274

Nar. umjat. 24, 1987, str. 231 - 284, PRIKAZI

gija u svom tijeku ad strukturalizma dekon-strukcij i i od zakonitosti interpretaciji prolazilaje i hermeneuticku i fenomenologijsku fazuokrecuci se sve vise utjecajima filozofa kao stosu Derrida, Foucault, Barthes, Ricaeur iWittgenstein.

Leachje u Zakljucku zaostrio antro-pologijske uvide pitanjem: Kako znati koja jeinterpretacija prava i koji je uopce status bilokoje partikulame antropolgijske interpretacijeteksta?

Kamevalska zbivanja u kaosu vizu-alnih, auditivnih imotorickih ucinaka prenese-na u verbalne metafore nejedinstvene kako uvremenu tako u prostoru, odraz su nase znan-stvcne ozbiljnosti da od, kako kaze Leach,"stvari koje su opipljivo lude, tom istomozbiljno~eu od sebe samlh napravimo budale".

Sve moguee paralele, 0 kojima jebilo rijeci, u Zakljucku su proglasene trivijalni-rna i slucajnima i nema nikakvog posebnograzloga za njih, one sarno jos vise govore 0

"konslrukcijama Ludosti unutar ljudskogmisljenja" (str.364).

Utoliko antropologija (kako je po-kazao ovaj skup i izneseni referati) joil uvijckstoji u fazi otvaranja, zapocinjanja a njezini seuvidi moraju viSe temeljiti na "spontanosti,improvizaciji i inovaciji inherentnoj drustvenojpraksi, koja vidi kulturu u nastajanju, koja jeskeptiena prema fiksnim znaeenjima i razri-jesenim zavrsccima i koja priznaje nedosljed-nost i podvojenost drustvenog zivota" (str.13).

SNJEZANA ZORIC

Luj Leze, Siovenska mitologija, Grafos,Beograd 1984, 201 sIr.

Osamdeset godina nakon prvogobjavljivanja Legerove knjige na nascmjezikui osamdeset tri godine nakon izlaska francus-kog originala, pred namaje opet ovo staro ali zaizueavanje slavenskc mitologije nezaobilaznodjelo. Prcmda nije uobieajeno, cilirat eu ovdjeiz autorovog prcdgovora nekoliko misli koje mise cine i danas aktualne: "Grada je vrlo retka, apisani iii nemi spomenici ni po koju cenu se ncbi mogJi zamcniti s hipotezama.( ... ) Da bi i

slovenska mitologija odlucno usIa u oblastnauke, trebalo je prvo ocistiti njen teren odlazne grade, koja se na njemu nagomilavala.(... ) Bez sumnje oblast slovenske mitologijepastala je na taj nacin vrla uzana; ali zna se barodakle se mora poci - ako se uvek ne zna, kudase ide. (...) Meni se cini, da je prostor slovenskemitologije jedino obelezen i ogranicen pisanimi nemim spomenicima - ako ih ima - koji seodnose na neznabozacku periodu istorijskogzivota Slovena; ako jos ove pisane iii nemespomenike moze objasniti iii dopuniti kakvonarodno predanje, ja se i na nj pozivam (...) Alinc smatram, da je folklor nerdzdvojni i bitni deomitologije. Od toga se ja unapred ogradUjem,jer bi bilo vrlo dugo istrazivati u kojoj je meri onmogao biti izmcnjen hri~canskim legendama,pozajmicama iz susednih naroda (...) No nazalost, sve dok budemo osecali jaku oskudicu upisanim inemim spomenicima neznabozaekogvremena, bice nam vrlo tesko postaviti slov-ensku mitologiju na istu nogu, na kojoj stojemitologije ostalih indoevropsk.ih naroda."

Ovaj poduzi cilat eini mi se da ocr-tava neke bitne probleme istrazivanja mitolo-gijc i u Legerovo vrijeme i danas. Ako naszanimaju mitologija i religija Slavena prijepokrstavanja, tesko da ce nam istrazivanjedanasnjeg folklora u tome moci pomoei. Teskoje vjerovati da bi suvremcni folklor i nakontisucu godinajos mogao cuvati ncizmijcnjcncpodatke 0 mitskim bieima slarih Slavcna. Sdruge strane, iz nasc perspcktive gledano, fol-kloristi mogu mnogo pomoci u istrazivanju no-vijih mitskih predodzbi. Mitski nacindozivljavanja svijeta nc nestaje uvodenjcmkrseanstva, a istrazivanje mitskih predaja i vje-rovanja izvan institucija sluzbene rcligije jestvaz.an folkloristieki posao. Ono sto se u tomposlu pokazuje kao stvarna opasnost jestupravo pravljenje milo va i religije tamo gdjenalazimo samo [ragmente i vjerovanja. Izdva-janjem iz zivog tkiva folklora, zanemarivanjemrazlika medu varij'antama, znanstvenickimuopcavanjem onoga sto eesto postoji na razinilokalnih poscbnosti - stvaraju se ponekadmitoloski i religijski sustavi kakvi "u narodu"ne posloje. Ako nc postojc danas, postojali su"nckad", reci ce oni koji u folkloru vide tekpreostatke davnih, zaboravljenih cjelina. Ne

Nar. umjal 24, 1987, str. 231 - 284, PRIKAZI

275

bih se s tim lako sloZio, barem ne u cijelosti; aliovo nije mjesto da se time pomnije bavimo.

Leger je u svoje doba bio suoeen smnogim falsificiranim pisanim dokumentima(neizbjeznim produktima jacanja nacionalnesvijesti kod slavenskih naroda). To je, mowa,opasnost koja u dvadesetom stoljeeu nije tolikoizrazena (barem sto se tiee eventualnih novihfalsifikata), a i povijesna je znanost uznapre-dovala dovoIjno da eliminacija ranijih krivo-tvorina ne bi trebala biti problem.

Rezimiramo Ii gomja razmatranja,potaknuta ponovnim objavljivanjcm Legcrovcknjige i njegovim izbjegavanjem folklora kaoizvora, mogJi bismo zakljuciti sljedece: dva susmjera mitoloskih istrazivanja. Jedan smjer jehistorijski orijentiran i tdi rekonstrukcijipredkrscanske religije i mitskih predodzbiSlavena. Metode takvog istrazivanja u prvomsu redu historiografske, filoloske i arheoloske.Drugi moguci smjer jest folkloristicki i polaziod istrazivanja vjerovanja i mitskih predajanasih suvremenika. Mijdanje tih dvaju tipovamitoloskih istrazivanja moze biti opasno -trazimo Ii u suvremenom folkloru odjeke da-vnih religija, pridajemo Ii pojavama znacenjakoja one nemaju za pripadnike istrazivane gru-pc. Isto tako, ako iz suvremenog folklorazakljueujemo 0 pretkrscanskoj rcligiji, mozenam se lako dogoditi da kanoniziramo vlastituhipotezu. Uostalom, svjesno iIi nesvjesnomitotvorstvo takoder je zanimljiv ptcdmetfolkloristiekih istrazivanja.

Legerova SJovcnska mitologijaosim uvoda ima osam glava i dodatak. U prvojglavi autor pise 0 izvorima kojima se sluzio;drugaje posvecena vrhovnom bogu; u trecoj seusporeduju bozanstva i sustavi ruskih ibaltiekih Slaven a; u cetvrlOj su obradena starijabozanstva; u petoj su glavi mlada bozanstva; usestoj su bozanstva sudbine; u sedmoj se glaviautor bavi kultom, zrtvenicima, hramovima,idolima, svetim sumama, izvorima, vracevimai prorostvima, a osma se bavi zagrobnim zivo-tom. Dodatak se odnosi na neka etimoloska pi-tanja vezana uz .ime Svctovid, zatim ukljucuje32 snimka arheoloskih nalaza (snimci su crtcZikipova reuzcti iz easopisa "Archiv fUr Anthro-pologie"), uz ncke primjcdbe 0 slavcnskimidolima.

Knjiga ima i kratak pogovor (autor:Miodrag B. Sijakovie), pod naslovom Varijaci-je na temu: slovenski mit.

IVAN LOZICA

Veselin Cajkanovi~, 0 magiji i religiji,Prosveta, Beograd 1985, 359 str.

Za razliku od djela 1. ErdeljanovieaiT. Dorcteviea, treei vazan opus starije srpskcetnologije, opus Veselina Cajkanovica, joseeka ozbiljniju valorizaciju. Tom miSlju B.Jovanovic pocinje svoj pogovor novom izboruCajkanovieevih radova s magijskom i reJigij-skom tematikom. Nema u tome nista cud no, jcrznamo Ii nesto 0 obiljdjima Cajkanovicevarada, vidjet cemo da takva valorizacija nipostonije laka. Cajkanovie je zaista pretjerao u svo-jim hipotezama 0 srpskom vrhovnom bogu(hromi vuk) i mozemo se sloziti s Jovanoviccmda se tu radi 0 sumnjivoj panmanistickoj kOIl-strukciji (uz to u zlo vrijeme objavljenoj, 1941),jer plemenski organizirani Srbi u vrijeme dos-eljavanja tesko da su imali socioloske pretpo-stavke za postojanje zasebnog vrhovnogbozanstva.

Cajkanovieu se zamjera·i da je svustaru religiju Srba sveo na kult predaka, zane-marujuci vee tada (u radovima Erdeljanovica iFilipovica) dotaknutu animisticku, kompo-nentu. S druge je strane Cajkanovicev sinkrcti-zam relativno revolucionaran kad se u obziruzme jos ponegdje i danas stroga vremenskapodjela na pretkrscansku i krscansku reJigiju.On je ispravno uoeio da stara vjerovanja nisuizumrla nakon pokrstavanja nego da su za-drzana kao paralelan tok, koji se daJje razvijaoi mijenjao.

Ono sto mi se cini problematicnim(ne sarno u Cajkanoviccvu opusu nego i inace uistrazivanju mitologije i drevnih reJigija) jestnekritieno iskoristavanje suvremenog folklora.Mislim da se u interpretaciji podataka uzetih izusmene knjizevnosti moramo ponasati dalekooprcznije. Narodne pjesme (kojima se i Cajka-novic rado sluz.io kao argumentacijom u rckon-strukciji zaboravljcnih vjcrovanja), a narocitonjemu toliko drage epske pjesme, nisu bas