PRIORAT VRANSK1 SA '

VITEZI TEMPLARI I HOSPITALCI SV. IVANA

U HRVATSKOJ.

NAPISAO

IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI.

U Z A G R E B U . T I S A K D I O N I K E T I S K A R E

1886.

P R I 0 R A T V R A N S K I SA

VITEZI TEMPLARI I HOSPITALCI ST. IVANA

U HRVATSKOJ.

NAPISAO

IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI.

(Pretampano iz LXXXI. i LXXXII. knjige Rada jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.)

U Z A G R E B U T I S A K D I O N I K E T I S K A R E

1886.

Uvod.

Dva su povjesnika pisala do sada o prioratu vranskom. iben-anin Ivan Tomko Marnavi i Ugrin Gjorgje Pray. Prvi ostavi u rukopisu na taljanskom jeziku godine 1609 pisanu razpravu pod naslovom: Discorso dell'priorato della Wrana". Drugi dao je godine 1773 u Beu tiskati svoju latinsku razpravu: Dissertatio historico-critica de prioratu Auranae, in qua origo, progressus et interitus ex monumentis nondum editis compendio explieantur

2 IV. KUKULJEVlC,

rkarijom (scartofacci), moli ga, neka ga izpria, ako radnjom ne bude zadovoljan. Za sad imao je malo vremena, piui bijae zabavljen raznimi javnimi poslovi. K tomu spremao se podjedno na polazak iz Rima kui. TJprkos elji Bertuijevoj nije nikako mogao sakupiti bolje podatke, jer ne mogae razviditi sve potrebite arkive, od kojih bijae odvie udaljen. Izvinjava se nadalje glede loa pisanja na jeziku talijanskom, kojemu da nije podpunoma vjet. Priznaje, da ne obiaje pisati ni misliti talijanski, poto se slui veom stranom,_jezikom hrvatskim kao materinskim. Spominje napokon Poljaka Krsta Tarnovskog," "Foji se takodjer htio upoznati sa zgodami Vrane i priorata vranskog. Ovaj Tarnovski prepisa Tomkovo djelo i preda ga zastupniku reda Hospitalaca u Rimu, Jeronimu od G-vevare, koji ga je za to umolio.

Praveva razprava osnovana je na boljih vrelih. Al ima takodjer mnogo mana i nedostataka. Zgode vitezova templara i hospitalaca sv. Ivana u Ugarskoj i Hrvatskoj malo mu bijahu poznate. Nije se mnogo ni obazirao na nje, premda poviest vranskog priorata stoji sasvim- na podlozi poviesti reenih redova.

Na hrvatskom jeziku priobi nedavno vatreni rodoljub g.'Grgur Urli-Ivanovi u nar. koledaru Matice Dalmatinske za g. 18789 povei lanak o Vrani. Pisac uzeo je najvei obzir' na poviest samoga mjesta i na zgode vranske okolice. 0'priorata'vranskom govori malo, jo manje o povjesti templara i hospitalaca.

TJ obe nije se do sada nitko bavio pogledom na Hrvatsku prouavanjem poviesti najvanijih u srednjem vieku vitekih redova templaraJJiospitalaca

4 IV. KUKULJEVlC,

ravan Seraj. Uresio ga divnimi batami i perivoji. Ustrojio vodovode i umjetne vodomete.

Pria se od Ali-bega, da se je vazda udio, kako su mogli stari Hrvati divno ovo mjesto nazvati kukavnom Vranom, poto bi za-vriedilo da se nazove plemenitim sokolom.

Kad je g. 1647 mletaki general Foscolo Vranu Turkom oteo, porui on stari tvrdi grad i Atlagiev dvorac, kojega Turci kasnije iznova sagraie.

Godine 1684. osvojie Hrvati pod generalom Donatom za uvjek Vranu. Protjerae Turke. Upalie veu stranu mjesta. Od onda stoji u Vrani, usred ponositih ruevinah, samo jo njekoliko seljakih kua, sa dvorcem kneevske obitelji Borellija, koja dobi vranski posjed od mletake vlade na dar.

Sa Vranom spletena je osamstogodinja poviest naroda hrvatskoga. Tri crkvena reda, poboni Benediktinci, slavni vitezi templari ili vitezi sv. hrama, i hrabri hospSalci sv. Ivana jerusolimskog, imali su u Vrani glavno svoje sieloT^aT'stranom i svoje poelo. Od tuda razprostranfe "reeni "Yitei" svoju vlast po itavoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. S toga je i glavnim predstojnikom svih hrvatskih i ugarskih hospitalaca uz mnoga stoljea bio predstojnik ili prior vranski. Njegovo dostojanstvo bijae toli odlino, da se takmilo sa najviimi crkvenimi i svjetskimi dostojanstvu

Moja je zadaa o tom prioratu predoiti, 'koliko bude mogue, vjernu- poviest, veom stranom po manje poznatih vrelih; nu prije svega valja mi zaviriti u poviest onih redova, koji bijahu najstariji posjednici Vrane.

II-

Redovnic i Benedikt inci .

Kao to sv. Vasilje veliki (r. 329 f 379) na iztoku, tako bijae na zapadu sv. Benedikt (r. 480 f 543) pravi osnovatelj crkvenih redova. Nu doim je iztona crkva skoro nepromienjene sauvala uredbe sv. Vasilja za sve svoje kaludjere; raztvorio se na zapadu red benediktinski u itavu vojsku razliitih redova, pod razlinimi uredbami i zakoni.

Kao to iztok Vasiljancem, ;tako ima zapad Benediktincem zahvaliti veliki dio svoje duevne obrazovanosti.

Ako. se je red sv. Vasilja odmah u svom zaetku mogao diiti brojem od 18.000 svojih kaludjera, to se red benediktinski moe ponositi, da je teajem svoga obstanka ustrojio do 40.000 mana-

PRIORAT VRANSKI. 5

stira, i da je iz svoje sredine podao crkvi 35 papa, 212 kardinala, 1184 nadbiskupa, do 4000 biskupa, 55 000 svetaca i to je najslavnije 15.700 spisatelja i knjievnika. Tako barem tvrdi poviest njihova reda.

Od slovjenskih pokrajina bijae Hrvatska i Dalmacija svakako -prva, kamo se doselie Benediktinci iz Italije. Neznam, koje upravo godine nastanie se kod nas, nu izviestno je, da u zakljucih pr- -voga solinskoga crkvenoga zbora g. 530 toka VI govori jur o dalmatinskih monastirih i njihovih predstojnicih1. Od IX. do XII . vieka obstojalo je u Hrvatskoj i Dalmaciji jur trideset i etiri benediktinskih samostana, a do konca XII . vieka trideset i tri.

Predaleko bih iao, kad bi htio poviest i djelovanje reda sv. Benedikta u Hrvatskoj potanje orisati. Neka bude dosta napomenuti, da se i ini Hrvati imamo uvjek zahvalnim okom obazirati na ovaj red. Vrieni lanovi i otci reda sv. Benedikta podupiranu i dizahu nau narodnu knjievnost. Oni su revno gojili slovjensku liturgiju u crkvi. Oni su pomagali uuvati starodavnu nau glagolicu u svojih spisih. Oni su pouavali djecu i odvraali narod od zla i opaine. Oni su'pristajali jur za vrieme hrvatskih narodnih vladalaca uvjek uz narodnu stvar proti tujinskom duhu. S toga su ih rado podupirali nai kralji, knezi, bani i mogunici, darivaju ih blagom i posjedom. Nije dakle udo, da je broj samostana benediktinskih, jur do propasti kraljevine hrvatske toli znatno narasao.

Evo ih poimence kronologijskim redom, kako se spominju u suvremenih listinah ili u inih izpravah.

God. 837. U Putaiu. Samostan sv. Gjorgja, sagradjen vel upanom Trpimirom.

837852 medju Solinom i Klisom samostan sv. Petra, sagradjen Trpimirom.

850. U Karinu. Sv. Marija. 850.. U Beevu (Busi) na otoku Visu Sv. Silvestar kasnije.

Sv. Nikola. 908. U Zadru. Sv. Krevan osnovan ili povean po Maju,

prioru zadarskom. 918. U Belgradu, kasnije u Tkonu. Sv. Kuzma i Damjan. 941. U Ninu. Sv. Ambrozije. 948. U Ninu. Uznesenje sv. Marije. Samostan za kalujerice

sv. Benedikta. 1 Codex. Dipl. Croat. I p . 196.

6 IV. KUKULJEVlC,

God. 988. Na ostrvu Uljanu. Sv. Mihalj arkandj.el. 1018. Kod Zadra. Sv. Nikola, osnovan od Stjepana bana. 1020. U Solinu. Sv. Stjepan muenik. 1020. U Solinu sv. Marija. 1023. Na Lokrumu. B. d. Marija. 1025 Na ostrvu Mljetu. U Babinom polju. Sv. Pankracije. 1030. Na Osoru. Sv! Nikola. 1038. Na Osoru. Sv. Petar. 1052. U Koprivi kod Obrovca. Sv. Gjorgje. 1057. U Sriemu kod Mitrovice. Sv. Dimitrije. 1059. Na Rabu. Sv. Petar u Dolcu. 1059. U Belgrau. Sv. Ivan Ev. Kasnije u Rogovu, osnovan

po kralju Petru Kreimiru. 1064; U Trogiru. Sv. Dujam za kaludjerice sv. Benedikta. 1C64, U Klobuku ili Klobucu kod Trogira. Sv. Petar . 1066. U Zadru. B. d. Marija, osnovan po Ciki, rodjakinji

kralja Petra Kreimira. 1069. U Belgrau. Sv. Toma, za kaludjerice sv. B. 1069. U Belgrau. Sv. Bartol. 1069. U Spljetu. Sv. Beneikt, za kaludjerice sv. Ben. 1070. U Selu ili Gumaju kod Solina. Sv. Petar. Osnovao

Petar Crni Gumajski. 1071. Na ostrvu Loinju. Sv. Mihaljo od Suaka (Sanzikova). 1071. U Neumu. Sv. Petar. 1072. U Bubnjarih kod Belgrada. Sv. Petar za kaludjerice

sv. Ben. 1076. U Vrani sv. Gjorgje. Kasnije sv. Grgur. Nezna se kada

i po kom je osnovan. 1078. U Solinu sv. Mojsija. 1081. U Babinom polju na Mljetu sv. Benedikto. 1095. U Solinu v. Nikola. 1100. Na Krku u Bakoj sv. Lucija. 1100. (oko) Na ostrvu Krku sv. Ivan od visokoga brda. 1100. U Dubrovniku sv. Srdj i Bako. 1102. U gradu Pagu sv. Petar. 1105. U Spljetu sv. Stjepan de Pinis. 1109. U Dubrovniku sv. Simun za kaludjerice. 1121. U Roati kod Dubrovnika. B. d. Marija. 1145. U Kamenici medju Ilokom i Petrovaradinom. Banski

monastir sv. Stjepana mu. Osnovan po banu Beluu.

Sagradila hrv. kraljica Jelena.

PRIOEAT VRANSKI. 7

Go'd. 1153. Na ostrvu: Krku. Sv. Martin osnovan po Dujtnu knezu' ' krkom.

1166. U Budvi sv. Marija.; 1166. U Kotoru sv. Ivan i Mihaljo. 1166. U Baru sv. Spas. 1 1 6 7 . U Zadru sv. Platon:

' 11'70) U Pbdborju kod Daruvara sv. jelena. ' 1174. U Kobeu (Kolban aliter Koblah) sv. Benedikt. (?) ;; ^ ''1184. Na ostrvu Brau u Povelji sv. Ivan." ,

" 1 1 8 8 . Na ostrvu Krku sv. Ciprijan. ; 1189. U Zadru sv. Dimitrije za kaludjerice.

: 1190. U Vaki na Dravi sv. Martin.

Vea strana ovih samostana podignuta je u ime zadubine od hrvatskih kraljeva, kraljica i banova. Medju "njimi pripada jedno od prvih mjesta samostanu sv. Gjorgja4 u, Vrani. f . . t ..

Nisam aliboe naao pismena traga, kada i po kom je osnovan vranski. Sudei po tom, da je g. 1076 slovio kao jedan od veih i bogatijih samostana u kraljevini Hrvatskoj, moemo svakako zakljuiti, da je postojao jur ' za. vrieme kraljeva Kreimira III i Drislava (960-lOpO)1. , .

Kad je .godine 1076 mjeseca listopada papa Grgur; VII, Hilde-brand, u crkvi sv. "Petra na polju Solinskom dao sveano kruniti hrvatskoga bana Sv'nmira (Zvonimira) za hrvatskoga kralja,.; tad je taj poboni kralj, primivi starohrvatsku krunu,, ezlo i.kra-. ljevsku zastavu iz rukuh kardinala rimskog Gebizona, prisiljen bio u ime uzdarja nagraditi stolicu rimsku. On joj darova velikoljepan samostan vranski za budue svratiste rimskih poslanika,, koji u ono doba aliboe veoma esto uznemirivahu duhove hrvatske. Zajedno sa, samostanom vranskim pokloni novi kralj papi sve .samostanske dragocjenosti. Medju ovimi bijahu moi sv. Grgura, sahranjene u srebrnoj krinjici2, dva srebrena kria8, jedan zlatni kale;

i Urli-Ivanovie dri, da je osnovan negdje u drugoj polovici IX.

vieka za upanovanj a Branimir ova. Nar. kol. 1878 p. 51. a,

:Ueni kanonik zadarski Bianchi spominje u svom djelu: Zara

christiana'c t. II. 361 u biljeei, da se kod zadarskih kaludjerica benediktinskih nalazi srebrena krinjica, sa-moi sv. Grgura, na kojoj su. urezane slike njekoga kralja i kraljice. On misli, da bi ova krinjica mogla biti ona ista, koju je kralj Sv'nimir sa vranskim samostanom darovao stolici rimskoj.

3 Tomko Marnavi tvri, da se jedan od tih kria uva u sakristani

crkve vatikanske u Rimu. Da je sam vidio i protumaio nadbiskupu

8 IV. KUKULJEVlC,

sa pladnjem, dvie zlatne krune, ureene dragim kamenjem, i srebrna knjiga evanjelja. E tomu je kralj dodao jo itav pokretan i nepokretan imutak samostana vranskog1.

Da li je stolica rimska doista primila u podpuni posjed samostan vranski, nezna se pravo. Ali moe se o tom za cielo dvojiti, poto je jo poetkom dvanaestoga vieka samostan bio u rukuh reda sv. Benedikta. Oko g. 1106Uli spominje se jo Dea opat sv. Grgura od. Vrane, koji je zajedno sa njekimi biskupi i opati prisustvovao crkvenomu zboru u. Zadru*. Crkva samostanska promie-nila je dakle samo svoga zatitnika sv. Gjorgja. sa sv. Grgurom, odkad joj postade poveljenim vlastnikom Grgur papa.

Vie pomenuti Dea, kap jedjjjkpo imenu poznati opat samostana vranskog, bijae po svoj prilici, posljednji opat reda sv. Benedikta. Sredinom dvanaestoga vieka nalazimo jur u Vrani templare ili vi-teze sv. hrama. Oni su preuzeli samostan vranski sa svimi pri-padci od Beneiktiriaca, kako emo vidjeti nie,

III.

Y i t e z i templar i .

U vrieme kriarskih vojna razvili su se mnogi poboni redovi. Medju ovimi bijae najglavniji red vitezova hospitala sv. Ivana, jerusalimskog, i red vitezova templara.

Oba reda stoje u tiesnom savezu sa povieu Vrane i vranskog priorata. S toga mi je o njihovom postanku progovoriti koju, ako i u kratko, premda je poviest njihova osnutka u obe poznata.

Godine 1118 naini 4vet francezka viteza u Jerusolimu bra-tinski savez u ime obrane groba spasova i kranskih hodoastnika.

Pod zatitom bi. d. Marije poloie oni u ruke tadanjega pa-trijarke carigradskog Garmunda sveanu zakletvu, da e se strogo drati istoe, siromatva i poslunosti; da e vazda biti pripravni na obranu svetoga groba Isusova i vjere kranske.

Pobona ova druina vitezova, na polu kaludjerska, na, polu vojnika, stavi se iz prvine pod strogi redovni zakon^Benediktina i Augustinaca. Ona stopi samostanski zapt sa obiaji vojnikimi;

od Zanta hrvatski napis, to se. na njem nalazi: Li caratteri illi-rici, con li quali quella venerabiii8sima Croce viene a esser'e sopra-scritta".

1 Codex. Dip. Eegni Croatiae, p. 152.

3 Farlati. T. V. 53, 235 i t. III p. 165.

PRIGKAT VRANSKI. 9

smjernu pobonost sa smjelom hrabrocu; ubojni ma sa skruenom molitvom.

itavo kranstvo pozdravi velikom radou novi taj red vitezova. U prvo doba nije imao viteki taj red ni svoje crkve ni kapele

u Jerusolimu. Kralj jerusolimski Balduin II. darova mu svoju palau kraj hrama svetoga groba. Od tada poprimio je red ime vi-tezovajempbjja ili sv. hrama (Templari, Milites seu fratres Templi, pauperes commilitones Christi templique Salamoniaei).

Odjea vitezova bijae biela halja. Godine 1146 dobie od pape Eugena III. dozvolju, da mogu nositi na bjelom plastu .crrenj^krst, kao simbol muenitva.

Na elu reda stajae veliki, metar. Njemu bijae podredjeni: seneali, marali, blagajnici, drapieri, turkoppljci i komturi. Pojedinim dravam reda predstajahu veliki priori, veliki preceptori, zatim priori, preceptori, bailli. . U svih kranskih, bojevih bijahu vitezi sv. hrama, i hospitalci

jerusolimski dua vojnitva i najodvanija sila u redu bojovnika Cesto borijahu se tolikom ovanou, da nijedan od boreih ne osta na ivotu, Kad padoe u suanjstvo, volie svi do jednoga prije umrieti, nego li iznevjeriti se vjeri Isusovoj. Zasunjene vi-teze nesmjedoe drugovi izkupiti redovnim novcem, nego jedino zamjenom neprijateljskih zarobljenika.

Glas ovih vitezova odjeknu u to doba po svem kolikom svietu. 1 Viteki red bijae obasut darovi pokretnina i, nepokretnina u svih ravah kranskih. Alfonso kralj od Novare i Aragonije ostavi im dapae oporukom itavu svoju kraljevinu, u to ime, da ju brane proti Arabom.

Dakako, da se umnoanjem slave, bogatstva i blagostanja porodilo u redtt vitezova i mnogo mana. Medju ovimi bijae oholost i nadutost, kao i pohlepa za jo veom slavom i veim bogatstvom.

Ugled i bogatstvo reda poveao se jo tim, to su templari u mnogih dravah obnaali velike asti; na dvorovih vladalaca. U svetoj zemlji, u Francezkoj, Englezkoj, Spniji, Njemakoj, Ceskoj i Ugarskoj, nalazimo templare kao dvorske dostojanstvenike. Cestokrat bijae im povjerena i uprava pjeneznitva i poreznitva. Kao umni poslanici hodahu oni od dvora do dvora. Kao hrabri vojnici bijahu visoko tovani od vladalaca i plemstva.

U bogatstvu i ugledu templara imamo traiti uzrok, da osim svete zemlje nalazimo najvie templarskih mansija i priorata u

10 IV. KUKOLJEVI,

Franceskoj, Engleskoj, Belgiji i Njemakoj, manje u Italiji, pa^ niji, Portugalskoj, Ugarskoj, ekoj, Poljskoj i Hrvatskoj. '

Medju ovimi posljednjimi di'avami bijae Hrvatska jedna izmedju prvih, u kojoj se nastanie templari. * '

Po mnienju njekih povjestnika uveden" je red templara jur po-, etkom-XII. vieka u Hrvatsku, jer se dralo do sad, da je Vrana jur god. 1138 po kralju. Beli II. darovana templarom.,1 Nu za 'to mnienje neimamo jasnih dokaza. -

Farlati, nespominjui vrieme dolazka templara u nae strane, tvrdi, da im je Vranu darovala stolica rimska1. Ovo mnienje moemo prihvatiti; jer nije vjerovatno, da je koji kralj u ono doba a crkvenimi dobri,1 osobito Jsa samostani svojevoljno razpolagao, bez privoljo stolice rimske.

Na !'koliko nam svjedoe listine, posjedovali su templari svakako i Vranu jur u drugoj polovici XII . stoljea'. Poradi ovog svog posjeda imali su odmah u poetku ljute razpre sa biskupom skra-dinskiml

Kad Mletani u ratu sa kraljem ugarsko-hrvatskim Stepanom II godine 1128 razorie do temelja starodavni grad Belgrad na mor.u, nesta i stolice biskupije belgraske. Ovu razdielie tada u dvoje. Jedna pola pripade biskupiji zadarskoj, druga biskupiji skradinskoj. K ovoj bijae prislonjena i okolica vranska sa benediktinskim samostanom sv. Grgura.

Kada kasnije templari preuzee samostan vranski, htjede biskup skradinski svoju crkvenu vlast.(jus' parochiale) i nadalje sauvati nad samostanom vranskim: On htjede prisvojiti i njeki dio njegova posjeda. Jednomu i drugomu zahtjevu uzprotive se templari. Tuba obijuh stranaka dodje napokon pred papu Aleksandra III., velikog.

I zatitnika templara. On podieli 18. veljae g. 1169 strogi nalog spljetskomu nadbiskupu i svomu poslaniku Gerardu, da ima tititi templare, a biskupu skradinskomu zabraniti svako uznemirivanje njihova posjeda i vlasti u Vrani3.

U isto doba, kad nalazimo templarom prve tragove u Hrvatskoj, uzpe se njihova mo na istoku do vrka. U samom Jerusolimu ivilo je tada u dvoru kraj Salamo nova hrama do 400 vitezova. U njihovih rukuh bijahu skoro svi utvrdjeni gradovi Palestine. U

1 Illvricum Saer. T. I p. 190.

2 Codex Dipl. Croat, II p. 86. " " " '

PRIORAT VRANSKI. 11

neprestanom boju poje im za rukom pokoriti takodjer izmaelitskog poglavicu Seiha od Debela (starca od brda). Taj Seih zadavae sa svojom fanatinom etom assasina strah i trepet Saracenom i Kranom. Osvojivi asasinska najbogatija brda i doline prisilie templari Seiha na godinji danak od 300 bizantina1.

Papa rimski Aleksandro III. pfiznavi velike zasluge templara za kranstvo, izdade g. 1172 peatnicu, kojom ih nadari neuve- -nimi povlasticami. Vi izabraste", veli papa, u vaoj ednosti strmo brdo, kojim se putuje do neba. U znak, da vojujete kao vojnici boji, nosite na grudih sliku spasonosna krsta. S toga iz-nimljem red templara izpod suda patriarke jerusolimskog i podla-, em 'ga neposredno pod oblast stolice rimske. Zabranjujem svim svjetskim i crkvem^ vladaocem.zahtievati od velikoga metra templara zakletvu lena i podlonitva.Sveenike reda podinjam jedinoj vlasti velikog metra, ,a svoje bogomolje moe graditi red u svakom svom podruju (komturatu) bez iije dozvolje3.

Sa dizanjem slave i moi templara dizalo se potajno sve vee neprijateljstvo proti 'njim. U srodnom redu vitezova hospitalaca sv. Ivana uvriei se takodjer ljuta nirnja proti templarom. Nesloga medju ova dva, za obranu svete zemlje najzaslunija reda, razplodi neslogu medju svimi krani u iztoku. Po malo oslabi sva prVanja snaga krana uprav onda, kad bijae najnudnija. Jer tada pojavi se na polju bojnom veliki vladalac onoga vremena, hrabri i estiti sultan Saladin.

U Hrvatskoj poeo se medjulim red templara razplodjivati sve to vema. Iz Vrane, kao iz prvobitna siela i matice prodriee na-selbine templara u prekovelebitsku Hrvatsku i Ugarsku, a valjda i u Kranjsku. U Ljubljani, nalazimo barem jur g. 1167 samostan templara, doim je kod Metlike, pripadajue jo tada biskupiji . zagrebakoj, imao red tri svoja hrama3.

U Vrani stolovahu poglavice drave Hrvatske (Sclavonia) i Ugarske pod razlinimi imeni, metara, priora i preceptora. Jur g. 1165 spominje se u listinah Praeeeptoratus Templariorum S. Gre-gorii in Vrana4.

1 Jacobus de Vitriaeo p. 1142.

2 Papinski taj list prioben je po Dupueju u Histoire de 1' ordre

militaire des Templiers. p, 124. 3 Diemitz. Gesehichte Krains I p.,165.

* Pejr (Jod. Dipi. VII, vol. 2, p 323.

12 IV. KUKUIJKVIO,

Ako smiemo vjerovati jednoj po Fejeru veoma pogrieno pri-obenoj listini, to su templari jur g. 1165 posjedovali i grad Belu kod Varadina. U;, toj listini spominje se njeki Guillelmus dictus Althavis (ili Althaviz)" kao praeceptor od Ourgova u umskoj upaniji, zajedno kao katelan belski (u listini stoji pogrieno Ca-pellanus). Grad Bela bijae kasnije svojina vitezova hospitalaca sv. Ivana.

Kako se templari u ono doba sasvim udomieu Hrvatskoj, dokazom nam je templar Bernardo, koj oko g. 11601176 zasjede stolicu biskupije zagrebake1. Bivi u milosti kralja Stjepana III. dobie od ovoga kralja templari mnoga dobra u dar, koja darovanja kasnije kralj Andrija II. potvrdi;

Bernardov nasljednik stolice biskupije zagrebake, Prodan (1170 do 1175), bijae takodjer veliki zatitnik templara. .On im darova imanja kod Glogovnice i Rasinje u krievakoj upaniji, odkuda se kasnije znatno razplodie.

Isti biskup Prodan uvede templare takodjer u glavni grad Zagreb, namjestiv ih u Novoj Vesi. Njeki misle, da je njihov samostan sa crkvom stajao na onom mjestu, gdje je danas crkva sv. Ivana krst. Nu poznato je, da upu sv. Ivana zajedno sa crkvom ute-melji Ivan naddjakon goriki tekar 1334. S toga nam je traiti za templare drugo mjesto u Novoj vesi. Ja drim da je redu templara pripadala sadanja zvonara, sagradjena njega u romanskom slogu, i nareena uklesanim krstom. A da je kua stojea uz crkvu bila prije valjda samostan, to nam dokazuje njezina vanska slika i one velike ploe od kamena, to su ne davno izko-pane na zemljitu iste kue.

0 Glbgovnici kae kralj Andrija II. u svojoj listini od g. 1209, da ju je biskup Prodan svojimi novci kupio, i dozvoljom kralja Bele III. templarom u ime zaubine darovao. Medje glogovnikoga posjeda prostirahu se od potoka Selne i mjesta gdje ovaj utie u rieku Glogovnieu, uzdu njeke uplje struge, do zemljita boljara Vinislava, i preko puta, koj vodjae u Krievac. Zatiem preko uma do Sopota. Nadalje graniilo je zemljite sa velikom i malom vodom Vrtilmcom. Sa putevi koji vodjahu u Kostinac" i Ke-

1 Kreli veli: Bernaldum hunc ex Templariorum fuisse orine,

vetus manuscriptum dicit et in tantis fuisse Stephani (III) Eegi gratijs, ut phirima eis in Slavonia et Dalmatia Stephaims latifunia concesserit. Hist. Eccl. Zagr. p. 76. ;

PRIORAT VRANSKI. 13

mihcth (? valjda Kamnik) nadalje sa seli Vejsa, Bata, Bocka (sa-anji Bokovec) i Hranka.

Ovo darovanje povea kralj Emerik sa razirenjem granica do zemalja mjesta Dubovice i Logdona, do potoka Glonice, Grajene, Leskovice i Koprivnice, sve do zemljita hospitalaca sv. Ivana1.

I u dananjoj Slavoniji nalazimo u isto doba templare. Ovim bijae Bori ban bosanski oko g. 11601163 darovao sela Esdel (Zdelja), kojemu banovi unuci pridruie kasnije i druga mjesta, uz potvrdu kralja Bele III.

U hrvatskom primorju darova templarom kralj Bela IIL jur g. 1183 grad Senj sa svimi pristojalii, i sa crkvom sv. Jur ja izvan Senja. Ovo darovanje potvrdio je papa Luio III. g. 11845 dne 22. studenoga2.

Darovanje Senja i crkve sv. Gjorgje spominje i kralj Andrija II. u svojoj povelji od g. 1209. Ali doim za Senj priznaje, da ga je darovao otac mu Bela III., veli za crkvu sv. Gjorgje kod Senja, da ju je templarom darovao spljetski nadbiskup Petar (VII. ili VIII. 1185-1197) 3 .

Koncem XII . vieka porodile se prepirke medju templari vran-skimi i Bei^pitinci samostana sv. Kuzme i Damjana poradi granica njihova posjeda. Ovu prepirku utaloi g. 1194 Mirko mladji kralj, koji je u ono doba mjesto svoga otca Bele III. kraljevao u Hrvatskoj i Dalmaciji

Sa spljetskim nadbiskupom i sa vie biskupa, opata, kaludjera, velmoa, plemia i gradjana sastale se tada u gradu Kninu prue stranke, da izravnaju reenu prepirku Napokon nagode se sretno. Granice budu po obenitoj elji razvedene. Obje stranke ostae zadovoljne. U zboru bijahu od pruih stranaka prisutni Dominik opat sv. Kuzme i Damjana, metar templara Gvalter, i preceptor Aco (Azzo). Ovo su uprav prvi po imenu poznati poglavari templara u Hrvatskoj*.

1 Tkali Mon. Ep. zagr. 2024.

2 Co. Dipl. R. Croat. II p. 172. Fari. III p. 225.

3 Cum ecclesia B. Georgii in eiusdem civitatis territorio, quam eis

Petrus archiepiscopus Saloniae edit. Fejer Cod. Dipl. II p. 204. Jaffe. Regesta Pontific. Pesty u svojoj razpravi a Templariosok Magvarorszagon p. -3638. dri Senj (Signve) za ugarsko mjesto, te ga trai po abaujvarskoj, arokoj i liptovskoj upaniji.

* Cod. Dipl. R. Croat. II p. 172. Fari. III 225.

14 IV. KUKULJEVlC,

etiri godine kasnije (1198) podieli Mirko, kao kralj ugarski i hrvatski, na molbu metra templara Konje, fratra Franka, i ostale brade vitezova sveanu povelju, kojom potvrdi njihovomu redu sav pokretan i nepokretan imutak. Uzme pod svoju zatitu sve lanove i podlonike reda. Oprosti red od svih.daa i poreza. Poda mu slobodu, da moe po itavom kraljevstvu uivati prosto vode, paovine i gorivo. Zabrani pobirati od templara ikoju mitnicu, pi-jacovinu, trgovinu ili inu koju dau. Napokon podieli zapovied: da nitko nesmije uznemirivati templare bud u kucah, u posjedu ili u ikojoj drugoj stvari1. Ovu znamenitu povelju potvrdi g. 1226 papa Honorio III. i g, 1236 papa Grgur IX.

Kralj Mirko potvrdi templarom jo i drugu darovnicu svoga otca Bele III. vrhu velikog zemljita zvanog Pisana, u gorskoj upaniji. Ovaj posjed graniio je tada sa mjesti Beloem, Kutinom, Gametom, Baukom, Novakom, avlovim mostom, Volenom potokom itd. U isto vrieme bijae Gaufredo metar templara, a Kalan ban Hrvatske i Dalmacije (oko 1195).

U ovo doba pripade templarom i veliki posjed kod Vake, kojega im darova g. 1199 ban hrvatski Benko u ime zadubine. Tu podigoe oni samostan sa crkvom sv. Martina2. Taj posjed zamie-nie g. 1230 sa posjedom Raseka, kojega im predade biskup zagr. Stjepan II 3 .

Kad kralj Andrija II. g. 1209 templarom sve starije darovnice potvrdi, spomenu on jo druga darovanja uinjena prije njega redu templara. Tako mu bijae za vrieme kralja Bele III. (11731196) upan Vukia (Wolchis) darovao mjesto Kupa (Kupina?).' Jo prije bijae upan gorski Goimir (Gutimerus) za vrieme kralja Stjepana III. (11611173) darovao templarom posjed Hako (Haco), takodjer u gorskoj upaniji. Taj posjed preadoe redu zakonitim putem pristav Ivan Dravski (de Drava) i knez Burilo od Gorice. Jo darova templarom kralj Bela III njeki trg (forum) u ime lui ili sviee (luminarii) za crkvu B. D. Marije, koja stojae u dvoru templara kod Gore. Zatiem sela Kreevo, (Cresseno) i Tresinu kod rieke Kupe i vode Kremenice. (Cremekvsa).

U vrieme sramotna vojevanja kriara pod mletakim dudom Andrijom Dandulom proti Zadru (1202), kojega nemilice razorie,

1 Theiner Mon. Hist. Hung. I p. 67 Feyer Cod. Dipl. t. II, p.

329. T. IV vol. 1, p. 37 Pray. De prioratu Auranae p. 7. 2 Fejer Co. Dipl. II 348.

3 Tkali Mon. Eccl. zagr. p. 65. '

PRIORAT VRANSKI. 15

Stajae, templari hrvatski sa spljetskim nadbiskupom Bernardom i ostabmi Dalmatinci na strani Zadrana. U Vrani digo je reeni nadbiskup od templara novce, kojimi podmiti mornaricu gajetansku. Pomou ove osvojie prognani Zadrani g. 1203 natrag svoj grad, poubivi u tvrdji zadarskoj svukoliku posadu mletaku1.

U ovo doba nalazimo u Senju preceptora templara Tersina (fratrum Templariorum segniensium dominator). U drutvu sa senjskim satnikom Krivojem i ostalimi gradjani, izmirio se on g. 1205 sa Rabljani poradi njekih prepiraka obijuh gradova2. U isto doba bijae metar i prior vranski Titalin, kojega zgode nisu ni malo poznate3.

Ozbiljne posljedice imala je njeka razpra vranskih templara sa biskupi kninskim i ninskim. Ovu je morao miriti sam papa Ino-eencio III. Poto se biskup ninski, valjda na korist templara, izmirio, razljuti se na njega biskup kninski na toliko, da ga je izobio. Sluaj ovaj prijavie templari odmah papi Inocenciu III. Ovaj naloi 11. lipnja 1208 nadbiskupu dubrovakomu i naddja-konu trogirskomu, da proti biskupu kninskomu povedu strogu iz-tragu. Posljedice iztrage nisu poznate*.

. Kad vojvoda hrvatski Andrija, zasjede priestol kraljevski, sjeti se blagodarno mnogih svojih privrenika hrvatskih, koji ga podupiranu u buni proti svomu bratu kralju Mirku i u vrieme zatvora svoga u Knegincu kod Varadina. Medju njegovimi najvjernijimi bijahu i templari. Sa gore spomenutom poveljom od g. 1209 pod zlatnom :peatju potvrdi, im on.sva darovanja svojih predastnika, dodavi jo nova.

Prije, svega izuzme red templara izpod suda banskoga. Zabrani iz nova pobirati: od njih bud kunovinu, bud ikoju drugu dau. Potvrdi im jur gore spomenuti posjed Pisana u gorskoj upaniji. Granice ovomu posjedu nazna-uje listina -ovako. Najprije: drum za vojsku (via exercitus), koji je vodio prema Trsteniku" i stari drum (rimski) kreom zidan (via cementario opere circumfua). Zatiem mjesto epreni" i rieka Glina, od koje obedvie obale pri-padoe templarom. Zatiem zemljite Bris" i Lipjena" (Lipje?) o,dkuda se granica vraala na stari zidani drum. K tomu doda

1 Thomas Arehii Spal. CadfxXV. / ? "

,:.2 Farlati. T. V p. 239 priobio je aliboe samo poetak pomiri-

tojjne izpravo. , 8 BianchL Zara Ohristiana vol. IV p. 361.

* Theiner, Mon. Slav. mer. I p. 44.

16 IV. KUKULJEVlC,

kralj est seljakih.kua (kmeta?). Ovim poda slobodu, da neimadu nikomu sluiti nego. metru i fratrom templarom. Jo ih oprosti od svih daa obiajnih u Hrvatskoj (per Sclavoniam). Zatiem darova im bogati posjed sv. Martina kod Zagreba i Zeline (pod Bojaci nazvan Bojakovina). Ovaj posjed bijae Andrija II. odprije darovao valpotu Krakonu, dok mu bijae vjeran. Kad mu se iznevjeri, uzme mu posjed i dade ga pogubiti. Medju granicami sv. Martina spominje se Prelie" mjesto, i potoci Orihov, Liko (Likoos), veliki Crnec (Schernet), Polica i Zelina. Uz ovaj potok tekla je granica- do maloga Crnca. Odovud do Trebeeva polja" (Terbensapole) do na Koren i Lupoglavu. Zatiem kraj suhe Lonje i zemljita Petkova" na veliku Lonju, do ceste zagrebake. Zatiem kraj zemljita Hrtkova" na Babinu goru i vodu Bogorod" (Bogord) koja utie u Zelinu. Zatiem kroz Klenovicu do Dubrave (Dumbro) do vode Crniine i Glovice (Glogovnice ?), koja ntie u Crnec. Napokon kroz njeku umu do Kaine vode, i prolaze preko nje svruje opet u Preliu1.

Iz ovoga popisa granica razabire se, kako na daleko irio se posjed sv. Martina, za kojim se kasnije otimae najotmenije porodice plemike. U taj posjed uvede templare upan Vanlegjin, dvornik (contubernalis) Benka bana, kasnije g._ 1226 pod vojvodom Kolo-manom ban hrvatski

Uz ove posjede predade kralj Andrija II. viereenom poveljom na pronju metra Konje templarom jo dva slobodnjaka od grada Gore: Velislava i Hudislava; sa vlau, da slue templarom onako, kako su do sada sluili kralju ili banu2.

Odmah sliedee godine 1210 potvrdi kralj Andrija II. redu templara jo njeke druge posjede. Medju ovimi nalazimo ponajprije Liesnicu, na istoimenoj rieci u poekoj upaniji. Ovaj posjed bijae kralj Andrija II. odprije darovao svomu vjernomu Sepanu (Cbepano) velikomu upanu bakomu i nadvorniku. Ovaj pako ostavi taj posjed templarom u svojoj oporuci. Granice posjeda pro-stirahu se od mjesta Stare" (Starsa) do Dobre rieke". Zatiem od ove rieke do mjesta gdje ona utie u Liesnicu. Odavlje uzdu Liesnice do njezina utoka u Savu. Sava pako crnila je granicu

1 Njekojim od imenovanih mjesta, neima sada traga.

9 Vana ova listina uva se u arkivu nadb. zagreb. samo

:u prepisa

Sigmunda kralja od g. 1425. Ima na hrbtu glagolicom pisanu biljeka. j,List kotarni priurije vranhe na gore i na druge grade u Hrvatih i u Slovinah od Sigmunda kralja*,

PRIORA* VRANSKI. 17

posjeda sve do Trtine" (Tortina). Nu i Sava pripadala je unutar granica posjeda. Od Trtine prema sjeveru tekla je med ja do potoka Vjepernjaka (Wieperyek). Odavlje protezala se uz banski drum (via Bani) dp brda velikog, zvana Pisana ili Picuna (magnum Pizun). Odavlje do Slemena. A po brdu idui, sjedinila se sa Starom. Sa ovim posjedom bijahu skopani svi prihodi i porezi, koje davahu prije podlonici kralju ili banu u ime kunovine i ostalih krunskih daa.

U darovnici primieti kralj Andrija II., da je taj posjed darovao upanu Sepanu dviema listinama. Jedna je imala voanu, druga zlatnu peat. Ovu posljednju listinu nisu mogli templari nai medju ostavtinom upanovom. S toga odredi kralj: ako bi tko kasnije sa ovom zlatnom peatnicom pokuao zahtievati pravo na reeni posjed, da se ista listina nikad vie pravovaljanom smatrati ne-smije".

Istom listinom darova kralj Andrija II. templarom susjedni posjed Rate" ili Race (Racessam). Ovaj bijae oteo kralj Petru sinu Tatarovomu poradi njekih njegovih smru kanjenih zloina. Isto tako potvrdi reeni kralj redu templara njeko zemljite. to mu ga bijae zajedno sa crkvom sv. Marije darovao Odola, unuk (nepos) Boria bana. Napokon potvrdi.isti kralj darovanje pokojnoga Stjepana upana, od Gorice, koj bijae templarom predao u ime zadubine njeko zemljite leee u upaniji Vodici, kao takodjer i drugo zemljite u .upaniji gorikoj, darovano templarom u ime zadubine od upana Domalda.

I u toj listini potvrdi kralj na molbu metra Konje prvanje svoje darovanje, dvajuh slobodnjaka gorskih, Velislava i brata mu Hudislava1.

Iz nabrojenih do sada darovanja moemo razabrati, kolikim ob-irnim posjedom vladahu jur tada templari u kraljevini Hrvatskoj. Ovaj posjed dobi kasnije, kako emo viditi, jo daleko vei obseg.

Za vrieme metra Poncija de Cruce postigne vlast i mo templara u Hrvatskoj svoj vrak.

Kralj Mirko i brat mu Andrija II. jo kao vojvoda hrvatski, bijahu se papi zavjetovali sveanom prisegom, da e sa kriarskom vojskom poi oslobadjat svetu zemlju. Premda bijae u to ime jur mnogo novaca sakupljeno, ustruavao se Andrija podjedno, kao vojvoda i kao kralj, zadovoljiti svomu zavjetu. U prkos nepresta-

1 Wenczel, Mon. Hung. hist. XX. (XI) Kotet. p. 105108.

2

18 IV. KUKULJEVlC,

nomu poticanju i prietnjam stolice rimske, nemaknu se nijedna eta niti iz Ugarske niti iz Hrvatske. Tekar g. I217__advai se kralj Andrija II. izvriti svoj zavjet. Nezna se pravo, to je konano potaknulo na to malo- i lakoumna Arpadovca. Tvrde njeki, da ga nije toliko vodila u svetu zemlju iskrena pobona ut, koliko tata nada, da e zasjesti stolicu iztonoga carstva. Ovu mu doista po smrti cara Henrika ponuie poslanstvom iz Carigrada.

Jur bijae kralj spremio kriarsku vojsku i nainio savez sa Leopoldom hercegom austrijskim. Jur bijae, po nalogu pape, sakupio dvadesetinom od sveenstva ugarskog i hrvatskog silni novac, kojim upravljahu templari i hospitalci1. Tad iznenada osujeti papa Honorio IH. kraljeve tenje. On okruni u Rimu kraljeva tasta Petra od Courtenaisa za carigradskog cara. Tim se izjalovi pod-punoma laskava nada Andrijina. Nu sad nemogae ve od stida pred kranstvom odstupiti od svoga poduzea. On krene g. 1217 sa deset tisua vojske kroz Hrvatsku i Dalmaciju put svete zemlje.

Uz svoju mladu enu Jolantu od Courtenaisa povjeri upravu Ugarske nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu. U Hrvatskoj i Dalmaciji postavi kraljevskim namjestnikom metra templara i priora vranskog Poncija de Cruce, koji je ast bana obnaao jur od g. 1214 ili 1215., poslije Bertolda, brata ubijene kraljice Gertrude.

Poncio bijae sa svojim redom veliku zaslugu stekao za Andriju. On ga je podupro ne samo znatnom etom svojih vitezova, nego i silnim novcem sahranjenim u Vrani..'

Ali ovaj novac nedotee toli velikomu poduzeu. Kralj Andrija bijae prisiljen porobiti crkve i samostane u Ugarskoj i Hrvatskoj. Morao je prodati za 140 srebrnih maraka dragocjenu krunu Gi-zele, prve kraljice ugarske. Odluio je napokon za nabavu brodova prodati Mletanom i grad Zadar u Dalmaciji. U tu svrhu posla on P. (valjda Petra) priora hospitalaca, (a ne Poncija templara, kako njeki dre) zajedno sa Aleksandrom predstojnikom erdeljskim u Mletke. Ovi sklopie ugovor sa Petrom Zianom dudom. mletakim. Obvezae se u ime kralja s jedne strane, da e predati .Mletanom grad Zadar na vjena vremena. S druge strane obrekne mletaki dud, da e poslati kralju potrebite brodove i mornare, koji e ga s vojskom prevesti u svetu zemlju3.

1 Theiner Mon. Hist. Hung. I p. 6.

2 Ljubi, Listine I p. ,29.

PRIOR AT VRANSKI. 19

Bavei se kralj Andrija u Spljetu, kamo je sa itavom kriarskom pratnjom doao 23. kolovoza 1217, predade metru Pon-ciju tvrdi grad Klis, da ga u napried dri sa svojimi templari.

Kada kralj iza duljega boravka u Spljetu krene napokon put svete zemlje, pratijahu ga uz ine Hrvate u velikom broju templari i hospitalci i dvie galije spljetske sve do Draa. U kraljevoj pratnji bijae i Stjepan Stjepanov Baboni sa 250 svojih konjanika i rodjaka, koji se o svom troku odpremie u svetu zemlju.

U Hrvatskoj ostade neogranienim gospodarom metar Poncio de Cruce, imajui glavni svoj stan u Vrani.

Jo iste godine 1217 dade on za svoj red sagraditi samostan u Kamenskom, koji je valjda spadao pod preceptorat gorski1.

Kao to je Poncio jur prije dvie godine na saboru kod sv. Petra na Bojiu blizu Vrane upokorio bio na korist Trogirana silnoga upana Domalda Kaia 2: isto tako umio je sada po svoj Hrvatskoj i Dalmaciji uzdrati mir i pribaviti si veliku privrenost mlade kraljice Jolante.

Kad se kralj Andrija II. g. 1218 vratio iz kriarske vojne, preporui kraljica metra Poncija svomu suprugu. Iz blagodarnosti i za njegove zasluge nadari kralj Andrija g. 1221 njegov red upanijom gadskom, u primorju, koja leae medju gradovi Senjem, Buani i Modruami.

Darovnicu kraljevu potvrdi papa Honorio III g. 12263. U toj darovnici spominje kralj velike trokove (gravissimas et non mo-dicas espensas), kojimi je Poncio podupirao kralja tako na putu u

- svetu zemlju, kao i na povratku kroz Grku, branei ast i osobu kraljevu. Kralj priznajui njegove zasluge veli: da poslije Boga, imade najvie zahvaliti banu i metru Ponciju". Na njegovu molbu \ darova kralj templarom i grad Stenicnjak.

Poslije godine 1221 nestaje traga metru Ponciju de Cruce. Njegov nasljednik bijae metar Rainardo Argentarus. Kao prior vranski imao je razpre glede njekih posjeda sa Benediktinci samostana St. Kuzme i Damjana od Rogova. Dodje tuba obijuh stra-

1 Mareti, MSC.

3 Lucius Mem. i Trau p. 30.

8 Theiner, Mon. Hist. Hung. I p. 68. Pejer II p. 272. Mikotzi

Series Banorum p. 97. U Andrijevoj listini^ stoji pogrjeno datum anno MCCXV1III Regiminis A. decimo sexto. Sto se medju sobom nikako ne slae/poto znamo, da je Andrija II. preuzeo vladu g. 1205. Sada dakle estnaesta godina pada na g. 1221.

20 IV. KUKOTJKVI,

naka pred Kolomana kralja galikog i vojvodu hrvatskog, te pred bana hrvatskog Gjulu. Ali ovi nemogoe izmiriti prue se stranke. Izabrale za pomiriteljnog sudca Gunella nadbiskupa splietskog. Pred ovim zastupao je templare metar Rajnaro, a benediktince Stjepan Subi knez trogirski, te brat njegov Grgur knez spljetski. Ali ni nadbiskup nemogae izmiriti stranke. Dogovorie se napokon g. 1229., da e parbu odstupiti odabranomu sudu. Poloie i prisegu, da e se svakako zadovoljiti onom presudom, koju e izrei odabrani sudci. Ustanovie ipak, poto je ban Gjula oteo bio njeka zemljita u ime krune, za koja bijae benediktinci u ime odkupa platili 60 zlatnih r o m a n a t a , da e templari, ako bude njihova dobit, benediktincem reeni novac vratiti. S druge strane obvezae se Stjepan i Grgur Subii, u ime takodjer svoje brae i rodjaka, da od zemalja i posjeda poruena grada Belgrada, koji je sa svojimi pristojaliti pripadao templarom vranskim, od ovih na korist bene-diktina nita zahtievati nee.

Za pomiritelje sudce bijae odabrani, osim spljetskog nadbiskupa Gunella, takodjer Borislav biskup ninski sa svojim bratom kalu-djerom cistercitskim iz Toplica (Topuskoga); zatim jedan fratar hospitalac, dva fratra dominikanca, i dva malobraanina sv. Franje. Ovim bijae naloeno, da se sastanu na dan sv. Andrije (30 stud.) god. 1229.

Nadbiskup Gunello sazove jur mjeseca rujna i. g. odabrane sudce u Rogovo. Za svjedoke uze Nikolu biskupa skradinskoga, R. popa bribirskoga, Dodona popa, Fuskona djakona, njeke kanonike iz Spljeta i njekoliko plemia i gradjana. Ali od templara nedodje nitko na odabrani sud. Na molbu Roberta opata benediktinskog poslae i pismo u Vranu, pozivajui templare na sud. Tada dodjoe dva viteza, ali izjavie, da nisu doli praviti mir. Oni da nee odgovarati sudcem. Ali neele ni odgadjati rok suda, jer neimadu od svoga metra za oto naputaka. I odoe. Za njekoliko dana pozva ih sud po drugi i trei put preda se. Oni dodjoe opet, ali odgovorie isto te isto. Napokon izrekoe odabrani sudci, u prisuu dvojice templara, odluku na korist benediktina. Ovi doka-zae svoje pravo trimi listinami, obivenimi od kraljeva Stjepana II., Bele III. i Andrije II. Dobie dakle pravdu i posjed. Obvezae se ujedno, da e nadbiskupu nadoknaditi trokove putne, ako bi ga templari tuili papi ili kralju poradi izreene presude i kad bi ga pozivali bud u Rim, bud u Ugarsku1.

1 Farlati Illyr. Sac. III p. 2, 57.

PRIORAT VRANSKI. 21

Nezna se pravo, da li su templari traili dalje pravdu, premda su pred sudom stolice rimske skoro vazda pobjedjivali.

Jo prije nego bijae svrena reena parnica, potuili su se topliki cistercite g. 1224 pred mladjim kraljem Belom i banom Beluem, da je upan Domaldo Kaei njihov posjed Mogos u upaniji gorskoj darovao u ime zadubine templarom gorskim. Na to izjavi Domaldo: da je darovanje iz pogreke uinjeno, jer da on u gorskoj upaniji nikada posjeda imao nije1. Iz esa moe se zakljuiti, da su ga templari krivo izviestili o leaju reenog posjeda kad su zanj' molili.

Godine 1227 potvrdi papa Honorio III templarom mansiju u Luku (Luz) sa lukom i ribnimi trgovi (piscariis). Zatiem: Basan, Karresice, Liesnicu (Licenica) Odohilu ? i Vodicu. Od ovih posjeda bijahu skoro svi u Hrvatskoj2.

I sa crkvom zagrebakom imali su u ovo doba templari prepirke radi zemljita Baseke. Napokon izmirie se g. 1236 pred nadbiskupom kolokim Ugrinom sa zagrebakim biskupom Stjepanom II. Ovaj im odstupi za uviek svoje pravo na Raseku. Templari pako predadoe biskupu i kaptolu zagrebakomu njeko zemljite u Podravini kraj Vake, to ga bijae njihovomu redu u ime zadubine darovao Benko ban 3 !

U ovo njekako doba medju 1221 i 1230 bijae ban hrvatski Gjula sa svojom enom Jelenom darovao templarom veliki svoj posjed Neke (Necche) ili Naice, sa svimi zemljami, sumarni, otoci i kmetovi. Darovnicu banovu potvrdi papa Grgur IX. g. 1230*. U istom mjestu sagradi reeni ban templarom i samostan sa crkvom. Posije dokinua reda darova kralj Karlo Roberto taj posjed Aleksandru Aleksandroviu od plemena Abe, za njeke izvanredne zasluge6.

Veliki udarac zada templarom, valjda iz stare osvete, silni upan Domaldo Kai. Znamo, da je kralj Andrija II. za vrieme metra Poncija templarom darovao tvrdi grad Klis, koji se mogao smatrati kao vrata u primorsku Dalmaciju. Od tada uznemirivahu templari esto puta neprijateljske gradjane spljetske i trogirske. Spljetani bijahu dakle pravedno ogoreni na svoje susjede kliske. Oni pod-

1 Tkali, Mon. I p. 52 i 54.

2 Mon. Hung. hist. XX kotet p. 21.

, 3

Tkali, Mon. Eccl. zagr. 65. Farlati V. p. 363. \i i Mon. Hung. Hist I. kStet, p. 277.

* 6

Tramsumpta. Doe. mixt. in Archivo Regni Croat. T. I p. 54.

22 IV. KUKULJEVlC,

hukae upana Domalda, da templarom otme grad Klis. Stari vuk Domaldo izvede njihovu elju lukavim nainom g. 12291. Templari nedobie vie natrag izgubljene tvrdje. Kasnije izprosie u zamjenu od kralja Andrije II. grad ibenik. Ali ibenani nehtjedoe se staviti pod upravu templara. Tako nedodjoe oni ni do uivanja dohodaka graa ibenika.

Tvre njeki, da su templari u to doba osvojili pregradje i tvr-djavu Ninsku. Nu o tom neima vjerodostojnih dokaza.

Sretni bijahu templari sa jednom parnicom, koju vodjahu proti kralju i vojvodi Kolomanu. Taj bijae templarom oteo neke posjede u Hrvatskoj to silom, to sudom. Templari podnesoe proti tomu svoju tubu stolici rimskoj. Papa naloi Ugrinu nadbiskupu kolo-komu, Bartolu biskupu peujskomu i Stjepanu biskupu zagrebakomu, neka prisile Kolomana makar i crkvenim izobenjem, da otete posjede templarom povrati. Koloman uplaen obea povratiti ne samo otete posjede, nego izdade ujedno g. 1231 povelju na korist templara, kojom se obveza, da e braniti unapried sav njihov posjed i sve njihove povlastice. Ujedno podieli zapovied kao vojvoda itave Slavonije, da nijedan vojvoda, ban, upan, ili bio tko mu drago u Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji, nesmije zahtievati od vitezova hrama jerusolimskog i njihovih ljudih i dobarah bud stan (descensum), bud kakova godj imena danak ili plau. Ovu povelju poslae obzirni templari u Kim, te ju papa Grgur IX dne 8 srpnja 1231 radostno potvrdi3.

Ali vojvoda Koloman povriedi do skora svoju pismenu obreku. Po savjetu svojih velmoa stao se izvinjavati, da nije svojom ve kraljevom vlau oteo templarom gore spomenute posjede. Templari opravie opet tubu u Rim. Papa Grgur IX naloi 30 srpnja 1236 biskupu i predstojniku peuvskomu, zatim opatu cister-cita cikadorskih u istoj biskupiji, kao i opatu varadinskih benedik-tina, da prisile Kolomana na dranje svoje riei, ili da ga ujedno sa njegovimi savjetnici i upravitelji otetih dobara izobenjem kazne3. Koloman pokori se iz nova.

Jur prije bijae isti papa naloio biskupom vacke,- njitranske i bosanske biskupije, da prisile i kralja Belu IV. na povratak crkvenih dobara, to ih bijae oteo templarom, hospitalcem i njekim

1 Thomas Archi. Cap. XXXI.

2 Theiner Mon. Hung. hist, I p. 97. ' Theiner I p. 146.

PRIORAT VRANSKI. 23

drugim redovom. Ujedno potvrdi papa templarom g. 1236 sve darovnice podieljene im od kraljeva ugarskih i hrvatskih (Ungariae et Sclavoniae regibus) Mirka i Andrije II 1 .

U nijednoj od navedenih listina i papinskih peatnica nespominju se aliboe poimence ona dobra i posjedi, koji bjee oteti templarom. Nu nesmiemo dvojiti, da su templari pomou papa Grgura IX napokon postigli svoju svrhu i da su otete posjede natrag dobili. Jer moramo uzeti u obzir, da je isti papa i od kralja Andrije II, kad ga bijae po nadbiskupu ostrogonskom sa itavom Ugarskom izobio iz crkve, takodjer postigao podpunu zadovoljtinu. Kralj Andrija drugi morao je ne samo nadbiskupa, kao papina povjerenika, po trikrat skrueno moliti da digne izobenje; nego je i u Rim poslao svoga naddvornika Dionisa sa gjurskim upanom imunom i sa Rembaldom metrom Hospitalaca sv. Ivana Jerusalimskog. Ovim naloi kralj, da u njegovo ime najveom po-niznou umole papu za oprotenje kazni2.

U ovo doba bijae nakon Rajnarda postao metrom templara Rembaldo de Karon, nazvan takodjer Karomp i Karumb. On se spominje jur g. 1235 u jednoj listini kralja Andrije II. Ovom potvrdi kralj iznova onu slobodu, koju bijae za vrieme metra Konje podao templarom, da mogu u ime zadubine primati od svietskih ljudih i od koga im drago posjede, kmetove, slobodnjake itd.

Istomu metru Rembaldu i njegovomu redu darova oko g. 1236 ban hrvatski Opoj Rasinski, znameniti posjed kod Rasinje, sa gradom Opojem, od njega sagradjenim3.

Za Rembaldovo vrieme izmiri konano g. 1239 Bartol biskup peuvski red templara sa Kolomanom vojvodom poradi polovice posjeda od Liesnice u poekoj i Mladine u dubikoj upaniji le-eega. Ovom nagodom dobie templari svu crkvenu desetinu od Liesnice i Naica, koja imanja njim pripadoe4.

Znameniti dar dobie templari u isto doba i od metra Gjule. Ovaj im darova svoj posjed, nazvan Novak kod Drave. Tu podigoe oni kasnije i svoju manziju ili samostan. Posjed taj leae nedaleko od Vake. Darovnicu potvrdi ponajprije vojvoda Koloman

1 Fejer. C. D. T. IV. vol. I. p. 33, 37.

3 Theiner Mon. Hung. I. p. 104.

3 Kreli. Hist. Eccl. zagr. p. 84.

4 Fejer Co. Dip. p. IV. vol. 1, p. 172.

24 IV. KUKULJEVlC,

zatim g. 1255 kralj Bela IV., premda je ovaj itavu upu Novak darovao bio prije banu Prezdi1.

Godine 1240 imadoe templari glavnu skuptinu (generale capi-tulum) u Glogovnici pod predsjedanjem metra Eembalda Karon-skog. Tu zakljuie, da e toplikim (topuskim) Cistercitom predati u gradu Senju njeko zemljite, da mogu sagraditi tamo jednu kuu. Zemljite ovo pripadalo je njegda prioru Opraku. Templari stavie uvjet, da cistercite nesmiju nabaviti u Senju drugu kuu, ili vinograd, ili bud kakav posjed, bez dozvolje metra i vitezova reda templara2.

U ovo doba spominje se i tenjplarski preceptorat u Gori. Sliedijahu dvie uasne godine. Nastade borba sa Mongoli i Tatari.

Templari bijahu u prvom redu vojnika hrvatskih, koji vojevahu sa vojvodom Kolomanom kod Sajove, i kasnije u Hrvatskoj uz kralja Belu IV. Oni pomagae kralja novcem, savjetom i hrabrom miicom. U bitki kod Sajove pao je takodjer metar Rembaldo sa itavom etom svojih vitezova3. Kad se kralj Bela vraao nakon slavne pobjede Hrvata nad Mongoli u Ugarsku, bijahu uz knezove krke templari, koji ga pratijahu i potrebitimi sredstvi podupirahu.

U ovo doba spominju njeki* kao priora vranskih templara Deu Spingarolla rodjena Zadranina. Sudei po krstnom imenu i po rodnom mjestu bio bi ovaj prvi Hrvat, koji se podigo na uzvieno mjesto vranskog priorata, poto su do njega veom stranom Fran-cezi i Talijani obnaali tu ast. .. Odkad Hrvati slavno pobiedie u Primorju Tatare, a kralja Belu IV. sa svom Ugarskom spasie od najvee nevolje, desio se Bela IV estokrat u Hrvatskoj. Kao mjesta njegova boravka naznauju se Zagreb, Virovitica, Vaka, Spljet, Trogir i Vrana. U ovom posljednjem mjestu nalazimo ga na sam uskrs godine 1245 zajedno sa novoizabranim nadbiskupom spljetskim Ugrinom, i sa sjajnom pratnjom svojih dvornika. Tu je primao i mnoga poslanstva od razliitih gradova dalmatinskih i hrvatskih. Tu se sakupljahu oko kralja boljari i plemii hrvatski i ugarski. Ovamo je doao proti svojoj volji i umni ljetopisac Toma "naddjakon spljetski,

1 Tkali Mon. Eccl. zagr. I, p. 103.

2 Tamo p. 78.

3 Thomas Archid. Spal. Cap. XXXVII Tomko Marnavi imenuje

pogrieno mjesto Rembala njegovog starijeg predastnika Poncija de Cruce. Rogerius Carmen miserabile.

* Bianchi. Zara Christiana.

PRIORAT VRANSKI. 25

jer ga prisilie, da je sa sveanim izaslanstvom povesti morao iz Vrane novo izabranoga nadbiskupa i dovesti ga do one stolice, koju romanski njegovi prijatelji prije malo vremena bijahu njemu ponudili. Jednom rieju, Vrana bijae u ono doba, ako i na kratke asove, ona toka, oko koje se kretae sav dravni ivot kraljevine Ugarske i Hrvatske.

Za vrieme navale tatarske izkusie templari, koliko je po njekih mjestih razdraen bio puk proti njim. Uz ino stanovnitvo moradoe pred Tatari bjeati i templari stalia sveenikog. Medju ostalimi pobjegoe takodjer sveenici templarskog samostana sv. Gjorgje kod Senja. Oni utekoe na susjedni otok Krk. Ali tu navalie na njih mjeani iz Bake i oplienie ih, pod izlikom, da su i templari senjski g. 1239 za vrieme metra Rembalda, prilikom njekog poara u Senju, do gola oplienili trgovce krke, rabske i mletake. Tekar g. 1248 dne 25 travnja nagodili su se templari sa mletakim dudom Jakovom Tiepolom radi nanesenih medju-sobnih teta i uvrieda. Nagodu sklopio je sa Mletani 6 travnja 1248 izaslanik metra templara Guilelma od Sonara ili Sinaja, i vitez Jakov de Tornellis. Prisutni bijahu u Mletcih od strane templara fratar Herman od Burga, preceptor u Kampaniji, i krajini tarvizkoj, i fratar Jordan preceptor od Vrane i Senja1. Ugovoreno bijae: da templari u ime nanesenih teta podlonikom mletakim u Senju imadu platiti 5250 libara malenih mletakih dinara, a glede tete nanesene njim po Baanih, da e se povesti iztraga i knezu krkomu naloiti, da uini pravdu templarom. Ujedno obvezale se templari, da nee vriedjati ni Krcane ni Rabljane radi nanesenih im raznih teta.

Nu Mletani nisu od templara ugovorenu odtetnu svotu nikada podpunoma primili. Mletako veliko viee izabra jo iste godine 5 kolovoza Ivana Kvirina za svoga povjerenika, podavi mu nalog da ide u Senj, i da utjera od metra templara i manzije senjske 5200 dinara, koje templari ostadoe duni u ime odtete za poinjenu tetu trgovcem mletakim, krkim i rabskim u Senju, u vrieme gradskog poara. Povjerenik imao se pozvati na izpravu fratra Guilelma od Sonara ili Sinaja, metra templara, providjenu redovnom olovnom peatju2.

1 U listini, priobenoj po meni u Borbi Hrvata s Tatari, i u liatinah

Ljubievih 1. p. 76 stoji pogrieno Oranie mjesto Vranae. 2 Ljubi Listine I. p. 138, III. p. 42. Nu ove odluke senata stav

ljene su tu pogrieno pod g. 1284 mjesto g. 1248.

26 IV. KUKULJEVlC,

Vie reena nagoa mira nije imala povoljnih posljedica ni za jednu ni za drugu stranku. Mletani nisu dobili ugovorene odtete, a templari moradoe do skora napustiti grad Senj i upu gadsku, za kojim posjedom vrebahu jur od davna silni knezovi krki i modruki.

Medjutim umjeli su templari podjedno koristiti se zatitom rimske stolice. Na njihovu molbu potvrdi im g. 1253 papa Inocencio III. zlatnu bulu kralja Bele IV., kojom bijae taj kralj zajamio sav darovani posjed i podieljene im povlastice od predastnika svojih; premda je ova darovanja prije njekoliko godina opozvao bio1.

Manji uspjeh imala je peatnica Aleksandra IV. od 5 srpnja 1255. Templari bijahu se potuili papi na ibenane, koji njihovu tvrdju nad ibenikom razorie i svaku im poslunost odrekoe.

Eeenu tvrdju i sav grad bijahu templari, kako gore spomenuh, dobili od kralja Andrije IV. uz kasniju potvrdu kralja Bele IV., u zamjenu za grad Klis. Papa naloi uslied tube templara nadbiskupu zadarskomu i opatu samostana sv. Krevana, da razvide stvar, i ako nadju, da templari imadu pravo, neka ibenane natjeraju na poslunost. ibenani branie tvrdokorno svoju slobodu i neodvisnost. Po smrti kralja Bele IV. pritee im u pomo i kralj Stjepan sin Bele IV. Templari nemogoe nikada upokoriti ibenane.

U to doba 1254 nalazim kao priora vranskog templara Crnotu od Botona, o kojem negovore poblie naa vrela.

Sretniji bijahu templari jednom parnicom, to su ju imali sa nje-kimi plemii pokupskimi, poradi posjeda zvana Novak i njekih drugih zemalja uz Kupu. Pred banom Stjepanom izmirio se obje stranke g. 1258 na dobit templara. Ovi dokazae svoje pravo listinami kaptola zagrebakog i Pajdona opata toplikoga2. Parnicu vodio je metar templara Jordan, bivi prije preceptor vranski.

Spomenuo sam, da je kralj Bela IV. knezove krke i modruke, za velike slube izkazane mu u vrieme navale tatarske, nagradio gradomJBenjem, dodavi im kasnije i upravu upe gadske.

Templari nemogahu mirnim okom gledati, da im kralj toli veliki i bogati posjed na silu otimlje i'drugim poklanja. Premda oni kasnije priznae, da im u Senju nebijae obstanka, jer im gradjani senjski svaku pokornost odkazae (cum apud Sceniam propter ma-

1 Fejer t IV. vol. 2 p. 202.

2 Fejer IV. vol. 2 p. 47b.

PRIORAT VRANSKI. 27

litiam civium proficere non possent). Cutiv se ipak prikraenimi u svom pravu, podigoe tubu pred stolicom rimskom. Parba tra-jae njekoliko godina. Kada vojvoda Bela, mladji sin kralja Bele IV, kao samovlastan gospodar preuze vladu nad Hrvatskom, Dalmacijom i Slavonijom, obrekne on templarom, da e im uiniti pravo i rieiti ih trokova, koje imadoe pri vodjenju parnice. Uvjet nagode bijae, da templari pristanu na zamjenu grada Senja sa drugim posjedom. Poto tadanji metar templara u Hrvatskoj, putujui u svetu zemlju, bijae dobio u gradu Akonu od svog velikog metra dozvolju, da se moe nagoditi i pristati u zamjenu, prihvatie templari uvjet vojvode. Ovaj im uslied toga g. 1269. za izgubljeni Senj i za upaniju gadsku podigli u zamjenu grad Dubim na Uni sa itavom upanijom i'njezinom upravom, sa svimi pripadci i pravicami (cum' omni districtus jurisdictione ac suis pertinentiis). Ujedno odpusti im sve dae, bir, kunovinu, bansku zalazinu (descensus bani, vulgariter zalasina). Za sebe sauva vojvoda dohodke i bire, koji se po svoj Hrvatskoj pobirahu u ime komorske dae. Izuzme templare izpod suda banskog i upanijskog. Darova im 1050 maraka fina srebra. Obveza se napokon, da e red templara braniti u svih pravicah i povlasticah, kao i u posjedu reene upanije dubike proti svakomu neprijatelju. Ako bi pako red templara pokuao raditi proti ugovoru zamjene, onda ima red platiti u ime globe dvadeset tisua maraka fina srebra. Istu svotu da je duan platiti i onaj, koji bi templare smetao u posjedu Dubice. U svakom sluaju ima upanija dubika ostati u rukuh templara (comitatus de Dubicza nihilominus apud domum manente). Templari obvezae se ujedno, da e odstupiti od svih prava, to ih imadoe na grad Senj i upaniju gadsku. Nadalje da e povratiti sve izprave, darovnice i listine glasee na Senj i gadsku upaniju, podieljene im od kraljeva Bele IH, Andrije II, Bele IV i vojvode Kolomana, kao i potvrde rimskih papa.

Medje upanije dubike poimale su tada od Smrzenice (ili Gver-enice) i kod Save, gdje voda Pakra utie u Savu. Zatim protezala se granica uzdu Pakre prema iztoku, do mjesta, gdje gornja ili iroka Pakra utie u Veliku Pakru. Od tuda prema iztoku do zemlje sinova Petrua. Zatim dugim putem do rieke Kosaine, i uzdu ove rieke gore prema jugu do mjesta Kalista i do rieke Eavenice preko sela Vraia (Wrachiche i Bratvche.) I opet kroz umu na brdo, a odavle na rieku Veliku, do utoka ove u Klo-kovec. Onda uzdu Velike do rieke Granice i Nagadine do Save.

28 IV. KTJKULJBVI,

Zatim dugim putem uz Savu do mjeata, gdje rieka Izpija (Iz-pyas) utie u Savu, i gdje se iele granice upanije dubike i vrbake. Oavlje prema jugu, uzdu Izpijaa, do utoka rieke Li-kovice (Lvkovich) u Izpija. Zatiem kroz umu gore do brda Rakova glava. Odavlje do mjesta Rasoj, preko brda Kosmareva, do mjesta Kalita i gore preko Slemena na veliki drum, koj vodi u Vrbas. Po ovom drumu prema zapadu na brdo medju Rakoveem i Jastrebicom (Ystrebycha). Zatim preko visokih gora do mjesta iroka (Svrugo, Svmiga) i opet preko brda i doline do brda Ho-dinova glava. Od tuda u Gvozd i kroz njega do rieke Meenice, gdje je granica vrbaka. Jo se imenuju sela Jelavec, Predol, Vi-sovi, Puliska, Vraa ili Vraga, Rokmieva glava. Zatim potok Kojvanica ili Kotmanica, rieka Strigonja ili Strigonina, Jalovica. Drum koj dieli granicu dubiku od Vodice, veliki drum Vrania (Wranza), rieka Suhodol, Kostajnica i Una, i potoci Turica, Turja

/i Pulska.

Ovu darovnicu potvrdi jo iste godine 1269 kralj Bela IV. zatim godinu dana kasnije njegov stariji sin kralj Stjepan V. i g. 1272, na molbu metra Guilelma, kralj Ladislav IV. Napokon g. 1274 papa Grgur X 1 .

Godine 1277 darova kralj Ladislav IV zagrebakomu kaptolu i biskupu Timoteju zemlju Blaguu kod Kaine, to ju prije drae Vuk sin Dobrolia^ U darovnici spominje se fratar Benvenud pre-ceptor templara od sv. Martina (Bojakovina). Ovaj uvede zagrebakog biskupa i kaptol u posjed, i podnese kralju svoje izvjee2.

Sliedee godine 1278 dne 19 travnja primio je tadanji metar templara i prior vranski fratar Gerardo riedke goste u gradu svoga reda Dubici. Tu se sastadoe na reeni dan lanovi dvajuh ljuto zavadjenih vlasteoskih porodica. Bijahu to sinovi slavnoga Stjepana bana i kapetana tajerskog, i knezovi Ivan Stjepanov Baboni ban itave Slavonije, brat njegov Eadoslav i rodjaci njihovi Nikola i Stjepan. U Dubicu bie pozvani po Timoteju biskupu zagrebakom, po Mati palatinu ugarskom, po Mati opatu toplikom i po reenom metru Gerardu, kao p'omiriteljnimi sudci. Po nalogu kralja izmirie oni zavadjene stranke. Sinovi bana Stjepana oprostie Ba-

1 Dva primjerka ove darovnice nalazila su se u kasnijih kraljevskih

potvrah u zem. arkivu N. K. A Fasc. 458 br. 31. Fasc. 1550 br. 22. Theiner Mon. HuDg I p 310

2 Tkalie. Mon I p. 184

PRIORAT VRANSKI. 29

boniem ubojstvo svoga brata Jacima bana, jer on pade od njihove ruke u pravednom boju kao buntovnik1.

Templari obiavahu takodjer svoje privrenike i zaslune za red ljude nadarivati novcem i posjedom, Tako nagradie god. 1284 svoga vjernog privrenika Luku Deevia, gradjanina zadarskog, zemljitem Podskalinom, leeim u preceptoratu zablatskom. Darovnicu izdade na dan sv. Andrije ap. fratar Guilelmo de Peymes, metar templara u Ugarskoj i Hrvatskoj. Njegovu listinu odobrile Petar od Beizeja podpreceptor u Vrani, Ivan od Foisa preeeptor u Zablati, zatim fratrovi Oliver, Toma i Ivan. Kasnije, g. 1291 7. travnja, izdade istu darovnicu u vjerodostojnom prepisu Marcello biskup ninski, a potvrdi ju Salamon prior templara vranskih2.

Vie reeni metar Guilelmo darova takodjer njekomu Jakovu, sinu Bartola zemlju zvanu Turgua, kod Berzehice u poekoj upaniji3.

Po smrti kralja Laislava IV. Kumana, kad je velika stranka u Ugarskoj izabrala posljednjeg Arpadovca Andriju III za svoga kraTja, iznevjerie se templari j>apj_i ubiem. kao privrenikom kiie_anovinske. Oni popratie biveg hrvatskog vojvodu Andriju iz Dalmacije do Zagreba. Potratie mnogo novaca u svrhu njegova izbora. Branijahu ga odvano proti njegovim neprijateljem.

Poradi oskudice novaca moradoe kasnije zalagati svoje posjede. Medju ostalimi zaloie njekomu Niemcu (Theutonico) Petru za 27 srebrnih maraka^svoj glogovDiki predium Gradjina ili GrajiDa (Gragina et Gragena). Ovaj posjed drao je njekad Butko od Butkovca. Medjaio je sa zemljama istoga Butka, zatim sa mjestom Selnicom, i velikim drumom, koji je vodio u Krievac. Zaloni list izdade u Zagrebu 5 srpnja 1292 fratar Guilelmo de Peimes metar templara. Zalog odobrie fratar Franko de Valegio, fratar Viliam de Brabantia, preeeptor sv. Martina kod Zeline, fratar Bogerio, preeeptor od Glogovnice, fratar Grgur, preeeptor Vranski4, i fratar Samson6.

1 Moja razprava Zringrad i njegovi gospodari, 1. 8.

2 Kubinvi Mon. Hung. Hist. II. kotet p. 148, -174. Wenzel. Mon.

Hung. Hist. IX. p. 403. 8 Fejer t. VIII. vol. 2 p. 619.

* Bianchi Zara Christiana spominje pod g. 1290 njegova preast-nika Mirka de Orabonja.

6 Wenzel. Mon. Hung. Hist. t. X p. 79.

30 TV. KUKULJEVlC,

Godine 1293 nalazim opet kao metra templara u Hrvatskoj fratra Gerarda. On je nasliedio staroga Guilelma, koj bijae preko dvanaest godina metrom.

Metar Gerardo bijae privrenik kue anovinske, a prijatelj porodice Subia. Reene g. 1293. putovao je zajedno sa Voletom, rodjakom bana Pavla Subia, u Napulj do kralja Martella, u poslu nasljedstva priestolja ugarskog i hrvatskog Kad se kui vraao, naloi kralj Martel svojim inovnikom lukim u Apuliji, da ga u putovanju po moru nepriee, udario on kojom godj stranom. Ujedno mu dozvoli kralj, da poveze iz Pulje 30 salma soiva1. Dvie godine kasnije putovao je u Napulj u istom poslu preceptor templara Roberto de Gude, vraajui se iz Napulja natrag u Dalmaciju 28 kolovoza 12952.

Medjutim primicahu se sve to blie crni dani za red templara. U potaji radili su veom stranom sveenici i kaludjeri jur od davna po svih stranah Europe i Azije proti redu vitezova sv. hrama. Veliki njihov upliv u kranstvu; izvanredne povlastice podieljene im od papa i vladara; ogromno njihovo bogatstvo, njihovo nasilje i lakomost za jo veim blagom i posjedom sve to ogori vladare i puanstvo svake ruke, nahukano ponajvie po monasih i svee-nicih. Jur papa Grgur X. pokua na crkvenom zboru lugdunskom g. 1274. stopiti u jedan red templare i hospitalce sv. Ivana Je-rusolimskog. Ali mu nepodje za rukom. Tomu se protivila ponajvie panija. Papa Nikola IV. nastavi pokuaj pape Grgura X. I on nastojavae stopiti oba reda u jedno tielo, da mogu toboe sjedinjenom silom uspjenije vojevati za krst proti poganom. U tom smjeru pisa on nadbiskupom narbonskomu i soligradskomu, koji posljednji drao je u tu svrhu i koncil g. 12928. Za Hrvatsku obrati se papa na spljetskog nadbiskupa. On naloi ovomu, da sazove pokrajinski (provincijalni) crkveni zbor i da sa podlonim sveenstvom podupre elju pape pogledom na sjedinjenje obijuh redova. Nu templari umjeli su odstraniti prieteu im opasnost. Vie-anja spljetskoga i ostalih koncilija ostadoe jalova.

U Hrvatskoj i Dalmaciji bijae templarom lak posao. Tu vladahu tada domae razpre poradi nasljedja novoga kralja. U Dalmaciji drahu najveu vlast u ruci knezovi Subii. A ovi bijahu

1 Mon. Hung. hist. Acta extera p. 101.

2 Ibidem, p. 127. '

8 Hartheim. Concilia Germaniae t. IV. p. 1.

PRIORAT VRANSKI. 31

saveznici i prijatelji templara Pobjeda ostade dakle na njihovoj strani. Protivnici njihovi bijahu preslabi da im nahude.

Gorje bijae po njih u drugih dravah. Jur g. 1287 bijae u na-puljskoj kraljevini oduzeo kralj Karol redu templara sva imanja, jer su podupirali Hugona kralja od Cipra, koj se, uz prkos kralju napuljskomu, pomou templara u azijskom gradu Akonu dao okruniti za kralja jerusolimskog.

Do skora padoe i u svetoj zemlji svi gradovi i ogromni posjedi templara i hospitalaca u ruke muhamedanske.

Vriedno je da se u kratko osvrnemo na znamenite tadanje zgode svete zemlje, koje su tiesno svezane sa sudbinom reda templara.

. U Palestini bijae jur od poduljega vremena medju krani zavladala velika pokvarenost i udoredna razvraenost. Bijae se tamo sakupio izmet svih zapadnih naroda. Onamo poiljahu svi rimsko-zapadni krani najvee zlotvore, da kao hodoastnici nadju milost pred sudom. Mnoge protuhe pohrlie u svetu zemlju, da na lahak na^in doepaju se ivea i imetka. Krmari, lihvari, svakojaki trgovii obogatie se do skora i pobrae sav imetak pobonih putnika i hrabrih borioca za krst. U primorskih gradovih vrvilo je od svakovrstnih igraa, razuzdanih ena, lopova i ubojica. Svjetski i redovni vitezovi zaboravie estokrat na svoju svetu zadau, predavi se u ruke razkalaenosti. Obogaeni novcem i imutkom osiromaili su ljudi na znaaju i krieposti. Oni zaboravie sasvim na kransku poniznost i pokornost prema poglavarom. Redovnici, opati, priori, kaludjeri i kaludjerice ostavljahu svoje zatvorene samostane, da .se nauiju svjetske slasti u gostionah, kupalitih, igrao-nicah i u raznih tajnih vrelih tjelesne naslade. . Najvea razvraenost vladae u gradu Akonu, trgovakom sielu i smjesi svih naroda. Tu bijae sedamnaest predjela, sa toliko narodnosti kranskoga svieta. Tu se nagomilae svi krani, koji pobjegoe iz razliitih gradova pred maem musulmanskim.

Hrabri Malek al Ara, sin sultana Kelavuna, bijae jur predobio sve gradove u svetoj zemlji. Tad se odvai da osvoji i grad Akon.

Poetkom travnja mjeseca god. 1291 dodje sa velikom vojskom pred grad. Poe ga odmah obsjedati sa svih strana. Krstonosci i vitezovi templari i hospitalci sv. Ivana jerusolimskog predadoe

32 IV. KUKTJLJEVI,

zapovjednitvo vojske velikomu metru templara Vilimu Beaujeu (tal. Bellgioco).

Izvanrednom hrabrou i umnom razboritou branio je veliki metar, zajedno sa svojimi vitezi, posljednju tvrdju kranstva u svetoj zemlji. Ali nesloga medju kriarskimi vojnici i gradjani prisili ga do skora na ugovaranje sa sultanom glede predaje grada. Puanstvo se tad podigne proti zapovjedniku. Ovaj odstupi od zapovjednitva. Kad uvidi, da za grad neima vie spasa, pobere blago, dragocjenosti i svetinje svoga reda, ukrca se sa 10 svojih vitezova na jedan brod, ostavi gorui za sobom grad i ode u Cipar1. Sultan Melek osvoji grad 18. svibnja 1291. Trideset tisua krana pade u gradu od maa i noa arapskog. Medju ovimi bijae 490 templara.

U itavoj Palestini ostadoe tada u kranskih rukuh jo dva grada: Sidon i tako zvani grad pobonih putnika". Oba vlast-nitvo templara. Oba od njih samih branjena. Kad uvidie templari da za kranstvo neima vie spasa u svetoj zemlji, ostavie oni i ta dva grada, te odoe stranom na Cipar za velikim metrom, stranom na ostrov Aradus (Tortozu).

Ta dva ostrva postadoe posljednja zaklonita prebjeglih iz Sirije templara i hospitalaca. Odavlje nastavie oni po moru krvnu borbu proti muhamedanskim gusarom. Odavlje dopirae sa svojimi galijami do Aleksandrije i june Anatolije.

Na Cipru sprovede svoje posljednje godine i posljednji veliki metar Jakov Molay stojei u vjenom tajnom sukobu sa kraljem od Cipra Henrikom II od Lusinjana.

Sa odlazkom templara i hospitalaca iz Palestine ostade prazna od kranskih borilaca sveta zemlja. Kraljevstva kranskog, podravana od zapadnih krana 180 godina, nestade sa lica poviesti. Fanatina i oduevljena borba za krst i za koran, kojoj pade rtvom do deset miliuna ljudih, svri se onkraj sredozemna mora da se kasnije tim ee i groznije nastavi na zemljitu grkom, slovjenskom i germanskom.

1 Kolinovi (Chronicon Templariorum) i Falkenstein (Gesch. des

Tempelherrn-Ordens) tvrde: da je veliki metar Beaujeu u jednom uasrtaju izvan zidina gradskih, hrabro vojujui pao. U drugih vrelih nisam naao istinitom ovu tvrdnju. Gl. Havemann Gesch. es Ausgangs. des Tempelherrnorens p. 99.

PKIOKAT VRANSKI. 33

Templari hrvatski, ostavie, kako spomenuh, do skora stranku Andrijinu, prisloniv se uz Subie i stranku anovinsku. Koncem godine 1298 primie oni u Vrani slavnoga bana hrvatskog i bosanskog Pavla ubia kneza bribirskog kao svoga gosta i prijatelja. U tom gradu izmiri medju sobom, ban Pavao 26. prosinca knezove i plemie krbavske od plemena Guia1. Dvie godine zatim odvede on u drutvu sa vranskimi templari Karla Roberta u Zagreb, gdje ga Hrvati sveano okrunie za kralja.

I zagrebaki templari bijahu odvani privrenici Karlovi, dotino papinske stranke. Kada sinovi bana Henrika Gusingovca sa gospodari medvedgradskimi podigoe bunu proti zagrebakomu biskupu Mihalju i njegovom kaptolu, kao privr enikom kralja Andrije III . ; tada se sjedinie i novoveki templari-sa buntovnici, vodei krvavi rat proti sveenstvu2;

U proglasu pape Bonifaea VIH. g. 1303, to ga razasla na sve crkvene i svjetske oblasti kraljevine Ugarske i Hrvatske, pozivajui ih, da priznadu za kralja Karla Roberta, spominje papa takodjer templare i hospitalce kao vjerne svoje privrenike3.

Nu sva naklonost dojakonjih papa i vladara kranskih neiz-bavi templare od konane alostne katastrofe, koja uniti za uvjek viteki i mnogo zasluni njihov red.

U Hrvatskoj i Dalmaciji uivahu templari svoja prava i svoja dobra sve do god. 1313. Jo za vrieme iztrage u Francezkoj za-iskae vranski templari g. 1308, po njekom starom pravu, od ob-ine dubrovake, da im se predade ostrv Lastovo. Dubrovani privolie. Ali puanstvo na ostrvu, nahukano valjda od monaka i sveenika, nehtjede pod vlast templara. Kada dodjoe na Lastovo, da preuzmu ostrvo, digne se puk i protjera ih oruanom rukom.

Bulla Klimenta V. od 6 svibnja 1312, kojom se dokida red templara, prizna, da ga nemogae dokinuti putem suda iz zakonitih razloga, nego iz obzira shodnosti. (Orinis statum, veli bulla, habitum atque nomen, non per modum definitivae sententiae, cum eam super hoc secundum inquisitiones et processus super his ha-bitos non possemus ferre de jure, sed per viam provisionis seu

1 Ljubi. Listine III. p. 432.

2 Kreli. Hist. Eccl. zagr. p 99.

3 Theiner, Mon. Hung. hist. I. 401.

-

: 3

34 IV. KUKULJEVi,

ordinationis apostolicae sustulimus.) Nu papa i koncil pdredie ipak, da se sva templarska dobra imadu predati redu vitezova hospi-tala sv. Ivana jerusolimkog1. Naredbu papinsku primie u Dal-

Imaciji nadbiskup spljetski i biskup zadarski. U primorju biskup senjski. Od godine 1313 moe se dakle smatrati dokinutim i samostan templara sv. Grgura u Vrani i sv. Gjorgje kod Senja. U ovo doba predana je i Vrana, u smislu papinske odredbe, redu hospitalaca sv. Ivana

U dananjoj Hrvatskoj primi biskup zagrebaki Augustin Ka-zoti preko Vinka nadbiskupa kalokog papinsku' naredbu od 2. kolovoza 1309. Papa poziva sveenstvo ugarsko i hrvatsko na ob-inski crkveni koncil, sazvan u poslu reda templara.

Ova bulla pape Klimenta V. pisana je u Piktaviji. Glasi na nadbiskupa kalokoga i njemu podredjeno sveenstvo. Prije svega navaja papa, kako je katolika crkva uviek nastojala oko toga, da oslobodi svetu zemlju iz rukuh nevjernika. Zatim, kako je stolica rimska viteze hrama jerusolimkog u tu svrhu uviek podupirala i mnogimi povlasticami nadarivala. Kako je-kasnije tunim srdcem i potresom due razabrao papa njihove zloine, koje potanje nabraja. Kako je francezki kralj Filip, uvi za ove zloine, ne iz pohlepe za blagom, nego iz ljubavi kranske potaknuo ga na strogo postupanje proti templarom. Kako su na dalje pod iztragom dvajuh kardinala i velikoga inkvizitora veliki metar, preceptori i mnogi vitezi templari svoju krivnju priznali i za oprotenje svojih zloina molili. Kako je uslied toga papa odluio, da sazove obe-niti crkveni zbor mjeseca listopada na dvie godine, da moe nainiti shodne naredbe, tako glede reda templara i njihovih dobara, kao i glede osvajanja svete zemlje i glede popravka stanja crkve. Papa pozivlje napokon reenoga nadbiskupa kalokog i biskupe zagrebakog i sedmogradskog na crkveni zbor u Viennu, kamo imadu osobno doi. Za druge biskupe veli, da mogu doma ostati2.

Nadbiskup Vinko posla ovo papinsko pismo biskupu Augustinu iz Dmitrovice 15. veljae 1310. Pisa mu, da gaje primio tek estoga sienja. Pozva biskupa na osobni sastanak, da se mogu u toli vanoj stvari ozbiljno dogovoriti (quia cum grande sit negotium, matura oportet deliberatione super eo providere.)

Po svoj prilici radio je blaeni Augustin u smislu reenog dogovora, kad je naloio svomu vikaru Petru i predstojniku kaptola

1 Fejer, t. VIII. p 452.

2 U arkivu nadbiskupije zagr. Liber Privilegior. p. 6 1 - 6 3 .

PRIORAT VRANSKI. 35

zagr. Jakovu, da povedu iztragu proti templarom, ini se ipak, da je ova za templare povoljno izpala.

Nalazim ti jednoj zagrebakoj listini, da je jo g. 1311 Andrija, preceptor templara sv. Martina (Bojakovine), potvrdio darovnicu svoga predastnika preceptora Vilima, kojom ovaj, ozvoljom svoga metra,.. darova upanu Pariu za vjerne slube njeki posjed pre-ceptorata sv. "Martina, to ga je prije kao predium od strane templara drao ban Aleksander. Ove listine propis izdade jo iste godine na molbu upana Paria obma grada Zagreba po svojem sudcu Nikolcti1.

Da li je biskup Augustin na poziv pape i doista otiao u Fran-cezku, i da li je sudjelovao na obenitom koncilu, nisam nigdje naao zabiljeeno. Nu kasnije, primivi isti biskup Augustin papinsku odluku od g. 1312 kojem se red templara dokida, drao je. tekar g. 1314. pokrajinski crkveni zbor. U ovom bijae zametnuto pitanje dokinua reda templara to je na tom zboru zakljueno, nezna se. Nu neima sumnje, da su do skora i ii Hrvatskoj templarska dobra Veom stranom predana redu hospitalaca. Tim je dakako i reda templarskog sve pomalo nestalo u Hrvatskoj. ,

Po svjedoanstvu suvremenog Ivana naddjakona Gorikog, ostavljen bijae templarom u Novoj vesi, blizu sv. Ivana u Zagrebu stan, (valjda samostan). Tu su njeki templari stanovali do kraja svoga ivota pod upravom ili.pazkom (cura) biskupa i bana.

Dobra templara bijae biskup Augustin uzeo iz prvine pod svoju upravu. Proti tomu podigao se ban Ivan Baboni, a za njim i njegovi sinovi, nezna se iz kojih razloga. .Ovaj odpor silnih vel-moa, natjera biskupa Augustina Kazotia, da je kasnije raune o upravi istih dobara javno iz prodikaonice polagao pred pukom2, dok nije vea strana templarskih dobara predana hospi-talcem sv. Ivana.

Pregleda radi smatram za shodno navesti ovdje sva dobra i posjede, koje su templari za vrieme svoga obstanka drali u pokra-jinah hrvatskih.

U D a l m a c i j i . 1. Vrana, grad sa samostanom i okolicom 2. Klis grad. 3. i

benik grad. 2. Zablatje samostan i preceptorat. ; 5 Luka sa lukom i trgom.

1 Matica u arkivu grada Varadina. Sv. II br. 9.

2 Kreli. Hist. Eccl zagr. p. 10.1

36 IV. KUKULJEVIO,

U d a n a n j o j H r v a t s k o j . 1. Senj grad na moru. 2. Sv. Ojorgje kod Senja, samostan. 3.

upanija gadska. 4. Sv. Marija kod Gore sa samostanom. 5. Kupa Hi Kupana u gorskoj upaniji. 6. Pisana, u gorskoj upaniji. 7. Sako u gorskoj upaniji. 8. Zemljita N. u gorikoj i vodikoj upaniji. 9. Kamensko sa/samostanom. 10. Bubica grad sa samostanom i upanijom. 11. Stenicnjak gradi" 12. Zagreb, Novaves sa samostanom. 13. Sv. Martin kod Zeline sa samostanom 14. Glo-govnica sa samostanom. 15. Gradjina kod Glogovnice. 16. Rasika ili Rasan. 17. Bela grad sa samostanom. 18. Ivanec sa kapelom. 19. Rasinja sa gradom Opojem.

U S l a v o n i j i . 1. Berzenica u po. up. 2. IAesnica, u po. up. 3 Rate ili

Races (Racessa) u po. up. 4. Beenica u poekoj up. 5. Naice u virovitikoj upaniji, sa samostanom. 6. Novaki kod Drave, u vir. up. 7. Sv. Martin kod Vake sa samostanom, u vir. up 8. Zdelja.

U M e d j u m u r j u. trigovo i Novi dvori.

U t u r s k o j H r v a t s k o j s a d a n j o j B o s n i . 1. Mladina, u dubikoj upaniji. 2. Vrbas, u vrbakoj upaniji.

U s a d a n j o j K r a n j s k o j . U Metliki, pripadajuoj biskupiji zagr., sa tri hrama templara.

IV.

Hospita lc i ili v i tez i hospi ta la sv I v a n a jerusolimskog.

Poto sam po mogunosti iztaknuo u glavnih crtah poviest najstarijih vlastnika Vrane, imam sada razjasniti poviest mladjih posjednika, koji ju nasliedie odmah iza dokinua reda templara.

Kako gore spomenuh, pripade odlukom obenitog crkvenog sbora vienskog od 6. svibnja 1312 vea strana dobara templarskih redu vitezova hospitala sv. Ivana jerusolimskog.

Red ovih vitezova bijae njeto stariji od templara. Jur godine 1048 zamolie njeki trgovci iz Amalfija, tadanjega kalifu Mostaki

PRIORAT VRANSKI. 37

Billaha za dozvolju, ua mogu u Jerusolimu, ne daleko od svetoga groba, sagraditi pristanite za putnike i hodoastnike zapadnoga kranstva: oni dobie dozvolju i sagradie crkvu Sv. Marije, (S. Maria della Latina) ujedno sa pristanitem, bolnicom ili hospitalom i kapelom sv. Ivana krstitelja.

Monasi, koji crkvom i bolnicom upravljahu, primie iz prvine zakon i odoru benediktina, pripbjivi na haljini sa lieve strane grudih bieli krst. Dvorbom i njegovanjem putnika i bolestnika stekoe doskora veliki glas u kranstvu, i dobivahu podpore od svih strana zapadnoga svieta.

Po smrti Gerarda, prvoga predstojnika reenih monaka, stupi na njihovo elo kriarski vitez Rajmundo de Puy (de Podio i dell Poggio). Ovaj pretvori skromne kaludjere u vitezove. Ponizni dvo-ritelji bolestnika zamienie samostansku crnu halju sa crvenom odorom ureenom sprieda i straga bielim krstom, i sa eleznim oklopjem i kacigom-. Iz tihe svoje sobice premjeste se novi vkezi na burno pozorite krvave borbe, razora i unitenja Red je dobio od tada dvostruku zadau: braniti maem svetu zemlju, i_paziti_ bolesnike i putnike.

U red vitezova hospitala sv. Ivana primahu se muevi samo iste plemike krvi. Osim istih djedova plemenita svoga koljena imao je dokazati svaki, koji htjede da bude primljen za lana. Svaki lan reda imao je biti jaka tiela, zdrave pameti, i na plemiko odgojen. U medjusobne borbe i kavge kranskih vladara niesu smjeli hospitalci uticati. Svrha im bijae poticati krane na medjusbbni mir i na rat proti nevjernikom. Njihov bieli krst bijae razdieljen na osam iljaka ili ugla, kao simbol osam kranskih krieposti. Predstojnik reda nosio je naslov: Sluga^ ubogih Isusa krsta, i metar hospitala sv. Ivana jerusolimskog." itav red bijae razdieljen na vie jezika Medju ovimi brojila se Ugarska i Hrvatska (Slavonia)1.

1 Dojakonji pisci poviesti vitezova reda hospitalaca tvre jedno

glasno, a je taj red razdieljen bio samo na osam jezika i drava po imence: 1. Jezik i dravu od Provence. 2. Od Auvergne. 3. Francezke. 4. Taljanske. 5. Aragonije, Katalonije i Novare. 6. Englezke. 7. Njemake. 8. Kastilije, Leona i Portugalije. K njemakoj dravi raunaju Ugarsku i Hrvatsku. Nu poto nigdje ne nalazim traga, da bi ugarski i hrvatski hospitalci ikada pripadali bili pod veliki priorat Njemake, to sam prisiljen tvrditi, da je Ugarska i Hrvatska (Slavonia) svakako sainjavala posebnu dravu i posebni jezik.

38 IV. KCKCEJEVI,

U;.svakoj dravi stajae na elu reda izvan samostana prior ili ', predstojnik drave. Ovu ast obnaao je po dokinuu templara u

Hrvatskoj i Ugarskoj prior vranski, doim je prije na elu reda u istih pokrajinah stajao posebni metar. . Red hospitalaca uveden je u Hrvatske zemlje poslie templara,

-ali takodjer u XII . vieku. Prve tragove nalazim hospitalcem u upaniji i biskupiji ninskoj. Tu im darova g. 1184 biskup ninski crkvu sp.. Petra u Bojiu gdje_ podigoe hospitalci svoj" hospital.

Darovnicu biskupovu potvrdi Vf. svibnja g. 1186 papa Urban III. na molbu Mateja predstojnika reenog hospitala. Papa primi pod svoju zatitu hospital sa svimi; darovanimi hospitalcem zem-ljitr. Osigura im taj dar sa svimi buduimi posjedi, koje bi mogli u hapried dobiti bud od papa i vladara, bud od drugih pobonih darovnika.

Medju pristojaliti hospitala sv. Petra imenuje "se i njeko mjesto zvano Palaa (palatium). Papa oprosti hospitalce od svake.vrsti desetine. Podieli im slobodu, da mogu primati u svoj red sveenike i svjetovnjake, koji bi se k njima utekli. Zagrozi se napokon kaznom svakomu sveeniku i svjetovnjaku, koj bi se usudio red vitezova hospitalskih "uznemirivati bud u imetku bud u posjedu1.

U sadanjoj Hrvatskoj nalazim hospitalce koncem XII . vieka ponajprije u Marci, njeganbj krievakoj, sadanjoj belovarskoj upaniji. Ovamo naseli ih kralj Mirko koncem XII . stoljea. Tu im sagradi samostan i darova potrebno zemljite. U isto doba uvede brat kralja Mirka, Andrija, tadanji vojvoda hrvatski, hospitalce u Grlogovnicu. Na molbu Nikole predstojnika reda hospitalaca u Poljskoj i Ugarskoj, darova on njegovomu redu sedam sela, po imence: Kuzme ili Kuzminec, Porev, Vistumeje, Poklanicu, ido-vinu i Durbe (ili Turje, Drue). Sela ova leahu kraj potoka Glogovnice, Straila, Rasinje, "Brdine i Koprivnice^ Medjaila ili graniila su za zemljami templara i Pridanca ili Prodavea, i sa seli Dolja, Dvae, Kusinei, Zadrec, Pridanka, i sa brdi Lipa gora i Grade. Ovaj dar potvrdi Andrija kao kralj godine .1207. i dade

, hospitalce uvesti u zakoniti posjed po kraljevskom pristavu Osenu iz Paga. Stanovnikom reenih sela podieli iste 'slobode,. koje u.i-valtu ostali podlonici hospitalaca i templara. A samo vlastnitvo vitezova, riei od svake dae. Istom darovnicom potvrdi hospitalcem

1 Codex Dipl. R Croatiae II p. 135.

PRIORAT VRANSKI. 39

i njihov posjed u Marci1. Kasnije sagradie u Glogovnici vitezi hospitala sv. Ivana jerusolimkog i samostan sa crkvom sv. Marije,

U isto skoro doba nalazimo hospitalce sv. Ivana i oko Varadina kod Gazia ili broda Plitvice, zvana Brodni (Prodni). Tu su u blizini jur g. 1201 posjedovali njeko selo (villa Hospitalidrum)2. Ovo selo, pripadalo je valjda preceptoratu hospitalaca varadinskih, koji se kasnije (1238) spominju (terra s. Joannis de Vorosdino)3. ~ U Varadin uvede ih bez sumnje takodjer hrvatski vojvoda Andrija oko g. 1197-1200.

Metar Hospitalaca hrvatskih stanovao je u prvo doba u Marci. Pod ovu spadae i Glogovnica. Zemljita glogovnikih hospitalaca ili Kriznika, kako ih tamonji narod nazivao, spominju se esto u suvremenih i kasnijih listinah i razvoih.

Glogovniki hospitalci posjedovali su kasnije njeka zemljita kod Ljudhrega, gdje bijahu sagradili posebni samostan sa crkvom*.

Poetkom XIII . stoljea bijahu hospitalci nastanjeni i u upaniji Gorskoj oko Kupe. Tu su imali samostan sa crkvom sv. Mihalja. Medju njihovimi tamonjimi posjedi spominje se jur g. 1211 Pe-cenica (Pescenvce quae est villa patrum Hospitalis6.

Kad se kralj Andrija II. vraao sa svog pustolovnog puta kriarskog iz Palestine, sjetio se je velikih zasluga, steenih od hospitalaca u svetoj zemlji. Gledao sam", veli kralj, mojima oima, kako bratovtine sv. Ivana jerusolimkog uz razne krieposti podnaaju za kranstvo velike rtve. Vidio sam danomice, kako poput Joba i Tobije hrane uboge i daruju ih. Kako bolestnike i ranjenike dvore i goje. Kako mrtve dostojno pokapaju; a voju-jui proti nevjernikom nemare za ivot i hrle u smrt za vjeru i krst."

Hospitalci svete zemlje podvorie kralja Andriju sjajno u gra-dovih: Akonu, Kratu i Margati. Zajedno sa svojim metrom Qua-rinom de Monte pratijahu ga svuda i vojevahu njim u Siriji i Palestini. Oni ga odpratie i kui. Iz blagodarnosti zapisa im kralj u ime

1 Darovnica Andrijina sauvana je u jednom prepisu kaptola az

manskoga od g. 1375. Acta .Coll. Soc. Jesu zagr. Fasc. II cr. 34. Farlati i Fejer priobie ju veoma pogrieno.

2 Tkali. Mon. Hist Ep. zagr. I p. 13.

8 Fejer. Oo. Dipl. Hung IV vol. 1, p. 110.

* Informatio cirea alienationem agrorum Lubregensium. MSO. saec. XVII.

6 Tkali. Mon. Eccl, zagr. I p. 26.

40 IV. KUKULJEVI,

nadarivanja ubogih godimice 500 srebrnih maraka, a u ime uzdravanja gradova Margati i Krati, kao predzidja svete zemlje, darova za podporu svakoga grada godimice 100 maraka srebrnih iz dohodaka soli i solare u Solacu (Scolasche). Ove darovnice potvrdi sliedee godine 1218 papa Honorio III 1 .

Za vrieme kralja Andrije II. podigoe hospitalci znatno svoj upliv i mo u Hrvatskoj i Ugarskoj. Jedan od njihovih lanova Guncello Kornelijev sjede dapae nastojanjem bana Gjule na stolicu nadbiskupije spljetske. A ova smatrala se tada jo uviek primatom itave Hrvatske.

Godine 1220 bude Guncello kod templara u Vrani po Grubu biskupu ninskom posveen za djakona. Iz Vrane odvedena u Spljet doekae tamo njegovi birai velikom sveanou. S njim posta-vie na stolicu nadbiskupsku mua, koj odprije ni sveenikom nije bio. Papa Honorio III. potvrdi ipak njegov izbor, samo iz toga razloga, jer oni, koje prije njega izabrae, nehtjeoe radi siromatva nadbiskupije primiti ovu ast. Ovo bijae proti obiaju stolice rimske i proti zakljukom obenitoga zbora crkvenog. Jer ovaj bijae zabranio, da vitezi reda sv. Ivana i templari zasjedaju stolice biskupske.

Po primjeru templara i ostalih redova i bratovina _one dobe upotriebie i hospitalci pobonost i dobroudnost vladara i mogu-nika na svoju korist.

Hospitalci glogovtdki nezadovoljni sa svojim posjedom oko Glo-govnice, zamolie kralja Andriju II., da im daruje imanje Logu, kasnije zvano Kalec i Tkalec, to je pripadalo gradu Kriu (Krievci). Kralj Andrija II. darova im doista ovo imanje g. 1223 i dade oznaiti njegove medje po Joni Pavlovom od Gjoga. Granice sainjavahu potoci Kamanica, Velika, Vogrica, Sopot, mjesto Go-tovec i zemlja kneza Pavla2.

Ovu darovnicu potvrdi kralj Bela IV. god. 1244 na molbu Arnolda metra kospitalaca glogovnikih. U prepisu izdade ju Vilim biskup peujski i kancelar kralja Ludovika I. g. 1366, na molbu Petra kanonika crkve jerusolimske i predstojnika glogovnikih fratara od sv. groba jerusolimskog.

Stjepan. biskup zagrebaki oprosti g. 1226 na molbu hospitalaca glogovnikih dobro Tkalec od crkvene desetine3.

1 Theiner. Mon. Hist. Hung. I p. 1417.

2 Acta ColI. Soc. Jesu zagr. Pase. VIII br. 1. U zem. arkivu.

8 Acta. Kako gore. Fasc. VIII br. 2.

PRIORAT VRANSKI. 41

Cini se, da su u ovo doba hospitalci imali jur posjed i u Sriemu. Oni bijahu oko g. 12201224 oplienili samostan benediktinski sv. duha u Nutru. Radi toga zavade se sa benediktinci, te ih mo-radoe pomiriti izaslanici pape Inocenca III. i Honoria III. 1 Mogue je, da su reeni hospitalci pripadali samostanu od Kamenice, gdje ih Pray spominje, ili banskomu monastiru (Ban monostor), kako Mikotzi tvrdi.

Opaka vladavina kralja Andrije II. i po tom riastavi obeniti mete u dravi upotrebie na svoju korist plemstvo, sveenstvo i redovi.. Hospitalci obogatie se silno u to doba. Oni posudjivahu novac i primahu ga u zastavu. Tako uzee u sahranu 30.000 srebrnih maraka od udovice kralja Mirka, koje kralj Andrija II. njihovom dozvoljom u nudi za se upotrebi. S toga se uzdrae oni podjedno u kraljevoj milosti.

Kad je kasnije nadbiskup ostrogonski i papa rimski kralja Andriju II. radi povrede svoje zakletve izobio, bijae uz nadvornika Dionisa, kraljeva ljubimca, Bembaldo metar hospitalaca sv. Ivana jedan od onih odlinika, koje zamoli kralj g. 1232, da idu u Rim i da izprose od pape Grgura I X . pomilovanje. Ovo im sretno za rukom podje.

Veliko povjerenje uivahu hospitalci i kod stolice rimske. Papa Grgur IX.j poto je nahukao Kolomana vojvodu hrvatskog na rat proti Bogomilom u Bosni i Hrvatskoj, naloi g. 1234. svojim dragim sinovom" krinikom (Cruciferis): Da kao vojnici krsta dignu svoj ma proti nevjernim Bogomilom, i da se sjedine proti njim' sa ugarskom kriarskom vojskom. U ime nagrade uze ih papa pod svoju. osobitu zatitu2.

Kreli tvri, da su hospitalci u. ovo doba, za vrieme zagr. biskupa Stjepana II., imali takodjer u azmi dva samostana (duas residentias)8. Dokaza za to naao nisam.

Metrom hospitalaca u Ugarskoj i Hrvatskoj (in Ungaria et Slavonia) bijae u to doba podjedno Rembald od Voana (de Voczan). Njemu povjeri papa Grgur I X . g. 1237. iztragu proti biskupu anadskomu, koj bolestan i sliep nehtjede upravu svoje biskupije predati u druge ruke4.

1 Brusztle. Eecenio Cleri Dioecesis Quinqueecclesiensis III p. 946.

Theiner. Mon. Hung. Hist. I p. 55. 2 Theiner. Mon. Hist. Hung. I p. 129.

3 Kreli Hist. Eccl. zagr. p. 81.

4 Theiner. Mon. Hung. I 158163.

42 IV. KJDKULJEVI,

Isti Rembald potui se kod stolice rimske na novoga kralja Belu IV., koj htjede' opozvati njeke darovnice, podane od njegovih'pred-astnika crkvam, sveenstvu i plemstvu. Posljedica ove\tube bijae, da je kralj Bela IV- g. 1238 poveljom, izdanom pod zlatnom peatju, i dozvoljom sv