njega. Obujmio je oceva stopala i tadakleknuo pred njega umirujuCi ga i tjeseci.

237236

Oasaratha je otvorio oei i sirom pogledao svoga sina.

Sjeo je s velikom mukom i drZeCi obje Ramine ruke u svo

jima, rekao: ,,0, moj dragi sine, poslusaj me! 11 vladas

sobom, znas razluCivati, znas sto je ispravno i zato trebas

dao lekciju Kaikeyi koja je stajala pred njim. U meduvre

menu, oko Site su se okupile supruge kraljevih ministara i

uCitelja koji su isto tako dosli u palaeu. I oni su opisivali

teskoce koje su sastavni dio zivota u sumi. Supruga dvor



Ciniti samo ono sto je pravedno. No, nije dobro da netko

trpi, zato sto je drugi ueinio nesto lose, zar ne? Igra sud

bine je nepredvidiva, to je zagonetka koja se ne moze ob-

jasniti."

Kralj je poeeo nabrajati dokaze u obranu svoje nevinosti

i Ijubavi kako bi odvratio Ramu od njegove odluke da ode

u sumu.

Oasaratha je poznavao Ramu kao dobra znalca moral-

nih zakona i nepokolebljiva s!jedbenika tih zakona, vjestog

u obrani svojih djela, koji se ne boji posljedica svoje od-

luke. S Ramina lica proCitao je kako se dosao oprostiti od

njega prije odlaska u progonstvo. Kad je i Situ ugledao

pred sobom, pozvao ju je da mu se priblizi. Ook je k1eeala

kraj njega, pomilovao ju je po kosi i stao jo j opisivati

nevo!je sumskog zivota. Rekao je kako bi za nju bilo naj

bolje da ostane iii s muzevim roditeljima iii da ode k svo

jima. Oasaratha je jedva govorio od nepodnosljive tuge

koja ga je gusila. Skrgutao je zubima od bijesa kad su mu

oei pale na Kaikeyi. Sve se vrijeme !jutio i izjedao sam

sebe, nesposoba n da svlada svoju zalost.

Sita je pala pred njim na koljena i rekla: "Postovani oee

moga muza, moja dusa eezne samo za sluzenjem Rami.

Ta me dobra sudbina oeekuje u sumi. Ne mogu ostati kod

kuce i izgubiti OYU dragocjenu priliku. Sluzenje vlastitim

roditeljima iii muzevim roditeljima ne moze zeni pruziti ra

dost ispunjenja koju ona moze dozivjeti jedino sluzenjem

svomu muzu. Nema vece radosti ni srece. Nemoj mi pro-

tusloviti niti me uvjeravati dokazima koji se protive mo m

odlasku. Blagoslovi me i posalji me s Ramacandrom."

Oasaratha je posve razumio i cijenio Sitinu silnu zelju.Hvalio je njezine vrline s iskrenim odusev!jenjem kako bi

skog ucitelja smislila je mudrije lukavstvo zeleCi Situ od-

vratiti od puta pa je rekla: "Sita, od tebe se ne trazi da

napustis sve i odeS u sumu. Tvoja je zadaca da ostaneS

ovdje i tjesis roditelje svoga supruga koji su shrvani

tugom. 11 si polovica Rame, zar ne? Stoga ta polovica

mora ostati ovdje da ublazi tugu koju im je uzrokovala

druga polovica. Medutim, buduCi da si ti polovica najstarijeg sina, nasljednika prijestolja, imas pravo vladati

kraljevstvom. Ako Rama ode u sumu i zivi ondje kako bi

postovao rijec svoga oca, ti ostani ovdje i vladaj, budi

oslonac Rami, pruzaj radost njegovim roditeljima. To je

ispravan korak kojega bi ti, kao Ramina supruga, trebala

uCiniti, to je tvoja zakonska duznost."

Te su rijeCi bile izgovorene njezno i meko kao sto

sapucu jesenske mjeseeeve zrake pticama cakrauaka36

.

No na Situ su djelovale tako da je posrtala od tuge. Bila je

tako shrvana da nije mogla nista odgovoriti.

Za to je vrijeme Kaikeyi nabavila pustinjaeku odjecu od

jute kao i brojanicu od tulsija. OrZala ju je pred Ramom i

rekla: "Kralj te smatra dragim po put vlastita zivota. Stoga

na sebe navlaCi vjeenu sramotu, kad te ne zeli pustiti da

odeS. Njegova naklonost prema tebi zasjenjuje njegovo

ispravno ponasanje. On ne zeli izgovoriti rijeei 'idi u sumu'

ni pod kojim uvjetima. Nepotrebno je oeekivati njegov

pristanak i dopustenje. Stoga se odluCi na bilo koji od ova

dva koraka: hoces Ii se sramotiti i biti neposten te viadati

ovim kraljevstvom iii ces otiCi u sumu i donijeti vjeenu

slavu dinastiji lksvaku? Odluei, i prema tome djeluj."

36! k

. .a crau a - vrsta ptlca kOJe su poznate po tome sto se muzjak i zenka

nocu razdvajaju i tuguju jedno za drugim

238 239

Rama je bio sretan sto je ona to rekla. No te su se rijeci

zabole u Dasarathino srce poput ostrih strijela. "Jao, kako

mi je sudbina okrutna! Prezivio sam cak i nakon sto sam

CUO takve grubosti!", uskliknuo je, skotrljao se na tlo i

to povecalo ugled, da zivim u sumi ukrasena draguljima i

skupocjenom svilenom odjecom, dok moj Gospod nosi

odjecu pustinjaka? Bilo bi potpuno besmisleno za pos

lusnu zenu da se ovako ponasa, zar ne? Stoga mi dopusti



onesvijestio. Kad je dosao k sebi, sjetio se rijeCi sto ih je

CUO te se ponovno onesvijestio. Rama nije mogao podni-

jeti ocevu bespomocnost u situaciji u kojoj se nasao. Znao

je da treba prihvatiti Kaikeyln savjet i otici. Jer sto prije

ode, bolje ce biti za sve kojih se to ticalo.

Uzeo je odjecu od jute koju mu je dala njegova maceha

i ovivsi jednu oko sebe, drugu dao Siti. Ona je stajaladrzeCi je u rukama, pognute glave, zbunjena jer nije znala

kako da je obuce i pricvrsti na sebi. Cinilo se da je prek

ratka. Rama koji se vee odjenuo tiho joj se priblizio. Ona

se posramila sto je morala priznati da ne zna kako da od-

jene odjecu od jute koju su supruge pustinjaka ovijale oko

sebe tako vjesto. Prosaputala je: "Ta odjeca nije popu t one

koju mi nosimo, prekratka je i nedovoljno siroka'" Rama ju

je tjesio i ohrabrivao. Povukao ju je u stranu pokazavsi jo j

da se odjeca moze nositi "ovako", pa ju je sam ovio oko

nje. Kad su to vidjele, supruge pustinjaka i druge zene iz

palace zajecale su od ganuca.

U tom odlucnom trenutku, na scenu je stupio Vasistha,

kraljevski uCitelj. Zastao je zaprepasten jer je odmah shva

tio situaciju. Sudario se s kraljicom Kaikeyi i izjavio kako

Sita ne treba nositi tu odjecu od jute. Tvrdio je da je

Kaikeyl trazila ispunjenje sarno dviju zelja - da Bharata

bude okrunjen, a Rama poslan u sumu dok Sita moze

zadrzati sva kraljevska obiljezja i ponijeti sa sobom sve

stvari potrebne za ugodan boravak u sumi.

Na to je Rama odmotao tkaninu sto jU je ovio oko

Sitine odjece. No Sita je istupila naprijed i pala pred mu-

draca rekavsi: "Ucitelju, naravno da Kaikeylne zelje nemaju

nikakve veze s mojom odjecom. Zar ne mogu slijeditiputove svoga Gospoda? Zar bih ispravno ucinila, zar bi mi

da obucem tu odjecu kako bih se mogla drzati propisa 0

ponasanju zene i ispuniti svoju duznost."

Ispravno ponasanje koje je iznijela na vidjeJo ova molba

ganulo je utjecajnog mudraca. Samilosno i s tugom u

glasu rekao je zamuckivajuCi: "Sita, ova ti se misao po

javila posve prirodno jer si ti utjelovljenje vrline. Ali i kraljevi

i vladari moraju postovati neke principe, to se odnosi natebe i druge. No nepostenom umu tvoje svekrve Kaikeyl

potrebne su neke ispravke i upozorenja. U stvari, danas je

tvoj muz trebao biti okrunjen za vladara ovoga kraljevstva.

Premda se to nije dogodilo, zbog slijeda prilika, ukljuCivsi i

davna obecanja, moram reci da se krunidba Bharate

protivi politickoj pravicnosti. Sarno najstariji sin ima pravo

na prijestolje, nitko drugi ne moze to zahtijevati. Ako se

on, zbog bilo kojeg razloga odrekne toga prava slobod

nom voljom, kao sto je ucinio sada, ti, Sita, kao druga

polovica Rame, imas pravo vrsiti vlast u kraljevstvu, nitko

treCi ne moze to uCiniti."

Dok je Vasistha izlagao pravila politickog morala,

Kaikeyi se vidno uplasila. No bila je svjesna cinjenice kako

Sita nece prihvatiti kraljevsku moe i vlast. Premda je Va-

sistha dugo i potanko objasnjavao njezina prava i zahtjeve,

Sita je odbijala obracati pozornost na ono sto je on go

Yorio. Tdila je sarno za prilikom da obuce odjecu pusti

njaka radije nego odjecu kraljevskog sjaja. Supruga dvor

skog ucitelja znala je da Sita nece nikad odustati od svoje

odluke. Stoga su ona i druge zene uzele pustinjacku od-

jecu i omotale je oko nje na pravi nacin.

U meduvremenu je i LaksmaDa obukao istu odjecu

kakvu je i Rama imao na sebi. Rama je odlucio da vise neodgada s odlaskom. Njih su se troje s postovanjem pok

240 241

--- -------_.......-

lonili pred Dasarathom koji je ponovno k1onuo kad je

ugledao svoje sinove u pustinjackoj odjeci. Poklonili su se i

pred Kaikeyi koja je stajala u blizini, dodirnuli su stopala

zapovijedi, usreCite ga, budite i sami sretni. Vasa Ijubav

prema meni ne smije u vama pobuditi netrpeljivost prema

kralju. Nikad mu ne zelite zlo. Bit ce mi dragi samo oni koji

ce se brinuti za kraljevu srecu kad odem u sumu. Oni koji



mudraca Vasis!he i njegove supruge, a zatim se uputili

prema sumi.

Gradani Ayodhye koji su se okupili pred ulaznim vrati-

ma palace ugledali su ih kako hodaju poput pustinjaka i

gorko su zajecali. Neki su se tako zaprepastili da su se

onesvijestili, a mnogi su se u ocaju hvatali za glavu. Na

stubi koja vodi u dvor Rama se jos jednom poklonio pred

mudracem Vasis!hom i s nekoliko rijeCi opomenuo Ijude

da ostanu smireni i podupiru vrlinu, da se ne zaloste zbog

toga sto se dogodilo jer ce se on vratiti u Ayodhyu nakon

cetrnaest godina boravka u sumi, da je naredba prot-

jerivanja izdana radi njihova dobra, radi njegova vlastitog

dobra i dobra cijeloga svijeta.

Potom je podijelio darove siromasnima, darivao je kuce

i zlato, zemlju i krave svecenicima kako bi bez ikakvih

zapreka mogli izvoditi obredna bogosluzja i prinositi zrtve.

Zamolio je mudraca da se tijekom odredenih prigoda po-

brine za vedske obrede. Stao je pred njega sklopljenih

ruku i rekao: "Sveti mudrace i ucitelju, njima, Ijudima, kaoi mojim roditeljima, ti si pravi roditelj. Savjetuj kralja, upo-

zori ga da treba vladati svojim podanicima isto onako kako

bi se odnosio prema vlastitoj djeci." Kad su podanici culi

tu molbu upucenu zbog njih, srca su im se kidala od tuge.

Neki su se udarali u prsa praklinjuCi sebe sto su izgubili tu

srecu da im takav prine bude vIa dar. Drugi su se lupali po

glavama, dok su se neki valjali po tlu glasno placuCi.

Rama se ponovno okrenuo prema okupljenim

gradanima i sklopivsi ruke rekao: "Dragi moji podanici,

dragi ste mi kao i sam moj zivot. Nas kraljevski vladar

poslao me da stitim i unaprijedim sumsko podrucje. Zbog

toga nemojte gajiti prema njemu nikakvo neprijateljstvo.Cuvajte ga i uvijek se molite za njega. Slusajte njegove

su mi doista odani uCinit ce ono sto zaista zelim. Usrecit

cete me ako postujete moje rijeci! Dragi moji podanici,

moju majku, kraljicu Kausalyu, svladat ce tuga, jer ce biti

odvojena od mene. Svaka majka u slicnoj prilici trpi

nepodnosljivu bol. No, ja vas molim, jer ste pametni i puni

suosjecaja, ucinite najvise sto mozete kako biste ublazili

njezinu tugu i utjesili je."

Tada je pozvao ministra Sumantru i rekao mu da pode

k ocu i savjetuje mu da se smiri. To je zadaca kojom ce se

on pozabaviti. Svladan zaloscu, Sumantra je stajao sutljiv,

a suze su mu tekle niz obraze. Nije mogao sakriti svoju

tugu, jecao je i glasno plakao. Drugi ministri koji su stajali

oko njega, kao i posluga, pokusali su ga umiriti i ohrabriti.

No bili su suvise tuzni da sve to podnesu. Stoga su posli u

palacu kako je Rama zapovijedio. Cijeli je grad duboko

uranio u golemi ocean tuge.

U meduvremenu se Dasaratha oporavio i postao

svjestan svega stose

dogodilo. Dozivao je Ramu ipokusavao ustati. Ali shrvan bolom, ponovno bi padao.

Kad je uspio ustati, pokusao je hodati, ali nije mogao,

teturao je.

U tom je trenutku Sumantra usao u sobu te ga nasto-

jao pridrzati i utjesiti. Ali svladan silnom uzrujanoscu koja

se javljala u njemu, kako je mogao pruziti utjehu svojemu

gospodaru? No, sjetio se Ramine zapovijedi i stoga je

pokorno zatomio tugu sto mu je obuzimala srce i sjeo uz

vladara sa suzama koje su jos obilno tekle. Dugo nije

mogao pragovoriti ni rijeci.

Dasaratha je otvorio oci i ugledao uza sebe Sumantru.

Uzviknuvsi s neizrecivom tugom Ramino ime, pao je u

krilo staramu ministru i poceo jecati. Tada je ustao i zas-

243242

tenjao: "Sumantra, Rama je otisao u sumu, a zivot ipak

nije napustio moje tijelo. Sto jos mogu postici u zivotu dok

sam u ovom tijelu?" Tada se malo smirio i rekao: "Pozuri

se za Ramom, uzmi brzu koCiju i podi. Moja snaha nece



moCi podnijeti zarko sunee. Ubrzo ce dobiti zuljeve na svo-

jim bozanskim stopalima koja su njezna poput latiea. Po-

juri za njima koCijom!"

U 8U1\\I

"Sumantra, moj je Ramaeandra neustrasiv junak, on se

nece osvrtati za sobom. Njegovu odluku nitko ne moze

pokolebati niti sprijeciti. 8i1i bi bezuspjesni svi napori koji bi

je zeljeli onemoguCiti i nasi bi pokusaji samo izazvali nevolju.Osim toga, Ramu ne moze nista skrenuti sputa istine. Ne

oklijevaj, jer ako se previse vremena potrosi na pripremanje

kocije, mozes izgubiti njegov trag. Moji podaniei tesko ce

podnijeti pogled na Ramu kako hoda kraljevskim ulieama

Ayodhye. Idi, idi!", naredivao je Dasaratha.

Pozurivao ga je rijecima: "Stavi u kociju nekoliko kosara

s jelom i neSto oruzja i sve to predaj njima. Sumantra,

zaboravio sam ti reCi, moli ga svim sreem, spomeni i to

kako sam ti ja zapovijedio da dovedeS Situ u Ayodhyu.

Neka se voze kocijom neko vrijeme. Podi s njima u sumu.

Preplasi Ii se Sita izgleda dzungle i osjetis Ii njezin strah,

odmah moli Ramu da zapovijedi i zamoli Situ, njeznu prin-

eezu iz Mithile, da se vrati u Ayodhyu, podsjeti je kako je to

i moja zelja. Reci joj, ako ne pristaje ostati u Ayodhyi, kralj

ce srediti sve da je posalje njezinu oeu Janaki." Dasaratha

je cesto ponavljao te rijeci. Zalostan zbog osjecaja koji su

one izazivale ponovno je izgubio svijest i stropostao se na

pod.

Ustavsi potom brzo, povikao je say klonuo: "Sumantra,

zasto gubimo rijeCi i vrijeme? Dovedi mi odmah mog

Ramu, Laksma,!u i Situ, htio bih ih vidjeti, sve troje.

Obecaj da ces to uCiniti, usreCi me." Tada je jadikujuCi za-

htijevao od Sumantre: "ldi brzo, ne gubi vrijeme, odvezi sekoCijom prema mjestu na kojemu se nalaze, neka kocija

244 245

vozi sto je moguce dalje, sve do mjesta s kojeg se vise ne

moze nastaviti voznja. Mozda ce biti moguce da se u kociji

voze tri ili cetiri dana. Tada ih pusti da sidu, a ti stani i

promatraj ih dok ti ne isceznu s oCiju, prije nego se okre-

moje Ijubavi." Pozurivao je korak svojih konja i priblizavao

se prvoj koCiji sve brze. Gomila podanika koji su slijedili

Ramu, bili su sada priklijesteni izmedu njegove i kraljeve

kocije, a mnogi su bili tako iscrpljeni da su pali. Kad su



nes natrag kako bi mi donio vijesti 0 njihovu zdravlju i

sigurnosti. A sada idi, nemoj ostajati uz mene. (di!"

Dasaratha je molio ministra da se pozuri.

Sagnuvsi glavu u znak prihvacanja kraljeve naredbe,

Sumantra se poklonio i posao pripremiti koCiju. Dostigao

je Sjtu, Ramu i LakSma':!u koji su pjesacili gradskim uli-

cama, te ih upoznao s kraljevom zapovijedi i oni su sjeli ukoCiju koja ih je povezla prema sumi. S obje strane kra-

ljevske ceste gradani su jecali i kukali, a Sumantra ih je

pokusavao potaknuti da ovladaju svojim osjecajima i smire

se. Presli su granice grada i odvezli se malo dalje. Stanov-

nici prijestolnice trcali su za koCijom, bila je to uzasnim

strahom zahvacena gomila koja je podizala oblake prasine

visoko u nebo. Nije bilo ni traga cesti ili zemlji, bilo je to

tek nepregledno mnostvo izbezumljene svjetine. Starci,

zene, muskarci, mladi i snazni, svecenici, svi su jedno-

glasno vikali i jaukali: "Rama, Rama, povedi nas sa

sobom! Ne ostavljaj nas!" Ulice Ayodhye bile su prazne,

grad je bio tih kao da spava. Poput teska tereta, noc se

spustala na svaku kucu.

Neki Ijudi i zene koji nisu mogli brzo hodati, bespo-

mocno su se zaustavili na cesti i stajali poput panjeva.

Mnogi su na kucama zakracunali vrata i tako provodili

dane u velikoj patnji. Bez jela i pica, valjajuCi se po tlu, u

svakakvim su polozajima ostali kad je Rama otisao. Neki

su ocekivali da ce se on vratiti kad se spusti noc, nadali su

se da ce ga samilost potaknuti da se vrati svojim dragim

podanicima.

U meduvremenu je i sam Dasaratha sjeo u kociju,

vicuCi glasno: "Rama Rama!... Sumantra, Sumantra!zaustavi kociju, zelio bih sarno jos jednom pogledati blago

ugledali koCiju koja je dolazila velikom brzinom, podigli su

glave da vide vraca Ii se Rama u njoj. Ustali su i pokusavali

je zaustaviti kako bi uhvatili jos jedan pogled Rame, nji-

hova omiljenog princa. No kad su zaculi Dasarathino

stenjanje, i oni su poceli jecati. Dopustili su kociji da prode

preklinjuCi zalosno: ,,0, kralju, idi brzo, idi i dovedi natrag

naseg Ramacandru!"Dasaratha je ugledao Raminu koCiju kako juri duz

pjescanih dina izvan grada i povikao: "Sumantra, Suman-

tra, zaustavi koCiju, stani!", a sam je naredivao svom koCi-

jasu da se pozuri. Sumantra se osvrnuo i vidio da ih slijedi

druga koCija te je rekao Rami: "Ramacandra, iza nas je

otac Dasaratha. Mozda je bolje da malo stanemo i

saznamo kakve su njegove zapovijedi." Rama je ugledao

gomilu Ijudi i koCiju sa svojim ocem koja ih je ubrzano

sustizala. Znao je, ako se sada zaustavi, okruzit ce ga Ijudi,

a iz njih ce provaliti nezadrziva zalost. Oni koji su sjedili

iscrpljeni s obiju strana ceste ustat ce i potrcati za kocijom,

potaknuti novom nadom. To bi stoga bio sarno cin jos

vece okrutnosti jer bi u njima poticao nadu koja ne bi

imala nikakva smisla, a pokvarilo bi i ispunjenje njegova

obecanja. Kada bi podanici bili sVjedoci Dasarathinih

jadikovki, to bi ga ponizilo u njihovim ocima. PromisljajuCi

o svemu, rekao je Sumantri koji je upravljao njegovom

kocijom da nema potrebe zaustavljati se, vec bi bilo naj-

bolje da konji pojure jos brZe. Na to je Sumantra zamolio

sklopljenih ruku: "Rama, zapovijedeno mi je da uz tebe

ostanem sarno cetiri dana. Nakon toga se moram vratiti u

Ayodhyu, zar ne? Kad me ugleda, kralj ce me sigurno

erekoravati zasto nisam zaustavio koCiju, kako je naredio.

Sto CU mu odgovoriti? Molim te, budi Ijubazan pa me

zadrzi uza sebe sve te godine tvoga progonstva u sumi.

24746

Smatrat cu da sam zivot dobra i sveto prozlvlo ako mi

dopustis da ostanem s tobom u sumi. Pristanes Ii na to,

necu se zaustavljati. Vozit cu brlO kao sto zelis, budi Ijuba

zan pa mi izdaj zapovijedi."

aspektima ove situacije i preklinjao ih da se vrate u Ayod

hyu.

Oni su odgovarali da zbog odvojenosti od njega os

jecaju nepodnosljivu bol, da ne mogu vise ni trenutka bo



Rama je razmisljao 0 problemu sto ga je iznio Suman-

tra i 0 njegovim posljedicama pa je rekao: "Sumantra, onaj

koji ti je naredio da se popnes u koeiju i povezes nas ravno

u sumu, barem po onom sto si rekao, tvoj je gospodar,

kralj. Onaj koji sada slijedi ovu koCiju , plaeuCi i preklinjuCi

te da je zaustavis, jest Dasaratha. 11 moras poslusati i iz

vrsiti zapovijedi kralja, ali ne i naredbe Dasarathe. 11 siministar u zemlji, kraljev ministar, a ne ministar osobe koja

se lOve Dasaratha. Na ljudskoj razini, izmedu Dasarathe i

mene postoji veza naklonosti koja povezuje sina i oca. No

kao kralj, on ima isti vladarski autoritet nad tobom kao i

nada mnom. Tvoja odanost njemu kao vladaru, jednaka je

mojoj. 11 moras izvrsavati svoju duznost. Ako te Dasaratha

ukori jer nisi poslusao naredbu koju je izdao, reci mu da

ga nisi CUO, nece biti lose ako mu to kazes." I Rama mu je

naredio da vozi bde i ne pomislja na zaustavljanje.

Sumantra je pohlepno upijao nektar moralnog objas

njavanja kojim ga je Rama milostivo zasipao. Kad je

Dasaratha vidio da mu Rama izmice, zaustavio je svoju

koCiju i okrenuo je natrag prema Ayodhyi, zaleCi se na

sudbinu i glasno narieuci. Medutim Ijudi su slijedili Raminu

koCiju, ne plaseCi se iscrpljenosti, poticani odlukom da se

drze svoga dragoga Rame. Neki od njih koji su bili

spremni htvovati svoj zivot za njega i umrijeti u svom

nastojanju da ga dostignu, teturali su bez daha i slomljeni

dok su slijedili trag sto ga je ostavljala kocija u kojoj je on

sjedio. Rama je vidio te podanike kraljevstva kako tree i

padaju iza njega, privuceni Ijubavlju sto su je osjecali

prema njemu. To ga je ispunilo samiloscu pa je zaustavio

svoju kociju i obratioim

se slatkim, njeznim rijeCima kojesu dirnule njihova srca. Govorio im je 0 raznim moralnim

raviti u Ayodhyi u kojoj nema Rame i spremni su umrijeti u

sumi radije nego zivjeti u takvoj Ayodhyi! Dok su mnogi od

njih to potvrdivali, neki je mladi eovjek izjavio da je grad iz

kojeg je nestalo bozanske dharme strasniji od dzungle te

oni ne mogu zivjeti u tako uzasnome mjestu. Rekao je

kako je za njih suma u kojoj ce Rama zivjeti - Ayodhya.

"Nimalo se ne brini zbog nase iscrpljenosti iii nasih muka.Dd i se svoga obecanja, svoje duznosti kako si odlueio, a

mi cemo se drzati naseg obecanja. OdluCio si smatrati

ocevu zelju svojom svetom duznoscu. I mi imamo svetu

duznost - da postujemo Raminu volju u nasim srcima,

alma Ramu, nasega gospodara, autoritet koji odano stu

jemo. Necemo oklijevati u nasoj odluci, necemo se vratiti,

samo nas smrt moze sprijeciti", govorili su jecajuCi i ocaj

no placuci.

Ramino srce puno samilosti dirnule su rijeci Ijubavi i

odanosti. Sita je neutjesno ronila suze. Laksmal}a je pro

matrao silnu odanost koja je izvirala iz srca obicnih Ijudi

kraljevstva. Oei su mu se zacrvenjele od bijesa, zanijemio

je od srdzbe pri pomisli na Kaikeyi, macehu koja nije imala

ni trunka osjecaja prema Rami. Sjeo je na tlo, glava mu je

k10nula od tuznih misli.

Rama je pomislio kako bi bilo najbolje uvjeriti podanike

da se vrate kuci. Tjesio ih je, suosjecao s njima, podsjecao

ih na obrede i rituale koje ce on u sumi morati svako

dnevno izvoditi kao i na posljedice, ako se ne bude

priddavao prapisanoga. Opisivao im je strahote sumskog

zivota, teskoce s kojima ce se susretati budu Ii pokusali

zivjeti u sumi kao sto su zivjeli u gradu. Savjetovao im je

da i dalje izvode obrede i rituale ispravno i neprestano,tako ce godine njegova pragonstva proCi brlO i mirno. Oni

248 249

ce mu na taj nacin pomagati da to vrijeme prozivi u miru i

radosti te se vrati u Ayodhyu u pravi cas, svjez i pun

snage.

Mladice iz stalda brahmana nisu mogli uvjeriti ovi do-

koCiju i tako je vozi da ne ostavlja ni najmanji trag koji bi

oni mogli slijediti. Sumantra je shvatio da nema drugog

izlaza. Kocijom je upravljao tako da su tragovi kotaca pre

lazili jedni preko drugih i izazivali nedoumicu, cak su



kazi! Rama ih je preklinjao: "Vasim starim roditeljima ne

dostajat ce vase odano sluzenje, nije u redu da ih

ostavljate bespomocne i same." A oni su odgovarali:

"Rama, nasi su stari roditelji vrlo slabi i obeshrabreni jer te

ne mogu slijediti u sumu. Dugo su te pratili, a tada su se

okrenuli prema domu, roneCi suze zbog velike patnje koja

ih je pritiskala. Nas su uputili da te slijedimo, da budemo stobom. Rekli su nam: 'Mi smo preslabi, vi ste jaki i mladi.

Idite, sluzite Rami u ime nas.' Njih vise unesrecuje

pomisao sto tebe nema u Ayodhyi nego cinjenica da smo

mi daleko. Bi t ce sretni sto su njihovi sinovi s Ramom jer

je to sreca u kojoj oni ne mogu uzivati. Povedi nas sa

sobom barem zato da ih razveselimo." MoleCi tako, pali su

nicice pred Ramom i zaplakali.

Rama je odjednom zasutio kad je cuo taj iskreni izraz

Ijubavi i postovanja. Dirnuo ga je duh odricanja ovih

mladih Ijudi. Pomislio je kako je njihovo odricanje cak i

vece nego njegovo odricanje od prijestolja. Ta je radost

bila pomijesana s osjecajem ponosa - njegovi su ga po-

danici nadmasili u iskazivanju sinovskih osjecaja. Mrak se

vec spustao na zemlju, a oni su i dalje preklin]ali Ramu i

nisu htjeli prihvatiti njegoyu odluku. Stoga ih je on zamolio

da se odmore i osvjeze prije nego padne noc radije nego

da pjesace natrag po mraku.

Kako bi ih ohrabrio da to ucine, Rama se okupao u ri

jeci Tamasa koja je protjecala u blizini, potom su svi jeli

korijenje, gomolje i voce te se neko vrijeme odmarali. Ljudi

koji su slijedili Ramu bili su tako iscrpljeni da su nakon

obroka zapali u dubok, cvrst san.

Rama je znao da ce ga htjeti pratiti kad se naspavaju.Zato je probudio Sumantru i naredio mu da tiho spremi

upuCivali na to da se kocija okrenula prema Ayodhyi!

Nakon sto je vjesto ostavio takve tragove Sumantra je

krenuo prema sumi.

Svanuo je novi dan. Graaani Ayodhye ustali su i pogle

dali oko sebe. Nije bilo ni traga kraljevskoj koCiji! U blizini

nije bilo ni SIte, ni Rame ni Laksma':!e. To ih je duboko

pogodilo. Probudili su one koji su jos spavali i pokusavaliotkriti tragove koCije. Trcali su divUe u svim smjerovima,

nastojeCi otkr iti koCiju.

Jedan je od njih rekao: "Braco, Rama je vidio kako smo

umorni, kako smo zaspali od iscrpUenosti. Zato je napustio

ovo mjesto i nije nas poveo sa sobom." Stali su prekora

vati jedan drugoga jer su pokazali takve znakove

iscrpljenosti navevsi Ramu da ih ostavi i ode sam. Drugi su

proklinjali sami sebe i rekli da su manje vrijedni od ribe:

"Riba ne moze zivjeti bez vode, no mi smo zivi premda nas

je Rama ostavio nasukane." - "Sramota, sramota sto

zivimo", proklinjali su drugi. "Sami smo krivi za odvojenost

od bica koje nam je najdraze. Zasto ne umremo da dok-

rajCimo nasu tugu?", stenjali su. No uskoro su osjetili kako

je samounistenje (atmahatya) nemoguce jer taj atman u

njima jest upravo Rama. To ne bi bio castan Cin.

Samoubojstvo moze uspjeti samo onda ako je necija sud

bina da umre od vlastite ruke! Stoga su neki savjetovali da

se svi mole sudbini kako bi im podarila takav svrsetak

zivota.

Zapetljali su se u te pateticne rasprave i sumnje. livo

su zeljeli brzo odluciti 0 sUedecem koraku sto ga moraju

poduzeti. Uskoro ih je netko obavijestio da su otkriveni

tragovi kotaca. To je doista bila dobra vijest. Jer tragovi supokazivali da se kocija uputila prema Ayodhyi! Neko su

250 251

vrijeme slijedili taj trag, no ubrzo ga vise nisu mogli vidjeti

jer je izblijedio. Silo je nemoguce pogoditi sto se dogodilo.

Stoga su se tuzni i neobavljena posla vratili u prijestolnieu.

Mnogi su se tjesili i nadali kako ce se Rama sigurno

Ta.da s . ~ opazili neke ladare koji su se okupljali u blizini.

~ a d Je n J l h ~ v pogled pao na kraljevsku kociju i dosto-

J a n : ~ v e n u Situ, Ramu i Laksmal!u, zakljucili su da su oni

?oslt ~ ~ a n : ? na izlet pa su se pozurili do svoga vode Guhe



vratiti na dvor jer je vidio njihovu nevolju, a njegovo je sree

puna samilosti prema svima koji pate. Rama ce se vratiti

prije nego produ dva ili tri dana, govorili suo Zene su se

zavjetovale i obavljale razne vrste bogosluzja kako bi po-

taknule bogove da nagovore Ramu da se vrati svojim po-

danicima.Ljudi su nakon toga zivjeli poput ptiea cakravaka koje

nemaju lotos na kojemu bi zivjele jer sunca nema, a lotos

ne moze evjetati bez njegove topline.

Dok su podanici tako trpjeli, Sita, Rama i Laksmal!a

stigli su s ministrom Sumantrom do rubova grada

Snigavera. Rama je ugledao rijeku Gangu i odmah je

naredio Sumantri da zaustavi koCiju. Sisao je i poklonio se

pred svetom rijekom. Sita, Laksmal!a i Sumantra takoder

su sisIi s kocije i ucinili isto. Rama je rekao kako je Ganga

izvor svega bogatstva i napretka, svega mira i obilja koje

oko nje blista, kako sva bica obasipa najvisim blazenstvom

i najuzvisenijim duhovnim darovima. Odlucili su se okupatiu njezinim svetim vodama.

Rama je naredio Laksmal!i da pronade mjesto s kojega

bi se Sita mogla spustiti prema rijeci i sigurno se okupati.

Obale su rijeke ovdje skliske i bljuzgave jer to je podrucje

dzungle. Stoga je Laksmal!a izabrao mjesto i ucvrstio ga

polozivsi na njega kamenje i stijene da bi se Sita mogla

bez opasnosti spustiti i ponovno se lako popeti na obalu

nakon kupanja. Zamolio ju je da se sluzi tim privremenim

pristanistem za svoje kupanje i ona je vrlo oprezno sisla.

Prije ulaska u rijeku poklonila se bozici Gangi. Laksmal!a

je posao u sumu da nabere voca kako bi se Rama i Sita

okrijepili poslije kupanja. S mnogo postovanja ponudio im

je tu hranu.

I o b a ~ I J e s t " l ga 0 kraljevskim posjetiteljima. Guha je poslao

~ I a s ~ l k a da upita i sazna tko su oni i sto namjeravaju u

suml uz obalu Gange.

, G I ~ s n i ~ je ~ o n i o ,vijest da ti posjetitelji nisu nitko drugi

~ e e smovi kralJa Dasarathe, prineeza je sama Sita a prati

I ~ y dvorski ministar Sumantra. Guha je znao da 'ove uz-

v l s e n ~ u ~ b ~ d l j i v e . trenutke mora podijeliti s drugima!O ~ a v l J e s y o Je svoJe rodake, prijatelje i pratnju da je veIiki

pnne Rama dosao na Gangu sa svojim bratom i su-

p r u ~ o m : N a b r ~ o jey~ b i l j e voca i evijeca i svi su ponizno i

P ~ ~ I postovanJa posit prema rijeei. Guha je polozio voce i

eVIJeee. ~ ~ e d stopala kraljevskih posjetitelja, duboko se

poklo.mvsl pred Ramom zajedno sa svojim rodacima i

pratnJom.

Promatrajuci radost koja ih je prozimala Rama je poz-

vao G U ~ ~ blize. i upitao ga kako su putovaIi i jesu Ii sretni i

z a d o v o l J ~ 1 . Zammao se pomaze Ii njegova vlada Ijudima da

napreduJu, a Guha je odgovorio: "Gospode Ramaeandra

k ~ ? sm o yugledaIi tvoja stopala, svi smo dozivjeli b e z g r a ~ menD blazenstvo ( a ~ a n d a ) .. Ovu smo srecu postigIi samo

z ~ s l u g a m a zbog naslh dobnh djela u proslosti. Inace kako

~ I S ~ O . se mi, k ~ j i provodimo dane u ovoj nepristu;acnoj

~ u m l , l ~ a d m ~ g l t p ~ n a d a t i da cemo biti blagoslovljeni tvo-

J ~ m posJeton;. I ~ a r s a n o m tvojih lotosnih stopala? Odsada

ee t ~ . p o d r u C J ~ slgurno uzivati u obilju i miru jer ovo su tlo

dodlflvala tvoJa stopala. Nema nikakve sumnje neka ce se

preobrazba ovdje sigurno dogoditi."

~ k s m a l ! a , Sita i Sumantra primijetili su iskreni izraz

Guhme radosti i suze blazenstva. Iznenadila ih je njegova

o ~ a ~ o ~ t , poniznost i mudrost. Guha se cvrsto uhvatioRammlh stopala i rekao: "Gospode, sve ovo je tvoje, sva

253252

ova bogatstva, teritorij i vlast sto je imam kao glavni voaa,

svi moji podanici - tvoji suo Oni cekaju tvoje zapovijedi,

tebi su na raspolaganju, koristi se njima, neka ti sluze. Ja

sam tvoj sluga. Prihvati me, prihvati sve sto ti nudim i doai

Rama se razveselio kad je ugledao grad iz daljine, dopus

tio je clanovima plemena Nisada da dodirnu njegova sto

pala te im naredio da se vrate kucama je r se noc vee

priblizavala.



u grad u kojem zivim."

Kad je Rama cuo tu molbu, nasmijesio se i rekao:

"Guha, ti si vjeran sljedbenik, doista si krepostan i tvoje je

srce Cisto. No slusaj, ja moram lutati sumom kao prog

nanik odjeven u odjecu pustinjaka kako bih izvrsio zapovi

jed svoga oca. Ne smijem krociti u grad, moram uzimati

samo hranu propisanu za pustinjake koji su vezani pokorom. Zbog tih razloga ne mogu ti ispuniti zelju koju si sada

izrazio."

Guhu su zaprepastile te rijeci. Velik broj Ijudi koji su

ovamo dosli iz grada Srngavera saputali su 0 bozanskoj

carobnosti Rame, Site i Laksmal}e. Jedan se od njih na

glas cudio kako su roditelji tako Iijepu bracu i ovu

anaeosku gospoau uopce mogli protjerati u sumu. Pitao

se kako su njihove usne ikad mogle izreCi takvu presudu.

Na to je drugi dodao: "Suti, ti ludo! Njihovi su roditelji

uCinili zaista dobro djelo. Da ih nisu tako kaznili, nase se

oCi ne bi sada naslaaivale njihovim bozanskim likovima.

Danas uzivamo u rijetkoj svecanosti." To je mnoge ispunilo

zadovoljstvom i radoscu. Okupljeni clanovi plemena

Nisada izmjenjivali su rijeCi poboznog divljenja kraljevskim

posjetiteljima i velicali Ijepotu, njeznost, blagu i slatku pri

rodu Site, Rame i Laksmal}e.

Guhu je obuzela tuga sto mu je izmaknula sreca da

doceka Ramu u prijestolnici Nisada kojom je on vladao.

Mislio je da bi grad bio zauvijek blagoslovljen mirom i

napretkom kad bi sarno vidio Ramu, kad bi on samo bacio

pogled na grad. Stoga je predlozio da Rama poae prerna

golemome, prekrasnom drvetu sifTlsapa koje je raslo u

blizini i Rama je pristao. Guha je znao da ce s tog mjestaRama moCi pogledati grad pa ga je veselila ta pomisao. I

Tada je izveo svete obrede koji su se morali izvesti u

sumrak. U meauvremenu Guha je skupio velike koliCine

meke trave i njeznih listova te im pripremio ugodne lezaje.

Poslao je svoje podanike da naberu gomolje i ukusno i

svjeze voce sa stabala i sumskog grmlja. Donijeli su ih

umotane u listove i ponudili ih uglednim posjetiteljima.

Sita, Rama, Laksmal}a i Sumantra pojeli su skromni obroki povukli se na odmor i poCinak.

Sita je zaspala na mekom lezaju od trave. Laksmal}a je

sjedio do Raminih stopala i njezno ih masirao da ih oslo

bodi umora od dnevnih napora. Rama je znao da ce

Laksmal}a nastaviti svoje sluzenje tako dugo, dok mu se

bude cinilo da je on budan. Zelio ga je navesti da se i sam

odmori i stoga se pretvarao da je duboko zaspao.

Laksmal}a se pobojao da bi daljnje dodirivanje stopala

moglo omesti Ramin san te se mirno povukao. Sjeo je u

blizini budno i pazljivo motreCi i nadgledajuCi sve cetiri

strane svijeta kako bi mogao odmah uociti bilo koju divlju

zivotinju koja bi se priblizila iii nekog demona ili zlikovcakoji bi odlucio omesti Ramin san. Say se pretvorio u po

zornost i budnost.

Kad je to vidio, i Guha je uputio svoga vjernog nam

jesnika da stiti podrucje na kojemu su se nalazili, da se

pobrine da nista ne poremeti Ramin san. Na svoje je rame

objesio svezanj strijela i drzeci luk u pripremi, sjeo pokraj

LakSmal}e u zelji da i sam budno strazari.

Ociju punih suza Guha je sklopio ruke pred njim i

zamolio ga: "Laksmana, mislim da je palaca kralja

Dasarathe veca i sjajnija od bozanske zgrade vladara bo

gova, Indre. U njoj je sve predivno i carobno, sve jemirisno i slatko. Mekani lezajevi od perja i svjetiljke

254 255

ukrasene dragim kamenjem poveeavaju sjaj i udobnost

palace. Postelje su prekrivene lakim pokrivacima, bijelima

poput pjene na svjezem mlijeku s jastucima koji pristaju uz

to. Sita i Rama koji su nekad spavali na tako raskosnim

, , C ! ~ vodo Nisada! Covjek ne dozivljava sreeu kroz drugoga

mtl kroz drugoga postaje jadan. Oobru iii losu sudbinu ne

moze steCi preko drugoga. To su posredni naCini i oni ne

donose uspjeh. Niti je covjek doista sretan iii nesretan.

Svatko je tu zbog nekog razloga, potaknut snagom svojih



posteljama, sada leze na hrpi trave bez pokrivaca iii jastuka

i tonu u san od iscrpljenosti! Nepodnosljivo me boli kad

razmisljam 0 tome. Na dvoru su se njegovi roditelji, po-

moenici i sluskinje brinuli 0 njihovim potrebama i udob-

nosti. Sita i Rama koji su do jucer zivjeli kraljevskim naci-

nom zivota sada leze na zemlji! Jao, taj tuzan prizor razdire

mi srce.Slta je Ijubljena kCi nadaleko poznatog vladara Janake,

a ipak sada lezi na rasprostrtoj suhoj travi. Kako je to cu-

dan obrat sudbine! Jesu Ii Sita i Rama sposobni za zivot u

sumi? Oh, sada se obistinjuje istina da posljedice djela

obvezuju covjeka unatoc svemu.

Kaikeyi je kCi kralja Kekaye. Nitko ne bi povjerovao da

bi ona bila sposobna uCiniti tako okrutno, grdno djelo.

Sita i Rama su u godinama kad bi trebali biti sretni jedno

uz drugoga. Ova tdka presuda koja im je izrecena vrijedna

je svake osude. Takva sudbina ne bi trebala zateCi cak ni

covjekova najgoreg neprijatelja.

Princeza iz Kekaye dokazala je svojim djelima da je

poput sjekire koja bi na dva dijela rasjekla i same korijene

obiteljskog stabla solarne dinastije. Njezina sebicna

pohlepa uzrokovala je da svijet potone u tugu. Mojim je

jadnim ocima dosudeno da gledaju taj dirljiv prizor! K a ~ a v sam veliki grijeh poCinio da sam zasluzio ovu kaznu? Cija

me je sreea u proslosti izazvala da moje oci pocrvene od

zavisti pa sada moram gledati svoga Ijubljenog Ramu u toj

nevolji?"

Tako je jadikovao Guha. Nesposoban da zaustavi na-

valu tuge sto se talasala poput valova, zasutio je i sjedio

oborene glave u nesavladivoj zalosti. Pogled na njega ras-tuzio je i LakSmar:Ju. No, skupio je nesto hrabrosti i rekao:

djela u prijasnjim zivotima, nekom vrhovnom voljom iii

presudom. I dok ispunjavaju taj cilj, Ijudi izgledaju sretni iii

bijed.ni, to je sve. Prosjak sanja da je kralj, kralj sanja da je

prosJak. Kad se probude, shvate da su sreea i nevolja

nestvarne i kratkotrajne. Tako je i svijet san, nestvaran,

varljiv (milhya).11

si tuzanje r

je Rama u takvoj nevolji,no

on je iznad zalosti i radosti. Onima koji ga promatraju u

odnosLl na dobru iii losu sudbinu koju je odlucila zasluga

iii krivnja, stecena iii nagomilana, on mozda izgleda sretan

iii jadan. Ono sto u Rami vidis kao radost iii tugu samo je

odraz tvoga vlastita mentalnog stanja." Nato se Guha

smirio i prestao se Ijutiti na Kaikeyi zbog koje se maloprije

razbjesnio. Shvatio je da nije ispravno pronalaziti pogreske

u drugima niti im upuCivati prijekore.

"Svi su Ijudi vezani snom zablude, sVjedoci su raznih

vrsta snova. Na taj nacin provode noe nazvanu "zivot". U

toj noCi budni su jedino jogini, Ijudi koji su dozivjeli se-

beostvarenje, njih ne zahvacaju niti ih ushicuju snovi. Oni

nemaju nikakve koristi od svijeta i njegovih sadriaja,

napustili su sva tjelesna zadovoljstva i zamke. Ook ne

postignu taj stupanj, Ijudi ne mogu 0 sebi govoriti kao 0

"probudenima". Kad se postigne znanje (jfiana) , kad se

ostvari najvisa zbilja, tada otpada ju vezanosti zablude a

Ijubav se usredotoCi na Sri Ramina lotosna stopala." T ~ k o su tekle Guhine misli. One su ga tjesile i jacale. Ostatak

noCi Guha i Laksmar:Ja proveli su razgovarajuCi 0 nadljud-

skim Raminim osobinama i savrsenoj uzvisenosti koja je u

njemu skrivena.

Utoje

svanulo. Ookje

jedanod

njih cuvao strazu namjestu gdje je Rama spavao, drugi je zavrsio svoje jutarnje

256257

kupanje i vratio se.Uskoro se Rama protegnuo, protrljao

oci, sjeo i pogledao na sve cetiri strane svijeta. Probudio je

Situ i oboje su se uputili prema Gangi. Nakon kupanja i

obavljanja jutarnjih obreda dosli su do mjesta gdje su bili

tesko da se odrzi u tvojoj odsutnosti, a Bharati ce biti ne-

moguce vladati." Pao je pred Ramu, nesposoban da pod-

nese tezinu svoje tuge. Rama ga je podigao i tjesio, drzeCi

ruku na njegovu ramenu: "Sumantra, nijedno nacelo is-

pravnosti nije uzvisenije od istine. Vede, purtiT).e, epovi, svi



malo mlijecnog soka sa smokvina stabla. Bez prigovora

Laksmaf.1a je posao u obliznji dio sume i odmah donio

posudu izradenu od lisca punu soka. Rama je sokom

namocio svoje kovrce i one su se pretvorile u gusti ispre-

pleteni cvor kakav obicno imaju pustinjaci.

Vidjevsi sto je Rama uCinio, Sumantra nije mogaozaddati svoje jecaje. Zaprepastio se sto glava koja je tre-

bala nositi dijamantnu krunu nosi sada teret kose podig-

nute u Cvor. Zalio se zasto je njegovim ocima dosudeno

da ikad vide ovaj tragicni prizor. Njegovo je srce razdirala

patnja. "Ne mogu vise izdrzati s tobom u sumi, to je

postalo nemoguce. lzvrsio sam kraljeve naredbe. Sudbina

skracuje moj boravak u tvojoj blizini. Kralj mi je zapovijedio

da te vozim dok ne stignemo na obale bilo koje svete ri-

jeke, a tada te ostavim i vratim se. Duznost mi je da te 0

tome obavijestim, a sada mi ti kazi sto da radim", rekao je

Sumantra stojeCi pred Ramom, glave pognute od tuge,

ponizan, dok su mu suze nezadrzivo tekle.

A Rama mu je odgovorio: "Ne zalosti se, tvoja je

duznost da izvrsis kraljeve naredbe, ali to je i moja

duznost. Vrlo sam sretan sto si ispunio zapovijedi koje ti je

kralj dao. Od sada CU i ja ispunjavati naredbu koju sam

dobio. Slijedit CU je s najveCim postovanjem i izvrsavati s

najvecom tocnoscu. Ne oklijevaj, vrati se u Ayodhyu. Moji

roditelji ocekuju tvoj dolazak s bezgranicnom zabrinutoscu,

zele od tebe cuti kako smo putovali. Stoga, odvezi koCiju

natrag, podi brzo", poticao ga je Rama.

Sumantra je razmisljao 0 mjestu u koje se morao vratiti

pa je jos uvijek preklinjao Ramu: ,,0, Ramacandra, nemojdopustiti da Ayodhya postane grad siroce. Kralju ce biti

to potvrduju i obznanjuju kao sto znas. Meni je dodijeljena

zadaca da slijedim ovo vrhovno nacelo ispravnosti! Kako je

to velika sreca! Ako propustim priliku i izgubim tu srecu, ja

i moja dinastija zasluzit cemo vjecnu sramotu u sva tri svi-

jeta, a sramota ce spaliti ispravnost strasnije nego milijuni

smrti i spaljivanja. ldi mojem ocu i objasni mu moju od-

luh:u i moju radost. Moras paziti i pobrinuti se da se otac

ne zabrinjava zbog mene, Site i Laksmane."

Guha i njegovi pratitelji vidljivo dirnuti Raminim rijecima

nesvjesno su zaplakali. Laksmaf.1a je tesko podnosio po-

gled na tu njihovu muku, izgovorio je nekoliko ljutitih rijeci

protiv onih koji su uzrokovali svu tu nevolju. No Rama je

znao njegovu narav, prekinuo ga je i okrenuvsi se ministru

Sumantri rekao: "Sumantra, Laksmaf.1a je jos mlad, nemoj

pridavati nikakvu vaznost njegovim rijeCima, nemoj ih ni

spominjati ocu. Laksmaf.1a pati jer me silno voli i jer ga

muce nevolje koje muce i Situ. Dao si je oduska tim ri-

jeCima jer ima krivu predodzbu 0 onima koji su me prog-nali u sumu. Po svojoj prirodi on je obdaren vrlo dobrim

osobinama." Zatim je poceo opisivati vrline svoga brata.

Sumantra je tada podigao glavu i rekao: "Gospodaru,

Janaki je njeZne i blage naravi, ona ne moze podnijeti

teskoce sumskog zivota. Potrebno joj je savjetovati da se

vrati u grad i uvjeriti je kako je to jedino ispravno. Ona je

sam zivot Ayodhye, bozica napretka cijeloga kraljevstva.

Ako ona ne dode u Ayodhyu, stanovnici toga grada patit

ce poput ribe na suhom. Dopusti jo j da se vrati i boravi

prema svojoj zelji ili s muzevim iii sa svojim roditeljima.

Kralj mi je nekoliko puta naredio da ti to kazem. A kad se

ti vratis u Ayodhyu nakon cetrnaest godina, Janaki se

259258

moze pozvati iz palace svoga oca." Dok ga je na taj nacin

nagovarao, Rama je dao znak Siti da obrati pozornost na

Sumantrinu zelju i molbu.

Nakon toga se obratio Siti: "Sita, jesi Ii cula ocevu

puta sretnija nego kad je bila u Ayodhyi iii Mithili. Ja sam s

Gos?odarom svoga srca, s velikim junakom, najboljim

ratmkom te s njegovim bratom Laksmal}om. I tako pro-

vodim dane u sumi sretna, neometana strahom, zabrinu-

toscu iii uznemirenoscu. Reci im da nisam ni najmanje



poruku? Vrati se kuCi, kako bi moji roditelji mogli zaboraviti

barem dio muka sto ih osjecaju zbog odvojenosti od

mene. U njihovim godinama oni su preslabi da se odrze u

toj strasnoj situaciji. Stoga je potrebno da se s ministrom

vratis u Ayodhyu." Rama je nabrajao i druge dokaze kako

bi je uvjerio da prihvati ocev zahtjev.

Sita je odgovorila: "Gospode, ti si sveznajuci. 11 znas

koje je uzorno i moralno ponasanje propisano za svaki

drustveni sloj. Nemam potrebe da te podsjecam na to.

Molim te, poslusaj me na trenutak. Sjena mora slijediti

tijelo ciji je odraz. Moze Ii biti daleko od njega? Sunceve

zrake ne mogu postojati odijeljene od Sunca. MjeseCina ne

moze postojati bez Mjeseca. Slicno tome, ova Sita ne

moze napustiti Ramacandru niti postojati bez Rame koji je

Mjesec."

Tada se okrenula ministru i rekla: "Sumantra, ti si

dostojan moga postovanja, kao i moj otac i svekar zelis mi

dobro. Molim te, razmisli 0 ovom: ja ne trazim nikakvodrugo utoCiste osim lotosnih stopala svoga Gospoda. Cijeli

svijet znade da snaha koja je dovedena u obitelj ne moze

biti bliza od sina rodenog u toj obitelji. IZjava da ce roditelji

zaboraviti bol zbog odvojenosti od sina ako se snaha vrati,

nema nikakva smisla. Sto se tice bogatstva i udobnosti

palace mog oca, u njoj sam dovoljno uzivala u djetinjstvu.

Sada mi ona izgleda pusta i uvela poput trave, ako moj

Gospod nije sa mnom. Nemam drugog puta osim puta

kojim on koraca. Stoga, nemoj me krivo razumjeti, molim

te slozi se sa mnom, okani se pokusaja da me vratis u

Ayodhyu. Zaboravi to! Prenesi moje postovanje roditeljima

moga muza i uvjeri ih kako nema nikakve potrebe da sebrinu zbog nas. Reci im da je Sita sretna, mnogo tisuca

umorna zbog putovanja, da sam presretna, a ovo progon-

stvo smatram velikom srecom."

Kad je to CUO, Sumantru je obuzelo divljenje, ali i

zalost. Nije mogao pogledati Situ u oci, nije vise mogao

slusati tako dirljive rijeci niti je sam mogao pronaCi rijeci

kojima bi joj se obratio. Razmisljao je 0 njezinim vrlinama,cistoCi njezinih osjecaja, njezinoj upornosti. Zalio je sud-

binu koja je lisila Ayodhyu prisutnosti i zanosa jedne zene

tako uzvisena karaktera.

Obratio se Rami: "Rama, u tom slucaju uslisi moju

mo!?u. Z ~ d r z i me kod sebe u sumi i dopusti mi da ti ovdje

sluzlm cetrnaest godina." Ali Rama je odgovorio:

"Sumantra, ti vrlo dobro poznajes zakone i moraine

propise, ti si ministar kralja Dasarathe, a ne moj ministar.

On ti je na!edio da se vratiS, kako ti ja mogu dopustiti da

ostanes? Cak i da nije tako, nije pozeljno da ostanes

daleko od kralja u ovim izvanrednim okolnostima. 11 si

njegova desna ruka. Ne bi se smio obazirati na vlastitazadovoljstva niti pokusavati biti daleko od njega. Idi, idi k

njemu bez ikakva odgadanja. Ako brzo odes, pruzit ces i

meni i mojim roditeljima mnogo utjehe i sigurnosti."

Rama ga je nagovarao da ode, koristeCi se i raznim

drugim dokazima i primjerima. Sumantra je osjecao da se

tome ne moze suprostaviti pa je gIasno zaplakao i bacio

se pred stopala troje prognanih. OklijevajuCi, okrenuo se

da se vrati. Ni njegovo srce ni njegovo tijelo nisu to zeljeli.

Rama ga je uhvatio za ruku, pomogao mu da dode do

koCije i popne se na svoje sjedalo te se obratio slatkim

rijecima njemu i konjima kakobiih nagovorio da

seok-renu i podu prema Ayodhyi.

261260

------------Sumantra je zelio povesti koCiju natrag, no konji su

nevoljko posli po svom tragu. Okretali su se prema mjestu

na kojemu se nalazio Rama, zeleCi ostati s njim, ne htijuCi

otiei. Unatoc potieanju i uVjeravanju, jedva su se pomakli,

R a ~ a iii neka druga osoba? To je pitanje koje je postavio

GUhl, a on mu je odgovorio: "Dragi moj ladaru kako si

dobro u p a m t i ~ ! Sretan sam sto se sjeeas dogadaJa koji se

davno dogodlO, a sada si me na njega podsjetio!" Ok

~ e n ~ o se ~ r e m a Rami i rekao veselo: "Slusaj Rama, ovaj



hrzali su bolno, prosvjedujuei. Povremeno bi se zaustavljali,

izduzujuCi vratove kako bi uhvatili jos jedan Ramin pogled.

I Sumantra se tuzno osvrtao te otirao suze koje su se

slijevale niz njegove obraze, pognute glave nastojeCi to

prikriti. Kad je Guha to vidio, obuzela ga je takva nemoe

da se naslonio na drvo i zajeeao prislonjen uz stablo.

Nakon sto je starog ministra poslao natrag u Ayodhyu,Rama je sa svojom zenom i bratom posao prema Gangi.

"Kad i nijeme zivotinje osjeeaju da je nemoguee zivjeti

daleko od Rame, sto da se kaze 0 boli koju trpe roditelji

koji su ga rodili i odgajali s Ijubavlju i s tako mnogo nade

te podaniei koji ga obozavaju vjerno i s Ijubavlju? Jao, tko

moze izmjeriti tugu koja muCi sree kraljiee Kausalye", raz

misljao je Guha. Tuga je razdirala i njegovu dusu. Pogled

mu je pao na Ramu, Situ i Laksmanu koji su isli prema

Gangi, stoga se pozurio za njima. Vidjevsi da zele prijeCi

rijeku, dozvao je ladara na drugoj obali i naredio mu da

dovede brodie do pristanista. Kad je zacuo glas svoga gospodara, ladar se pozurio s cameem i za nekoliko je

minuta stigao do mjesta na kojem je Rama ocekivao nje

gOY dolazak.Guha ga je pozvao na stranu i naredio mu da ocisti

camae i pripremi ga za prinea iz Ayodhye, sina kralja

Dasarathe, njegovu suprugu i brata kako bi mogli prijeCi

Gangu na putu za sumu u kojoj su namjeravali provesti

nekoliko godina. Od svoje brace Nisada ladar je saznao za

tuznu pricu 0 progonstvu zakonitog nasljednika prijestolja.

lato nije htio gubiti vrijeme vee se odazvao pozivu. No

mucila ga je jedna uznemirujuea sumnja koja se morala

razrijesiti. Saznao je da je Rama polozio svoje stopalo nastijenu, a ona se iznenada pretvorila u zenu. Je li to taj isti

e o ~ ~ e k , clan moga plemena, prisjeea se tvoje

veheanstvenosti i moei. On me sada podsjeea kako si

Ahalyu, suprugu mudraea Gauthame, oslobodio njezina

p ~ ~ k l e t s t v a kojim je pretvorena u kamen. Moji su podaniei

~ l h ;rlo uzbudeni zbog tako strasnog prokletstva koje je

lzreeeno nad tom plemenitom zenom. I razveselili su se

kad su saznali za tvoju bozansku moe koja ju je oslobodila.

0, kako su ~ ~ e t n i s ~ o su svjesni tvoje bozanskosti!" Guha je

radosno 0plslvao vjeru i odanost svojih ladara.

U meduvremenu je Rama posao prema brodieu a

lad_ar je stao pred njega sklopljenih ruku i zamolio ~ a : " R a m a e a ~ d r a , . sve. su godine moga zivota postale vrijedne

zbog sreee kOja ml se danas ukazala. Ramu, 0 kojem sam

davno. CUO p r i c a ~ i , mogu danas gledati. A to sto mogu

veslanjem prebaelti tebe, tvoju suprugu i brata preko Gan

g ~ : ~ a ~ r a v ~ a je sto sam je stekao zaslugama kroz mnoge

pnjasnj.e . Z l v O t ~ . Dopusti da te zamolim za blagoslov - da

po SVOjOj glaVl poprskam vodu posveeenu pranjem tvojihstopala prije nego te odvezem na drugu obalu." Guha nije

znao da je njegov sluga ladar tako odan Rami. Iznenadila

~ a je ponizna ~ ~ I b a upueena Rami i vrlo se razveselio pa

je rekao: "Slusaj, brate, neka Rama sjedne u camae a

tada r::u mozes oprati stopala vodom Gange koju ~ e s z a h v ~ ~ l t l p o s u d o ~ . Nije pristojno prati ih, dok on stoji na

obah. Guha ga je prekoravao zbog njegove tvrdoglavosti i

prigluposti.

~ o I ~ d ~ r nije zelio popustiti vee je molio: "Gospodaru, ti

p o s ~ e d u J e s ogromno bogatstvo, a ja sam beskrajno siro

masa.n. NaplaCivanjem prijevoza preko rijeke tesko

skupljam novae potreban za uzdrzavanje svoje obitelji. Moj

262263

je dnevni utrZak nedovoljan cak i za moju malu obitelj.

Kako da bud em sretan, ako izgubim i tu zaradu? Stoga,

molim te nemoj me krivo razumjeti! Dopusti mi da ti ope

rem stopala prije nego stu pis na brodie."

tom vodom poprskao svoju glavu i sve dijelove camca

kako bi ih zastitio od stetnih sila. Veoma se radovao usp

jehu svoga posla.

Pruzio je Rami ruku dok je ulazio u camac, a Rama je

pomogao Siti, cvrsto drzeCi njezinu ruku. Naredio je da



Rama je shvatio skrivenu namjeru ladareva cudnog

zahtjeva. Nasmijao se i okrenuo prema Siti rekavsi:

"Primjeeujes Ii kako se ladar boji?" Guha nije razumio sto

sve to znaCi, niti zasto se Rama nasmijao. Zbunito ga je

ladarevo ponasanje pa je rekao: "Hej, ladaru, ne razumi

jem 0 cemu pricas. Kakve veze ima trosak uzdrzavanja

tvoje obitelji s ovom tvojom danasnjom duznoseu - daprevezes Ramu preko Gange kako bi on mogao doCi do

sume i ondje zivjeti? Hoees Ii od njega zahtijevati visu ci

jenu zbog toga posla koji si naslijedio? Ako je tako, tada

samo otkrivas svoju pohlepu. Ako ti zarada nije dovoljna

za uzdrzavanje obitelji, spreman sam ti nadomjestiti tros

kove kao vladar ovoga podrucja. Nemoj to traziti od

Ramacandre. Prioni uz svoj posao i spremi brodie." Guha

se ljutio zbog njegove upornosti.

Na to je ladar skromno primijetio kako je cuo da Ijudi

pricaju 0 nekoj posebnoj moCi Raminih stopala. Rekli su

da se kamen pretvorio u zenu kad ga je dotaklo njegovo

stopalo. "Moj je camac sastavljen od mnogo trupaca. Akosvaki trupac postane zena, moj ee gospodar prepustiti

meni da se brinem za njih jer ee biti rodene iz dijelova

moga camcal Kako eu podnijeti to dodatno optereeenje?

No ako mu operem stopala prije nego ude u camac, moCi

eu se osloboditi straha. Osim toga, ako tom vodom

poprskam glavu, i moji ee grijesi nestati. Stoga mi dopusti

da mi zelja bude ispunjena." Guha se zadubio u misli. No

Rama je pozvao ladara k sebi i rekao sa smijeskom koji

mu je obasjao lice: "Dragi moj, dodi i operi mi stopala" i

polozio ih na dlanove ladara! Njegova radost nije imala

granica, drzao je stopala svojim dlanovima i tada ih oprao

vrlo brizno i s mnogo Ijubavi, nije izostavio ni prostor

medu prstima, koristeCi vodu svete rijeke Gange. Tada je

264

LakSmal}a sjedne pokraj njega. Razgovarali su 0 odanosti i

bezazlenosti ladara te uzivali u voznji, a s Guhom su pricali 0

raznim temama. Vrijeme je prolazito tako brzo pa nisu ni

znali kako su se nasli na drugoj obali. Rama se pretvarao da

mu je neugodno sto je otkrio kako nema ni prebijena

novciea da ga ponudi ladaru kao nagradu za prijevoz. Sita jeinstinktivno shvatita sto gospodar njezina srca osjeea pa je

skinula prsten sa svoga prsta i polozita ga u Ramine ruke.

On je dozvao ladara i rekao: "Evo tvoje nagrade, ladaru,

uzmi je." Ladar se poklonio pred njim uzviknuvsi: ,,0, Rama,

danas sam primio najvredniji dar. Svi su se moji grijesi pret

vorili u prasinu. Osloboden sam uzasnog kruga radanja i

umiranja. Patnja sto sam je podnosio u mnogim zivotima

provedenima na Zemlji urodita je plodom. Moj me je Bog

blagoslovio. Moji preci i potomstvo tim su blagoslovom

oslobodeni grijeha. Gospodaru, dovoljno mi je sto sam

primio i zasluzio tvoje blagoslove. A kad se budd vraeao, 0

gospodaru, pradi ovim putem i podari mi priliku da ti opetsluzim. Ta mi je nagrada najvrednija u zivotu." Pao je pred

Ramina stopala, a suze su mu se slijevale niz obraze.

Rama i L a k s ~ a l } a tjesili su ga i pokusavali ublaziti nje

govo uzbudenje. Zeljeli su ga nagovoriti da primi dar, ali je

ladar protuslovio: "Ako primim nagradu sto sam te

prevezao preko ove rijeke, reci mi koliko ti uzimas kao

naplatu sto pomazes narastajima moga roda i mitijunima

mojih sunarodnjaka da prijedu preko golema i zastrasu

jueega oceana saf}Sare koji zahvaea sva biea brzo pokret

nom strujom pramjene. Uranio sam u blazenstvo otkad

sam dobio tu pritiku. Molim te, nemoj me dalje vezati i

prisiljavati da prihvatim nagradu za tu sretnu okolnost kojami se nasla na putu." Te su rijeci dirnule Ramino srce,

265

--------

osjetio je kako doista ne bi bilo dobro da ga prisiljava.

Stoga ga je velikodusno blagoslovio i dopustio mu da ode.

Rama i Laksmal}a polozili su svoje Jukove i strijele na

svoju odjeeu rasirenu na obali zakoracivsi u rijeku da se

toga



poslije kupanja uputila je molitve Gangi. Obeeala je da ee

se vratiti kada provede cetrnaest godina sretnog zivota sa

svojim Gospodom, poprskavsi glavu svetom vodom,

duboko zahvalna zbog takve odluke 0 progonstvu.

Tada je Rama pozvao Guhu i rekao: "Dragi prijatelju,

vee sam za sebe potrosio suvise tvoga vremena. Sada semoras vratiti u svoj grad." Guhino se lice razalostilo kad je

zacuo tu zapovijed a suze su mu potekle niz obraze.

Sklopljenih je ruku zamolio: "Rama, molim te posJusaj me.

Dopusti mi da budem neko vrijeme s tobom u sumi.

PolOajem sve putove u dzungli, mogu ti dati korisne

savjete. Zelio bih ti na taj naCin sluziti. Molim te, nemoj me

odbiti!" Rami se svidjeJa Guhina Ijubav i odanost pa ga je

poveo sa sobom. Nakon kratkotrajna hodanja, odmarali

su se pod sjenom siroko razgranate krosnje sve dok nije

paJa noe. Guha i Laksmal}a pozurili su oCistiti i pomesti

prostor kako bi bio prikladan da na njemu Rama i SIta

provedu noe. Vocke na ovom drvetu izgledale su kao da

upravo zele pasti na tlo i posluziti bozanskim posjetite-

Ijima, zarumenjele su se od uzbudenja i radosti. Guha i

Laksmana nabrali su voea i polozili ga na siroke Iistove

pred SItu i Ramu. No Rama je upitao brata: "Laksmal}a,

smijemo Ii pojesti to voce prije nego obavimo vecernje

obrede?" I stoga su posli do usea svetih rijeka (Prayaga) u

blizini i uzivali u uzvisenom prizoru prije kupanja. Kad se

vratio s rijeke, Rama je ostalima opisao krasote toga

mjesta rekavsi kako je djelotvornost vode na mjestu gdje

se tri svete rijeke sastaju tako moena da moze procistiti

covjeka od svih grijeha koji potamnjuju njegov urn.

MEDU PUSTINJACIMA

Tada je Rama usao u pustinjacke prostore Bharadvaje

u pratnji Laksmal}e i Guhe, vodeCi SItu sa sobom. Mudrac

se pojavio na ulazu i posao im ususret da ih pozdravi, kao

da je vee dugo cekao da bude blagosJovljen Raminimdarsanom. Ugledavsi ga, Rama mu je dotakao stopala, a

kad ga je Bharadvaja s Ijubavlju zagrJio i pozvao da ude,

Rama je bio vrlo sretan sto mu moze ispuniti tu zelju. Mu-

drac je svoje goste posjeo na sjedala sto ih je rasprostro

po podu, a smjestio ih je prema njihovu drustvenompolozaju.

Zanimao se za svakoga posebno i rekao kako mu se

danas ispunila zelja njegova srca. Zamolio je svoje ucenike

da donesu voce i korjenasto povree i poJozivsi sve to predsvoje goste, zamoJio ih je da se posluze.

Noe su proveJi u tom pustinjackom domu prihvativsi

mudracevo gostoprimstvo i sJuzenje.

Kad je svanulo, Rama se uputio do utoka triju rijeka

kod Prayage. Zamolio je i mudraca da ga prati. Bharad-

vaja je rekao: "Slusaj, 0 gospodaru, izabrao sam ovo sveto

mjesto za svoje pustinjastvo i pokoru jer sam lOao da eu

ovdje dobiti darsan za kojim sam mnoge godine ceznuo.

Da dozivim uzbudenje tvoga darsana, obvezao sam se

zavjetima, izvodio vedske obrede (yafia) i priredivao htve

paljenice (yaga). Zadubio sam se u pjevanje Bozjih imena

i meditirao 0 Bozjem Jiku kako bih mogao biti nagraden

priJikom da razgovaram s tobom. Dobio sam darsan vas

troje, nemam drugih zelja. Ne trebam vise ni obrednih ku-

panja ni hrane. Ne zelim da me smatraju maloumnikomkoji nastavlja uzimati Jijekove kad je vee izlijecen od svoje

266 267

-----------------

bolesti. Sada sam osloboc1en okrutne bolesti rac1anja i

umiranja. Vidio sam Boga."

Vidjevsi ga ispunjena zanosom, sa suzama u ocima,

Guha se iznenadio pa je pomislio: ,,0, kako sam sretan!"

Obuzela ga je neobicna radost. Rama je zatomio svoju

blagoslovili i dopustili im da odu. Tada su se pripremili za

kupanje u svetoj rijeci Yamuni. Stanovnici sela na obali rijeke

primijetili su posjetitelje prekrasna izgleda pa su se okupili

oko njih pitajuei se tko su oni, odakle su i kako se zovu. No

zbog svoje plahosti nisu se usudili glasno to izreCi pa su



bozanskost i ponasao se poput covjeka s obicnim Ijudskim

osobinama. Dok je mudrac Bharadvaja odusevljeno nasi-

roko pricao 0 Raminu nacelu, Rama je slusao kao da se

sve to odnosi na neku drugu osobu, a ne na njega

samoga! lpak je odgovorio: ,,0, najistaknutiji mec1u svim

mudracima! Svima kojima ukazes svoje gostoprimstvo, svioni zbog toga zavrec1uju divljenje, svi su oni puni vrlina i

mudrosti." Ucenici, asketi, mudraci i zarec1eni pustinjaci

koji su culi Bharadvajine i Ramine rijeCi zacudili su se, ali

ih je ispunila radost.

Nakon svetog kupanja kod Prayage Rama je napustio

pustinjake zajedno sa Sitom, Laksmat:l0m i Guhom i usao u

dublju, najskrovitiju unutrasnjost sume. Bharadvaja ih je

slijedio do obale rijeke i ondje je s Ijubavlju zagrlio Ramu,

zazelivsi svima sretan put. Rama ga je zamolio za bla-

goslove: "UCitelju, reci nam kojim je smjerom najbolje

poeP" A mudrac je, osmjehujuCi se, odgovorio: "Gospode,

ni na jednom svijetu ne postoji put nepoznat tebi, zar ne? 11

sada glumis ulogu obicnog covjeka u toj posebnoj odjeei.

No kad me vee pitas, duznost mi je da odgovorim kako naj-

bolje znam." Rekavsi to, dao je znak cetvorici svojih ucenika

te ih poslao s Ramom da mu pokazu stazu koja vodi do

sljedeeeg pustinjackog boravista. 11 su se mladiCi obradovali

sto su dobili priliku da barem neko vrijeme putuju s

Ramom. Znali su da je to dar stecen prijasnjim zivotima.

Hodali su ispred njih, pokazujuCi put. Iza njih koracali su

Rama sa SItom te LakSmat:la s Guhom. MladiCi su ih pratili

sve do obale rijeke Yamune, a ondje su se oprostili od Rame

i nevoljko se vratili. Sita, Rama i Laksmat:la bili su vrlo zado-voljni s njima zbog pomoei koju su im pruzili. Od srca su ih

razgovarali sarno sapatom.

Sita, Rama i Laksmat:la zavrsili su svoje kupanje ne

obaziruCi se na njih. Dosavsi na obalu, Rama je pozvao

Guhu i rekao mu: "Dragi moj, ti si nam se vee davno

pridruzio. Nije ispravno da trosis tako mnogo vremena na

nas. Moras sluziti svojim podanicima. Zato se vrati kuCiduznostima." Tada mu je naredio da ode. Guha se osjeeao

bespomoeno, nije znao kako da mu odgovori. "Moze Ii itko

napustiti dragulj koji mu ispunjava zelje, a koji je dobio na

dar. Kako sam nesretan sto sam to prisiljen uciniti", jadi-

kovao je. No morae je ispuniti Raminu naredbu. Stoga se

poklonio pred sve troje, posuo se prasinom i nevoljko ih

ostavio.

Ubrzo nakon Guhina odlaska njih su troje nastavili

putovanje. Uskoro su pred sobom ugledali grad koji je

blistao jos sjajnije od grada Nagasa. Dok su se priblizavali

tom osvijetljenom mjestu, pitali su se koji je to grad. Sto

su prilazili blize, bivali su sve radosniji kad su vidjeli sjaj iIjepotu grada i njegovih predgrac1a, a kad su se posve

priblizili, otkrili su da je to Amaravati, grad bogova. Tada

su bili jos radosniji. Pomislili su kako grac1ani mora da su

bogovi, a ne \judi. Sjeli su pod drvo u sVjezinu njegove

sjene diveCi se njegovoj Ijepoti i velicanstvenosti. Grac1ani

su ih okruzili, pitajuCi se jesu Ii se oni spustili s "neba",

jesu Ii to "besmrtnici". Potom su odjurili u grad i prosirili

dobre vijesti da su dosle neke bozanske osobe, donoseCi

sa sobom mnogo sreee. Svi koji su ih culi potrcali su

prema posjetiteljima natjecuCi se tko ee im vise ugoditi.

Neki su polozili mlijeko pred njih, neki su rasprostrli voce.

Svi su netremice gledali u njih, nitko ih nije mogao sarnotako napustiti i otiei. Stajali su ondje, ne htijuCi se vratiti.

268 269

Jedan od njih, hrabriji od ostalih, istupio je naprijed i

rekao: "Plemeniti posjetitelji, vasa privlacnost i vase

ponasanje koje ulijeva postovanje prinudili su nas da

zakljuCimo kako ste vi princevi kraljevske krvi. No

pjesacite s ovom plemenitom gospoc1om tim neravnim

"Sestre, ovaj jednostavni, iskreni covjek zlatne boje koze je

Laksmal}a. On je brat moga Gospoda, mlac1i brat. A ona

osoba tamnoplave puti, onaj s oCima poput lotosnih latica,

s ocima koje ushicuju svijet, dugih, jakih poput luka ruku

(Sita se sada okrenula prema Rami), to je moj Gospod,



puteljcima dzungle, penjete se planinama i prelazite

preko rijeka. Hrabri ste putnici koji svladavaju sve opas-

nosti pje!3acenja. Po tome zakljucujemo da ste poput

nas, obicni grac1ani. Ali ne razumijemo kako mozete ho-

dati tom sumom u kojoj ima mnogo lavova, u kojoj lu-

taju krda divljih slonova, a sa sobom vodite ovo njezno

olicenje drazesti i Ijepote. Zar nemate nikakvih roc1aka i

prijatelja, zar vas ne prate oni koji yam zele dobro? Kad

biste imali takve prijatelje, oni yam naravno, ne bi

dopustili da poc1ete na ovakav put." Toga hrabrog

grac1anina zanimao je razlog njihova putovanja pa je

postavio Rami bezbroj drugih pitanja.

lz skupine okupljenih izdvojila se jedna zena, posla

prema njima i obratila se Rami: ,,0, prince, upucujem ti

svoju molbu! BuduCi da sam zena, strah me je da uopce

bilo sto kazem. Oprosti mojoj drskosti. Mi smo obicni

ljudi, ne poznajemo pravila govora kojim se sluzite na

dvoru. Tvoja tjelesna privlacnost odrazava sjaj smaragda izlata, Cini se da su oni izvor tvoga sjaja. Jedan od vas ima

boju koze kao kisni oblak, dok je drugi blistavo bijel. Obo-

jica ste tako carobni kao milijun bogova Ijubavi, ut-

jelovljenih u ljudska tijela. Ne znamo u kakvom je srodstvu

s vama ova predivna plemenita gospoc1a. Ona ima profi-

njenu privlacnost boke Ijubavi (ratideul). PromatrajuCi

njezinu skromnost i prirodnu poniznost te njezinu drazest,

mi smo zene posramljene. Budite Ijubazni i recite nam tko

ste i zbog cega ste dosli."

SlusajuCi njihove molbe i promatrajuCi njihovu gorlji-

vost i radost, Rama i Laksmal}a dobro su se zabavljali. U

tom se trenutku Sita okrenula prema zenama i rekla im:

sam dah mojega zivota." Rekavsi to, pognula je glavu i

pogledala u zemlju. Upravo tada, neka je mlada djevojka

uzviknula: "Majko, nisi nam rekla svoje ime!" Sita je odmah

odgovorila: "Zovem se Sita, poznata sam i kao Janaki, kCi

kralja Janake." Zene su se pogledale u cudu i divljenju i

tada su je sve blagoslovile srcem punim Ijubavi rekavsi:"Budite oboje tako sretan par kao sto su bog Siva i bozica

Parvati. Zivite zajedno dugo poput Sunca i Mjeseca, tako

dugo dok god Zemlja poCiva na kukuljici zmije Adisese,

zivite skladno u nepomucenoj radosti."

I Rama se obratio Ijudima s nekoliko rijeCi i objasnio im

kako su se oni dosli diviti velicini i Ijepoti suma i njihovo je

putovanje, rekao je, do sada bilo posve ugodno i korisno,

nisu ni malo iscrpljeni niti im je neudobno. Zamolio ih je

za dopustenje da odu i tada su se njih troje ponovno upu-

tili prema sumi. BuduCi da im nije preostalo nista drugo,

muskarci i zene pozurili su se kucama. Sita, Rama i

Laksma!!a posli su svojim putem, razgovarajuCi 0

grac1anima i njihovim pitanjima, 0 naklonosti sto su je po-

kazali te radosti koja je sjajila u njihovim ocima. lznenada

je Rama primijetio da je Sita umorna i predlozio da se

malo odmore pod sjenom nekog drveta. U blizini je tekla

hladna, siroka rijeka. Laksma!!a se odvazio uCi u dzunglu i

uskoro je nabrao nesto voca i gomolja koje su sve troje

slasno pojeli. Ondje su, posve zadovoljni, proveli i noc.

U zoru su se probudili i nakon jutarnjeg kupanja uputili

na sljedeci dio svoga puta. Uskoro su zasli u strasnu unu-

trasnjost sume. Golemi visovi, tamno drvece zastrasujuce

isprepleteno te zaglusujuCi urlik rijecnih bUjica izazivali sustrahopostovanje i osjecaj tajanstvenosti.

27170

-----__- -

Upravo usred toga podrucja naisli su na mali vrt koji je

kako se Cinilo, uzgajala i njegovala ljudska ruka, a usred

njega nalazilo se pustinjacko skroviste carobna izgleda,

asram mudraca Valmikija. Na jednoj strani skrovista uzdi-

zale su se visoke stjenovite planine. Na drugoj strani,

danas urodili plodom. Moram Kaikeyi izraziti svoju naj-

dublju zahvalnost jer ona je zasluzna za blazenstvo sto ga

sada uzivam."

Valmiki je potom dugo sjedio i sutio, zatvorenih oCiju,

pokusavajuci drzati pod nadzorom osjecaje zahvalnosti i



duboko dolje, na dnu korita, zuborila je rijeka. Skroviste je

izgledalo poput Iijepe slike, blistalo je kao dragulj na zele-

nom sagu. Sita je osjetila veliko olaksanje i smirenost kad

je vidjela taj prizor.

Saznavsi od svojih ucenika da je netko usao u vrt,

Valmiki je izvirio iz svoga skrovista i pojavio se na vratima.Sita, Rama i Laksmal')a pozmili su se prema njemu i pok-

lonili se njegovim stopalima. I mudrac im je posao ususret

i kao da ih odavna poznaje, zazelio im dobrodoslicu,

zagrlio ih s mnogo Ijubavi i sve troje pozvao da udu.

Nasao je udobno mjesto Rami kojega je zavolio svim

srcem, isto je tako smjestio Laksmal')u i Situ. Naredio je

da se donese voce i jestivi gomolji te ih polozio pred

goste. Zamolio ih je da jedu, a oni su to rado uCinili i

hrana im je veoma prijala. Valmiki je sjeo ispred njih, kako

bi promatrao Ramu i utazio zed svojih oCiju. Ispunio ga je

neizreciv zanos.

S krajnjom poniznoscu, Rama se obratio velikomu mu-

dracu: "Postovani mudrace, ti dobro poznajes proslost,

sadasnjost i buducnost svih bica. Stoga ti razlog moga

dolaska u sumu mora biti jasan poput dana. Ipak, os-

jecam kako bi bilo posteno da ispunim svoju duznost i

obavijestim te zbog cega sam ovdje sa svojom zenom i

bratom." Tada je opisao kako ga je kraljica Kaikeyi prog-

nala u sumu, kako je brat Bharata trebao biti okrunjen kao

vIa dar kraljevstva da se ispuni obecanje sto ga je dao nje-

gOY otac.

Mudrac je saslusao pricu izrazivsi svoju radost ozarenim

licern: "Rama, tada si ispunio njihove zelje, a sada ispu-

njavas mOju. Moja pokora, zavjeti i teznje konacno su

272

radosti sto su ga preplavili. Suze su mu se skupljale u

ocima, bile su to suze blazenstva koje su se jedna za

drugom spustale niz njegove obraze. Rama je prekinuo

tisinu i rekao: "Boravit cemo na mjestu na koje nas ti

posaljes. Uputi nas tamo gdje necemo nikome uzrokovati

nevolju, gdje necemo smetati pustinjacima i onima kojitamo zive. Daj nam dobar savjet. Na tom cemo mjestu

podignuti kolibicu od lisca i tamo provesti neko vrijeme."

Te rijeCi upucene iz cistog i iskrenog srca dirnule su

mudraca. Kao odgovor, on je rekao: ,,0, Rama, ja sam

doista sretan. Tt si poput stijega sto najavljuje slavu

dinastije Raghu. Zbog cega tako govoris? 11 si moe koja

cuva put utrt u Vedama, ti si moe koja ih cuva od stetnih

utjecaja. Sita je polovica tvoje osobe koja obmanjuje, ona

je tvoja maya. Ona stvara, odriava, razara (prema tvojoj

volji), svjetove pa i dalje od svjetova. A Laksmal')a je sam

osnov svega pokretnog i nepokretnog, "zmija s tisucu ku-

kuljica", iskonska Sesa koja je oslonac univerzuma. Tt si

uzeo razne oblike kako bi ispunio zelje bogova i ponovno

uspostavio ispravnost na svijetu. Sigman sam da ces vrlo

brzo razoriti sva demonska srca, zastititi dob re i one koji su

puni samilosti. Rama, ti si vjecni svjedok igre n a z v ~ n e "svijet". Univerzum je ono sto je vidljivo, ti si Svjedok. Cak

ni bogovi nisu uspjeli spoznati tvoju bozansku zbilju i

velicanstvenost. Samo oni koji su primili tvoju milost, to

jest mudrost mogu izjaviti da znaju nesto od tvoje istine i

velicanstvenosti. Uzeo si ovaj Ijudski Iik kako bi unaprijedio

mir i sigurnost dobrih Ijudi i bogova. Zato i razgovaras s

nama i ponasas se kao jedanod

nas. Samo se lude dajuzavesti mislju da si ti covjek medu Ijudima! Svi smo mi

273

lutke koje plesu kako ti naredujes, kako ti p o v l ~ ~ i s k o n c ~ : Tko smo mi da ti zapovijedamo da radis ovako III onako, III

da ostanes na nekom odredenom mjestu? Rama, zar svo-

jim rijecima namjeravas zavarati nas,. ~ s k e y ~ e ? Kako je

predivna tvoja igra! Zar ja ne znam da Sl tI rezlse:'?Ve ~ o z -

-.- -- - ~ - - - - - -

Unatoc tomu, buduCi da si sada uzeo ovo Ijudsko tijelo

i dosao ovamo kako bi izvrsio zapovijedi svoje majke i oca

ti glumis tu u[ogu, usudujem se reCi tako, kao da je

stvarna. Mozes boraviti na CitrakQta brezuljku koji ima sve

uvjete za udoban boravak. To je sveto mjesto, carabne



micke drame? Ne mogu razumjeti zasto me trazls da Iza-

berem mjesto u sumi gdje ees n e ~ ~ . v r i j e m ~ b o r ~ ~ t ~ ? Koje

mjesto mogu ja izabrati i p r e p o r u c ~ t l ? ~ e r : ~ m a II I J e d ~ o ~ mjesta u cijelom univerzumu gdje tl vec m S I ~ C ? d g ~ , ~ ~ n ~ I na to pitanje, a zatim eu ti pokazati kuda mozes OtlCI g?Je

mozes ostati", rekao je Valmiki, gledajuei carobno Rammolice. Na vrhuncu radosti rijeCi su mu zamrle na usnama.

Rama se u sebi smjeskao, slusajuCi postovanog mudraca.

Mudrac je ponovno progovorio, blago i njezno, sa srnijeSkom

koji je zracio s njegova blistava lica. "Rama, ja ~ o i S . t a z n ~ ~ d ~ ti boravis u srcima svojih poklonika. A sada cu ti otknti naJ-

bolje mjesto na kojem ovo tvoje fizicko tijelo moze ~ s t a t i , tamo se mozes zadrz.ati sa Sitom i L a k S m a ~ o m . lzaben one

cije uho, poput oceana, spremno prima . b u j i . ~ e prica sto .dozi-

vaju u sjeeanje junacke tvoje pothvate I UVlJek su s:etm ~ . d slusaju 0 tvojim bofunskim djelima i rijeCima, i : a b ~ n , o ~ e c.IJe

su usne zauzete ponavljanjem tvoga imena, kOJI oSJecaJu nJe-

govu nektarsku slatkoeu, Ciji jezik i z ~ o ~ a r a . i ~ i v a u i ~ r i c a n j U tvoje slave i tvojih rijeCi, mekih i oSVJezavaJuce ugodruh, 0yne

cije oci zude da gledaju tvoj lik ~ I a v ~ ~ p u ~ o b l ~ k a , kao ..stoptica cataka cezne za prvim kaplma kise, Izaben ?ne k ~ ~ 1 te

neprestano zele bilo gdje ugledati, u bilo kojem dlJelu s ~ J e t a . Raduj se kad takvog covjeka otkrijes. Na takvom mJestu

ostani sa Sitom i L a k S m a ~ o m . Ako zelis da ti i dalje potanko objasnjavam, poslusaj!

Ostani u srcu onoga koji se ne obazire na zlo u drugima vee

ih voli zbog dobra koje je u njima, koji tesko koraca ..na t o ~ zivotnom putovanju putem moralnosti i postenja, kOJI s ~ drzlodredenih granica ponasanja i ophodenja i vjeruje u mlsao,rijec i djelo, vjeruje da je cijeli pojavni svijet tvoje tijelo.

Ijepote. Atmosfera je prazeta Ijubavlju i miram, a lavovi i

slonovi lutaju zajedno, bez ikakva traga suparnistva. Rijeka

Mandakini koju velicaju Vede, tece podno brezuljka. Tamo

u pustinjastvu zive mudraci kakav je Atri. Mozete posjetiti

ta pustinjacka obitavalista i uciniti ih na taj naCin jos sveti-

jima. Prenesite svoje blagoslove tom uzvisenom mjestu,toj dragoj, bozanskoj rijed."

Cim je to cuo, Rama je pozelio otiCi i dobivsi

Valmikijevo dopustenje, nastavio je putovanje sa Sitom i

L a k s m a ~ o m . Nakon kratkog vremena, ugledali su rijeku

Mandakini i bili sretni sto se mogu okupati u njezinim

svetim vodama te izvesti prapisane ceremonijalne obrede.

Neko su se vrijeme odmarali ispod sjenovitog stabla i po-

jeli nesto voea, prije nego su presli tratinu, diveCi se ze-

lenilu i krajoliku.

Tada se Rama obratio L a k S m a ~ i : " L a k s m a ~ a , ne znam

kako da nadem upravo ono mjesto gdje mozemo podig-

nuti kolibicu od lisea i bambusa u kojoj bismo boravili.

Mislim da nije lako odabrati i reCi koje je mjesto dobra, a

koje nije. Stoga dobra pramisli i sam odaberi nesto."

Kad su te rijeci stigle do L a k s m a ~ e , on se zgrcio na tlu

pred Raminim stopalima. Bilo je ocito da je uznemiren.

"Kakvo sam zlo ucinio da tako sa mnom razgovaras? Je Iito osuda zbog mojih grijeha? IIi pravjeravas mene i moju

vjernost? Salis Ii se i zabavljas sa mnom?", pitao je.

Duboko se rastuzio, stajao je pognute glave od straha i

zabrinutosti.

Ramu je iznenadilo njegovo ponasanje. Priblizio mu se i

privukao ga k sebi: "Brate, sto se dogodilo da si tako

275274

tuzan? Ne mogu odgonetnuti sto ti je tako slomilo srce?

Reci mi razlog, ne drZi me i dalje u neizvjesnosti i tuzi."

Laksmar:la je odmah odgovorio: "Brate, sve sam pre-

dao tebi, ne postoji niSta sto volim ili ne volim, one sto

tebe zadovoljava, i mene ee zadovoljiti. Znas da je to is-

njih troje, iskopao je rupe, u njih ucvrstio kolce i dao se

brzo na posao da dovrsi gradnju. Kad su Sita i Rama us-

tali nakon kratkotrajnog odmora u sjeni stabla, pred nji-

hovim se ocima uzdizala lijepa kolibica koja ee sigurno biti

ugodan dom. Rama je pomislio da bi i on morae pomoCi



tina. A ipak, sada zahtijevas od mene da odaberem mjesto

koje mi se svida i tame ti sagradim kolibicu! Zaprepastio

sam se kad si mi naredio da sprovedem svoju volju.

Zapovijedi mi gdje da je podignem pa eu je tame i sagra-

diti. Budi milostiv, ne razgovaraj sa mnom tim tonom,

blagoslovi me i primi moju predanost kojom ti pred tvojastopala nudim cijeloga sebe, svoju volju, inteligenciju, um,

osjetila, tijelo, sve to potpuno, bez ogranicenja. Tvoj sam

sluga, slijedim te nadajuCi se da eu imati prilike da ti

sluzim. Koristi me, nareduj mi, tvoje eu naredenje pos-

lusati i izvrsiti."

Dok je Laksmana tako iskreno i ponizno molio, Rama

ga je tjesio i smirivao njegove osjeeaje: " L a k s m a ~ a , zasto

se toliko brines zbog takve sitnice? Ne uzimaj to tako k

srcu. Dao sam ti to naredenje slucajno. Poznajem vjernost

tvoga srca. Dobro, podi sa mnom. U redu, sam eu izabrati

mjesto." I povevsi Situ, uputio se sumskim puteljkom za-jedno s L a k s m a ~ o m . Ubrzo su ugledali sjevernu obalu ri-

jeke Mandakini. Taj je dio obale bio zaobljen poput luka.

Cinilo se da Iuk drZi vrhunac CitrakOta koji stoji iza obale

poput junaka, a strelice, sto ih je bio spreman odapeti, bile

su: nadzor nad osjetilima i umom, samilost i poZrtvovnost.

Meta koja je trebala biti unistena bila je skupina grijeha.

Rama je tako opisao to mjesto i rekao: "Taj se junak neee

povuCi iz borbe!" naredivsi da se kolibica sagradi na tom

carobnom mjestu.

L a k s m a ~ a je tada zamolio njega i Situ da se malo od-

more pod jednom krosnjom, a sam je poceo skupljati

kolce, lisee, puzavce i vlakna kore drveta da isprede uzad.Kako bi podigao kolibicu koja bi bila dovoljno prostrana za

L a k S m a ~ i u njegovu radu. Ugledavsi na krovu brata koji je

upravo dovrsavao svoj posao, poceo mu je s tla dodavati

dijelove zice kojom ee povezati sveznjeve suhe trave s

ukrstenim kolcima kako bi se ucvrstio krov od slame. I Sita

je zeljela pomoei pa je trgala dugacko lisee s grana drveea

sto ga je L a k s m a ~ a donio dodavajuCi snopove Rami, a on

ih je davao L a k s m a ~ i . Jos prije zalaska sunca kuCica je bila gotova za stano-

vanje. Rama je dugo promatrao malu, lijepu kolibu te je

Siti hvalio odanost i umijeee svoga brata. I Sita je bila

zahvalna za kuCicu. Rekia je kako nikad prije nije vidjela

tako carobno mjesto. Vee je dugo vremena htjela zivjeti

upravo u takvoj kolibi, a danas joj se ispunila ta dugo

ocekivana zelja.

U meduvremenu se L a k s m a ~ a spustio s krova. Obisao

je kolibicu da istrazi nedostaje Ii joj jos nesto. Tada je od

Rame zatrazio dopustenje da pode do rijeke Mandakini i

okupa se. Kratko vrijeme nakon toga, i Sita je s Ramom

posla do rijeke, potom su se vratili u kolibicu, pojeli voce

sto ga je L a k s m a ~ a nabrao ujutro i zaspali zdravim snom

na podu svoga novog doma.

Prije nego je prosao drugi dan, medu sumskim

pustinjacima i njihovim grupama prosirila se vijest da su

se Sita, Rama i L a k s m a ~ a nastanili na brezuljku CitrakOta

te su se mnogi ucenici i prijatelji pustinjaka priblizili svetoj

kolibici. Rama se zanimao za njihovo zdravlje i za teskoee s

kojima se susreeu. Obeeao im je da je sa svojim bratom

spreman pruziti im pomoe uvijek kad je zatrebaju.

No oni nisu spominjali nikakve teskoee, nisu ukazivali nina kakve nevolje. Rekii su: "Rama, cinjenica sto sm o te

276277

- -------_.-- .:---..... . " . . . -

mogli vidjeti dovoljna je da nas zivot oslobodi briga. Ne-

mamo teskoea, niti ee nas ikakve teskoee ugroziti. Tvoja

nam je milost dovoljna zastita." Sjedili su kao skamenjeni

od cuda gledajuCi caroban Ramin lik. A on ih je srdacno

primio i odnosio se prema njima s Ijubaznom naklonoseu.

prijatelja. Tako je snazno bilo njegovo odbijanje da ih se

sjeti. Ni Sita se nije nikad sjetila, cak ni na trenutak, ni

svojih rodaka ili roditelja, ni gradova Mithile i Ayodhye.

Usredotocila je svoj pogled na lotosna stopala Sri

Ramacandre, on je bio prava svecanost za njezine oci.



Dok su ga gledali i bili u njegovoj prisutnosti, smirila su se

njihova srca puna ceznje, osjetili su neizmjernu utjehu i

povjerenje. Dubok se mir spustio u njih.

Rama koji je sarna ljubav, usreCio je svakoga sumskog

stanovnika, razgovarao s njim, utazio njegovu zed za

Ijubavlju koja ga je mucila. Oni koji su mu se priblizili, biloda se radilo 0 pustinjacima ili lovcima, primili su od njega

upute koje su odgovarale njihovim teznjama. Svojim su-

osjeeanjem i savjetom Rama je uzdigao njihovo zanimanje

na visu razinu. Oni koji su dosli k njemu i vratili se od

njega, razgovarali su 0 njegovim vrlinama i njegovoj

samilosti, stizali su kueama velicajuCi ga i zadovoljni.

Suma u kojoj je Rama odlucio boraviti zablistala je nekim

novim sjajem, odisala novom radoseu upravo od onog

dana kad je usao u svoju kolibicu. Bila je predivna, zracila

je svjezinom koja je veselila srce. Iz zivota zajednice

pustinjaka koji su zivjeli u sumi, nestalo je straha i

zabrinutosti, umjesto njih razvijalo se i cvjetalo blazenstvo

(ananda). Cak i grupe tvrdokornih lovaca pocele su se

pridrzavati pravila moralnosti i uskoro su postali uzor

ljudskoga roda. Planinski lanac Vindhya zalostio se sto su

pianine CitrakUta imale sreeu. Ne sarno lanac Vindhya, vee

su se i ostali planinski lanci zalostili sto nisu uspjeli privuCi

Ramu da ih odabere za svoje boraviste.

Laksma':\a je imao izuzetnu priliku da napaja oci lotos-

nim stopalima Site i Rame, da upija naklonost kojom su

ga oni obasipali. Stoga je sve drugo zaboravio uronio u

vrhovnu duhovnu ekstazu (saccidananda). Cak ni u

snovima nisu se pred njim pojavljivali likovi njegove majkeSumitre devl, niti zene Ormile ili drugih njegovih rodaka i

Promatrala je mnostvo mudraca i njihovih supruga koji su

dolazili k Rami po savjet i duhovno vodstvo. Vrijeme je

protjecalo, ona nije ni primjeeivala izmjene dana i noei.

Kad mjesec blijesti na nebu, ptica cakora veseli se tako

silno da zaboravlja samu sebe. Tako je i Sita bila puna ra-

dosti, usredotocujuCi svoj pogled na Ramu. Drazesna,

mala, travom pokrivena bambusova koliba bila joj je taka

privlacna da je zaboravila kraljevsku palacu Mithile u kojoj

je provela djetinjstvo i djevojacke godine. Zaboravila je i

palacu u Ayodhyi gdje je prozivjela nekoliko godina kao

kraljeva snaha. Ta jo j se kolibica Cinila ugodnijom i

Ijepsom od svih drugih zgrada koje je znala.

Povremeno, Rama bi pricao price 0 drevnim junacima

koje je slavila znanost pUraf)a te opisivao razna dostignuea

onih koji su ovladali tajnama pokore. Sita i Laksma,:\a

sIusali su ga s gorljivoseu i zanosnom paznjom. Usred

pricanja, Rama bi se prisjetio svojih roditelja, podsjetio bi

Situ i Laksma':\u na njihovu tugu zbog odvojenosti od njih.U tim trenucima Sitine bi se oci ispunile suzama. Suze su

potekle niz njezine obraze kad bi pomislila na nevolju kra-

Ijice Kausalyje. Zatim bi se nenadano trgnula, sjetivsi se da

je uz Ramu, lava medu ljudima, da nije ispravno popustiti

tuzi i zabrinutosti u sumi dok je s njim, da se svi dogadaji

moraju prihvatiti kao kozmicka igra ([[la) njezina Gospoda.

Tako je Sita provodila dane nepomueene sreee u toj kolibi

s Ramom i Laksma':\om. A oni su je cuvali popu t zjenice

svoga oka, kako do nje ne bi doprla ni najmanja uzne-

mirenost ili buka koja bi mogla poremetiti njezino rav-

novjesje i probuditi strah u njezinu umu. Nikakva ih briga

nije uzbudivala, nikakva tuga ni bol ni sjena zalosti nijepomuCivala njihovu srecu u CitrakOti.

279278

---

POTISTENOST NAD AYODHYOM

koje jedva cekaju da te vide i cuju ." Snazno je povukao

Sumantru i posjeo ga u koCiju. Doveo je konje i upregnuo

ih.

Sumantra je shvatio da je ispravno ono sto je Guha

uporno od njega zahtijevao. Pokrenut poticajem slijepe



Vladar Nisada koji se vracao u svoje kraljevstvo nakon

sto je neko vrijeme pratio Ramu u sumu, ugledao je mi

nistra Sumantru kako sjedi u svojoj kociji na obali rijeke

Gange. U hladovini jednog stabla nalazili su se ispregnuti

konji. Nasao ga je kako sjedi sam i neutjesno place i

jadikuje. Ni Guha vise nije mogao obuzdati svoj nemir koji

je tako dugo svladavao. Povikao je: "Rama!" j potrcao

prema Sumantri. Zagrlio je starca i oba su glasno plakali

od tuge, ne mogavsi pretoCiti svoju nevolju u rijeCi! Stajali

su tako neko vrijeme pod stab10m, no srusili su se na tlo

kao posjeceni. Naricali su nad sudbinom Site, Rame i

LaksmaDe, obasipajuci pogrdama Kaikeyi koja je bila

uzrok svih tih nevolja.

Konji su prestali pasti travu i piti vodu, suze su samo

navirale iz njihovih oCiju. Uvijek kad bi zaculi da Sumantra

ili Guha izgovaraju imena Sita, Rama iii LaksmaDa, visokobi uzdizali glave, zagledajuCi se u daljinu u zelji da uhvate

tracak pogleda onih koje su obozavali i voljeli sisto toliko

gorljivosti koliko je osjecaju dva odvojena bica. Sumantra

je primijetio tugu sto je mucila zivotinje i njegova se tjesko

ba povecala.

Mora da je proslo nekoliko sati u toj tuzi koja je razdi

rala srce. Kada se konacno Guha uspio malo oporaviti,

skupio je hrabrost i ovim se rijecima obratio Sumantri:

"Ministre, ti si mudar i uvijek moralan, shvatio si bozansku

zbilju iza sve te prolazne predstave. Sudbina stvara cudne

sale i stoga covjek mora nauciti kako da se pomiri s njima.

Ustani! Vrati se u Ayodhyu! Prenesi vijesti Kausalyi i Sumitri

hrabrosti, on je dao konjima znak da krenu. Njegovo je

tijelo izgubilo snagu zbog odvojenosti od Rame. Stoga,

koliko je god pokusavao, nije mogao upravljati konjima

kao prije. Neko je vrijeme neprestano padao i ustajao sa

svojega sjedista u koCiji. A konji? Ni oni se nisu htjeli po-

maknuti, zeljeli su se okrenuti natrag pa su istezali vratove

kako bi vidjeli cestu iza sebe.

Sumantra je proklinjao sebe i svoju sudbinu:

"Prokletstvo, neka zavrsi ovaj moj strasni zivot. Jednog ce

dana ovo tijelo biti ionako spaljeno do pepela. Silo bi

mnogo bolje kad bi umrlo zbog nepodnosljivog bola od-

vojenosti od Rame, nego od bolesti ili nesrece koju donosi

zivot. To bi moj zivot ucinilo vrijednim zivljenja, to bi mi

donijelo vjecnu slavu, bila bi to dovoljna naknada za sve

zlo u zivotu." - "Ne, Sumantra", razmisljao je, "da si imao

srece, mogao si biti s Ramom. Ali kad te prati zla kob, sto

drugo mozes uCiniti nego otiCi i dalje zivjeti? Od kakve je

sad koristi da venes i okrivljujes se?", Sumantra je na tajnacin najnemilosrdnije prekoravao samoga sebe.

Ponovno bi zapocinjao dijalog sa sobom. "Kakvog cu

obraza doCi u Ayodhyu? Kad me podanici pitaju gdje je

Rama, sto da im odgovorim? Kad me upitaju kako sam

mogao otiCi i ostaviti Ramu u dzungli, sto da im kazem?

Zar me nece obuzeti sram i tuga? 0, moje je srce postalo

kamen. Zasto nije prepuklo zbog svega sto sam propatio?"

Sumantra se gnusao nad samim sobom radi svoje pod-

Josti i stiskao ruke u ocaju. Odlucio je da ne uae u grad za

dana dok ljudi prolaze ulicama. Cinilo mu se da bi bilo

manje ponizavajuce kad bi usao nocu dok svi duboko

spavaju.

280 281

No uskoro mu je njegov unutarnji glas rekao: "Sto, zar

ljudi Ayodhye mogu uopee spavati? Ne, ne, ne mogul

Samo me moja ludost i neznanje prisiljavaju da to zamis-

ljam. Oni ee biti budni i ocekivati vijesti 0 Raminu

povratku, iii bHo kakve vijesti 0 njemu. Ne mogu izbjeCi

nijemog covjeka, nesposoban da pronade rijeci kojima bi

odgovorio na njihova pitanja. Sjedio je nepokretan kao

slomljena grana, kao da je gIuh i ne cUje sto ga takogorljivo pitaju.

lz njegova su ponasanja sluzavke zakljucile kako je



ponizenje i sram, bilo da u grad udem noeu iii danju. Za

mene koji nisam zasluzio Raminu milost, ova je zla kob

prava nagrada. Najbolje da joj se pokorim i podnesem

breme toga prijekora." I Sumantra se uputio prema gradu

polako i oklijevajuCi, neprestano zapitkujuCi samoga sebe i

trazeCi odgovor.

Napokon je stigao na obale rijeke Tamasa i odluCio se

ondje zadrZati neko vrijeme, dopustajuCi konjima da malo

pasu a sam se pripiemao za ulazak ugrad nakon ponoCi,

kad Ijudi neee biti na ulicama, vee sigurno u posteljama. I

kocija se napokon dokotrljala do ulaznih vrata i krenula

glavnim gradskim prometnicama.

Sumantra je posebno pazio da kotaCi koCije i topot

konja ne naruse tisinu pa se kretao puzevim korakom. No

tko je mogao smiriti nemir konja? Prepoznali su ulice ko-

jima su vozili Ramu. Glasno su hrzali zbog svoga sadas-

njeg usuda sto je njihov dragi Rama tako daleko.

Gradani su culi ovo zalosno hrzanje, ocekivali su da eecuti taj tuzni jecaj. Govorili su jedni drugima da se Su-

mantra vratio s praznom koCijom. Potrcali su na uIice,

zastajali jadno s obje strane i promatrali ovaj zalostan pri-

zor.

Sumantra je duboko pognuo glavu kad je ugledao sve

te Ijude. Vtdjevsi ga u takvu stanju, svi su odmah znali da

se Rama nije vratio, neki su osjetili slabost od te pomisIi,

neki pali na tlo, a mnogi su glasno zaplakali. Kad su sta-

novnici kraljicinih palaca zaculi hrzanje razaloseenih konja,

poslali su brzo sluskinje da saznaju razlog takvu njihovu

ponasanju, a one su se pozurile prema Sumantri i obasulega pitanjima. On je pak sjedio potisten i pokunjen poput

Rama odbio sva nagovaranja da se vrati pa su pocele

jadikovati: ,,0, ministre, jesi Ii ostavio Situ u onoj, straho-

tama ispunjenoj sumi i vratio se sam?" lz njih je iznenada

provalio dubok krik.

Jedna je sluskinja bila hrabrija od ostalih. Ona je

obavijestila Sumantru 0 naredbi kraljice Kausalye da on

odmah dode u njezinu palacu.

Tamo je Sumantra nasao kralja kako lezi na podu,

iscrpljen od nespavanja i gIadovanja, u neurednoj odjeei.

Syladavao se da tuga ne provali iz njega. lzgovorivsi rijeCi:

"Zivio, zivio!" koje se po obicaju moraju prve izgovoriti u

kraljevoj nazocnosti stao je pred njega, tresuCi se od glave

do pete. Kad je prepoznao njegov glas, Dasaratha je brzo

sjeo i naricuCi ga upitao gdje je njegov Rama.

Sumantra je zagrIio kralja koji se uhvatio za njega kao

sto se covjek koji se utapa, hvata za slamku. Vtdjevsi kako

oba jecaju u neizmjernoj tuzi, i Kausalyju je obuzela tuga,jedva je mogla disati, bilo joj je tesko, gusila ju je uzne-

mirenost. Kad su to sluskinje primijetile, i same glasno

jadikujuCi zbog nevolje koja ih je zadesila, mucile su se da

utjese i ohrabre kraljicu.

Dasaratha se malo oporavio. Naredio je Sumantri da

sjedne pred njega i zamolio ga: "Sumantra, pricaj mi 0 Siti

i Rami, reci mi sve 0 njima. Kako je Laksmar:ta? Jao,

njezna Sita mora da je doista vrlo umorna. Gdje su oni

sada? Reci mi!" Primijetivsi da Sumantra nije voljan odgo-

voriti, tresao ga je za ramena i prekIinjao say ocajan.

Sumantra je bio suvise posramljen da pogleda kralja ulice, spustio je pogled, ociju punih suza i jedva je mogao

282283

govoriti. Oasaratha je nastavio jecati: ,,0, Rama, moj se

dah jos uVijek zaddava u ovom tijelu, eak i kad me je sin

poput tebe napustio. Na svijetu ne postoji gresnik koji bi

mi bio jednak po bezoenosti. Sumantra, gdje su zapravo

sada moji SIta, Rama i Laksmal)a? Povedi me odmah k

svih strana. Zaustavio sam koCiju po Raminoj naredbi. Svi

su se troje opet okupali i odmorili na pjeseanoj obali. Kad

je lOra zarudila, Rama je zamolio Laksmal)u da mu do

nese sok banyan drveta, a kad je on to ueinio, Rama je

izlio sok na svoju kosu te je ispleo u evor na vrhu glave. U



njima. Ueini dobro djelo, ispuni mi tu zelju. Ako ih ne

budem vidio, neeu moCi dulje zivjeti."

I poput zaslijepljena i oeajna eovjeka, vikao je pun bola:

"Rama, Rama, Rama! Oaj mi da te barem jos jednom

vidim! Zar mi neees dati priliku da te vidim?"

Sluzavke koje su se nalazile izvan dvorane u kojoj je onlezao, nisu mogle ni spavati ni jesti, bile su obuzete tugom

zbog kraljeve nevolje. Sumantra je odgovorio: "Velieanstvo,

kralju, rajadhiraja! 11 si izuzetno mudar, junaekog si

karaktera, tvoje su sposobnosti velike, a tvoje podrijetlo

bozansko. Uvijek si sluzio asketima i svetim Ijudima. Tebi je

poznato - kao sto noe dolazi iza dana, a dan slijedi noe,

da bogatstvo i neimastina, sreea i bijeda, blizina i odvo

jenost slijede jedna drugu sa sigurnom neumitnoseu.

Samo budale se uznose od radosti kad sreea naide, a

shrvani su i slomljena srca kad naide nesreea. Ueene Ijude

poput tebe ne smije dirati nijedno od toga, ueeni bi Ijudi

trebali biti uravnotezeni, ma sto da se dogodi. Nisam ovlasten da ti savjetujem kako se moras hrabro suoeiti s

ovim stanjem, sam mnogo bolje znas da je potrebno biti

hrabar. 0, dobroCinitelju svijeta, poslusaj moje molbe,

prestani tugovati. Ja eu ti podrobno opisati moje

putovanje s njima. Molim te, saslusaj me mirno." I Kausa

Iya je pokusala ustati uz pomoe svojih dvorkinja, naslanja

juCi se na njih i bila spremna poslusati Sumantrinu prieu.

A Sumantra je ovako zapoeeo: ,,0, gospodaru, prvoga

smo dana doputovali do rijeke Tamasa. Sita, Rama i

Laksmal)a okupali su se u njoj i kad su utazili zed, od

marali su se neko vrijeme pod prostranim stablom.

Sljedeeeg smo dana stigli do Gange. Mrak je navirao sa

meduvremenu je via dar plemena Nisada, Ramin prijatelj,

dao doveslati eamac. SIta se prva morala ukrcati, potom

je Rama sjeo do nje. PostujuCi taj redosljed, Laksmal)a je

usao zadnji, noseCi luk i strijele. Prije nego je sjeo u

eamac, priblizio mi se i zamolio da izruCim i iskazem

postovanje njegovim roditeljima kao i njegovu molbu da

ga blagoslove. Naredio mi je da od vas trazim da ova

stanje podnesete hrabro i mudro."

Sumantra je zatim nastavio opisivati dogadaje 0 kojima

je trebao obavijestiti Ayodhyu. Oasarathi je rekao:

"Gospodaru, Rama mi je naredio da izruCim njegovo

postovanje uCitelju, a svom ocu savjetuje da se ne zalosti

zbog onoga sto se dogodilo. Nakon toga pozvao me blize

k sebi i zapovijedio mi da salOvem ministre, gradane

Ayodhye i rodake kraljevske obitelji te ih obavijestim da ee

mu biti dragi samo oni podanici koji pomognu da njegov

otac bude sretan. Zatim je rekao: 'Kad stigne Bharata

izruei mu moje blagoslove, naredi mu da prihvati teretvladanja kraljevstvom, da saeuva i unapreduje pravednost i

postenje, da njeguje dobrobit svih Ijudi eistoeom svojih

misli, rijeei i djela. Reci mu kako zelim da dobro sluzi ro

diteljima, kako bi oni zaboravili svoju bol zbog rastanka sa

mnom.'

Ook je Rama bio zabavljen izdavanjem naredbi i Sita mi

se priblizila i zamolila me da vas obavijestim kako sretno

provodi vrijeme s Ramom i nista joj nije potrebno. Zeli

samo ponuditi svoje izraze postovanja pred stopala ro

ditelja svoga muza i porueiti im da se ne brinu zbog nje,

vee da budu uvjereni kako je sretna sa svojim gospodarom

pa zarko moli da je oni blagoslove. Zahtijevala je od mene

284 285

da kazem kako se uvijek brine za njihova zdravlje i bla

gostanje.

U mec!uvremenu je lac!ar shvatio da Rama ne zeli vise

odgac!ati s'/oj odlazak i stoga je poeeo uranjati vesta u ri

jeku. Uskoro je eamac odmaknuo ad abate. Gledao sam

Rama i Laksmal}a uskoro ee stiCi ovamo da te vide. Pos-

lusaj me, budi hrabar, budi evrst!" Oak mu je taka puna

samilosti saputala svoju molbu, Oasaratha je otvorio oei i

jedva cujno promrmljao:"Kausalya, gdje je moj Rama, po

kazi mi, pokazi mi gdje je! Odvedi me k njemu! Jao, moja



za njim kako odmiee, a srce mi je gotovo zastalo. Yjero

jatno sam dugo stajao na obali rijeke. Morao sam se

svakako vratiti u ovu palaeu kako bih izvrsio Ramina

narec!enja, inaee bih sigurno skoeio u Gangu, taka sam

bio oeajan! Morao sam nastaviti zivot samo zbog ovog

razloga - da yam predam Raminu poruku. Ova Ayodhya ukojoj nema Rame Cini mi se izgubljenom i strasnom poput

sume."

SlusajuCi Sumantrine rijeei i njezne, blage poruke koje

su mu uputili Rama i Sita, Oasaratha nije mogao zatomiti

svoju muku, morao je misliti na sve sto se dogodilo pa se

ponovno onesvijestio.

V1astiti ga je dah gusio, bio je poput ribe koja se bori da

se iskoprca iz gustog mulja u koji je zapala. GledajuCi nje

govu nevolju, iz kraljice je provalio plae koji je razdirao

srce. RijeCi ne mogu opisati taj trenutak njezine strasne

patnje. Vidjevsi njihovu tugu, nije mogao obuzdati vlastitu.

Patnja kraljica i kralja, patnja dvorkinja prosirila je nemir i

zaprepastenje po cijeloj prijestolnici. Stanovnici grada

zaprepastili su se ad straha, bas kao i sumske ptice kad ih

iznenada preplasi grmljavina u ponoe.

Poput stabljike lotosa koji uvene brlO nakon sto je jed

nom ubran, i kralj Oasaratha je brlO napustao tijelo. Rijeei

vise nisu izlazile iz njegova grla, jezik mu se osusio, osjetila

su mu postala tupa i neosjetljiva. Oak je promatrala kralja

Kausalya je postajala svjesna kako sunce solarne dinastije

zalazi.

Skupila je hrabrost i priblizila mu se, polozila glavu

svoga gospodara u krilo i pokusavala ga uvjeriti da treba

poslusati rijeei utjehe i ohrabrenja: "Gospodaru, Sita,

slatka i njezna snaha nije sada ovdje. A Laksmal}a, gdje je

on, zasto ga ne vidim?"

Pognuo je glavu, jer je vise nije mogao drZati uspravno,

taka je tdak bio teret njegove tuge. Nekoliko minuta kas

nije sjetio se J?etve koju je nad njim izgovorio slijepi

pustinjak, otac Sravane. Sjeo je boreCi se sam sa sobom ijedva eUjnim glasom poceo Kausalyji prieati a tom prok

letstvu.

"Kausalya, jed nom sam zgodom posao u sumu u lov.

Slijedilo me mnogo vojnika i lavaca. Citavog dana nismo

susreli nijednu zivotinju, no znao sam da se ne smijem

vratiti u prijestolnicu praznih ruku, praznih torbi. Kad je

pala noe usli sma u sumu, oeekujuei i nadajuCi se sreei.

Na rubu ogromnog jezera upravo je lOra svitala. Nesta se

pomaknulo na samom kraju jezera. I ja sam cuo zvuk toga

pokreta.

Pomislio sam da je to neka velika zvijer i buduCi da sam

mogao odapeti strijelu ravno u mjesto s kojega se cuo zvuk

i ubiti je, izvukao sam i pustio ostru, sigurnu strijelu. Odlet

jela je brzo i mahnito te pogodila zivotinju koja je vee treala.

Iznenada sam zacuo bolni uzvik sto se vinuo s mjesta gdje

je tijelo palo. Potrcao sam naprijed s vojnicima, kad gte, ot

krio sam da nisam ubio zivotinju vee mladiea, sina nekog

pustinjaka. Sagnuo sam se prema njemu i molio ga da mi

oprosti moju strasnu gresku. Sin pustinjaka me je tjesio: 'Ne

zalosti se, kralju! Ispuni mi molbu koju eu ti sada uputiti, to

ee biti dovoljna pokora za grijeh koji si poCinio. Zovem se

Sraval}a. Moj otac i majka, oboje su slijepi. Provodio sam

sve dane zivota sluzeCi ih i to mi je sluzenje pruzalo svusreeu koju s am trebao. Bio sam blagoslovljen cak s najvisim

286287

znanjem, ostvarenjem bozanske zbilje. Oni sad pate ad

neutazive zedi. Dosao sam do ovog jezera da im donesem

malo vade. 11 si pucao u mene jer si mislio da sam sumska

zvijerka. Tko maze izbjeCi volji sudbine? Ja im sada ne

mogu odnijeti vodu. lata uzmi ovu posudu s vodom i od-

zajedno sa sinom.· Sagnuo sam glavu i prihvatio njihovu

naredbu. Skupio sam suhog granja i podignuo Jomacu na

koju sma stavili sinovo mrtvo tijelo. Oni su sjeli uz njega.

PrimjenjujuCi snagu volje jogina, zapalili su u sebi vatru iizgorjeli.



nesi je njima. Idi u smjeru sjevera dok ne stignes do

osamljene, slamom pokrivene kolibe i kad se napiju, ispricaj

im sto mi se ovdje dogodilo.' Rekavsi to, polozio je posudu

u moje ruke i izdahnuo.

Kausalya, kako se on iskreno brinuo za svoje roditelje!

Nije uopee mario za svoj zivot koji je brzo kopnio, nije miuputio nijednu rijee prijekora. One biage, njezne rijeci pune

Ijubavi jos uvijek odzvanjaju u mojim usima. S V ~ ! i ~ zadnjim dahom ponovio je jasno tri puta svete rIJeCi

(praf.lava) 0'!1,0'!1, 0'!1. Vidjevsi njegovu mirnu, hrabru

smrt, odlucio sam olaksati svoj grijeh ispunjavajuCi nje-

govu posljednju zelju. Pozurio sam u kolibicu koju je

spomenuo i bez ijedne izgovorene rijeci, pruzio posudu s

vodom u ruke njegovih roditelja. No ani su poceli

postavljati pitanja: 'Sine, zasto si se taka dugo zadrzao?

lasto kasnis?' Pomaknuli su ruke naprijed i zamahnuli

njima kako bi ga mogli dodirnuti i osjetiti ga pred sobom.

lakoracio sam malo prema natrag. Stari je bracni parpoceo jadikovati: Sine, zasto danas ne razgovvaras s n a ~ ~ ~ Neeemo piti vodu koju si dania dok nam nesto ne kazes I

ne odgovoris na nase pitanje!'

Naredio sam da vojnici donesu tijelo Sravat:le do koli-

bice njegovih roditelja. U to su vrijeme upravo stigli s

mrtvim tijelom. Polozio sam tijelo na domak majCine ruke.

Ona je sva ganuta zaplakala nad njim. Nisam to mogao

gledati. Nakon nekog vremena uspjela je nadvladati svoj.u

tugu pa mi je rekla: 'Kralju, nema nikakve svrhe da dal!e

zivimo kad nas je nas sin ostavio. Ostarjeli sma, tko ce

nam sluziti i njegovati nas? Ubij i nas, kao sto si ubio i

njega. IIi podigni lomacu kako bismo se mogli zrtvovati

Prije no sto su to ucinili, obratili su mi se s nekoJiko ri-

jeei, a njihova sveta k1etva danas se obistinjuje." Tu je

Dasaratha malo zastao kako bi se odmorio i smirio svoje

uzbudenje. Kausalya ga je umirivala i pokusala ga utjesiti i

smiriti. Upitala je: "Gospodaru, sto su rekli roditelji, reci

mi, rado bih to eUla.:," Dasaratha je neko vrijeme sutio, apotom odgovorio: "Sto da kazem? Kako mogu ponoviti

one rijeei? Stari bracni par je rekao: 'I ti ees zavrsiti svoj

zivot ovako kao i mi sada, u nepodnosljivoj patnji zbog

odvojenosti ad sina.' 1 tada su, u pJamenovima koji su sedizali, izdahnuli.

U to vrijeme jos nisam imao sina i pitao sam se kako

ee na mene utjecati njihova k1etva. Kako bi se mogle obis-

tiniti njihove rijeCi, mislio sam u sebi. No isto sam taka

pomislio da se moraju obistiniti je r su ih ani izrekli. To je

maeilo da eu morati imati sinove, kako bih mogao biti

odvojen ad njih. lnas kako sma bili tuzni je r tada nismo

imali djece. Osjetio sam da bi k1etva mogla biti blagoslov.

Malia sam da se obistini taka da mogu imati sinove,

premda eu biti odvojen ad njih. Nisam ti do sada mogao

povjeriti ovu tajnu. Sada shvaeam kako su rijeCi onaga

svetog pustinjaka bile prava istina. 801 zbog odvojenosti

C?d Rame donasi mi i moj kraj. lata sam se sjetio

Srava':line tragedije. Nemam vise hrabrosti, ne mogu jevise pronaei."

Dasaratha se izgubio u kontemplaciji a dogadajima iz

prosJosti. "Rama, Rama, Rama!" povikao je tri puta i

naslonio se na Kausalyju koja je primijetila da se nesto

dogada pa je vrisnula. Dvorjani i dvorjanke skupili su seaka njih i otkrili da je kralj izdahnuo. Grad se pretvorio u

28988

dolinu suza, u uzavrelo jezero tuge. Gomila je poput valova

zapljuskivala grad. Ulice su postale brzo pokretne rijeke

ljudi koji su naricali. Proklinjali su Kaikeyi jer su znali da je

grad izgubio svoje srce zbog njezinih spletki.

Vasistha je stigao u dvoranu u kojoj je lezalo kraljevo

pitanja. No on je odgovarao da nema nista narocito izvi-

jestiti osim naredbe ucitelja koji zeli da se Bharata s bra-

tom bez odlaganja vrati. To je zadaca zbog koje je dosao i

nema nista drugo za reci. Niti ista vise zna.

Bharata je znao da glasnici ne smiju reCi vise od



tijelo. Dao je nekoliko prikladnih savjeta pokusavajuCi

ublaziti tugu kraljica. Tjesio je Kausalyju i Sumitru, prica-

juCi im 0 preminulim precima dinastije koji jednako tako

nisu uspjeli izbjeCi smrt unatoc svoje moCi i velicine.

BuduCi da nije bilo nikoga tko bi mogao izvrsiti duzne ob-

rede tijekom pogreba prema uputama sto ih je dao Va-

sistha, tijelo su morali uroniti u ulje kako se ne bi raspalo.

Vasistha je pozvao glasnika i rekao mu: "ldi brzo do

Bharate. Nemoj mu ni rijecju spominjati kraljevu smrt vec

mu samo reci moju zelju da se on s bratom odmah vrati u

prijestolnicu." Glasnik se poklonio, a potom se brzom

koCijom uputio na dugo putovanje.

Otkad se Ayodhya zavila tugom, Bharata je patio od

raznih predosjecaja u vidu zloslutnih snova. Budio se od

uzasa i nemira. Mnoge noCi nije ni oka sklopio. Sjedio je

na postelji u tjeskobnom iscekivanju. Bojao se da ce mu

uskoro stiCi lose vijesti. Ustajao bi cak i prije svanuca i

nakon ranog kupanja, obavljao razne obrede i rituale da

umilostivi bogove i odvrati ocekivanu nesrecu. Dugo je

sjedio u svetistu, moleCi se za utjehu. No unatoc svega

toga, proganjao ga je neki tajanstveni strah.

Snovi su bili uporni cetrnaest dana i tako je Bharata

stigao na samo dno svoje hrabrosti i vjere. U meduvre-

menu je nakon petnaest dana dugog putovanja glasnik iz

Ayodhye uspio stiCi do grada Kekaye u kojem se nalazio

Bharata. Kad je Bharata cuo da je stigao na glavna ulazna

vrata palace, naredio je da ga odmah dovedu kako bi

saznao svrhu njegova dolaska.

Glasnik se poklonio pred njim i zamolio ga da odmah s

bratom krene u Ayodhyu, kako je naredio ucitelj. Bharatase raspitivao za Ijude u Ayodhyi, postavljajuCi mu razna

nekoliko rijeci pred svojim kraljevskim gospodarima, a ni

oni ne bi smjeli s njima dugo povjerljivo razgovarati. Dvor-

ski obicaj je zahtijevao da on s njim ne razgovara dulje od

nekoliko minuta. Glasnik je takoder znao za taj zakon dis-

cipline. Stoga je ustao i napustio dvoranu.

Istog je trenutka Bharata usao u unutrasnje odaje dvorada bi se oprostio od majcina ujaka. Zajedno s bratom

Satrughnom popeo se u kociju i potjerao konje da voze

sto brze. Poput strijele iz neustrasivog luka, kocija je

poletjela preko planinskih puteljaka, utrtih staza brezuljaka,

preko cesta kroz dzunglu. Zalost je izvirala iz Bharatina

srca istom brzinom kojom se i kocija kretala. Nije mogao

sam sebi objasniti ni zasto ni zbog cega, mucila ga je neka

neobjasnjiva tjeskoba. Nije se zelio zadrzavati na putu ni

zbog jela, cak niti zbog gutljaja vode da utazi zed.

Satrughna je primijetio kako zabrinutost obuzima nje-

gova brata. Savjetovao mu je nekoliko puta da se zaustave

radi hrane i pica, no Bharata se nije na to obazirao, samo

je sutio. Stovise, za vrijeme voznje primijetili su niz losih

znakova na putu. Vrane su graktale krestavim glasom pos-

vuda naokolo navjescujuCi zlo a psi tuzno i stravicno zavi-

jali. Ti znakovi nesrece pomutili su mir sto ga je Satrughna

dotada junacki odrZavao.

Kad su stigli na glavni ulaz Ayodhye i pogledali uvis,

njihov se strah potvrdio. Jer vijenci mango Iisca nisu bili

mijenjani danima. Preko otuznih ulaznih vrata visjeli su

samo suhi Iistovi koji su se tresli na vjetru i sustili Ijutito i

zalosno. Zbog cega nisu objesili zelene Iistove? Sto se do-

godilo gradu? Zasto taj nemar, taj znak nevolje? Braca suosjetila da se neki strasni zastor tuge spustio nad grad.

290 291

Usli su i nastavili se voziti ulicama. Na samom ulazu

nalazile su se kraljevske staje za konje i slonove. Kad ih je

Bharata ugledao, srce mu se sledilo, izgubio je vlast nad

sobom. Vidio je zivotinje kako stoje ukoceno, oborenih glava

a iz oCiju im liju suze. GoniCi slonova i konjusari stajali su s

tajnu. Zamolio je majku da mu objasni sto se dogodilo i

zbog cega su svi tako tuzni.

A Kaikeyi je odgovorila: "Sine, sto da ti kazem? Bila bih

sretna da sam uz pomoc Manthare mogla postiCi one sto

sam zeljela. No na prvom koraku dozivjela sam neuspjeh.



teskim teretom zalosti, nesposobni da podignu glave. Dok

su se dalje vozili gradom primijetili su kako su vrata svih

zgrada s obje strane ceste zatvorena, kao da su njihovi sta-

novnici svima odbijali ulaz u grad. I same ulice bile su

prazne i nepometene. Nekoliko gradana koje su zatekli vani,

iznenada su skrenuli poglede kad su vidjeli da im sepriblizava kocija. Prepoznavsi Bharatu, poceli su plakati.

Draguljarnica je bila zatvorena kao i sve ostale trgovine.

Bharata nije imao snage upitati zasto yeo sumornosti visi

nad gradom. Skamenio se vidjevsi te neocekivane znakove

nesrece. Kocija je usia u kraljevsku palacu, a strazari su ih

sutke pustili bez uzvika radosti, bez tradicionalnih povika

"Zivio, zivio'" Stajali su nijemi i pognuti, nisu podizali oCi

jer su iz njih tekle suze. Braca su sada bila uvjerena da je

neka neizreciva nevolja zahvatila grad. Sisli su i potrcali u

palacu.

Kaikeyi je primijetila da je dosao njezin sin i posla mu

ususret s velikom radoscu. Grupa dvorkinja ustala je jeca-juci i posla za njom. Bharata je gledao njihova lica i zastao

zaprepasten, nesposoban da progovori i jednu jedinu rijec.

No Kaikeyi je pocela postavljati pitanja: "Sine, je Ii tvoj ujak

dobro?" Bharata je neodredeno odgovarao. Nametao je

svoja pitanja: "Kako je otac? Kako su moja braca? Kako su

moje tete, kraljice?"

Tada je Kaikeyi zasutjela. Suze su se skupljale u ocima

djevojaka koje su stajale oko nje. Shvatio je da od njega

skrivaju nesto strasno pa je upitao gdje je otac. Na to su

djevojke zaplakale. Kad je to vidjela, Kaikeyi je znala da ne

smije vise odlagati. I onaje

zaplakala odigravsi svoju ulogubolom pogodene zene. Bharata nije mogao sam otkriti

Bogovi nisu dobrostivo gledali na mene. Kralj, tvoj dragi,

voljeni otac otisao je na nebo." Kaikeyi je pocela glasno

jecati. Cim je cuo te rijeCi, Bharata se srusio poput slonica

kad zacuje lavlju riku. Kao stable banane presjeceno na

dva dijela, padao je i vikao: "Jao, oce'" I Satrughna se

srusio. Njihova je patnja bila neopisiva i neizmjerna.Bharata je ustao pritiscuCi glavu objema rukama i glasno

zaplakao: "Oce, nismobili kraj tvoje samrtne postelje! 0,

kako smo veliki gresnici! Zar od sva cetiri sina nijedan nije

mogao dobiti tvoj blagoslov? A ovaj Bharata i Satrughna

najlosije su prosli, najnesretniji suo U zadnjim tvojim tre-

nucima ti bi nam se obratio s mnogo Ijubavi i dao nam

neprocjenjive blagoslove i upute za zivot. No, moramo biti

zahvalni sto je bar Rama bio s tobom. Sigurno si njemu

rekao one sto si htio priopCiti nama. Ustani, brate! Podi sa

mnom. PoCi cemo do Rame i otkriti kakvu nam je poruku

ostavio otac. Majko, reci nam gdje je sada Rama?"

Bharata je ustao spreman poCi do njega. Cekao je samomajCin odgovor.

Kaikeyi je rekla: "Sine, da je Rama bio ovdje, tvoj otac

ne bi izdahnuo, zar to ne shvacas? Rama nije u gradu, zar

ne znas?" Za Bharatu je to bilo poput otrova na ranu.

Zaprepastio ga je nov udarac pa je upitao: "Majko, Rama

je moj zivot. Kamo je otisao?" Bharata se gotovo onesvi-

jestio. Kaikeyi je brzo odgovorila: "Kamo? Pitas kamo je

otisao? U sumu'" Upitao je: "Mozda i jest, no zasto se jos

nije vratio?"

Ona je mirno i oprezno odgovorila: "Sine, nemamo

vremena za ovu dugu pricu. Najprije se pripremi za

posmrtni obred tvoga oca'" Iz tih je rijeCi Bharata shvatio

292 293

da majka pokusava od njega sakriti neku neugodnu tajnu.

Stoga je pitao sto je sa Sitom i L a k s m a ~ o m . A majka je

odgovorila: "Oboje su slijedili Ramu u sumu i vratit ce se u

prijestolnicu tek nakon cetrnaest godina. Tako je naredio

tvoj otac." Kaikeyi je to izrekla cvrstim, tvrdim glasom.

"Majko, odvedi me k ocu. Reci mi uzrok njegove smrti.

Zasto su moja najdraza braca, Rama i Laksmana sa Sitom

uopce posli u sumu? Sve mi je to tajanstveno: olaksaj mi

~ o l , reci mi razlog!", molio je Bharata, obujmivsi Kausaly

ma stopaJa. A ona ga je njezno zagrlila i odgovorila: "Tvoj

me je povratak malo utjesio. GledajuCi te, zaboravljam na



Vtdjela je kako je Bharata nakon njezinih rijeCi postao

ocajan i nesretan. Stoga je privukla sina k sebi i milujuCi

mu kosu, tjesila ga: "Sine, nema potrebe da jadikujes zbog

oca. Ook je bio ziv, on je neprestano cinio dobra djela i

stoga je njegova dusa na nebu. Tvoja je sada duznost da

slijedis uzor koji jeon

postavio pred tebe kako bi iti

stekaoslicnu slavu svojim dobrim djelima i sretno vladao kra

Ijevstvom. Uvecaj njegovu slavu i ugled vlastitom mudrom

i dobrom vladavinom, oddi ugled dinastije." Takvim i

slicnim rijecima Kaikeyi je nastojala ublaziti bol ranjena

srca svoga sina.

No njezine su ga rijeCi pogadale poput uboda

bodezon;, svaka je djelovala kao udarac maljem. Ook ju je

slusao, Satrughna je osjecao kao da gori cijelim tijelom,

no bio je miran, tih. Medutim, Bharata je iznenada ustao,

odlucan da otkrije istinu jer je osjecao da ga majka vara

tim rijeCima, da skriva nesto od njega i govori u zagonet

kama. Povukao je Satrughnu sa sobom i istrcao iz sobeprema odajama najstarije kraljice i Ramine majke, Kausa

lye.

Kausalya se valjala po tlu u svojoj cistoj odjeCi, glasno

jadikujuCi: ,,0, Gospode! Gospode! Rama! Rama!" Njezine

dvorkinje i same obuzete tugom, nastojale su je ohrabriti.

Bharata se nije mogao obuzdati. Vtknuvsi: "Majko, majko!",

srusio se do njezinih stopala. S Kausalyom je bila i kraljica

Sumitra. Ugledavsi Bharatu i Satrughnu, onesvijestile su

se. Kad su dosJe k sebi zagrlile su se u trenutku strasnoga

bola i glasno zaplakale. Bio je to prizor koji bi ganuo i

najtvrdi kamen. Braca nisu mogla podnijeti tezinu svoje

tuge te su se srusila na tlo.

bol rastanka s dragim Ramom. 11 si mi kao i Rama, ne

osjecam nikakvu razliku." Ook je to govorila, jecaji i plac

prekidali su njezine rijeci: "Oh, Rama, mogu Ii ovdje

prezivjeti cetrnaest dugih godina dok ih ti provodis u

sumi? Jesi Ii, kao i tvoj otac, odlucio da me pretvoris u

pepeo zbog tuge sto ju iZo1ziva odvojenost od tebe? Jao,kako sam nesretna!" Bharata je jos vise patio videCi je tako

tuznu. Zamisljao je sve vrste tragedija i nevolja jer jos nije

bio svjestan prave istine. Zamolio je Kausalyu: "Majko,

nemoj mi tajiti cinjenice. Vjeruj mil Reci mi zasto je Rama

otisao u sumu i zasto je otac umro. Reci mi i spasi me svihtih pitanja."

Kausalya je uvijek bila jednostavna, postena i vrlo su

osjecajna. Bharata joj je izgledao kao Rama koji se vratio.

Privukla ga je k sebi, obrisala suze i rekla: "Sine Bharata,

~ u d i hrabar, ne tuguj zbog proslosti. Tuga je beskorisna.

Cudne se stvari dogadaju kad nam vrijeme nije naklonjenoi kad se sve udruzi protiv nas. Kakve ima koristi okrivljavati

nekoga drugog? Ne bi se mogao pronaci nikakav krivac.

Moja je sudbina da i dalje zivim stirn teretom tuge, to ne

mogu izbjeCi, moram to sama podnijeti. No ti si mlad, ti si

po put sunca u trenutku ranog svanuca, zapamti to.

Kako bi poslusao ocevu naredbu, moj je dragi Ijubljeni

Rama obukao odjecu od jute, svezao svoju ispletenu kosu

u cvor na vrhu glave i sad hoda po sumi. S njim je Sita

koja ni trenutka ne moze zivjeti daleko od njega, i ona je

obucena u jutenu odjecu. Laksmana je pokusao sprijeCiti

Ramu da ode u sumu, no njegova su nastojanja bila

uzaludna. Tvrdio je da je Ayodhya bez Rame - dzungla i

294 295

stoga ga je slijedio. Sve se to dogadalo upravo pred mo-

jim ocima. Oh, kako mora da sam gresna dusa kad jos

zivim!

Ja nisam smjela poei s njima niti sam se rastala sa

zivotom kad su oni otisli. Kako da opisem svoje jadno

stanje? Doista, moje je srce izddljivo poput vrlo tvrde sti-

jos dva, tri dana. PoCi eemo do Rame, Satrughna I Ja,

dovest eemo ga sa sobom. Molim te, dopusti nam da to

uCinimo."

Vasistha je odgovorio: "Sine! Rama se neee htjeti vratiti

ranije nego sto je odredeno. On postuje rijec kad ju jed-



jene. 0, Rama, ti koji si meka srca, ti sada tako patis jer

sam te ja rodila, zasto bi inace patio? Koliko Ii patnje

moras sada podnositi kad zivis od sumskih plodova i kori-

jenja i tumaras po najguseoj sumi koja izaziva jezu!" Jos je

jednom zajecala, a ond a se srusila bez svijesti.

Bharata je sarno gledao i slusao sto su mu pricali. No

zagonetka je jos uvijek ostajala nerijesenom. Borio se sa

strahom i zabrinutoseu, nesposoban da prodre u tu tajnu.

U meduvremenu je ministar Sumantra javio kako dvorski

uCitelj, mudrac Vasistha, trazi da Bharata dode k njemu. I

ministar je briznuo u plac kada je ugledao braeu. Zagrlio je

Bharatu. Ni braea nisu mogla sakriti svoju zalost. Bharata

se nadao da ee barem Sumantra osvijetliti tajnu sto je

zakrilila tragicne dogadaje u gradu. Pokusavao ga je na

razlicite naCine privoljeti da mu kaze sto se dogodilo, no

Sumantra nije zelio nista reei. Mislio je da su Bharata i

Satrughna vee sve saznali od onih koje su susreli prijenjega.

Posli su zajedno k uCitelju. Bharata i Satrughna pali su

na koljena pred Vasisthom i glasno zaplakali. On ih je po-

digao Ijubazno suosjeeajuCi s njima. TjeseCi ih, dao im je

mnoge moraine i filozofske pouke. .vee smo mnogo od-

gadali, nije uputno i dalje odlagati neke stvari", rekao je te

naredio Bharati da se pripremi i izvrsi pogrebne obrede za

svoga oca. Bharata je bio dugo izgubljen u mislima, a tada

se obratio ucitelju Vasisthi: "Ucitelju, to je duznost koju

mora obaviti najstariji sin, a Rama je najstariji od nas cet-

vorice. 11 sada predlazes da je ja ispunim. Je Ii to u redu,

je Ii to ispravno? Sve ove dane sacuvao si tijelo, uCini to

nom dade. Koliko ga god budes molio, on neee htjeti uCi

u Ayodhyu sve dok ne prode cetrnaest godina. Stoga

odustani od tog plana, obavi pogrebne obrede za svoga

oca, a poslije mozes uciniti sto zelis." VasiStha je to

neprestano ponavljao ne bi Ii uVjerio Bharatu u besmisle-

nost njegove ideje.Bharata je napokon uvidio da ne moze izbjeCi pos-

lusnost ucitelju, stoga je pristao na obred. l1jelo njegova

oca bilo je okupano te su, kako je Vedama propisano,

obavljeni i drugi obredi koji su prethodili kremaciji. U

meduvremenu, potaknut nezatomivom potrebom, Bharata

je posao ravno u Kausalyine i Sumitrine odaje. Spustivsi se

na koljena pred njima, zamolio ih je: "Morate odustati od

pomisli da se zrtvujete na ocevoj pogrebnoj lomaci. Ako to

ipak namjeravate uciniti, neeu izvesti taj zadnji obred za

oca."

Obeeale su mu da to neee uciniti. Obje su bile duboko

ganute njegovom Ijubavlju i naklonoseu koju je osjeeao

prema njima stoga nisu mogle nista drugo vee ispuniti

njegov zahtjev. Obeeale su da ee postupiti u skladu s nje-

govom zeljom.

Tada su ponijeli tijelo i polozili ga na lomacu od san-

dalova drva slozenu na obali rijeke Sarayu. Bharata je

obavio zadnji obred krajnje savjesno jasno pokazujuCi

svoje postovanje Veda, a to je bilo tisueu puta vise od

onoga sto je Vasistha ocekivao i predvidio. U ime svoga

oca obilno je podijelio sesnaest propisanih stvari. Darovao

je krave, zemlju, zlato, kuee, odjeeu, hranu, konje, slonove,

novciee i druge vrijedne predmete. Oni koji su ih primilihvalili su njegovu darezljivost i sinovski osjeeaj prema ocu.

29796

Ali kraljevi - vazali, uceni ljudi i svecenici t e obicni Ijudi

nisu se mogli pomiriti s tim da Rame nema. Ta im je tuga

pritiskala srca, a patnja zbog odvojenosti izazivala svakog

trenutka bolnu tjeskobu. lnali su da su bespomocni, nije

bilo drugog izlaza. Rama nikad ne bi pogazio zadanu rijec,

ne bi se vratio ni zbog kakva povoda, niti bi do sao u

Bharata i Satrughna nisu vise mogli slusati Vasisthino

pripovijedanje. Bili su previse bijesni na Kaikeyi zbog njezi

na sramotnog ponasanja. Bharata je proklinjao sam sebe

sto ga je rodila takva majka. Tako se zastidio tih dogadaja

koji su bili posljedica njegovih nedjela u proslim zivotima,

da nije mogao podignuti glavu niti ikoga pogledati u oci,



Ayodhyu sve dok ne prode cetrnaest godina. Stoga su

trebali ocvrsnuti svoja srca da podnesu patnju, odluCiti da

se odrZe na zivotu ocekujuCi njegov povratak, nadajuCi se

radosti kad zavrsi razdoblje progonstva.

Vasistha

je okupio feudalne vladare i kraljeve - vazale,

ministre, mudrace i redovnike, mudre ljude kraljevstva te

narodne vode i razgovarao s njima. Najprije im je po

obicaju uputio savjete koji su bili u skladu s propisima

moralnog zakona (dharmaSastra) 0 duznostima i ob

vezama vladara. Ispricao je sve sto se dogodilo, od spletke

sto jU je isplela Kaikeyi, do dana kad je Rama otisao u

sumu. Tada je s mnogo detalja spominjao dobre osobine

preminuloga kralja - njegovu odanost istini, njegova uz-

visena mjerila ponasanja, visoka duhovna postignuca, nje

gOY kraljevski sjaj i odanost vedskim opomenama. Sve to

ga je cinilo velikodusnim zastitnikom bezbrojnih zrtvenih

obreda(yqjna i yaga)

iostalih ceremonija. Potom je Va-sistha nastavio opisivati kraljev pokusaj da proslavi Raminu

k r ~ n i d b u i zapreke koje su se pritom pojavile, a cije su

posljedice dovele do Ramina progonstva i kraljeve smrti.

Dasaratha je, naime, umro od zalosti sto se morao rastati

od svoga dragoga, Ijubljenog sina.

Bharatu i Satrughnu koji nisu imali pojma 0 tragicnim

dogadajima u prijestolnici sto ih je sada opisivao Vasistha,

obuzeli su Ijutnja, tuga i sram. Pognuli su glave, srca su im

se ispunila kajanjem, potoci suza tekli su im niz obraze.

Ljudi koji su se nalazili oko njih, jedva su mogli podiCi po

gled p rema njima. Cak je i Vasistha brisao oci koje su se

ubrzo opet ispunile suzama. Ljude u dvorani prozela jetjeskoba, zavladala je tisina. Svi su sjedili kao skamenjeni.

zelio je samo sto prije napustiti dvoranu i otici.

Vasistha je znao sto je Bharata osjecao. Priblizio mu se

s utjesnim savjetom: "Nema nikakve koristi plakati nad

prosloscu. Ono sto se dogodilo, dogodilo se. Sada tre

bamo razmisliti i odluciti sto cemo uCiniti. Moram ti reCi daje tvoj otac bio sretan u svakom pogledu. lasto se zalostiti

zbog njega? Poslusaj me, sagni glavu pred njegovom

zapovijedi. On ti je povjerio da vladas ovim kraljevstvom.

Ispravno je da primis taj dar i postujes njegovo naredenje.

Tvoj je otac pristao da se rastane od Rame jer nije mogao

dovesti sebe u polozaj da prekrsi vlastitu zadanu rijec.

Zrtvovao je svoj zivot jer je silno volio Ramu i bio mu nak

lonjen. Nema sumnje, umro je kako bi ispunio svoje

obecanje. lnao je da je vrednije odrzati zadano obecanje

nego zivjeti. Stoga je bio spreman suociti se sa samom

smrcu, radije nego prekrsiti zadanu rijec. A razmisli malo, i

Rama je sa svojom zenom posao u progonstvo u sumu

kako bi odrzao ocevu rijec!

Ova kraljevska dinastija poznata je po tome jer je

svatko tko joj je pripadao zrtvovao sve, samo da odrzi jed

nom zadanu rijec. To je vrlina koju i ti posjedujes. I sada

moras djelovati prema ocevim rijecima te prihvatiti odgo-

vornost upravljanja kraljevstvom. Zelim ti da u ispu

njavanju te zadace postignes sve najbolje. Neka uspjeh i

napredak prate sve tvoje pothvate. Usudio sam se savje

tovati te ovako samo zbog naklonosti i Ijubavi koje os

jecam prema tebi. Inace ne bih natovario na tvoja Ieda ovu

tesku odgovornost. lnam da mozes odrzati ocev ugled, tiimas upravljackih sposobnosti, umijeca i hrabrosti potreb

298 299

ne da preuzmes taj teret. Nemoj oklijevati niti sumnjati vee

prihvati izazov."

Vasistha je potapsao Bharatu i blagoslovio ga, a ovaj je

prihvatio njegov Ijubazni savjet i kad je uCitelj zavrsio, brzo je

ustao te pao niCiee pred njim. Borio se sa sobom da nesto

kaze jer je osjeeao neutjesnu zalost. No usniee su mu

Bharata nije odgovarao na njihovo nagovaranje. Um-

jesto toga pozelio je otiCi i neko vrijeme provesti u razgo

voru s majkom K ~ u s a l y o m . Vasistha je na to spremno

pristao. Bharata i Satrughna izisli su iz Skupstine i uputili

se ravno prema Kausalyinoj palaci. Pali su niCiee pred

njom, a Bharata ju je zamolio: "Majko, molim te, oprosti



drhtale, grIo je bilo hrapavo, tesko je mogao izgovarati rijeci.

lpak je uspio izustiti: "UCitelju, jesu Ii ove rijeci doista po

kazatelji tvoje Ijubavi i samilosti? Ne, zapravo ti nemas ni

Ijubavi ni samilosti prema meni. Jer da je imas, nikad ne bi

ovaj teret stavio na moja leda. Osudujes me na tu kaznu bez

i najmanjeg suosjeeanja prema meni. Ovo kraljevstvo koje je

najsvetije i najcisee biee protjeralo u dzunglu, koje je baeilo

u ocaj sve stanovnistvo, ovo kraljevstvo koje je izgubilo naj

pravednijeg vladara i nanijelo vjecnu sramotu svojoj kra

Ijevskoj dinastiji IkSvaku, koje je gurnulo majke Kausalyu,

Sumitru i druge u tesko stanje udovistva, to kraljevstvo koje

se tako mnogo ponizilo - ti sada povjeravas meni!

Jao, to je posljediea grijeha sto sam ih poCinio, sto

sam nesretan roden iz utrobe olicenja okrutnosti i mrznje,

iz Kaikeyine utrobe. Umjesto da mi dosudujes ovu kaznu,

molim te, stekni duhovnu zaslugu time sto ees me poslati

tamo gdje se nalazi i Rama. Svoj zivot mogu uCiniti vrijednim i spasiti se jedino tako sto eu rasciseavati putove pred

Ramom kako bih ih ucinio mekima za njegova stopala. Ne

mogu vise ni trenutka ostati ovdje."

Bharata se duboko poklonio pred Vasisthom preklinjuCi

ga da mu dopusti otiCi u sumu. Na to su ustali drzavni

ministri i sklopljenih ga ruku zamolili: "Gospodaru, nije

posteno i dalje odrzavati ovakvo stanje u zemlji, nemamo

vladara. Ne mozes izbjegavati odgovornost na koju te

uCitelj upueuje. Kad se Rama vrati, mozes uciniti kako

hoees, no molimo te da sada uslisis nasu molbu. Zastiti

kraljevstvo i pobrini se za blagostanje stanovnika. Preuzmi

uzde upravljanja'"

ovom nesretnom Bharati koji je uzrok svoj toj nevolji jer je

roden iz utrobe one zle zene Kaikeyi. Ovaj mladie kojega

su prokleli izvor je svih nevolja u kraljevstvu. Dopusti mi da

odem u sumu. Ne mogu ni trenutka hodati uzdignute

glave niti se kretati ovim gradom nakon sto ga je moj

uCitelj i gospodar napustio zbog mene. Kraljevstvo po

svim pravilima pripada najstarijemu kraljevom sinu i ovaj

bezvrijedni mladie nema nikakva prava na njega. Ja ne

trebam taj teret, neeu ga nositi. Blagoslovi me kako bih

mogao odmah otiei." Bharata je stajao i cekao, ispunjen

tugom.

Kausalya je skupila svu svoju snagu i pocela ga tjesiti:

"Bharata, razmisli 0 sadasnjem stanju i prestani se zalos

titi, nije vrijeme da se kolebas. Rama je u sumi, tvoj je otae

na nebu. Tvoja majka, rodaei i prijatelji, oni koji ti zele do

bro i svi tvoji podanici obuzeti su dubokom tugom i sad u

tebi vide jedino utociste i utjehu. Shvati da se sve ovo dogodilo zato sto nam vrijeme nije bila naklonjeno, sto su

ljudi postali tako necasni i vrijedaju jedni druge. Budi hra

bar i odlucan. Poslusaj upute svoga oea, sagni glavu pred

zapovijedima gurua Vasisthe. Postuj molbe podanika, ucini

ono sto ministri zahtijevaju."

S mnogo ljubavi Kausalya je driala njegove dlanove

medu svojima dok ga je pokusavala uvjeriti da prihvati ob

vew vladara kraljevstva. Njezine su ga rijeci dirnule nekom

cudnom njeznoseu, kao da su bile melem njegovu ra

njenom sreu. Bile su slatke uhu, bilo ih je ugodno cuti. Jer

Kausalya nije ni rijecju proklinjala njegovu majku koja je

izazvala sve te nevolje, nije ni najmanje sumnjala u

300 301

Kaikeylnu odanost. Bharata je osjetio nevjerojatnu sreeu i

olaksanje slusajuCi njezine rijeci. Najvise ga je obradovalo

kad je primijetio kako je velikodusna i kako su iskreni

njezini osjeeaji prema njemu. Cak ni u svojim najsmionijim

snovima nije mogao racunati da ee ga Kausalya ovako

primiti dok je njezin vlastiti sin prognan na cetrnaest

stopala, zamolit eu ga da se vrati u Ayodhyu. Dopusti mi to,

blagoslovi me odmah." Bharata se niCiee poklonio pred

Kausalyom i cekao odgovor.

Njegove su rijeCi u velikoj mjeri ublazile bol Kausalyina

srea. Ona mu je odgovorila: "Sine, vidim da i ti isto os-

jeeas kao i moj Rama. GledajuCi te, malo eu lakse pod-



godina u sumu. Nije mogao zamisliti da ee njega, koji je

sin druge zene njezina muza, obasuti s takvim obiljem

naklonosti. Pomislio je, kako je velika razlika izmedu nje-

gave majke Kaikeyl i Kausalye, nije je mogao ni s kim

usporediti. U Kausalyi je otkrio ostvarenje i punoeu Ijubavi

koja bi trebala ispunjavati svako sree.

Sklopio je ruke i usrdno zamolio: "Majka, tvoje su rijeCi

pune njeznosti i Ijubavi. One su poput obilja sVjeze ruzine

vade mom ranjenom sreu. Mazda si me zamijenila s

Ramom! Ali na zalost, ja nisam taj Rama cista srea, vee

Bharata, kojega je rodila Kaikeyl. Moja je narav nepostena,

naslijedena ad majke. Ja sam podlae, bez srama, Ramin

sam neprijatelj. Primila si me kao da sam Rama i razgo-

varala sa mnom taka Ijubazno, taka blagonaklono. Tvoje je

sree toliko ispunjeno Ramom da se prema svakomu od-

nosis kao prema samom Rami. Govorim istinu, majka,

poslusaj me i ispuni moju molbu.Samo ani ciji su temelji ocvrsnuli u ispravnosti zasluzuju

vIadati. Aka kolebljivci i sumnjivci kakav sam ja budu vladali

kraljevstvom, zemlja ee se izopaCiti i odrazavat ee najnize

strasti. Sebicni nametljivci, uskogrudni avanturisti, pohIepni i

podmukli Ijudi, osobe koje vole isprazni vanjski sjaj, poje-

dinci usredotoceni samo na sebe, ani koji su nepopravljivo

zavidni, takvi Ijudi ne zasluzuju pravo da vladaju jer stete in-

teresu onih kojima upravljaju, potkopavaju temelje isprav-

nosti, unistavaju kraljevstvo. Samo oni koji stupaju putem

vrline i ispravnog ponasanja zasluzuju upravljati drugima.

Znam samo jednoga koji je takav, to je Rama. Ne poznajem

nijednoga drugog. Stoga eu sada otiCi i obujmiti Ramina

nositi patnju odvojenosti od njega. Sto ee se dogoditi s

nama ako i ti odes u sumu? Ako kazes da je tvoj odlazak

neizbjezan, tada povedi i mene. Jer s kim eu provoditi

dane u Ayodhyi? Izgubila sam muza, daleko sam od sina,

alijos me

patnja nije unistila. [di, trazi dopustenje guruaVasisthe. OtiCi eemo u sumu i provesti bar neko vrijeme sa

S l t o ~ , Ramom i Laksmanom. Tada eemo zavrsiti ovaj nas zivot." Njezine su rijeCi utjesile i smirile Bharatu.

Poklonio se Kausalyi i Sumitri, a tada je posao u palacu

kod Kaikeyl.

Bharata je isao naprijed, a Satrughna ga je slijedio. Bili

su sjetni zbog tuge i ogorcenosti sto je Kaikeyi povjerovaIa

Manthari i na taj naCin izazvala takve nemile dogadaje.

Silno su se trudili da se suzdrze od Ijutnje sto je u njima

bujala. Napokon su usli u palacu. Na ulazu su opazili

Mantharu, svu nakieenu, spremnu da ih doceka.

Satrughna je nije mogao ni pogledati vee ju je uhvatio za

kosu i poceo tuCi, a Manthara se stala derati. Kad je njezin

glas stigao do Kaikeyinih usiju, ona je potrcala prema njoj

i izgrdila Satrughnu.

[skoristivsi priliku, Bharata je prosao kraj majke s

neobuzdanim ogorcenjem i povikao: "Sram te bilo, erna

duso! Povjerovala si rijecima ove zle zene i pocinila od-

vratan grijeh. Kako ti sree nije prepuklo kad ga je otrovao

strasan savjet te zene? Kako je tvoj jezik mogao izgovoriti

one pogubne strahote? Zar se nije pretvorio u pepeo kad

je izrekao tako otrovne zelje? Kako jos imas obraza boraviti

u ovoj paIaCi? Zar te nije sram kretati se ovuda? Jao, kakoje kraIj mogao povjerovati rijecima osobe koja je zla kao ti?

302 303

Zaslijepljen straseu pristao je prodati sina kako bi osvojio

zenu. Zavjera koju si tajno skovala podia je i bijedna.

Okaljala si Cisto kraljevo ime, unistila si kraljevstvo, razorila

dinastiju i njezin ugled, nanijela vjecnu sramotu kraljevskoj

dinastiji Raghu. Sve je to zlo stvorilo tvoje podmuklo,

zatrovano srce. Izjaviti da si ti moja majka, grozan je grijeh.

sam se rodio. Tako bi postedjela i mene i ovo kraljevstvo

sve te sramote. Kakve sada ima koristi naricati nad onim

sto je proslo? Tvoj ti je razum naredio da posjeces stable i

zalijevas grane, tvoja sposobnost zakljucivanja uputila te

da pomazes ribama tako da izlijes vodu iz posude u kojoj

se one nalaze. Ne znam moram Ii se smijati iii plakati nad



Kako si mogla sarno i pomisliti da ee tvoj sin biti sretan

ako ti uvrijedis sina nekoga drugog? Zar djeca d ~ u g i h nisu

isto tako draga njima, kao sto su tebi tvoja? Zene koje

planiraju nesreeu djeci drugih, nanose zlo vlastitoj djeci.

Kako ti je promakla ta velika istina? Mora da se to do-

godilo zbog grijeha sto si ih poCiniia u prijasnjim zivotima.

Ne, sve je to zbog mene. Zasto bi inace neduzni, nepoko

lebljivi, neokaljani Rama, moj voljeni brat i kruna cestitosti

i dobrote - Sita, lutali strasnom sumom? Oh, kako je to

okrutno. Kako grozno! Stid te bilo! Oa moram razgovarati

s gresnicom tako zlom vee je sarno po sebi posljedica

grijeha koje sam vjerojatno i sam poCinio u proslim zivo

tima. Zanimalo bi me kakav je to strasan grijeh kojim sam

zasluzio ovu kaznu, ovu nemilost da sam se morae roditi iz

tvoje utrobe! Oa, gresnici dobivaju sarno gresnike kao

zivotne suputnike i pratitelje. Kako se oni mogu druziti s

dobrim Ijudima, s Ijudima koji se bave hvalevrijednim

djelima!

Ova je solarna dinastija sveta i Cista kao nebeski labud,

besprijekorna je. No istinu govoreei, ti si kao i tvoja majka.

Ona je dala ubiti svoga muza da bi se ispunila njezina am

bicija. I ti si ubila svoga muza da ostvaris svoju sebicnu

zelju. Moze Ii mladi sin ikad vladati kraljevstvom, ogrijesivsi

se tako 0 najstarijeg sina, sto se kosi s utvrd enim obicajem

kraljevske dinastije?

Na tu fatalnu ideju nisi dosla sada, ona je bila u tebi

pritajena kao sjeme od samog pocetka, inace ne bi tako

iznenadno izrasla u divovsko stablo. Kad si vee obdarena

takvom podlom naravi, bilo bi bolje da si me umorila Cim

tvojom besmislenom gluposeu. Umjesto da upropastavam

ove minute u razgnvoru s tobom, trebao sam radije otiCi k

Rami i zamoliti ga da se vrati u Ayodhyu, kako bih se i j a

mogao vratiti. Odbij e Ii to uciniti, odlucio sam ostati s njim

kao i Laksmal}a i biti sretan sluzeCi gao Neeu te vise ni po-

gledati."

Rekavsi to, Bharata jo j je okrenuo leda i posao za bra

tom. Kaikeyi se duboko zamislila nad svojim cinom. Ku

kala je zbog onoga sto je njezina spletka izazvala, shvatila

je da podli planovi mogu donijeti sarno prolaznu sreeu bez

obzira na onoga tko ih provodi u djelo. Sigurno je da oni

utiru put konacnoj propasti. Nije pronasla nikakav nacin

da pobjegne, nije mogla naCi rijeCi da izrazi svoje kajanje i

tugu pa je stoga stajala skamanjena i nijema.

Bila je ogorcena zbog Manthare, shvatila je istinu.

Veselilo ju je ispravno Ramino stajaliste te je pognula glavu

od stida kad je spoznala vlastitu gresku.

304 305

BRACA SE SOSRECO

god bi im se pruzila prilika, premda bi neko vrijeme sutjeIi

bojeci se odmazde koju bih im mogao nanijeti koristeci se

svojim ovlastima.

Zla zamisao moje majke sada se pretvorila u bolnu gla

vobolju za mene. Ne mogu ovdje biti ni trenutka bez Rame

i SIte. Sarno ti povjeravam tu svoju strasnu patnju. Tek kad



Bharata i Satrughna posli su ravno do mjesta na kojem

su se okupili ministri, dvorski uCitelj i ugledni gradani pri

jestolnice. Svi su ih ocekivaIi zeleCi saznati njihovu odluku.

Mirno i pozorno cekali su da cuju sto ce im priopCiti.

Bharata se poklonio pred Vasisthom i rekao: "Bozanski

uCitelju, reCi cu ti svoju postenu namjeru. MoIim te, vjeruj

mi da sam iskren jer nista necu skrivati pred tobom. lsk

reno ti otvaram svoje srce. Posljedica je teza od uzroka,

znas da je metal koji je izvaden iz zemlje tvrdi od zemlje.

Roden iz utrobe Kaikeyi koja je tvrda srca, moje je srce jos

tvrde. Kako bih inace mogao objasniti da sam jos ziv,

unatoc cinjenici da je Rama daleko od mene? Kaikeyi je

poslala Situ i L a k S m a ~ l U u sumu, svoga je muza poslala na

nebo, podanike njegova golemog kraljevstva gurnula u

tugu i tjeskobu te nanijela vjecnu sramotu svomu sinu. A ti

sada zahtijevas od mene da upravljam tim kraljevstvom,da podnesem trajnu sramotu? Nisam zbog toga sretan, ne

zasluzujem to. Zar mi se nece svi prezirno smijati sjednem

Ii na lavlje prijestolje kao gospodar i vladar, dok Rama luta

naokolo po dzungli?

Moja bi vladavina nanijela samo stetu Ijudima. Vee i

samo moje stupanje na prijestolje bilo bi nemoralno i

neispravno. A tko ce se usuditi da cijeni otimaca i slusa

njegova naredenja? Ja ne bih bio sposoban kazniti neis

pravnost i nemoralnost! Kako bih mogao imati obraza is

pravljati one koji krivo rade, kad bih i ja mnogo pogrijesio

da se popnem na prijestolje na koje nemam pravo? Ljudi

bi vjerojatno upiraIi prstom u mene i optuzivaIi me kad

ugledam Ramu smirit ce se moje srce i nestat ce moje

veIike boli. Nikakve rijeci utjehe niti objasnjenja ne mogu

mi sada pruziti olaksanje kad sam u tako strasno losem

stanju. Dobio sam dopustenje Kausalyje i Sumitre da

odem u sumu. Sutra u lOru odluCio sam poCi do mjesta

na kome se sad nalazi Rama. Koliko god bili brojni, moji

ce se grijesi pretvoriti u pepeo onog trenutka kada me

Rama pogleda. Ne bude Ii htio razgovarati sa mnom, bit

cu sretan ako ga sarno vidim, sakrivat cu se iza nekog

stabla, sIijediti ga iz daljine i biti radostan zbog same te

prilike. Vi starjesine, koji ste se okupili ovdje, moIite se za

mene, blagoslovite me da mogu napredovati kad vidim

Ramu. Ministri, dopustite mi da odem k njemu. Ja sam

rob Gospoda Rame. On je nas Bog."

Nitko na tom skupu, medu ministrima, feudalcima i

narodnim vodama nije mogao govoriti. Shvatili su dubinu

Bharatina kajanja, osjetili njegovo Cisto srce, vidjeIi su daodbija biti upleten u zavjere sto ih je njegova majka

skovala.

Glavni gradski starjesina tada je ustao i rekao:

"Gospodaru, i mi cemo poCi s tobom jer i mi smatramo

da je odvojenost od Rame strasno bolna. Nije nas briga

sto ce se dogoditi s nasim zivotima sarno ako dobijemo

barem jednu priliku da ga vidimo." On je zamolio za to

dopustenje u ime svih okupljenih.

Drugi su hrabro odgovoriIi na taj prijedlog, uvjeravajuCi

ga svojim molbama da su i oni spremni otiCi k Rami. Za

nekoIiko trenutaka vijesti su se prosirile u svaki kutak i

zakutak goleme prijestolnice - muskarci, zene, djeca,

30706

mladi i stari, svi su se spremali za odlazak u sumu! Tko je

koga mogao odvratiti od tog cina? Nije bilo nikoga u

Ayodhyi tko bi bio tako okrutan da drugomu uskrati odla-

zak Rami radi njegova darsana. I majke Kausalya i Sumitra

spremile su se na put sa svojim dvorkinjama.

Kaikeyi se obratila Kausalyi obuzeta kajanjem zbog svo-

vozilo koje mu je dodijeljeno i pustivsi da njegova koCija

krene prazna, on i Satrughna hodali su uz nju bosonogi.

Svi su pomislili da ce oni tako hodati sarno kratko vri-

jeme. No shvatili su da Bharata nema namjere uCi u kociju

bez obzira na duljinu puta. Kausalyi je bilo tesko kad je to

je



jih pogresaka i grijeha te zamolila dopustenje da i ona

prati kraljice. Preklinjala je da jo j dopuste moliti Ramu za

oprostenje i pridruziti se ostalima u njihovim pokusajima

da ga nagovore na povratak u Ayodhyu. Kausalya Cije je

srce bilo Cisto i neokaljano, nije u nju ni najmanjesumnjala, nije skretala od svoje ispravnosti pa joj je

dopustila da im se pridruzi.

Bharati su javili da se cijeli grad sprema na put, stoga

je on naredio ministrima da bar nekoliko Ijudi ostane kako

bi cuvali grad jer ga ne smiju ostaviti nezasticenoga. Tako

su i uCinili. Pred svakom je kucom vee tijekom noCi stajalo

spremno vozilo da bi se stanovnici mogli pridruziti koloni u

ranu lOru. Prakticki, sve sto je imalo kotace bilo je nami-

jenjeno putovanju. Za svu tu gomilu Ijudi na vrijeme je

pripremljena hrana i pice. Poput ptica cakravaka,

muskarci i zene Ayodhye ocekivali su osvit dana, da se

upute na putovanje k svomu voljenom gospodaru. Za njihje to bila noc zanosne i radosne nade. ProveIi su je raz-

misljajuCi 0 skorom darsanu.

Na pokret se spremila i sva vojska s odredima bojnih

kola, slonova, konjice i pjesastva. Ministar je naredio znal-

cima Veda da neprestano izgovaraju posebne himne. Sa

sobom su morali ponijeti i sve potrebno za obredno

stovanje vatre. U pravo vrijeme, prema proracunima as-

trologa, pred palacu su dovezli vodecu koCiju za Bharatu i

Satrughnu te palankin37 za kraljicu Kausalyu koja ce sli-

jediti koCiju. Tada je Bharata naredio da svatko ude u

37 palankin _ zatvorena istocnjacka nosiljka

Sjedni bar malo u kociju." No Bharata je odgovorio: "Majko,

to radim sarno zato da okajem grijehe koji me pritiscu. Ook

pjesaCim cestom trpim Ii barem mali dio onoga sto Rama i

Sita trpe u sumi, hodajuCi bosonogi? Sve dok oni pjesace

bosi bilo bi krajnje neispravno da se ja, koji sam njihovsluga, vozim u koCiji. Oprosti mi sto necu poslusati tvoju

zapovijed, dopusti mi da ovako hodam."

Upravo su tada kraljevski ucitelj Vasistha i njegova su-

pruga Arnudhati koji su sjedili u sljedecoj kociji zaustavili

svoje vozilo. Kad su culi Bharatinu odluku, zamolili su ga

da sjedne u njihovu koCiju kao njihov kocijas. No Bharata

je bio nepopustljiv: "Ja sam Ramin sluga i duzan sam vozi-

ti sarno njegovu kociju. Ook ne dobijem dragocjenu priliku

da budem njegov koCijas, necu se voziti ni u jednoj kociji,

niti cu drzati uzde ijednog konja. To sam se zavjetovao."

Vasistha je tada odustao od daJjeg nagovaranja. Iskreno ga

je razveseIila Ijubav i postovanje s to ih je Bharata izrazavaoprema Rami.

U sumrak prvoga dana stigli su do obale rijeke Tamase,

a sJjedeceg na obale rijeke Gomati. Tamasa je pritok rijeke

Gogre, a Gomati utjece u Gangu. Cim se smracilo, vozila

su se zaustavila. Za zene, djecu i starce podignuta su

prenoCista. Ministar je naredio vojnicima da Ijudima podi-

jele hranu, disciplinirano i s duznim postovanjem. Ooista,

za vrijeme cijelog putovanja svatko je pazljivo i s veseljem

obavljao posao koji mu je bio dodijeljen. Pazili su da nitko

ne trpi.

Nastavivsi putovanje u osvit lOre trecega dana, stigli suu sumrak do grada Srrigavere. Guha, kraJj Nisada ugledao

308 309

- . .__

je golemo mnostvo Ijudi i vojske u pokretu. Bio je zbunjen

- cudio se zasto Bharata ide u sumu, zbog cega vodi sa

sobom vojsku u punoj opremi. Sto sve to znaci? Pokusao

je razotkriti tu tajnu. U sebi je vagao razloge "za" i "protiv"

ovoga neobicnog dogadaja. ZakljuCio je: "Kad je drvo

otrovno, i njegov je plod vjerojatno otrovan." Najbolje sto

-.- ._ _ ..__ .•._

pretstavljajuCi se imenom. Ucitelj ga je prepoznao kao

Ramina pratiteIja i blagoslovio gao Tada je pozvao Bharatu

i predstavio mu Guhu kao Ramina "prijatelja".

Cim je CUO te rijeci, Bharata ga je srdacno zagrlio i

obasuo ga pitanjima 0 Raminu zdravlju i napretku. Ponu

kao ga je da mu isprica kako se susreo s njim. Kad je



je znao uCiniti bilo je da pokusa osujetiti Bharatine planove

- naredio je svojim Ijudima da sve camee potope u dubi

nama Gange, kako bi prineu onemoguCio da prijede rijeku.

Zapovijedio im je da i pod cijenu vlastita zivota sprijece tu

gomilu Ijudi da se domogne druge obale.

Kralj NiSada stajao je sa svojim lukom i strijelom,

spreman napasti, spreman zrtvovati i vlastiti zivot za svoga

voljenog Ramu unatoc tomu sto su snage koje je Bharata

vodio bile daleko mnogobrojnije od njegovih.

Guha je uzbunio svoju zajednieu i sve njezine clanove te

ih pripremio za neizbjezan sukob. Tada se i sam spremio

za susret s Bharatom. Htio je otkriti je Ii on dosao kao

neprijatelj iii kao prijatelj, iii je neutralan, tek prolazni pos

jetitelj zbog kojega se nije potrebno brinuti. ZnajuCi da je

Bharata prine kraljevske dinastije, nabavio je velike koliCine

evijeca, ribe, mesa i voca koje mu je zelio ponuditi.

Namjeravao je otkriti njegovu skrivenu namjeru na tajnaCin sto ce pratiti Bharatino reagiranje na razliCitu hranu

koja ce mu biti ponudena. Korijenje, gomoIji i voce su

blaga (sattvika) hrana. Ako ih Bharata prihvati, smatrat ce

ga prijateljem. Meso ubijenih zivotinja hrana je koja potice

nemir (rqjas) u covjeku. Sklonost toj vrsti hrane oznacila bi

"srednji put", neutralnost, nekoga tko nije ni prijatelj ni

neprijateIj. Kad bi prihvatio ribu, to bi upozorilo na nepri

jateljstvo jer to je hrana koja izaziva inertnost (tamas).

Uzevsi sa sobom hranu koju ce mu ponuditi, Guha,

viadar Nisada, uputio se k Bharati. Vee na prvom koraku

vidio je dobre znakove. Pogledmu

je pao na mudraea Va-sisthu. Potrcao mu je ususret i pao pred njegova stopala,

Guha spomenuo da je Rama proveD cijelu jednu noc s

njim na obalama te iste rijeke, Bharata je zarko pozelio cuti

detaljni opis te noCi i njegove su oci i usi zedno upijale

nektar Guhine price.

Vladar Nisada bio je pun hvale i odanosti Rami. Pokazao je Bharati slamom pokrivenu kolibieu koju je

pripremio da bi se Rama, Sita i LakSmar:la mogli malo

odmoriti. lspricao mu je i razgovor koji je te noCi vodio s

Laksma,!om. Kad su to culi, Bharata i Satrughna nisu

mogli zaustaviti suze sto su im potekle niz obraze, nisu

mogli zadrzati tugu koja ih je obuzimala. PromatrajuCi ih,

Guha se uvjerio u njihove iskrene i bratske osjecaje prema

Rami, shvatio je da oni nisu Ramini neprijateIji. Bio je

iznenaden njihovom odanoscu i iskrenoscu njihove pre

danosti.

Bharata je pomno razgledao kolibice sagradene za

Situ, Ramu i Laksma,!u. Zahtijevao je da se one odrZavajus dostojnom paznjom da ne propadnu. SlijedeCi uciteljeve

upute, obavio je obredno kupanje u svetoj rijeci Gangi za

jedno sa svojim majkama i zamolio Guhu da ih odvede do

mjesta gdje je Rama proveo noc. Uprijevsi prstom u hrpu

trave darbha koju je vjetar raznosio, Guha je rekao da su

se te noCi Sita i Rama odmarali ovdje, na tom lezaju suhe

trave. Bharata i Satrughna poklonili su se tom svetom

mjestu, a Bharata je jadikovao: "Jao, kako je moj gospo

dar mogao spavati na tako tvrdom lezaju kad je naviknut

na siroku i meku postelju? Kako sveta majka Sita podnosi

sve te nevolje?" Svladan zaloscu, dugo se nije mogao po-

maknuti.

31110

Kad je najzad ustao, zatrazio je da mu pokazu mjesta

koja su SIta, Rama i Laksmar;a posvetili svojim boravkom.

Guha ga je poveo do jednag stabla aSoka pod eijom su

sjenom njih troje neko vrijeme sjedili jeduCi svoj jed

nostavni vocni obrok. I ovdje su braca s postovanjem

dodir nuli tlo znajuCi da je sveto.

hini podanici pozurili iskazati postovanje Raminu bratu.

Napajali su oei Ijepotom i uzvisenoscu brace, hvalili su ih iz

svega srca, s postovanjem k1eeali pred njima. Ostro su

korili kraljicu Kaikeyi i boga sudbine Brahmu te mu pred

bacivali njegovu okrutnost, ronili suze i do neba hvalili

Ramu. Molili su Bharatu i Satrughnu da dovedu sa sobom



ProlazeCi tako mjestima na kojima su se zadrzavali

Rama, SIta i LakSmar;a, dva su brata bila veoma uzne

mirena. Poniznost, postovanje i odanost sto su ih pritom

izrazavali, dirnuli su srce nisadskog vladara. Bharata nije

mogao obuzdati svoju nelagodu dok je razmisljao 0 neu

dobnostima sto ih je morala podnositi Slta - sarna velikabozica Laksml - draga, vo!jena kCi vladara Janake, snaha

kralja Dasarathe i supruga mocnog Rame. Bharata je ot-

krio Guhi da stanovnici Ayodhye ne mogu vise zivjeti u

gradu jer ga je napustio sveti par Rama i Slta. Osjecaju da

se Ayodhya pretvorila u dzunglu jer nema Rame u njoj, a

ni on sam ne moze podnijeti njihovu zalost, i on je shvatio

da je Ayodhya ondje gdje je Rama. Stoga je dosao s po-

danicima Ayodhye ovamo da bude u Raminoj blizini.

Guhi je sada bila jasna cijela ta situacija, odbacio je sve

sumnje koje su ga obuzele kad je ugledao Bharatu s

cjelokupnom vojskom, sa sva njezina eetiri roda - pjesast

Yom, konjicom, slonovima i bojnim kol ima - kako se

priblizava dzungli u kojoj se nalazio Rama. Otvorio je svoje

srce Bharati i zamolio ga da mu oprosti sto je posumnjao

u njegove namjere. Bharata ga je tjesio da je njegov strah

bio sasvim prirodan, da time nije ueinio nista lose. Jer is

tina je da je on doista podli divljak, uzrok Ramina prot

jerivanja zbog kojega on mora trpjeti. "Zbog toga zloeina

zasluzujem da me ubiju. Onaj tko bi to ueinio, ne bi

napravio nikakav grijeh", jecao je Bharata. Dok je on tako

nemilo osudivao samoga sebe, iz Guhina su srca izvirale

molitve Bogu da mu oprosti.

Vijesti da je Bharata stigao na obale Gange, prosirile su

se u Sfligaverapuru, glavnom gradu Nisada pa su se Gu

Ramu, Situ i LakSmar;u.

Bharata je zanijemio kad je vidio silinu njihove boli.

Plakao je neutjesno. "Moja je zadaca moliti se. Ono sto ce

se dogoditi s molitvom ovisi 0 Raminoj milosti. Ja sam

sarno rob. Tkosam

ja da vrsim pritisak na Ramu?Pridruzite se mojoj molitvi. Molite se iz dubine srca da se

on vrati u Ayodhyu, vasa ce bol sigurno smeksati njegovo

srce. Nasa je duznost da se molimo. Neka vase molitve

pomognu da moje uspiju. Rama je dosao spasiti svijet, on

nece odbiti molitve Ijudi." Bharata je tjesio i bodrio po-

danike Nisade i druge Ijude onako kako je to najbolje

odgovaralo njihovim mogucnostima shvacanja. Spustio se

mrak pa je zamolio Guhu da posa!je svoje !jude kuci. No

proveli su cijelu noc prieajuCi 0 Rami i njegovoj slavi,

jeduCi voce koje im je Guha donio.

Kad se istoeno nebo rasvijetlilo i najavilo novi dan,

Bharata je naredio ministru da probudi Ijude a on se sa

svojim bratom okupao u svetoj Gangi. I majke su zavrsile

sa svojim kupanjem pa su svi bili spremni za nastavak

putovanja. Guha je skupio dovo!jno eamaca da prebaci na

drugu obalu rijeke mnostvo !judi, njihove koeije, konje i

druge dijelove oruzanih snaga sto su pratili Bharatu.

Zadaca da ih prevezu preko Gange bila je brzo i uspjesno

izvrsena. Nakon sto je provjerio je Ii sve prevezeno, Guha je

s Bharatom posao u sumu da mu pokaze put. Svecenici i

Vasistha isli su zajedno. Slijedili su ih mnogobrojni po

danici Ayodhye te vojne jedinice. PutujuCi tako, Bharata je

poslijepodne stigao do utoka rijeke Yamune u Gangu, dosvetog Prayaga. On nije nikad tako mnogo pjesaeio i .lata

312 313

su ga tabani boljeli i pekJi poput zive vatre. lako tesko, ipak

je i dalje koracao jer je osjecao da su njegovi bolovi

naknada za one sto je nanio Rami. Nije se na njih obazi-

rao, bio je svjestan samo bolova sto ih je u tom casu pod-

nosio i Rama.

Prayaga je mjesto poznato kao Trive':ll jer i rijeka Saras-

njegovih razloga. Prema onome kako sVijet sudi dogadaje,

Kaikeyi je ucinila zlo. Prema zapisima iz Veda, zlo je ucinila

bozica Sarasvat! koja vlada govorom. Znaj, sve se do-

godil o u skJadu 5 voljom Svemogucega.

Bharata, svijet ce se odusevljavati tvo jim besprijekornim

ugledom i pjevat ce ti hvalospjeve. Vede ce se vise cijeniti



vat! utjece na tom svetom mjestu u rijeke blizanke. Okupali

su se na tomu glasovitom stjecistu dviju rijeka uz

propisane obrede. Pustinjaci, hodocasnici, neZenje, mu-

draci i redovnici Prayage bili su odusevljeni sto imaju

priliku gledati Bharatu. UVjeravali su jedni druge da on siri

oko sebe isti sjaj kao i Rama, da zapravo, oni izgledaju

posve isto. Svatko tko je gledao Bharatu, bojao se i trep-

nuti okom od straha da ne bude prikracen u zadovoljstvu

sto ga je izazivao pogled na njega.

Stanovnici Bharadvajina asrama u Prayagu saznali su

da do laze Ramina braca 5 cjelokupnom vojskom, u pratnji

majki i ministara. Mudrac Bharadvaja poslao je svoje

ucenike ususret Bharati kako bi njega i njegovu pratnju

pozvao da ga posjete. Shvativsi poziv kao zapovijed,

Bharata je sa svojom pratnjom usao u asram. Braca su

pala nicice pred tim vladarom redovnika. Bharadvaja ih je

podigao i zagrlio 5 velikom nakJonoscu ponudivsi im 05 -

vjezujuce, hladne napitke. Svi su primijetili da Bharata

sjedi oborene glave od stida i straha da se pitanjima koja

bi mozda netko mogao postaviti ne otkrije njegov udio u

protjerivanju Rame. Bharadvaja je znao razlog njegove

sutnje i potistenosti pa je rekao: "Bharata, ne moras se

bojati, ja znam sve sto se dogodilo. Nitko ne moze kon-

trolirati niti usmjeriti put sudbine. Zasto zaliti sto je tvoja

majka trazila da jo j se ispune zelje? Ne moze joj se pripisati

nikakvo zlo zbog toga. Bozja ju je volja navela da ih zatrazi.

Znam da ona voli Ramu kao samu sebe. Stoga bi se

razlog za promjene u njezinu umu trebao potraziti samo u

bozanskom planu, a ne na nekom polju covjekove misli i

314

zbog takvih kakav si ti, jer dajes primjer njihova ucenja,

ukazujes na njihovu djelotvornost. Zato ne budi neod-

lucan! Smatra se da sin kojemu otac povjeri kraljevstvo,

zasluzuje to pravo vladanja. Onaj neumoljivi sljedbenik 15-

tine, onaj vladar uzvisene duse, dao je kraljevstvo tebi inaredio ti da upravljas njime prema vladarskoj dhanni.

Protjerivanje Rame u sumu bilo je posljedica mnogih

nevolja. Cijeli je svijet bio shrvan tugom zbog tog

dogadaja. Sada tvoja nesretna majka bijedno okajava zlo

sto ga je pocinila. No ti si nevin, bez Ijage. Nikakva sra-

mota nece se moCi pripisati tebi ako budes vladao kra-

Ijevstvom. Zapravo, Rama ce biti sretan kad sazna da si ti

preuzeo uzde upravljanja.

Moram ti takoder reCi da je misija koju sada poduzimas

doista hvalevrijedna. Tvoja se namjera moze samo

pohvaliti. Jer odanost Raminim stopalima vrelo je i izvor

svega napretka i blagostanja. Bharata, mogu slobodno

reci da nitko nije tako pun vrlina, tako sretan kao ti. Do-

kazao si da zavredujes biti dragi, voljeni, Ramin mladi brat.

Dok je odlazio u sumu, Rama je posvetio nas asram svo-

jim boravkom u njemu. Te noci pricao mi je uglavnom 0

tebi i tvojim vrlinama. Njegova je pratnja isla sa mnom do

Prayage na sveto kupanje! Spominjali su te cak i tada dok

su bili zuaokupljeni kupanjem! Rama je bio veoma tuzan

sto nije mogao vidjeti tebe i Satrughnu prije odlaska iz

Ayodhye. Ljubav koju on osjeca prema tebi ne moze se 5

nicim usporediti.

Usto, Rama uVijek, u svakoj prilici, ublazuje tugu onihkoji traze utoCiste u njemu. Cijeli je svijet njegova obitelj,

315

--svi su njegovi rodaci i prijatelji. Vjerujem da si ti upravo

sarno olicenje Ijubavi prema Rami. Ono sto osjecas kao

Ijagu na svome imenu, za mene znaci lekciju, primjer,

nadahnuce. Bharata, ne smijes dopustiti da te shrva tuga.

11 posjedujes dragulj koji ispunjava zelje! Zasto onda

jadikujes da si siromasan, to nije ispravno. Darsan Site,

Rama otisao od njega s LakSmal}om, on je istog casa

napustio tijelo, nije mogao prezivjeti taj udarac sudbine.

Stoga vise nema potrebe brinuti se 0 njemu. Ali Sita,

Rama i Laksmal}a hodaju naokolo bosih nogu. Odjeveni u

odjecu asketa oni sjede na prostirci od ku.sa trave, borave

u kolibicama od slame, przi ih sunce i kisnu na kisi, drhte



Rame i Laksmal}e pravi je imetak za kojim tragaju svi du-

hovni trazitelji. Ja sam postigao tu srecu jer sam napajao

oci njihovim likovima. Razgovarao sam s njima, bio sam u

njihovoj blizini, dodirnuo sam ih. lmao sam srecu da

budem njihov domaCin. Mozda cu imati jos malo srece.

Sad imam zadovoljstvo da vidim tebe. Zanos je ispuniomoje srce, presretan sam. Rama je radi naseg dobra

otisao u sumu da zivi u njoj kao asket, kako bi se nase

teznje ispunile, kako bi se nasa svetost produbila. Doista

smo sretni!"

Tako je veliki mudrac Bharadvaja hvalio Bharatu i nje-

gove mnogobrojne odlike i vrline. Dok je govorio, niz obraze

postovanog asketa tekle su suze radosnice. Bharata i

Satrughna ceznuli su za Ramom i njegovom bezgranicnom

Ijubavi. Bili su sretni sto su njegova braca, no radost je od-

mah pomutila misao da su i sami protjerani iz blizine toga

utjelovljenja Ijubavi. Zato ih je obuzela potistenost, nepod-nosljiva patnja i neizreciva tuga. Poklonivsi se pred mudra-

cern, glasom ogorcenim zbog strepnje, Bharata je rekao:

"UCitelju, ti poznajes proslost, sadasnjost i buducnost. Go-

yorio si 0 pravoj istini, ti si ucitelj najuzvisenije istine. Rama

je nenadmasan po svojim sposobnostima i moci. Odlucio

sam u tvojoj prisutnosti govoriti sarno istinu. Rama zna sto

se dogada u Ijudskom umu i sto covjeka muci. Za sada se

ne bojim da ce me ljudi prekoravati zbog zla sto ga je

pocinila moja majka. Necu ocajavati ni onda kad mi kazu da

ne mogu doci u nebo.

Moj je otac svuda poznat i premda vise nije ziv, njegova

se slava prosirila cijelim sVijetom. Kad je njegov voljeni sin

316

od hladnoce i trpe, izlozeni neizrecivim nevoljama u sumi,

zar ne? A sad mi kazi, nisam Ii ja jedini uzrok svih tih

nevolja? Ta me zalosna cinjenica muCi svakog trenutka,

danju i nocu. Moj zeludac ne podnosi hranu, san mi ne

sklapa vjede. To nepostenje u umu moje majke bodez je

zaboden u moje srce. Lukavstina sto ju je izmislila kako bimene ustolicila na prijestolje, pretvorila se u zamku koja ce

me upropastiti. Ma sto uCinio ne mogu iskorijeniti patnju

koja me unistava iznutra. Nista je ne moze izlijeCiti. Ona ce

nestati tek onog dana kad se Rama vrati u Ayodhyu. Ne

postoji nijedan drugi lijek koji bi je mogao ukloniti."

Redovnici koji su se okupili bili su radosni sto su culi

ove princeve rijeci. Bharadvaja mu je rekao: "Sine, ne tu-

guj vise. Cim tvoj pogled padne na Ramina lotosna sto-

pala, sigurno ce isceznuti i nestati teret bola sto te sada

muci." I pustinjaci su ga ljesili i bodrili. Veliki mudrac Bha-

radvaja pozvao je tada jednog ucenika i naredio mu da

donese sumsko korijenje, gomolje i voce i stavi ga pred

Bharatu i Satrughnu. Svoje je ucenike poslao da pripreme

hranu savjetnicima, ministrima, dvorjanima i gradanima

Ayodhye, svima koji su u svojoj gorljivosti da vide Ramu

dobrovoljno podnijeli mnoge nevolje na putu i cija su srca

bila rastuzena patnjom zbog odvojenosti od njihova vo-

Ijenog gospodara. Pokorivsi se tim naredenjima s mnogo

postovanja, ucenici su se brzo pobrinuli da svaki gost do-

bije obilni obrok. Princevima, Bharati i Satrughni, njihovim

obiteljima, ministrima i dvorjanima, panditima i sveceni-

cima iskazali su gostoljubivost na poseban, svecan naCin.

Bilo je ponudeno svega u izobilju, sve je bilo savrseno, za

317

to se pobrinula sama tajanstvena moe pustinjakove volje.

Bharata je zaista bio iznenac1en.

No mora se reCi da nisu samo dva brata vee i svi po

danici Ayodhye promatrali tu raskos i obilje kao nesto bez

vrijedno! Nije ih to ni najmanje privlacilo. Iznenadili su ih

mirisi, naramci mirisna cvijeea, voeni sokovi i primamljiva

smiju sjesti na takvo prijestolje. Mi smo njihovi sluge.

Dopusti nam da im tako sluzimo." Pustinjake i sve oku

pljene ganule su i razveselile te rijeci. Bili su zahvalni braei.

Do neba su hvalili beskrajnu dubinu odanosti koju su

braea osjeeala za Ramu. Iznenac1eni njihovom vjerom i

upornoseu bili su dirnuti do suza.



ukusna jela. Dva bljeStava mjesta postavljena samo za

Bharatu i Satrughnu nadilazila su svaki opis.

Kad je sve bilo spremno, mudrac je pozvao goste u

posebno izgrac1enu dvoranu gdje se trebala odriati

svecanost. Usli su u to cudo od Ijepote. Dvorskog uCitelja injegovu suprugu odveli su do pocasnih mjesta priprem

Ijenih za njih. I kraljice su posle na svoja mjesta, pokrivene

velovima i okruzene pratnjom. Pognute pod tezinom tuge

pokorile su se mudracevoj zapovijedi.

Tada je jedan ucenik vedra lica doveo braeu Bharatu i

Satrughnu sa svim duznim pocastima, u skladu s obica

jima toga poznatog pustinjackog obitavalista. Kako bi im

pokazali da ih cijene, mladi su pustinjaci stajali s obje

strane prolaza masuCi cupercima izrac1enima od repova

jaka38 i recitirali himne iz svetih spisa. Braea su se

priblizavala velicanstvenim sjedalima odrec1enima za njih,

ali Cim su dosli blize, pognuli su glave i pali na tlo pokazUjud tako svoju potpunu poslusnost. Uzeli su mahalice iz

ruku ucenika i poceli, puni postovanja, mahati sa svake

strane lavljeg prijestolja. Divili su se prijestolju, umjesto da

su sjeli na njega! Sve prisutne iznenadio je taj cin, to

iskazivanje pocasti praznom prijestolju.

Kad ih je mudrac pozvao da sjednu na prijestolje,

Bharata i Satrughna k1eknuli su pred njega i preklinjali ga:

"Ucitelju, ovo prijestolje pripada Siti i Rami, a ne nama. Mi

nemamo pravo na njega. U ovom svetom pustinjackom

obitavalistu, samo njih dvoje, bozica Laksmi i Narayal}a

38 jak _ tibetanska domaca zivotinja koja prenosi teret

Braea su pomno odabranu hranu prinijela prijestolju, a

pritom su zamisljali kako carobni likovi Rame i Site sjede

na njemu. Zatim su otkidali male komadiee ponuc1ene

hrane, stavljali ih s postovanjem na svoje ocne kapke i

pojeli kao svetu hranu. Starjesine, ministri, savjetnici i sta

novnici Ayodhye usrdno su mudraca Bharadvaju molili za

oprostenje sto ne jedu ponuc1enu hranu jer, kao sto su

rekli, ne mogu uzivati ni u kakvu jelu dok ih muci bol zbog

odvojenosti od Rame. Odbili su jelo jer su osjeeali da im

samo Ramin darsan moze pruziti zadovoljstvo. Za tom su

nektarskom svecanosti ceznuli. Njihova je sumornost bila

tako ocajna, a mudraceva gostoljubivost tako srdacna!

Opravdavali su se kako su previse zaokupljeni svojom

brigom da vide Ramu i ne mogu razmisljati 0 hrani. Mu

drac je napokon morae pristati na njihoyu zelju i ostaviti ih

na miru. Nije ih mogao prisiliti da sudjeluju u gozbi.

Svi su bili spremni za odlazak u sumu vee na prvi nagovjestaj lOre. Poklonili su se mudracu, a on ih je bla

goslovio i dopustio im da napuste pustinjacko boraviste.

Dok su sluge isle naprijed pokazujud im put, slijedili su ih

nosaCi nosiljki i vozaCi kola. Bharata je hodao zadnji. Ruku

polozenih na Guhina ramena, izgledao je poput olicenja

bratske ljubavi i odanosti. Nije nosio obueu koja bi ga stiti

la od trnja i sljunka, nije imao suncobran da se zastiti od

sunca koje je przilo. Nikomu nije dopustio da drzi sunco

bran iznad njega. Nikomu nije dopustio da mu donese

obueu. Ali zemlja se razalila nad njim - put kojim je ko

racao postao je iznenada mek i prikladan. Yjetar ga je

rashlac1ivao, sVjez i blag tijekom cijelog putovanja, a sunce

31918

je privuklo oblak i stavilo ga kao zastitu izmedu sebe i

njega.

Tako su nesto prije sumraka stigli na obale rijeke Ya

mune. Noeu su se bezbrojni camci skupili uz obalu i kad je

svanulo, svi su Ijudi mogli istodobno prijeCi rijeku! Okupali

su se i u znak zahvalnosti s punim postovanjem poklonili

virna vojske kako bi ga molio da se vrati u Ayodhyu i

dovede ga natrag s kraljevskim pocastima!"

Treea se zena slozila s tim: "Tko zna sto se krije iza

svega toga? Nitko ne moze govoriti 0 drugome. Tko moze

osuditi osjecaje i motive koji druge poticu na djelovanje?

Oni mogu biti vrlo uzviseni, koliko nam je poznato. Ali



se svetoj rijeci i nastavili put.

Bharata i Satrughna hodali su u pustinjackoj odjeei. S

njima su isli ministri, pratnja i savjetnici a svi su razmisljali

o Rami i Siti. Dok su tako pjesacili, stanovnici usputnih

sela zastajali su u strahopostovanju pred tim cudnimmnostvom koje je prolazilo. Zene koje su isle na rijeku po

vodu, stavile su posude na tlo i zaustavile se skamenjene

od cuda, netremice gledajuCi u braeu. Svi su se pitali tko

su oni i zakljucili da su to ona ista braca Rama i Laksmana

koji prolaze tim putem ponovno, sada bez Site koja je tada

bila s njima, praceni vojskom, kocijama, slonovima, ko

njima i pjesastvom. Pitali su se gdje bi Sita mogla biti u to

vrijeme! S gorljivom radoznaloscu trazili su je u masi Ijudi

koja je prolazila, razocarano i zalosno saputali su s prijate

Ijima.

"Onog dana kad smo vidjeli Ramu i Laksmanu, braea

su blistala sjajem svoje tjelesne privlacnosti, mladosti,vrline i inteligencije. No sada neki oblak tuge zasjenjuje

njihova lica i zato, mozda to ipak nisu oni koji su tada

prolazili ovim putem", dokazivala je neka zena iz grupe.

Jedan kraljev izvidnik prisluskivao je njihov razgovor i izvi

jestio 0 njemu Bharatu.

Zene su saznale da su to Ramina braea koja idu u

posjet Rami. Na to se neka drska zena razestila i povikaJa:

.YIada kraljevstvom koje mu je otac dao, a ide na darsan

svoga brata Rame, praeen vojskom! Zar ga nije sram?"

Druga ju je zena prekinula i rekla: "Sestro, ne govori

tako. Iz Dasarathine obiteljske loze nikad ne bi moglo bitidjece tako tvrda srca. Mora da ide k Rami sa svim rodo

Rama je cvrsto privrzen istini. On se nece vratiti u Ayodhyu

dok u progonstvu ne provede punih cetrnaest godina,

nitko ga na to nece moCi nagovoriti. U to ja vjerujem,"

izrazila je ona svoje plemenite osjeeaje.

, lzvidnici su tocno iZvijestili svoje gospodare Bharatu i

Satrughnu 0 razgovorima ovih seoskih zena. Bilo im je

drago kad su saznali da su te neuke zene iz seoskih kra

jeva potpuno shvatile Raminu veliCinu. I tako su nastavljali

put, slusajuCi kako se ljudi dive Raminim vrlinama, njego

voj poniznosti i bratskoj odanosti. Svaki trenutak mislili su

sarno na Ramu.

Na svom su putu susretali mnoge sveeenike, askete,

redovnike i druge svete Ijude, a svi su oni bili zaokupljeni

ugodnim poslom - hvali li su do neba Ramu i njegove

vrline. Bharata bi im se poklonio i pitao odakle su, Dok su

se ti sveti Ijudi borili da nadvladaju silno ushieenje i na

pokon uspjeli izustiti pokoju rijec kako bi mu odgovorili,Bharata ih je promatrao s gorljivim iscekivanjem. A kad su

rekli da se vracaju s darsana Site, Rame i Laksmar:te, on i

njegov brat pali su nicice pred njih ociju punih suza rados

nica: "Recite nam koliko smo jos udaljeni od njih? Gdje

su?" Pitali su te svete Ijude i za njihovo zdravlje i dostig

nuea, a kad su culi da im je preostalo jos sarno malo

puta, odlucili su provesti noe na mjestu gdje su se zatekli.

Cim je svanulo, otkrili su da se nalaze prilicno blizu

planinskog vrhunca CitrakLita. Stoga su potaknuti zeljom

da vide Ramu, Laksmar:tu i majku Situ, nastavili putovanje

jos brze. Oko podneva zaculi su mrmorenje rijeke

Mandakini i ugledali vrh CitrakLitu.

32120

------------------------------ei m su vidjeli taj vrhunac, gradani Ayodhye i dva brata

duboko su se poklonili u znak postovanja te krenuli napri

jed s obnovljenom snagom. ani, previse iscrpljeni i ocajni

da bi podnijeli dalji naper, iznenada su otkrili u sebi

nepoznate izvore energije. Hodali su brlO i nisu se obazirali

na svoje fizicko stanje. an i koji su nosili nosiljke i tesko se

Sitin san i savjetovao mu da bi bilo najbolje da se brlO

vrate u svoju kolibicu od slame (paT7).aSala).

U meduvremenu su Bhillasi, Kiratasi i druga plemena iz

dzungle, dotrcali do Rame da ga obavijeste kako prema

njima idu vojne trupe, a kocija koja ih predvodi ima kra

Ijevsku zastavu sa znakom stabla banyan. 11 su znakovi



jetili kako im se snaga obnavlja pa su uzvikivali: "livio

Rama, zivio Rama" i zurili se naprijed.

Toga je dana Rama ustao i prije lOre. Rekao je Siti kako

na oca misli cesee nego drugih dana, a Sita mu je odgo-

vorila: "Gospodaru, ti znas da ja nista ne sanjam, nijednu

noe. No ove sam noCi imala predivan san! Mogu cak reCi

da to i nije bio pravi san. Sanjala sam da su Bharata i

Satrughna postaIi neotporni i slabi jer su odvojeni od tebe.

Sanjala sa m da dolaze k nama jer osjeeaju da ne mogu

vise ni trenutak ostati u Ayodhyi bez tebe. Dolaze ne samo

s podanicima iz Ayodhye nego i s kraljicama Kausalyom,

Sumitrom i KaikeyL" Suze su joj navrle na oci dok je

opisivala svoj dozivljaj iz sna.

Rama je pozvao Laksmaf)u i rekao mu: "Brate, CUO si,

zar ne, Sitin san? To ne upueuje na dobre vijesti jer ona je

vidjela sve podanike, a ja sam u snu vidio samo oca, ocasamoga koji nije bio ni u kakvoj vezi iii odnosu s ostalima.

To mi se Cini losim znakom. Dodite, najbolje da se oku

pamo." I tako su njih troje posli do rijeke.

Upravo tada, ptice su u jatu prelijetale preko neba, a

sjeverni je dio neba potamnio gust oblak prasine. Mnoge

su se zivotinje i ptice preplasile i pocele divlje juriti. Vidjevsi

to, LakSmaf)a se popeo na drvo da bi otkrio sto se

dogada.

Ugledao je vojsku u pokretu - pjesake, konjicu, kola i

slonove. Svi su napredovali prema mjestu na kojemu su se

oni nalazili. ZakljuCio je da je kralj negdje na celu kolone

pa je obavijestio Ramu, a on je rekao kako se ostvaruje

uvjerili Situ, Ramu i Laksmaf)u da to nije nitko drugi vee

Bharata koji dolazi k njima. Vise nisu u to sumnjali. Tada

se Laksmaf)a veoma razljutio. Ako dolazi zbog Ramina

darsana, zasto dovodi trupe u punoj spremi, umovao je.

Ona zla zena, njegova majka, vjerojatno mu je to savje

tovala aCini se da je on prihvatio njezin podli plan da na

padne osamljena i nenaoruzana Ramu samoga u dzungli i

pobrine se da se on ne vrati i ne zavlada kraljevstvom, na

gadao je. Laksmaf)a se poceo tresti od Ijutnje koju je os

jeeao duboko u sebi. Njegove su se oCi suzile i pretvorile u

vruee crvene zeravice, a njegove su rijeci postale ostre

po put ostrice maca. Rama je vidio tu promjenu pa mu je

rekao: "Laksmaf)a, suzdrZi se, nemoj se uzbudivati, budi

miran. Bharata je pun vrlina, njegova je Ijubav nemjerljiva.

On poveeava ugled kraljevske dinastije Iksvaku, on je

poput lotosa u jezeru. Nije ispravno klevetati nekoga tko je

tako cist, tako neokaljan i svet." OpisujuCi pravu priroduBharatina motiva i uma, Rama je uspio smiriti provalu

Laksmanif)a bijesa. Uskoro je i sam Bharata poruCio preko

nekih Ijudi koji zive u sumi, da trazi Ramin darsan zajedno

sa svojim bratom Satrughnom, njihovom pratnjom i sljed

benicima. Rama je bio sretan kad su mu priopCiIi te vijesti

i njegove su se lotosne oCi ispunile suzama kao sto se

jezero u kasnu jesen napuni kisom.

Sve se to dogadalo u vrijeme dok su se Rama,

Laksmaf)a i Sita brlO vraeali kuCi nakon kupanja. Bharata

ih je ugledao upravo u trenutku kad su stigli do svoje koli-

bice od trave. Mucen nemirom, say nesretan, u velikoj

patnji, povikao je: "Rama!"! srusio se ravno pred Ramina

322 323

stopala glasno jecajuei. Laksma!!a je osjetio Bharatinu bol

zbog odvojenosti od njih, shvatio je da je krivo procijenio

njegove namjere! Dub oko se u sebi strasno kajao, sagnuo

je glavu pod tezinom tuge jecajuCi zajedno s Bharatom i

Satrughnom.

Rama je podigao braeu s tla, zeleCi umiriti njihove os

Priblizio se Rami bez rijeCi i rekao mu malodusno: "

Cak ni u snu nisam mogao zamisliti da bi se mogla do-

goditi tako strasna nesreea. Nismo mogli vidjeti oca u nje

goYim zadnjim trenucima." Rama ga je tjesio i rekao kako

nema nikakva smisla zaliti za onim sto je proslo. "F1zicka

su tijela isto tako prolazna kao mjehuriCi na vodi, ona

moraju prsnuti i nestati, ako ne danas, a onda sigurno



jeeaje, smiriti i ublaziti njihovu tugu. Dok je time bio zao

kupljen, priblizile su se kraljice - Kausalya, Sumitra i

Kaikeyl, ministri, Vasistha, panditi, gradani i vojnici. Kad su

ugledali Ramu, obuzela ih je istodobno i tuga i radost. No

kad su ga vidjeli u pustinjackoj odjeCi uz skromnu kolibicu,

njihovu zalost nije mogla izbrisati ni radost sto gledaju

svoga dragog, voljenog princa. Jadikovali su i plakali, bili

zalosni, ali i zahvalni. Uzvik "Rama, Rama!" koji se dizao iz

njihovih ranjenih srdaca, prosirio se po golemim pros

transtvima Zemlje i neba.

Rama im se obratio njezno i blago savjetujuCi im da

kontroliraju svoje osjeeaje. Uputio se prema majkama, no

teSko je podnosio pogled na njihovu nesreeu i patnju. Znao

je za nevolju sto ih je snasla, zato se ubrzo ohrabrio i utjesio.

Povukao je LakSma!!u sebi i povjerio mu se. ZnajuCi da bi

bilo bolje kad bi LakSma!!a saznao sto se dogodilo, zatrazio

je od Sumantre, dvorskog ministra kraljevske dinastije, damu isprica sve pojedinosti i dogadaje sto se odnose na

upravljanje Ayodhyom. Potom je Sumantra pao na koljena,

pognut pod teretom svoje zalosti. PokusavajuCi ustati, rekao

je uz jecaje: "LakSma!!a, sto mislis gdje bi mogao biti

Dasaratha nakon svega toga? Golema tuga zbog rastanka s

Ramom, Sltom i tobom pretvorila ga je u pepeo. Ayodhya je

postala dzungla. Kamo god pogledas, vidiS sarno tugu, sto

god cUjes, sarno su jadikovke. Ne sarno !judi, vee i ptice i

zivotinje nisu vise htjele zivjeti kad ste vi otisli. One koji su

p r e Z i v j ~ i , odrzava na zivotu nada da eete se vratiti." Kad je

to cuo, LakSma!!a je zaplakao. Stajao je nijem, nesposoban

da ista odgovori.

sutra." Objasnjavao mu je mnoga moralna nacela, a tada

su obojica otisla na rijeku da obave obred koji se mora

izvrsiti kad se sazna za smrt bliskih.

Sita je posla prema svojim svekrvama i s postovanjem

im dotakla stopala. Isto je to ucinila pred VasiSthinom su

prugom. Tada se priblizila zenama koje su stigle iz Ayod

hye pa ih obzirno umirivala svojim blagim, prijaznim ri

jeCima. Ugledavsi je kraljice su gIasno zaplakale. Zene iz

Ayodhye vidjele su da se njihovi carobni mladi princevi

nalaze u nezavidnu polozaju i stoga ih je obuzela takva

tuga da nisu prestajale jadikovati. Kad je saznala da je kralj

Dasaratha napustio tijelo, Sita se ponovno poklonila pred

kraljicama i rekla: "Jao, kako je velika nasa nesreea! Vladar

je napustio tijelo jer nije mogao podnijeti da bude odvojen

od nas!" Vijest 0 Dasarathinu odlasku odjeknula je u nje

zinu srcu poput udarca groma. Zajedno s kraljicama dugo

je oplakivala te dogadaje. Toga dana nitko nije mogao

nista ni jesti ni piti, nitko nije mario ni za sto. Cijeli su dan i

noe tugovali za Dasarathom.

Kad je sunce izis!o, Vasistha je savjetovao Rami da

obavi pogrebni obred za preminulog oca. Obred je izveden

u strogom skladu sa zahtjevima sastri. BuduCi da je sam

Sri Rama izgovarao s!jedeeu mantru blagoslivljajuCi vodu:

"Neka svete vode Gange, Yamune, Godavarija, rijeke

Sarasvati, Narmade, Sindhu i rijeke Cauvery dodu u tu

posudu i posvete vodu koja se nalazi u njoj," taj se obred

smatrao svetim i izvamedno korisnim.

324 325

Nakon toga su dvorski uCitelj, ministri, kraljice i gradani

Ayodhye proveli puna dva dana s Ramom, LakSmaf.1om i

Sitom. Na zavrsetku dru gog dana Rama se priblizio Vasis!hi i

rekao: "Ucitelju, ovim gradanima i stanovnicima Ayodhye

veoma je tesko ovdje, ne piju nista drugo osim vode, ne

jedu nista do korijenja i gomolja. Dok gledam Bharatu i

Satrughnu a i majke, osjecam da je svaki trenutak dug kao

blizini, Bharata i Satrughna bili su puni jada, tesko su

podnosili pogled na njega. Posli su k Vasis!hi i kleceCi ga

molili neka nagovori Ramu da se vrati u Ayodhyu zajedno

sa Sitom. Najozbiljnije su ga preklinjali, izrazavali svoju bol

na razne nacine. No ucitelj je suvise dobro poznavao

snagu Ramine vjere u ideale, postojanost kojom je bio

odan svojem osjecaju za istinu i njegovu odlucnost da u



vjecnost. Najbolje bi bilo da se vratite u prijestolnicu. Ovdje

uzalud gubite vrijeme, vladar je otisao na nebo. Nije

potrebno da vise naglasavam hitnost vaseg odlaska." S tim

je rijecima Rama pao pred Vasis!hina stopala.

A on je odgovorio: "Rama, gospodaru dinastije Raghu!

lasto tako govoris? 11 nisi shvatio kako su sretni i zado-

voljni ovi ljudi ovdje otkad imaju dovoljno prilike da gledaju

tvoj predivan lik."

Kad su ljudi saznali kako je Rama trazio da odu, osjetili

su se gurnuti u strah i ocaj, slicili su camcu sto ga je

zahvatio orkan na otvorenu moru. No kad su culi da mu-

drac Vasistha moli za njih, smirili su se kao camac kad u

njegova j ~ d r a zapuse blagi povjetarac. Njihova su se srca

odbijala vratiti u Ayodhyu i napustiti mogucno sti kupanja u

rijeci Mandakini tri puta na dan, zeljeli su i dalje zivjeti od

slatkih, jednostavnih obroka voca, korijenja i gomolja kojesu vlastitim rukama skupljali u sumi. Vise od svega zeljeli

su i dalje gledati Ramu, Situ i Laksmaf.1u te slusati poucne

i neponovljive Ramine rijeci.

Sita je posluzivala svoje svekrve, osjetila bi unaprijed

njihove zelje i reyno im sluzila. Hrabrila ih je i tjesila,

pricala im da je sretna u sumi i ni u cemu ne oskudijeva.

Svi su se divili njezinoj moralnoj cvrstoci, bili su sretni ot-

krivsi da je ona ipak vedra iako zivi u tako nepovoljnim

uVjetima. Podnosili su lakse vlastitu tugu kad su vidjeli

kako Sita prkosi svojoj.

Bharata nocu nije ni oka sklapao, a danju ga nije

morila glad. Dok su podanici bili zadovoljni u Raminoj

djelo provede zelje svoga oca. Ali bio je dirnut Bharatinom

tugom i pristao je uCiniti sve samo da Ramu nagovori na

povratak.

lato ga je pozvao k sebi i rekao: "Rama, poslusaj

Bharatine molbe. Ponasaj se u skladu sa zeljama dobrih

Ijudi, s interesima naroda, s principima politike i nared-

bama Veda." Rama je prepoznao uCiteljevu naklonost

prema Bharati koja je nasla izraz u tim rijecima. lnao je da

Bharata nikad ne bi skrenuo sputa ispravnosti, da bi iz-

vrsavao naredbe iskreno, u skladu s rijecima, djelima i

mislima, da bi uVijek slijedio njegov korak i tezio za njego-

vim blagostanjem i napretkom. Bio je sretan zbog toga.

Stoga je njezno i blago izrekao nekoliko prigodnih recenica

kao odgovor na mudracev prijedlog: "Ucitelju, ti si mi

svjedok kao i stopala moga oca. UVjeravam te kako mi

nitko nije taka drag kao moj brat Laksmaf.1a, nitko na svi-

jetu nema tako dragog brata kao sto je Bharata. Oni koji

slijede stope svojih uCitelja doista su sretni. 11 osjecas

prema Bharati tako veliku samilost i naklonost i zato bi on

morae biti sretan. On je m1adi od mene i stoga ga ne

volim hvaliti u njegovoj nazocnosti. Mislim da bi Bharata

sada trebao nesto reCi." Nakon toga je Rama dotaknuo

Vasis!hina stopala i potom sjeo na svoje mjesto.

Vasis!ha se okrenuo Bharati je r nije mogao izravno

odgovoriti Rami. lnao je da Bharata treba biti "vladar" pa

mu je rekao: "Prestani oklijevati i sumnjati. Rama je tvoj

stariji brat, on osjeca neizrecivu naklonost prema tebi. Ot-

vori mu svoje srce, reci mu sve sto te muci." Kad je cuo te

327326

mudraceve f1JeCI, Bharata je znao da je Vasistha

razgovarao s Ramom, i obojica su voljna da mu odobre i

ispune zelju. Stoga je bio zadovoljan razvojem dogadaja.

Stajao je nepokretan pred njima. Suze su mu tekle iz

oCiju crvenih i sjajnih poput lotosovih latica. "Cijel]jeni je

mudrac ispricao Rami sve sto je bilo potrebno. Sto jos

meni ostaje da dodam molbi koju je on vee za mene

Otac je jednako naklonjen svim sinovima. I ne postoje ni-

kakva ogranicenja ni pravila da oceve zapovijedi mora

slusati sarno ovaj iii onaj sin. Do sad a si ti, Rama, snosio

odgovornost da se drzis njegovih naredenja. Sada je red

na nama da nosimo teret izgnanstva. Sita, Rama i

Laksmana moraju se vratiti u Ayodhyu, a nas eemo dvo-

jica ostati u sumi do isteka osude. Prenesi na nas ovu



izrekao? Znam vrlo dobra narav svoga Rame. On se ne

Ijuti cak niti na one koji krivo rade, a prema meni osjeea

bezgranicnu naklonost, to ne mogu poricati. Osjeeaj

srama ne dopusta mi govoriti sada dok stojim pred njim.

No moja me Ijubav prema njemu prisiljava na radost dokga gledam. Moje oCi nisu zadovoljne rna koliko ga dugo

gledale. Bog nije mogao podnijeti moju sklonost prema

Rami, nije mogao trpjeti da vidi tako mnogo Ijubavi medu

braeom. Stoga je izmislio ovu nevolju, iskoristio je cak i

moju majku kao svoj instrument da to ostvari. Znam da

me ne opravdava niti mi Cini neku cast to sto sada go-

vorim. Kako mogu dokazivati svoju nevinost okrivljavanjem

vlastite majke? Kad covjek sam sebe praglasi nevinim,

moze Ii ga ta izjava doista uCiniti nevinim? I sam oklijevam

to reCi jer mislim da je moja majka slaboumna, jednako

tako sumnjam da sam ja dobar i pametan. Ustrucavam se

to tvrditi. Mogu Ii biseri rasti u kuCicama puzeva koji za-gaduju spremista za vodu? Zasto bih optuzivao druge za

moju nesreeu? Moja je tuga duboka kao ocean. Znam da

se sva ta tragedija dogodila kao posljedica mojih grijeha.

Trazio sam naCin da pobjegnem od svoje tuge, bilo kako,

na bilo koju stranu svijeta. Sada vidim da postoji sarno

jedan put sto vodi iz toga, jedan jedini put. Moj je ucitelj

veliki mudrac Vasistha, Sita i Rama moji su kraljevski

vladari. Zbog toga s ~ m siguran da ee sa mnom biti sve u

redu. Gospodaru, ne zelim nista drugo. Rama, ispuni jedi-

nu zelju svoga sluge. Rama, Laksmarya, Bharata i

Satrughna, sva cetvorica su nasljednici kralja Dasarathe.

Stoga sva cetvorica moraju poslusati naredenja svoga oca.

duznost i blagoslovi me." Bharata je pao na koljena predRamom.

SlusajuCi ovu molbu, Vasistha je bio ganut do suza. No

Rama se nije dao nagovoriti tim argumentom, vee je

odgovorio: "Bharata, mislim da tvoje miSljenje nije valjanokao sto ti smatras. Nije dobra tako postupati. Moli me bila

sto osim toga." Ali Bharata je bio uporan: "U tom slucaju,

brate, dopusti meni i Satrughni da ostanemo s tobom i

sluzimo ti kao i Laksmarya. Bit eemo potpuno zadovoljni

tim svetim zivotom." Rama nije prihvatio ni ovu molbu,

vee je rekao: "Bharata, ni ti ni ja ne smijemo prekrsiti

oceve zapovijedi. Moramo pognuti glavu u postovanju

pred njima i pravesti ih bez ikakva prigovaranja. Za sve nas

je najispravnijE: da ja slijedim naredbe upueene meni, a ti

on e koje su upueene tebi. Ne trasimo dragocjene dane u

tako besmislenu razgovoru, ne unesreeujmo Ijude koji su

dosli iz takve daljine i nadaju se da ee se Rama vratiti,

unatoc svome bezizglednu polozaju. Vrati se s njima u

Ayodhyu koja ti je dodijeljena i vladaj ispravno. Ja eu iz-

vrsiti zadaeu dosudenu meni, postupit eu ispravno tako

sto eu cuvati i stititi kraljevstvo sume koje mi je povje-

reno." Ni Bharata niti itko drugi nije viSe mogao odgovoriti

nikakvim pratuprijedlogom iii dokazom na tu odlucnu

Raminu izjavu. Morali su je prihvatiti kao jedini ispravanput kojim trebaju poei.

Bharata je tuzno jadikovao: "Na koga drugog moze

Bog nagomilati takvu nepodnosljivu bol nego na mene

kojemu se dogodilo da bude sin majke koja osjeea da su

32928

joj Rama, Slta i Laksmal!a neprijatelji? Da, brate, CUO sam

da si otisao u sumu bosonog, da nisi uzeo nista sto bi te

moglo zastititi od trnja i kamencica. Te su vijesti ranile

moju dusu poput ostrih kopalja, a ipak Yvim i dalje. ~ ~ sam uzrok sve te nevolje, trebao sam vee davno napustltl

ovo tijelo. No moj je zivotni dah bio uporan cak i ?nda ka.d

je Guha posumnjao da sam izdao brata te s ~ ~ a eelu svoJe

nekako izraziti unatoc svim pokusajima da ih covjek drzi

zatvorene u sreu. Vrlo dobro poznajem tvoju narav. Kako bi

obranio Istinu, kralj mi je dopustio da odem, ali nesposo-

ban da podnese rastanak sa mnom jer me tako mnogo

volio, izgubio je zivot. Nije ispravno da sin poput mene ili

tebe ne postuje rijeci tako Ijubazna oea. Zato ne okJijevaj

vise. Reci mi sto imas, pitaj sto zelis doznati i odluci preu-



vojske spremao suoCiti sa mnom. Jao, mOJe Je sree tvrd:

od dijamanta, to je razlog zasto jos nije prepukJo, unatoe

svim tim udarcima.

Promatram mirno i samu tragediju kojoj sam uzrok.

Moj je zivot toliko nesretan, a ipak o d o l ~ e v a m u d a r c i m ~ te

duboke tuge. Moja majka ima tako strasan otrov u sebl da

skorpioni i zmije nisu vise ponosni na svoj otr?v iz p u k o ~ a srama. Kad sam sin takve majke, kako ml Bog moze

dopustiti da izbjegnem posljediee svoje sudbine?" Bharata

je uzivao u mucenju samoga sebe i to je bilo vrlo oci:o ~ a su gradani, kraljiee, mudraci i drugi k ~ j i su promatra!l nJe-

govu bol, njegovo kajanje, ponizavanJe, d U b o k ~ ~ o s t o ~ a -nje brata i nakJonost prema njemu bili pogodem nJegovlm

rijeCima poput evijeta lotosa kad je oboren na led.

Podsjetili su Bharatu na mnoge dogadaje iz purar:ta, kako

bi mogao prevladati svoj ocaj.Tada mu se Rama obratio: "Brate, zasto se prepustas

ocaju? Tvoja je tuga uzaludna. S U d b i . n ~ se ne ~ ~ z e ? P O Z ~ vati. Uvijek i svuda cijenit ce se dobn I kreposm IJudl. ani

koji ti pripisuju nepostenje bit ce jadni u ovom iii d r u g o ~ zivotu. A osudivati neciju majku? Taj zlocin cine samo OnI

nesretnici koji nisu odgajani u drustvu kreposnih Ijudi niti

uz uciteljeva stopala. Bharata, tvoje ce se ime spominjati

dugo, a oni koji ce ga se sjecati, napustit ce svoje poroke

zbog tvoga nevidljiva utjeeaja. 11 ces ~ t e C i , slavu na ~ v o ~ svijetu i blazenstvo na drugome. TvoJlm ee se uzonma I

pravilima odr:iavati svijet. Ni mr:inja ni ljubav ne mogu ~ e zatomiti niti sakriti u sreu. Obje se bezuvjetno moraJu

zeti na svoja leda odgovornosti koje su ti odredene. To je

za tebe najbolji put." Rama je izrekao te rijeCi snazno ih

naglasavajuci.

Bharata vise nije imao prilike govoriti 0 svojim omi-

Ijenim zeljama. No odluCio je da silom zahtijeva ispunjenje

jos jedne svoje zadnje molbe. "Rama, ne zelim vladati

kraljevstvom kojega si se ti odrekao, koje je imalo tu ne-

milost da bude razlog tvoga progonstva. Nemam vise niti

Ijubavi za njega. Nikad necu moCi uCiniti nista protiv tvoje

volje ili naredenja. Ne zelim to nikad uCiniti. No ako me

pogledas Ijubazno, bez ikakva traga Ijutnje, smatrat cu se

blagoslovljenim. Laksmal!a te je dugo sluzio. Posalji ga

natrag u Ayodhyu zajedno sa Satrughnom, a meni dopusti

da zauzmem njegovo mjesto uz tvoja stopala.

Tako cemo nas obojiea postati slavni. Laksmal!a se ra-

zumije u administraciju, on moze mudro i dobro upravljatikraljevstvom na svim podrucjima i utjesiti dusu preminula

oea. Uslisi mi tu molbu, ne udaljavaj me iz svoje blizine."

PrekJinjajuCi ga na nacin koji je izazivao samilost, Bharata

je obujmio njegova stopala.

"Ako ne zelis ni to, onda budi Ijubazan pa se vrati sa

Sltom u Ayodhyu", nastavljao je Bharata. "Nas tri brata

ostat cemo u sumi, zivjet cemo ovdje onako kako ti

odredis. No ako, suprotno od toga, ipak svalis na mene

ovaj kraljevski teret, necu moCi podnijeti njegovu tezinu,

necu moCi dalje zivjeti. Zadr:ii me kraj svojih stopala i na-

tovari me teretom tisucu puta tezim od kraljevstva, nosit

cu ga zadovoljno i s odusevljenom razdraganoscu. Ja ne-

330 331

mam lOanja 0 umlJecu upravljanja niti sam proucavao

pravila etike. 11 dobro lOas da onaj koji potone u tugu

nema u sebi mudrosti. Cak i stid biva postiden kad sluga

drsko odgovori svojemu gospodaru i time pokaze da

nema lOanja. Nemoj me stavljati u taj polozaj. Rama, ot-

varam svoje srce pred tobom, otkrivam ti svoje najdublje

osjecaje. Zelim sarno unaprijediti dobrobit svijeta. Molim te

da uCini bilo kakav pokret, da krene prema Rami i

razgovara s njim, nije mogla ni otiCi od njega jer je silno

zeljela osloboditi se tereta sa svoga srca. Stajala je slaba i

skrhana, uplasena i malodusna.

Rama je primijetio njezinu uzrujanost i iskoristivsi po-

godan trenutak posao prema njoj da joj se duboko pok-

I ~ n i i tako izrazi svoje poStovanje.



odluci sto je najbolje za svakoga od nas. Ne sumnjaj u

nase namjere, obaspi nas svojom miloscu i podijeli nam

svoje zapovijedi. Sagnut cemo glave u odanom, dubokom

postovanju i izvrsavati tvoja naredenja bez prigovaranja."

Ove Bharatine rijeCi razveselile su velik broj okupljenih.

Bili su ganuti samiloscu i zahvalnoscu. Hvalili su nakJonost

i vjeru sto ju je Bharata polozio pred svoga brata Ramu.

Izrazi njegove duboke odanosti su ih dirnuli i svi su jedno-

glasno molili: "Rama, gospodaru, uslisi Bharatinu molbu.

S odlaskom kralja Dasarathe nestala je dugotrajna slava i

sreca naseg naroda! Svi su podanici postali jadna sirocad!

Ayodhya jadikuje poput ocajnog beskucnika, ona oplakuje

svoju sudbinu kao kreposna zena koju je napustio njezin

gospodar."

A sto da se kaze 0 bijednoj kraljici Kaikeyi! Ona je sta-

jala ondje, a srce joj je iZjedala tuga. Gorljivo je zeljela pro-naCi nacin kako da objasni zlo sto ga je pocinila. Na sve je

moguce nacine pokusavala naCi Ramu dok je sam i moliti

ga za oprost, ali nije uspijevala. Stidila se cak i pokazati lice

pred njim. Cudila se kako je ikad mogla njega, kojega je

tako mnogo voljela, izloziti svim tim nedacama i neimastini

kojoj je sada bila svjedok. Ramu je voljela kao svoj zivot.

Stoga je osjecala da mu sarna nikad ne bi mogla nanijeti

nikakvo zlo, mislila je kako je to vjerojatno bio utjecaj neke

zle moCi koja ju je opsjedala i izazvala ovaj zalosni slijed

dogadaja. AJi, rekJa je sarna sebi, Ijudi joj nikad nece

oprostiti, rna koliko ona bude tvrdila da to nije bilo njezino

djelo. Razdirana tim sumnjama, Kaikeyi je bila nemocna

Kaikeyi je cekala upravo tu priliku. Obujmila je njegova

stopala i zaplakala: "Dijete, ti si mnogo mladi od mene, ti

si moj sin. Pa ipak, ti si gospodar cijeloga svijeta zbog svo-

jih vrlina i mudrosti. Ne Cinim nikakav grijeh kad doticem

tvoja stopala. Dodi, vladaj Ayodhyom, oprosti mi moj gri-

jeh. To me jedino moze spasiti od nemilosti koju sam na-

vukJa na sebe. Ako je to nemoguce, zadrzi Bharatu kod

sebe, uza svoja stopala. Ispuni mi tu zelju. To ce mi dati

mir uma dok god zivim. Nemam volje zivjeti odkad su mi

ispunjene one zelje. I sarna sam zaprepastena sto sam

zeljela da mi se one ispune, cak i najpokvarenija Iju-

dozderka ne bi tezila za time. Jesam Ii ih zahtijevala dok

sam bila kCi vladara Kekaye? iii sam izrekJa one rijeCi dok

sam bila opsjednuta nekim zlim duhom? IIi sam bila pod

opasnim utjecajem neke zle zvijezde? Ne lOam, ne mogu

nista reci." Jecala je glasno, mucena patnjom, drzeCi

Ramine ruke cvrsto u svojima.

Rama je bio duboko dirnut njezinim jadnim stanjem.

Umirivao ju je blagim i njeznim rijecima: "Majko, nisi

uCinila nikakvo zlo, ne! Ljudi su poput jata vrana koje

grakcu glasno i promukJim glasom bez nekog pravila iiirazloga. Oni i ne pokusavaju saznati istinu. U svom

neznanju blebecu kako to njihovi hirovi zahtijevaju. Od

Dasarathe nisi nista trazila svojom slobodnom voljom, s

punim saznanjem 0 posljedicama. Sve se je tako dogodilo

jer sam ja to zelio. 11 si mi mnogo pomogla da ispunim cilj

zbog kojeg sam se utjelovio i izvrsim zadacu koju sam

postavio pred sebe. Nisi mi ucinila nista lose. Majko, vrlo

333332

mi je zao sto sam te prisilio da me tako dugo preklinjes,

umjesto da sam ti na samom pocetku zahvalio na pomoCi

kojom si pridonijela mom planu djelovanja. Ne tuguj zbog

onoga sto se dogodilo. Ako budes tako postupala, zasjenit

ees moju zadaeu, moji ee dani izgledati isprazni. Bla

goslovi me, majko! Obaspi me svojom naklonoseu, bla

goslovi me", molio je Rama i pao nicice pred Kaikeyi.

Tako su razgovarali i odlucili nagovoriti Ramu da se na

svaki nacin vrati s njima, ako oni vee moraju otiei. Svatko

je od njih izrazavao svoje najskrovitije zelje rijeCima na

topljenima u slatku Ijubav. Na posljetku je jed an stari

pametni sveeenik rekao: "Dakle, ako imamo tako veliku

sreeu i ako sm o zasluzili to izvanredno i ugodno Ramino

drustvo u ovoj sumi, on ee sigurno pristati da nas ovdje



Dok je on govorio, Kaikeyi se malo smirila. Druge dVije

kraljice, Kausalya i Sumitra cule su taj razgovor i kad su

shvatile da je Kaikeyi bila tek neduzni instrument Bozje

volje, i one su je stale tjesiti i ohrabrivati. Unatoc tomu,

Kaikeyi je bila uporna u svojoj zelji da Rama prihvati pri

jestolje i bude ustolicen kao vladar zajedno sa ~ i t o m kao

vladaricom Ayodhye, a LaksmaDa, Bharata i Satrughna

moraju im biti vjerni pratitelji na dvoru. Rekla je da ee

provesti ostatak zivota u kontemplaciji 0 Raminoj

velicanstvenosti, sve dok je smrt ne prekine, da ee sud

jelovati u toj uzvisenosti i zanosu. Cesto je ponavljala ove

rijeci i navaljivala da joj se molba ispuni.

Gractani Ayodhye proveli su u sumi cetiri dana i noCi

moleCi se, preklinjuCi, tjeseCi se, objasnjavajuCi, umiru

juCi jedan drugoga, jecajuCi i hrabreCi se. Svi su imali

samo jednu zelju koja je vladala njihovim srcima - danagovore Ramu na povratak u prijestolnicu. Napokon je

Rama naredio Vasisthi i Bharati da se vrate u Ayodhyu

zajedno s k r a l j i c a m ~ i podanicima. Vijest 0 toj zapovijedi

prosirila je ocaj mectu Ijudima. Oni su tvrdili da je za njih

mjesto gdje se nalazi Rama tako prekrasno kao bezbroj

neba zajedno i stoga se ne zele vratiti. Rekli su da bi

samo oni koje bogovi napuste, okrenuli lecta sumi u kojoj

se nalazi Rama. ,,0, kakva nas velika sreea ovdje ocekuje!

Kupanje u svetoj rijeci Mandakini, ukusno voce koje nam

ublazuje glad, darsan Site i Rame koji su tako carobni za

oko, koji razveseljuju srce! Samo to je raj, samo to je

sreea!"

drzi. Ako nam to nije sudbina, vee i sama nasa zla kob

omeksat ee njegovo srce i on ee nas pratiti u Ayodhyu. Ne

udijeli Ii nam Rama milost, tko ee drugi? Zar je vazno gdje

provodimo nase dane, ako ih ne mozemo prozivjeti u

Raminoj blizini? Daleko od njega, mi sm o tek jedva zivi."Kad je zavrsio, ostali su se slozili i uzvikivali kako je to is

tina, kako su njegove rijeci posve tocne.

Kad je vladar Dasaratha preminuo, Vasistha je poslao

Janaki poruku, a cim ju je kralj primio, dosao je u Ayod

hyu sa svojom kraljicom Sunayanom da tjesi ozaloseene.

Ondje su saznali sve sto se dogodilo. A kad je Bharata

odlucio poCi u Citrakiltu zajedno s kraljevskim majkama,

dvorskim uciteljem i narodnim voctama, pratio ga je i

Janaka sa svojom kraljicom. Oni su vee dugo cekali priliku

da vide Situ i Ramu.

Sitina je majka poslala dvorkinju da otkrije mozeIi

razgovarati s Kausalyom i drugim kraljicama pa se

pozurila prema njihovu boravistu. Cetiri kraljice susrele su

se toga dana u sumi. Kraljica Kausalya docekala je kraljicu

Sunayanu s postovanjem, odnosila se prema njoj s

velikom paznjom i ponudila joj da sjedne. Bilo je to prvi

put da su se kraljice sastale s Janakinom suprugom.

Cim je Sunayana ugledala kraljice Ayodhye - Kausa

Iyju, Sumitru i Kaikeyi - osjetila je kako bi se i najtvrcti di

jamant rastopio od njihova Ijubazna razgovora, njezna

ponasanja i osjeeaja prijateljstva punog samilosti. Vidjela je

da su im tijela iscrpljena, a glave pognute od tuge. OCiju

prikovanih uz tlo ispod svojih stopala, prolijevale su obilje

335334

suza. Tri su kraljice hvalile vrline i odlike Site i Rame, ali

nisu bile sposobne zaustaviti bujicu svoje tuge.

Kraljica Sunayana nije mogla pronaCi rijeCi da nesto

kaze. Napokon je izustila: "Majko, kakve ima svrhe tugovati

u ovom trenutku? Providnost je usmjerila dogadaje ovim

losim putem. Noz s dijamantnim ostricama bio je isko

risten da razdvoji vrhnje od mlijeka! CUIi smo 0 nektaru

~ s o b e , majke ste samog utjelovljenja dharme, olicenja

IJubavi - Rame, cije srce svojom samilosti obujmljuje sva

bica. Bi t cete zauvijek slavne u cijelom svijetu. Ovo sto

sada govorite velika je istina. Sreca i nesreca dvije su po-

sude koje se njisu gore - dolje zbog motke na koju su

pricvrscene i koja se nosi na ramenima. Svatko mora

nositi obje posude u jednakoj mjeri, zar ne? Iz srece ne



koji daje zivot, 0 tome nebeskom nektaru, ali nismo ga

vidjeli. No sad imamo priliku da vidimo isto tako jak otrov.

lmamo vizualno iSkustvo samo vrana, roda, grabezljivaca i

soya. Ali vizualno iskustvo nebeskog labuda koji boravi u

jezeru manasasarovara izvan je nasih mogucnosti. Kra

ljice! Igra sudbine puna je suprotnosti i besmislenosti. One

su isto tako nepredvidive kao i musicava igra djeteta."

PokusavajuCi tako utjesiti kraljice, Sunayana je i sama bila

do suza ganuta.

Kausalya je odgovorila: "Sunayana, ovo se nije do

godilo zbog krivice jedne odredene osobe. Sreca i nesreca,

dobitak i gubitak - sve su to posljedice karme, posljedice

covjekovih djela, rijeci i misli. Zar ne postoji izreka: Ma

kakva karma, dobra iii losa, njezine posljedice valja

pretrpjeti iii uzivati, htjeli mi to iii ne. (avasyam anubhok-

tavam k(tam karma subhaSubham) Bog poznaje djelovanje karme ispunjene teskocama. On dodjeljuje

odgovarajuce posljedice prema uCinjenom djelu. Svatko

nosi u sebi ovu Bozju zapovijed. 0, kraljice, svi smo zaple

teni u obmanu i uzalud se predajemo tuzi. Zasto da nas

zbog tuge napusti zasluga sto smo je stekli i pohranili u

prijasnjim zivotima? Moze Ii radi naseg dobra biti ukinuto

ovo pravilo uzroka i posljedice sto ima vlast nad svijetom

jos od prije pocetka vremena? Ludo je nadati se tomu."

Kausalya je s mnogo uzdaha zavrsila svoj pokusaj utjehe.

Sunayana jo j je odgovorila: "Kraljice, doista ste pres

retne jer je kralj Dasaratha zbog svojih izvanrednih zasluga

poznat kao malo koji vladar. Vi ste supruge tako plemenite

izvire sreca (na sukhallabhyate sukham)." Glasom punim

zalosti, sva u jecaju, Kausalya je rekla: "Ako Slta, Rama i

LakSma'!a ostanu i daije zivjeti u sumi, mnoge ce se nes

rece dogoditi. Znam da Bharata ne moze prezivjeti odvo

jenost od Rame. Moj se strah povecava kad pogledamBharatu, vise nego kad pogledam Situ Ramu iiiLaksma'!u. Strah me uhvati kad pomislim n ~ njega." Su

~ i t r a .i Kaikeyi su se slozile da je to doista istina. I njih je

zalostllo Bharatino stanje.

Zatim je Sumitra rekla: "Majko, zahvaljujuCi tvojim bIa

goslovima i dobrim zeljama, nasi su sinovi i snahe Cisti

poput Gange. Nikad do sada Bharata nije tvrdio da je

Ramin brat niti je ista od njega zahtijevao. No sada zahti

jeva da mu ispuni zelje na posten, ispravan naCin.

~ o n i z n o s t , sirokogrudnost, bratska Ijubav, nepokolebljiva

vJera, hrabrost i nepopustljivost - sve te vrline krase

Bharatu i cine ga velikim. Cak ni bozica Sarasvati neceimati potrebe da bude olicenje tih vrlina. Moze Ii se ocean

izmjeriti s pomocu puzeve kuCice? Uvijek, u svim uvjetima,

Bharata je sjajna sVjetiljka kraljevske dinastije. Samo Ijudi

to do sada nisu shvatili. Dragulj se mora ispitati prije nego

se odredi njegova vrijednost, zlato se mora iskusati na

~ ~ m e , n u . za p ~ o v j e r a v a n j e zlata, prije nego se sazna njegova

clstoca I finoca. Nemojmo sada govoriti 0 Bharati s takvim

o c a j ~ m . Na nase zakljucke djeluje zalost i obmanjuje ih

rodbmska vezanost." Sumitra je obrisala suze, zavrsavajuCi

svoje mudre rijeCi utjehe.

Kad je Sunayana, kraljica Mithile, cula nJezme rlJeCl,

pomisIila je u sebi: "Kraljice Ayodhye doista su po svojoj

33736

- ---- - ---------------------plemenitosti velike, jedna veea od druge. One ne hvale

svoju djecu kao sto su majke sklone ciniti vee do neba

hvale vrline sinova drugih zena svoga muza, sto je pot-

puno protiv prirode zena kakve obicno zive na svijetu.

Kako Ii samo one opisuju i cijene sinove koje su rodile

druge zene njihova muza! Ove kraljice, koje ne prave

razliku izmeau svojih sinova i sinova drugih kraljica, ci

uroaen vatri, a buseni trave planinskim vrhuncima.

Naravno, kralj Janaka je uvijek spreman da ti sluzi rijecju,

djelom i mislima, on uVijek gorIjivo zeli pomoei. No, moze

Ii sVjetiljka osvijetliti Sunce? Rama je dosao u sumu kako

bi izvrsio Bozju zapovijed. Kad zavrsi taj zadatak, sigurno

ee se vratiti u Ayodhyu i vladati kraljevstvom. Sva ee biea

osigurati ostvarenje svih svojih najdrazih zelja uz pomoe



jelom su svijetu primjer cuvarica doma. Oh, kako su samo

velikodusne, kako je cista i uzvisena njihova Ijubav."

Kausalya je skupila malo odvaznosti pa se obratila Su

nayani: "Kraljice Mithile, ti si supruga kralja Janake,

oceana mudrosti. Tko bi se usudio tebi nesto savjetovati?Mi brbljamo iz naseg neznanja. Ipak, molim te da sto prije

razgovaras s kraljem Janakom, kad bude raspolozen da te

saslusa. Reci mu kako treba nagovoriti Ramu da pristam:

provesti neko vrijeme s Bharatom. Laksmarya je vee bio s

Ramom, posaljimo ga sada u Ayodhyu da ondje nadgleda

upravljanje kraljevstvom, a Satrughnu uputimo da pomaze

LakSmaryi u obavljanju duznosti u Ayodhyi. Kad bi barem

Rama pristao, ostali bi se problemi i sami rijeSili vrlo brzo.

Zabrinjava me Bharata. Njegova vezanost i ljubav za Ramu

imaju duboke korijenove i njezni suo Kralj je prem:nuo, a

Rama se neee vratiti iz sume. Ako Bharata bude osjetio da

je odvojenost od Rame neizdrzljiva, to bi ga moglo naglo

gurnuti u smrt. Tada bi se zivot u kraljevstvu pretvorio u

puko zivotarenje! Srce mi razdire strah i zabrinuta sam kad

pomislim na buduenost i nevolje koje nas cekaju." Kausa

Iya je cvrsto meau svojim dlanovima drZala obje ruke kra

Ijice Sunayane. Preklinjala ju je da izvrsi tu povjerljivu

zadaeu, da se pobrine za dobar zavrsetak i svima podari

blazenstvo (ananda).

Sunayanu je dirnula ta naklonost sto je ispunjavala

kraljicino srce te njezina odanost putu ispravnosti pa joj je

odgovorila: "Majko, poniznost i vrlina su ti uroaeni, oni su

prirodni izraz tvoje dobrote i plemenitosti, kao sto je dim

Bozju. Ove poruke objavio je vee odavno mudrac Yaj

flavalkya a njegove se rijeci uvijek ostvaruju."

!zgovorivsi to, Sunayana se duboko poklonila kraljici

Kausalyi. Oprostila se od nje i pripremila da napusti sumu.

No prije toga se uputila prema kolibici u kojoj je boravilaSlta. Kad je usia i ugledala je, obuzela ju je tuga. Nije se

mogla svladati, potrcala je prema njoj i zagrlila je. Sita je

na razne naCine tjesila svoju majku, savjetovala joj da bude

hrabra, da vjeruje. Stajala je pred njom u svojoj pusti

njackoj odjeCi i izgledala poput Parvati, Sivine supruge u

danima kad je vrsila pokoru (tapas). Majka se nije mogla

uzdrzati od pitanja: "Dijete, zar si ti doista moja Slta, iii si

ParvatP" Promatrala ju je dugo i pomno, od glave do pete

i bila puna divljenja i radosti.

Napokon je rekla: ,,0, Sita, preko tebe dvije su obitelji

posveeene, obitelj tvojih roditelja i obitelj tvoga muza.Tvoja ee slava stiCi do najudaljenijih kutaka svijeta, njezina

ee bujica poteei kao rijeka punom snagom izmeau svojih

dviju obala, dviju kraljevskih dinastija iz Mithile i Ayodhye.

Ganga ima tri sveta mjesta uz svoje obale - Hardvar,

Prayagu i Sagarasingam, gdje utjece u more. Neka rijeka

tvoga cistog ug!eda uae i posveti svako od tih mjesta,

neka ga pretvori u sveti hram."

Kad je cuia te rijeCi istine koje su izvirale iz !jubavi

njezine majke, Sita je pocrvenjela i sagnula glavu kao da jU

je obuzeo stid. Upitala je majku kakve su to rijeci i kakve

veze imaju s njom. Htjela je saznati kakvu je usporedbu

nasia njezina majka izmeau nje i svete rijeke Gange.

338 339

Napravila je kretnju kao da se klanja Gangi s molbom za

oprostenje.

Sunayana je zagrlila kcer i pogladila je po kosi. S

njeznom Ijubavlju objasnila joj je da su njezine vrline prim-

jer koji ce slijediti i povoditi se za njim sve zene koje su

gospodarice obitelji. Sita ju je prekinula: "Majka, aka

provedem mnogo vremena s tobom, sluzenje Rami bit ce

._----- .._--

dragog brata i upitao ga: "Zasto oklijevas da mi to kazes?

Hajde, povjeri mi 0 cemu je rijec?" Tada je Bharata odgo-

yorio: "Brate, imam veliku zelju da vidim pustinjake, svete

zidane obale uz hramove rijeka gdje se oni kupaju, uske

doline ovih gustih suma, divlje zvijeri koje ricu naokolo,

jezera i rijeke, vodopade u blizini ovoga planinskog

vrhunca CitrakQta. Sva su ta mjesta postala sveta zbog



zapostavljeno. Stoga mi, molim te, dopusti da adem k

njemu." Majka je shvatila tu njezinu zelju. Cinilo joj se da bi

ana mogla biti zapreka na tom putu. Svim srcem zagrlila

je i pomilovala Situ i najzad je poslala Rami, kad je to ze-

Ijela. A Sita joj se duboko poklonila i otisla sluziti svoga

gospodara.

Sunayana je dugo razmisljala a odanosti punoj

postovanja koju je Sita izrazavala za svoga muza i a

drugim njezinim vrlinama. Nije skidala pogleda s nje dok

joj nije nestala s vidika. Stajala je na istom mjestu, pro-

matrajuci je i diveCi joj se. Iz mastanja probudila ju je

dvorkinja koja joj se priblizila i savjetovala joj kako je naj-

bolje da se s njom vrati u njihovo boraviste jer je Sita

otisla. Sunayana se iznenada okrenula, obrisala suze i

nevoljko posla prema kolibici u kojoj je bila smjestena.

Sunce je upravo pocelo zalaziti pa su se Rama,Laksmat:Ja, Bharata i Satrughna uputili prema rijeci da se

u sumrak okupaju i obave obredno bogostovlje. Pratili su

ih i panditi, clanovi brahmanske kaste, ministri i drugi

ljudi. Nakon zavrsetka tih obreda posluzili su se vocem i

gomoljima te legli pod drvece posebno odreaeno za svaku

grupu. Kad je svanulo, nakon jutarnjih obreda, svi su se

okupili oko kolibice ad slame u kojoj je boravio Rama, a on

je izisao carobno se osmjehujuci i prosao kroz to zbijeno

mnostvo, Ijubazno se obracajuCi svakome.

Bharata je pao pred Ramu kad mu se on priblizio i

rekao da mu je u srcu nikla zelja, ali je ne moze izreCi pred

njim jer se boji i stidi. Rama je pomilovao po kosi svoga

otisaka tvojih lotosnih stopala. Teznja da vide ta glasovita

mjesta obuzela je sve stanovnike Ayodhye."

Rama je pohvalio njegovu zelju. S dopustenjem mu-

draca Atrija Bharata moze mirne duse istrazivati okolno

podrucje.

Bharata je bio presretan kad je to cuo. Pao je nicice

pred mudraceva i Ramina stopala, a tada posao u unu-

trasnjost sume kako bi sa Satrughnom i podanicima

Ayodhye posjetio mnoga pustinjacka boravista i druga

sveta mjesta.

Vidjeli su i praizvor svih rijeka u podnozju pIanine. Svete

vade svih posvecenih rijeka i jezera izviru ovdje. Pun

postovanja, Bharata se poskropio izvorskom vodom po

glavi i duboko se poklonio pred tim sjediStem svetosti.

Ocistio je povrsinu vade, maknuvsi rukom nekoliko suhih

Iistova i prasinu koja je pala na vodu. Cak i danas taj seizvor u cijelom svijetu stuje kao Bharatin izvor

(bharatakQpa) .

340 341

OKRUNJENE SANDALE

je bila moja pogreska. Nernoj oklijevati da me strogo uko-

ris zbog te pogreske."

Kad su to culi, okupljeni su klicanjem pozdravili nje

gove izjave pokazujuci tako da se slazu s njim. Kao sto je

halT1Sa, nebeski labud, sposoban odvojiti mlijeko od vode,

tako je i Bharata, rekli su oni, odvojio istinu od neistine i

istaknuo bi t same istine.



Sestoga dana boravka kod Rame Bharata je pozvao

~ v o g a brata Satrughnu i svoje pomocnike i sljedbenike.

Cekao je pogodan trenutak da se obrati Rami nakon ju-

tarnjih obreda, kupanja i drugih ceremonija kao sto je bo

gosluzje svanucu. Iznenada je skupio dovoljno snage dapadne niCice pred njega. Ustavsi i stojeci pred njim

sklopljenih ruku, molio ga je: ,,0, ti si sretni znak na celu

kraljevske dinastije Iksvaku! Potpuno si ispunio moje zelje.

Zbog mene si odlucio trpjeti svemoguce nevolje. Podnosis

sve nedace za moje dobro. Gospodaru, ocekujem tvoja

naredenja. Cetrnaest godina cekat cu tvoj povratak i sluzit

cu ti kad se vratis. Reci mi kako mogu napajati svoje oci

tvojim lotosnim stopalima dok ne prode razdoblje progon

stva. NauCi me kako da postanem hrabar jer mi je

potrebna hrabrost da bih mogao prozivjeti ovih cetrnaest

godina odvojenosti od tebe. Rama, tvoji podanici, njihove

obitelji, ljudi koji zive diljem nasega golemog kraljevstva,

brahmani, panditi - svi su oni ozbiljni duhovni trazitelji,

vezani uz tebe osjecajem odanosti pune postovanja. Oni

podnose sve muke bijede, odrzavajuCi se na povrsini

Ijubavlju sto je ti za njih osjecas! Ja cak ne marim ni za

sebeostvarenje ako je uvjet za to odvojenost od tebe. 11 si

svjestan najskrovitijih osjecaja svojih slugu, znas njihove

najdublje zelje. 11 ces me voditi i dovesti do cilja, ovdje i

na drugom svijetu. To uvjerenje je snaga i hrana koja mi

pomaze da postojim i zato svu tu patnju smatram tek uve

nulim vlatima trave. Do sada sam ti pripovijedao samo 0

svojim tugama kao da su one teret nad mojom glavom. To

Rama koji je suosjecao s nesretnicima slusao je te rijeci

sto su potekle iz Cista srca njegova brata. U skladu s

mjestom, vremenom i prilikama odgovorio je: "Brate, i za

tebe koji boravis kod kuce i za nas koji boravimo u sumi,

postoji Jedan koji se brine za sve, koji nas stiti i brani. U

svjetovnom i prakticnom smislu ti imas ucitelja Vasisthu i

kralja Janaku kao cuvare i vode. Cak ni u snovima, ni 'tebe

ni mene ne moze uznemiriti nikakva briga. Niti ce se to

ikada dogoditi. Nasa je najuzvisenija duznost da tocno

izvrsavamo zapovijedi naseg oca. Jedino nam to moze

pruziti ona dobrocinstva za kojima tezimo. Jedino tako

mozemo zasluziti trajni ugled. Taj put odobravaju Vede

objavljujuCi da je onaj koji se drZi zapovijedi ucitelja, oca i

majke i ide pravim putem, plemenit primjer ostalima.

Budi svjestan te istine. Odbaci yeo zalosti, preuzmi

teret kraljevstva, vladaj njime cetrnaest godina i neka tiuzori budu pravednost i poStenje. Kralj je poglavar drZave.

Glava jede i pije i tako jaca i aktivira sve udove tijela. Kralj

hrani i odrzava sve svoje podanike. Um sadrzava u sebi sve

sklonosti i nesklonosti. Tako je i kralj riznica svih poteza i

pokreta na politickom polju." Rama je objasnjavao Bharati

mnoge korisne doktrine politicke etike. No Bharata je bio

previse uzbuden da bi Ramin savjet izazvao u njemu mir.

Majke, uCitelji i ministri stajali su omamljeni jer je i njih

svladala neumoljivost trenutka odlaska. Iznenada je Rama

bezgranicnom Ijupkoscu skinuo svoje sandale i pruzio ih

Bharati, a on ih je s postovanjem primio i polozio na

342 343

glavu. Suze su mu potekle iz ocUu poput dviju rijeka bli-

zanki, Gange i Yamune.

Nije rijecima mogao izraziti svoju radost. "Oh, to nisu

sandaIe koje je nosio Ocean milosti vee zastitnici zivota i

napretka cijelog covjecanstva, skrinje koje cuvaju

dragocjeno blago Ramine bratske ljubavi. To su zastitnicka

vrata tvrdave u kojoj je pohranjena kraljevska slava

drugo na svijetu osim Ramina oruzja koje moze svakog

zastititi? Vi ste doista sretni. Cetrnaest godina proCi ee brzo

kao cetrnaest sekundi, a cijelo ee se kraljevstvo smijesiti u

izobilju i miru kad se Rama vrati. Upravljajte kraljevstvom

sa strpljivoseu i odanoseu, ne odstupajte nimalo od

smjernica sto ih je on naznaCio. Tom strogom pos-

lusnoseu moCi eete osigurati plodove svojih zelja."



dinastije Raghu. To su istinske oci univerzuma, simboli

Site i Rame koji idu s nama poput ovih dViju sandala."

Bharata je na taj nacin uzvisivao sandale i plesao oko

njih u nepomueenoj radosti i zahvalnosti. Svi su prisutni

pali pred Ramina stopala i poklonili se uzvisenosti njegovemilosti.

I Bharata je pao niCice pred Ramom i zamolio ga za

dopustenje da ode. Rami je bilo drago kad je vidio s koliko

je zadovoljstva Bharata pozdravio sandale, privukao ga je k

sebi, zagrlio ga cvrsto i snazno s mnogo ljubavi i radosti.

Satrughna se takoder poklonio pred Ramom i njega je on

srdacno zagrlio, dao mu bezbroj uputa 0 vladanju kra-

Ijevstvom i obavljanju duznosti koje se sada odnose na

njega. "Gledaj Bharatu kao samog Ramu", rekao mu je.

"Budi mu na pomoCi, savjetuj ga i pomozi mu da u kra-

Ijevstvu ustolici mir i napredak."Bharata i Satrughna rastali su se i s LaksmaDom puni

bratske Ijubavi i rekli mu da na svim svjetovima nema ni-

koga tko bi bio sretan poput njega. Hvalili su ga od sveg

srca i tada zatrazili dopustenje da odu. I LakSmaDa se

oprostio od njih rekavsi da su Ramine sandale izvor svih

blazenstava, a oni koji su ih dobili sretniji su od drugih.

Savjetovao im je da se odnose prema daru s postovanjem

i tako zauvijek steknu Raminu milost. Podsjetio ih je da je

to sada njihova duznost.

Potom su braea otisla do Sitina boravista i duboko joj

se poklonila. Nisu mogli obuzdati svoju tugu pa su poceli

jecati. Ona ih je njezno i blago tjesila. "Zar postoji ista

Bharata i Satrughna dosli su do kralja Janake, spustili

se pred njega na koljena i rekli: "Gospodaru, ti si se tako

sazalio nad nama da si dosao u Ayodhyu kad si CUO za

smrt naseg oca i protjerivanje Rame u sumu. Vidio si nasu

nevolju vlastitim ocima, tjesio si nas u tim kriticnim

danima, dao si nam ispravan savjet kako bismo iznova

ozivjeli. DolazeCi ovamo podvrgao si se naporu i nevoljama

da bi ispunio svoju skrovitu zelju. Dijelio si s nama nasu

zalost, zdusno nam pomagao kad smo molili Ramu da se

vrati. Kad su nase molbe propale, tjesio si nas i upuCivao

kako moramo podnositi razocaranje i nesreeu, obogatio si

nas svojim blagoslovima. Duboko smo ti zahvalni. Sto vise

mozemo reCi iii uciniti? Tvoji su blagoslovi najjace ohra-

brenje koje trebamo." Janaka je slusao te rijeci sto su ih

dva brata izgovarala tako iskreno i s tako mnogo zahval-

nosti. Cijenio je njihovo zajednicko djelovanje i osjeeaje,njihov karakter i ponasanje. Privukao ih je k sebi i s mnogo

ih ljubavi grlio.

Uvjeravao ih je da moraju koracati putem Sto ga je

Rama utro, tako ee zadobiti njegovu milost, a on se vraea

u Mithilu. Ministri, feudalni vladari, mudraci, asketi i ostali

koji su dosli s braeom posli su jedan za drugim prema

Rami, Laksmani i Siti. Spustivsi se pred njihova stopala,

oprostili su se od njih i teska srca krenuli prema svojim

domovima. Sita, Rama i LaksmaDa duboko su se poklonili

pred majkama. One su ih tjesile da se ne brinu, neka is-

pravno izvrsavaju svoje duznosti i odgovornosti, a zelje i

ideale koje je otac postavio pred njih imaju uvijek na umu.

344 345

Sita, Rama i Laksmana obecali su da ce u sumi korisno i

mirno provesti cetrnaest godina, kao da se radi a kratkom

trenutku ad cetrnaest sekundi i tada se radosno vratiti u

Ayodhyu. Te su njihove rijeCi vratiIe kraljicama dobro

raspolozenje.

Njih su se troje poklonili i pred KaikeyL Savjetovali su

joj da se oslobodi svoga osjecaja odgovornosti zbog

uskoro je rekla: "Ne, ne, ne mazes olako oprostiti gresnici

koja je nanijela nepodnosljivu bol taka cistoj i njeznoj

zeni." Nastavila je dugo jadikovati zbog svoje nevolje. Svi

koji su dosli iz Ayodhye, oprostili su se ad Site, Rame i

Laksmar:te kako i kada su mogli i popeli se u kocije.

Sita, Rama i Laksmar:ta dosli su do svake koCije prije

nego je krenula, tjesili su i hrabrili svakoga tko je bio u



Ramina progonstva u sumu, da ce uvijek biti vrijedna nji-

hova dubokog postovanja jer nije nikad ni namjeravala

nekomu naskoditi. Uvjeravali su je kako ce se moliti za nju,

zaklinjali je da se ni najmanje ne brine zbog njihova bo-

ravka u sumi i taka je hrabriIi da lakse podnese svoj teretkajanja. ObjasniIi su joj da je Bharata govorio nepromis-

ljeno i drsko, besmisleno se razbjesnio kad se iznenada

suocia s dvjema nesrecama: s ocevom smrcu i bratovim

progonstvom. Zapao je u gnjev jer mu je krv uzavrela zbog

toga sto je jednu osobu smatrao odgovornom za sve sto

se dogodiIo. Nije se cak ni brinuo za Cinjenicu da je ana

njegova majka. Rama, Sita i Laksmar:la moliii su je da ne

okrivljuje Bharatu za taj nemio dogaaaj, preklinjali su je da

mu oprosti njegovu nerazboritost.

Dok je Rama taka govorio, Kaikeyi je poniknula ad

stida kad se sjetiIa svoje pokvarenosti. Nije mu mogla po-

gledati u oci. Duboko u sebi je osjecala: "Jao, ja sam

uzrokovala taka mnogo bola i patnje sinu obdarenomu

srcem punim suosjecanja, umom punim vrline, sinu koji je

sarno Cisto zlato. Zar nisam ja razlog sto ce on provesti

svoje godine u ovoj strasnoj dzungli? 0, kakvo sam ok-

rutno djelo poCiniIa! No, jesam Ii to uciniIa vlastitim sna-

gama? iii je Rama bio onaj koji je zelia t ~ k a v preokret

dogaaaja, a ja sam biIa sarno instrument? Sto god je is-

tina, ne mogu pobjeci ad toga, pociniIa sam najstrasniji

grijeh."

Obuzela ju je tuga nad neopozivim proslim dogaaa-

jima. UhvatiIa je obje Sitine ruke i molila je za oprost. No

njoj, uvjeravali ga da je potrebno otici. Potom su pali niCice

pred Vasisthom i ispricali mu se sto su njemu i njegovoj

supruzi uzrokovali taka mnogo nevolja, izrazili su svoje

zaljenje sto ih nisu mogli sluziti onaka kako su zeljeli i kako

njihova duznost zahtijeva. Tada su zatrazili dopustenje dase povuku.

Vasistha je bio znalac brahmana (brahmqjftanin) i veliki

mudrac (maharsi) , znao je skrovite osjecaje Site i brace.

Cijenio je njihovu odanost i strogu privrzenost putu

dhanne. Vasistha i njegova supruga teska su srca

napustali Ramu jer su voljeli vrline koje je on taka jasno

pokazivao. Prizor kako njih troje sklopljenih ruku stoji uz

stazu u dzungli, pozdravljajuCi svaku koCiju sto je prolaziIa

kao i ljude u njoj, raznjeziIa bi i najtvrae srce. Vasistha i

njegova supruga Arundhati bili su dirnuti njihovom siroko-

grudnom suosjecajnosti.Rama je ugledao Guhu koji je stajao pred njim meau

svojim sljedbenicima. Posao je prema njemu i zagrlio ga s

vise osjecaja nego da grli vlastita brata. S molbama

punima naklonosti hrabrio ga je da se smiri, nagovarao ga

da razborito prihvati rastanak. Guha nije mogao nista

uciniti da utjece na obrat dogaaaja, stoga je pao pred

Ramina stopala, a zatim ga teska srca napustio. Gledao je

Ramu taka dugo dok mu se njegov prekrasan li k nije izgu-

bio iz vida.

Sita, Rama i Laksmana stajali su pod razgranatom

krosnjom drveta cekajuCi da ode i zadnji covjek. I kralj

Janaka se spremio za put u MithiIu na celu svoje pratnje.

346

Rama i Laksmal}a pali su mCiCe pred roditeljima svojih

supruga, a SIta pred svojim roditeljima. Oni su je zagrlili,

pomilovali po kosi njezno i s puna Ijubavi te rekli da ce ih

njezina hrabra odluka i odanost prema muzu proslaviti je r

je njihova obitelj i rodbina zbog nje stekla velik ugled.

Hvalili su je do neba mnogim lijepim rijecima izrazavajuCi

tako svoju radost i razdraganost. UVjeravali su je: "SIta,

dalje isli, sto su se vise priblizavali prijestolnici. Vrijeme je

prolazilo u sjecanju na dogadaje proteklih pet dana koje su

proveli u Raminoj blizini, divili su se idealima sto ih je

Rama utjelovio i bio im primjer, divili su se njegovoj

Ijubavi, samilosti i Ijubaznosti. Nigdje se nisu zaustavljali

niti da jedu, niti da spavaju, je r nisu osjecali ni glad ni

potrebu za snom. Tuga zbog rastanka nadvladala je i rast



neceS oskudijevati ni u cemu, Rama je sam dah tvoga

postojanja. Stoga znamo da te ne moze dotaknuti nikakva

nevolja je r zivis u njegovoj sjeni. No buduCi da ste vas

dvoje razliCiti entiteti, povremeno cete se vjerojatno

suocavati s problemima i nedoumicama. Ali to je tek igrasudbine, to ce biti samo prolazni oblaci." Janaka im je

rekao mnoge vedantinske istine da ih utjesi i pruzi im

zadovoljstvo. Tada je i on napustio pustinjake i posao

tragom koji je vodio iz sume.

SIta, Rama i Laksmal}a stajali su u sjeni razgranatog

stabla dok im nisu nestali iz vidika i podanici Ayodhye i

podanici Mithile. Tada su se vratili u svoju liscem

pokrivenu kolibicu. SIta i Laksmal}a slusali su pazljivo, u

njima je odzvanjalo ono sto je Rama s odusevljenim zarom

opisivao, to su bili isti odjeci primjerne ljubavi i vjernosti,

odjeci odane privrzenosti podanika kr?ljevstva. I oni bi

voljeli da su svi mogli ostati dulje. Cesto bi se sjetili

Dasarathe i tada bi im se suze slijevale niz obraze pri

pomisli na Ijubav koju je kralj prema njima osjecao. Vidjevsi

kako su tuzni, Ramino je lice odjednom obasjao osmijeh.

Objasnjavao im je tajnu zivota, otkrivao im naCin na koji ce

je odgonetnuti. I tako je u tisini sumske osame zavrsio taj

dan pun dogadaja.

Rijeka je Ijudi izvirala s ruba sume prema naseljenim

dijelovima pokraj Ayodhye - askete, mudraci, svecenici,

braca Bharata i Satrughna, kraljice Kausalya, KaikeyI i

Sumitra, ministri i mnogobrojni gradani - svima njima bio

je pretezak teret tuge, postajao je cak sve tezim sto su

jerala sve njihove manje vazne potrebe.

Drugog dana putovanja stigli su do silne rijeke Gange.

Guha im je osigurao camce koji su ih prevezli na drugu

obalu, pripremio je i dovoljan broj obroka za umorne put

nike i uglednike s dvora. No nitko nije nista uzeo od onoga

sto je Guha u svom gostoprimstvu priredio. Tuga sto su

napustili Situ, Ramu i LakSmanu suvise im je pritiskala

srce. Nisu smjeli povrijediti Guhu, a nisu ga htjeli ni uvri

jediti, stoga su samo sjedili pred tanjurima, pretvarali se

da ce nesto pojesti, zatim su brzo ustajali i bacali jelo. Cak

su i konji odbijali hranu. To je primijetio i Vasistha pa je

rekao: "Znajte da je Rama unutarnji stanovnik, atman koji

se nalazi u svemu. On je inteligencija i svijest sto obiljezava

svako bice."

Nisu imali volje skrenuti sputa da se pokusaju nekoliko

sati odmoriti. Bharata je odlucio poCi ravno u Ayodhyu ine zadrZavati se na putu. Jedva je cekao da podanicima

koji su tugovali u Ayodhyi pokaze svete Ramine sandale,

da ih barem malo utjesi i ohrabri. Tako su cetvrtog dana

putnici presli preko rijeka GomatI i Sarayu i stigli do pred

grada Ayodhye.

Starci, djeca i zene koji se nisu mogli pridruziti brojnoj

grupi sto se bila pjesice uputila na mjesto gdje se Rama

utaborio, cekali su znakove njihova sretnog povratka, vje

rujuCi da su izvrsili svoju misiju, to jest da su uvjerili Ramu

da preuzme vladavinu. OCi su im gotovo oslijepile od

iscrpljenosti i silne zabrinutosti. Kad su zaculi udaljeni

stropot kotaca koCija, potrcali su na ulice i zurili u vozila

348 349

sto su prolazila, pitajuCi: "Gdje je nas gospodar?" Sumrak

se uskoro zgusnuo u tamu pa su se vratili kucama i proveli

noc u radosnom ocekivanju da ce s prvim zrakama Sunca

mozda vidjeti svoga dragoga princa. Sljedeceg ih je jutra

cekalo veliko razocaranje, pomijesano s malim zado

voljstvom jer su saznali da se Rama nije vratio u prijestol

nicu iz sume, ali je umjesto toga poslao sandale koje je

Odabranog dana poklonio se ponovno pred majkama

- Kausalyom, Sumitrom i Kaikeyi i posao prema prijestolju

noseCi sandale na glavi. Zamolivsi za blagoslov i

dopustenje VasiSthu kao i sve prisutne, polozio je sandale

na prijestolje, nudeCi im svoju vjernost i postovanje. Sve

svoje odgovornosti povjerio je njihovoj brizi.

Kasnije je Bharata, taj nepokolebljivi pristasa dharme,



nosio.

Bharata je pozvao kraljevskog uCitelja i dvorske ministre

i dao im razna zaduzenja u vezi upravljanja ddavom. Dao

im je sva ovlastenja da mogu izvrsavati dobivene zadatke.

Potom je pozvao Satrughnu i dodijelio mu zadacu da se

brine 0 kraljicama. Pred brahmanima i panditima, sklop

Ijenih je ruku obecao ispuniti im zelje, i velike i male. Znao

je da ce se oni brinuti za svoj napredak i napredak po

danika, zahtijevao je od njih da bez oklijevanja kazu svoje

zahtjeve.

Gradane Ayodhye i narodne vode iz svih dijelova kra

Ijevstva upoznao je s dogadajima u prijestolnici i sa svime

sto se dogodilo na mjestu gdje Rama boravi kao prog

nanik. Obavijestio ih je 0 razgovoru koji je vodio s Ramom

zamolivsi ih da tijekom cetrnaest godina Ramine odsut

nosti obozavaju i stuju njegove sandale kao zivu prisutnostsamoga Rame. "One ce sve nas cuvati, one su nasa

zastita i utociste", rekao je. "S punim uvjerenjem da san

dale vladaju nama, zivjet cemo s Ramom ustolicenim u

nasem srcu. Kad se vrati, on ce vladati izravno, darovat ce

nam radost svoje nazocnosti i vodstva. Od sada je nasa

duznost da cekamo taj sretni dan s molitvom u srcu."

Tada je Bharata odlucio da u pogodni trenutak ustoliCi

svete sandale na prijestolju misleCi na sve slojeve stanov

nistva, na kraljevskog uCitelja, pandite, askete, svecenike,

ministre i ostale dvorjane, na n arodne vode i sve podanike.

taj neusporedivi junak, posao u selo Nandigrama gdje je

dao za sebe urediti slamom pokrivenu kolibicu kao svoje

boraviste. Kosu je spleo u cvor, kao sto su to ucinili Rama

i Laksmal}a. Njegova je odjeca bila izradena od jute, kao i

odjeca njegove brace. Zivio je u udubini posebno isko

panoj u tlu. Njegova je hrana i odjeca bila jednaka kao i

onih asketa u sumi, njegova su djela, misli i rijeCi bilestroge i duhovno usmjerene.

Odrekao se raskosna zivota Ayodhye, zivota sto ga je

Indra, vladar neba, hvalio kao njemu nedokuCivog. Napus

tio je bogati zivot kraljevske palace na kojemu mu je za

vidio cak i KUbera, bog bogatasa. Bio je sretan u tom

malenom seocu, zivio je nezamijecen od drugih u unu

trasnjosti svoje travom pokrivene kolibe! Zavjetovao se da

nece pogledati nikoga dok se Rama ne vrati iz progonstva.

l"Ijegov je um bio usredotocen na Ramu i na dan njegovapovratka jz sume. Njegovo je tijelo svakim danom sve vise

slabilo. No duhovni sjaj na njegovu licu blistao je sve jace,

a njegova se odanost Rami svakodnevno povecavala.

Preobrazio se u cistu dusu koja je postigla svoje ispu

njenje. Na nebu njegova srca sjale su zvijezde u

velicanstvenim galaksijama, a ispod njih, njegovi su os

jecaji i emocije blistali poput Oceana mlijeka, mirni,duboki i cisti.

Documents

Priča o Rami 1