1. Što je logika?

Logika je filozofska disciplina o oblicima valjane misli i o metodama spoznaje. Ona se bavi onim što neko mišljenje čini smislenim i razložnim. Aristotelov „Organon“ je temelj logike. Logika ne otkriva istinu o predmetima, već je čuva. Istina u valjanom obliku misli nužno slijedi iz istine.

2. Koja je razlika između logike i psihologije?

Logički zakoni i savjeti po svojoj prirodi bitno se razlikuju od zakona i savjeta psihologije. Logički se zakoni mogu egzaktno formulirati, i ako su valjani, vrijede apsolutno bez ikakve iznimke.

Psihološki se zakoni formuliraju neegzaktno, samo približno i vrijedi samo većinom, ne beziznimno. Takvi približni i samo vjerojatni zakoni ne mogu biti osnova egzaktnih i beziznimnih zakona logike.

3. Zašto je logika bitna?

Logika ima izvanredno značenje za sve one vrste čovjekove djelatnosti u koje je uključena njegova misao i u kojima je važno da njegova misao bude valjana. Od posebnog je značenja valjana misao u organiziranim oblicima spoznajne djelatnosti kao što su znanost i filozofija.

4. Podjela logike. (na formalnu ili elementarnu i metodologiju)

Suvremeni filozofi i logičari razlikuju filozofiju logike i logiku.

Filozofija logike je sastavni dio filozofije, a logika je posebna znanost vrlo bliska matematici.

Formalna ili elementarna logika je učenje o oblicima misli, a učenje o primjeni tih oblika misli naziva se metodologija. Formalna logika formulira pravila i uvjete valjane misli, a metodologija formulira upute za razvitak i napredak spoznaje.

5. Tko je osnivač logike?

Osnivač logike je grčki filozof Aristotel.

6. Kako se zove Aristotelova logika?

Logika koju su stvorili Aristotel i filozofi megarsko-stoičke škole naziva se deduktivna logika.

7. Što je dedukcija?

Dedukcija je zaključivanje od općih sudova k pojedinačnima ili k drugim općim sudovima, od uopćavanja prema pojedinostima ili prema drugim uopćavanjima, tj. izvođenje.

8. Što je indukcija?

Indukcija je zaključivanje od pojedinačnih slučajeva prema općim zakonitostima koje njima upravljaju.

9. Što je pojam?

Pojam je misao o općim, nužnim, bitnim karakteristikama onoga o čemu mislimo (predmet misli). Skraćeno, pojam je misao o biti predmeta.

10. Objasni opseg i sadržaj pojma (+primjeri)!

Sadržaj pojma čine bitne karakteristike nekog pojma, odnosno ono što nešto čini onim što jest. Sadržaj pojma je skup bitnih oznaka pojma. Primjerice, sadržaj pojma „trokut“ sastoji se u tome da je trokut geometrijski lik koji ima 3 stranice.

Opseg pojma čini skup nižih pojmova na koje se taj pojam odnosi. Drugima riječima, opseg pojma je skup nižih pojmova koje obuhvaća jedan viši pojam. Primjerice, u opseg pojma „trokut“ ulaze sljedeći pojmovi: „jednakostraničan“, „raznostraničan“, „jednakokračan“, itd.

Valja naglasiti kako su sadržaj i opseg pojma obrnuto proporcionalni kada se radi o pojmovima iste vrste i roda.

11. Teorije pojmova.

Postoji pet karakterističnih logičkih teorija koje smatramo da dovoljno dobro opisuju „pojam“:

a. formalistička teorija pojma

- neki logičari određuju pojam kao element suda

- „Krava je životinja.“ -> „krava“ i „životinja“ -> pojmovi

- ovom teorijom nije odgovoreno na pitanje što je taj element suda, što je pojam

- pojam jest dio suda, ali još ne znam što on jest

b. psihologistička teorija pojma

- psihologisti smatraju da se logički pojam može definirati pomoću psihološkog pojma „predodžba“

- pojedine stvari u nama stvaraju pojedinačne predodžbe, a pojam bi onda bio samo neka opća predodžba

- pojam bi dakle bio predodžba o onome što je zajedničko većem broju predmeta

- opća predodžba je, kao i svaka druga predodžba, realan psihološki doživljaj te se po tome bitno razlikuje od pojma koji je idealna logička tvorevina

- opća predodžba sadržava konkretan osjetno-slikovit karakter te je slika o nečemu osjetno doživljenom

c. nominalistička teorija pojma

- nominalisti smatraju da je pojam samo ime (nomen) kojim označavamo jednu ili više pojedinačnih stvari

- zapravo, oni smatraju da pojmova uopće nema

- postoje samo pojedinačne stvari i riječi kojima ih označavamo -> pojedinačna i grupna imena

- pojedinačna imena: Zagreb, Hajduk, Sljeme, Petar Petrović, ...

- grupna imena: brda, čovjek, stol, ...

- mi tvrdimo da pojam nije nikakvo ime, nego nešto poput posrednika između stvari i imena

d. vulagrnomaterijalistička teorija pojma

- vulgarnomaterijalsti smatraju da je pojam misaoni odraz bitnih svojstava materijalnih stvari

- što onda s onime nematerijalnim kao što su sreća i radosti?

- ipak možemo imati pojam o nečemu nematerijalnom i zbog toga lako možemo oboriti ovu teoriju

e. realistička teorija pojma

- prema ovoj teoriji, pojam je odraz bitnih svojstava materijalnih stvari, ali i procesa (materijalni, duševni), njihovih svojstava (tvrdoća, mekoća, dobrota) i njihovih međusobnih odnosa (prije, poslije, lijevo, desno)

- no, mi možemo imati pojam i o idealnim predmetima koji nisu ni materijalni ni psihički -> razlomak, crta, točka

- možemo imati pojam i o zamišljenim bićima i stvarima -> vještica, vila, kiklop

- čak i kada se naši pojmovi odnose na nešto što postoji, oni nisu puki odraz realnih stvari

- naš pojam atoma mnogo se je puta mijenjao, a bit atoma je ostala ista

12. Objasni vrste pojmova.

Individualni i klasni pojmovi

- pojedinačni ili individualni pojam -> pojam u čiji doseg ulazi samo jedan pojedinačni predmet, pr. „Napoleon Bonaparte“

- skup ili niz pojedinačnih predmeta ili bića koji imaju neka zajednička svojstva čine razred ili klasu

- razredni ili klasni pojam -> pojam čiji doseg i područje primjene obuhvaća skup sličnih pojedinačnih predmeta, pr. „vojskovođe“

Nekvantificirani i kvantificirani pojmovi

- nekvantificirani pojam -> pojam koji se izričito ne proteže na čitavu klasu niti se izričito ograničava na njezin dio, pr. „gradovi leglo poroka“

- kvantificirani pojam -> pojam kojim izričito mislimo sve ili samo neke članove klase o kojoj govorimo, pr. „svi/neki gradovi“

Univerzalni i partikularni pojmovi

- univerzalni ili opći pojam -> pojam kojim mislimo sve članove klase, pr. „svi gradovi“

- partikularni ili posebni pojam -> pojam kojim mislimo neke članove klase, pr. „neki gradovi“

Jednostavni i složeni pojmovi

- jednostavni pojam -> pojam čiji sadržaj ima samo jednu oznaku koja se ne može dalje raščlanjivati, pr. „bijelo“

- složeni pojam -> pojam čiji sadržaj ima više nego jednu oznaku, pr. „brucoš“

Pozitivni i negativni pojmovi

- pozitivni pojam -> pojam kojim mislimo prisutnost nekog svojstva, odnosa ili djelatnosti, pr. „gostoljubivost“

- negativni pojam -> pojam kojim mislimo odsutnost nekog svojstva, odnosa ili djelatnosti, pr. „negostoljubivost“

Konkretni i apstraktni pojmovi

- konkretni pojam -> pojam čiji se prošireni sadržaj misli

- apstraktni pojam -> pojam čiji se uži sadržaj misli

Jasni i nejasni pojam

- jasni pojam -> pojam čiji opseg poznajemo u potpunosti

- nejasni pojam -> pojam čiji opseg poznajemo tek djelomično

Razgovijetni i nerazgovijetni pojmovi

- razgovijetni pojam -> pojam čiji sadržaj točno poznajemo

- nerazgovijetan pojam -> pojam čiji sadržaj djelomično poznajemo

Homologički i heterologički pojmovi

- homologički pojam -> pojam o klasi koja sadrži sama sebe kao člana, pr. „hrvatske riječi“

- heterologički pojam -> pojam o klasi koja nije sama svoj član, pr. „engleske riječi“

Kolektivni i nekolektivni pojmovi

- kolektivni pojam -> pojam kojim mislimo cjelinu sastavljenu od većeg broja istovrsnih predmeta, pr. „šuma“

- nekolektivni pojmovi -> svi ostali pojmovi

13. Objasni odnose među pojmovima.

a. identični pojmovi

- istovjetni ili identični pojmovi su pojmovi koji imaju isti sadržaj i isti opseg

- pr. „muzika“ - „glazba“

b. ekvipolentni pojmovi

- ekvipolentni ili jednako vrijedni pojmovi su oni koji pojmovi koji imaju različit sadržaj, a isti opseg

- pr. „glavni grad RH“ - „najveći grad RH“

c. superordinirani i subordinirani pojmovi

- rodni ili viši pojam je onaj pojam koji ima veći opseg, a manji sadržaj

- vrsni ili niži pojam je onaj pojam koji ima manji opseg, a veći sadržaj

- viši pojam je nadređen ili superioran svom nižem pojmu

- niži pojam je podređen ili subordiniran višem pojmu

- pr. „sport“ - „nogomet“

d. interferirajući pojmovi

- interferirajući ili ukršteni pojmovi imaju djelomično zajednički sadržaj i djelomično zajednički opseg

- pr. „političar“ i „lovac“ -> postoji neki „političar“ koji je „lovac“, i suprotno; također, oba im je superioran pojam „čovjek“

e. koordinirajući pojmovi

- koordinirani ili subodređeni pojmovi su subordinirani istom višem rodnom pojmu, ali u svom sadržaju imaju međusobno nespojive razlike pa ne mogu ni imati djelomično zajednički opseg

- pr. „som“ i „morski pas“ su ribe, ali som živi u slatkoj vodi, a morski pas u slanoj

f. kontrarni pojmovi

- kontrarni ili suprotni pojam čine dva koordinirana pojma koja se međusobno razlikuju više ma koja druga dva koordinirana pojma

- pr. „sjever“ i „jug“ -> oba im je superioran pojam „strana svijeta“

g. kontradiktorno koordinirani pojmovi

- proturječno subodređeni ili kontradiktorno koordinirani pojam čine dva koordinirana pojma od kojih je jedan negacija specifične oznake drugog, a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superioran

- pr. „genijalan“ i „negenijalan“ -> drugi pojam može obuhvatiti pojmove „talentiran“, „polutalentiran“, „potpuno netalentiran“

h. kontradiktorni pojmovi

- proturječni ili kontradiktorni pojam čine dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadržaj drugog, a svojim opsegom obuhvaća opsege svih drugih pojmova osim tog jednog pojma

- pr. „nebijel“ -> totalna negacija bijeloga

i. disparatni pojmovi

- neusporedivi ili disparatni pojmovi su tako različiti da ih ni po čemu ne možemo usporediti

- pr. „indijanac“ i „kocka“

14. Ljestvica i piramida pojmova (moramo znati nacrtati)

SAMI!

15. Dijagrami (mislim da je rekla da će biti samo Eulerovi)

SAMI!

16. Objasni problem kategorije i Aristotelove kategorije.

Aristotel je među prvima razmatrao pitanje postoji li neki najopćenitiji pojam koji bi svojim opsegom obuhvatio sve pojmove te je zaključio da takvog pojma nema. Shvatio je da ih je više, najčešće se spominje deset.

Takve pojmove nazivamo kategorijama (najopćenitiji pojmovi). Aristotelova podjela po kategorijama:

1) supstancija (čovjek, konj, ...)2) kvantitet (pola metra, 20 grama)3) kvalitet (toplo, hladno, bijelo)4) odnos (dvostruko, iznad, ispod)5) mjesto (u sobi, na trgu)6) vrijeme (jučer, danas)7) položaj (leži, spava, sjedi)8) posjedovanje, stanje (naoružan)9) radnja, djelovanje ( kovanje, siječe)10) trpljenje (biva spaljivan)

Supstancija je ono što stoji samo za sebe i ne treba nešto drugo za svoje postojanje.

17. Sud (što je sud, koja je opća forma suda itd.)

Sud je spoj pojmova kojim se nešto tvrdi ili poriče. On može biti istinit ili neistinit. Sud je rezultat procesa suđenja te je oblik misli.

Opća forma suda je „ S je P“ ili „SP“.

subjekt = S -> misao o onome o čemu u sudu tvrdimo

predikat = P -> misao o onome što o subjektu tvrdimo

- spona ili kopula („je“, „nije“, „-„) povezuje ili razdvaja subjekt i predikat i nije posebni dio suda