243

prikazi I kritike

da kada ne mozemo dokazati kakavje bio realni nacin stvaranja.

AUtON trece grope clanaka naj-wse se zalazu za unapredivanje teo-rije iIi razjasnjavanje pojedinosti,i to na podrucj~ma kojima je samLord obracao paznju. Ovamo bismosvrstali clanke kao sto su MemorijaCaedmona Davida Fryj.a, EvolucVj-ski model za fiksiranje teksta Ho-merova epa Gregoryj.a Nagya; Lor-dov prilog Memorija, fiksnost i zan-rov~ u usmenoj tradicijskoj poezijii nekoliko clanaka opet 0 staroen-gleskoj poeziji, koji imaju neke za-jednicke crte vrijedne posebne ras-prave.

Primjena usmenotradicijske teo-rije na staroenglesku poeziju, po-gotovo razmatranja Beowulfa, kojuje pokrenuo Lord a razradivaliFrancis P. Magoun, Jr. i drugi,znatno je zastupljena u ovom zbor-niku kao i na drugim mjestima.No kako istire Francelia Clark uclanku FLyting u Beowulfu i prije-kor u Bagdadskoj pjesmi: piJtanjeteme, tematski slicna grad a u srp-skohrvatskom i staroengleskom pre-zentira se razlicito. Usmenoformul-na tematska analiza utemeljena naponovljenim polustihovima, koja jepodesna za srpskohrvatske pa i zagrcke stihove, ne pomaze mnogokod staroengleske poezije jer tutakva ponavljanja ne dolaze nakljucnim mjestima. Alternativnemodele za kompoziciju, pogodne zastaroenglesku aliteracijsku poeziju,predlazu John Miles Foley u clan-ku Obiljdja zavisna i nezavisna odtradicije u usmenoj knjizevnosti:komparatvni aspekt for17J,ule i JohnD. Niles u clanku Formula i for-mulni sistem u Beowulfu. Taj jemodel kao sablona, odnosno »ge-stalt« fleksibilnog formulnog siste-ma sto ga autori shematski apstra-hiraju, a moze se usporediti s po-etickom gramatikom.

Clanak Roberta P. Creeda Pjes-nik Beowulfa: majstor zvukovnihsklopova opea je rasprava 0 usme-noj teoriji i Beowulfu u svjetlu no-vih razmatmnja grcke tradicije, nonjegovo isticanje »lokalizacije« po-

zicije u ponovljenim elementimastiha moZda je vezano s razmislja-njima 0 staroengleskoj poeziji. Jo-anne De Lavanne Foley u clankuGozbe i protugozbe u Beowulfu iOdisejiJ govori 0 promjeni sekvencijau fleksibilno' shvacenom formulnomsistemu Ii 0 paralelnom okretanjureda stvari u radnjama tih djela.

Detaljne analize tekstova i metri-ke u clancima Clarka, Foleya, Fo-leya i Nilesa impresioniraju citaoca.I implikacije tog pravca proucava-nja staroengleske poezije 0 poten-cijalima teorije Parryja ,i Lordaveoma su znacajne. U .ovoj, kao iu drugim dalekovidnim teorijama,u toku razradivanja, promjena, re-vizija i odbacivanj,a pretpostavkistalno se dolazi do novih znacajnihzakljucaka. Shvacanje da se uni-verzalnost koncepcije kakva je npr.formula ne mora sastojati samo odrelativno lako uoCljivih ponavljanjafraza te da se usmenoformulni stHmoze izraziti na razlicite nacine uraznim tradicijama, usmjerava nasna dalja sistematska istrazivanjatakvih specificnosti. Stoga je mozdanajveca proonost Lordove teorijeta sto je u biti dobro definirana a uisto vrijeme ,i vrlo fleksibilna, kaosto je, uostalom, i umjetnost pjeva-ca, koja je predmet i izvor ove teo-rije.

Catherine Taylor-Skarica

B. N. Putilov, Mif-obrjad-pesnja NovojGvineji, Izd. »Nauka«, Molmva 1980, 383str.

U ovoj se monogra:£iji istrazujemitologija, obicaji i obredi, te pjes-nicki folklor domoroaackog stanov-niStva Nove Gvineje, u prvom reduPapuanaca. Autor nastoji upozoritina sinkreticno jedinstvo mita, ob-reda i pjesme, na nj,ihovu organ-sku povezanost s radom, principimasocijalne or,ganizacije i opcenitosvijetom rodovske zajednice.

Knjiga sadrZi ova poglavlja: I.Mitologija, II. OMcaj, obred, cere-monija, III. Pjesma, IV. Glazbeni

narodna umjetnost 19 (1982)

instrumenti u obredno-mitoloskomkompleksu, V. Kult umrlih, VI. Kultplodnostil i VII. Mit i pjesma u ob-redima inicijacije.

U radu je upotr:ijebljen materijalkoji je autor sam prikupio u NovojGvineji. Neposredno upoznavanjesa »zivim« folklorom i zivotom Pa-puanaca omoguciIo mu je da se nalieu mjesta uvjeri u to kako se upraksi pojavljuje karakteristicnisinkretizam i slozene funkcionalneveze u folkloru prvobitne zajednice.

Druzenje s pjevacima npr. omo-gucilo je B. N. Putilovu da »osjetiatmosferu zivota pjesama«, da cujei vidi kako se one izvode, da· vidikako se prema njima sami Papuan-ci odnose, ali omoguciIo mu je, stoje takoder veoma bitno, da na te»prvobitne« pjesme upozori kao nasvojevrstan fen omen kulture.

Pjesma je uvijek ukljucena u ne-ki cvrsti tradiaijski, nepjesnicki su-stay i cini s njim jedinstvenu cje-linu. Izvan toga sustava ona nemoze ni postojati ni proizaci.

Stanovnistvo Nove Gvineje nijeimalo pjesama koje bi postojalesamostalno (izvan obreda i obicaja),oni nikada nisu pjevali »tek tako«.Svaka je pjesma uvijek bila za ne-sto predodredena, uz nesto poveza-na, s necim strukturno i funkcio-nalno vezana. Valja naglasiti ,i to,kaze autor, da se pjesllla nikadjednostavno ne pjeva, vee se pred-stavlja, ona je uvijek element tea-tarske igre (obicajne,obredne, i dr.).PraviIa i kal1akter izvodenja uvijeksu u cjelini odredeni pripadnoscupjesama i njihovom funkdonalnos-cu.

Nadalje, mnogobrojni primjer,i po-kazuju npr. da se novogvinejskausmena proza moze promatrati kaosvojevrstan izvornik prvobitnograzvoja niza zanrova, sizea, tema,motiva i oblika koji u povijesnojperspektvi cine osnovni fond kla-sicne usmene proze. Mitovi, preda-je, »bajke«, zapisane u Novoj Gvi-neji, up ozora va Putilov, sadrZemnostvo raznolikih i veoma bliskihtipoloskih para1ela sa. svjetskim us-menolmjizevnim vrstama.

U OV-DJ Je knjizi, kao sto je veereceno, paznja usmjerena na tradi-cijsku duhovnu kulturu Nove Gvi-neje, koja je donedavno bila karak-'teristican primjer prvobitne zajed-nice, gdje su vladaIi primitivnJ. 'ob-lici domaNnstava i gdje su posto-jali oblici pretklasne drustvene or-ganizacije, dakle rodovsko uredenje.B. N. putnov, kao vrstan i iskusanfolklorist, svojim monografskim is-trazivanjem ne ostaje samo na kon-statacijama, vee otvara mnoge pro-bleme i daje teoretska uopcavanja.

Mit i ritual, mit i pjesma, pjesmai ritual, glazba i ritual itd. postoje,funkcioniraju, dobivaju svoje zna-cenje sarno u uzajamnom zajednist-vu. Ta povezanost i uzajamna pro-zetost veoma su bitni i moguN sujedino u ranim stadijima Ijudskogarazvoja, a Putilov pokazuje kako sespecificne relacije odrazavaju u op-cem kontekstu rada, zivota, magije,u oblicima spoznaje i umjetnosti.Neponovljiva otkrica i stvaralastvoprvobitne kulture, zakljucuje Puti-loy, pokazuju se kao bitna osnovai izvor kulturnoga razvoja covje-canstva sve do naseg vremena.

Tanja Peric-Polonijo

Ivan Slamnig, Hrvatska versifikacija.Narav, povijest, veze, Liber, Zagreb

1981, 156 str.

U pov~jesti hrvatskoga stiha IvanSlamnig pokazuje da je od pocetakahrvatske knjizevnosti nasa versifi-kacija dozivljavala mijene, te stoganastoji da sto cjelovitije prikazenjezin razvoj. Autor smatra da hr-vatski stih postoji odvajkada i dase 0 njemu moze govoriti od kadase moze govoriti i 0 hrvatskom je-ziku.

Ivan Slamnig se ne upusta u na-gadanja kako je hrvatski iIi sla-venski sMh izgledao prije prvih za-pisa jer, naravno, takv,a razmatra-nja ne mogu dovesti do relevantnihrezultata. Ogranicio se stoga na pr-ve zapise u kojima trau stihotvor-stvo. Cini mu se vjerojatnim da je