OPINSKI SUD U SPLITU

OPINSKI SUD U SPLITUPARNINI ODJELOVRNI I IZVANPARNINI ODJEL

ZEMLJINOKNJINI ODJELZBIRKA (ODABIR) ODLUKAI

SENTENCE

veljaa 2011. god.OPINSKI SUD U SPLITU

PARNINI ODJELOVRNI I IZVANPARNINI ODJEL

ZEMLJINOKNJINI ODJELZBIRKA (ODABIR) ODLUKA ISENTENCEodabrali suci slube za praenje i prouavanje sudske prakse

Marica LoviVlado Maduni

Dragan RamljakS A D R A J:

I. ODLUKE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Odluka od 30. rujna 2010. god. u predmetu Balenovi protiv Hrvatske(Zahtjev broj 28369/07) ..11II. IZDVOJENE ODLUKE

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-689/2008 od 27. listopada 2010. god. ..............................................37Presuda upanijskog suda u Splitu Gx-708/10 od 15. prosinca 2010. god. ..48III. PARNINI POSTUPAK (SENTENCE)1. STVARNO PRAVO POSJED.nSmetanje posjeda

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gsp-52/10...53- Odluka upanijskog suda u Splitu Gsp-54/10.......54PRAVO VLASNITVAnStjecanje vlasniva- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-746/10...56Iseljenje i predaja - Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-6/10582. OBVEZNO PRAVO Regres prema vozau pod utjecajem alkohola- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-991/08960Isplata troka telefonskog prikljuka- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-821/10...62Naknada tete opasna stvar- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-767/10..63Naknada materijalne tete- Odluka upanijskog suda u Splitu G-1065/08..64Naknada tete primjena odredbe l. 919. st. 1. ZOO- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-206/1065Nadlenost suda kod izvanugovorne odgovornostI

TETU S meunarodnim elementom- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-84/10..67Naknada tete putniku alkoholiziranost vozaa- Odluka Vrhovnog suda RH Rev-1419/0968Naknada tete za pretrpljene duevne boli (uraunavanje isplate osobne invalidnine)- Odluka Vrhovnog suda RH Rev-627/09-2..70Renta- Odluka upanijskog suda u Splitu Go-244/09...71Isplata zatezne kamate- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-874/1073Pobijanje pravnih radnji dunika- Odluka upanijskog suda u Splitu Go-420/09...74Naknada tete zbog neosnovanog boravka u pritvoru- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-517/10...75Primjena odredbe l. 376. ZOO/91- Odluka upanijskog suda u Splitu Gn-61/10...76Zastara povrat izdataka za drugoga- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-61/1077Primjena odredbe l. 5. Zakona o nasljeivanju- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-850/10.78Primjena odredbe l. 210. ZOO- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-983/09..79Nematerijalna i materijalna teta pasivna legitimacija RH- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-414/10...80Izgubljena zarada tuiteljica osiguraniknjemakog zdravstvenog osiguranja- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-522/09...81Naknada tete zbog povrede asti i ugleda- Odluka upanijskog suda u Splitu Gn-4/10.82Ispravak informacije putem e-maila- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmed-35/10833. OBITELJSKO PRAVO Uzdravanje- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-843/10 ..85- Odluka upanijskog suda u Splitu Gobz-72/10.86Nain odravanja susreta i druenja- Odluka upanijskog suda u Splitu Gobz-66/10.874. STAMBENO PRAVO Ugovor o najmu stana sa zatienom najamninom- Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-11/10.90Donoenje presude koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zatienom najamninom i iseljenje i predaja- Odluka upanijskog suda u Splitu Gnaj-14/10.91iseljenje- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-292/09..92

5. RADNO PRAVO Sudska zatita prava iz radnog odnosa - Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-40/10...94

- Odluka Vrhovnog suda RH Revr-1050/10-2..95

- Odluka Vrhovnog suda RH Revr-845/10-296

- Odluka Vrhovnog suda RH Revr-1399/09-2..97

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-561/10.98- Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-61/10...99

- Odluka Vrhovnog suda RH Revr-146/10-2..100

- Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-55/10.101Zabrana utakmice radnika sa poslodavcem- Odluka upanijskog suda u Splitu Go-70/09...102Nadomjetanje suglasnosti za davanje otkaza- Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-23/10..104Isplata otpremnine- Odluka upanijskog suda u Splitu G-1719/08.....1056. PROCESNO PRAVO Prijeboj potraivanja l. 336. i 337. ZOO- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-740/10.107Primjena odredbe l. 192. st. 3. ZPP- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-889/10.108Dostava pismena stavljanje na oglasnu plou- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-387/10109Prigovor promaene pasivne legitimacije (obrt)- Odluka upanijskog suda u Splitu Go-213/10.111Primjena odredbe l. 206. i 208. ZPP-a- Odluka upanijskog suda u Splitu Go-461/09.112Parnini troak kod povlaenja- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-437/10113Plaanje trokova delegaciji- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-182/10..114Primjena Pravilnika o naknadi putnih trokovau sudskim postupcima- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-686/10.115Novana kazna- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-376/10.116- Odluka upanijskog suda u Splitu Grs-37/08..117Sudska pristojba na presudu zbog ogluhe- Odluka upanijskog suda u Splitu Go-295/09.118Primjena odredbe l. 117. st. 1. ZPP-a

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-1155/09...119Primjena odredbe l. 117. st. 2. ZPP-a

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-862/10.121Prekid postupka

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-423/10.122Primjena odredbe l. 19. stavak 1. ZPP-a

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gmal-909/10.123Protivljenje tuenika djelominom povlaenjutube kod smanjenja tubenog zahtjeva

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gp-264/10.124Primjena odredbe l. 261. st. 3. ZPP-a

- Odluka upanijskog suda u Splitu Gx-836/09.125IV. OVRNI I IZVANPARNINI POSTUPAK (SENTENCE)1. PROCESNE ODLUKE

ODGODA PROVEDBE OVRHE

Odluke upanijskog suda u Splitu br. Govr-768/10.................................................128UREENJE PRIJEDLOGA ZA OVRHU

- Odluka upanijskog suda u Splitu br. Gp-749/10....................................................129PRIJEDLOGA ZA POVRAT U PRIJANJE STANJE

Odluka upanijskog suda u Splitu br. Govr-480/10.................................................130PRAVODOBNOST PRIGOVORA PROTIV RJEENJE O OVRSI

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-194/10.......................................................131NENADLENOST SPORAZUM O MJESNOJ NADLENOSTI

- Odluka upanijskog suda u Splitu br. Govr-605/10..................................................132RJEENJE O ISPRAVKU RJEENJA O OVRSI

Odluka upanijskog suda u Splitu, Br. Govr-697/10................................................133STRANAKA SPOSOBNOST

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1196/10..............................................134OBUSTAVA RJEENJA O OBUSTAVI OVRHE PRETHODNA MJERA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-215/10....................................................135NAELO STROGOFORMALNOG LEGALITETA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-12/10..................................................136ODGODA OVRHE PODNIJETA USTAVNA TUBA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1006/10..............................................137OBUSTAVA OVRHE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-784/09................................................138PROTUOVRHA

- Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-914/10................................................139DOSTAVA RJEENJA O OVRSI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1183/10..............................................140ISKLJUIVA I UGOVORENA MJESNA NADLENOST

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-852/10................................................141PRETPOSTAVKE ZA ODGODU OVRHE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1038/10..............................................142PRIJEDLOG ZA ODGODU OVRHE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-939/10................................................143DOPUTENOST REVIZIJE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-483/10................................................144ALBA TREE OSOBE NA RJEENJE O OVRSI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1007/10..............................................145PREKID OVRHE. Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-948/10................................................146PREDAJA PODNESKA NENADLENOM SUDU

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-640/10................................................1472. TROKOVI POSTUPKA

NAKNADA TROKOVA PRAVNOG SAVJETOVANJA I MILJENJA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-594/09...............................................149PRAVODOBNOST ZAHTJEVA ZA NAKNADU TROKA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-715/10...............................................150TROKOVI POSTUPKA KADA JE REVIZIJSKOM ODLUKOM UKINUTA PRESUDA KOJA JE BILA PREDMET OVRHE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-676/10....................................................151TROAK OPOMENE STRANCI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-383/10................................................152.3. OBITELJSKO PRAVO

NAPLATA PENALA PRIMJENOM ODREDBE L. 218. OVRNOG ZAKONA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1117/09..............................................154OSNOVNI KONTAKTI IZMEU RODITELJA I DJECE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-275/10................................................155SUSRETI I DRUENJE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-754/10................................................1564. MERITORNE ODLUKEPOLAGANJE KUPOVNINE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-624/09................................................158SOLIDARNOST OBVEZE PREMA UGOVORU O KREDITU

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-482/09................................................159POSTUPANJE SUDSKOG OVRITELJA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-859/10................................................160PROMJENA SREDSTVA OVRHE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-893/10................................................161OVRHA NA CJELOKUPNU IMOVINU OVRENIKA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-953/10................................................162NOVANA OVRHA PLAE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-601/09................................................163DA LI JE OVRHA ODREENA I RJEENJE MOGUE

Odluka upanijskog suda u Splitu br Govr-1034/09................................................164PRIZNANJE PRAVOMONE I OVRNE SUDSKE PRESUDE STRANOG SUDA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-378/10................................................165KONDENOTORNOST RJEENJE O OVRI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-1149/10..............................................166DRABA NEKRETNINE OVRENIKA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gx-840/10...................................................167OVRNO RJEENJE MINISTARSTVA FINANCIJA, ZASNIVANJE ZALONOG PRAVA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-563/10.................................................168TIJEK ZAKONSKIH ZATEZNIH KAMATA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-449/10................................................169PRIMJENA ODREDBA L. 29. ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Odluka upanijskog suda u Splitu Govr-838/10.......................................................170PRIMJENE ODREDBI L. 6. OVRNOG ZAKONA

Odluka apanijskog suda u Splitu, br. Govr-312/10................................................171PROMJENA SREDSTVA OVRHE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-479/10................................................172OVRNA ISPRAVA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-455/10................................................173DOPUTENOST OVRHE U GRANICAMA OVRNE ISPRAVE

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-659/10................................................174OVRNA I JAVNOBILJENIKA ISPRAVA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-532/10................................................175POTVRDA PRAVOMONOSTI I OVRNOSTI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gx-1195/09..................................................176PRIMJENA ODREDBE L. 178. OVRNOG ZAKONA Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-555/10................................................1775. MJERE OSIGURANJA

PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJEREIZ L. 298. I 299. OVRNOG ZAKONA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-597/09................................................179PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE, POSTUPAKZA POBIJANJE PRAVNIH RADNJI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-598/09...........................................180PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE PREMAODREDBI L. 74. ZAKONA O NAKNADI

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Govr-776/10................................................181PRIJEDLOG ZA ODREIVANJE PRIVREMENE MJEREPRIMJENA ODREDBE L. 40 ZAKONA O ZEMLJINIM KNJIGAMA

Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gx-188/10....................................................182PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE U SVEZI L. 74 ZAKONA O NAKNADI

- Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-675/10...................................................183PRIJEDLOG ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE ZAPLJENE NOVANIH SREDSTAVA

- Odluka upanijskog suda u Splitu, br. G-403/08.....................................................184V. ZEMLJINOKNJINI POSTUPAKPRIMJENA ODREDBE L. 72. ZAKONA O VLASNITVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-358/10..................................................186UPIS PRAVA VLASNITVA U KORIST DIONIKOG DRUTVA U STEAJU Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-46/10187UPIS PREDBILJEBE UGOVORA Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-125/09..................................................188UPIS PRAVA VLASNITVA TEMELJEM UGOVORAO USTUPU IDEALNIH DIJELOVA NEKRETNINE Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-57/10....................................................189UPIS PRAVA VLASNITVA TEMELJEM POTVRDE NADLENOG TIJELA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-102/10.190PRIJEDLOG ZA PROVEDBU PRIVREMENE MJEREZABRANE OTUENJA I OPTEREENJA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gp-805/10...191PRIJEDLOG PODNOSITELJA ZA ZABILJEBU OVRHE NA NEKRETNINU Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-91/10....................................................192OSPORAVANJE ZK UPISA RADI POSTOJANJA POSTUPKA KOJIM SE TRAI RASKID UGOVORA O KUPOPRODAJI TE POSTOJANJA KAZNENOG POSTUPKA Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-69/10....................................................193UPIS POLJOPRIVREDNOG ZEMLJITA NA REPUBLIKU HRVATSKU Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-441/10..................................................194ZABILJEBA SPORA U PRAVNOJ STVARI IZMEU PARBENIH STRANAKA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-400/10.195PRIJEDLOG ZA UPISOM PRAVA VLASNITVA POLOVINE IDEALNOG DIJELA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-96/10...196PRIJEDLOG ZA PROVEDBU KUPOPRODAJNE POGODBE OD 1942. GOD. - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-216/10.197ZABILJEBA SPORA KOJI SE VODI RADI UTVRENJA NITAVOSTI UGOVORA O DOIVOTNOM UZDRAVANJU Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-718/09..................................................198ZABILJEBA NEPRAVOMONOG RJEENJA O OVRSI Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-22/10....................................................199PRIJEDLOG ZA PROVEDBU UGOVORA O STJECANJU PRAVAVLASNITVA (NIJE IDENTINO IME KUPCA KAKO JE NAVEDENO U ISPRAVI) Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-777/10..................................................200BRISANJE ZABILJEBE OVRHE - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-552/10.201PRIJEDLOG DA SE DOZVOLI ZABILJEBA STAVLJANJA POD PREVENTIVNU ZATITU ODREENA NEKRETNINA - Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-83/10...202UPIS ZALONOG PRAVA NA NEKRETNINI U VLASNITVU PROTIVNIKA UPISA Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-172/10..................................................203ZABILJEBA POTRAIVANJA NOVANOG IZNOSA NATEMELJU ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Odluka upanijskog suda u Splitu, br. Gzk-358/10..................................................204ODLUKE EUROPSKOG SUDA

ZA LJUDSKA PRAVA

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

ODLUKA

O DOPUTENOSTI

zahtjeva br. 28369/07Vesna BALENOVI

protiv HrvatskeEuropski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajui 30. rujna 2010. godine u Vijeu u sastavu:

g. Christos Rozakis, predsjednik, ga Nina Vaji,

g. Anatoly Kovler,

g. Elisabeth Steiner,

g. Khanlar Hajiyev, g. Giorgio Malinverni, g. George Nicolaou, suci,i g. Andr Wampach, zamjenik tajnika odjela,

uzimajui u obzir naprijed navedeni zahtjev podnesen 9. oujka 2007. godine,

uzimajui u obzir oitovanje koje je podnijela tuena drava i odgovor na oitovanje koje je podnijela podnositeljica zahtjeva,

nakon vijeanja, odluuje kako slijedi:

INJENICE

Podnositeljica zahtjeva, ga Vesna Balenovi, koja ima dvostruko hrvatsko i slovensko dravljanstvo, roena je 1954. godine i ivi u Zagrebu. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica, ga.Stanik. Vlada Slovenije, koja je bila obavijetena o pravu da se umijea (lanak 36., stavak 1. Konvencije i Pravilo 44., stavak 2. (a) Poslovnika Suda, nije iskoristila to pravo.

A.Okolnosti predmeta

injenino stanje predmeta kako su ga iznijele stranke moe se saeti kako slijedi.

Podnositeljica zahtjeva radila je za dioniko drutvo INA Industrija nafte d.d. (u daljnjem tekstu: "INA" ili "drutvo") od 17. lipnja 1983. do 18. travnja 2001. godine kad joj je otkazan ugovor o radu. INA je osnovana 1963. godine i dravna je naftna tvrtka Hrvatske. Do 17. srpnja 2003. drava je bila njezin jedini dioniar. Trenutano je 47% dionica INA-e u vlasnitvu maarske naftne i plinske tvrtke MOL, 44% u vlasnitvu Republike Hrvatske (koju predstavlja hrvatska vlada), a 8% u vlasnitvu raznih institucionalnih i privatnih ulagaa.

1. Radni spor podnositeljice zahtjeva i njezina kaznena prijava

(a) Dogaaji koji su doveli do otkazivanja ugovora o radu podnositeljici zahtjeva

Dana 1. sijenja 2001. godine podnositeljica zahtjeva promaknuta je i rasporeena na radno mjesto voditeljice projekta u uredu .V.-a, lana uprave INA-e i njezinog izvrnog direktora za rafinerije i marketing.

U okviru obavljanja svojih poslova, podnositeljica zahtjeva je analizirala pitanja koja su se odnosila na gubitke goriva tijekom prijevoza od rafinerija do benzinskih crpki. Dola je do zakljuka da je 2000. godine vrijednost goriva izgubljenog u prijevozu bila 25.872.208,97 hrvatskih kuna (HRK), od kojih su prijevoznici nadoknadili samo 5.056.818,86 HRK. Njezini su nalazi upuivali na to da su se mjerodavne osobe u INI pokazale dosta nemarnima glede potraivanja naknade tete za preostale gubitke. Na temelju svojih nalaza, podnositeljica zahtjeva je izradila izvjee pod naslovom "Reklamacije u magistralnom transportu u toku 2000. u Slubi logistike".

Dana 19. sijenja 2001. godine podnositeljica zahtjeva je izvijestila svog neposredno nadreenog, .V.-a o svojim nalazima i dala mu primjerak prethodno spomenutoga izvjea.

Dana 20. sijenja 2001. godine INA je raspisala javno nadmetanje za usluge prijevoza koje je u dnevnim novinama objavljeno kao "Poziv na podnoenje ponuda za odabir najpovoljnijih ponuaa za godinji cestovni prijevoz naftnih derivata autocisternama".

Dana 22. sijenja 2001. godine podnositeljica zahtjeva poslala je dopis T.D.-u, predsjedniku uprave INA-e i zatraila sastanak. Naznaila je da bi eljela razgovarati o pitanjima koja se odnose na gubitke goriva tijekom prijevoza, te je priloila primjerak svoga prethodno spomenutog izvjea. Prema navodima Vlade, T.D. je pripremio izvjee za nadzorni odbor o gubitcima nastalim tijekom prijevoza, a nadzorni je odbor ve 23. sijenja 2001. godine odluio da e se svi neopravdani gubitci naplatiti jednostranim prijebojem. Prijeboj je realiziran i gubitci su naplaeni do ljeta 2001. godine.

Budui da podnositeljica zahtjeva nije dobila nikakav odgovor na svoj dopis od 22. sijenja 2001. godine, ona je dana 29. sijenja 2001. godine poslala dopis predsjedniku nadzornog odbora INA-e, S.L.-u. S njime se sastala 8. veljae 2001. i razgovarala o pitanjima koje je iznijela u svome dopisu T.D.-u. Podnositeljica zahtjeva je zatraila i da S.L. obustavi javno nadmetanje od 20. sijenja 2001. godine za usluge vanjskih prijevoznika. Predloila je da bi, umjesto angairanja usluga vanjskih prijevoznika, INA trebala razviti vlastite. S obzirom na injenicu da je, prema bilanci drutva za 2000. godinu, INA raznim prijevoznicima isplatila 149.105.944,37 HRK, podnositeljica zahtjeva izraunala je da je drutvo moglo podignuti kredit za kupnju ili uzeti na leasing 232 nova vozila broj koji je jednak broju vozila koja koriste vanjski prijevoznici i u roku od dvije godine otplatiti kredit. Prema navodima podnositeljice zahtjeva, S.L. je smatrao njezine nalaze glede gubitaka goriva valjanima, ali je odbio poduzeti bilo to kako bi se obustavilo prethodno spomenuto javno nadmetanje. Prema navodima Vlade, S.L. je napravio preslike dokumenata dobivenih od podnositeljice zahtjeva i dao ih unutarnjoj kontroli radi istrage.

Dana 9. veljae 2001. godine podnositeljica zahtjeva se ponovno pismeno obratila S.L.-u. Poslala mu je primjerak svoga izvjea o gubitku goriva tijekom prijevoza i ponovno je od njega zatraila da obustavi javno nadmetanje od 20. sijenja 2001. godine.

Dana 12. veljae 2001. godine podnositeljica zahtjeva poslala je jo jedan dopis predsjedniku uprave T.D.-u. Navodei iste razloge kao u dopisu S.L.-u od 9. veljae 2001. godine, pozvala ga je da obustavi prethodno spomenuto javno nadmetanje od 20. sijenja 2001. godine za usluge vanjskih prijevoznika. Podnositeljica zahtjeva se pozvala i na svoj prethodni dopis od 22. sijenja 2001. godine na koji nije dobila odgovor te na pitanja iznesena u tom dopisu. Ponovno je zatraila sastanak.Dana 13. veljae 2001. godine podnositeljica zahtjeva je podnijela vlastitu ponudu na javno nadmetanje za usluge vanjskih prijevoznika. Pritom je od Povjerenstva za javna nadmetanja zatraila da promijeni poslovnu strategiju unajmljivanja prijevoznikih tvrtki i prihvati njezinu zamisao u vezi s razvojem vlastitog voznog parka INE.

Dana 3. travnja 2001. godine u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija objavljen je lanak pod naslovom: "[S.L.] preuuje kriminal u Ini teak 40 milijuna maraka". U lanku je navedeno da bi INA trebala izgraditi vlastiti vozni park umjesto da angaira vanjske prijevoznike. Izneseno je da je, prema bilanci drutva, u 2000. godini INA isplatila 149.105.944,37 HRK raznim prijevoznikim tvrtkama te se tvrdilo da je umjesto toga mogla podignuti kredit za kupnju ili uzeti na leasing 232 autocisterne. Nakon to bi u roku od dvije godine otplatila kredit, INA bi tijekom sljedeih sedam godina koritenjem vlastitog voznog parka zaraivala 70.000.000 njemakih maraka (DEM) godinje. Osim toga, na taj bi se nain otvorilo 500 novih radnih mjesta te bi se rijeio problem vika zaposlenika u INA-i. lanak se uz to oslanjao na nalaze podnositeljice zahtjeva glede gubitka goriva tijekom prijevoza od rafinerija do benzinskih crpki. Spomenuto je da je vrijednost izgubljenog goriva 25.872.208,97 HRK, od kojih je samo 5.056.818,86 HRK naplaeno od prijevoznika te je navedeno da uprava INA-e nije napravila nita ili je napravila veoma malo kako bi se naknadila za preostale gubitke. U lanku je spomenuto i da su se T.D. i S.L. ogluili na upozorenje podnositeljice zahtjeva o tetnoj poslovnoj politici drutva. Na kraju je u lanku navedeno da e na tu temu biti jo lanaka.

Na istoj je stranici objavljen lanak pod naslovom "Problemi su poeli kad sam otkrila manipulacije", koji je sadravao intervju s podnositeljicom zahtjeva u kojemu je ona izrazila svoju zabrinutost glede poslovne politike INA-e. Relevantni dio lanka glasi kako slijedi:

Problemi su poeli kad sam otkrila manipulacije

Bila sam zauena i iznenaena kada sam saznala da unato podacima o gomilanju gubitaka Ina raspisuje novi natjeaj za angairanje vanjskih prijevoznika

Gospoa Balenovi je mjesece rada utroila na sustavno sreivanje podataka o trokovima transporta u Ini. Ono to je otkrila uinilo joj se toliko velikim i znaajnim da je o svemu pokuala razgovarati s prvim ovjekom nacionalne kompanije dr. T. D. Kada je vidjela da u Ini ne razumiju jezik kojim ona govori, pomo je potraila kod potpredsjednika Vlade i predsjednika NO Ine S. L. Ila je i kod I. D., savjetnika Predsjednika Republike, koji je rekao da je njezino otkrie zaleujue. Njezini kolege u natjeajnoj komisiji za izbor ugovornih prijevoznika u cestovnom prometu kau da je otkrila fantastine stvari, ali da oni moraju postupati kako efovi kau. Tako se gospoa Balenovi nala izvan podruja o kojem zna puno ili moda sve i prebaena je na zvuno radno mjesto u sektoru u kojem nije imala iskustva.

Zato ste se odluili za istup u javnosti s podacima o natjeaju za angairanje vanjskih prijevoznika u poduzeu Ina?

U transportu Ine radim 19 godina i upoznata sam s cjelovitom problematikom tog dijela poduzea. Svih ovih godina pratim i analiziram poslovne rezultate u podruju transporta. Strano sam se osjeala kad sam shvatila da Ina ima proizvodnju i trite, a da nema transport koji bi trebao povezivati ova dva dijela. Kako sve analize pokazuju trend generiranja gubitaka, a istovremeno neke simulacije mogueg poslovanja pokazuju da bi bilo puno isplativije poslovati na drugi nain, odnosno s vlastitim voznim parkom, pokuala sam na to ukazati poslovodstvu poduzea. Kako isti ljudi nisu pokazali nimalo sluha za ono to im govorim, pa su me ak poeli i ignorirati, odnosno marginalizirati, odluila sam se na jedini mogui potez kako ono to zagovaram ne bi ostalo na dnu ladice.Najbolja opcijaKako su tono reagirali Vai nadreeni kad ste oh pokuali upoznati s rezultatima svojih analiza i sa svojim idejama?

Prve pokazatelje sam predoila lanu Uprave i izvrnom direktoru za rafinerijsku preradu i trgovinu V. Dok je sve bilo na razini usmene komunikacije, reakcije su bile pozitivne. Moda bih ak mogla rei i ohrabrujue da nastavim to to sam zapoela. To je bilo u kolovozu prole godine. Vrbanovi je tada izjavio da nee dozvoliti prolazak jo jednog javnog natjeaja za angairanje vanjskih ugovornih prijevoznika, nego da e se zalagati za razvitak vlastitog voznog parka. Sve to sam mu usmeno rekla, slikovno sam mu predoila. To znai da sam mu pokazala koliko cisterni Ina moe kupiti za godinji iznos koji se plati ugovornim prijevoznicima. Radilo se o oko 100 potpuno novih i najstroim ekolokim standardima prilagoenih cisterni. Na alost, sve je ostalo samo na rijeima, pa je izostao daljnji razvoj ideje o kupnji vlastitih vozila. Umjesto da se ide na javni natjeaj za kupnju cisterni, 20. sijenja 2001. raspisan je jo jedan natjeaj za angairanje vanjskih ugovornih prijevoznika u cestovnom prijevozu.

to se uinili kad ste vidjeli da je raspisan natjeaj za koji je . V. rekao da ga ne e biti?

Bila sam zauena i iznenaena. U najmanju ruku sam oekivala da bi me netko mogao pozvati na razgovor da jo jednom zajedno preispitamo koja je opcija za poduzee najbolja i najisplativija.

Kako to da je od tog oduevljenja dolo do ignoriranja?

Moji prijedlozi su bili oito kvalitetni i ukazivali su uglavnom na probijanje normalnih trokova u vrijeme bive rukovodee garniture. Problemi su poeli kad sam inzistirala da se ove moje ideje nastave provoditi i u dijelu poslovanja za koje odgovornost snosi sadanji menadment. Jasno sam im ukazivala da praktino poinjemo puhati na vjetrenjae, jer u nekim segmentima analiziramo prekomjerne trokove u prolosti, a oni se danas i dalje generiraju s jo veim faktorom.

Kupnja kamiona

Nije li neobino da djelatnik Ine podnosi ponudu na javni natjeaj za angairanje vanjskih prijevoznika, posebno stoga jer Vi ne raspolaete traenim kamionima?

Jasno je da ne raspolaem tolikim brojem kamiona. Ponudu sam podnijela samo da bih ukazala na to kako Ina sama moe nabaviti traeni broj vozila. Rok za otplatu kredita kod poslovne banke ne bi bio dulji od tri godine. Budui da se u natjeaju trae vozila stara do 10 godina, jasno da bi iduih 7 godina, nakon otplate kredita, kamioni samo zaraivali. Rije je o 232 cisterne. Kad bi ih netko parkirao jednu iza druge, dobili bismo kolonu od oko 3 kilometra. ekala sam 50 minuta do zakljuenja natjeaja i vidjevi da isti nee biti storniran, to sam traila od predsjednika Uprave Ine dr. T. D. i predsjednika NO Ine i potpredsjednika Vlade RH S. L.. odluila sam se za podnoenje ponude koja bi morala biti upozoravajuu na tetnost angairanja vanjskih ugovornih prijevoznika u cestovnom prometu.

Kako je reagirao potpredsjednik Vlade S. L. kad ste mu predoili svoje analize?

Rekao je da mu se ini da su podaci vrlo pedantno povaeni i da su zastraujui. Onda sam ga pitala to misli napraviti povodom javnog natjeaja, na to mi je on odgovorio da to mora proi. to on misli o poslu koji sam obavila i ije rezultate sam mu predoila, moda najbolje govori podatak da mi je skrenuo pozornost na natjeaj koji Vlada raspisala za prijem, kako tamo pie obrazovanih, sposobnih i ambicioznih ljudi. Naglasio je da su moja poslovna izvjea dobar primjer kako se moe ui u trag gospodarskom kriminalu.

Dana 4. travnja 2001. godine u Slobodnoj Dalmaciji je objavljen jo jedan lanak, pod naslovom: "INA: Od rafinerije do benzinskih crpki isparilo 25 milijuna kuna". Uz njega je objavljen manji lanak pod naslovom: "Propalo 500 novih radnih mjesta to je u svojoj analizi predloila Vesna Balenovi, a INA nije prihvatila". U oba je lanka, izmeu ostalog, predstavljen sadraj dopisa to ih je podnositeljica zahtjeva poslala T.D.-u i S.L.-u o potrebi i opravdanosti razvoja vlastitog voznog parka INA-e.

U izdanjima od 5. i 6. travnja 2001. godine Slobodna Dalmacija je nastavila pisati o poslovnoj politici INA-e u lancima pod naslovom "INA dnevno gubi 348 tisua kuna" i "INA gubi novac na prijevoznicima". Dana 6. travnja 2001. godine objavljena je i reakcija uprave INA-e pod naslovom "Manji trokovi s tuim cisternama", u kojemu je navedeno da je koritenje usluga vanjskih prijevoznika uobiajena praksa u naftnoj industriji te da je neovisna revizorska tvrtka Arthur Andersen utvrdila da je to rjeenje za INA-u jeftinije.

U lanku pod naslovom: "Privatni prijevoznici zarauju mjeseno 20 tisua maraka Vesna Balenovi iznijela nove dokaze o malverzacijama u INA-i", objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 7. travnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva prvi je put otvoreno optuila upravu INA-e za korupciju i nepotizam. Posebice je ustvrdila da lanovi rukovodstva imaju osobni interes za odravanje postojeeg stanja stvari u kojemu se za prijevoznike usluge angairaju vanjski izvoai na tetu tvrtke, jer ili primaju proviziju od prijevoznika ili su osobno ukljueni u pruanje usluga prijevoza putem svoje rodbine. lanak glasi kako slijedi:

VESNA BALENOVI IZNIJELA NOVE DOKAZE O MALVERZACIJAM U INI

Privatni prijevoznici zarauju mjeseno 20 tisua maraka!

Pojedinci iz Inina menadmenta ukljueni su u privatni biznis prijevoza nafte, a isto ine i neki visoki dravni dunosnici. Kroz razne makinacije Ina je ve izgubila vie od 25 milijuna kuna.

Privatni prijevoznici koji za Inu vre uslugu transporta naftnih derivata u dosluhu su s Ininim menadmentom i zbog toga i jednima i drugima odgovara da ovakav natjeaj o izboru prijevoznika, kakav je sada raspisan, proe i da se realizira, ustvrdila je novinarima u petak Inina strunjakinja za ekonomske poslove Vesna Balenovi, ije su tvrdnje o neekonominosti odluke o iznajmljivanju privatnih prijevoznika umjesto nabave vlastitih cisterni za prijevoz goriva objavljene proteklih dana u seriji lanaka u naem listu.

Balenovi vrsto stoji na stajalitu kako privatni autoprijevoznici menadmentu debelo honoriraju svoje uee u prijevozu derivata za Inu, tvrdei kako se po jednom raspisanom natjeaju na ime takvih honorara obrne i desetak milijuna DEM.

Balenovi u svojim optubama ide i dalje, tvrdei kako su i pojedinci iz Inina menadmenta ukljueni u privatni biznis s prijevozom nafte, a nije se libila navesti kako sumnja da to isto ine i neki visoki dravni dunosnici.

To i ne udi ako vam kaem kako privatni prijevoznik na ime ukupnih trokova za prijevoz derivata, u to ulaze svi trokovi odravanja cisterne, plaa vozaa i sva davanja, mjeseno potroi oko 65.907 kuna, a njegova ista zarada kree se oko 20 do 25 tisua maraka mjeseno, tvrdi Balenovi, potkrepljujui svoje tvrdnje veim brojem dokumenata.

Privatni prijevoznik koji radi za veliku svjetsku naftnu kompaniju poput Shella zaradit e za novu cisternu za otprilike pet godina, dok nai privatni prijevoznici voze naftu za Inu to isto postignu za godinu dana. Iz toga je posve jasno kako Ina previe plaa svoje prijevoznike i kako se tu obre veliki novac kazala je Balenovi, potkrijepivi svoje rijei dokumentom iz kojeg je vidljivo da je samo tijekom 2000. godine Ina privatnim prijevoznicima platila oko 153 milijuna.

Kad bi Ina, predlae Balenovi, odluila sama vriti prijevoz derivata vlastitim kamionima, uz zadravanje dijela zarade koji sada u svoje depove spremaju privatnici, ona bi na kredit mogla kupiti 232 potpuno nove visokokvalitetne cisterne i otplatiti ih ve za dvije godine.

Ona je ustvrdila kako se u Ini radi i o notornoj pljaki goriva. Menaderi i organizatori prijevoza u dosluhu s privatnim prijevoznicima namjerno zadravaju reklamacije iz kojih je vidljiv manjak, kako bi nakon tri godine nastupila zastara, nakon ega se prijevoznik vie ne moe, tvrdi, teretit za nj.

Ina je kroz takve makinacija ve trajno izgubila vie od 25 milijuna kuna, kazala je Balenovi. Ona je potom iznijela i niz dokumenta koji, po njezinim rijeima, svjedoe da se kraa goriva vri i u prijevozu vlastitim Ininim cisternama.

I kao posljednje, dana 11. travnja 2001. godine Slobodna Dalmacija je objavila lanak pod naslovom: "Privatni prijevoznici otetili su INA-u za dvadeset milijuna kuna" u kojemu je ponovno dovedena u pitanje poslovna politika INE, kao i objektivnost nalaza revizorske tvrtke Arthur Andersen.

(b) Otkaz ugovora o radu podnositeljici zahtjeva i graanski postupak koji je nakon toga pokrenut

Dana 18. travnja 2001. godine INA je podnositeljici zahtjeva dala izvanredni otkaz ugovora o radu zbog njezinih izjava u tisku. Relevantni dio odluke glasi kako slijedi:

U navedenom postupku utvreno je da je Vesna Balenovi neovlatenim istupanjem u dnevnom listu Slobodna Dalmacija dana 3., 4., 5., 6., 7., i 11. travnja 2001. godine iznijela niz nestrunih analiza poslovanja i optubi na raun menadmenta INE, te je krajnje negativno prikazala nain poslovanja INA, d.d. ime je nanijela tetu ugledu INE.

Pored navedenog u dijelu istupanja uinila je javno dostupnim podatke koji se odnose na tijek i sadraj preliminarnih dogovora o poslovnoj suradnji, kalkulacija trokova vezanih uz promet robe i nabavu usluga javnim natjeajem, podatke o financijskom poslovanju i financijskim pokazateljima, te podatke zbog ijeg priopavanja moe nastupiti teta za gospodarske interese INE.

Nadalje je utvreno da Vesna Balenovi nije dobila dozvolu za iznos dokumenata iz poslovnih prostorija INE, niti da iste prenosi drugim osobama, niti da ih prezentira u sredstvima javnog priopavanja, kao to je uinila.

Iz navedenog slijedi da se ista postupivi na opisani nain nije pridravala Propisnika o ovlastima za poslovno dopisivanje u INI-Industriji-nafte, d.d. od 1. rujna 1998., kao ni Pravilnik o poslovnoj tajni od 27. veljae 1997. godine, ime je poinila osobito teke povrede obveza iz radnog odnosa propisane lankom 31. Pravilnika o radu:

- neizvravanje obveza iz ugovora o radu

- nepridravanje uputa, odluka, i drugih akata poslodavca

- nepridravanje zakona i drugih propisa te kolektivnog ugovora

- povreda poslovne tajne.

Budui zbog opisane, osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa radnice nije mogu, odlueno je kao u izreci.

Dana 2. svibnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je zahtjev za zatitu svojih prava iz radnog odnosa u odnosu na odluku kojom joj je otkazan ugovor o radu. Dana 14. svibnja 2001. godine INA je odbila podnositeljiin zahtjev.

Dana 23. svibnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je Opinskom sudu u Zagrebu graansku tubu kojom je pobijala otkaz svoga ugovora o radu. Zahtijevala je vraanje na posao i isplatu zaostalih plaa.

Dana 10. prosinca 2002. godine sud je donio presudu kojom je odbio tubu podnositeljice zahtjeva. Relevantni dio te presude glasi kako slijedi:

(...) Stoga tuiteljica smatra da otkaz ugovora o radu nije doputen [izmeu ostalog]:

...

-jer tuiteljica u javnosti nije istupala kao predstavnik tuenika, ve kao graanin-zaposlen u trgovakom drutvu u dravnom vlasnitvu, vrei svoje graansko pravo i obvezu da odgovarajuim istupom u javnosti pokua zatititi dravno vlasnitvo i dravnu imovinu na dobrobit zaposlenika tuenika i svih graana drave...

...

Po ocjeni ovog suda bez obzira da li je tuiteljica iznijela poslovne tajne ili se radi o financijskim i drugim podacima koji ne predstavljaju poslovnu tajnu, ona je postupila suprotno interesima poslodavca..., bez obzira na vlasniku strukturu poslodavca i tonost iznijetih podataka, time je zaista krajnje negativno nastupila u sredstvima javnog informiranja, ime je natetila prvenstveno ugledu poslodavca nanijevi mu na taj nain tetu njegovu ugledu.

Nastupajui u javnosti na ovakav nain, tuiteljica je postupila protivno Propisniku o ovlastima za poslovno dopisivanje i INI d.d. od 1. rujna 1998., l. 7. istoga, koji propisuje da za poslovnu komunikaciju, dopisivanje i davanje odgovarajuih podataka prema sredstvima javnog informiranja ovlateni su iskljuivo generalni direktor i direktor sektora promotivnih aktivnosti u skladu s ovlastima i naputcima koje mu dade generalni direktor, kojim propisom je l. 10. propisano da nepridravanje ovog propisnika predstavlja povredu radne dunosti s posljedicama koje iz toga proizlaze. Svaka od navedenih povreda po ocjeni ovog suda dovoljan je razlog da tuenik zakonito i doputeno tuiteljici dade izvanredni otkaz ugovora o radu a temeljem l. 107. ZR-a i l. 31. Pravilnika o radu, jer je tuiteljica poinila osobito teke povrede radnog odnosa, a uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa vie nije mogu.

Za ukazati je da "graansku dunost" ovaj sud ne moe pronai niti u jednom zakonskom lanku a niti tumaiti iz bilo kojeg postojeeg, osim iz Zakona o kaznenom postupku prema kojem tuiteljica ukoliko smatra da je poinjeno kazneno djelo kao graanin treba podnijeti kaznenu prijavu protiv poinitelja. Ovime se iscrpljuje graanska dunosti i zapoinje postupanje nadlenih dravnih tijela u eventualnom otkrivanju kaznenih djela i poinioca istih. Za ukazati je i na odredbe Zakona o zatiti tajnosti podataka, l. 25. istog, koji propisuje da se kao povreda uvanja poslovne tajne nee smatrati priopenje koje osoba upoznata s tajnim podatkom uini u prijavi kaznenog djela, privrednog prijestupa ili prekraja nadlenom tijelu te ako to priopi nadzornom tijelu radi ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa, dakle ne i javnosti.

Dana 11. studenoga 2003. godine upanijski sud u Zagrebu odbio je albu podnositeljice zahtjeva i potvrdio presudu donesenu u prvome stupnju. Konkretno, upanijski je sud presudio da mjerodavne odredbe Zakona o radu tite zaposlenike od otkaza ugovora o radu u sluajevima kad se obrate dravnim tijelima radi ostvarenja svojih prava ili prijave sumnje na korupciju, ali ne u sluajevima kada oni to nastoje napraviti putem sredstava javnog priopavanja. Relevantni dio presude upanijskoga suda glasi kako slijedi:

[Sud prvog stupnja] utvrdio je da tuiteljica istupajui u javnost i to u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" dana 3., 4., 5., 6., 7., i 11. travnja 2001. iznijela itav niz negativnih ocjena i tekih i olako izreenih kvalifikacija na raun poslovanja i gospodarenja kod tuenika, ime je postupala suprotno interesima poslodavca kod kojeg je bila zaposlena, te je ugrozila i povrijedila poslovni ugled tuenika.

...

Pri tom valja rei da se sud prvog stupnja nije uputao u pitanje "strunosti" analize poslovanja datih od strane tuiteljice, jer to izlazi izvan okvira predmeta ovog radnog spora.

Radi se o pitanjima naina voenja poslovanja drutva to je u iskljuivoj nadlenosti Uprave, dok nadzornu funkciju vri Nadzorni odbor, a ne pojedini radnik.

U vezi s time valja ukazati da prema l. 108. st. 2. Zakona o radu obraanje radnika nadlenim tijelima dravne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

...prema l. 108. st. 3. ZR-a, obraanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnoenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadlenim tijelima dravne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.

...slijedi da zakon titi radnika prilikom obraanja samo u odnosu na nadlena tijela dravne vlasti, a ne u pogledu medija...

Dakle, tuiteljica, ukoliko je eljela informirati javnost o postojanju eventualnih nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju tuenika, to je mogla uiniti obraanjem nadlenim tijelima dravne vlasti, koja bi tada bila duna prema l. 5. Zakona o javnom priopavanju, te informacije uiniti dostupnim novinarima pod jednakim uvjetima.

...

Zato je pravilno ocijenjeno od strane suda prvog stupnja da opisano neovlateno istupanje tuiteljice u tisku predstavlja osobito vanu injenicu koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu

Konano, tuiteljica je takoer uinila javno dostupnim i razne podatke koji se odnose na financijsko poslovanje, tijek i sadraj dogovora o poslovnoj suradnji i sl., a koji se spominju u objavljenim lancima, na to nije bila ovlatena, ime je osobito teko povrijedila obveze iz radnog odnosa u smislu l. 31. Pravilnika o radu tuenika.

Dana 24. svibnja 2005. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju koju je podnositeljica zahtjeva naknadno bila uloila. Relevantni dio presude Vrhovnoga suda glasi kako slijedi:

Pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu tuiteljici, ..,, tuenik kao poslodavac navodi da je opravdan razlog za otkaz u smislu navedene zakonske odredbe istupanje tuiteljice u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" dana 03., 04., 05., 06., 07. i 11. travnja 2001. godine.

U postupku je utvreno da je u tim istupanjima tuiteljica dala niz izjava u kojima je izrazila:

- krajnje negativne ocjene na raun poslovanja i gospodarenja sredstvima kod tuenika,

- kvalifikacije kao to su manipulacije i malverzacije u poslovanju tuenika, kao i preuivanje kriminala od strane uprave i menadmenta tuenika.

Niestupanjski sudovi ocjenjuju da takvo ponaanje tuiteljice predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu l. 107. st. 1. ZR-a.

Zbog toga revidentica smatra da nije bila ispunjena pretpostavka za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe l. 107. st. 1. ZR-a, pa da su niestupanjski sudovi pogreno primijenili materijalno pravo odbijanjem tubenog zahtjeva.

U ovom predmetu od odlunog znaaja je odgovoriti na naelno pitanje: - koje su posljedice javnog istupanja radnika u kojima se iznose krajnje negativne ocjene o poslovanju i gospodarenju sredstvima poslodavca na ugovor o radu i radni odnos radnika i poslodavca, a zatim: - i koji je znaaj takvog javnog istupanja tuiteljice u konkretnom sluaju?

Naelno, treba rei da takvo javno istupanje radnika moe imati za posljedicu na radni odnos kao osobito vana injenica zbog koje, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije mogu.

U konkretnom sluaju navedenim istupanjem tuiteljice je oigledno nanesena teta ugledu tuenika, jer poslodavac ije rukovodee strukture toleriraju i potiu kriminalne aktivnosti zaista ne moe biti ugledan i uivati povjerenje u poslovnom svijetu. Zbog toga takvo ponaanje tuiteljice ostavlja znaajne posljedice na radni odnos izmeu stranaka i daje poslodavcu opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe l. 107. st. 1. ZR-a. Naime, upravo uvaavanjem navedenih okolnosti to predstavlja osobito vanu injenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije mogu.

U konkretnom sluaju, prikazivanje poslovanja poslodavca u krajnje negativnom svjetlu u javnim glasilima od strane radnika upravo predstavlja takvu osobito vanu injenicu injenicu koja poslodavcu daje opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

Neosnovano je pozivanje revidentice na njenu "graansku dunost". U tom pravcu je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da je tuiteljica imala mogunost svoju "namjeru spreavanja tete i zatitu imovine tuenika" ispuniti samo obraanjem i prijavom nadlenim dravnim tijelima, to bi rezultiralo dostupnou informacije u tom pravcu novinama i drugim medijima a ne bi moglo predstavljati razlog za otkaz ugovora o radu.

Podnositeljica zahtjeva potom je podnijela ustavnu tubu protiv presude Vrhovnoga suda, navodei da su joj povrijeena ustavna prava na jednakost, jednakost pred zakonom, rad i slobodu izraavanja.

Dana 18. listopada 2006. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavnu tubu podnositeljice zahtjeva. Svoju je odluku njenome punomoniku dostavio 6. studenoga 2006. godine. U odgovoru na tvrdnju podnositeljice zahtjeva da joj je ugovor o radu otkazan usprkos injenici da je samo ispunjavala svoju zakonsku dunost prijavljivanja kaznenih djela, sud je primijetio da je podnositeljica zahtjeva svoju kaznenu prijavu (vidi u nastavku) podnijela tek nakon to je sredstvima javnoga priopavanja dala izjave o kojima je rije. Sud je uz to utvrdio:

U odnosu na prigovore podnositeljice usmjerene na navode prvostupanjskog suda u vezi s institutom "graanske dunosti", Ustavni sud istie da je dio obrazloenja kojim prvostupanjski sud ukazuje "da 'graansku dunost' ovaj sud ne moe pronai niti u jednom zakonskom lanku a niti tumaiti iz bilo kojega postojee, osim iz Zakona o kaznenom postupku...", loe sroen. To, meutim, ne utjee na valjanost pravnog stajalita tog suda o "graanskoj dunosti" podnositeljice u svojstvu zaposlenice, prema kojem je podnositeljica - ukoliko je smatrala da je njezin poslodavac poinio kazneno djelo - kao graanin trebala podnijeti kaznenu prijavu protiv poinitelja, ime bi zapoelo postupanje nadlenih dravnih tijela u eventualnom otkrivanju kaznenih djela i njihovih poinitelja.

Ustavni sud primjeuje da podnositeljica opravdava svoja postupanja prema poslodavcu (to jest, svoje javne istupe u medijima), zbog kojih joj je poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu, tvrdnjom da je u medijima "iznosila svoja osobna miljenja i izraavanja prvenstveno kao graanin", a kao zaposlenik u dijelu u kojem se protivila "otuenju dravne imovine".

Ustavni sud u tom smislu napominje da se pravom na javno iznoenje osobnih miljenja u ulozi graanina ne mogu opravdavati krenja propisanih obveza zaposlenika prema poslodavcu na nain kako to u ustavnoj tubi prikazuje podnositeljica.

(c) Postupak povodom kaznene prijave podnositeljice zahtjeva

Podnositeljica zahtjeva ustvrdila je da je, prije nego to je dala izjave u sredstvima javnog priopavanja, u razdoblju od 8. do 14. veljae 2001. godine bila prijavila nepravilnosti koje je primijetila zagrebakoj policiji i to konkretno izvjesnom inspektoru J.P.-u.

Dana 9. svibnja 2001. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je kaznenu prijavu Opinskom dravnom odvjetnitvu u Zagrebu protiv nekoliko lanova rukovodstva INA-e. U njoj je podnositeljica zahtjeva optuila predsjednika nadzornog odbora S.L.-a, predsjednika upravnog odbora (to jest generalnog direktora drutva) T.D.-a, lanove upravnog odbora .V.-a i M.V.U.-a, direktora veleprodaje i logistike M.B.-a, te direktora i pomonika direktora maloprodaje D.P.-a i S.M-a za nekoliko kaznenih djela, kao to je nesavjesno gospodarsko poslovanje, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju i sklapanje tetnog ugovora. Pritom je u biti ponovila svoje kritike u vezi s poslovnom politikom INA-e na podruju prijevoza iznesene u njezinim prijanjim izjavama u tisku.

Dana 22. rujna 2004. godine dravno je odvjetnitvo odbacilo kaznenu prijavu podnositeljice zahtjeva. U odnosu na optube podnositeljice zahtjeva da je angairanje vanjskih izvoaa za usluge prijevoza umjesto razvoja vlastitog voznog parka tetno za to trgovako drutvo i da to predstavlja kazneno djelo, dravno je odvjetnitvo odgovorilo da odluka o tome koju poslovnu politiku prihvatiti lei na rukovodstvu INA-e te da nije pronalo nikakve elemente kaznene odgovornosti u postojeoj politici, dodavi da optube podnositeljice zahtjeva predstavljaju tek njezino osobno miljenje o poslovnoj strategiji INA-e. to se tie tvrdnji podnositeljice zahtjeva koje su se odnosile na gubitke goriva tijekom prijevoza od rafinerija do benzinskih crpki i navodni nehaj u potraivanju naknade tete za te gubitke od prijevoznika, dravno je odvjetnitvo utvrdilo da se to dogaalo u razdoblju prije srpnja 2000. godine, kad je direktor veletrgovine i logistike bio g. D.K. Nakon to je okrivljeni M.B. postao direktor tog sektora, stanje se znaajno popravilo. Relevantni dio rjeenja dravnog odvjetnitva glasi kako slijedi:

...u odnosu na prijavljenog M.B. koji postaje direktor Sektora logistike 21.7.2000 godine, utvreno je da su se za vrijeme njegovog mandata potraivanja INE d.d. od autoprijevoznika na ime reklamativnih manjkova naplaivala kompenzacijom sa vozarinom odnosno najvei dio ukupnih potraivanja iz ranijeg razdoblja uspjelo se naplatiti meusobnim prijebojem, dok na iznose koji nisu tako naplaeni teku zatezne kamate. To potvruje i Izvjee Sektora interne revizije i kontrole, te ostala prikupljena dokumentacija iz koje je razvidno da su problemi naplate manjkova uoeni jo 1997., a isti zapravo datiraju jo iz 1993., te da su problemi kulminirali jo 1998. i 1999. godine, pri emu je utvreno da su se od 2000. ti problemi poeli rjeavati.

...Na temelju svega izloenog neprijeporno radnjama M.B., kao niti radnjama bilo koje druge odgovorne osobe INE, , nisu ostvarena obiljeja kaznenog djela iz l. 339. Kaznenog zakona, niti bilo kojeg drugog kaznenog djela koje se goni po slubenoj dunosti.

U odnosu na ostalo, u kaznenoj prijavi Vesne Balenovi opisano postupanje cjelokupnog rukovodstva INE d.d. utvreno je da su ti navodi neutemeljeni.

Prijaviteljica gospoa Vesna Balenovi ne prua dokaze i injenice iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje na poinjenje kaznenog djela, ve zapravo izlae i obrazlae te navodi argumente za svoju koncepciju stratekog razvoja i poslovanja INE d.d. Potrebno je odmah istai da poslovna politika trgovakog drutva ne moe biti osnov kaznene odgovornosti Uprave, a sukladno Zakonu o trgovakim drutvima.

...

Stoga navodi kaznene prijave da je INA angairala vanjske prijevoznike umjesto da je ulagala u vlastiti vozni park, predstavlja vienje strategije razvoja INE d.d. od strane prijaviteljice, a ne opis radnji prijavljenih osoba kojima bi bila ostvarena obiljeja kaznenog djela. Pri tom valja istai da iz spisu priloene strategije razvoja INE d.d. koju je izradila revizorska tvrtka Arthur Andersen, proizlazi da INA d.d. u svom poslovanju treba angairati ugledne peditere za prijevoz derivata, da treba racionalizirati mreu kako bi se poduprla veleprodaja i maloprodaja itd. Dakle, radi se o poslovnoj odluci kojom nisu ostvarena obiljeja bilo kojeg kaznenog djela.

...

Slijedom svega naprijed navedenog smatram da:

- ...

- u odnosu na prijavljeno kazneno djelo iz l. 291. Kaznenog zakona nesavjesnog gospodarskog poslovanja, kao to je naprijed navedeno, utvreno je da problematika nenaplaenih reklamacija datira jo iz 1993. godine (prema Izvjeu Sektora interne revizije i kontrole) a to se nikako ne moe staviti na teret prijavljenicima koji su u INI d.d. od 2000. godine, pri emu je utvreno da su od tada poduzimali brojne radnje za poboljanje stanja u transportu i privatnim autoprijevoznicima uvjetovali novi posao s prijebojem ranijih potraivanja, te tako uspjeli naplatiti vie od 2/3 ranijih nenaplaenih potraivanja.

- u odnosu na navodno poinjenje kaznenih djela iz l. 292 i 294 KZ-a, valja istai da nije utvreno da bi bilo kojoj pravnoj osobi bila pribavljena protupravna imovinska korist, a na tetu INE d.d., a to je zakonsko obiljeje kaznenog djela iz l. 292 zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, a niti je utvreno postojanje ugovora koji su prijavljenici sklopili, a da su znali da je tetan za INU d.d., a to je zakonsko obiljeje kaznenog djela iz l. 294. KZ-a sklapanje tetnog ugovora.

Imajui u vidu sve navedeno, valjalo je kaznenu prijavu odbaciti (...) te rjeenje dostaviti Nadzornom odboru INE d.d., a obzirom da je kaznena prijava podnijeta i protiv lanova Uprave INE, a kako bi oteeniku bilo omogueno ostvarenje zakonskog prava na preuzimanje kaznenog progona, ukoliko smatra da su radnjama prijavljenika ostvarena obiljeja naprijed navedenog kaznenog djela.

Podnositeljica zahtjeva potom je pokuala nastaviti kazneno gonjenje u svojstvu oteenika kao tuitelja, te je 5. studenoga 2004. godine podnijela zahtjev istranom sucu upanijskog suda u Zagrebu zatraivi od njega da otvori istragu u odnosu na osobe naznaene kao okrivljenike u njezinoj kaznenoj prijavi. Dana 12. lipnja 2007. godine istrani je sudac odbacio njezin zahtjev utvrdivi da nije ovlatena podnijeti takav zahtjev jer je oteenik bila INA, a ne ona.Dana 18. lipnja 2006. godine podnositeljica zahtjeva se alila protiv te odluke vijeu upanijskog suda u Zagrebu.Dana 5. srpnja 2007. godine vijee upanijskog suda u Zagrebu odbilo je albu podnositeljice zahtjeva i potvrdilo prvostupanjsko rjeenje od 12. lipnja 2007. godine.

2. Mjerodavne injenice koje se odnose na postupak za postizanje prijateljskog rjeenja pred Sudom

Dana 9. oujka 2007. godine podnositeljica zahtjeva je podnijela svoj zahtjev Sudu.Dopisom od 18. oujka 2009. godine podnositeljica zahtjeva je obavijetena da je 16. oujka 2009. godine predsjednik Prvog odjela odluio o prigovoru glede slobode izraavanja obavijestiti Vladu, koja je bila pozvana podnijeti pisano oitovanje o doputenosti i osnovanosti predmeta. U prilogu se nalazila obavijesna biljeka na hrvatskome jeziku koja je sadravala upute za podnositelje zahtjeva o postupku nakon obavjetavanja Vlade o zahtjevu. Relevantni dio informativne biljeke glasi kako slijedi:

5. Prijateljsko rjeenje: Vlada je takoer pozvana da naznai svoj stav glede prijateljskog rjeenja spora te da podnese bilo kakve prijedloge u tom pogledu (Pravilo 62). Isti poziv e Vam biti upuen kada primite oitovanje Vlade. Postoji obveza stroge povjerljivosti glede pregovora o prijateljskom rjeenju temeljem Pravila 62. st. 2. i bilo koji prijedlog ili podnesak u tom pogledu treba biti podnesen u odvojenom dokumentu na iji se sadraj ne smije upuivati u bilo kojem podnesku u kontekstu glavnog postupka.

Dopisom od 25. svibnja 2009. godine Vlada je obavijestila Sud da je zainteresirana za postizanje prijateljskog rjeenja s podnositeljicom zahtjeva u ovome predmetu.Dopisom od 8. srpnja 2009. godine Vlada je obavijestila Sud o svome konkretnom prijedlogu glede postizanja prijateljskog rjeenja te je zamolila Sud da njen prijedlog proslijedi podnositeljici zahtjeva.Dopisom od 16. srpnja 2009. godine podnositeljica zahtjeva obavijetena je o prijedlogu Vlade te je pozvana da na njega odgovori do 15. rujna 2009. godine. U svome dopisu od 13. kolovoza 2009. godine Vlada je ustvrdila da podnositeljica zahtjeva nije potovala povjerljivost pregovora o prijateljskom rjeenju jer je 6. kolovoza 2009. godine sredstvima javnog priopavanja obznanila sadraj Vladinoga prijedloga za postizanje prijateljskog rjeenja. Kako bi potkrijepila svoje navode, Vlada je dostavila DVD koji je sadravao izjave to ih je podnositeljica zahtjeva dala za Hrvatsku televiziju i Novu TV 6. kolovoza 2009. godine te preslike lanaka objavljenih u dnevnim novinama Jutarnji list, Veernji list, Slobodna Dalmacija i Novi list dana 7. kolovoza 2009. godine, koji su sadravali izjave podnositeljice zahtjeva za tisak.Dopisom od 27. kolovoza 2009. godine Vladin je dopis od 13. kolovoza 2009. godine proslijeen podnositeljici zahtjeva od koje je zatraeno da se oituje na njega i da dostavi objanjenje za navodnu povredu povjerljivosti postupka za postizanje prijateljskog rjeenja.Dopisom od 11. rujna 2009. godine podnositeljica zahtjeva je odbila Vladin prijedlog za postizanje prijateljskog rjeenja. U isto je vrijeme odbila Vladine tvrdnje da je povrijedila povjerljivost pregovora za postizanje prijateljskog rjeenja.

B.Mjerodavno domae pravo 1.Zakon o kaznenom postupku

Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 110/1997, 27/1998 (ispr.), 58/1999 i 112/1999) kako je bio na snazi u bitno vrijeme, u svom je relevantnom dijelu glasio kako slijedi:

lanak 172.

(1) Graani trebaju prijaviti kaznena djela za koja se progoni po slubenoj dunosti.

(2) Zakonom se propisuju sluajevi u kojima je neprijavljivanje kaznenog djela kazneno djelo.

2. Kazneni zakon

Kazneni zakon (Narodne novine, br. 110/1997 i 27/1998 (ispr.), kako je bio na snazi u bitno vrijeme, u svom je relevantnom dijelu glasio kako slijedi:

Nesavjesno gospodarsko poslovanje

lanak 291.

Odgovorna osoba u pravnoj osobi u kojoj nema veinski udio, koja svjesnim krenjem zakona ili drugog propisa o poslovanju oito nesavjesno posluje i time prouzroi znatnu imovinsku tetu toj pravnoj osobi, kaznit e se novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju

lanak 292.

(1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu:

(i) stvara ili dri nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj dravi,

(ii) sastavljanjem isprava neistinitog sadraja, lanim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lanim prikazivanjem ili prikrivanjem injenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja,

(iii)pravnu osobu stavi u povoljniji poloaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema postojeim propisima,

(iv)pri izvravanju obveza prema proraunima i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju,

(v) namjenska sredstva kojima raspolae koristi protivno njihovoj namjeni,

(vi)na drugi nain grubo prekri zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,

kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga lanka pribavljena znatna imovinska korist, a poinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Sklapanje tetnog ugovora

lanak 294.

(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema veinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je tetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroi tetu pravnoj osobi, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.

(2) Ako je poinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga lanka za takvo postupanje primio mito, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 3. Zakon o radu

Zakon o radu (Narodne novine, br. 38/1995, 54/1995 (ispr.), 65/1995 (ispr.), 17/2001, 82/2001, 114/2003, 123/03, 142/03 (ispr.), 30/2004 i 137/2004 (proieni tekst)), glasi, u svom relevantnom dijelu, kako slijedi:

Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa

lanak 3., stavak 1.

Osoba koja zapoljava (u daljnjem tekstu: poslodavac) obvezna je u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plau, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca datim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

Dunost potivanja propisa u svezi s radnim odnosom

lanak 5., stavak 1.

U radnom odnosu poslodavac i radnik duni su pridravati se odredbi ovoga i drugih zakona, meunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosom.

Otkaz ugovora o radu

lanak 105. Poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

Redoviti otkaz ugovora o radu

lanak 106., stavak 1.

Poslodavac moe otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u sluaju:

(i) ako prestane potreba za obavljanje odreenog posla zbog gospodarskih, tehnikih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

(ii) ako radnik nije u mogunosti uredno izvravati svoje obveze iz radnog odnosa zbog odreenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili

(iii) ako radnik kri obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponaanjem radnika).Izvanredni otkaz ugovora o radu

lanak 107., stavci 1. i 2.

(1) Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.. bez obveze potivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito vane injenice, uz uvaavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije mogu.

(2) Ugovor o radu moe se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za injenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.Neopravdani razlozi za otkaz

lanak 108.

(1). za otkaz.

(2) Podnoenje albe ili tube, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraanje radnika nadlenim tijelima izvrne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

(3) Obraanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnoenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadlenim tijelima dravne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.

PRIGOVORI

1. Podnositeljica zahtjeva prigovara na temelju lanka 9. i 10. Konvencije zbog otkaza ugovora o radu i zbog toga to su je domai sudovi, u graanskom postupku pokrenutom nakon toga, odbili vratiti na posao.

2. Ona prigovara i na temelju lanka 14. Konvencije da je protiv nje izvrena diskriminacija zbog izraavanja miljenja.

3. Podnositeljica nadalje prigovara na temelju lanka 6. Konvencije zbog ishoda naprijed navedenog graanskog postupka i zbog toga to Ustavni sud koji je u predmetu sudio kao posljednja instanca, nije bio nepristran.

4. I kao posljednje, podnositeljica zahtjeva prigovara da nije imala djelotvorno pravno sredstvo za zatitu svoje slobode izraavanja.

PRAVO

A. Navodna zlouporaba prava na podnoenje zahtjeva

Vlada je ustvrdila da je time to je sredstvima javnog priopavanja obznanila sadraj Vladinoga prijedloga za postizanje prijateljskog rjeenja, podnositeljica zahtjeva povrijedila povjerljivost pregovora za postizanje prijateljskog rjeenja, protivno lanku 38. stavku 2. Konvencije i pravilu 62. stavku 2. Poslovnika Suda, koji je, prije stupanja na snagu Protokola br. 14. uz Konvenciju dana 1. lipnja 2010., glasio kako slijedi:

lanak 38. Konvencije

1. Ako Sud zahtjev proglasi doputenim, on e:

a) ;

b) staviti se na raspolaganje zainteresiranim strankama kako bi se postiglo prijateljsko rjeenje predmeta na temelju potovanja ljudskih prava kako ih priznaju Konvencija i dodatni protokoli.

2. Postupci prema stavku 1.b) povjerljive su prirode.

Pravilo 62, stavak 2. Poslovnika

(Prijateljsko rjeenje)

U skladu s lankom 38. stavkom 2. Konvencije, pregovori o prijateljskom rjeenju bit e tajni i nee biti na tetu argumenata stranaka u sporu pred Sudom. U postupku u sporu ne moe se pozivati ili oslanjati ni na kakvo pismeno ili usmeno priopenje niti na ikakvu ponudu ili ustupak uinjen u okviru pokuaja postizanja prijateljskog rjeenja.

1. Tvrdnje stranaka

Vlada je ustvrdila da je ponaanje podnositeljice zahtjeva natetilo pravilnom funkcioniranju pravosua, te je pozvala Sud da poduzme korake koje smatra primjerenima s obzirom na te okolnosti.

Podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da su joj se, nakon to je primila prijedlog Vlade u vezi s prijateljskim rjeenjem, obratila razna sredstva javnog priopavanja koja su ve bila pribavila informacije o njegovome sadraju iz "pouzdanih krugova u Vladi". Uz to je ustvrdila da je u svim svojim izjavama danim sredstvima javnoga priopavanja odluno izjavila da potuje odluku i preporuke Suda te da ne eli komentirati nikakve informacije koje se odnose na mogue prijateljsko rjeenje.

2. Ocjena Suda

Prema miljenju Suda, potrebno se prema Vladinim tvrdnjama, u biti, odnositi kao prema prigovoru o nedoputenosti zbog zlouporabe prava na podnoenje zahtjeva (vidi predmet Lesnina Veletrgovina d.o.o. v. the former Yugoslav Republic of Macedonia (dec.), br. 37619/04, 2. oujka 2010.). S time u vezi Sud ponavlja da su, prema lanku 38. stavku 2. Konvencije i pravilu 62. stavku 2. Poslovnika Suda, na nain kako je bio sroen prije 1. lipnja 2010. godine, pregovori o postizanju prijateljskog rjeenja povjerljive naravi. To je pravilo apsolutno i ne doputa pojedinane ocjene o tome koliko je pojedinosti obznanjeno (vidi naprijed citirani predmet Lesnina Veletrgovina d.o.o.). Ukazujui na vanost tog naela, Sud nadalje ponavlja da se ne moe iskljuiti da povreda pravila povjerljivosti u izvjesnim okolnostima moe opravdati zakljuak da je zahtjev nedoputen zbog zlouporabe prava na podnoenje zahtjeva (vidi, na primjer, naprijed citirani predmet Lesnina Veletrgovina d.o.o.; Miroubovs and Others v. Latvia, br. 798/05, 68, 15. rujna 2009.; Benjocki and Others v. Serbia (dec.), br. 5958/07, 6561/07, 8093/07 i 9162/07, 15. prosinca 2009.; Hadrabov v. the Czech Republic (dec.), br. 42165/02, 25. rujna 2007.; te Popov v. Moldova (no. 1), br. 74153/01, 48, 18. sijenja 2005.).

Uzimajui u obzir prethodno opisane injenice, a u pomanjkanju bilo kakvih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnju podnositeljice zahtjeva da su razna sredstva javnog priopavanja i prije nego to su joj se obratila drugdje ve bila dobila informacije o sadraju Vladinog prijedloga za postizanje prijateljskog rjeenja, Sud nalazi utvrenim da je podnositeljica zahtjeva bila ta koja je te informacije obznanila sredstvima javnog priopavanja.

Sud nadalje primjeuje da je u obavijesnoj biljeci na hrvatskome jeziku, priloenoj uz dopis Suda od 16. oujka 2009. godine bilo jasno naznaeno da su svi pregovori o postizanju prijateljskog rjeenja strogo povjerljive naravi. Prema tome, podnositeljica zahtjeva je bila svjesna tog uvjeta i trebala ga se pridravati (vidi naprijed citirani predmet Benjocki and Others). Kao to je ve navedeno, Sud smatra da podnositeljica zahtjeva nije pruila uvjerljive razloge za svoj propust da to uini.

Prema miljenju Suda, ponaanje podnositeljice zahtjeva stoga predstavlja povredu pravila povjerljivosti. Sud, meutim, smatra da, u okolnostima koje postoje u ovome predmetu, moe ostaviti otvorenim pitanje treba li smatrati da takvo ponaanje predstavlja i povredu prava na podnoenje zahtjeva jer je zahtjev ionako nedoputen zbog razloga navedenih u nastavku.

B. Navodna povreda lanka 10. Konvencije

Podnositeljica zahtjeva prigovorila je na temelju lanaka 9. i 10. Konvencije da joj je zbog otkaza ugovora o radu to ga je dobila zbog izjava u tisku te zbog naknadnog odbijanja domaih sudova da ju vrate na posao povrijeeno pravo na slobodu miljenja i slobodu izraavanja. Pozvala se na lanke 9. i 10. Konvencije.

Vlada je osporila tu tvrdnju.

Sud primjeuje da se situacija koja je predmet prigovora tie prava na priopavanje informacija i ideja, to jest, na izraavanje miljenja u sredstvima javnoga priopavanja, koje je zatieno lankom 10. Konvencije, a ne prava na slobodu miljenja zatienog lankom 9. Stoga je ovaj prigovor potrebno ispitati iskljuivo na temelju lanka 10. Konvencije koji glasi kako slijedi:

1. Svatko ima pravo na slobodu izraavanja. To pravo obuhvaa slobodu miljenja i slobodu primanja i irenja informacija i ideja bez mijeanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj lanak ne sprjeava drave da podvrgnu reimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.

2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaa dunosti i odgovornosti, ono moe biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom drutvu nuni radi interesa dravne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprjeavanja nereda ili zloina, radi zatite zdravlja ili morala, radi zatite ugleda ili prava drugih, radi sprjeavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi ouvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

1. Tvrdnje stranaka

(a) Vlada

Vlada je prvo ustvrdila da je mijeanje u podnositeljiinu slobodu izraavanja u obliku otkazivanja njezinoga ugovora o radu bilo zakonito jer se temeljilo na lanku 107. stavku 1. Zakona o radu, koji predvia mogunost izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito teke povrede obveze iz radnog odnosa. Nadalje, domai su sudovi utvrdili da je podnositeljica zahtjeva prekrila svoje obveze iz radnog odnosa time to je javno obznanila povjerljive poslovne informacije koje su se odnosile na trgovako drutvo za koje je radila, te time to je iznijela itav niz neosnovanih optuaba protiv njenog rukovodstva. Prema miljenju Vlade, mijeanje je stoga imalo legitimni cilj sprjeavanja obznanjivanja povjerljivih informacija te zatitu ugleda i prava drugih.

Kad je rije o razmjernosti mijeanja, Vlada je, pozvavi se na kriterije utvrene u presudi Suda u predmetu Guja v. Moldova ([GC], br. 14277/04, ECHR 2008-), ustvrdila sljedee: (a) informacije to ih je podnositeljica zahtjeva obznanila nisu razotkrile nikakvo nezakonito ponaanje ili radnju; (b) prije obznanjivanja informacija u javnosti, podnositeljica zahtjeva o svojim nalazima i sumnjama nije obavijestila niti jedno nadleno tijelo; (c) informacije to ih je podnositeljica zahtjeva obznanila nisu bile od posebnog javnog interesa; (d) podnositeljica zahtjeva namjerno je javno objavila neosnovane optube; (e) iznesene informacije bile su osobito tetne; te (f) izjave podnositeljice zahtjeva u javnosti bile su motivirane osobnom povrijeenou.

Vlada je prvo ustvrdila da je domaaj zatite dravnih slubenika ili zaposlenika u javnome sektoru koji neovlateno obznanjuju u javnosti povjerljive informacije ogranien na signaliziranje nezakonitog ponaanja ili radnji. Meutim, informacije to ih je podnositeljica zahtjeva obznanila u ovome predmetu nisu upuivale ni na kakvo nezakonito ponaanje ili radnju. Naime, ni politika to ju je donijela uprava INA-e u smislu angairanja vanjskih prijevoznika, ni navodna nemarnost glede potraivanja 25.872.208,97 HRK od tih prijevoznika za gubitke tijekom prijevoza nisu se mogli okvalificirati kao nezakonito, a kamoli kao kriminalno ponaanje.

Vlada je takoer ustvrdila da, prije obznanjivanja informacija u javnosti, podnositeljica zahtjeva o svojim sumnjama nije obavijestila nadleno tijelo, a to je dravno odvjetnitvo. Za Vladu je oito da je podnositeljica zahtjeva svoje ozbiljne optube prvo iznijela u javnosti te da je tek 9. svibnja 2001. godine, to jest nakon to joj je otkazan ugovor o radu, podnijela kaznenu prijavu dravnom odvjetnitvu, kao tijelu nadlenom za progon kaznenih djela.

Vlada je nadalje ustvrdila da iako rasprava o poslovnoj politici naftne kompanije moe biti od odreenog interesa za javnost, ona ipak ne ulazi u kategoriju "ina ili propusta vlasti koji moraju biti podvrgnuti paljivoj kontroli ne samo zakonodavnih i sudbenih vlasti, ve i medija i javnoga mnijenja" (pozvala se na naprijed citirani predmet Guja, stavak 74.). Stoga, prema miljenju Vlade, javni istupi podnositeljice zahtjeva ne uivaju nikakvu posebnu zatitu. U svakom sluaju, kako je Vlada ustvrdila, podnositeljica zahtjeva nije se ograniila na pokretanje strune i argumentirane rasprave o poslovnoj politici dravne naftne kompanije, ve je iskoristila svoj poloaj kako bi pokrenula medijsku kampanju protiv rukovodstva INA-e, koja je kulminirala otvorenim optubama da su ukljueni u kriminalne aktivnosti.

Vlada je potom ustvrdila da je podnositeljici zahtjeva ugovor o radu otkazan nakon to je otvoreno optuila lanove rukovodstva INA-e i visoke dravne dunosnike da su ukljueni u privatni biznis s prijevozom nafte, bez ikakvih dokaza. Iako je u svojim javnim istupima spominjala dokumente za koje je smatrala da mogu dokazati njezine navode, niti jedan od dokumenata to ih je podnositeljica zahtjeva naknadno dostavila dravnome odvjetnitvu u svrhu dokazivanja njenih sumnji da su lanovi uprave INA-e i potpredsjednik Vlade S.L. poinili kazneno djelo nisu potkrijepili njezine tvrdnje ni samostalno, ni zajedno s drugim dokumentima koje je pribavila policija. Prema miljenju Vlade, iz toga proizlazi da podnositeljiine veoma ozbiljne optube o ukljuenosti lanova uprave INA-e i dravnih dunosnika u kriminalne aktivnosti nisu iznesene u dobroj vjeri te da je ona namjerno javno obznanila neosnovane optube.

Nadalje, Vlada je ustvrdila da su informacije to ih je podnositeljica zahtjeva iznijela bile osobito tetne, s obzirom na to da je u vrijeme kad je sredstvima javnog priopavanja obznanila povjerljive informacije, proces privatizacije INA-e tek bio zapoeo. Njezini esti javni istupi nedvojbeno su teko natetili poslovnome ugledu INA-e u tom osjetljivom trenutku. tovie, njezine neosnovane optube o ukljuenosti visokih dravnih dunosnika u kriminalne aktivnosti u INA-i bile su takve da su mogle ozbiljno naruiti povjerenje graana u rad demokratski izabranih vlasti.

I konano, Vlada je naglasila da su podnositeljiini javni istupi bili motivirani njezinom osobnom povrijeenou. Podnositeljica zahtjeva je vjerovala da bi INA trebala u cijelosti promijeniti svoju poslovnu politiku glede prijevoza naftnih derivata kroz razvoj vlastite prijevoznike flote, umjesto angairanja vanjskih prijevoznika. Kada je shvatila da njezini prijedlozi nee biti prihvaeni, obznanila je odreene povjerljive informacije kako bi javnost obavijestila o svojemu neslaganju s prijevoznom politikom INA-e i kako bi promicala svoje vlastite stavove. Jedini cilj obznanjivanja tih informacija bio je potkrijepiti njezino miljenje da je trenutana politika loa. To je oito iz njezinoga prvog intervjua objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 3. travnja 2001. godine, a osobito iz njezinog odgovora na pitanje zato je odluila izai u javnost: Kako sve analize pokazuju trend generiranja gubitaka, a istovremeno neke simulacije mogueg poslovanja pokazuju da bi bilo puno isplativije poslovati na drugi nain, odnosno s vlastitim voznim parkom, U vezi s time, Vlada je istaknula da je zatita "zvidaa" ograniena na signaliziranje nezakonitog ponaanja ili radnji te da se ne odnosi na neovlateno iznoenje povjerljivih informacija u svrhu kritiziranja odreene poslovne politike.

Vlada je uz to napomenula da su podnositeljiini javni istupi prvo bili ogranieni na otru kritiku politike angairanja vanjskih prijevoznika INA-e, te na argumente u prilog razvoja vlastite prijevoznike flote. Meutim, ona je bila duboko povrijeena zbog toga to njezini nadreeni nisu prihvatili njezina miljenja. To je bilo oito iz prepiske izmeu podnositeljice zahtjeva i T.D.-a i S.L.-a, kao i iz intervjua objavljenog 3. travnja 2001. godine u Slobodnoj Dalmaciji u kojemu je podnositeljica zahtjeva nedvosmisleno spomenula osobno nezadovoljstvo kao glavni razlog svoga javnoga istupanja: Kako isti ljudi nisu pokazali nimalo sluha za ono to im govorim, pa su me ak poeli i ignorirati, odnosno marginalizirati, odluila sam se na jedini mogui potez kako ono to zagovaram ne bi ostalo na dnu ladice.

Osim toga, iz prepiske izmeu podnositeljice zahtjeva i T.D.-a i S.L.-a vidljivo je da je ona prvo predloila razvoj vlastitog voznog parka INA-e, zatim ultimativno zatraila ponitenje potpuno legalnog javnog nadmetanja za vanjske prijevoznike, da bi u konanici podnijela vlastitu ponudu kako bi dokazala da je u pravu. Sve to pokazuje da ona nije mogla prihvatiti poslovnu politiku koja ne odgovara njezinim zamislima. Osjeaj povrijeenosti kod nje je doveo do osobne netrpeljivosti prema osobama koje su se ogluile na njezine prijedloge, zbog ega ih je optuila za kriminal. Konkretno, u petome lanku, objavljenom 7. travnja 2001. godine, podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da su "pojedinci iz Inina menadmenta ukljueni u privatni biznis s prijevozom nafte" te da su "neki visoki dravni dunosnici takoer u to ukljueni". Dakle, javne izjave podnositeljice zahtjeva nisu bile motivirane eljom za razotkrivanjem korupcije i kriminala, ve njezinom osobnom povrijeenou i antagonizmom zbog neprihvaanja njezinih zamisli glede razvoja prijevozne politike naftnih derivata INA-e.

Uzimajui u obzir sve navedene elemente, Vlada zakljuuje da se javne izjave podnositeljice zahtjeva ne mogu okarakterizirati kao istinsko "zvidanje", to jest, ukazivanje na nezakonito ponaanje u javnome sektoru. Stoga, otkaz njezinoga ugovora o radu nije bio protivan lanku 10. Konvencije.

(a) Podnositeljica zahtjeva

Podnositeljica zahtjeva je prvo ustvrdila da informacije koje je obznanila nisu bile povjerljive. Uz to je navela da je INA bila stalno i sustavno izloena "isisavanju imovine" (engl. tunnelling) kroz koje su se golemi iznosi novca nezakonito izvlaili iz tvrtke i prebacivali na privatne raune nepoznatih osoba. Podnositeljica zahtjeva je ustvrdila da je, prije obznanjivanja tih informacija u javnosti, ona uistinu, s posebnom diskrecijom, o svojim nalazima prvo obavijestila svoje nadreene u tvrtci, da bi se potom, nakon to je bila izloena pritiscima i napadima zbog tih nalaza, obratila nadlenim dravnim tijelima. U javnost je izala tek nakon to nije nita poduzeto po njezinim prijavama i zbog toga to se bojala za vlastiti ivot i za lanove svoje obitelji. U tim je okolnostima podnositeljici zahtjeva bilo teko prihvatiti Vladinu tvrdnju da nije razotkrila nikakvo nezakonito ponaanje ili radnju, da informacije koje je iznijela nisu bile od posebnog interesa javnosti, da o svojim nalazima nije obavijestila nadlena tijela prije iznoenja informacija u javnost te da je u javnost namjerno iznijela neosnovane optube.

Kad je rije o Vladinoj tvrdnji da su obznanjene informacije bile posebno tetne, podnositeljica zahtjeva odgovara je da su one uistinu bile tetne za one ije su kriminalne aktivnosti razotkrivene. Osim toga, informacije su bile korisne svakome tko je elio zatititi dravnu imovinu, povratiti otuena sredstva, zaustaviti kriminalne aktivnosti i poinitelje privesti pravdi.

Podnositeljica zahtjeva smatra neprimjerenim Vladinu tvrdnju da su njezini javni istupi bili motivirani osobnom povrijeenou i antagonizmom, jer je u situaciji u kojoj su njezini nalazi izravno upuivali na umijeanost nekih lanova uprave INE u kriminalne aktivnosti i u kojoj joj je poslije zbog tih nalaza otkazan ugovor o radu, bilo potpuno prirodno da postoje odreeni antagonizmi. Meutim, njeni su postupci bili iskljuivo motivirani eljom da zatiti dravnu imovinu, zaustavi kriminalne aktivnosti u INI te zatiti sebe i svoju obitelj.

2. Ocjena Suda

(a) Je li bilo mijeanja

Sud na poetku primjeuje da je u odreenom broju predmeta koji su se ticali slobode izraavanja dravnih ili javnih slubenika presudio da se lanak 10. primjenjuje na radno mjesto u openitom smislu, te da stoga i dravni slubenici uivaju slobodu izraavanja (vidi, na primjer, Guja v. Moldova [GC], br. 14277/04, 52 i 70, ECHR 2008-; Kudeshkina v. Russia, br. 29492/05, 86, 26. veljae 2009.; te Vogt v. Germany, 26. rujna 1995., 53, Serija A br. 323).

Meutim, podnositeljica zahtjeva u ovome predmetu radila je za dravnu naftnu kompaniju Hrvatske u kojoj je drava u to vrijeme bila jedini dioniar, ali nije bila dravni slubenik. U tom pogledu, njezin je poloaj slian poloaju podnositelja zahtjeva u predmetima Fuentes Bobo i Wojtas-Kaleta, koji su oboje radili za dravne televizijske kue, ali nisu bili dravni slubenici (vidi Fuentes Bobo v. Spain, br. 39293/98, 29. veljae 2000., te Wojtas-Kaleta v. Poland, br. 20436/02, 42, 16. srpnja 2009.).

Unato tome, Sud ponavlja da se lanak 10. Konvencije primjenjuje i kad su odnosi izmeu poslodavca i zaposlenika ureeni privatnim pravom, te da drava ima pozitivnu obvezu zatititi pravo na slobodu izraavanja (vidi Fuentes Bobo, prethodno citirano, 10). Sud stoga smatra da otkazivanje ugovora o radu podnositeljici zahtjeva zbog njezinih istupa u tisku predstavlja mijeanje u njezino pravo na slobodu izraavanja, zajameno lankom 10. stavkom 1. Konvencije (ibid.).

(b) Je li mijeanje bilo opravdano

(i) Zakonitost i legitimni cilj

Sud primjeuje da je, prema odluci o otkazivanju ugovora o radu podnositeljici zahtjeva od 18. travnja 2001., ona dobila otkaz: (a) zbog toga to je u svojim istupima u tisku kritizirala odreene vidove poslovne politike INA-e i iznijela ozbiljne optube protiv lanova rukovodstva tog trgovakog drutva, ime je nanijela tetu poslovnom ugledu INA-e; te (b) zbog toga to je navodno obznanila informacije klasificirane kao poslovna tajna.

Domai su sudovi smatrali da je njezin otkaz zakonit bez obzira na to jesu li ili nisu obznanjene informacije predstavljale poslovnu tajnu. Utvrdili su da je otkaz ugovora o radu podnositeljici zahtjeva bio valjan jer je nanijela tetu ugledu INA-e svojim negativnim istupima u tisku i jer je postupila protivno interesima svoga poslodavca time to je neovlateno obznanila odreene informacije. Time je poinila ozbiljnu povredu radne dunosti, koja predstavlja osnovu za izvanredan otkaz ugovora o radu na temelju lanka 107. stavka 1. Zakona o radu.

Sud stoga prihvaa da je mijeanje propisano zakonom i da je imalo legitimne ciljeve jer mu je svrha bila zatititi ugled ili prava drugih, a to su poslovni ugled i interesi INA-e (vidi Fuentes Bobo, prethodno citirano, 45; De Diego Nafra v. Spain, br. 46833/99, 31, 14. oujka 2002.; te Jacubowski v. Germany, 23. lipnja 1994., 25, Serija A br. 291-A). Kad je to tako, Sud takoer smatra da ovaj predmet, protivno miljenju Vlade, treba razlikovati od (naprijed citiranog) predmeta Guja v. Moldova. U tom je predmetu podnositelj zahtjeva, dravni slubenik, dobio otkaz jer je javno obznanio povjerljive informacije. Iz toga je razloga Sud bio spreman prihvatiti da je legitimni cilj koji se teilo ostvariti tim mijeanjem bio spreavanje obznanjivanja informacija dobivenih u povjerenju (vidi naprijed citirani predmet Guja, stavak 59.), dok su u ovome predmetu legitimni ciljevi koji su se nastojali postii otkazom podnositeljici zahtjeva bili zatita ugleda i prava drugih.

Vidjevi da je mijeanje u slobodu izraavanja u ovome predmetu bilo zakonito i teilo ostvarenju legitimnih ciljeva, jedino pitanje o kojemu Sud treba odluiti jest je li mijeanje bilo nuno u demokratskom drutvu.

(ii) Nuno u demokratskom drutvu

Sud primjeuje da je podnositeljica zahtjeva u svojim izjavama tisku u poetku kritizirala poslovnu politiku INA-e da angaira vanjske prijevoznike za prijevoz svojih naftnih derivata i tvrdila da je rukovodstvo INA-e pokazalo znatan nemar kad se radilo o potraivanju naknade za gubitke nastale tijekom prijevoza tih derivata. Meutim, kasnije je, u svojim izjavama od 7. travnja 2001. godine, podnositeljica zahtjeva otvoreno optuila rukovodstvo INA-e za prijevaru, navodei da su rukovodstva, u sprezi s prijevoznicima, odlijevali novac iz trgovakog drutva preplaivanjem prijevoznika za njihove usluge te time to namjerno nisu ostvarivali potraivanja na ime gubitaka tijekom prijevoza.

Sud smatra da bi se moglo tvrditi da su otvorena pitanja na koja je ukazala podnositeljica zahtjeva pitanja koja mogu legitimno zabrinuti javnost (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirane predmete Wojtas-Kaleta, stavak 46, i Fuentes Bobo, stavak 48.).

S druge strane, Sud takoer smatra da je barem dio izjava podnositeljice zahtjeva, osobito onih koje su sadravale navode o prijevari, sigurno bio na tetu poslovnih interesa INA-e i da je bio tetan za njen poslovni ugled. U tom pogledu Sud dijeli miljenje Vrhovnog suda, kako je izreeno u njegovoj presudi od 24. svibnja 2005. godine, da trgovako drutvo ija rukovodea struktura tolerira i ohrabruje kriminalne aktivnosti sigurno ne moe imati dobar ugled i da mu se ne moe vjerovati u poslovnom svijetu. Sud isto tako ima na umu i tvrdnju Vlade da je podnositeljica zahtjeva svoju izjavu tisku dala u osjetljivom trenutku, kad je proces privatizacije u odnosu na INA-u tek zapoeo.

Stoga se u ovome predmetu treba odvagnuti sloboda izraavanja podnositeljice zahtjeva, osobito njeno pravo na javno iznoenje kritika poslovne politike nacionalnog naftnog trgovakog drutva, kao i na priopavanje informacija o navodnim nepravilnostima unutar tog trgovakog drutva, i, to je jo vanije, pravo javnosti da primi te informacije, u odnosu na zahtjeve zatite ugleda i prava drugih, to jest, poslovnog ugleda i interesa INA-e.

Sud ponavlja s tim u vezi da lanak 10. Konvencije ne jami potpuno neogranienu slobodu izraavanja i da vrenje te slobode sa sobom nosi i dunosti i odgovornosti. Stoga, tko god koristi tu slobodu ima dunosti i odgovornosti, a njihov opseg ovisi o njegovoj ili njezinoj situaciji, (tehnikim) sredstvima koje on ili ona koristi i autentinosti informacije obznanjene javnosti. Tako u ovome predmetu postoje tri imbenika o kojima treba voditi rauna. Prvi se tie situacije podnositeljice zahtjeva kao zaposlenice, drugi naravi sredstava koje je upotrijebila u davanju svojih iskaza (vidi predmete Handyside v. the United Kingdom, 7. prosinca 1976., stavak 49., Seris A br. 24 i Haseldine v. the United Kingdom br. 18957/91, odluka Komisije od 13. svibnja 1992., Decisions and Reports (DR) 73, STR. 225 I 231) dok se trei tie autentinosti obznanjenih informacija (vidi naprijed citirani predmet Wojtas-Kaleta, stavak 50.).

Glede prvog imbenika, Sud primjeuje da podnositeljica zahtjeva nije bila novinarka ija je uloga informiranje i skretanje pozornosti javnosti te prenoenje informacija i zamisli o stvarima koje se tiu javnosti nego zaposlenica koja prema svom poslodavcu ima dunost lojalnosti, rezerviranosti i diskrecije (vidi, na primjer, naprijed citirani predmet Wojtas-Kaleta, stavak 43., naprijed citirani predmet Guja, stavak 70 i predmet Pay v. the United Kingdom (dec.), br. 32792/05, 16. rujna 2008.).

Glede drugog imbenika, Sud primjeuje da je podnositeljica zahtjeva, kad je izraavala svoja miljenja, koristila sredstva koja imaju irok i trenutni uinak, i to dnevne nacionalne novine velikog opticaja (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Haseldine).

Glede treeg imbenika relevantnog za postizanje ravnotee, Sud ponavlja da su nadlene dravne vlasti slobodne donijeti mjere kojima je namjera reagirati primjereno i ne prekomjerno na klevetnike optube koje nemaju temelja ili koje su izreene u zloj vjeri (vidi predmet Castells v. Spain, 23. travanj 1992., stavak 46., Series A br. 236 i naprijed citirani predmet Guja, stavak 75.). U takvim predmetima treba razlikovati izjave o injenicama i vrijednosne sudove. I dok se postojanje injenica moe dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije podlona dokazu iako mora postojati dovoljno injenine osnove koja podupire te vrijednosne sudove, jer bi oni bez toga mogli biti pretjerani (vidi, na primjer, predmet Pedersen and Baadsgaard v. Denmark, [GC], br. 49017/99, stavak 76. ECHR 2004-XI).

I dok izjave podnositeljice zahtjeva djelomino predstavljaju vrijednosne sudove (osobito njena prva kritika poslovne politike INA-e u podruju prijevoza), njeni navodi o prijevari unutar INA-e, po miljenju Suda sadre konkretne injenine navode, koji se kao takvi mogu dokazivati (vidi, na primjer, predmet McVicar v. the United Kingdom, br. 46311/99, stavak 83., ECHR 2002-III i Steel and Morris v. the United Kingdom, br. 68416/01, stavci 90. in fine i 94., ECHR 2005-II). tovie, navodi podnositeljice zahtjeva ine se prilino ozbiljnima budui da je ona, u stvari, optuila rukovodstvo INA-e za isisavanje imovine, oblik kriminala bijelih ovratnika koji je endemski u tranzicijskim gospodarstvima srednje Europe. Stoga ovi navodi trae bitno opravdanje, osobito s obzirom na to da su bili izreeni u dnevnim novinama velikog opticaja. U tom kontekstu Sud ponavlja da to je ozbiljnija optuba, to solidniji trebaju biti dokazi (vidi naprijed citirani predmet Pedersen and Baadsgaard, stavak 78. in fine).

Podnositeljica zahtjeva nije, meutim, dostavila uope nikakve dokaze u potporu svojih navoda o kriminalnom ponaanju od strane izvrnih dunosnika INA-e. Ovo je potvrdilo dravno odvjetnitvo u svojoj odluci od 22. rujna 2004. godine kojom je odbacilo kaznenu prijavu podnositeljice zahtjeva protiv imenovanih lanova uprave i nadzornog odbora INA-e. Dravno je odvjetnitvo osobito utvrdilo da podnositeljica zahtjeva nije dostavila nikakve dokaze koji bi dali povoda osnovanoj sumnji da bi bila poinjena kaznena djela iz lanka 292. (zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju) i lanka 294. (sklapanje tetnog ugovora) Kaznenog zakona te da nije bilo dokaza da bi bilo kakva imovinska dobit bila ostvarena na tetu INA-e.

Sud