2

Izdavač: Fond za aktivno građanstvo Serdara Jola Piletića 18 Podgorica, Crna Gora Autori: Nives Radeljić Željko Jovanović Urednica: Anica-Maja Boljević Priprema: Aleksandar Pajević Štampa: Studio Mouse, Podgorica Tiraž: 150 kom Program javnog zastupanja u lokalnim zajednicama je podržan od strane: Demokratske komisije Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici, i Fonda Braće Rokfeler

3

Sadržaj

1. Javno zastupanje 5 1.1 Uvod 1.2 Definicije javnog zastupanja 1.3 Javno zastupanje i slični koncepti

2. Komponente/aktivnosti javnog zastupanja 9

3. Akteri javnog zastupanja 13

4. Razvoj strategije javnog zastupanja 17

4.1 Analiza socijalnog i političkog konteksta 4.2 Definisanje problema/teme javnog zastupanja 4.3 Definisanje ciljeva 4.4 Zadatak javnog zastupanja 4.5 Ciljana publika 4.6 Formiranje poruke javnog zastupanja 4.7 Kanali komunikacije 4.8 Stvaranje podrške 4.9 Tehnike javnog zastupanja 4.10 Akcioni plan (implementacija) 4.11 Obezbjeđivanje resursa 4.12 Monitoring i evaluacija

5. Kratki pregled faza strategije javnog zastupanja u strukturi prijedloga projekta 41

Pregled procesa javnog zastupanja u okviru programa „Građanska akcija“ 49

4

5

1. Javno zastupanje

6

1. Javno zastupanje 1.1 Uvod Živimo u periodu dinamičnih i u mnogim elementima nepredvidivih društvenih promjena na globalnom, nacionalnom i lokalnom nivou. Najizloženije promjeni svakako su zemlje zahvaćene tranzicijom iz jednog u bitno drukčiji politički i ekonomski sistem. Ove promjene neminovno utiču i na promjene u sferi društvenih odnosa. Istovremeno događaju se dva, naizgled suprotna, procesa: decentralizacija i udruživanje. Decentralizacija se odvija, od stvaranja novih državnih zajednica u do tada višenacionalnim državama, do unutrašnje decentralizacije do najmanje životne zajednice odnosno lokalne samouprave, koja treba da preuzme odgovornost za sopstveni razvoj. Ova odgovornost prenosi se i dalje do porodice i svakog pojedinca u njoj. Istovremeno se odvija proces udruživanja. Udružuju se građani u lokalnoj zajednici i na nacionalnom nivou, udružuju se regionalno i globalno. Udružuju se i evropske zemlje u zajednicu. Ova udruživanja baziraju se na prepoznavanju zajedničkih interesa manjih ili većih grupa na prevazilaženju sopstvenih problema, zaštiti sopstvenih interesa i preuzimanju odgovornosti za sopstveni razvoj. Odgovornost je dakle, ključna reč koja povezuje ova dva procesa. U zemljama u tranziciji dolazi do premještanja tačaka moći i svojine, odnosno repozicioniranja svih elemenata koji čine ljudsku zajednicu. Ovaj proces je propraćen „svođenjem računa“ u ekonomiji, pa dolazi do znatnog pada proizvodnje i povećanja nezaposlenosti, a time neminovno do siromašenja posebno srednjih i nižih društvenih slojeva. Istovremeno, na osiromašenim resursima potrebno je preuzeti odgovornost za sopstvenu sudbinu. U kom pravcu će ona da ide, umnogome zavisi od državnih strategija i politika ali i od samih građana. Jedan od načina uticaja građana na državne i lokalne strategije i politike jesu i procesi javnog zastupanja. Javno zastupanje u pravom smislu riječi, može se primjeniti i razvijati samo u demokratskom sistemu koji osigurava fundamentalna ljudska prava kao što su sloboda udruživanja, govora, prijem i širenje informacija, i jednako tako ne može zaživjeti u okruženju koje je antidemokratsko, antiliberalno, sa nerazvijenim institucijama. Građani u demokratskoj državi mogu da se udružuju i uspostavljaju sopstvene organizacije koje sprovode svoje aktivnosti, nezavisno od državne moći. Ljudi uče kako da se efikasno uključe u procese odlučivanja na lokalnom, regionalnom, nacionalom i međunarodnom nivou, i da na njih utiču. Javno zastupanje znači realnu promjenu ključnih stavova i ponašanja. Kao takvo podrazumijeva postojanje aktivnog političkog subjekta, za šta su neophodna dva preduslova: pravo na izražavanje mišljenja, stava i pravo na udruživanje.

7

1.2 Definicije javnog zastupanja Pretežno korišćeni termini za javno zastupanje se razlikuju od zemlje do zemlje, čak i kada dvije zemlje koriste isti jezik. Termini koji se upotrebljavaju za advocacy su: zastupanje, javno zastupanje, zagovaranje, zalaganje, advokatiranje, angažovanje, zauzimanje, djelovanje.... Sve ove riječi dijele zajednički korjen od riječi voc ili voz, što znači glas. U tom kontekstu, ad-voc-acy znači davati glas grupi ili stanovništvu koje je tradicionalno bez glasa. „Zastupanje je akt ili proces podrške određenoj temi ili riješenju problema. Kampanja javnog zastupanja je set usmjerenih aktivnosti u podršci nekoj temi ili riješenju problema. Mi zastupamo teme jer želimo da: - gradimo podršku za temu ili riješenje problema - utičemo na druge da je podržavaju, ili - pokušavamo da utičemo ili mijenjamo zakone koji utiču na nju.“ (International Planned Parenthood Federation, IPPF Advocacy Guide) „Javno zastupanje je proces koji uključuje serije političkih akcija koje sprovode organizovani građani kako bi transformisali odnose moći. Svrha javnog zastupanja su specifične političke promjene koje koriste stanovništvu kojeg se tiču. Ove promjene se mogu dogoditi u privatnom ili javnom sektoru. Uspješno javno zastupanje se vodi prema strateškom planu u razumnom vremenskom periodu.“ (The Arias Foundation – Costa Rica) „Javno zastupanje je govoriti glasno, privlačiti pažnju zajednice prema važnom pitanju i usmjeravati donosioca odluka prema riješenju. Javno zastupanje je rad sa drugim ljudima i organizacijama na promjenama.“ (CEDPA, Cairo, Beijing and Beyond: A Handbook on Advocacy for Women Leaders) „Javno zastupanje se definiše kao promocija neke ideje ili uticaja na politiku, finansijske tokove i druge politički određene aktivnosti.“ (Advocates for Youth, Advocacy 101) Javno zastupanje se može definisati kao proces djelovanja, a ne kao jednokratna aktivnost (dakle, nešto trajno u vremenu i prostoru) sa ciljem postizanja poželjnih promjena u društvu kako bi odnosi moći i raspodjela bogatstva postali demokratičniji i pravedniji i kako bi se marginalizovanim društvenim grupama obezbijedili prostor i uloga u javnom odlučivanju, te tako učinili njihove živote i okolinu zdravijom, sigurnijom i produktivnijom.

8

1.3 Javno zastupanje i slični koncepti Koncepti slični javnom zastupanju su: informisanje, obrazovanje i komunikacija (IOK) socijalni marketing, odnosi sa javnošću i drugi. Sličnima ih čine zajednički elementi: • svi su strategije za promociju promjene • svi su najuspješniji kada su sistematski planirani • svi uključuju indentifikovanje ciljane publike i dizajniranje poruke prema njoj • svi za cilj imaju da ostvare uticaj na promjenu stavova i ponašanja ciljane publike Različitima ih čine akteri, svrha djelovanja (željena promjena), ciljana publika i indikator uspjeha. Edukacija, podizanje kompetentnosti i osvješćivanje mogu biti dio javnog zastupanja, ali nisu i sam njegov cilj. Iznad svega, javno zastupanje se razlikuje od ostalih koncepata jer uvijek teži da mijenja politiku ili program. Sljedstveno tome, proces javnog zastupanja je uspješno zaokružen tek kada donosioci odluke preduzmu propisanu političku akciju.

Trening za javno zastupanje, maj 2010., hotel Crna Gora

9

2. Komponente/aktivnosti javnog zastupanja

10

2. Komponente/aktivnosti javnog zastupanja Javno zastupanje je proces koji ima višeslojnu strukturu, podrazumijeva tri ključne komponente/aktivnosti, koje zajedno čine javno zastupanje. Komplementarne su, preklapaju se i moguće ih je izvoditi istovremeno, nema hijerarhije, podjednako su značajne i svaka komponenta ima svoje mjesto u procesu društvenih promjena. To su: • zastupanje – govorenje u sopstveno ime i u ime drugih • aktivno uključivanje građana (mobilizacija) – podsticanje drugih da govore • osnaživanje – omogućiti drugima da uvide da imaju prava da se izraze i da ih drugi pri tome čuju Zastupanje nastoji da omogući da se čuje gledište neke druge osobe i predstavlja tradicionalnu ulogu zastupnika tako što zastupnik izražava interese i zahtjeve druge osobe. Korisnici dijele Zastupnik zastupa Zastupnik svoje probleme → interes korisnika o → kontaktira

sa zastupnikom određenom problemu ciljne osobe Osnovni uslov dobrog zastupanja je sposobnost da se tačno izraze interesi onih koje se zastupa. Ovo je važno iz dva bitna razloga: • etičkih razloga • uspostavljanja legitimnosti u smislu da zastupnik pokazuje da ono što govori ima korjen u iskustvu onih koje zastupa Značaj zastupanja za korisnike je da: • omogućava ljudima da promijene mišljenje o vlastitom mjestu i da shvate da imaju prava da postanu aktivni članovi društva • ohrabruje ljude da se suprotstave tradicionalnoj ulozi države i društva i da shvate da imaju i prava kao i odgovornost Aktivno uključivanje građana ima presudnu ulogu. Željena promjena u društvu se može postići mijenjanjem stava javnog mnjenja kroz povećavanje svijesti o problemu drugih ljudi, kako bi snaga uticaja na donosioce odluka bila jača. Postiže se: • mobilizacijom u smislu podsticanja drugih da podrže zahtjev za donošenje političke odluke (širenje baze podrške, podsticanje intresovanja i drugačijih gledišta zajednice na probleme ljudi čija su prava ugrožena)

11

• kampanjama u smislu promjene javnog mnjenja i mobilizacije javnosti za podršku (fokusiranje pažnje javnosti na određeni problem sa ciljem osvješćivanja javnosti i ubjeđivanja ciljanih osoba da promjene stavove i pokrenu jasne akcije). Osnaživanje znači osposobljavanje i ohrabrivanje ljudi da pokreću proces donošenja odluka. Za one koji već žive u dikriminaciji, izražavanje vlastitih interesa i traženje poštovanja ugroženih prava često zahtijeva promjenu uobičajene slike o sebi kao o „građanima drugog reda“ i otpočinanje procesa otkrivanja vlastitih snaga i sposobnosti za samostalno djelovanje.

12

13

3. Akteri javnog zastupanja

14

3. Akteri javnog zastupanja Javno zastupanje uključuje tri ključna aktera: • korisnike – osobe (manjinske grupe) čije su prava ugrožena ili uskraćena i u čiju korist zastupnik preduzima aktivnosti • zastupnike – one kojima se korisnici obraćaju da bi im pomogli da ostvare svoja ugrožena prava • ciljane osobe (donosioce odluka) – one koji imaju moć odlučivanja o pokrenutom pitanju i tako predstavljaju ciljanu publiku na koju se vrši uticaj Iako aktere razlikuje pozicija moći u društvu i interes, svim akterima zajednički principi djelovanja trebali bi biti: • djelovanje na osnovu zakona (zakonom definisano i regulisano djelovanje) • podmirivanje potreba građana • stvaranje novih vrijednosti • standardi poslovne kulture • logika održivog razvoja • participacija i odgovornost za održivi razvoj zajednice Nema održivog razvoja bez prepoznavanja međusobne razvojne povezanosti i uticaja. Odgovor na pitanje zašto svaki akter i svaki član zajednice treba da bude zainteresovan i podrži razvoj onih manje razvijenih, ne samo iz solidarnosti, već i sopstvenog interesa neometanog razvoja, odgovor je dat u šematskim prikazima, kako slijedi: Šematski je prikazana situacija nepogodna za razvoj, kada su akteri u dužem vremenskom periodu različitih kapaciteta, a time i pozicija moći.

Što je zajedničko? Doživljaj: • pritisak • strah • nelagoda • agresija Ponašanje • izbjegavanje • odbacivanje • povlačenje • napad

Izazovi: Kada su akteri različitih kapaciteta

Nazadovanje u razvoju

Razvoj ograničen kapacitetom Sa manjim kapacitetom

Sa većim kapacitetom

15

Slijedi šematski prikaz situacije koja pogoduje usklađenom pojedinačnom i zajedničkom razvoju, kada su akteri približno jednakih kapaciteta za razvoj, a time i uravnoteženijih pozicija moći.

Ove pravilnosti su univerzalno primjenjive na odnose između pojedinaca i unutar zajednica.

Obostrani razvoj

Slični kapaciteti Slični kapaciteti

REZULTAT • samorealizacija • zadovoljstvo • samopouzdanje • entuzijazam • pripadanje istom cilju

Kada su kapaciteti slični:

16

17

4. Razvoj strategije javnog zastupanja

18

4. Razvoj strategije javnog zastupanja Razvoj strategije javnog zastupanja stavlja viziju željenih promjena u realne okvire mogućeg i ostvarivog. To se postiže primjenom metoda koje omogućuju objektivno sagledavanje sadašnjosti i budućnosti. Na njima se gradi strategija javnog zastupanja. Ove metode obezbjeđuju:

• objektivnost u sagledavanju važnosti i mjerljivosti problema • izvodljivost kroz kontrolu logike aktivnosti koje se planira preduzeti i promjena koje se žele postići • uključuju važne aktere koji mogu obezbijediti (ili osujetiti) izvodljivost i održivost željenih promena • upućuju na prepreke o kojima treba voditi računa, jer su preduslov ukupne uspješnosti preduzetih akcija i postizanja kredibiliteta u zajednici Metode koje se predlažu su: • PESTE analiza • participativne metode snimanja stanja • izrada problemskog stabla i stabla ciljeva sa grupama aktivnosti • analiza socijalnih aktera • izrada akcionog plana sa vremenskim rasporedom i odgovornostima • SWOT analiza potrebnih resursa • metode monitoringa i evaluacije • matrica logičkog okvira Strategija javnog zastupanja se rezimira u formi matrice logičkog okvira, kao posljednji korak u provjeri postavljene strukture elemenata same strategije javnog zastupanja. Navedene metode služe da elimišu cijeli niz „malih ljudskih slabosti“ koje u krajnjoj instanci kriju u sebi rizik da i dobre namjere pretvore u lošu praksu. Strategija javnog zastupanja razvija se kroz faze različitog sadržaja koje su u neraskidivoj povezanosti i interakciji. Zato je pri svakoj fazi važno imati stalno i cjelovitu sliku procesa javnog zastupanja. Faze strategije javnog zastupanja su: 4.1 Analiza socijalnog i političkog konteksta 4.2 Definisanje problema/teme javnog zastupanja 4.3 Definisanje ciljeva 4.4 Zadatak javnog zastupanja 4.5 Ciljana publika 4.6 Formiranje poruke javnog zastupanja 4.7 Kanali komunikacije 4.8 Stvaranje podrške 4.9 Tehnike javnog zastupanja 4.10 Akcioni plan (implementacija) 4.11 Obezbjeđivanje resursa 4.12 Monitoring i evaluacija

19

4.1 Analiza socijalnog i političkog konteksta Analiza socijalnog i političkog konteksta podrazumijeva prikupljanje informacija i stvaranje baze podataka kao što su: analiza pozitivnih propisa, važećih politika i strategija, analiza rada institucija, analiza ključnih političkih odluka, analiza distribucije političke i društene moći u zajednici, analiza razloga diskriminacije i siromaštva, analiza potreba zajednice i određenih korisničkih grupa unutar nje. Područja promjena Čini se važnim prepoznati i locirati područja u kojima se želi izazvati promjena. To omogućava lakše definisanje i prezentovanje problema, ali i opis i mjerenje željene promjene. Područja problema, pa time i promjene moguće je sistematizovati na način kako slijedi: Sistem vrijednosti promoviše se i odražava kroz dogovorena ponašanja. Svaka promjena u ponašanju ukazuje i na promjenu u dijelu vrijednosnog sistema. Tako kroz mjerenje promjena u ponašanju mogu se pratiti kvalitativne promjene u vrijednosnom sistemu. Ako je preduslov željene promjene promjena vrijednosnog sistema, odnosno stavova koji iz njih proizilaze, onda ovako definisana ponašanja pomažu pri opisu problema (postojeća nepoželjna ponašanja i vrijednosti), definisanju ciljeva (kakva želimo ponašanja i vrijednosti postići kao promjenu), a definisani pomaci u ponašanjima postaju rezultati mjereni brojem i kvalitetom u promjeni ponašanja, što predstavlja indikatore. Zakonski okvir uvijek odražava vrijednosni sistem kojeg zajednica promoviše. Zakoni mogu takođe da promovišu nove vrijednosti i kroz prava i obaveze (i sankcije) da ih podržavaju. Osim sistema vrijednosti zakonima su definisane i uloge i

LJUDSKI KAPACITETI

SISTEM VREDNOSTI I ZAKONSKI OKVIR

ODNOSI SA DRUGIM AKTERIMA STRUKTURE SISTEMA

I

SEKTORA

20

ovlašćenja. Ovo je takođe podložno promjeni i zato može biti predmet izazova i usmjerenih nastojanja za promjenom pokrenutom procesom javnog zastupanja. Promjene zakona mogu se naći i kao prepoznati problem, željeni cilj ili rezultat, a sama dokumentovana promjena zakona kao indikator. Ljudski kapaciteti definisani su karakteristikama ličnosti, profesionalnim i drugim znanjima, te potencijalom za usvajanje novih sadržaja (učenjem), otvorenošću na promjenu i razvoj. Na ovaj način raščlanjeni kapaciteti, usmjeravaju i na moguća podpodručja djelovanja na promjene: stavovi, usvajanje novih infomacija i znanja i njihova primjena u razvoju ljudskih kapaciteta. Niz aktivnosti kao što su edukacije, savjetovanje, informisanje korisnika o njihovim pravima i zaštita, za cilj imaju jačanje ličnih i profesionalnih kapaciteta, kapaciteta pojedinaca i grupa, što nije cilj samog procesa javnog zastupanja ali je veoma bitna komponenta uspjeha procesa javnog zastupanja. Strukture kao stabilni, organizovani i pozicionirani elementi mogu se odnositi na porodicu, zajednicu, ali i na strukturu organizacija, sistema javnih službi, sektora (javnog, civilnog i privatnog profitnog sektora). Više ili manje formalizovano povezivanje čini mrežu socijalnih aktera. Takva mreža takođe ima svoju unutrašnju strukturu. Promjene mogu da budu usmjerene na uvođenje ili isključivanje određenih elemenata unutar strukture, kao i prepozicioniranje elemenata. Dakle, same strukture su područje interesovanja bez obzira na njihov stepen razvijenosti ili sami kvalitet, ili upravo zato, svakako u onoj mjeri u kojoj su značajne za uspjeh procesa javnog zastupanja. Odnosi među socijalnim akterima većeg ili manjeg inteziteta izazov su sami po sebi. Nepostojanje kontakata takođe se može kvalifikovati kao odnos koji nije uspostavljen. Što je gušća mreža odnosa to je socijalni kapital razvijeniji. Odnosi se mogu odvijati na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou do mikro grupa ili pojedinaca. Odnosi se mogu bazirati na razmjeni informacija i znanja, dogovaranju, saradnji i partnerstvu kao najvišoj formi. Dakle, moguće je uspostavljati nove odnose, te mijenjati postojeće jačajući ih ili smanjujući, dajući im druge dimenzije i stepene nefomalnog ili formalnog odnosa. Stvaranje drugačijih odnosa ili uspostavljanje novih čini bitan osnov za jačanje podrške akcijama javnog zastupanja, a time i postizanju promjene koja se želi ostvariti. Broj aktera, broj uspostavljenih partnerstava ili saradnji je indikator (pokazatelj) promjene u odnosima i posredno može mjeriti efekte preduzetih akcija kao podržavajućeg faktora za postizanje promjene kod ciljane publike. Promjena pokrenuta u bilo kojem od navedenih područja neminovno stvara promjenu u drugim područjima, kroz njihovu interakciju i logiku povezanosti. Ovakav pristup olakšava kako: • markirati ključne ljude • upoznati formalne procese odlučivanja

21

• upoznati neformalne procese odlučivanja • procijeniti moguće spoljne uticaje • prepoznati sekundarne ciljane osobe i institucije • procijeniti razloge zbog kojih bi se drugi mogli odlučiti da pruže podršku i uključe se u akciju Analiza socijalnog i političkog konteksta, kao i pregled i analiza relevantne zakonske regulative i relevantnih nacionalnih i lokalnih strategija obezbjeđuje potrebne informacije kao polaznu uporednu tačku/uporednu vrijednost na osnovu koje se mjere efekti promjena podstaknutih akcijama javnog zastupanja. Za analizu šireg društvenog konteksta može se kao metoda koristiti PESTE analiza. PESTE analiza usmjerena je na obezbjeđivanje nalaza iz političke, ekonomske, socijalne, tehnološke i ekološke oblasti. Ekološka oblast ne podrazumijeva samo zdravu životnu sredinu već i zdrave odnose među ljudima, budući da su međuljudski odnosi sastavni dio životne sredine svakog pojedinca i da je njihov kvalitet od uticaja na nivo zdravlja pojedinaca, a time i zajednice u cjelini. 4.2 Definisanje problema Definisanje problema znači definisanje teme u procesu javnog zastupanja. Tema javnog zastupanja je problem ili situacija koja zahtijeva političko riješenje. Ljudi u svim sredinima žele i mogu da utiču na pitanja koja se tiču njihovih života u najraznovrsnijim oblastima kršenja ljudskih prava: društvena nejednakost, porodično nasilje, nezaposlenost, porast kriminala, korupcija, bolesti zavisnosti, položaj manjinskih grupa, nepristupačnost javnih objekata i prostora za osobe sa invaliditetom, uništavanje životne okoline ili zapostavljanje kulturnog nasljeđa. Svi socijalni akteri u zajednici treba da uzmu učešće u ovim procesima u okvirima svog djelokruga rada što predstavlja osnov za objektivno i kompetentno sagledavanje problema i nuđenje adekvatnih riješenja za prepoznate probleme u najboljem interesu korisnika i zajednice u kojoj djeluju, imajući u vidu da nije moguće odjednom riješiti sva sporna pitanja. Čest uzrok teškoća u javnom zastupanju je preambiciozno razmišljanje o mogućem političkom riješenju koje bi ublažilo ili eliminisalo uočeni problem. Da bi pravilno usmjerili zahtjeve treba istražiti uzroke problema, postojeća zakonska riješenja, uredbe i odluke koje su u primjeni. Postoji nekoliko mogućih situacija: • Niko se ne bavi problemom i nema jasne politike o njemu • Postojeća politika je neodgovarajuća, zastarjela ili restriktivna • Zvanično postoji dobro riješenje ali ga niko ne primjenjuje Pri definisanju problema poželjna je: • participacija lokalnih aktera - uključivanje lokalnih aktera bilo da se radi o korisničkim grupama čiji se interese zastupaju ili o potencijalnim članovima mreže ili koalicije kao i drugim akterima čija se podrška očekuje, potrebno je sprovesti konsultativni proces o problemu. Ovakav pristup, pored važnih nalaza koje omogućuje, ujedno šalje poruku uvažavanja partnera i saradnika, daje im mogućnost iskazivanja stavova, prijedloga i kreativnih promišljanja, a

22

zastupniku pruža legitimnost. Uspostavljanje odnosa već u ovoj fazi jača kapacitete nosilaca procesa javnog zastupanja, povezuje ih u planiranju i sprovođenju aktivnosti, te obezbjeđuje osjećanje pripadanja postignuću zajedničkih ciljeva i jača odgovornost uključenih za postizanje željenih promjena. • otvorenost i javnost procesa - odluka da se proces javnog zastupanja usmjeri na određeni problem, kroz aktivnosti vezane za prikupljanje nalaza o problemu, treba da bude informacija upućena u okruženje od strane nosilaca procesa javnog zastupanja. Tako se omogućava početna informisanost svih zainteresovanih u korisničkoj grupi, ciljanoj publici i u zajednici. Ovakav pristup doprinosi smanjenju njihove sumnjičavosti, pogrešnih interpretacija, ali i smanjenju straha od budućih promjena i samim tim i tihog otpora promjenama. Neke od mogućih tehnika koje se koriste pri definisanju problema su: • analiza dokumenata i izvještaja • konsultativni sastanci • struktuirani i polustruktuirani intervjui • ankete • fokus grupe • terenske posjete • struktuiranje podataka za interpretaciju, interpretacija i prezentovanje

Ovakav pristup u analizi socijalnog i političkog konteksta i definisanju problema obezbjeđuje: • Prikupljene su značajne informacije i napravljena je realna procjena stvarnosti. Prikupljeni kvalitativni i kvantitativni nalazi u odnosu na definisani problem ne služe samo za opis problema, već su polazna tačka i uporedna vrijednost za mjerenje učinka promjene podstaknute procesom javnog zastupanja. • Definisani su ključni uzroci koji određene grupe i pojedince dovode u stanje potrebe (rizika). Ključni uzroci upravo će biti predmet bavljenja. Oni usmjeravaju na aktivnosti jer jedino djelovanje na otklanjanju uzroka vodi korenitim promjenama. • Osmišljen je okvir djelovanja koji treba da podstakne željenu promjenu u smislu bolje koordinacije postojećih inicijativa u lokalnoj zajednici, mobilizacije postojećih lokalnih resursa: ljudskih, organizacionih i materijalnih, sistematičnog pristupa u planiranju procesa javnog zastupanja što eliminiše stihijnost u djelovanju, kao i participaciji zainteresovanih aktera u okviru njihovih kompetencija i preuzimanja odgovornosti. Za struktuiranje nalaza u cilju interpretacije i prezentovanja problema može se koristiti metoda Problemskog stabla koja dalje čini osnov za struktuiranje riješenja kroz metodu Stabla ciljeva.

23

Problemsko stablo i Stablo ciljeva osnovne su metode za produbljavanje promišljanja o problemu. Izrađuju se u timu kako bi sagledavanje problema bilo što obuhvatnije, a logika uzročno posljedičnog niza bila provjerena kroz različita promišljanja. Radi se o vizuelnom alatu. Prvo se izrađuje Stablo problema, na način da se na svakom papiriću pojedinačno i precizno ispisuje izjava o problemu i mogućem uzroku problema. Zatim se slaže logika propitujući se šta je uzrok problema, šta je ključni problem, a šta je dalja posljedica ključnog problema. Izjave se slažu na sljedeći način: Problemsko stablo: Opšti problem (za zajednicu)

↑↓

Šta je posljedica? Šta je uzrok? ↑↓ Glavni problem za korisničku grupu

↑↓

Šta je posljedica? Šta je uzrok?

↑↓ Specifični problem 1 Specifični problem 2 Specifični problem 3

↑↓

Šta je posljedica? Šta je uzrok?

↑↓ Uzrok 1 Uzrok 2 Uzrok 3 Uzrok 4 Uzrok 5 Logika slijeda uzroka i posljedica u odnosu na glavni problem provjerava se odozdo prema gore (da li uistinu iz navedenog uzroka, odnosno donjeg reda slijedi gornji red i tako dalje do vrha). Provjeravamo na taj način i da li raspolažemo sa dovoljno podataka o svakoj izjavi na stablu, da li nam trebaju dodatne informacije i koje, da li smo dovoljno precizno definisali svaku izjavu, sjetili se još nečega. Od samog početka pisanja pojedinačnih izjava o svemu što je u vezi sa problemom treba biti precizan i izbjegavati opšte formulacije, ali treba i biti nesputan i otvoren na promjene pozicija izjava na Problemskom stablu. Izjave na Problemskom stablu treba

24

da budu kratke i obično počinju sa riječima: nema i sve druge negacije, ako se radi o nečemu što je potrebno, a nedostaje ili nije odgovarajuće. Ako se radi o negativnim pojavama onda izjave počinju obično sa: u porastu je ili povećan stepen ugroženosti. Problemsko stablo može da ima više od četiri nivoa, ali ga je gotovo uvijek moguće posložiti u četiri nivoa. Naime, provjeravajući i preispitujući se koliko je jaka uzročno-posljedična veza, može se ustanoviti da mnoge relacije samo na prvi pogled izgledaju tako. Ako ta veza ipak nije direktna i jaka, već je djelimična i događaju se obje izjave istovremeno, bolje ih je staviti jednu kraj druge. Metodom Problemskog stabla dobijamo: • Opšti problem (ili krajnja posljedica) za zajednicu, primjera radi: izjava o posljedicama po zajednicu ili ugroženosti nekih prava šireg značaja, iz čega slijedi moguće područje promjena: zajednica koja ne poštuje određena prava ili je pravni okvir neodgovarajući. • Problem korisničke grupe i njena pozicija u zajednici, primjera radi: izjava o ukupnoj ugroženosti ili posljedici po korisničku grupu i njenu poziciju u zajednici, iz čega slijedi navođenje veličine i lokacije korisničke grupe te način ukupne ugroženosti i posljedica koje korisnička grupa trpi. • Direktne i vidljive posljedice (ujedno su i uzroci problema korisničke grupe). Svaka od posljedica definiše se po određenoj karakteristici: porast negativne karakteristike ili pad pozitivne karakterisitke ili stepen nepodmirene potrebe. • Uzroci, navode se precizne izjave o najdubljim uzrocima unutar zajednice i odnosa u njoj, unutar sistema, unutar kapaciteta itd. Prema vrhu izjave se spajaju u logične rečenične cjeline i jednu jasno koncipiranu izjavu o problemu. Nakom toga pristupa se izradi izradi Stabla ciljeva tako što izjave o problemu sa Stabla problema (1, 2, 3 red) pretvaraju u izjave o ciljevima, dok definisani uzroci (4 red) postaju grupe aktivnosti, koje se kasnije detaljno razrađuju, kako slijedi u tabeli:

Problemsko stablo Stablo ciljeva

1. Opšta posljedica 2. Glavni problem 3. Direktne i vidljive posljedice 4. Uzroci

1. Opšti cilj-dugoročni efekti 2. Svrha-kratkoročni cilj/evi 3. Rezultati-zadaci 4. Grupe aktivnosti

25

Stablo ciljeva: Opšti cilj

↑↓

Ostvaruje se Ako se čini

↑↓ Promjena za korisničku grupu

↑↓

Ostvaruje se Ako se čini

↑↓ Specifični cilj/zadatak 1 Specifični cilj/zadatak 2 Specifični cilj/zadatak 3

↑↓

Ostvaruje se Ako se čini

↑↓ ŠTA? Grupa Grupa Grupa Grupa Grupa aktivnosti 1 aktivnosti 2 aktivnosti 3 aktivnosti 4 aktivnosti 5 KAKO? 4.3 Definisanje ciljeva Cilj javnog zastupanja je dugoročni rezultat koji se želi postići, to je vizija promjene politike, programa ili raspodjele sredstava. Izjava o cilju treba da bude razumljiva, prihvatljiva i da se iz nje jasno vidi što se želi: • Koja promjena politike? • Zbog koje grupe građana se pokreće javno zastupanje? • Koja je teritorija nadležnosti donosioca odluke ili promjene politike? • Na koji način se može postići promjena?

26

U okviru iste teme može biti postavljeno nekoliko ciljeva javnog zasupanja, zavisno od utvrđenih uzroka. Potrebno je definisati: • dugoročni cilj koji ima intenciju da ispravi nejednakost i nedemokratsku strukturu društva u odnosu na definisani problem (na polju političke dimenzije koja je to specifična promjena u zakonu, politici ili programu, na polju demokratuzacije i proširenja političkog prostora za djelovanje socijalnih aktera koji zastupaju za društvenu promjenu) • srednjoročne i kratkoročne ciljeve (konkretno poboljšanje u svakodnevnom životu korisničkih grupa, povećanje svijesti o sopstvenoj moći pojedinih korisničkih grupa, bolji pristup i veće učešće građana u donošenju odluka/pravljenju politika) 4.4 Zadatak javnog zastupanja Nakon definisanja ciljeva javnog zastupanja pristupa se definisanju zadataka. Dok ostvarenju cilja zastupnici i saveznici doprinose (jer konačna promjena zavisi od niza faktora i okolnosti) zadatak ostvaruju (ostvarenje zadatka isključivo zavisi od zastupnika i saveznika). Zadatak javnog zastupanja je određena, kratkoročna, akcijski orjentisana meta, koja doprinosi postizanju cilja. Da bi zadatak bio adekvatno postavljen treba poštovati sljedeće kriterijume: S (specific) -------------određen M (measurable)---------mjerljiv A (achievable)----------dostižan R (reaslistic)-------------realan T (time-bound)--------- vremenski ograničen U dobro postavljenom zadatku javnog zastupanja treba da se jasno prepoznaje političko tijelo koje ima moć da ispuni zadatak, kao i željena politička odluka, odnosno sljedeći elementi: 1. Politički akter ili donosilac odluke 2. Politička akcija ili odluka 3. Rok i stepen promjene 4.5 Ciljana publika Identifikacija ciljane publike znači prepoznati i proučiti sve pojedince i grupe koje bi mogli podržati temu, kao i one koji bi se mogli suprostaviti. Ciljana publika je određena svakim zadatkom i može biti: a) Primarna (lokalna, nacionalna, međunarodna) - osobe ili institucije koje imaju ovlaščenja donošenja odluka ili su kreatori politika • Koja je to institucija? • Ko u instituciji ima tu moć?

27

• Koliku moć i uticaj imaju zastupnici i saveznici? b) Sekundarna (lokalna, nacionalna, međunarodna) - osobe i institucije koje imaju uticaj na donosioce odluka • Ko ima uticaj na one koji imaju moć? • Kakvi su odnosi zastupnika i saveznika sa njima? c) Protivnici • Ko želi i ima moć da zaustavi zastupnike i saveznike i na koji način? • Koje su njihove prednosti? • Koliko će ih koštati da izgube? • Koliki rizik zastupnici i saveznici preuzimaju suprotstavljajući se i koji su mogući načini suprotstavljanja? Učesnici u javnom odlučivanju Svaka pojedinačna situacija uključuje različite osobe i nadležnosti, ali generalno se učesnici mogu podijeliti na 6 osnovnih grupa: Političari - ova grupa se sastoji od svih izabranih predstavnika na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou (skupštinski poslanici, predsjednik, gradonačelnici, itd). Političari, kao izabrani predstavnici naroda, treba da pokazuju primarni interes da slušaju i zadovoljavaju potrebe i zahtjeve svojih birača. Funkcioneri - to su svi zaposleni u javnoj upravi (od predsjednika vlade, preko članova vlade, do javnih službenika) i lokalnoj samoupravi (gradonačelnici, predsjednici opština i javni službenici). Funkcioneri moraju da djeluju u okviru granica koje su postavljene ustavom i zakonom. Stručnjaci - ovu grupu uglavnom predstavljaju nezavisni stručnjaci koji imaju ugovorom definisan odnos sa javnom upravom ili lokalnom samoupravom, mada ove ustanove često imaju sopstvene stručnjake. Naravno, investitori i građani takođe mogu da angažuju stručnjake. Javnost - ovu grupu čine pojedinačni građani, zvanične i nezvanične grupe u kojima su oni uključeni, kao i organizacije građanskog društva koje predstavljaju interese određene grupe građana ili određeni javni interes. Investitori - ovu grupu čine privatni preduzetnici čije investicione aktivnosti imaju uticaja na javnost. Investitorima su obično bitni njihovi jasno definisani lični interesi, zajedno sa resursima koji im dozvoljavaju da te interese realizuju. Najčešće pregovaraju sa prve tri grupe, a rijetko sa javnošću. Ostali - ova grupa učesnika je promjenjiva u zavisnosti od konkretnog problema, svaki problem uključuje sopstvene učesnike: ponekad su to mediji, ponekad sindikati, itd.

28

Dinamika moći Za svaki zadatak javnog zastupanja treba utvrditi primarnu i sekundarnu ciljanu publiku i procijeniti trenutni nivo podrške ili opozicije, kao jedan od osnova za izbor pravaca djelovanja u promovisanju i postizanju željene promjene. Bez obzira da li je opozicija umjerena ili jaka, treba joj pristupiti sa uvažavanjem. Dobro poznavanje opozicije će omogućiti spriječavanje njihovih nastojanja blagovremenom pripremom za opovrgavanje argumenata. Još više pažnje zahtijeva baza podrške. Što je veći broj osoba i grupa koje rade na postavljenim zadacima, to su veće šanse za uspjeh. Mogu se graditi koalicije sa drugim mrežama ili formalnim grupama, širiti članstvo, stvarati savezi sa komercijalnim ili privatnim sektorom i/ili stvarati podrška u javnosti. Ne smiju se zaboraviti neodlučne ili neutralne strane. Ponekad je najbolja investicija vremena i energije, usmjeriti se upravo na uvjeravanje uticajnih a neutralnih, da se pridruže i javno podrže traženu promjenu. Vrste i izvori moći Formalna ovlašćenja - moć koja proizilazi iz zvanične funkcije u strukturi koja ima privilegije odlučivanja. Takvu moć posjeduju sudije, izabrani funkcioneri, direktori. Moć stručnjaka (vlasnika informacije) - moć koja proizilazi po osnovu posjedovanja stručnosti u nekoj vrlo specifičnoj oblasti, ili informacija o određenim događajima. Moć veze (reference) - moć koja proizilazi iz veza sa drugim ljudima koji imaju moć. Moć izvora - moć koja proističe iz kontrole nad izvorima vrijednosti (novac, sirovine, rad, usluge). Negativna verzija ove vrste moći je mogućnost da se spriječi korišćenje potrebnih izvora ili moć da se drugi prisile da eksploatišu izvore. Proceduralna moć - moć da se kontrolišu procedure i procesi koji utiču na odluku koja se donosi. Ova moć je nezavisna od moći nad procesom odlučivanja. Moć represije - moć da se neko dovede u neugodnu situaciju; moć da se nameću direktne sancije. Moć navike - moć koja proističe iz pretpostavke da je lakše održavati trenutno stanje stvari nego ga mijenjati. Moralna snaga - moć koja je rezultat pritiska univerzalno poštovanih vrijednosti. Lična moć - moć koja proizilazi iz ličnih potencijala koji daju podršku izvorima moći drugih ljudi.

29

Analiza ciljane publike Uspješno javno zastupanje zavisi od vještine ubjeđivanja i/ili vršenja pritiska na kreatore politika da preduzmu akciju. To podrazumijeva sistematsku analizu i procjenu ciljane publike kao osnov za planiranje i kreiranje strategije komunikacije. Tek na osnovu prikupljenih podataka moguće je formirati poruku po mjeri publike i izabrati primjeran kanal za njeno prenošenje. Za analizu ciljane publike i drugih socijalnih aktera od važnosti za temu javnog zastupanja i uspješno sprovođenje željenih promjena može se koristiti metoda Analiza socijalnih aktera. U ovom metodološkom koraku važno je prepoznati i one sa kojima do sada nije bilo kontakta, ali u sebi nose potencijal koji se može u budućnosti uzeti u obzir (aktivirati). Kao alat koristi se sljedeća tabela: Socijalni akter od značaja za proces javnog zastupanja?

Kolika je moć socijalnog aktera u odnosu na temu javnog zastupanja? Velika (V) Srednja (S) Mala (M)

Kakav je njihov odnos prema temi javnog zastupanja? Pozitivan + Negativan - Neutralan (0)

Što zastupnici i saveznici očekuju od navedenog aktera?

Što navedeni akter očekuje od zastupnika i saveznika?

Što je zastupnicima i saveznicima činiti (osnova akcionog plana) Preporuke i akcije koje čine osnov akcionog plana:

Rezultat ove metode omogućava pregled socijalnih aktera bitnih: • u postupku donošenja novih i izmjena postojećih zakona • u zaštiti prava ugroženih grupa • u sprovođenju komplementarnih aktivnosti unutar strategije javnog zastupanja • u promociji ljudskih prava - zajedničko zastupanje i lobiranje za prava ugroženih grupa i grupa u riziku • u procesu dogovaranja kriterijuma i načina saradnje • u razvoju saradnje sa medijima koje treba uključiti u proces javnog zastupanja • u pružanju mogućeg otpora a time i mogućih rizika za proces javnog zastupanja 4.6 Formiranje poruke javnog zastupanja Osmišljavanje, oblikovanje i usmjeravanje poruke traba da bude prilagođeno analiziranim karakteristikama ciljane publike. Ključni princip komunikacijske strategije je formiranje poruke prema interesima ciljane publike uz poštovanje pravila dobre

30

komunikacije. Cilj poruke je da ciljanu publiku ubijedi da pruži podršku pokrenutoj temi. Poruka je jasna i ubjedljiva izjava o cilju javnog zastupanja koja iskazuje šta se želi postići, zašto i kako. Poruka treba da obuhvati i konkretnu akciju koja se očekuje od donosioca odluka ili osoba koje utiču na njih. Poruka je kratka, jednominutna, jezgrovita izjava koja se lako pamti, koja zaintrigira slušaoca i koja u par rečenica jasno naglašava: koja su sporna pitanja i zašto (ciljevi, zadaci), šta će se preduzeti u vezi toga, šta je do sada urađeno i šta se planira uraditi, koja se riješenja predlažu? Karakteristike uspješne poruke: • kratka, precizna, jasna • jednostavna i laka za pamćenje • koristi primjeren jezik • sadržaj je prilagođen načinu prenošenja • ton i jezik su u skladu sa porukom Ključni elementi u kreiranju dobre poruke: • Sadržaj je centralna ideja poruke o tome što, zašto i kako se želi postići promjena • Jezik se odnosi na riječi odabrane da uspješno prenesu poruku, zato trebaju biti: jasne, nedvosmislene, odgovarajuće za ciljanu publiku • Pošiljalac/izvor (prenosilac poruke) odnosno govornik treba da ima kredibilitet kako bi poruka postigla svoj cilj • Vrijeme i mjesto prenošenja poruke važno je procijeniti u odnosu na situaciju i događanja u okruženju zbog toga što mogu biti podržavajuća ili ometajuća za uspjeh prenošenja poruke. 4.7 Kanali komunikacije Strateška komunikacija je svaka planirana aktivnost komunikacije koja teži da postigne jedan od sljedećih ciljeva komunikacije:

informisati → ubijediti → motivisati → pokrenuti na akciju Mnogi pokušaji javnog zastupanja se prvenstveno usmjeravaju na prvi nivo – informisanje. Dobra strategija komunikacije podrazumijeva više ciljeve i postizanje većeg uticaja. Ona teži da informisanjem ubijedi ciljanu publiku i dovede do promjene stava u odnosu na temu javnog zastupanja, a time i da motiviše publiku da preduzme neku akciju. Ključni element strateške komunikacije je razumjeti dobro publiku, sagledati temu iz njihove perspektive i prepoznati šta bi ih moglo motivisati da pruže podršku, uključujući i sagledavanje potencijalnih rizika ili dobiti sa kojima će se suočiti ciljana publika ukoliko udruži snage sa zastupnicima i saveznicima.

31

Kanali komunikacije koji se koristite za prenošenje poruke, mogu biti: sastanci licem u lice, plakati, leci, TV, radio ili bilbord reklama, potpisivanje peticije, javni protesti, debate, saopštenja za javnost, konferencije za medije, politički forumi itd. Konačna odluka o izboru formata za prenošenje poruke zavisi od nekoliko faktora: cijene, rizika i vidljivosti. Da bi bili sigurni da će suština poruke biti prenijeta javnosti i/ili donosiocima odluka u ograničenom vremenskom periodu (emitovanje na radiju i TV, citati u štampi, kratki susret sa ciljanom publikom) treba je primjereno kreirati. Ispitivanja su pokazala da pri ubjeđivanju ljudi da promijene mišljenje o nekom pitanju, najveći uticaj imaju izvor od povjerenja, ubjedljivi podaci i priča sa nečijim ličnim iskustvom. Na tim principima je zasnovana „Poruka od jednog minuta“ koja sadrži četiri komponente: izjava, dokaz, primjer i željena akcija/poziv na akciju. Primjer poruke Američke grupa za javno zastupanje koja se bavi problemom nasilja u porodici: Izjava - Porodično nasilje nad ženama mora da se zaustavi. To nasilje je dugo tolerisano, a žene su patile u tišini. Ozbiljnost i obim problema su bili ignorisani. Dokaz - U SAD, svake osme sekunde jedna žena je fizički maltretirana, a svakog šestog minuta jedna žena je silovana. Prema izvještaju podnijetom 1992. godine u američkom Senatu, maltretiranje u braku uobičajenije je nego automobilske nesreće, pljačke i smrti izazvane rakom, zajedno. Primjer - Naša NVO podržavala je ženu pod imenom Marija. Prije godinu dana Marija je bila podjednako uspješna i u ulozi majke i u svojoj karijeri. Počela je da se zabavlja sa partnerom koji je maltretira i njen život više nije bio isti. Marija je nedavno izgubila posao zbog premora, a njena djeca su kažnjena u školi zbog agresije i lošeg ponašanja. Marija je samo jedna ilustracija široko rasprostranjenih efekata porodičnog nasilja. Poziv na akciju - Svuda oko vas su žene slične Mariji. Zato nam se i vi pridružite i dajte svoj doprinos u borbi protiv porodičnog nasilja nad ženama. 4.8 Stvaranje podrške Stvaranje podrške važna je faza u razvoju strategije javnog zastupanja. Uobičajeno je da se realizuje kroz uspostavljanje mreža i koalicija. Izrazi mreža i koalicija u upotrebi često imaju isto značenje, ali mogu da označavaju dva različita oblika udruživanja. Pod mrežom se podrazumijeva grupa pojedinaca, više grupa ili institucija koje razmjenjuju informacije i/ili usluge. Kod stvaranja mreža naglasak je na razmjeni. Povezivanje u mreže može da se vrši zvaničnim putem, učlanjivanjem organizacija u mrežu koja funkcioniše na određeno vrijeme, ili

32

nezvanično, kada jednoj organizaciji građanskog društva trebaju usluge drugih organizacija ili kada se žele razmjenjivati informacije. Koalicija je savez u koji organizacije ulaze da bi zajednički djelovale. I koalicije mogu da razmjenjuju informacije i usluge ali naglasak je na djelovanju. Grupe koje stvaraju koalicije često se upoznaju kroz raniju nezvaničnu saradnju ili kroz mrežu. Koalicija može da bude privremena, stvorena radi zajedničkog vođenja neke kampanje, ili trajna, tako da bude na raspolaganju organizacijama u njenom sastavu kad god se pojavi potreba. Koalicija može da se osnuje iznenada, u nekom trenutku, kao odgovor na kritičnu situaciju u društvu ili poslije pažljivog razmišljanja. Kako koalicije u suštini jesu mreže koje su otišle korak dalje time što obuhvataju i djelovanje akcenat je dalje stavljen na koalicije, s tim da se veći dio karakteristika koalicija može primjeniti i na mreže. Koalicije se stvaraju kada organizacije koje rade u istim ili srodnim oblastima zaključe da njihovi slični ili komplementarni programi rada imaju veće šanse da budu realizovani ukoliko organizacije govore i rade zajedno. Uspješna koalicija poboljšava materijalni položaj organizacija članica time što omogućava najpovoljniju upotrebu resursa. Objedinjuju se informacije, stručnost, veze, resursi i dijeli se odgovornost. Istovremenim povećanjem resursa i podjelom rada, uspješna koalicija postaje jača i djelotvornija nego bilo koja grupa koja radi sama. Koalicije se stvaraju i zbog toga što omogućavaju pojačani pritisak. Koalicija grupa koje su prepoznale isti problem i rade na istom riješenju povećava vidljivost i uvjerljivost tog problema. Zahvaljujući tome, vlast, javnost ili druge ciljane grupe počinju ozbiljnije da shvataju problem o kome se radi. Članovi koalicije mogu biti i organizacije čija misija ne sadrži zastupanje a kroz koalicione aktivnosti posredno podržavaju aktivnosti zastupanja koje i njima koriste u radu. Organizacije koje ne mogu da se same posvete svim pitanjima ljudskih prava za koje su zainteresovane, mogu da podržavaju aktivnosti koje se uklapaju u njihove pojedinačne misije, ali nisu njima obuhvaćene, kroz zajednički nastup u okviru koalicije. Pripadanje koaliciji može da bude od posebne koristi malim organizacijama koje znaju da bi ostvarenje ciljeva koalicije pomoglo ostvarenju i njihovih ciljeva, ali nemaju dovoljno sredstava ili stručnosti da same pokušaju da ih ostvare. Učešćem u koaliciji povećava se količina dostupnih informacija i šire se veze. U dobro organizovanim koalicijama, planiraju se komplementarno aktivnosti kako ne bi došlo do dupliranja posla, postiže se bolja koordinacija u slučaju krize, postiže se kolektivna sigurnost (organizacije koje se udruže u mrežu ili koaliciju obično dobijaju osjećaj solidarnosti i kolektivne hrabrosti što je važno u oblasti ljudskih prava gdje aktivnost može da donese rizik). Članice koaliciji obezbjeđuju geografsku rasprostranjenost. U nekim situacijama lakše je obezbijediti finansijska sredstva u smislu da donatori ponekad radije podržavaju kolektivan nego pojedinačan rad, naročito kada smatraju da kolektiv ima više

33

mogućnosti da postigne ciljeve koje oni hoće da finasiraju. Zajednički rad u koaliciji razvija vještine saradnje i partnerstva. Pored razloga koji ide u u prilog stvaranju mreža i koalicija, postoje i rizici njihovog stvaranja. Iako koalicije nude različite pogodnosti članicama, njihov potencijal često ostaje neiskorišćen. Ako nisu dobro postavljene ili ako su loše vođene, koalicije mogu da iscrpe sredstva pojedinačnih organizacija umjesto da ih povećaju. Pored toga, i uslovi nad kojima koalicija nema kontrolu mogu da osujete sve pokušaje zajedničkog djelovanja. U praksi se najčešće srijeću sljedeći razlozi za izbjegavanje ulaska u koalicije: nekvalitetna komunikacija, nedostatak povjerenja, nedemokratsko donošenje odluka, gubitak autonomije, nadmetanje između koalicije i njenih sastavnih djelova, sukobi zbog novca, i slično. Pristup stvaranju uspješnih koalicija podrazumijeva najprije da koalicija mora da bude jača od svojih sastavnih djelova, ali istovremeno vodeći računa o svakoj članici ponaosob. Članice treba da osjećaju da se njihov doprinos koaliciji vrednuje. Koalicija treba da ima jasan cilj i djelokrug rada, kao i dobru organizacionu strukturu kao preduslov za efikasno djelovanje. Praksa je pokazala da je nekada uputno najprije uspostaviti male mreže ili koalicije, usmjerene na uže polje rada, koje se zasnivaju na zajedničkim misijama kao što su obrazovanje o ljudskim pravima, prava žena i slično, prije nego što izgrade veće saveze u kojima učestvuju organizacije koje imaju raznovrsne misije u oblasti ljudskih prava i šire programe rada. Uspješnom djelovanju koalicija doprinose dogovoreni principi koje su članice dužne da prihvate prema jasno određenim procedurama i da izbjegavaju akcije u oblastima na koje se ti principi ne odnose. Koalicije moraju da uspostave mehanizme koji omogućavaju njihovim članicama da se odreknu nekih zajedničkih stavova prema određenim pitanjima, iako nastavljaju da podržavaju opšte ciljeve koalicije. Zbog razlika među organizacijama članicama, koalicija s jedne strane mora da dozvoli mogućnost odricanja, a s druge da izbjegne zauzimanje stavova zbog kojih se interesi jednih članica kose sa interesima drugih. Koalicija ima najviše izgleda da uspije ako su organizacije članice zainteresovane i opredijeljene za njene ciljeve i ako su voljne da ulože potrebno vrijeme i energiju u njihovo ostvarenje. 4.9 Tehnike javnog zastupanja Tehnike javnog zastupanja su, kako slijedi: • Lobiranje • Vođenje kampanje • Mediji • Umrežavanje • Zakonodavno pravne akcije

34

Lobiranje Lobiranje (uvjeravanje) je uži pojam od javnog zastupanja i odnosi se na pokušaj direktnog uticaja na donosioce odluka: političare, zakonodavce, moćne pojedince i grupe koje donose ili imaju neposredan uticaj na donošenje značajnih odluka. Osnovnu ciljanu grupu akcije lobiranja predstavljaju oni koji donose odluke (lokalne vlasti, državni organi, međunarodna zajednica). Lobiranje izaziva kontroverze u javnosti. Ima shvatanja po kojima je ono „maglovita igra“ između politike i biznisa, u kojoj građani gube. Jednako su prisutna i shvatanja da je lobiranje legitimno sredstvo u procesu širenja demokratske prakse i podsticanja građanskog aktivizma, posebno ako se zasniva na osnovnim pravilima procesa lobiranja: držati se temeljnih vrijednosti, poštenog odnosa, pravednosti i istine, zastupati autentične interese, koristiti fer taktike, biti kompetentan u odnosu na temu, biti uporan i predan, vladati vještinama dobre komunikacije, vrednovati doprinos drugih. Kao skup aktivnosti koji uključuje direktan angažman onih koji donose odluke, a preduzimaju se sa ciljem da se izvrši uticaj, lobiranje može biti: • Pismeno lobiranje uglavnom se odvija putem kratkih obavještenja, pisama, izvještaja, čiji je cilj da kao pisani dokumenti na efikasan način prenesu poruku (pruže informaciju, predstave temu i zatraže djelovanje). Dobar pristup znači: iskazivanje ključne poruke, legitimnost zastupanja interesa korisničke grupe, ukazivanje na koji je način ciljana osoba ili institucija odgovorna za dato pitanje, sažimanje u najviše tri tačke i obrazlaganje svake od ovih tačaka jasnim argumentima, predlaganje akcija koje treba preduzeti ciljana osoba ili institucija. • Usmeno lobiranje odvija se nekada u četiri oka, nakada na sastancima sa više učesnika. Tada je bitno unaprijed odrediti temu sastanka i imati jasnu sliku šta se sastankom želi postići, dogovoriti učesnike sastanka i definisati njihove uloge u smislu da jedna osoba uvodi učesnike sastanka u temu, vodi i zatvara sastanak, druga osoba prati sastanak i vraća ga po potrebi u dogovoreni tok, a treća osoba, koja je po pravilu stručnjak, argumentima potkrepljuje tvrdnje prve osobe. Za tok sastanka bitno je da se najprije ukratko iznese problem, potom navodi potkrijepe argumentacijom, čuju argumeti i druge strane što otvara prostor za alternativna riješenja koja mogu biti učinkovita i podržavajuća za postizanje konačnog cilja. Za dobrog lobistu je bitno da raspolaže širokom lepezom kontakata, da je u temi u svakom trenutku, da je pozitivan, da prepozna interes druge strane, da nema „trajnih prijatelja i neprijatelja“. Vođenje kampanje Faze u organizovanju kampanja su, kako slijedi: • zajednički nastup uz prethodno formiranje grupe • izbor određenog pitanja, vremenske odrednice i ciljne grupe • pravljenje akcionog plana • prikupljanje sredstava – novca i ljudi

35

• saradnja sa drugim grupama – uključivanje cijele zajednice • davanje publiciteta predmetu kampanje kroz organizovanje događaja, javne nastupe i odnose sa medijima • vrednovanje uspješnosti akcija i uvođenje izmjena kroz kontinuirano praćenje i evaluaciju Uspješnosti sprovođenja kampanja doprinosi: • organizovano istraživanje i kontinuirano prikupljanje podataka • fokusiranje na jedan problem i posljedice koje iz njega proizilaze • da lokalnim problemima odgovaraju lokalna riješenja • određivanje krajnjeg cilja kampanje i njegovo razlaganje na manje ciljeve • odabir preciznih metoda i vremenskog okvira za ostvarenje svakog koraka koji vodi konačnom cilju • istraživanje potencijalnih izvora prihoda i prijedlog za prikupljanje sredstava • da svaki pojedinac može da ima uticaj na svakoga koga sretne • razgovor sa ljudima u porodici, susjedstvu, radnom mjestu, prodavnici • upotreba svega što je na raspolaganju – glas, fotografija, muzika • zainteresovanost lokalnih medija • redovno informisanje o toku kampanje i rezultatima • razgovor sa ljudima koji mogu da utiču na donošenje odluka • sastanci sa ljudima koji donose odluke • angažovanje osoba koje imaju uticaj u zajednici • potpisivanje peticija sa potpisima što više ljudi • kontakti sa predstavnicima različitih političkih stranaka, organizacija i institucija • rad sa ostalim grupama u društvu • ukazivanje da riješenje lokalnog problema donosi korist za cijelu zajednicu • spremnost na djelovanje na duži rok • preispitivanje cilja kampanje, ako je to neophodno, imajući u vidu iskustvo do kojeg se došlo tokom rada • održavanje stalnog kontakta sa članovima, finansijerima, saradnicima. Mediji Sa stepenom uticaja koji danas imaju na javno mnjenje, mediji su bitan potencijalni saveznik u prenošenju poruke ka ciljanoj publici i javnosti kao potencijalnoj podršci u sprovođenju kampanje javnog zastupanja. Podrška medija poziciji zastupnika i saveznika i njihova kritika suprotne pozicije mogu imati ogroman uticaj. Uloga medija je utoliko veća što putem medija poruka kampanje dolazi i do onih do kojih zastupnici i savaznici nisu u mogućnosti da dođu iz bilo kojeg razloga. Umrežavanje Umrežavanje znači formiranje savezništva i korišćenje svih raspoloživih kapaciteta saveznika i mentora koji mogu doprinijeti postizanju promjene koja se javnim zastupanjem želi ostvariti. Zakonodavno pravne akcije Zakonodavno pravne akcije mogu biti realizovane na domaćem planu, a mogu biti realizovane i korišćenjem postojećih međunarodnih mehanizama, koji sve više dobijaju na značaju. Neophodno je dobro poznavanje zakonodavnih procesa, nadležnosti institucija i procedura odlučivanja. Riješenja za koja se zastupnik i

36

saveznici zalažu treba provjeriti u smislu njihove sprovodivosti, kako u sadržaju tako i u formulacijama predloga koji treba da slijedi standarde zakonodavne prakse. 4.10 Akcioni plan (implementacija) Akcioni plan je plan sprovođenja niza aktivnosti kako bi se postigli definisani zadaci i ostvarili postavljani ciljevi javnog zastupanja. Kao alat koristi se sljedeća tabela: Plan sprovođenja procesa javnog zastupanja

Aktivnosti Potrebni resursi Odgovorne osobe Vrijeme/rok Sistematično i precizno planiranje eliminiše moguća (neugodna) iznenađenja, naročito kasnije tokom implementacije planiranih aktivnosti. Dobro planiranje štedi vrijeme i kapacitete, na taj način povećavajući izvjesnost postizanja željenih promjena. 4.11 Obezbjeđivanje resursa Plan aktivnosti omogućava procjenu raspoloživih i potrebnih resursa neophodnih za sprovođenje procesa javnog zastupanja. Neophodno je identifikovati i privući sredstva iz različitih izvora, kao i staviti u punu funkciju raspoložive resurse kao što su novac, oprema, volonteri, razne potrepštine, prostor i drugo potrebno za sprovođenje planiranih aktivnosti. Za procjenu resursa, kako u smislu osvrta i procjene sopstvenih resursa i nedostataka u njima, tako i za procjenu potencijalnih izvora finansiranja i prepreka u okruženju koje mogu uticati na uspješnost finaniranja, može se koristi metoda SWOT analize, kako slijedi: Primjenom SWOT analize dobija se objedinjen pregled snaga i slabosti u resursima. Takođe se definišu prilike koje su podržavajuće, kao i prepreke u širem okruženju koje mogu predstavljati rizike.

37

Kao alat koristi se sljedeća tabela: SWOT ANALIZA SNAGE (pod kontrolom su zastupnika i saveznika) to su resursi kojima zastupnik i saveznici raspolažu i unose u proces javnog zastupanja • Ljudski resursi • Tehnička opremljenost • Mreža partnera i saradnika • Sredstva

SLABOSTI (pod kontrolom su zastupnika i saveznika) to je ono što zastupniku i saveznicima nedostaje u resursima za uspješno sprovođenje procesa javnog zastupanja i mora se nadomjestiti iz drugih izvora • Nedostatak stručnih znanja u pojedinim oblastima • Nedovoljna tehnička opremljenost • Slabosti u funkcionisanju zastupnika i saveznika

PRILIKE (mogućnosti) (nisu pod kontrolom zastupnika i saveznika) to su pogodnosti (pretpostavke) u okruženju, koje zastupnik i saveznici naročito mogu iskoristiti za uspješno sprovođenje procesa javnog zastupanja • Donatorski programi • Druge OGD • Volonteri

PREPREKE (prijetnje) (nisu pod kontrolom zastupnika i saveznika) to su rizici o kojima zastupnici i saveznici treba da vode računa, jer oni mogu ugrožavati sprovođenje procesa javnog zastupanja • Nestabilna politička situacija • Negativna ekonomska finansijska kretanja • Pasivna javnost

Do sada sve pripremljeno potrebno je složiti u strukturu matrice logičkog okvira koja daje potpunu i logičnu sliku svih elemenata strategije javnog zastupanja. Logika se provjerava tako da se slijedi imaginarna putanja kako je prikazano na šemi koja slijedi:

38

Nivo logičkog okvira Indikatori Izvori verifikacije Pretpostavke Opšti cilj Šta je širi cilj kojem će proces javnog zastupanja da doprinese

Šta su glavni indikatori (pokazatelji) doprinosa opštem cilju

Šta su izvori informacije o indikatorima (pokazateljima)

***************

Promjena za korisničku grupu Kakva ukupna realna i održiva promjena za korisničku grupu će da se dogodi, a bazira se na dolje ostvarenim zadacima javnog zastupanja

Koji indikatori jasno pokazuju da se dogodila promjena

Koji su postojeći izvori informacija za indikatore ili će tek biti korišćeni? Kojim metodama će biti prikupljane

Koji spoljašnji faktori ili uslovi imaju uticaj na ostvarenje opšteg cilja

Specifični ciljevi/zadaci Šta su pojedinačni očekivani ciljevi/zadaci koji podržavaju postizanje ukupne promjene

Koji indikatori mjere ostvarenje zadataka pojedinačno

Izvori informacija za indikatore

Koji spoljni uslovi mogu uticati da obavljeni zadaci postignu promjenu

Aktivnosti Koje su to glavne grupe aktivnosti koje vode ostvarenju zadataka javnog zastupanja

Potrebni resursi za sprovođenje aktivnosti (osoblje, oprema, treninzi, radni materijal, potrošni materijal..)

Tabela aktivnosti, plan monitoringa, plan evaluacije Budžet

Na kojim pretpostavkama se bazira mišljenje da će sprovedene aktivnosti ostvariti postavljene zadatke

Koji spoljni preduslovi moraju da budu unaprijed obezbijeđeni da bi se planirane aktivnosti mogle sprovoditi?

39

4.12 Monitoring i evaluacija Monitoring i evaluacija sastavni su dio strategije javnog zastupanja i realizuju se u kontinuitetu i po dinamici koja obezbjeđuje praćenje realizacije svih aktivnosti predviđenih strategijom javnog zastupanja, kako bi se po potrebi blagovremeno izvršile neophodne korekcije kao doprinos uspješnom postizanju definisanih ciljeva procesa javnog zastupanja. Najbolje efekte obezbjeđuje participativni monitoring i evaluacija, jer omogućuju mjerenje uticaja na aktere u procesu javnog zastupanja. Slijedi šematski prikaz razlika između monitoringa i evaluacije: Monitoring

Evaluacija Rutinska provjera Šta? Upoređivanje rezultata sa ciljevima Omogućava implementaciju projekta Zašto? Definiše nivo uspješnosti Dnevno, nedjeljno mjesečno Kada? Periodično i nakon završetka procesa javnog zastupanja Prati indikatore Kako? Prati ostvarenje ciljeva i eventualne loše efekte i uticaje Partneri Ko? Projektni partneri, donator, eksperti, korisnici...

Monitoring podrazumijeva sistematsko i kontinuirano praćenje odnosno nadgledanje procesa implementacije određenih aktivnosti u određenom vremenskom okviru. Uloga monitoringa vidljiva je kroz različite faze: upravljanje implementacijom, rano upozoravanje na moguće probleme ili rizike, planiranje nastavka ili korekcije aktivnosti i učenje. Na ovaj način se postiže djelotvornija i efikasnija implementacija aktivnosti. Za monitoring kao alat koristi se sljedeća tabela: Planirana aktivnost

Stepen realizacije

Postignuti efekti

Evaluacija odnosno procjena postignuća je proces kojim se na sistematičan i objektivan način nastoji odrediti relevantnost, djelotvornost, efikasnost i uticaj na promjene. Evaluacija se oslanja na rezultate monitoringa, kao i na sopstvene specifične metode i alate. Metode koje se koriste za evaluaciju su:

40

• Pregled i analiza dokumentacije, izvještaja i materijala, izvještaji monitoringa, mjesečni, kvartalni i finalni izvještaji partnerskih organizacija uključenih u proces javnog zastupanja • Pregled i analiza odluka i izmjena zakona relevantnih za temu javnog zastupanja • Interaktivne radionice sa ključnim socijalnim akterima, individualni i grupni polu-struktuirani intervjui sa ključnim socijalnim akterima, fokus grupe, evaluacione radionice i prisustvovanje prezentaciji rezultata procesa javnog zastupanja Monitoring i evaluacija treba da obezbijede: • Praćenje i procjenu implementacije stategije javnog zastupanja • Praćenje i procjenu uspješnosti predviđenih aktivnosti • Praćenje i procjenu uključivanja različitih grupa podrške i njihovih kapaciteta za sprovođenje dogovorenih aktivnosti • Procjenu strategije javnog zastupanja sa aspekta stepena funkcionisanja mreža i koalicija • Procjenu stategije javnog zastupanja sa aspekta doprinosa riješavanju definisanog problema kroz donošenje političke odluke i uticaja na širu zajednicu • Praćenje promjena kod korisničke grupe • Praćenje promjena u okruženju posebno u odnosu na ciljanu publiku

41

5. Kratki pregled faza strategije javnog zastupanja

u strukturi prijedloga projekta

42

5. Kratki pregled faza strategije javnog zastupanja u strukturi prijedloga projekta Strategija javnog zastupanja je projektni ciklus kao interaktivni proces kako prilikom izrade predloga projakta tako i prilikom njegove implementacije. U tom procesu jedna od ključnih riječi jeste planiranje. Bitne elemente planiranja čini sagledavanje sadašnje situacije, utvrđivanje potreba i predviđanje budućih okolnosti i događaja, uz neophodnost objektivnog sagledavanja svih činjenica. Prijedlog projekta jeste najmanja planska jedinica i predstavlja struktuiranje željenih promjena kroz aktivnosti, vrijeme, raspoloživa i potrebna sredstva, kao i odgovornosti za realizaciju. I priprema i realizacija projekta odvija se u određenom društvenom kontekstu i zato svako planiranje počinje od njegove analize. Analiza socijalnog i političkog konteksta Opšta posljedica (problem u široj zajednici): Rezultati analize socijalnog i političkog konteksta (pozitivnih propisa, važećih politika i strategija, analiza rada institucija, analiza ključnih političkih odluka, analiza distribucije političke i društene moći u zajednici, analiza razloga diskriminacije i siromaštva, analiza potreba zajednice i određenih korisničkih grupa unutar nje) daju opis šire društvene zajednice i ukazuju na oblasti u kojima izostaje ostvarenje prava određenih korisničkih grupa. Nalazi analize daju jasan preglad stanja kako u zajednici tako i u odnosu na korisničku grupu i dalje usmjeravaju proces planiranja na segmente problema koje je moguće obuhvatiti prijedlogom projekta u oblasti koja je predmet javnog zastupanja. Iz ovih nalaza logički slijedi opšti cilj kojeg je onda moguće definisati na sljedeći način. Opšti cilj: Doprinos promjenama u široj društvenoj zajednici u oblasti zaštite prava korisničke grupe u skladu sa konvencijama, strategijama, zakonima i proklamovanim politikama. Svaki doprinos mora biti dokaziv i mjerljiv a kada se promjena mjeri unutar opšteg društvenog konteksta onda se kao parametar uzimaju upravo oni dokumenti koji definišu politike u oblastima na koje je usmjeren proces javnog zastupanja. Promjene mjerimo indikatorima. Indikator promjene: Godišnji nacionalni izvještaji o primjeni konvencija, primjena ili promjena zakona, strategije i strateške odluke, i drugi relavantni dokumenti. Indikatori se verifikuje putem izvora verifikacije koji predstavljaju u stvari materijani dokaz za definisane indikatore. Izvor verifikacije: Dokumenti

43

Definisanje problema/teme javnog zastupanja Kao sljedeći logičan korak u razvoju prijedloga projekta čini jasno definisanje problema koji ujedno predstavlja temu javnog zastupanja. Moguće je nekoliko situacija koje čine glavni problem unutar zajednice a od direktnog je uticaja na položaj korisničke grupe u zajednici: Glavni problem • Niko se ne bavi problemom i nema jasne politike o njemu ili • Postojeća politika je neodgovarajuća, zastarjela ili restriktivna ili • Zvanično postoji dobro riješenje ali ga niko ne primjenjuje Glavni problem zahtijeva dublju analizu koja mora rezultirati prikupljenim kvantitativnim i kvalitativnim podacima. Ovi podaci su preduslov za formulisanje zahtjeva koji će dovesti do željene promjene odnosno omogućava jasno definisanje cilja javnog zastupanja. Definisani cilj • Pokrenuto je riješavanje problema i donosi se jasna politika o njemu ili • Pokrenuta je promjena politika, donosi se nova (nerestriktivna) politika ili • Primjenjuje se zvanično dobro riješenje (strateška odluka, zakon, uredba, pravilnik, odluka) Kvantitativni i kvalitativni podaci prikupljeni prilikom dublje analiza problema na koji se usmjerava javno zastupanje čine osnov za definisanje indikatora kojima će se mjeriti da li je postignuta svrha javnog zastupanja. Indikator promjene: Odluke o donošenju novih politika ili uvođenja novih riješenja, kao i izvještaji o sprovođenju zvaničnih riješenja odnosno promjene u praksi. Izvor verifikacije: Odluke u pisanoj formi, dokumenti izvještaja. Zadatak(ci) javnog zastupanja Zadaci javnog zastupanja proizilaze iz specifičnih problema koji su ujedno i uzrok glavnom problemu. Specifičnima ih čine različita određenja, pa mogu biti definisani kako slijedi. Specifični problemi: • Ciljana publika ili institucija ili lokalna samouprava ili...... nema donešene odluke o riješenju problema • Javnost nije uključena u pružanje podrške riješavanju problema ili u donošenje politika • Interese korisničke grupe niko ne zastupa

44

Zadaci/specifični ciljevi: • Ciljana publika se angažovala na riješavanju problema i/ili donešena je odluka o riješenju problema • Javnost je podržala predložena riješenja • Zastupljeni su interesi korisničke grupe Aktivnosti procesa javnog zastupanja Aktivnosti procesa javnog zastupanja treba da budu usmjerene na riješavanje najdubljih uzroka iz kojih proističu svi već navedeni problemi za korisničku grupu po logici uzročno posljedične veze. To su istovremeno uporišta na kojima leži čitavi proces javnog zastupanja i o kojima u velikoj mjeri zavisi uspješnost njegovog krajnjeg ishoda. Srećna okolnost je da upravo taj dio jeste pod kontrolom nosilaca procesa javnog zastupanja (odnosno projekta). Najdublji uzroci: • Izostaje zainteresovanost ciljane publike • Ciljana publika nije informisana o problemu • Javnost nije upoznata s problemom korisničke grupe ili nedostacima politika, strategija i zakona i njihovom primjenom u praksi • Izostaje šira podrška prepoznavanju i riješavanju definisanog problema • Korisnička grupa nema dovoljno kapaciteta ili moći da sama zastupa svoje interese Glavne grupe aktivnosti: • Informisati ciljanu publiku i lobirati • Organizovati kampanju • Uspostaviti mrežu podrške ili koaliciju • Informisati i edukovati korisničku grupu • Ciljana publika definisana je oblastima, nadležnostima i nivoima donošenja odluka. Druge aktivnosti kao sastavni dio procesa javnog zastupanja: • Izraditi prijedloge za zakonska riješenja, uredbe i odluke • Formirati poruke javnog zastupanja • Izraditi plan komunikacijske strategije • Izraditi plan i uloge djelovanja članica mreže ili koalicije • Izraditi plan monitoringa i evaluacije Izrada prijedloga za zakonska riješenja, uredbe i odluke, u direktnoj vezi su sa glavnim problemom, njihov kvalitet i utemeljenje u domaćim i međunarodnim riješenjima i praksama može biti presudno za uspjeh samog procesa javnog zastupanja. Formiranje poruke javnog zastupanja definiše se u pripremnoj fazi, ali može da bude i dio aktivnosti tokom procesa javnog zastupanja uz otvaranje mogućnosti različitim akterima da je kreiraju. Ovakav pristup može da bude dio komunikacijske startegije.

45

Kanali komunikacije koji su odabrani i akcije koje zahtijevaju njihovo korišćenje predstavljaju niz unaprijed osmišljenih aktivnosti u prijedlogu projekta. Stvaranje podrške kroz mreže i koalicije spada dijelom u pripremne aktivnosti, a dijelom su akcije tokom procesa javnog zastupanja. Tabelarni pregled faza strategije javnog zastupanja u strukturi prijedloga projekta

Problemsko

stablo

Stablo ciljeva

Indikator promjene

Izvor verifikacije

Opšta posljedica (problem u široj zajednici): Rezultati analize socijalnog i političkog konteksta koji daju opis šire društvene zajednice i ukazuju na oblasti u kojima izostaje ostvarenje prava određenih korisničkih grupa.

Opšti cilj: Doprinos promjenama u široj društvenoj zajednici u oblasti zaštite prava korisničke grupe u skladu sa konvencijama, strategijama, zakonima i proklamovanim politikama.

Godišnji nacionalni izvještaji o poštovanju konvencija, Strategije i podržane strateške odluke, Primjena ili promjena zakona

Dokumenti

Glavni problem s posljedicama po korisničku grupu: Niko se ne bavi problemom i nema jasne politike o njemu ili Postojeća politika je neodgovarajuća, zastarjela ili restriktivna ili Zvanično postoji dobro riješenje ali ga niko ne primjenjuje

Svrha procesa javnog zastupanja (kratkoročni cilj): Pokrenuto je riješavanje problema i donosi se jasna politika o njemu ili Pokrenuta je promjena politika, donosi se nova (nerestriktivna) politika ili Primjenjuje se zvanično dobro riješenje (strateška odluka, zakon, uredba, pravilnik, odluka)

Odluke donešene na nivou novih politika ili na nivou uvođenja novih riješenja ili Izvještaji o sprovođenju zvaničnih riješenja

Odluke u pisanoj formi, Izvještaji

46

Direktne i vidljive posljedice: Ciljana publika, institucija ili lokalna samouprava nema donešene odluke o riješenju problema Ciljana publika se ne angažuje na riješavanju problema Javnost nije uključena u pružanje podrške riješavanju problema ili donošenje politika Interese korisničke grupe niko ne zastupa

Specifični ciljevi (zadaci): Ciljana publika se angažovala na riješavanju problema i donešena je odluka o riješenju problema Javnost je podržala predložena riješenja Zastupljeni su interesi korisničke grupe

Usvojeni prijedlozi Prikupljeni potpisi podrške Formirana koalicija ili mreža članica

Dokumenti Lista potpisa Popis članica koalicije ili mreže

Najdublji uzroci: Ciljana publika nije informisana o problemu Javnost nije upoznata s problemom korisničke grupe ili nedostacima politika, strategija i zakona i njihovom primjenom u praksi Izostaje šira podrška prepoznavanju i riješavanju definisanog problema Korisnička grupa nema dovoljno kapaciteta ili moći da sama zastupa svoje interese

Glavne grupe aktivnosti: Informisati ciljanu publiku i lobirati Organizovati kampanju Uspostaviti mrežu podrške ili koaliciju Informisati i edukovati korisničku grupu

Druge aktivnosti kao sastavni dio procesa javnog zastupanja: Izraditi prijedloge za zakonska riješenja, uredbe i odluke Formirati poruke javnog zastupanja Izraditi plan komunikacijske strategije Izraditi plan i uloge djelovanja članica mreže ili koalicije Izraditi plan monitoringa i evaluacije

47

Razlike između pristupa u prijedlogu projekta za razvoj usluga i prijedloga projekta za akciju javnog zastupanja

↓ Konvencije, strategije, zakoni i proklamovane politike – Kreatori politika i donosioci odluka

Konvencije, strategije, zakoni i proklamovane politike – Ciljana grupa: Kreatori politika i donosioci odluka ↑ Uticaj na korisničku grupu – Pružaoci usluga Uticaj u ime korisničke grupe -Zastupnici Usluge – Ciljana grupa: Korisnici usluga Interesi – korisnička grupa

Plan pružanja usluga Plan javnog zastupanja Postoje bitne razlike između ova dva pristupa. Kod prijedloga projekata za razvoj usluga, a time kasnije i kod samog sprovođenja, okvir djelovanja su konvencije, strategije, zakoni i proklamovane politike. Kroz njih su definisane vrste usluga i korisničke grupe. Nosilac projekta je najčešće organizator i pružalac usluga, a korisnička grupa je ujedno i ciljana grupa. Na ovaj način sprovode se usvojene politike „odozgo prema dolje“. Nasuprot tome, kod prijedloga projekta javnog zastupanja, a time i akcija pri sprovođenju, mijenjaju se uloge. Kreatori politika i donosioci odluka postaju ciljane grupe (publika). Nosioci projekta najčešće su ujedno i zastupnici interesa korisničke grupe. Taj interes može biti iskazan kroz promjene politika i zakona, ali i kroz uvođenje novih usluga koje zahtijevaju promjenu postojećih politika i zakona. U svakom slučaju vrši se uticaj „odozdo prema gore“.

48

49

Pregled procesa javnog zastupanja u okviru programa „Građanska akcija“

Fond za aktivno građanstvo - fAKT

50

U cilju podrške procesu demokratske tranzicije i reformi na lokalnom nivou, fAKT je u aprilu 2010. godine, u okviru programa Građanska akcija, objavio javni poziv za prijavljivanje sa nacrtima projekata, želeći da podstakne i podrži nevladine organizacije u razvijanju uspješnih modela javnog zastupanja u lokalnoj zajednici – da razviju inicijative koje će usmjeriti pažnju zajednice na neki važan problem/temu u zajednici, koje će uključiti građane u aktivnu promociju rješenja problema, a donosioce odluka usmjeriti na odabir adekvatnog rješenja. Nacrti projekata deset organizacija su ušli u uži izbor, i za njihove predstavnike je organizovan trodnevni trening o javnom zastupanju. Nakon treninga, sve organizacije su dalje razvile svoje nacrte projekata, i aplicirale sa projektnim prijedlozima. Podržano je i realizovano 6 projekata, i to su sljedećim gradovima: Podgorica, Nikšić, Pljevlja i Kotor. Slijedi pregled projekata pojedinačno i sadrži osnovne informacije o projektu i promenama koje su ostvarene. 1. Osnovni podaci o projektu Ime organizacije: NVO SOS Podgorica Naziv projekta: Siromaštvo ne smije biti prepreka pristupu pravdi Period trajanja projekta: 15. 07. 2010. – 15.01. 2011. Mjesto realizacije projekta: Podgorica Svrha projekta: Poboljšati pravnu zaštitu žrtava porodičnog nasilja putem obezbjeđenja besplatne pravne pomoći siromaštvom ugroženim žrtvama porodičnog nasilja. Specifični ciljevi/zadaci: • Usvojena izmjena i dopuna „Odluke o službi pravne pomoći“ opštine Podgorica • Javnost senzibilisana za problem socijalno ugroženih žrtava nasilja • Ojačana saradnja nevladinih organizacija i institucija na lokalnom nivou • Povećan uticaj građanskog društva na donošenje odluka na nivou lokalne vlasti 2. Neke od akcija Tekst Građanske inicijative za dopunu odluke o Službi pravne pomoći upućen Predsjedniku Skupštine Glavnog grada (Podgorica):

51

Na osnovu člana 47 stav 1 i člana 102 Zakona o lokalnoj samoupravi, člana 4 stav 1 i člana Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ( “Sl.list CG” be. 46/2010), člana 100 stav 1 alineja 7 i člana 104 Statuta Glavnog grada Podgorica, podnosimo GRAĐANSKU INICIJATIVU Za dopunu odluke o Službi pravne pomoći U članu 5 stav 1 Odluke o službi pravne pomoći (Br.01-9314 / 9. 09. 1984. god.) poslije alineje 4 dodaje se nova alineja koja glasi: “žrtvama nasilja u porodici, na osnovu prijave ponijete nadležnim državnim organima, ustanovama socijalne i dječje zaštite i nevladinim organizacijama u skladu sa zakonom“ Alineja 5 postaje alineja 6.

O b r a z l o ž e nj e

Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici ( “Sl.list CG” be. 46/2010) detaljnije su uređena pitanja nasilja u porodici, prava na pomoć i zaštitu žrtava nasilja, institucije koje se bave zaštitom, oblik i način pružanja pomoći i zaštite, zaštitne mjere i postupak za određivanje zaštitnih mjera žrtava nasilja u porodici, kaznene odredbe za prekršioce ovog zakona i druga pitanja od značaja za zaštitu i postupak zaštite žrtava porodičnog nasilja. Članom 4 Zakona, između ostalog, propisano je da žrtva nasilja ima pravo i na pravnu pomoć. Članom 5 stav 1 propisani su organi koji se bave zaštitom žrtava od nasilja u porodici, a stavom 2 istog člana propisano je da nevladine organizacije i drugo pravno lice – uključujući i lokalnu zajednicu, mogu pružiti zaštitu u skladu sa zakonom. Glavni grad Podgorica ima posebnu Odluku o službi pravne pomoći kao posebno organizovanoj službi koja pruža pravnu pomoć građanima. Članom 5 ove odluke propisan je i institut besplatne pravne pomoći kao i kriterijumi za njeno pružanje. U tom smislu pravna pomoć građanima shodno članu 5 odluke, pruža se besplatno: - nezaposlenim licima pri ostvarivanju prava vezanih za zasnivanje radnog odnosa; - licima koja po važećim propisima ispunjavaju uslove za oslobođenje plaćanja od troškova postupka; - licima koja primaju zajemčeni lični dohodak i stalnu novčanu socijalnu pomoć; - za davanje usmenih pravnih savjeta;

Služba pruža besplatnu pravnu pomoć i licima koja podnose prijave državnim i drugim organizacijama u javnom interesu, kao i mirovnim vijećima kada su nadležni za razriješenje spornih odnosa, a činjenice i okolnosti se dokazuju ispravama. Kako ovom odlukom nisu za besplatnu pravnu pomoć obuhvaćene žrtve nasilja u porodici, to je neophodno i ovim licima obezbijediti besplatnu pravnu pomoć a samim tim i ovu odluku uskladiti sa pomenutim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.

52

3. Ostvarene promjene • Projekat u cjelosti afirmiše participaciju građana/ki u procesu odlučivanja i podiže nivo demokratizacije društva u lokalnoj zajednici • Učesnici u procesu javnog zastupanja su dobili osjećaj poštovanja i uvažavanja, mogućnost osnaživanja, uključenost u proces odlučivanja ali i odgovornost u preduzimanju akcije • Lokalna samouprava je dobila saveznike, a ne korisnike, kroz razvoj partnerskog odnosa i zajedničko djelovanje, kao i mogućnost da akcije usmjeri prema potrebama građana • Proces je doprinio osnaživanju građana/ki, stručnjaka i institucija za ostvarivanje prava na učešće u donošenju odluka i podjelu odgovornosti • Promovisane su u zajednici vrijednosti: partnerstvo, odgovornost i građanska inicijativa (osnovna vrijednost akcije promovisane u zajednici je „pravo na pristup pravdi“ svakog građanina/ke u zajednici) • Od ključne važnosti je i promocija prava građana da aktivno učestvuju u kreiranju politika svakodnevnog življenja u svojoj zajednici. Ova akcija je između ostalog pomogla da veliki broj građana shvati da postoji i pravo i mehanizmi da utiču na donošenje odluka od važnosti za njihov život • Dostavljen je Prijedlog/nacrt izmjena i dopuna Odluke skupštinskom parlamentu, Skupština je dužna da se o podnijetoj inicijativi izjasni u roku od 60 dana, kao i da blagovremeno o datumu održavanja sjednice Skupštine Glavnog grada na kojoj će biti razmatrana ova inicijaticva, obavijesti delegiranu zastupnicu. 4. Naučene lekcije • Sistematizovene baze podataka kojima raspolaže Organizacija pokazale su se kao relevantan izvor podataka o ciljnoj grupi čiji interesi se javno zastupaju. • Participacija ciljne grupe omogućila je da se napravi procjena nivoa ostvarivosti prava i dostupnosti usluge besplatne pravne pomoći što je ukazalo da upravo najveći broj žena koje su izložene nasilju ne mogu pod postojećim propisima ostvariti svoja ljudska prava. • Memorandum o saradnji koalicije je potpisan sa 9 NVO-a, iako je prvobitno planirano da se u akciju uključe 4 NVO. Vrijednost ove činjenice je u tome da su NVO-i koji se bave zaštitom ljudskih prava u različitim oblastima prepoznali značaj zajedničkog nastupa u borbi za zaštitu ljudskih prava bez obzira o kojoj se ciljnoj grupi radi • Veći broj učesnika Koalicije od planiranog je omogućio prikupljanje većeg broja potpisa od planiranog što je značajno iz najmanje dva razloga. Prvi je u činjenici da različiti pozitivni propisi različito ili nejasno definišu koji broj potpisa je potreban za pokretanje građanske inicijative koja se odnosi na izmjene propisa u pojedinim oblastima (2000 potpisa obezbjeđuje poštovanje procedura bez obzira na propis i različita tumačenja). Drugi je u činjenici da veći broj potpisa govori o jačoj podršci građana što šalje jasniju i jaču poruku nadležnim institucijama i političkim strankama koje su zainteresovane za stavove svog glasačkog tijela • Uticaj na socijalne aktere u zajednici ostvaren je dvojako: na NVO-e, između ostalog na način da je inicijativa ujedinila NVO koje se bave pravima žena u

53

smislu da je interes ciljne grupe stavljen ispred „interesa organizacije“ i na institucije u smislu da su odgovorni pojedinci u institucijama (Ombudsman, Osnovni sud u Podgorici, Centar za socijalni rad u Podgorici i sl.) dali podršku inicijativi (u toku je razmatranje kako da se ta podrška ozvaniči) • Preduzete aktivnosti su imale odjeka i u drugim sredinama u Crnoj Gori, a socijalni akteri iz pojedinih opština su izrazili zainteresovanost za pokretanje sličnih inicijativa u svojim zajednicama: Ulcinj, Berane, Bijelo Polje • Osnovna lekcija za buduće inicijative je sagledavanje društveno političkih prilika za period izvođenja akcije i samim tim planiranje realnog vremenskog okvira za izvođenje akcije • Značajno pozitivno iskustvo iz ove inicijative je da se za ovakve akcije treba krajnje ozbiljno posvetiti osmišljavanju propagandnog materijala kako bi u potpunosti odgovarao svrsi i obezbijedio da poruka stigne do svake ciljne grupe definisane inicijativom. • Formiranje koalicije je dragocjeno u smislu razmjene znanja, iskustava i kapaciteta, ali sa sobom nosi i veliku energiju, vrijeme i odgovornost u koordinaciji. Pri tom sa sobom nosi i opasnost da članovi koalicije ne ispunjavaju dosljedno svoje obaveze a za kranji rezultat je odgovorna organizacija nosilac projekta.

2. Osnovni podaci o projektu Ime organizacije: NVO Staze, Podgorica Naziv projekta: Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju Glavnog grada Podgorice Period trajanja projekta: 01.09.2010. - 31.12.2010. Mjesto realizacije projekta: Podgorica Svrha projekta: Doprinijeti unaprjeđenju kvaliteta života djece i omladine sa smetnjama u razvoju kroz ustanovljavanje Dnevnog centra kao inovativnog oblika socijalnog servisa koji podrazumijeva raznovrsnu lepezu usluga na lokalnom nivou. Specifični ciljevi/zadaci: • Usvajanje Lokalnog plana za razvoj socijalnih usluga za djecu i mlade Glavnog grada • Mobilizacija i uključivanje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju u zastupanju za otvaranje Dnevnog centra za njihovu djecu • Uspostavljanje partnerstva sa lokalnom zajednicom u procesu izgradnje i otvaranja Dnevnog centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u Podgorici

54

2. Neke od akcija • U toku pripreme sadržaja i koncepcije propagandnog materijala obavljene su široke konsultacije sa drugim organizacijama i pojedincima kako bi sadržaj propagandnog materijala odaslao nedvosmislenu i jasnu poruku o cilju akcije javnog zastupanja • Izrađeno je 100 postera koji su postavljeni po institucijama. Ukupno je štampano 600 lifleta od kojih je 500 planirano i budžetirano u projektu a 100 je donacija preduzeća Grafoseka. Dizajn i štampanje plakata za bilbord (na tri mjesta) donirala su preduzeća Vapor i Europlakat. • Dobijen je besplatan prostor za održavanje okruglog stola od Centra za građansko obrazovanje. 3. Ostvarene promjene • Kampanja je značajno uticala na mobilizaciju roditelja djece sa smetnjama u razvoju pa su se u većem broju priključili kampanji (mobilizacija korisničke grupe i širenje baze za podršku) • Tokom realizacije projekta partnerski odnosi sa Prvim udruženjem roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama Podgorice razvijali su se uz zajedničko učešće, uzajamno uvažavanje i kvalitetnu saradnju. Ovaj rezultat će dugoročno uticati na povećanje broja roditelja djece sa smetnjama u razvoju ujedinjenih da kvalitetnije lobiraju, utiču na donosioce odluka kao i na zajedničke buduće aktivnosti i projekte • Kampanja je pozitivno uticala i na Gradonačelnika koji je krajem godine gostujući na ATLAS televiziji u ,,godišnjem intervjuu sa gradonačelnikom’’, izjavio da je otvaranje Dnevnog centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju prioritet Glavnog grada za tekuću godinu • NVO ,,Staze’’ i Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama prvi put su (krajem 2010. godine) dobila novčana sredstva od Glavnog grada koja se u posljednjih par godina dodjeljuju organizacijama građanskog društva • U komunikaciji sa sekretarom Sekretarijata za socijalno staranje dobijena je informacija da je lokalna samouprava dobila u zadužbinu (donaciju) kuću u širem djelu grada (naselje Stari aerodrom), koju namjerava u narednom periodu adaptirati i prilagoditi namjeni za Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju • Memorandum o saradnji sa Sekretarijatom za socijalno staranje o partnerstvu za prikupljanje sredstava za izgradnju Dnevnog centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju 3. Naučene lekcije • Ozbiljan pristup pripremi sadržaja i koncepcije propagandnog materijala i otvorenost na sugestije i prijedloge drugih eliminisao je moguće nejasnoće i eventualne dvosmislenosti koje bi poruku o cilju akcije javnog zastupanja učinile manje djelotvornom. • Ojačana su partnerstva unutar srodnih organizacija što je doprinos ukupnom djelovanju Koalicije osoba sa invaliditetom. Posebno je istaknut partnerski rad

55

na realizaciji ukupnih projektnih aktivnosti sa NVO Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju. • Broj preduzeća koja su se kao donatori uključila u podršku realizaciji aktivnosti usmjerenih na otvaranje Dnevnog boravka za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u Podgorici svjedoči o postojanju potencijala u biznis sektoru za odgovorno poslovanje u zajednici i društvenu osjetljivost, kako u fazi koja prethodi otvaranju Dnevnog centra tako i u fazi koja slijedi po njegovom otvaranju u smislu potencijalne podrške aktivnostima samog Dnevnog centra i njegovim korisnicima. • Press konferencija je imala značajan odjek u široj javnosti a prve inormacije o kampanji privukle su pažnju većeg broja medija među kojima su 4 dnevne novine, TV Montena na kojoj je 15 dana išao prilog o projektu, TV Pink, kao i gostovanje na TV Crne Gore u jutarnjem programu, u najgledanijem terminu. • Ukupne aktivnosti u vezi otvaranja Dnevnog boravka za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u Podgorici dobro su korespondirale sa kampanjom UNICEF-a protiv diskriminacije, što je dodatno povećalo efekat preduzetih akcija.

3. Osnovni podaci o projektu Ime organizacije: NVO Ženska alijansa za razvoj Nikšić Naziv projekta: Lokalna uprava i komunikacija sa zajednicom Period trajanja projekta: 01.09. - 30.11. 2010. Mesto realizacije projekta: Nikšić Svrha projekta: Doprinijeti otvaranju Informacionog centra u opštini Nikšić kao važnog kanala komunikacije lokalne samouprave sa građanima, koji rad lokalne samouprave čini transparentnijim, a građanima Nikšića omogućava adekvatno informisanje i participaciju u radu lokalne samouprave. Specifični ciljevi/zadaci • Zagovaranje otvaranja Informacionog centra u lokalnoj samoupravi • Sprovođenje odluke o konstituisanju Informacionog centra • Podsticanje komunikacije građana sa lokalnom samoupravom • Podsticanje participacije građana u procesima donošenja odluka na nivou lokalne zajednice

56

2. Neke od akcija • Održana su dva sastanka sa predstavnicima lokalne samouprave. Slijedi

fotografija:

• Realizovana je akcija prikupljanja potpisa građana za otvaranje Informaciong

centra u Opštini, te za bolju komunikaciju lokalne samouprave sa građanima.

57

• Distribucija informativnog i promotivnog materijala. Slijedi fotografija:

3. Ostvarene promjene • Korisnici projekta su imali višestruke korisiti od projekta, informisanje i

edukacija korisnika o lokalnoj samoupravi i oblicima građanskog učešća na loklanom nivou

• Korisnici su bili uključeni u projekne ativnosti i kroz lični aktivizam priključili se pokretanju inicijative za formiranje Informacionog centra u Opštini ili se angažovali na rešavanju problema u svojim mjesnim zajednicama

• Unapređena je komunikacija lokalne samouprave i građana • Usvojena je Startegija komunikacije Opštine Nikšić za period 2011-2015 (koja

uključuje i plan aktivnosti za unapređenje komunikacije lokalne samuprave sa građanima i sa OGD). Ova Strategija sadrži plan otvaranja - Informacionog centra u Opštini Nikšić (rok je 2013. g.)

• Ostvareno je unapređenje web sajta Opštine i interakcije sa posetiocima sajta • Postignut je dogovor sa predstavnicima lokalne samouprave da se nastavi sa

organizovanjem akcije „Otvorena vrata lokalne samouprave“ i to bar jednom godišnje

4. Naučene lekcije • Tokom kontakata, sastanaka i radionica sa predstavnicima socijalnih aktera i

građanima, kao glavne teme istakle su se: nelegalna gradnja, problemi zbrinjavanja otpada, saobraćajnice u naseljenim mjestima opterećene teškim saobraćajem, buka i aero zagađenje i sl. Aktivnosti u projektu usmjerene na komunikaciju sa građanima već sada pokazuju da postoji cijeli niz problema sa kojima se građani svakodnevno suočavaju pri tome nemajući priliku o njima

58

razgovarati i upravo bi rad Informacionog centra to omogućio posebno imajući u vidu činjenicu da je za većinu tih pitanja nadležna lokalna samouprava. • Iskustvo sa prikupljanjem potpisa je pokazalo skepsu znatnog dijela građana u smislu stavljanja svog potpisa iz više razloga: loših iskustava i straha od moguće zloupotrebe, apatije, nevjerice da se nešto može promijeniti, neshvatanja lične uloge i odgovornosti učestvovanja u životu zajednice u cjelini. • Akciji usmjerenoj na osnivanje Informacionog centra pridružile su se druge NVO koje djeluju na teritoriji opštine Nikšić, što pokazuje ne samo da je Informacioni centar prepoznat kao značajan za javnost rada lokalne samouprave i informisanost građana o njenom radu, već i da se oko bitnih inicijativa stvaraju „prirodne“ koalicije.

59

4. Osnovni podaci o projektu Ime organizacije: NVO SOS Nikšić Naziv projekta: Zajednica protiv trgovine ljudima i prostitucije Period trajanja projekta: 01.08. - 30.12. 2010. Mesto realizacije projekta: Nikšić Svrha projekta: Doprinijeti promovisanju pozitivnog sistema vrijednosti u lokalnoj zajednici u cilju stvaranja sigurnog i bezbjednog okruženja za mlade ljude kao okvira u kome mogu biti zaštićeni od svih oblika zlostavljanja, eksploatisanja i manipulacije, a naročito od situacija u kojima su izloženi riziku da postanu žrtve trgovine ljudima i prostitucije. Specifični ciljevi/zadaci • Smanjiti broj mladih ljudi u Nikšiću koji su izloženi riziku da postanu žrtve trgovine ljudima i prostitucije kroz umrežavanje, komunikaciju i informisanje ciljne grupe o rizicima kojima su izloženi. • Unaprijediti saradnju sa institucijama u Nikšiću koje pružaju servise zaštite mladima u riziku od trafikinga i prostitucije kroz definisanje zajedničkih principa djelovanja i potpisivanje Deklaracije o borbi protiv trgovine ljudima i prostitucije.

NVO SOS Nikšić, projekat: "Zajednica protiv trgovine ljudima i prostitucije"

60

2. Neke od akcija • Molba resornom Ministarstvu za sprovođenje ankete u školama:

61

• Odgovor Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore

62

63

• Iz Dopisa Uprave policije, Područna jedinica Nikšić, vidi se značaj i način komunikacije sa institucijama u borbi protiv trgovine ljudima i prostitucije:

64

3. Ostvarene promjene • Korisnici i drugi socijalni akteri u zajednici su imali priliku da međusobno komuniciraju, da se povezuju, informišu i razmjene lična iskustva. Takođe, projekat je obezbijedio mogućnost međusobnog udruživanja i zajedničkog djelovanja u zajednici. • Projekat je omogućio mladim ljudima da budu informisani o problemu, da međusobno komuniciraju, da se izraze i svjedoče o svom iskustvu što je doprinijelo smanjenju broja onih koji praktikuju rizično ponašanje ili donose rizične odluke iz neznanja ili neinformisanosti. • Unaprijeđena je komunikacija i saradnja SOS telefona i lokalnih institucija u vezi problema trafikinga i prostitucije mladih u Nikšiću kroz zajedničke sastanke, spremnost ključnih lokalnih aktera da aktivno učestvuju u projektnim aktivnostima i spremnost da učestvuju u kreiranju Deklaracije, da podrže ili potpišu Deklaraciju protiv trafikinga i prostitucije. • Tokom projekta promovisane su sljedeće vrijednosti u zajednici: sigurnost, bezbjednost, komunikacija, saradnja, nenasilje, znanje. • SOS telefon planira da kontinuirano djeluje na implementaciji ključnih vrijednosti i principa koje je promovisao ovaj projekat, a koji su uneseni u tekst Deklaracije. 4. Naučene lekcije • Osnova Deklaracije o borbi protiv trgovine ljudima i prostitucije mladih definisana je u odnosu na rezultate ankete i zaključke sa javnih događaja, što je omogućilo da bude zasnovana na lokalnim prioritetima. • Mladi ljudi su iznosili svoja iskustva, stavove i znanja o problemu kroz međusobnu komunikaciju i komunikaciju sa SOS telefonom i na taj način oblikovali i usmjeravali projektne zadatke, tj. uticali na tok i sadržaj projekta. • Dominantan pozitivan efekat ovog projekta je uspostavljena jaka intersektorska komunikacija u vezi problema trafikinga i prostitucije i osvješćena potreba da se radi zajedno i organizovano. U periodu realizacije projekta SOS Nikšić je, zajedno sa relevantni institucijama (UP - PJ Nikšić, Kancelarijom osnovnog tužioca Nikšić i Kancelarijom nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima) bio intenzivno uključen u riješavanje konkretnog slučaja trgovine ljudima koji je rezultirao podizanjem optužnice po članu 444 (trgovina ljudima) Krivičnog zakona Crne Gore protiv šest lica. Saradnja sa prethodno navedenim institucijama na slučaju je bila veoma konstruktivna i u njoj su svi akteri pokazali spremnost da u skladu sa svojim ovlaštenjima pruže maksimalan doprinos kako bi se slučaj na najbolji način okončao.

65

5. Osnovni podaci o projektu Ime organizacije: NVO Opstanak, Pljevlja Naziv projekta: Rekultivacija deponije Termolektrane – uslov za novu lokaciju Period trajanja projekta: 01.08. - 31.12. 2010. Mjesto realizacije projekta: Pljevlja Svrha projekta: Doprinijeti poštovanju pozitivnih propisa i ekoloških standarda na lokalnom nivou, kao i poštovanju preuzetih obaveza od strane Termoelektrane u odnosu na građane opštine Pljevlja. Specifični ciljevi/zadaci • Da se što prije počne zakonski obavezna rekultivacija područja na kome se nalazi otpadno jezero Maljevac. • Da SO Pljevlja ne usvoji Prostorno urbanistički plan prema kome je nova deponija predviđena u selu Šumane (u naseljenom mjestu i to u blizini rijeke Vezišnice, što nije u skladu sa Pravilniom o bližim karakteristikama lokacije i sanitarno-tehničkim uslovima izgradnje deponija Sl. list br. 84/2009, 22. decembar). 2. Neke od akcija • Konkurs za slogan je bio javni, odabran je prijedlog mlade dizajnerke. Poruka kampanje javnog zastupanja glasi: REKULTIVACIJA JE STVAR KULTURE. • Sadnice su podeljene meštanima čiji se voćnjaci nalaze u neposrednoj blizini deponije Termoelektrane kao i pobjednicima na tradicionalnoj manifestaciji Pljevaljski dani sira. U akciji sađenja ukupno je posađeno 115 sadnica • Uključivanje različitih lokalnih socijalnih aktera od donosioca odluka do samih građana čija prava su ugrožena: Opštinska služba za zaštitu životne sredine, službe Termolektrane, Rudnika uglja, i Gradir Montenegro, meštani najugroženijih sela (Zbljevo, Šumane) kao i onih koji očekuju novu deponiju u neposrednoj okolini (Šumane), učenici gimnazije Tanasije Pejatović i mediji. 3. Ostvarene promjene • SO Pljevlja je na sjednici 29. decembra u program rada za 2011 uvrstila tačku „Informacija o stepenu rekultivacije postojećih deponija Maljevac, Jagnjilo i Šuplja stijena“. • Mještani ugroženih sela su dobili kataloge sa propisima na koje se mogu pozvati za ostvarenje sopstvenih prava. • Osnovna korist za građane Pljevalja je što je na dnevni red SO Pljevlja stavljena informacija o stepenu rekultivacije postojećih deponija. • Nije (još nije) usvojen Prostorno – urbanistički plan niti su određene nove lokacije za deponiju Termolektrane, a Informacija će biti dodatni pritisak da se počne projekat rekultivacije.

66

• Katalog propisa i zagađivača, dostavljen odborničkim klubovima i Ministarstvu uređenja prostora uticaće na konačnu ocjenu i korekcije – prije nego što dođe na dnevni red. • Mještani Zbljeva i Komina su imali sporednu korist što su na njihovim imanjima zasađene kvalitetne sadnice kontinentalnog voća, šljive, jabuke, kruške, trešnje, pitome lijeske, a mještani viših krajeva iznad 1000mnm su dobili sadnice norveške ribizle (josta). • Učenici (volonteri) su podigli svijest o važnosti rekultivacije i pošumljavanja. • Novinari su dobili katalog propisa i zagađivača, tako da u narednom periodu mogu lakše pratiti ovu problematiku. • Promjena ekološke politike: Na dnevni red SO Pljevlja za prvi kvartal 2011. uvrštena je informacija o stepenu rekultivacije postojećih deponija – TE (pepeo Maljevac) Laporac i gradsko smetlište (Rudnik uglja) i Olovo i cink (Gradir Montenegro). • Izvršen je uticaj na odbornike u SO Pljevlja u smislu važnosti primjene zakonskih propisa iz oblasti zaštite životne sredine. 4. Naučene lekcije • Različiti rasursi zajednice su se pokazali potencijalno i stvarno upotrebljivim u vršenju uticaja na nosioce vlasti i građane. Primjera radi, posjeta 2000 godina starom arheološkom lokalitetu Municipium upotrebljena je da se pošalje nedvosmislena poruka da Pljevlja treba da postoje i sljedećih 2000 godina, što se čini nemogućim ako izostane briga o očuvanju životne sredine i planski pristup u organizovanju zajednice i održivom korišćenju njenih resursa. • Iako je ova akcija zamišljena kao lokalna, u smislu njene vezanosti za problem zagađenja životne sredine u Pljevljima, ona prevazilazi ne samo lokalne već i nacionalne okvire i sliku stanje zemalja u tranziciji u pogledu nepoštovanja pozitivnih propisa, ekoloških standarda i standarda poslovanja

67

6. Osnovni podaci o projektu Ime organizacije: NVO Kancelarija za prevenciju narkomanije, Kotor Naziv projekta: Tipuj na budućnost - Projekat javnog zastupanja za sprovođenje zakona o zabrani ulaska maloljetnika u kladionice i kockarnice Period trajanja projekta: 20.07. - 31.12. 2011. Mjesto realizacije projekta: Kotor Svrha projekta: Podizanje svijesti mladih i opšte populacije o štetnosti igara na sreću i kocke kao fenomena modernog doba i novog oblika zavisnosti i poremećaja ponašanja mladih u cilju smanjenja interesovanja mladih za ovu vrstu „zabave“. Specifični ciljevi/zadaci • unaprijeđivanje znanja i vještina mladih u sprovođenju aktivizma o štetnom uticaju kockanja. • preuzimanje odgvornosti od strane mladih za neke buduće akcije u zajednici. 2. Neke od akcija • Anketa je sprovedena na ukupno 650 ispitanika od 13 do 18 godina u 5 osnovnih škola i 2 srednje škole na temu zavisnost od kocke, a sve sa ciljem boljeg uvida trenutnog stanje na terenu. Dobijeni rezultati korišćeni su prilikom osmišljavanja sadržaja lifleta. • Formirano je Koordinaciono tijelo koje se sastoji od 5 članova predstavnika psihijatrijske bolnice, odbornika SO Kotor, komunalne policije i predstavnika mladih iz NVO sektora. • Analizom trenutnog stanja na terenu dobijen je ukupan pregled stavova i ponašanja u zajednici u odnosu na kockanje i klađenje, kako od strane onih koji organizuju kockarnice, tako i od strane institucija koje bi trebale voditi brigu o primjeni propisa, kao i samih mladih i njihovih roditelja. • Sami mladi, uključeni u projekat, su osmislili promo materijal i definisali svoje pojedinačne uloge u planiranim događanjima/aktivnostima. • Organizovane su tematske radio emisije koje su za cilj imale podsticanje inspekcijskih službi da svoj posao rade na što kvalitetniji način. • Nastupi na Radio Grad, Radio Kotor, Radio Skala, TV Crna Gora - jutarnji program. • Performans „Tipuj na budućnost“ kreirali su i izveli mladi (mladi su realizovali ove aktivnosti po scenariju i korišćenjem rekvizita koje su sami osmislili i izradili). Vlasnici kafića, čiji lokali se nalaze na lokacijama održavanja performansa, podržali su mlade tako što su pustili unaprijed pripremljenu muziku koja je bila integralni dio performansa. Održani su intervjui sa građanima tokom održavanja performansa. • Održan je okrugli sto sa temom „Tipuj na budućnost - primjenjivanje zakona o igrama na sreću“ gdje su uzeli učešće svi relevantni akteri u lokalnoj zajednici. Kroz diskusiju koja je trajala nekoliko časova prisutni su došli do zaključka koje mjere bi trebalo preduzeti da se zakon poštuje na pravi način,

68

kao i načini realizovanja dužnosti i obaveza među relevantnim institucijama i organizacijama. 3. Ostvarene promjene • Uspostavljena je kontinuirana saradnja između Odjeljenja bezbjednosti, škola, Komunalne inspekcije, Centra za socijalni rad, kao i NVO koje se bave mladima. • Od realizacije projekta, svi građani opštine Kotor su imali višestruke koristi i to:

- mladima je obezbijeđeno aktivno uključivanje u kampanju kao i povećanje stepena informisanosti i obrazovanja u oblasti prevencije kocke, pružena im je i prilika da se u društvenom kontekstu prikažu kao kreativni potencijal, a ne samo kao "problem". - Roditelji su kroz prisustvovanje na okruglom stolu, kroz uključivanje u radio emisije, imali priliku da javno podrže svoju djecu, da javno iznesu svoje mišljenje o ovom problemu i na taj način daju svoj doprinos lokalnoj zajednici. - Građani su imali priliku da iskažu svoje stavove po pitanju posljedica nekvalitetnog sprovođenja slobodnog vremena maloljetnika što ukazuje na sve veći broj mladih u kladionicama. Nekontolisano boravljenje u ovim objektima dodovodi do novog vida bolesti zavisnosti koji mladu osobu vodi potpunoj destrukciji.

• Mladi su edukovani, a znanja i vještine usvojene ovim projektom moći će da primjenjuju i u budućem radu. • Realizacija kampanje uticala je na podizanje vidljivosti samog problema, ali i na osvješćivanje načina za njegovo konstruktivno riješavanje. • Obezbijeđena medijska podrška na lokalnom nivou bila je od neprocjenjivog značaja za realizaciju kampanje. • Promovisane su sljedeće vrijednosti u zajednici: promocija zdavih stilova življenja mladih, kvalitetan način provođenja slobodnog vremena, edukacija mladih, preuzimanje inicijative i aktivno učešće mladih u riješavanju problema sa kojima se suočavaju.

69

4. Naučene lekcije • Analiza trenutnog stanja na terenu je pokazala da su mladi slabo upoznati sa zakonskim propisima, da se postojeća zakonska riješenja ne primjenjuju, kao što je zabrana ulaska osobama mlađim od 18 godina u prostore kazina ili automat klubova, nedovoljno izgrađena svijest u zajednici o opasnostima koje u sebi nosi kockanje i klađenje. Pojedini nalazi dobijeni obradom anketa pokazuju da mladima nije tražena lična karta prilikom ulaska u kladionice u 95% slučajeva. Takođe, interesentan je podatak da u ovoj situaciji nije pokrenut nijedan prekršajni postupak. • Škole su pokazale veliko interesovanje da se osmišljene aktivnosti (društvene igre na otvorenom), kao aktivnost, odvijaju i u školama kao novi pristup u osmišljavanju socijalnog života mladih. • Dobra informisanost i poznavanje procedura ključne su za započinjanje projekta javnog zastupanja kao i realan uvid u "odnos snaga" podrške i opozicije, odnosno resurse same organizacije i zajednice za realizaciju kampanje. • Kreiranje poruke i PR materijala treba da bude zasnovano na ekspertskim znanjima i tačnim činjenicama, ali predstavljeno na način koji je dostupan i jasan građanima i mladim ljudima kako bi se obezbijedila šira podrška i formalno osjećanje vlasništva nad procesom. • Prilikom budžetiranja treba predvidjeti i eventualna poskupljenja usluga relevantnih za realizaciju aktivnosti i ugraditi ih u projekciju ukoliko je to moguće *** U cjelini uzev, može se reći da su prethodno predstavljeni projekti pomogli u uspostavljanju dijaloga građana sa lokalnim vlastima i instiucijama u zajednici, i koristeći već postojeće akonske okvire i mogućnosti pokazali potencijal građanskih inicijativa u ostvarenju konkretnih rezultata u smislu odluka na nivou lokalnih vlasti i institucija javnog sektora, u vidu promjene politika, pravila, prakse, ili procedura.

70