Prosvjetni list [broj 960-961, maj-juni 2009.]

SARAJEVOMAJ / JUNI 2009.BROJ 960 / 961 GODINA LXIVNOVA SERIJA / BROJ 128 / 129 / GODINA XIII

Kvalitetan nastavnik u kvalitetnoj školi

Uspostavljanje uspješne komunikacije

Vježbanje tijela i duha

ISSN

0033

-167

8

Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)

PROSVJETNI LIST, maj / juni 2009. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo MusagićUrednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAKAdresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., SarajevoRukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: I u recesiji sunce, valjda, grije

5. Između dva broja

6. Zarifa Kazazović: Usvajanje stranog jezika

8. Gorana Jovanović: Je li moje dijete za inkluzivnu nastavu?

10. Selma Rizvan: Šta se to dešava sa našim školama?

11. Dobitnici nagrada na “Preporodovom” konkursu: Praznik u dječijim srcima

12. Jasminka Salković: Neophodno je čuti glas roditelja

15. Besima \urić: Uspostavljanje uspješne komunikacije

16. Maja Gušić: Kvalitetan nastavnik u kvalitetnoj školi

18. Senada Junuzović i Senija Džanić: Vježbanje tijela i duha

20. Šefket Arslanagić: Veliki matematičari: Abraham de Moivre

21. Fahra Crnkić: Učitelju od učitelja

22. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

23. Nova izdanja

24. Ukratko

26. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

28. Obrazovanje u svijetu

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Asli Erdoğan: “Razgovori sa Sergiom”

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

4 PROSVJETNI LIST, maj / juni 2009.

BIJELO NA CRNOM

I U RECESIJI SUNCE, VALJDA, GRIJE

Na kraju svake školske godine, a obično mi se to dešava kod pisanja uvodnika za majsko-junski dvobroj „Prosvjetnog lista“ (kao što je to slučaj i ove godine), uhvatim se u

blagoj nedoumici: kako čitaocima našeg lista i svim prosvjetnim radnicima poželjeti ugodne dane ljetnog odmora, a da, pritom, pobjegnem od ponavljanja uobičajenih fraze i otrcane slatkorje-čitosti. Kada se školske godine privode kraju u relativno mirnim i „dosadnim“ jednoličnim vremenima, onda i nije nikakav problem tek nekom prigodnom rečenicom poželjeti učiteljima, nastavnici-ma i profesorima da se lijepo odmore, da zaborave na svakodnev-ne školske i ljudske brige, te da se, odmorni i puni novog elana, najesen, vrate svojim učenicima i školama.

Ali, kada se školska godina završava u znaku globalne rece-sije i lokalnog odjeka svjetske ekonomske krize, prepoznatljive, pored ostalog, i u smanjenu ličnih dohodaka i drugih primanja uposlenih u odgojno-obrazovnom procesu, kada od priče o reformi škol-stva ostanu tek neki skromni nagovještaji dobrih namjera, kada od Bolonjskog procesa prepoznajete tek niz nesinhroniziranih pokušaja i usamljenih pri-mjera dobrih rezultata, kada sindikati, u kontinuite-tu, s manje ili više opravdanja, prijete kako će sva godišnja doba biti „vruća“, onda se i urednici novi-na namijenjenih prosvjetarima nađu u dilemama o kojima sam govorio na početku ovog teksta.

I kamo lijepe sreće da se ovdje, kojim slučajem, radi samo o lažnoj solidarnosti, obazrivosti ili laž-nom altruizmu. Bile bi to neprijatne ali, ipak, samo prolazne bri-ge, od kojih bi nas zahvato tek blagi stid, mala glavobolja i ništa više. Ovako, moramo to reči sasvim jasno, opraštajući se sa našim čitaocima pred ljetne odmore, nismo sigurni ispisati onaj drugi dio naše poruke pred odmore, a koji bi obično glasio: vidimo se ponovo u septembru.

A zašto nismo u situaciji obećati vam kako ćemo se ponovo vidjeti u septembru, na početku nove 2009./2010. školske godine? Pa, iz jednostavnog razloga: nismo sigurni da li ćemo u septembru imati i onaj minimum novčanih sredstava koji je dovoljan da se pripremi i štampa novi broj lista, te dostavi na adrese škola i poje-dinaca – pretplatnika na naš list.

I do sada smo, u više navrta, koristili ovu rubriku kako bismo naše čitaoce zamolili za razumijevanje zbog toga što smo štampali dvobroj (pa i trobroj) ili zbog toga što bi ponekad list kasnio, a u nedavnom obraćanju ( „PL“, broj125, februar 2009.) u tekstu pod naslovom O nekim našim teškoćama našim smo čitaocima pokušali pružiti nešto širu elaboraciju o materijalnim teškoćama sa kojima se list susreće. Da vas ukratko podsjetimo, pisali smo tada o teškoćama u djelovanju našeg lista, posebno apostrofirajući pojave da neke škole „štede“ smanjujući broj pretplaćenih primje-raka „Prosvjetnog lista“, ilustrujući to primjerom iz jedne škole koja otkazuje i jedan jedini primjerak, kako bi “uštedjela“ svih 24 KM. Tada smo, također, potcrtali i činjenicu da smo mi u redakciji

lista potpuno svjesni društvenog i ekonomsko-političkog ambijen-ta u kojem živimo, pa i prilika u kojima djeluju osnovne i srednje škole, te fakulteti, mireći se tako sa svojom sudbinom i stišavajući vlastitu ljutnju, jer ni drugima, nažalost, nije baš dobro.

Situacija se, od tog februarskog broja, na našu nesreću, nije ni-malo popravila. Čak bismo mogli reći da smo od tada pa, evo, do kraja maja, kada će vam se ovaj dvobroj naći u rukama, postupno gubili nadu da će se stanje, ipak, nekako popraviti. Budžet Kan-tona Sarajevo za 2009. godinu skresan je, već kod usvajanja, za nekih stotinjak miliona KM. Ta se restrikcija, naravno, preslikala i na budžetska sredstva namijenjena obrazovanju i nauci u ovom kantonu (manja su, za sada, za nekih dvadesetak miliona), a onda se sve to, kao kolateralna šteta, odrazilo i na sredstva koja je, u

formi granta, primao „Prosvjetni list“. Dakle, prva velika i teško nadoknadiva šteta je u tome što je na-šem listu značajno smanjen iznos pomoći (za 1/3), a druga, još veća i još bolnija, jeste u tome što do danas, a kraj je maja, nismo dobili ni jednu jedinu marku, pa preživljavamo od unaprijed naplaćenih godišnjih pretplata.

Da bismo se razumjeli: ne žalimo se mi, ovom prilikom, na ponašanje Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo, jer smo i ovih dvanaest-trinaest poslijeratnih godina preživjeli, u najvećoj mjeri, za-hvaljujući razumijevanju ovog ministarstva, nego smo samo željeli objasniti našim čitaocima otkuda onaj strah sa početka ovog uvodnika, zbog kojeg

nismo u prilici slobodno ispisati riječi: vidimo se u septembru.U uslovima snažnog pritiska međunarodnih finansijskih insti-

tucija na domaće vlasti, plašimo se, iskreno govoreći, daljih re-strikcija budžetske potrošnje i na federalnom i na kantonalnim nivoima, što bi se, opet, po principu spojenih sudova, odrazilo na sredstva namijenjena školstvu, pa onda i na sredstva od kojih je do sada preživljavao „Prosvjetni list“, bez obzira što se radi o sasvim malim iznosima, sa kojima nikome neće biti bolje, a bez kojih će nama biti mnogo gore.

Naravno da nije nimalo ugodno opraštati se, pred godišnje od-more, od svojih čitalaca sa ovako pesimistički intoniranim uvod-nikom. Ali, čini nam se, bilo bi nam još neugodnije da se, bez ri-ječi objašnjena, „Prosvjetni list“ ne pojavi u septembru u školama i na fakultetima, ili da se, bez dovoljno jasnog razloga, list počne javljati tek jednom u dva ili tri mjeseca.

Na svakakve smo mi nevolje svikli, pa bismo, sasvim sigurno, preživjeli i teškoće u redovnom izlaženju „Prosvjetnog lista“, te stoga i ne želimo od ovog našeg stanja praviti društvenu dramu, ali nas minimum profesionalizma i povjerenje građeno nekoliko decenija obavezuje na korektan, pošten i iskren odnos prema na-šim vjernim čitaocima, kojima, ovom prilikom, i pored svih zajed-ničkih teškoća, želimo ugodne dane ljetnog odmora. Jer, sunce i u recesiji, valjda, jednako grije.


Između dva broja

Rekli su...Presuda u korist Sindikata srednjeg obrazovanja

Sarajevski dani poezije

Federalno takmičenje osnovaca iz fizike

Milion dolara za stipendije

Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja BiH, koji je tužio Vladu Federacije BiH da je 2005. godine nezakonito otkazala Kolektivni ugovor o srednjuoškolskom obrazovanju u FBiH, do-bio je pravosudnu presudu u svoju korist.

Kantonalni sud u Sarajevu odlučio je da je Kolektivni ugovor nezakonito raskinut, radnici-ma je dato pravo da podnesu tužbe za neisplaće-ne otpremnine, naknadu za socijalne i otežane uvjete rada, regres, te razliku u plaćama između

javne uprave i obrazovanja koje budžete mogu koštati i nekoliko miliona maraka. Vlada za gu-bitak ovog spora samo za sudske troškove mora platiti 1.400 KM.

Predsjednica Sindikata Dženana Tanović-Hamzić pojasnila je da će radnici srednjeg obrazovanja u svojim tužbama moći tražiti na-knade za neisplaćene obaveze koje se kreću od 50.000 KM i više.

I pored sve težih materijalnih prilika u ko-jima djeluju institucije kulture, obrazovanja i odgoja, i ove godine, od 6. do 13. maja, održani su Sarajevski dani poezije, međunarodna knji-ževna manifestacija, koja već punih 48 godina uspješno okuplja pjesnike iz cijelog svijeta. Ove godine, pored Sarajeva, pjesnički susreti bili su organizovani i u Mostaru, Goraždu, Banjoj Lu-ci, Tešnju, Fojnici i Čeliću, čime ova manifesta-cija postaje sve više bosanskohercegovačka.

Kao i ranijih godina, pored brojnih bosansko-hercegovačkih pjesnika, Sarajevskim danima poezije prisustvovali su i pjesnici iz inostran-stva, među kojima i: Šaban Abak (Turska), Anne Boe (Norveška), Elke Erb i Wilhelm Barch (Njemačka), Mohammad Ali Mikdady (Jordan), Kayoko Yamasaki (Japan), Dejan Đonović, Blaga Žurić i Saladin Burdžović (Crna Gora), Lucija Stupica i Juraj Hudolin (Slovenija), Petar Opačić, Željko Barišić i Pe-

tar Gudelj (Hrvatska), Mihail Rendžov (Ma-kedonija), Leszek Szaruga (Poljska), Duško Novaković i Marija Šimoković (Srbija). Prak-sa je da se, svake godine, na Sarajevskim dani-ma poezije posebno predstave pjesnici iz jedne zemlje, pa je tako na ovogodišnim susretima predstavljeno savremeno norveško pjesništvo, zahvaljući bosanskohercegovačkom književ-niku i prevodiocu Munibu Delaliću, koji već duži niz godina živi u Norveškoj i na bosanski jezik prevodi značajne pjesnike iz ove zemlje.

U okviru 48. Sarajevskih dana poezije, kao i ranijih godina organizovana je “prevodilačka radionica”, u kojoj je “radio” veći broj doma-ćih i stranih prevodilaca i književnih stvaralaca, razmjenjujući iskustva u ovoj, za književnost, izuzetno značajnoj djelatnosti.

Ovogodišnji dobitnik “Bosanskog stećka” je mađarski pjesnik Otto Tolnai.

Sedamdesetak učenika sedmih i osmih razre-da takmičili su se, na nivou Federacije BiH, u znanju iz fizike. Ovogodišnje federalno takmi-čenje održano je u Tursko-bosanskom Sarajevo koledžu u Sarajevu.

“Nažalost, jedino nisu došli učenici iz Her-cegovačko-neretvanskog kantona, jer kod njih još nisu završena školska i kantonalna takmiče-nja. Proglasili smo prva tri mjesta u kategoriji sedmih i osmih razreda. Oni bi od Ministar-stva obrazovanja FBiH trebali dobiti nagradu u iznosu od 600, 500 i 300 KM, ali ni lanjski pobjednici nisu dobili svoje nagrade tako da će-mo za to još vidjeti”, kazala je Rajfa Musemić,

predsjednica Društva fizičara BiH.

U kategoriji učenika sedmih razreda prva dva mjesta osvojili su Abdulah Jašarević (OŠ “Travnik” iz Travnika) i Seid Numić (OŠ “Du-brave” Tuzla), dok treće mjesto dijele Amina Avdić (OŠ “Han Bila” Travnik) i Sajra Mura-tović (Peta OŠ Sarajevo).

U kategoriji učenika osmih razreda prvo mje-sto osvojila je Fatima Mašić (OŠ “Alija Na-metak” Sarajevo), drugi je Andrija Dujaković (OŠ “Ivan Goran Kovačić” Gradačac), dok je trećeplasirani Ahmed Skender (OŠ “Mula Mustafa Bašeskija” Sarajevo).

Američki univerzitet u BiH (AUBiH) ove godine je iz vlastitih resursa osigurao više od 1,5 miliona KM za dodjelu četvero-godišnjih školarina najboljim maturantima u BiH. Riječ je o 33 stipendije za srednje

škole u FBiH i RS. Milion dolara “za američki san” je druš-

tveno odgovoran projekt koji ima za cilj ra-zvoj i unapređenje visokog školstva u BiH, saopćeno je iz Američkog univerziteta.

“Djeca i različitih naroda u BiH idu u iste škole, ali često u različite smjene, ulaze na druga vrata. Ovdje to zovu dvije škole pod jednim krovom, ali nas to podsjeća upravo na ono razdvojeni, ali jed-naki (princip školovanja u SAD, u vrijeme segregacije, op. red.). Naža-lost, to je koncept koji tvrdolinijaši iz svih naro-da prihvataju. Kao rezultat toga, djeca dobijaju iskrivljeno shvatanje svojih sugrađana drugog naroda, što pravi nezdravu atmosferu.”

(Čarls Ingliš, američki ambasador u BiH, povodom 55. godišnjice ukidanja segregaci-

je u američkim školama)

“… Jedan sam od osnivačkih članova u nečemu što se zove Bosanskohercegovač-ka-američka akademija znanosti i umjetnosti, što je organizacija Bo-sanaca i Hercegovaca u Sjevernoj Americi i Ka-nadi koji imaju zapaže-na i izuzetna dostignuća u svojim profesionalnim oblastima. Ima oko 75 članova i to su doktori, par pisaca, muzičari, naučnici, profesori na univerzitetima. Nada-mo se da ćemo se širiti u sljedećim godinama. Osnovani smo prije godinu i po. Ideja je da se povežemo na tom nivou - nivou organizacije znanja i mreže Bosanaca i Hercegovaca unutar Amerike koji bi jedni drugima mogli pomoći, a istovremeno da se povežemo sa matičnom ze-mljom i da tu nešto uradimo na različite načine, a ne slavljenjem praznika za sofrom…”

(Aleksandar Hemon, književnik)

“U ovom gradu ima djece kojima treba po-moć. Prema mom mi-šljenju, ovdje nedostaje ustanova za preodgoj djece. Problem pred-stavlja i to što roditelji kada znaju da imaju problematičnu djecu, ne žele da se suoče s tim. Nauka i društvo se mo-raju uključiti da nauče dijete da ne razvaljuju tramvaje i autobuse, da ne nosi čakije i noževe, jer škola tu ulogu ne može preuzeti. Škola ne može odgajati i porodicu i dijete, mora postojati ustanova u društvu koja će se baviti tom proble-matikom.”

(Rašid Šehović, direktor Srednje škole metalskih zanimanja u Sarajevu)


Aktuelnosti

Dječiji bilingvizam (2.)

Usvajanje stranog jezikaUsvajanjem drugog/stranog jezika dijete dobija moć da razdvoji suštinu od forme, bitno od

nebitnog, da kroz novi jezik upoznaje novu kulturu i način mišljenja koji ga navodi na zaključak da nije samo njegov način mišljenja i poimanja svijeta jedini i najbolji, već da

postoje i drugačiji jezici, kulture a tako i načini mišljenja koje treba poštovati

Pod stranim jezikom se također mi-sli na drugi jezik, s tim što on nije ni maternji jezik jednog od roditelja

niti jezik većine ili oficijelni jezik, već se najčešće radi o nekom svjetskom jeziku. Usvajanje stranog jezika trenutno je hit u svijetu, tako da više i nije riječ samo o usvajanju jednog stranog jezika, već je po-željno služiti se dvama jezicima ili pozna-vati više njih. Zbog takvog trenda u svijetu strani jezici su se počeli uvoditi od prvog razreda osnovne škole, a u dosta zemalja djeca ga uče i u obdaništima.

Strani jezik se također može usvajati si-multano i sukcesivno.

Simultano usvajanje stranog jezika

Ovo je veoma zanimljiva i aktuelna te-ma. S jedne strane, dosta je skeptičnih stručnjaka, a sa druge, dosta uspješnih pri-mjera u praksi.

Za primjer uspješnog simultanog usva-janja jezika, Colin Baker u svojoj knjizi navodi studiju Saundersa iz 1988. godine. U njoj Saunders opisuje kako se od rođenja svojim sinovima obraćao na njemačkom koji nije bio njegov maternji jezik, dok se majka djeci obraćala na engleskom, koji je bio i oficijelni jezik budući da su živjeli u Australiji.

Saunders je primijetio da su djeca na putu ka dvojezičnosti prošla kroz tri faze. Prva faza je trajala dok djeca nisu napunila drugu godinu. U ovoj fazi dijete nije na-pravilo razliku između dva jezika. Tokom druge faze, djeca su još uvijek povreme-no miješala dva jezika, ali su ipak znala napraviti glavne razlike među jezicima i znala su kome da se obrate na kom jeziku. Kao i kod usvajanja drugog jezika, nije bio rijedak slučaj da djeca upotrebljavaju dva termina na oba jezika za jedan pojam. Tre-ća faza, u kojoj dolazi do potpunog odvaja-nja jezika, bila je individualna kod njegove djece. Ona je zavisila od više faktora, npr. koliko je dijete bilo izloženo jeziku, od je-zičkih sposobnosti djeteta i sl.

Saunders u svojoj studiji naglašava da, iako je dijete usvojilo strani jezik i identi-

ficiralo osobu s kojom će govoriti na tom jeziku, postoji opasnost od zaboravljanja jezika ako se ne povede računa da dijete i tokom razvoja bude ravnomjerno izloženo stranom jeziku (putem medija, u obdani-štu, kasnije i u školi, na kursevima i sl.).

Ova studija me fascinirala iz razloga što se iz nje nazire veliki ljubav, trud i želja Saundersa da svojoj djeci omogući pristup jednom novom svijetu kroz jezik i kulturu njemačkog jezika. Očigledno je imao ve-likog strpljenja da, kroz relativno duži niz godina, djeci omogući kontakt s jezikom koji nije bio ni njegov maternji ni jezik društva u kom su živjeli. Njegov primjer, kao i još nekoliko primjera iz neposrednog okruženja, ohrabrili su me da isto omogu-ćim i svom djetetu. Kada je mom Benja-minu bilo svega nekoliko mjeseci, puštala sam mu dječije pjesme i na bosanskom i na engleskom jeziku.

Nisam to radila nasilu niti preko mjere, već je svako izlaganje bilo umjereno i bla-go. Tako je bilo do njegove navršene prve godine. Kada je počeo izgovarati određene slogove i riječi, dobio je igračke koje su govorile po nekoliko riječi na engleskom jeziku. Tom prilikom bi čuo riječi poput mummy, daddy, zatim boje yellow, red, blue, green, kao i pozdrave poput Hello! Hi! Buy! i poneku kratku englesku pje-smicu. Također, engleski je slušao gleda-jući crtane filmove koji su bili prilagođeni njegovom uzrastu, s veoma zanimljivim likovima koji su privlačili njegovu pažnju. Veoma često pjevala sam mu vesele dječije pjesmice na engleskom iz kojih su se čule osnovne zapovijedi poput: Sit down! Stand up! Go! Stop! Jump! i dr., a koje bih mu svaki put i demonstrirala. Na izrazu nje-gova lica primijetila sam da uživa u našoj komunikaciji i to me ohrabrilo da nasta-vim dalje. Fraze iz tih pjesmica koristila sam kasnije kroz razgovor uz demonstra-ciju, što je njega zaista veselilo. Polahko je počeo usvajati njihovo značenje, tako da bi, kada čuje Sit down! – sjeo, ili kada čuje Clap! – zapljeskao rukama i sl. U isto vrijeme, svi su mu se u porodici obraćali na bosanskom i on je, već kada mu je bilo godinu i deset mjeseci, sklapao rečenicu

od tri riječi. Svaki njegovu novu riječ na bosanskom bilježila sam i pratila. Dakle, usvajanje maternjeg jezika teklo je nesme-tano i moja komunikacija s njim nije imala štetan utjecaj na usvajanje maternjeg jezi-ka. Kada je navršio dvije godine, osim pje-smica, crtanih filmova i moje komunikaci-je s njim na engleskom jeziku, krenuli smo i s prelistavanjem slikovnica sa likovima životinja. Svaku životinju bih mu najprije pokazala, a onda izgovorala njeno ime na engleskom. Pričinjavalo mu je zadovolj-stvo da ponovi za mnom. Iste slikovnice nana mu je čitala na bosanskom jeziku, ta-ko da je sve životinje znao imenovati i na maternjem jeziku.

Usvajanje strukture i izgovora stranog jezika

U ovom trenutku, Benjamin sa dvije godine i devet mjeseci na engleskom zna brojati do 10, imenovati oko 20 životinja (cat, dog, tiger, wolf, zebra, fox, duck, elephant, bird, sheep, cow, horse, frog, li-on, snake, mouse, bug, duck, crocodile), prepoznati boje blue, red, yellow, green, orange, pink. Na crtežima uočava šta je big a šta little. Zna upotrijebiti u pravom trenutku pozdrave (Hello! Goodbye! i dr.), razumjeti pitanja poput Where is daddy? What is this? Who is this? i odgovoriti na ta pitanja na bosanskom. Također veoma jasno pjeva engleske pjesmice (za sada ih zna desetak).

Moram priznati da je ovo veoma napo-ran proces, ali snagu da ustrajem davala mi je pomisao da ukoliko dijete uspije u odre-đenoj mjeri nesvjesno usvojiti strukturu i izgovor stranog jezika, neće imati proble-ma kada krene u školu i suoči se s našim preteškim nastavnim planom i programom. Iz rada sa djecom zaključila sam da takva prenatrpanost informacijama u školi djeci gasi interesovanje za nastavne predmete, a tako i za strane jezike. Vokabular i izgo-vor koji je dijete do sada usvojilo trudit ću se da i dalje održava i lagano poboljšava ritmom koji djetetu bude najviše odgova-rao. Naš slijedeći korak, osim što ćemo nastaviti sa svim ovim aktivnostima, jesu slikovne kartice sa predmetima/životinja-


Aktuelnostima vrlo živopisnih boja koje djeca pre-poznaju i imenuju. Kartice već postoje u prodaji, a na njima su kao početni uzrast naznačena djeca od dvije godine. Dijete ću i dalje pažljivo izlagati stranom jeziku uz istovremeno praćenje usvajanja maternjeg jezika. Dosadašnji rad se pokazao uspješ-nim, što se može vidjeti iz svega navede-nog. U ovom trenutku, Benjamin se veoma spretno služi bosanskim jezikom za svoj uzrast i nerijetko nas iznenadi vokabula-rom ili rečeničnim konstrukcijama koje stručnjaci pripisuju djeci starijeg uzrasta. Još jedan pokazatelj pozitivnih znakova u ovom procesu jesu situacije u kojima, kada na ulici vidi psa ili mačku, ako je sa mnom (majkom), kaže Mummy, dog/cat!, a ako je s nekim drugim članom porodice, imenuje životinju na bosanskom. Isto tako povremeno dođe do dvostrukog imenova-nja jednog pojma ukoliko zna tu riječ i na engleskom.

Ličnu satisfakciju vidim u tome što dije-te tokom našeg rada nije steklo odbojnost prema nepoznatom jeziku (a nije ni moglo jer ga nije bilo svjesno) i da uživa u cije-lom procesu.

Sukcesivno usvajanje stranog jezika

Što se tiče predškolskog uzrasta, djeca imaju priliku da sa stranim jezikom dođu u kontakt već u obdaništu. Nije mali broj ljudi koji u našoj sredini ovakvu pogod-nost smatraju suvišnom i opterećujućom za dijete, ali kako je u svim oblastima ži-vota vidan napredak, tako je i u metodici stranih jezika sve podešeno da djeca ne-svjesno, kroz pjesmu i igru, usvajaju strani jezik, bez posljedica (subtraktivnog bilin-gvizma).

U školama u Bosni i Hercegovini uče-nje stranog jezika planirano je u drugom razredu devetogodišnje škole, ali postoji tendencija da se krene od prvog razreda, što je slučaj u susjednim državama. Drugi strani jezik uvodi se već od petog razreda.

Dakle, i u školstvu je uočena potreba za uvođenjem dva strana jezika u osnovnim školama, dok se do prije samo nekoliko godina u osnovnim školama učio samo je-dan strani jezik sa kojim se počinjalo tek od petog razreda. Očigledno je da trendovi u svijetu imaju utjecaj i na naše školstvo.

Metodičari ističu da se u nastavi stranih jezika treba voditi računa o uspostavljanju što prirodnije atmosfere u kojoj će učenik biti u dovoljnoj mjeri izložen stranom je-ziku i koji će imati mogućnost da podjed-nako razvije sve vještine (slušanje, čitanje, pisanje, govor). Metodičari također upu-ćuju nastavnike da moguće probleme koje

učenici imaju sa gramatikom riješe tako što će im objasniti da ljudi iz drugih kul-tura drugačije poimaju stvari i da to druga-čije razmišljanje može da se uoči upravo u glagolskim vremenima i rečeničnim kon-strukcijama.

Da ne bih ovaj rad iz oblasti sociolin-gvistike skrenula na metodiku, navest ću još samo jednu sugestiju metodičara koja je usko vezana za sociolingvistiku. Naime, savjetuje se nastavnicima stranih jezika da đacima od početka učenja stranog jezika skrenu pažnju na pojavu diglosije, da bi đaci izbjegli neke nedoumice koje se jav-ljaju kada se sretnu sa nekoliko termina koji označavaju istu stvar/pojavu.

Teško je odgovoriti na pitanje koliko će škola pomoći djetetu da nauči strani jezik. Umjesto da djeca usvajaju jezik, ona su u školi prisiljena da ga uče, što u startu kod njih izaziva otpor. Problem je što je, pogo-tovo u školama u našoj zemlji, još uvijek akcenat na čitanju i pisanju, a manje na samoj komunikaciji. Budući da definicija bilingvizma varira od stručnjaka do struč-njaka, stepen bilingvizma kod naših učeni-ka ne bi bilo tako lahko odrediti.

Djelovanje bilingvizma na inteligenciju

Otkako je bilingvizam postao predme-tom naučnog istraživanja, izneseno je do-sta oprečnih mišljenja. U početku su ona ukazivala na smanjenu inteligenciju kod dvojezične djece. Uzrok takvih zaključaka treba tražiti u činjenici da su takva istra-živanja bila provedena u Americi između 1900. i 1920. Tada je zemlja bila puna imigranata koji su imali velikih propusta u svom maternjem jeziku. Tako 1922. godine Jaspersen izražava svoje neslaganje kada je riječ o ranom izlaganju djeteta drugom/stranom jeziku. On smatra da se ne isplati napor koji dijete uloži da savlada dva je-zika jer savlada jedva i jedan, a moglo je prvo dobro savladati maternji pa tek onda prijeći na strani jezik. Iz ove perspektive, ovakva konstatacija se ne može prihvatiti iz razloga što je metodika uznapredovala i otkrila načine na koji će dijete usvajati dru-gi/strani jezik, ako ne u korist inteligencije a onda sigurno ne na njenu štetu.

U prelaznom periodu (dakle, kada se sve više nakon brojnih istraživanja napuštao negativan stav prema dječijem bilingviz-mu), čula su se i razmišljanja poput onih da bilingvizam i inteligencija nisu povezani.

Konačno oko 1960. godine počinju se javljati pozitivni stavovi o dječijem bi-lingvizmu. Sjetimo se izvještaja E. Peala i W.E. Lamberta koji su testirali bilingv-ne učenike u nekim katoličkim školama u

Montrealu. Također lingvisti koji su svoju djecu si-

multano izlagali drugom/stranom jeziku nisu primijetili nikakav negativan uticaj drugog/stranog jezika, naprotiv. Leopold čak misli da je utvrdio neke prednosti koje su proizišle iz Hildegardina bilingvizma. Uočio je manje poštovanje oblika, a veće poštovanje sadržaja. On tvrdi da bilingvi-zam pomaže razbijanju oblika i sadržaja i da će bilingvalna djeca veću pažnju obra-ćati na navedene stvari, situacije, opisane akcije i izražene misli nego na fonetske oblike.

Iz svega izloženog može se zaključiti da su danas sve češći primjeri u korist dječi-jeg bilingvizama. On se karakterizira kao intelektualni poticaj – kako jezički, fizički, tako i moralni.

Zaključila bih ovaj rad iznoseći podršku dječijem bilingvizmu, kako simultanom tako i sukcesivnom. Metodičari nepresta-no usavršavaju načine na koje se dijete bez posljedica po maternji jezik ili dječiju in-teligenciju može od najranije dobi izlagati drugom/stranom jeziku. Djeca kroz opona-šanje, pjevanje i crtanje usvajaju izgovor i vokabular drugog/stranog jezika. U tom razdoblju je manja kontrola svijesti koja koči učenje. Što se tiče učenja formalne gramatike kod djece mlađe od deset go-dina, ono nije preporučljivo jer tek u tom periodu dijete postaje svjesno nove jezičke strukture i principa njenog funkcioniranja.

Usvajanjem drugog/stranog jezika dijete dobija moć da razdvoji suštinu od forme, bitno od nebitnog. Također, kroz novi je-zik dijete upoznaje novu kulturu i način mišljenja koji ga navodi na zaključak da nije samo njegov način mišljenja i poima-nja svijeta jedini i najbolji, već da postoje i drugačiji jezici, kulture a tako i načini mi-šljenja koje treba poštovati.

Svidjeli se nama današnji svjetski tokovi ili ne, više je nego očigledno da nam uve-liko kreiraju način života i da, ako im se ne prilagodimo, imamo osjećaj da gubimo bitku sa vremenom. Takvi tokovi nam, između ostalog, nameću bilingvizam kao prirodno stanje (a samo pola stoljeća ranije isto to se tvrdilo za monolingvizam!). Ovo je jedan od razloga zašto nastojim svom djetetu omogućiti simultano usvajanje stranog jezika, a prvi i najveći razlog jeste taj što želim da moje dijete bosanski jezik i kulturu nosi u srcu a da mu strani jezik/ci služi/e da opiše ljepotu svoje Bosne i Her-cegovine, njene kulture i običaja.

Zarifa Kazazović(Kraj)


Aktuelnosti

Vodič za roditelje

Je li moje dijete za inkluzivnu nastavu?Najveća vrijednost inkluzije je socijalizacija djece s posebniom potrebama i njihova

emocionalna stabilnost, a najveća mana nedostatak “logistike” u redovnim školama - od podzakonskih akata do materijalnih sredstava i nedovoljne educiranosti nastavnika

Prvi upisni rok u osnovnim školama je završen. Iskustvo pokazuje da se u tom prvom roku u redovne škole

upisuje veoma mali broj takozvane “djece sa posebnim potrebama”, odnosno djece koja će redovnu školu pohađati po inklu-zivnom sistemu. Njihovi roditelji odgađaju čin upisa što je duže moguće strepeći od mogućnosti preporuke za specijalni odgoj i obrazovanje.

Niko sretniji od njih, potpuno razumlji-vo, kada od pedijatra dobiju ljekarsko uvjerenje da je njihovo dijete “psihički i fizički sposobno za polazak u školu”. Na žalost pedagoga, mnogim ljekarskim uvjerenjima nedostaje dodatak “za inklu-zivnu nastavu” što se može tumačiti i kao “brigo moja pređi na drugoga”. Ovako... Iako se već nekoliko godina u osnovnim školama provodi inkluzija - uključivanje djece s posebnim potrebama u redovne škole - mnogi roditelji se i dalje pitaju šta je to ustvari i da li je njihovo dijete za inklu-zivnu nastavu? Iako se o toj temi od samog početka mnogo govori i piše, “običnom” roditelju budućeg prvačića najčešće ništa nije jasno. Šta podrazumijeva taj pojam? Koja su to “djeca s posebnim potrebama?” Je li moje dijete jedno od “njih”? Hoće li ići u redovnu školu, makar i po toj “inklu-ziji” ili će morati u “specijalnu”?

“Posebne potrebe”Prvo o pojmu “posebne potrebe”. Cilj

uvođenja ovog pojma bio je da se ublaže ranije korišteni pojmovi “retardiranost”, “mentalna zaostalost”, “hendikepiranost”, “invalidnost”, a kasnije je proširen i na nadprosječno talentiranu djecu što je, opet, izazivalo zabunu jer se inkluzija u praksi primjenjuje uglavnom na djecu s teškoća-ma u razvoju.

Te teškoće mogu biti fizičke i mentalne prirode: oštećenje sluha (gluhoća i naglu-host), oštećenje vida (sljepoća i slabo-vidnost), tjelesna invalidnost, oštećenje motorike (naprimjer dječija cerebralna pa-raliza), ispodprosječan intelektualni razvoj (što može biti uzrokovano i vaspitno-edu-kativnom zapuštenošću), laka, umjerena, teža i teška mentalna retardacija, oštećenje

glasa i govora (smetnje u pravilnom izgo-voru glasova, tepanje, mucanje), poreme-ćaji u ponašanju, emocionalni problemi, hiperaktivnost ili pak kombinovane smet-nje u razvoju.

Inkluzija zahtijeva da svako dijete bude uključeno u redovnu školu i dobije onoli-ko sadržaja koliko može savladati u okviru individualiziranog ili individualno prilago-đenog programa (to nije isto!) ili čak samo individualiziranog pristupa u prezentira-nju redovnog gradiva a sve prema njego-vim individualnim mogućnostima (takav pristup predviđa reforma za sve učenike, zar ne?). Glavni cilj je da se postojeće mo-gućnosti do maksimuma razviju a da se na “nemogućnostima” i ne insistira. Najveća vrijednost inkluzije je socijalizacija djece s posebniom potrebama i njihova emocio-nalna stabilnost a najveća mana nedostatak “logistike” u redovnim školama - od pod-zakonskih akata do materijalnih sredstava i nedovoljne educiranosti nastavnika.

Što se školskog uspjeha tiče, danas se smatra da testovi opće inteligencije nisu dovoljni da se njima pouzdano procijeni budući uspjeh djeteta u školi, a naročito ne djeteta sa teškoćama u razvoju. Ne postoji

jedna univerzalna sposobnost učenja već postoji sklop osobina ličnosti koje utiču na sposobnost postizanja uspjeha ili neuspjeha djeteta u školi. Jednu ličnost ravnopravno određuju opća inteligencija, emocionalna inteligencija i socijalna inteligencija (mada postoji još niz vrsta sposobnosti koje zna-čajno utiču na kasniji profesionalni život). Kombinacija ova tri faktora kod svakog pojedinog djeteta je različita. To važi i za djecu sa teškoćama u razvoju kao i za emo-cionalno i socijalno nedovoljno zrelu djecu čiji roditelji strahuju od “inkluzije”.

Je li vaše dijete emocionalno zrelo?

Iako po devetogodišnjem sistemu obra-zovanja djeca ionako rano kreću u školu a nastavni plan i program nije baš mnogo “lakši” nego ranije, mnogi roditelji žele upisati djecu koja nisu obveznici. Razlog je njihova procjena da “dijete sve zna”, da je uz starijeg brata/sestru puno toga već naučilo, da je fizički krupno i slično. Sve su to valjani razlozi ukoliko zaboravimo na nešto jako, jako važno: emocionalnu zrelost.

Emocionalna zrelost je mogućnost da se ispolji ponašanje očekivano za određe-ni uzrast. Sazrijevajući, dijete postepeno uviđa da njegovi postupci izazivaju kod druge djece ili kod odraslih odgovaraju-će reakcije i na taj način uči da kontroli-še svoje emocije. Emocionalna zrelost je veoma značajna za prilagođavanje djeteta na školske uslove, za njegovo uključiva-nje u grupu i za uspješnu komunikaciju sa drugima. Emocije imaju snažan uticaj na ponašanje djeteta, na odnos djeteta pre-ma drugoj djeci i odraslima i na odnos drugih prema djetetu kao i na uspješnost aktivnosti koje dijete obavlja. Posebno na dijete utiču: strah, ljubav, ljubomora, bi-jes, radost i zadovoljstvo/nezadovoljstvo. “Škripanje” u ovoj oblasti roditelji mogu pogrešno protumačiti “posebnim potre-bama” jer, naravno da dijete sa npr. šest godina ne može razviti oblike ponašanja koje ima zreo čovjek, ali može imati ele-mente tog ponašanja koji mu omogućavaju da obavlja školske zadatke, da sarađuje sa


Aktuelnostidrugom djecom, roditeljima i nastavnici-ma i da vodi brigu o sebi i kontroliše se-be u mjeri određenog uzrasta. Zato često djeca sa značajnijim emocionalnim pro-blemima djeluju po ponašanju kao manje sposobna za realizaciju školskih zadataka. Iskrena procjena roditelja nabolja je star-tna pozicija za pravilnu procjenu djeteta od strane stručnjaka, a svaki prikrivani poda-tak može odvesti na krivi put i time uspo-riti primjenu odgovarajućeg pedagoškog postupka i usporiti razvoj djeteta.

Razumljiv je veoma visok stupanj “ra-njivosti” roditelja djece s teškoćama u ra-zvoju a njihova emocionalna nestabilnost često je uzrokom emocionalne nestabilno-sti djeteta.

Je li vaše dijete socijalno zrelo?Kod velikog broja djece fizički razvoj,

mentalni uzrast i socijalna zrelost se uglav-nom harmonično razvijaju u skladu sa hro-nološkom dobi. U slučaju gdje su razlike znatnije neophodno je određeno vrijeme za opservaciju i identifikaciju nivoa zrenja djeteta i procjenu odstupanja u bilo kojem faktoru a naročito u socijalnom razvoju, jer je za polazak djeteta u školu veoma značaj-na odgovarajuća socijalna zrelost. Samo socijalno zrelo dijete moći će da shvati i prihvati radne obaveze, moći će da se pri-država pravila školskog života. Dijete mo-ra biti zrelo da se realno suočava sa ogra-ničenjima koje eventualno ima u odnosu na drugu djecu, da samo i svjesno sputava vlastitu nedisciplinu i agresivnost, da sa-vlada uspješno stid i strah koji mogu biti ozbiljna kočnica komunikaciji među dje-com, da se oslobađa eventualnih strahova i slično. Djeca kod koje su identifikovani oblici ponašanja koji u tom smislu ne važe za većinu djece iste populacije - smatraju se zaostalim u socijalnom razvoju ali to ne znači nužno i da su “djeca s posebnim potrebama”. Neka djeca sa niskim nivoom opšte inteligencije u stanju su da se prila-gode društveno prihvatljivim oblicima po-našanja, dok se druga, sa istim količnikom inteligencije, ne mogu prilagoditi društvu i njegovim pravilima ponašanja.

Naročito je potrebno procijeniti tempo napredovanja djeteta u pogledu staranja o sebi, kao i učešća u radnjama koje ga osa-mostaljuju.

Signal za pomoćKad su sretna i zadovoljna djeca se obič-

no ponašaju na prihvatljiv način. No svako dijete ima loše dane. Svako dijete provje-rava kako daleko može ići. Često je loše ponašanje još jedan djelotvoran način da se privuče pažnja.

Kako postupiti kada se dijete loše pona-

ša? Prije svega, treba uklonite izvor nepri-lika, i to brzo, zatim fizički obuzdati dijete (bez grubosti!) i odlučno mu reći ne. Isto-vremeno mu treba odvratiti pažnju nekom drugom aktivnošću. Pri tome ne smijemo biti ljuti ni uzrujani, samo dosljedni, tako da dijete primi jasnu poruku da se nikada ne smije tako ponašati, bilo ono s poseb-nim potrebama ili ne.

Nekim oblicima lošeg ponašanja, npr. cmizdrenju, najbolje je ne pridavati važ-

nost ma kako to u momentu bilo teško.Ako dijete shvati da svojim ponašanjem

ne može izazvati nikakvu reakciju ono će se ubrzo prestati tako ponašati. Čak je i na izljeve bijesa najbolje ne obraćati pažnju. Ako se u napadu bijesa baci i na pod treba biti miran i hladan i ponašati se na uobiča-jen način. Ako je potrebno, dijete udaljiti iz sobe. Ne zaboravimo: Neprihvatljivo ponašanje signal je za: “Upomoć!”

Poremećaji u ponašanju su simptomi mentalnog zdravlja svakog djeteta a poseb-no djeteta sa teškoćama u razvoju. Rodite-lji trebaju pratiti sve promjene u ponašanju i blagovremeno reagovati ili se obratiti za pomoć stručnoj osobi.

Kako dijete najčešće manifestuje svoje poteškoće?

Ispoljavanja su individualna. Najčešće je to agresivnost, zatim slaba koncentracija, nedostatak volje da se nešto uradi, pomanj-kanje motivacije.

Zašto se dijete ponaša tako, a ne druga-čije? Zbog čega se na takav način ističe? Jesu li počinjene ili se još uvijek čine greš-

ke u vaspitanju?Pojedina ponašanja djeteta mogu se te-

meljiti na načinu ishrane. Dijete koje se hrani samo slatkišima, pomfritom i drugim šećerima, solima, masnoćama a ne uzima dovoljno vitamina, minerala i bjelančevi-na, uz to se i premalo kreće, obuzima ne-mir i to može biti jedan od uzroka nepri-mjerenog ponašanja djeteta.

Također, uzroci neprimjerenog ponaša-nju mogu ležati u gledanju nasilnih i dru-gih neodgovarajućih sadržaja na televiziji ili internetu. “Podučeno” takvim sadrža-jima svoje poštovanje prema “junacima” izražava tako da ih oponaša, ili igra njiho-ve uloge.

Sljedeće što može objasniti određeno nepoželjno ponašanje djeteta su strahovi, svjesni i oni nesvjesni. Dijete se boji ne-uspjeha, boji se poređenja sa bratom ili sestrom, boji se lošeg i depresivnog stanja roditelja i njihovih reakcija, boji se mnogo čega. Dijela strahova rješava se agresivno-šću jer na taj način, pokušavajući zaplašiti one oko sebe, smanjuje svoje strahove, za-boravlja ih ili ih privremeno odlaže i tako ih čini podnošljivim. Također, i svi svje-sni i nesvjesni strahovi majke prenose se na dijete ma koliko ona pokušavala da ih prikrije.

Nezaposlenost, posljedice rata, razne ovisnosti, sve to utiče na današnju porodi-cu, pa i na dijete u porodici.

Svi ovi faktori djeluju međuzavisno i uslovljeno. Svako ponašanje želi nešto reći, na nešto ukazati. Jesu li to “posebne potrebe”?

Emocionalna ili socijalna nezrelost?

Na prvi znak sumnje da je vaše dijete, re-cimo, “drugačije”, konsultujte stručnjake. Što se vrsta i stepen teškoće u razvoju prije uoče i imenuju djetetu će prije biti pružena odgovarajuća pomoć i rezultati će biti bo-lji. To se naročito odnosi na djecu koja tre-ba da krenu u školu - ne čekajte posljednji trenutak za upis! Ako dijete bude testirano u prvom upisnom roku do polaska u školu ostaje dosta vremena da se neke teškoće identificiraju, a najvjerovatnije i ublaže.

Vašem djetetu je najpotrebniji vaš zdrav razum (suočavanje s eventualnim teškoća-ma), vaše vrijeme, pažnja i ljubav. Ostalo će uraditi stručni timovi u školi i van nje, ako bude potrebno. Zato, prije svega, mo-ra postojati povjerenje između sviju koji pomažu djetetu, a naročito djetetu sa bilo kakvim teškoćama u razvoju.

Gorana Jovanović


Aktuelnosti

Moj stavŠta se to dešava sa našim školama?

Koliko su učenici krivi za svoj neuspjeh, a koliko krivice leži u školi, čiju odgovornost ne možemo niti smijemo isključiti, odnosno odgovornost onih koji

procjenjuju uspješan ili neuspješan rad učenika

Školski neuspjeh itekako treba da nas interesira, jer ovaj problem ne pogađa samo učenike, već i rodite-

lje, kao i školu i mjesto gdje se doživljava neuspjeh. Problem školskog neuspjeha me posebno interesira još od dana kada sam i sama bila učenik i student. Ovo intere-sovanje potiče od moje percepcije škole, u kojoj se, uglavnom (ili gotovo uvijek), za školski neuspjeh (ili slabije rezultate u školi) krivio učenik. Nikada kao učenica nisam čula nastavnika da je rekao da je možda krivica i u njegovom radu, a tako nešto nemam prilike čuti ni danas, kada se i sama nalazim kao zaposlenik (pedagog - volonter) u školi - mjestu gdje se dešava neuspjeh.

Ne mogu izbjeći a da o ovome ne pišem emotivno i donekle subjektivo, zbog svog razočarenja u školu kao mjestu gdje mnoga djeca doživljavaju neuspjeh. Moje razoča-renje je bilo još veće kada sam shvatila da ovakvo stanje u školama neke nastavnike baš mnogo i ne zanima. Naravno, bilo bi pogrešno ne istaknuti kako, nasreću, ima još uvijek i onih kojima je stalo do što bo-ljeg uspjeha učenika.

Šta je sa motivacijom?Povod da napišem ovaj tekst bio je novi-

narski prilog u dnevniku jedne televizije, u kojem su izneseni frapantni podaci o uče-ničkom neuspjehu.

“U Bosni i Hercegovini sve više učenika ne može završiti razred, a veliki broj učeni-ka je imao negativan školski uspjeh na kra-ju prvog polugodišta školske 2008/2009.”, kazano je, pored ostalog, u tom novinar-skom izvještaju. Nadalje se navodi da je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu čak 41% učenika završilo prvo polugodište sa nedovoljnim uspjehom, te da u BiH 20% učenika ne završi upisanu srednju školu. U isto vrijeme, dok nam je stanje sa pro-laznošću ovakvo, 9. februar proglašen je međunarodnim danom obrazovanja, koji se, nažalost, u BiH nije ni obilježio. Svaki komentar na ovo je suvišan.

Ali vratimo se problemu školskog ne-uspjeha. Školski neuspjeh nije samo naš specifikum, ovaj problem prisutan je i u drugim školskim sistemima. Primjera radi, u Hrvatskoj jedna trećina učenika ne zavr-

ši školovanje. Školski neuspjeh javlja se i kao pedagoški i kao neurološki problem, jer stanoviti broj učenika ne može da zado-volji kriterije prolaznosti. Ali, ovi podaci ne smiju da budu opravdanje da se na suz-bijanju školskog neuspjeha ne čini skoro ništa. Potrebno je utvrditi koliko su učenici krivi za svoj neuspjeh, a koliko krivice leži u školi, čiju odgovornost ne možemo niti smijemo isključiti, odnosno odgovornost onih koji procjenjuju uspješan ili neuspje-šan rad učenika.

Šta je sa motivacijom? Koliko su nastav-nici spremni da ponekad daju veću ocjenu od zaslužene da bi učenik bio motivisan za rad? Takav postupak bio bi pedagoški opravdan. Jer kada god pojedinac vidi ili vjeruje da vidi napredak prema postavlje-nom cilju njegova se motivacija povećava. Ako učenik kontinuirano ima negativne ocjene iz nekog predmeta on neće imati do-voljnu intrinzičnu motivaciju za uspjehom, jer neuspjeh nastaje sljedećom logikom: ne razumijem→ ne znam→ imam loše ocje-ne→ ne volim predmet → ne trudim se.

Ovo potvrđuje da za školski neuspjeh može biti odgovorna prvo škola, a tek na-kon nje učenik.

Pomoći neuspješnim učenicimaNasuprot neuspjehu imamo proces nasta-

janja uspjeha. Taj proces je adverzativan sa neuspjehom. On pokazuje da školski uspjeh dolazi od razumijevanja→znanja→dobrih ocjena→ljubavi prema predmetu→ ulože-nom trudu.

Oni koji ocjenjuju trebaju imati u vidu da su uspjeh i neuspjeh komutabilni i da vrlo lahko učenici mogu preći iz kruga uspjeha u krug neuspjeha i obrnuto.

Mi moramo spriječiti neuspjeh i pomoći učenicima koji ga doživljavaju. Kada uče-nik doživljava neuspjeh njegov odbrambeni mehanizam se često ogleda u agresivnom i nasilničkom ponašanju. On će poželjeti da učini nešto zbog čega će ga barem vršnja-ci smatrati hrabrim. I tako, vrlo često, iz školskog neuspjeha rađa se maloljetnička delikvencija. Zbog toga su nam potrebni programi borbe za smanjenje školskog ne-uspjeha, da bismo tek nakon toga govori-li o programu borbe protiv maloljetničke delikvencije. Neuspjeh i delikvencija su u

uzročno-posljedičnoj vezi. Ne možemo preskakati stepenice. Ne

možemo čitati ako prethodno nismo sa-vladali sva slova. To čitanje će biti šturo, netačno, puno grešaka. S druge strane, kod izvjesnog broja učenika, doživljaj neuspje-ha učinit će da se oni osjećaju bezvrijed-nim i da izgube samopoštovanje i samopo-uzdanje, zbog čega može doći do ozbiljnih emocionalnih teškoća u razvoju njihove ličnosti, kao što su depresije, ideje o samo-ubistvu ili neki drugi oblici neuroza.

Škola, dakle, treba prihvatiti svoj dio od-govornosti za učenički neuspjeh. Tek tada moći ćemo poboljšati crnu statistiku o bro-ju maloljetnih delikvenata.

Za početak, škola bi trebala realizovati šest determinanti koje nastavnici trebaju činiti kako bi smanjili školski neuspjeh:

- Gledati učenika, a ne samo svoj pred-met;

- Prestati gledati na ocjenu kao na jedini i najvažniji faktor postizanja (ne)uspjeha;

- Napraviti distinkciju između pojma “loš đak” i “loša ličnost”;

- Staviti autentični odgoj ispred instru-mentalnog;

- Gledati na neuspjeh kao na jednu tač-ku na ljestvici postignuća, koja nije trajna i koja je komutabilna sa uspjehom;

- Ocjenjivati šta učenik zna a ne šta ne zna.

Svi ovi faktori su važni i primijenjeni svaki ponaosob ili sjedinjeni mogu dati rezultate. Ali potrebno je ipak preduzima-ti i druge mjere i aktivnosti, kako bismo spriječili nepoželjne posljedice školskog neuspjeha. Te aktivnosti podrazumijevaju tim stručnjaka - kompetentnih ljudi koji će ponuditi valjane programe borbe protiv školskog neuspjeha.

Naravno, školskog neuspjeha će uvi-jek biti, jer će uvijek biti i stanoviti broj učenika koji neće moći uspješno savladati školski program. Naša je zadaća da taj broj bude što manji, jer ako nastavimo ovim tempom škola neće imati pravo da se zove škola. Zašto?! Zato što riječ škola potiče od latinske riječi scholate i grčke riječi sc-hole što znači istrajnost u radu.

Selma Rizvan


Aktuelnosti

Dobitnici nagrada na ovogodišnjem „Preporodovom“ konkursu

Praznik u dječijim srcima

Matični odbor KZB „Preporod“ je i ove godine oraganizovao već tradicionalni konkurs za

literarne i likovne radove učenika osnov-nih škola. Sve do zadnjeg časa, organi-zator se dvoumio o temi ovogodišnjeg konkursa, pa je tako, u žurbi, u neke škole otišla tema Šta bih iz svog zaviča-ja stavio (la) na Internet, a u neke Bio je praznik u mome gradu / selu, koja je, ipak, ostala „glavna“ tema ovogodišnjeg konkursa. Pokazalo se, međutim, da je ova nenamjerna greška donijela i neko dobro iskustvo i otvorila mogućnost da organizator konkursa u narednim godi-nama ponudi mladim literatima i slikari-ma dvije i više tema za pisanje i slikanje, vodeći računa o uzrastu učenika.

Mada su se organizator i članovi žirija pomalo i pribojavali ovogodišnjih tema, plašeći se da bi one, iako nude bezbroj mogućnosti za literarni i likovni izražaj, mogle možda i zbunjivati moguće uče-snike konkursa, jer su donekle „iskakale“ iz okvira dosadašnjih konkursnih tema, pokaza-lo se, nasreću, da je i ovog puta potcijenjena dječija imaginacija, jer je organizatoru, umjesto jednoličnih, uniformnih, patetičnih fraza i pre-poznatljive pomoći starijih, čega se pomalo i s razlogom (zbog ranijih iskustava) pribojavao, stigao veliki broj zaista dobrih radova, koji su, na kraju, donijeli „slatke probleme“ – kome do-dijeliti nagrade. I da nije pratećeg kataloga (u kojem se, kao nagrada, objavi po dvadesetak literarnih i likovnih radova) žiriji bi i ove go-dine bili pred ozbiljnim problemima: kako od prispjelih 960 likovnih i 450 litetarnih radova odabrati svega njih šest za prvo, drugo i treće mjesto, jer se, i ove godine, u brojnim učenič-kim radovima iskazala beskrajna dječija mašta i kreativnost, pred kojom ponekad stariji ostaju istinski zbunjeni. Tako su, naprimjer, kroz nji-hove radove „prolazili“: Ramazanski bajram, Kurban-bajram, Božić, Uskrs, Nova godina, Prvi maj, Dan nezavisnosti, Dan državnosti, Dan žena, Dan armije, dan grada ili općine... Naravno, donekle se moglo i pretpostavljati da će se najviše pisati o vjerskim i državnim pra-znicima, jer đaci o njima slušaju u školi, gleda-ju na televiziji, čitaju u novinama, pišu školske sastave..., ali su rijetki mogli pretpostaviti da će učesnici konkursa o bajramima, božićima i drugim praznicima znati tako dobro pisati, da će, na svoj mladalački način, tim praznicima dati intimnu, ljudsku (i djetinju) dimenziju, iz koje potom, sasvim prirodno, isijava „njegov Bajram“, „njegov Božić“, „njegov Prvi maj“, „njena Nova godina“, „njen 8. mart“, praznik

baš njegovog i njenog grada i sela.Brojni prispjeli radovi su pokazali kako pra-

znik u dječijem srcu i u dječijim očima može biti i neki događaj koji je tek lokalnog karakte-ra, kao što je to, recimo, dovođenje rasvjete u ulicu u kojoj stanuje potpisnica jednog zapaže-nog literarnog rada. Za nju je to istinski praznik, jer u njenoj ulici više nema mraka, u kojem se „...moja kuća udaljava i bježi od mene...“ Na drugoj strani, jedan bi učenik na Internet sta-vio svoju njivu koja se zove „Mramorak“ a na kojoj su dva stećka, kao dva stražara, dok bi učenik iz Prusca za Internet kandidirao mi-stični toponim Maje-Mun i priču o sokolovima i sokolarima iz svog kraja. Praznik je, dakle, sve ono što veseli moju dušu, što mi pričinjava zadovoljstvo, pa i onda kada to nije konvenci-onalni, službeni, općeprihvaćeni praznik. Otu-da je bilo radova u kojima je praznik i seoska olimpijada, na kojoj „pisac“ osvaja neke važne nagrade, ili izlet na brdo Zobik, povodom do-laska proljeća, na kojem „pisac“ upoznaje dje-vojčicu Maju, ali je to još uvijek velika tajna, toliko velika da nije siguran hoće li to ispričati i svom najboljem drugu Eminu.

Da mladi ne žive u „staklenom zvonu“, da veoma pažljivo prate društvena kretanja, i da njihova „slika svijeta“ nije rezultat domašta-ne, projektovane stvarnosti, pokazuju radovi čiji su autori kao predmet svog praznikovanja i svoje radosti, izabrali nedavnu pobjedu no-gometne reprezentacije Bosne i Hercegovine

nad Belgijom, lišeni svake patitike i lažnog rodoljublja.

Zbog svega toga, žiriji sigurno nisu imali nikako lahak zadatak. Jer, kada se učenici ta-kmiče u fizici ili matematici, onda nije teško precizno odrediti koliko je zadataka riješeno a koliko nije, a kada pred sobom imate literar-ne i likovne radove, onda je njihova „umjet-nička valorizacija“ podložna subjektivnoj procjeni, (pa i grešci) učitelja, nastavnika ili članova žirija, bez obzira na njihovu dobru namjeru, znanje i ljudsko poštenje. I baš ta-ko treba shvatiti rad i „Preporodovih“ žirija, koji su, poštujući pravila konkursa, morali, ipak, neke radove izdvojiti i nagraditi.

Tako su žiriji u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Alija Musić (za literarne radove) i Azra Begić i Jasminko Mulao-merović (za likovne radove), uz svesrdnu pomoć Hatidže Duman (koordinatora kon-kursa), nakon temeljitog procjenjivanja svih prispjelih radova, donijeli sljedeće odluke: u kategoriji literarnih radova prva nagrada se dodjeljuje radu Haruna Cerića, učenika

VI razreda OŠ „Isak Samokovlija“ u Sarajevu, druga nagrada radu Munira Bojića, učenika IV razreda OŠ „Treštenica“, Banovići, a treću nagradu ravnopravno su podijelili Selma Seli-mić, učenica VII razreda Prve osnovne škole u Stocu i Mensur Hasanović, učenik V razreda OŠ „Rainci Gornji“ uz Gornjih Rainaca, općina Kalesija.

U kategoriji likovnih radova: prva nagrada pripala je radu Jasmina Bećkovića, učenika OŠ Centar “Vladimir Nazor“, Keramička radi-onica, Sarajevo, druga nagrada radu Kamele Hrnić, učenice V razreda OŠ „Gornje Prekou-nje-Ripač“, Bihać, a treću ravnopravno dijele Arijela Halilović i Vladimir Baričanin, uče-nici OŠ Centar “Vladimir Nazor“, Keramička radionica, Sarajevo.

Kao i ranijih godina, organizator konkursa i žiri su evidentirali jedan broj nastavnika koji su se posebno istakli u realizaciji konkursnih cilje-va. Ove godine su to sljedeći nastavnici:

Arslan Tanović iz Osnovne škole „Musa Ća-zim Ćatić“, Zenica, Šuhreta Suljagić iz Druge osnovne škole Srebrenik i Razija Bajtarević iz Osnovne škole „Čengić-Vila I“ Sarajevo, u oblasti literarnog stvaralaštva.

Posebno vrijedan angažman u likovnom stvaralaštvu ove godine su pokazali:

Šahman Mušo, iz OŠ „Musa Ćazim Ćatić“, Sarajevo, Mirza Ibrahimpašić, iz OŠ „Gornje Prekounj-Ripač“, Bihać i Ajla Hadžihasano-vić, iz OŠ Centar “Vladimir Nazor“, Keramič-ka radionica, Sarajevo.

Jasmin Bećković, OŠ Centar “Vladimir Nazor” Sarajevo


Iz prakse, za praksu

Elementi i tehnike komunikacije uz primjenu tehnike “Javno prezentiranje”

Neophodno je čuti glas roditeljaSudjelujući u procesu obrazovanja svoje djece roditelji su naučili da mogu postupati drugačije nego prije i postati uspješni zastupnici interesa svoje djece Saradnjom roditelja i nastavnika samo tako se mogu

poboljšati uslovi i kvalitet školovanja djece

Svrha i suština komuniciranja ima uvijek za cilj da drugima (ili drugi nama) izrazimo razmišljanja, osje-

ćanja i ideje. Želimo da neko drugi razu-mije naše stajalište, da sasluša ono što go-vorimo i da razumijemo sagovornika.

Mnogi problemi mogu biti riješeni uče-njem dobrih vještina komunikacije. Ina-če, sve što radimo u životu ima određenu formu komuniciranja. Ne treba mnogo mudrosti i pametovanja, naročito nama iz nastavne prakse, da bismo došli do bitne činjenice da su roditelji (odgajatelji) vrije-dan partner i važan faktor u procesu obra-zovanja, kao i njihovo učešće i angažova-nje u školi (konkretno u učionici), i to na više različitih nivoa.

Komunikacija na relaciji roditelj - na-stavnik, od samog početka školovanja djeteta je kamen temeljac saradnje, i to u korist djeteta. Bilo koji vid i način komu-niciranja je bolji od nikakvog. Zajednički i konačan cilj i roditelja i nastavnika trebao bi biti odgajanje dobro prilagodljivog, naj-produktivnijeg i najsretnijeg djeteta na svi-jetu. I zato je od ključne važnosti ostvariti što bolju komunikaciju u postizanju ovog cilja. Komunikacija koju mi kao nastavni-ci ostvarujemo sa roditeljima, bilo putem telefona, bilješki, sastanaka, formalnih ili neformalnih okupljanja, od presudne je važnosti za upoznavanje roditelja sa na-pretkom djeteta u školi i razmjenu sugesti-ja o efikasnim metodama rada sa djetetom. Sve ovo podrazumijeva i upoznavanje (in-formisanje) nastavnika sa okolnostima u kojima egzistira (živi) dijete.

Korak po korakZbog svega spomenutog treba težiti ka

ostvarivanju konstruktivne komunikacije sa roditeljima kada su u pitanju njihova djeca kao individue. Na taj način ćemo ohrabriti roditelje da se uključe u rad ško-

le, a ne da budu samo pasivni posmatrači i “prolaznici”. Iz ličnog dugotrajnog isku-stva u radu, ne mogu zanemariti činjeni-cu da su upravo roditelji ti koji sudjeluju u raznovrsnim aktivnostima u učionici, a nerijetko su i njihovi organizatori. Oni ra-de kao dobrovoljci, nastavu obogaćuju po-sebnim umijećima i talentima (poput ku-hanja, popravke namještaja, prezentiranja muzike i sl). Dobrim dijelom učestvuju u opremanju, uređenju učionice (radnog pro-stora) gdje borave njihova, tj. naša djeca. Uključivanjem u rad škole, roditelji stiču direktno iskustvo odgovornosti i slobode koja proizlazi iz kooperativnog, demokrat-skog obrazovanja, u okviru kojeg su svi zainteresovani da iskažu svoje mišljenje i poglede. Na taj način i roditelji, kao i dje-ca, stiču iskustvo ponovnog učenja.

Međutim, da li je to uvijek tako i da li se zaista jednostavno i prosto mogu zain-teresovati roditelji da budu aktivni sudio-nici svega onoga kroz šta prolazi njihovo dijete?

Opet se vraćamo na problematiku koja ima svoje ime - komunikacija.

Postoji tvrdnja koja kaže da u komuni-kaciji nije toliki problem što smo različiti, nego što to često zaboravljamo pa očeku-jemo da se osoba koja s nama komunicira ponaša poput nas, i ne možemo prihvatiti činjenicu da su drugi stvarno drugačiji.

Na samom početku čovjek se osjeća kao da osvaja Mounth Everest i čini mu se da to nikada neće uspjeti, ali svaki, pa i ma-li, uspon doživljava kao pobjedu nad sa-mim sobom. Pitanje je gdje započeti i ka-ko ostvariti postavljene ciljeve? Roditelji uglavnom razmišljaju: “Zbog čega bih se ja trudio da se uključim?” Tu su i druge prepreke: ljudi su zauzeti, stide se i boje govoriti, nemaju nade da se išta može po-duzeti.

Treba postepeno razbiti sve te predrasu-de i odagnati misli tako da se kreću u smje-ru pitanja tipa: “Da li ja želim više i bolje za svoje dijete?” “Kako započeti ukoliko želim poboljšati sadašnje stanje?”

Očekivanja za uspjeh tada više nisu uskraćena ni za kakve prepreke, već na-protiv predstavljaju vrijeme promjena. Ta-ko se u slijedećoj fazi nazire i roditeljsko pitanje: “Da li sam ja jedina osoba koja je zainteresovana za to ili nas ima više?” Onda odstupamo od strategije tipa “ura-di sam” i dolazimo do zaključka da su u mnogim situacijama naši interesi legitimni i da imaju podršku grupe i zajednice. Na taj način, iz faze razmišljanja, prelazimo u fazu djelovanja. Sav ovaj uvod je stvarna slika svih “stepenica” uz koje se treba po-peti “step by step.”

Razrada i proces primjene Oscar Wilde je kazao: “Neki ljudi zaista

nisu za konverzaciju. Ne mislim reći da ne žele govoriti - jer govore cijelo vrijeme - ali ništa ne kažu.”

Stoga je veoma važno moći i znati svu-da ostvariti uspješnu komunikaciju, pa tako i između nastavnika i roditelja. Prvo zbog toga što veza roditelj - škola (nastav-nik) mora biti utemeljena na povjerenju (to je nešto što se gradi, što je dugotrajan i djelotvoran proces), a drugo da nastav-nik mora znati slušati kako bi dvosmjer-na komunikacija između njega i roditelja funkcionisala i bila uspješna. Smatra se da je slušanje proces koji se sastoji iz četiri dijela: slušanja, tumačenja, procjenjivanja i odgovaranja.

Aktivno slušanje i promišljanje su važ-na sredstva u protoku informacija između roditelja i nastavnika. Protok informacija kada se kao sredstvo komunikacije koristi, odnosno aktivno slušanje, možemo iskaza-ti u narednoj šemi:

Roditelj kao pošiljalac informacije Nastavnik koji prima informaciju

iskazuje poruku čuje šta je saopšteno određuje da li slušalac shvata namjeru razjašnjava poruku

fokusira se na svrhu i namjeru pošiljaoca (slušanje)parafrazira i ponavlja važne dijelove poruke (tumačenje)trudi se da potpuno razumije osobu koja govori (procjenjivanje)u cijelosti ostaje otvoren za pošiljaoca (odgovaranje)



Ovo je bitan segment u ostvarivanju dvosmjerne komunikacije, jer bez aktiv-nog slušanja nema ni uspostavljanja uza-jamnog povjerenja. Kada se zadovolje svi potrebni uslovi koji podrazumijevaju da svaki nastavnik uradi sopstvenu kvalitetnu pripremu za ovakvu vrstu angažovanja u nastavnom procesu, tada možemo reći da smo inicirali aktivnu, stalnu, fleksibilnu i dobru komunikaciju, tj. omogućili stabi-lan protok kvalitetnih informacija. Inače su konvencionalna okupljanja roditelja (roditeljski sastanci), iako davno prevazi-đena forma, ipak bila i ostala tradicija bez koje još uvijek ne možemo funkcionisati. Iz tog razloga kao prvi javni nastup (uza-jamni) jeste upravo taj famozni roditeljski sastanak (bliski susret dva svijeta: roditelj - škola). Kasnije se može govoriti i o dru-gim puno važnijim i kvalitetnijim oblicima i vidovima saradnje sa roditeljima koji su integralni dio obrazovnog programa od ko-jih se očekuje i da ih participiraju.

Međutim, vraćam se opet na javno istu-panje putem roditeljskog sastanka. Sma-tram da se u jedan sastanak (kako se to obično i radi) ne može “strpati” baš sve što je klasičan dnevni red koji podrazumijeva gomilu važnih ali i nevažnih informacija, odakle roditelj odlazi u konfuziji sa samim sobom i bujicom pitanja koja se na kraju svode na isto: “Da li sam uopšte trebao do-ći na taj sastanak?” Zato, treba ići ka tome da se sve bitne faze ovakve saradnje pla-niraju kao dugoročni program za što češće uključivanje roditelja u nastavni proces kao veoma bitnog resursa škole.

Sastanak kao prava javna tribinaPuno je toga što roditelji ne razumiju i

ne znaju (a žele), ali nemaju dovoljno ili hrabrosti ili poticaja da to kažu i pitaju, pa tako nasumice izvode svoje zaključke koji se često kose sa onim što ustvari i jeste su-ština problema, a žele najbolje za svoje di-jete. Živimo u vremenu promjena, reformi, privatizacije itd. Bez kvalitetne informacije i educiranosti, barem o onome što treba da nas interesuje, ne možemo napredovati niti graditi pravilne stavove o nepoznatom.

Moj cilj bio je, prvenstveno, što kvali-tetnije upoznati roditelje sa promjenama koje se dešavaju u okviru uvođenja deve-togodišnjeg obrazovanja (početni stadij), ali čuti i njihova razmišljanja, prijedloge i sugestije. Ovo je nešto što se ne može vremenski ograničiti. To je tema o kojoj će biti riječi pri svakom razgovoru. Međutim, da bi sve od samog početka funkcionisalo kako treba, bitno je postaviti strategije za djelovanje i odrediti prioritete. Kao prvo, poraditi na osvješćivanju roditelja. Napri-mjer, objasniti roditeljima zašto u svom ra-

du koristim određene vrste praktičnog rada usmjerenog na dijete, što je to metodologi-ja (kurikulum) usmjerena na dijete, dijete u centru aktivnosti.

Stekla sam dojam da terminologija, koja se upotrebljava u literaturi dostupnoj ro-diteljima, nije dovoljno pojašnjena. Prije samog zakazivanja sastanka, putem naše razredne oglasne ploče (koja je izuzetan primjer jednosmjerne komunikacije), ro-diteljima sam preporučila literaturu koja je lahko dostupna a izuzetno dobro može poslužiti za kvalitetnu raspravu o određe-noj temi (literaturu sam sama pripremila i obezbijedila u dovoljnim količinama - ko-piran materijal) predviđenu za sastanak. Nisam bila sigurna da li ću postići neki efekat takvim načinom informisanja ili za-interesovati ih za tematiku. Međutim, to je upravo bio pun pogodak, jer većina ljudi (roditelja) je došla s puno više materijala i ideja od ponuđenog (što znači da su sami istraživali). Bila je to prava javna tribina gdje se moglo čuti mnogo izuzetno kvali-tetnih informacija.

Početak ovog sastanka (kao uostalom i mnogi prethodni) nije isključio uobičajeno razbijanje stereotipnog ulaska uz ustru-čavanje i zaziranje i od mjesta i od povo-da okupljanja. Upravo sam taj doček je i najvažnija komponenta kompletnog toka okupljanja. Koliko samo obična igra (koju možda nekada i ne možemo tako nazvati), kao uvodna aktivnost, može razbiti mnoge barijere i omogućiti opušteniju atmosferu. Zaista je začuđujuće. Tek onda vidimo da je čitav život ustvari igra, u pravom smislu te riječi. Upravo tako, igrom, uglavnom i počinju naši sastanci kao što je bio i sasta-nak posvećen metodologiji rada usmjere-noj na dijete i reformu obrazovanja (deve-

togodišnje školovanje).

Igra i razgovorVježba sporazumijevanja - bez riječi i

upućivanje na slušanje drugog:- Učesnici sjede u krugu a jedan dobro-

voljac (pripovjedač) izađe iz prostorije dok se ne dogovorimo šta će raditi slušaoci. Oni će pokazivati svoju nezainteresova-nost i nepažnju prema pripovjedaču (gle-dat će u drugom smjeru, češkati se, čistiti nokte, kašljucati...).

Pripovjedač je u međuvremenu smislio o čemu će pripovijedati. Nakon što uđe, sjedne u sredinu kruga, izabere za temu najzanimljiviji film i počinje ga pričati. Ostali učesnici se ponašaju prema dogo-voru. Nakon kraćeg vremena prekidamo igru, zahvalimo pripovjedaču pljeskom za njegov napor.

Razgovor sa slušaocima počinje pita-njima: “Šta mislite kako se pripovjedač osjećao dok je pričao, a vi niste slušali? Da ste bili na njegovom mjestu kako biste reagovali?”

Razgovor (sa pripovjedačem) obuhvatao je pitanja: “Kako se osjećao? Po čemu je primijetio da ga niko ne sluša?”

Nakon ove uvodne aktivnosti napravili smo popis najaktuelnijih pitanja kojima smo svakodnevno “bombardovani”. Rodi-telj koji je najbolje iščitao literaturu veza-nu za neko pitanje iz te oblasti, javno će istupiti i odgovarati na moguća potpitanja grupe - prisutnih.

Zauzimanje afirmativnih i negacijskih strana u diskusiji bilo je više nego očigled-no. Dolazimo do veoma bitnih zaključaka koji se uglavnom svode na isto pitanje: Ka-ko u svemu tome pomoći djeci, ali i nama


Iz prakse, za praksusamima, da se što bolje snađemo u postiza-nju konačnog cilja?

Konstruktivni prijedloziDuga je lista pitanja na koja smo tražili

odgovore. To su pitanja: Šta znači biti ro-ditelj djeteta koje polazi u školu?

Tradicionalne/nove (inovativne) metode rada (iskustva). Da li je i šta bolje bilo pri-je a šta sada (slijedimo li dobre primjere)? Opisno ocjenjivanje - da ili ne? Kakva je uloga roditelja danas u obrazovnom siste-mu (dobre/loše strane)? Obimnost NpiP - nekad i sad - usporedbe. Šta očekuju od programa (nova metodologija) koji je za-stupljen u školi? Da li su oni (roditelji) bi-li uključeni u rad škole kad su bili djeca? Kako? Da li su na osnovu svojih školskih iskustava formirali pozitivan ili negativan stav prema školi današnjice i zbog čega? Inkluzija (pojam) i zajednica (okruženje) - uključivanje djece sa posebnim potrebama u redovne škole - da ili ne? Prijedlozi za djelovanje. Koje vrste informacija smatra-ju najkorisnijim u pogledu kompletne ko-munikacije?

To su samo neka od pitanja koja su se nametnula, sama po sebi, i na osnovu kojih je osvijetljen put ka daljoj funkcionalnoj komunikaciji. Bilo je zaista mnogo kon-struktivnih odgovora, prijedloga i razmi-šljanja.

Inače, roditelji su se, uglavnom, složili da ono što je zaista dobro i od presudne važnosti u novim okolnostima jesu speci-fični tipovi strategije komuniciranja sa ro-diteljima koje smo do sada primjenjivali. Neki od tih koji su se pokazali primjerenim i korisnim jesu: cirkularna pisma, pregledi interesovanja djeteta, kućne posjete, pisma roditeljima (bilo od djece ili od nastavni-ka), oglasna ploča, kalendari aktivnosti, posuđivanje knjiga, zahvalnice, neformal-ni susreti, zajedničke proslave (rođendani i sl.).

ZaključakPosmatrajući činjenično stanje, u po-

gledu mog iskustva vezanog za saradnju sa roditeljima, pokazalo se veoma djelo-tvornim i uspješnim direktno i indirektono uključivanje roditelja u nastavni proces. Neophodno je čuti glas roditelja. Intere-se djece niko ne zastupa djelotvornije od njihovih roditelja. Sudjelujući danas u pro-cesu obrazovanja svoje djece roditelji su naučili da mogu postupati drugačije nego prije i postati uspješni zastupnici interesa svoje djece. Primjeri uspješne komunika-cije bilo koje vrste su odskočna daska za dalje djelovanje. Znači, roditelji trebaju postati svjesni činjenice da se stvari neće poboljšati ako ih ostavljamo po strani, a

njihovim uključivanjem i saradnjom sa na-stavnikom samo tako možemo poboljšati uslove i kvalitet školovanja djece.

Prvi koraci ka svakoj promjeni su pone-kad nespretni, ali praksom oni prerastaju u čvrste korake ka napretku. Stvarni test je isprobati novostečena umijeća u praksi. Sticanje novih vještina i isprobavanje no-vih pristupa može predstavljati i uzbuđenje i izazov. Radeći zajedno roditelj i nastavnik mogu olakšati sve potencijalne probleme koji će rezultirati napretkom i ostvarivanju dugoročnih ciljeva ka otvorenijoj komu-nikaciji. U cilju poboljšanja kooperacije između roditelja i škole, povećanja raz-mjene informacija, uključivanja roditelja u nastavni proces kao novog resursa škole, uključivanja roditelja u proces odlučivanja o pitanjima od posebnog interesa, aktiv-nog učešća u planiranju i programiranju rada, te demokratizacije ukupnih odnosa u školi, osim konvencionalnog načina rada (odjeljenski i ostali roditeljski sastanci) sa roditeljima nastojim ostvariti saradnju i na slijedeće načine:

- Uključivati roditelje u strukturiranje, osmišljavanje i opremanje prostora zajed-ničkog boravka u skladu sa projektima i temama odgojno-obrazovnog rada;

- Omogućiti učešće roditelja u nabavci opreme i sredstava u obogaćivanju odgoj-no-obrazovnog rada;

- Uključiti pojedine roditelje u neposred-ni rad sa djecom i kao posmatrače;

- Komunicirati sa roditeljima i njihovim uključivanjem u realizaciju tema s ciljem prikupljanja slikovnog i drugog materijala

vezanog za temu;- Informativni razgovori kada se daju

informacije o svakom djetetu pojedinač-no i vrši uvid u njegov rad sa pregledom portfolija;

- Anketiranje roditelja u cilju iznošenja prijedloga, sugestija, stavova i slično;

- Organizovati zajedničke posjete kultur-nim i sportskim manifestacijama u gradu;

- Organizovati zajedničke izlete, posjete kulturnim, privrednim i ostalim ustanova-ma i preduzećima;

- O realizaciji saradnje sa roditeljima vo-dim potrebnu evidenciju i dokumentaciju.

Jasminka Salković

Literatura:1. B. Miller: “Kako ostvariti uspješan kontakt sa učenicima”, Priručnik za nastavnike, Saraje-vo, 2001.2. I. Osmić: “Komunikacije i interakcije u na-stavnom procesu” (Sukob ili saradnja), Tuzla, 2001.3. I. Dizdarević: “Psihologija masovnih komu-nikacija”,4. J. Biškup: “Osnove javnog komuniciranja”, Zagreb, 1981. 5. K. Burke Walsh: “Stvaranje učionica u koji-ma dijete ima centralnu ulogu (6 - 7 godina)”, Sarajevo, 2000.6. K. Burke Walsh: “Stvaranje učionica u koji-ma dijete ima centralnu ulogu (8, 9 i 10 godi-na)”, Sarajevo, 2000.



Kreativne ideje nastavnika

Uspostavljanje uspješne komunikacijePrimjena swot analize u individualnom radu sa učenikom

kojem je dijagnosticiran poremećaj ponašanja

Za grupu smetnji i poremećaja ponaša-nja koriste se razni termini kao što su: neprilagođenost, poremećaji ponašanja,

vaspitna zapuštenost, nedelikventni poremećaj ponašanja, loše društveno ponašanje, disocijal-na ličnost, subnormalne ili neuobičajene lično-sti itd.

Nema dosljedne podjele ove grupe smetnji, koje se mogu grupisati prema sličnim i domi-nantnim simptomima, prema uzrocima neprila-gođenosti i poremećaja ponašanja, prema uzra-stu na kome se smetnje javljaju, prema ishodu, pa i prema društveno-kulturnim i pravno-za-konskim normama.

Prilagođavanje se može shvatiti kao dina-mični proces između pojedinaca i društvene sredine.

Prilagođavanje pojedinca i grupe je neophod-no da bi se opstalo u ljudskoj zajednici, ali po-rodična grupa i šira društvena zajednica mogu nametati mladima višak ograničenja što može izazvati kod njih duboku strepnju i imati razli-čite posljedice: slom sistema prilagođavanja ili pretjerano prilagođavanje. Takođe treba razli-kovati stvaralačko od nestvaralačkog prilago-đavanja, odnosno od prostog potčinjavanja koje ustvari predstavlja neprilagođenost na sopstve-ne i duboko ljudske potrebe. Na neprimjerene i spoljne zahtjeve dijete može odgovoriti na razne načine: osjećajnim promjenama - pojača-nom anksioznošću i drugim vrstama strahova-nja, pojačanim neprijateljstvom, mržnjom, lju-bomorom, zavišću, bijesom, tugom, agresijom, depresijom, mrzovoljom, osjećajem manje vri-jednosti itd; poremećajem obrazaca ponašanja kao što su: durenje, negativizam, svadljivost, neposlušnost, napadi bijesa, impulsivnost, tuča, bježanje, laganje, krađe, povlačenje, odbijanje odnosa sa drugim; smetnje saznajnih funkcija zbog slabije pažnje, interesovanja, intelektual-ne i opšte inhibicije, smetnje govora (mucanje ili elektivni mutizam itd.); hiperkinetičnošću ili zakočenošću pokreta; smetnjama spavanja, hra-njenja, mokrenja itd.

Približno 2,5% do 4% djece ispoljava neke od smetnji koje su takvog stepena da zahtijeva-ju stručnu obradu.

Studija slučajaNavodim primjer jednog takvog učenika ko-

ji je u pratnji svoje bake došao da se upiše u prvi razred osnovne škole. Učenik je napušten od majke kad je imao dvije godine. Na upisu učenik je skakao po prostoriji, pljuvao, ispuštao neobične glasove, pokazivao ponašanje koje se nije moglo ocijeniti kao normalno. Na početku školske godine sa učenikom je bilo teško ostva-

riti komunikaciju. Povlačio se u sebe, ležao pod stolom, skidao obuću, pljuvao drugu dje-cu i plašio ih neobičnim kricima i grimasama. Komunikacija sa njegovim djedom je bila veo-ma korektna. Prihvatio je savjete i pokušavao ih realizovati uz velike poteškoće. Da nesreća bude još veća djed je ubrzo preminuo, tako da je učenik bio prepušten odgoju bake. Uz anga-žovanje učiteljice učenik je posjetio psihologa i neuropsihijatra nekoliko puta. Prvi nalazi psi-hologa nisu bili ohrabrujući. Baka je bila ne-moćna da ispuni zahtjeve koji su navedeni od strane psihologa.

Dijagnoza koja je data glasila je: Poremećaj ophođenja sa emocionalnim poremećajem F91.

Dijagnoza neuropsihijatra: Susp. poremećaj atačmenta, poremećaj ophodnje.

Terapija: Učenje socijalnih vještina i vježbi.Neuropsihijatar smatra da se najvjerovatnije

radi o poremećaju atačmenta naznaka emocijal-ne deprivacije i nestabilne porodične klime, te je u tom smislu neophodan suportivan i siguran ambijent za promjenu ponašanja. Sadašnji mo-del djeluje na dijete sa dvostrukim porukama i dovodi do konfuzije.

Swot analizaOsvrtom na dati problem ukazujem na pred-

nosti, prilike, slabosti i prijetnje koje su nastale usljed promjene uobičajene komunikacije sa učenikom u komunikaciju koju je učenik pri-hvatio kao uslov uspostavljanja uspješnog kon-takta.

Prednosti: otvorenost za saradnju (učenik je vremenom počeo da postavlja pitanja, pjeva, uključuje se u razgovor sa određenim učenici-ma); uspostavljanje povjerenja (učenik je počeo da mi otkriva svoj odnos sa ocem tako da sam na osnovu toga imala jasan cilj u razgovoru sa ocem); stvaranje pozitivne slike o sebi kod učenika; jačanje samopouzdanja (kroz različite zadatke i njihovo uspješno rješavanje učenik je vidio da može mnogo više, uključio se u likov-nu sekciju gdje se njegov rad veoma cijeni); so-cijalizacija učenika je izuzetno ostvarena (kroz igre sa drugovima redovno se uključuje i želi da dâ svoj doprinos u igri, sam predlaže igre); kod učenika su podstaknuta pozitivna osjećanja, a smanjen je negativan naboj s kojim je došao; saradnja sa kolegama, pedagogom i ostalim uključenim u rješavanje problema.

Prilike: učenik pohađa redovnu školu i prati sadržaje predviđene planom i programom; veći stepen socijalizacije u redovnoj školi s obzirom da ostala djeca mogu imati veliki uticaj u nje-govoj socijalizaciji; spoznaja da se susreće sa nečim novim zahtijevala je dodatnu edukaciju

bez koje bi moj uspjeh u ovakvim okolnosti-ma izostao; uključivanje stručnog tima ljekara kako bi se realizacija postavljenih ciljeva što kvalitetnije i efikasnije sprovela; angažovanje lokalne zajednice u smislu davanja podrške po-rodici.

Slabosti: nedostatak porodične ljubavi koja bi bila balast između kuće i škole; nedostatak vremena u školi kako bi se sa učenikom više radilo i na taj način obezbijedila brža socijaliza-cija kao i veći dio vremena da učenik provede u pozitivnom okruženju; porodična situacija koja je na neki način “ugrožavala” moju komunika-ciju sa učenikom i postignute rezultate; slaba komunikacija na relaciji učitelj - porodica (ba-ka bolesna, neobrazovana, a otac svojom lošom komunikacijom prema djetetu često dovodi u pitanje moje nastojanje da pomognem učeniku); nerazumijevanje okoline za problem učenika, iako je većina roditelja upoznata sa učenikovim stanjem, neki su mišljenja da mu nije mjesto u redovnoj školi; nedostatak većeg učešća struč-nog tima ljekara u pomoći učitelju.

Prijetnje: nedovoljna edukacija roditelja, neki roditelji smatraju da djeca sa problemom ponašanja treba da pohađaju specijalne škole; pasivan stav lokalne zajednice; loša finansijska situacija onemogućava realizaciju pojedinih projekata koji su korisni za učenike sa izraže-nim problema.

ZaključakU protekle četiri godine, koje sam provela sa

učenikom, često sam postavljala pitanja da li sam ja spremna za ovakvo dijete, imam li zna-nje koje mi je potrebno u radu s njim, da li ću uspjeti da učenik nauči postavljene sadržaje, šta me očekuje iz dana u dan dok ulazim u učioni-cu, kako ću ga nasmijati i sl. Riječju, bilo me je strah. Od čega? U početku od svega, pa i samog učenika. Kako je vrijeme odmicalo shvatila sam da je ljubav jedan od glavnih faktora za uspjeh. O poremećaju ponašanja naučila sam iz literature koju sam nabavila, od prihvatanja sa-vjeta ljekara, kolega, pedagoga i menadžmenta škole. Sva znanja koja sam primjenjivala u radu sa učenikom ne bi bila dovoljna da u njegovim očima nisam vidjela želju za ljubavlju, pažnjom i čula glas koji govori: “I ja želim majčinu lju-bav i sretan dom, i ja želim igru i život kao sva druga djeca, ali ne znam šta mi se dešava, oda-kle da počnem.”

Svaki njegov tužni pogled tjerao me je da svu ljubav i znanje usmjerim na njega. Nije mi žao. Sad se ne bojim. On se smije, pjeva i igra sa drugom djecom.

Besima Đurić



Ponašanje nastavnika u nastavnom procesu

Kvalitetan nastavnik u kvalitetnoj školiDa bi škola bila kvalitetna treba da ima kvalitetan i efikasan nastavni kadar, akademske, fizičke i pedagoške standarde kvaliteta, te kvalitetnu saradnju sa roditeljima i okolinom

Najzastupljenija uloga nastavnika je preda-vačka. Ova uloga do-

minira u klasičnoj nastavi ali ne prestaje ni u novim tipovima i metodama poučavanja i učenja. Da bi efikasnije i kvalitetnije radio, nastavnik treba da ima i mnoge druge uloge. Uzaludno je očekivati da se nastavnik za sve uloge i metode vrhunski osposobi još u toku školovanja. Zato postoji stalno stručno usa-vršavanje i praksa koja sama za sebe iziskuje profesionalno napredovanje u nastavničkom pozivu.

Da bi nastava imala rezultata učenik treba biti aktivno uključen u nastavu. Tu podrazumijevamo nove uloge učenika: da je aktivan slušalac, izlagač i prezentator, istraživač, nadzornik, snimatelj, menadžer, praktičar... Sve ove uloge učenika se uče tokom nastavnog procesa.

Šta čini školu kvalitetnomKvalitetna škola je uslov efikasnog na-

stavnog procesa. Osnovu kvalitetne škole čini škola bez prisile i škola u kojoj se ko-risti vođenje i saradnja. Kvalitetna škola traži zadovoljavanje zahtijeva koji je čine kvalitetnom, a to su:

1. kvalitetan i efikasan nastavni kadar,2. akademski standardi kvaliteta,3. fizički standardi kvaliteta,4. pedagoški standardi kvaliteta,5. kvalitetnu saradnju škole i okoline

(Suzić, 2005).Efikasan i kvalitetan nastavni kadar pre-

poznajemo po formalnim, manje formal-nim i neformalnim kriterijima. U formalne kriterije svrstavamo obrazovanje ili profe-sionalnost koja se dokazuje diplomom. Tu su i certifikati koji označavaju verifikaciju savladanih programa u stručnom usavr-šavanju. Kao formalni kriterij uzima se i radni staž ili praktično iskustvo nastavni-ka. Formalni kriterij je i zvanje ostvareno profesionalnim napredovanjem nastav-nika: mentor, savjetnik itd. Svi formalni kriteriji nisu i suštinski. Njih ne treba za-

nemariti jer su oni regulisani i zakonskim odrednicama u napredovanju nastavnika i oni predstavljaju danas prisutan indikator kvaliteta. Naprimjer, nastavnik može imati deset godina radnog iskustva po formal-nom kriteriju a suštinski samo jednu godi-nu koju deset puta ponavlja.

U manje formalne kriterije vezane za na-stavnika spadaju: predavačke kvalitete na-stavnika, stil i način rada u nastavi, timske saradničke sposobnosti, komunikacijske sposobnosti i otvorenost za učenje u struci. Ovi kriteriji su manje formalni jer ne po-stoje strogi formalni zahtjevi koje nastav-nik verifikuje pred relevantnim institucija-ma ili komisijama. Predavački kvaliteti se uče u toku studija ali nigdje ne stoji ocjena koja ukazuje na ovaj kvalitet nastavnikove profesionalnosti.

Sticanje kompetencija i znanjaNeformalni kriteriji vezani za kvalitet

rada nastavnika su oni koje teško možemo mjeriti ali ih lako raspoznajemo na djelu, u radu. To su: entuzijazam, motivacija za rad sa djecom, fleksibilnost, kreativnost... Nastavnici sa ovim izraženim kvalitetima su omiljeni među učenicima i njihovim roditeljima. Za nastavnike entuzijaste i one koji vole raditi sa djecom, nagrada je svaki djetetov uspjeh, postignuće ili stica-nje kompetencija koje će mu pomoći kroz život.

Sljedeći uslov za kvalitetnu školu pred-stavljaju akademski standardi kvaliteta. U

ovim standardima prepozna-jemo više kriterija, a to su: interakcija između nastavni-ka i učenika, interakcija me-đu učenicima, korištenje više izvora znanja u učionici, uče-nje učenja i znanje kao efe-kat učenja. Struktura nastave i proces učenja u kojem uče-nici aktivno sudjeluju jako utiču na to koliko će shvatiti gradivo i ovladati potrebnim vještinama. Ako nisu aktivno uključeni, gradivo će teško pamtiti i primjenjivati.

Svaki kvalitetan nastavnik u kvalitetnoj školi mora nau-

čiti učenike kako će učiti; učenici treba da znaju slušati, treba da nauče vješto komu-nicirati; treba da znaju dobro čitati, pisati i računati; treba da budu fleksibilni, da zna-ju kreativno misliti i rješavati probleme; treba da znaju postavljati ciljeve i da budu motivisani da ih ostvare i treba da znaju dobro raditi. Dobar i kvalitetan nastavnik će kroz pravilno saradničko vođenje, do-seći sve ove kompetencije učenika. Uklju-čiti učenika u proces je svakako način na koji će učenik i nastavnik kroz interakciju doseći visoke rezultate i biti zadovoljni, a stalno težiti za još više sticanja kompeten-cija i znanja.

Pet temeljnih potrebaTreći uslov za kvalitetnu školu, ali ne i

formalno treći, predstavljaju fizički stan-dardi kvaliteta. Tu spadaju: uslovi kao što su tople i čiste učionice, potrebna tehnika i slično. Zatim slijede kvalitetni nastavni planovi i programi bez kojih se ne može zamisliti efikasna i kvalitetna škola. Uz na-stavne planove i programe idu i udžbenici sa pratećim radnim materijalima za sva-kodnevnu aktivnost djece.

Dr. Glasser u Kvalitetnoj školi objašnja-va da svi ljudi imaju pet temeljnih potreba, a to su: ljubav, moć, sloboda, zabava i pre-življavanje, a kvaliteta je sve što zadovo-ljava jednu ili više od tih temeljnih potre-ba. U svojoj knjizi on definiše i šest uslova za kvalitetno poučavanje i kvalitetan rad:


Iz prakse, za praksu- Razredna sredina mora biti ugodna i

poticajna.- Od učenika treba tražiti da rade isklju-

čivo nešto korisno.- Od učenika se uvijek traži da rade naj-

bolje što mogu.- Od učenika se traži da ocjenjuju i po-

boljšavaju svoj rad.- Kvalitetan rad uvijek godi.- Kvalitetan rad nikad nije de-

struktivan (Nastavnik u kvali-tetnoj školi, dr. William Glasser, 1993, Njujork, str. 35-38).

Kao uslov za kvalitetnu ško-lu u prvi plan bi trebalo staviti motivisanost učenika za uče-nje. Danas je mnogo važnije da učenici zavole učenje nego da savladaju programske sadr-žaje koji su propisani na svim obrazovnim nivoima školova-nja. Osim toga, škola je ideal-no mjesto za afirmaciju djece. Učionica je mjesto za afirma-ciju svih dječijih sposobnosti i vještina, to je za njega pozornica na kojoj prezentuje stečene kompetencije. To je za njega sigurno okruženje – njegovi vršnjaci, nastavnik, roditelj koji vjeruje u njega i uz takvu podršku on će bez straha pokazati najbolje što zna i umije. Škola mu nudi osjećaj sigurnosti i pripadanja školi i školskom kolektivu, a to je važan pedagoš-ki standard kvaliteta.

Rad na partnerskoj osnoviSvaka škola treba da sarađuje sa okoli-

nom u kojoj se nalazi. Škola treba da pred-stavlja otvorenu instituciju, mjesto gdje se dešavaju kulturne manifestacije, gdje se ljudi okupljaju zbog sporta, učenja ili za-bave. Efikasna saradnja sa roditeljima je odlika kvalitetne škole. Uključenost rodi-telja treba da počiva na partnerskoj osnovi. Kvalitetan rad nastavnika najbolje će pro-movisati roditelji djece koje poučavamo a još više ako im otvorimo vrata učionica i roditelje direktno uključimo u aktivnosti razreda i škole. Uz angažman roditelja kao volontera, predavača, prezentuje se kvali-tetna škola i u društvenoj i javnoj djelat-nosti. Interesantni su i razni turniri u ko-jima učestvuju roditelji i nastavnici, kao i predstavnici lokalne zajednice. Škola ima dane “otvorene škole,” kao i donatorske priredbe koje doprinose obezbjeđivanju sredstava za poboljšanje i djelotvornije funkcionisanje škole, što daje odlike kvali-tetne škole i partnerskog učešća roditelja i lokalne zajednice u toj kvaliteti.

Da bismo mogli razjasniti uloge na-stavnika u prijemu sadržaja pedagoške

komunikacije, nama mora biti jasno koje kompetencije želimo da učenici posjeduju, razvijaju i koje sposobnosti treba da ima-ju.

Ključne kompetencijeNavodeći kompetencije u svojoj knjizi

Pedagogija za 21. vijek, prof. dr. Nenad Suzić je istakao da struktura i njegov mo-del nije idealna forma i ostavljena je za

promišljanje. Namjera mu je bila da dâ ključne kompetencije za slobodan život, a to su:

Kognitivne kompetencije:- Izdvajanje bitnog od nebitnog, vještina

odabiranja informacija;- Postavljanje pitanja o gradivu kao i o

vlastitoj kogniciji;- Razumijevanje materije i problema;- Pamćenje, odabir informacija koje je

nužno pamtiti;- Rukovanje informacijama, brzo prona-

laženje, korištenje i skladištenje informa-cija;

- Fabrikovanje novih ideja, rješenja i produkata;

- Evaluacija, vrednovanje efikasnosti učenja i rada kao i ostvarene koristi.

Emocionalne kompetencije:- Prepoznavanje svojih i tuđih emocija;- Samopouzdanje, jasan osjećaj vlastitih

moći i limita;- Samokontrola, kontrola ometajućih

emocija i impulsa;- Empatija i altruizam;- Istinoljubivost, izgradnja standarda ča-

sti i integriteta;- Fleksibilnost;- Inovacija, otvorenost za nove ideje,

pristupe i informacije.Socijalne kompetencije:

- Razumijevanje drugih individua i gru-pa;

- Saglasnost, usaglašenost sa ciljevima grupe ili organizacije;

- Grupni menadžment: biti vođa i biti vođen, stvaranje veza, sposobnost uvjera-vanja, organizacione sposobnosti, timske sposobnosti, podjela rada;

- Komunikacija: slušati otvoreno i slati uvjerljive poruke, nenasilna ko-munikacija;

- Podrška drugima i senzibili-tet za razvojne potrebe drugih i podržavanje njihovih sposobno-sti;

- Uvažavanje različitosti, tole-rancija, demokratija;

- Osjećanje pozitivne pripad-nosti naciji i civilizaciji.

Radno-akcione kompetencije:- Poznavanje struke ili profe-

sionalnost;- Opšteinformatička i komuni-

kacijska pismenost, poznavanje svjetskih jezika;

- Savjesnost, preuzimanje odgovornosti za lična ostvarenja;

- Istrajavanje na ciljevima uprkos pre-prekama ili neuspjesima;

- Težnja za poboljšanjem ili ostvarenjem najviših kvaliteta;

- Inicijativa, spremnost da se iskoriste ukazane mogućnosti;

- Optimizam, unutrašnja motivisanost, volja za rad.

Kada poznajemo ključne kompetencije, onda nam je jasno kako je važno na koji način ide prijem sadržaja onoga što nu-dimo, pokazujemo, demonstriramo, zna-čaj signala koje odašiljamo ili primamo. Osnovni indikator novih ciljeva obrazova-nja, očigledno je njihova usmjerenost ka budućnosti, futurološka dimenzija pripre-me za izazove budućnosti, što ne treba ra-zumjeti kao odricanje od vlastitog duhov-nog porijekla i identiteta.

Maja Gušić

Literatura1. Glasser, W. (1990): “Kvalitetna škola”, EDUCA, Zagreb

2. Glasser, W. (1993): “Nastavnik u kvalitetnoj školi”, EDUCA, Zagreb 3.

3. Suzić, N. (2005): “Pedagogija za 21. vijek”, TT Centar, Banja Luka



Značaj i uloga tjelesnog i zdravstvenog odgoja

Vježbanje tijela i duhaNa pravilan rast i razvoj djece može se uticati primjerenim sadržajima i oblicima tjelesnog vježbanja Sadržaji tjelesnog i zdravstvenog odgoja mogu se primijeniti i u korelaciji sa

drugim predmetima, a koja je veoma važna u prvoj trijadi devetogodišnje škole

“Tjelesni odgoj je u funkciji očuvanja zdravlja, a zdravlje je jedna od najvažnijih vrijednosti

čovjekova života.”

Potreba za tjelesnim odgojem javila se još u antičko doba, kada se težilo ka skladnom razvoju tijela i duha.

U Sparti je osnovno obilježje imao vojno-tjelesni odgoj, a atenski odgoj je težio ka harmoničnosti - međusobnoj povezanosti više komponenti: tjelesne, estetske, inte-lektualne i moralne. Platon i Aristotel su se zalagali za skladan razvoj i tijela i duha.

U srednjem vijeku tjelesni odgoj se ra-zlikovao od antičkog tjelesnog odgoja. Njihov odgoj činilo je sedam viteških umi-jeća: jahanje, plivanje, mačevanje, strije-ljanje lukom, lov, određene društvene igre i pisanje stihova. U vrijeme humanizma, renesanse i reformacije ponovo su se javili zahtjevi za harmonijskim razvojem čovje-ka, u kome tjelesni odgoj zauzima značaj-no mjesto.

Ne treba zaboraviti da je J. A. Komen-ski među prvima uvrstio tjelesno vježbanje u odgojni sistem (“Igra je vježbanje tije-la i duha”). Za J. J. Rousseaua tijelo čini osnovu intelektualnih sposobnosti i oruđe je duha.

Uvođenje u nastavu tjelesnog odgoja doprinio je Pestalozzi, koji je istakao važ-nost ovog područja. A to su: razvijanje tjelesnih snaga i okretnosti, spoznaje o ra-zličitoj upotrebi vlastitog tijela, razvijanje estetskih odlika i moralnih svojstava. U savremenom odgoju tjelesni odgoj je bitni sastavni dio odgoja cjelovite ličnosti.

Realizacija tjelesnog odgoja Tjelesni odgoj se ostvaruje u porodici,

ustanovama za predškolski odgoj, školama svih vrsta. Različite tjelesne vježbe i spor-tovi mogu pomoći da djeca slobodno vri-jeme koriste kulturno i korisno. Nažalost, danas djeca i mladi sve više provode svoje slobodno vrijeme uz kompjuter, video-igrice. Zbog toga je važno isticati značaj tjelesnog i zdravstvenog odgoja, naglaša-vati da je tjelesni odgoj u funkciji očuvanja

zdravlja, a zdravlje je jedna od najvažnijih vrijednosti čovjekova života.

Sa polaskom u školu djeca počinju da mijenjaju svoje navike, dotadašnji način života. Počinju obaveze, kretanje sve više zamjenjuje mirovanje, igračke zamjenjuje školska torba, a bezbrižan život obaveza-ma. Sve te promjene utiču kako na psihič-ki, tako i fizički razvoj djeteta. Kako bi se te promjene što lakše prevazišle, kako bi taj prijelaz bio što lakši mnogo može po-moći tjelesni i zdravstveni odgoj.

Aktivnostima tjelesnog i zdravstvenog odgoja može se većim dijelom nadoknaditi taj nedostatak kretanja, a igre mogu zado-voljiti i druge potrebe djece.

Zadaci i sredstva tjelesnog i zdravstvenog odgoja

U predškolskom i ranom školskom uzra-stu tjelesni odgoj ima specifične zadatke,

a to su:- potpomaganje pravilnog rasta i unapre-

đenje zdravlja; - razvijanje motorike, percepcije prosto-

ra, vremena i osjećanja za ritam;- razvijanje osnovnih navika lične higi-

jene, kao i osnovnih oblika komunikacije djeteta sa sredinom u kojoj živi.

Tjelesni i zdravstveni odgoj, osim što je važan za pravilan rast i razvoj, unapređe-nje zdravstvenog stanja i podizanje opšte tjelesne sposobnosti, potpomaže razvoj in-telektualnih i radnih sposobnosti, moralnih i estetskih svojstava, izgrađivanje karak-ternih crta ličnosti.

Tjelesni odgoj je izuzetno važan u ra-nom osnovnoškolskom periodu rasta i ra-zvoja djece: “Tjelesni odgoj omogućava djetetu da putem pokreta upoznaje prostor u kojem se kreće.


Iz prakse, za praksuNajnovija istraživanja su pokazala da

upoznavanje prostora putem pokreta i ra-znih fizičkih vježbi predstavlja osnovu in-telektualnog razvitka”.

Osnovna sredstva tjelesnog i zdravstve-nog odgoja u ovom periodu su: igra, manu-elni radovi i tjelesne vježbe. Igra se smatra najefikasnijim sredstvom koje omogućava kretanje. Najpodesnije su pokretne igre: trčanje, skakanje, puzanje, bacanje. One doprinose razvijanju okretnosti, brzine, samostalnosti, pouzdanja, inicijative, spo-sobnosti snalaženja i društvenosti. Za ovaj uzrast preporučuju se motorne igre, narod-ne igre i ritmičke igre.

Manuelni radovi (crtanje, modeliranje, likovno izražavanje...) povezuju tjelesni sa intelektualnim, moralnim i estetskim odgojem.

Tjelesne vježbe predstavljaju specijalan sistem odgojnog rada, koji je usmjeren na formiranje tjelesnog razvitka organizma, na pravilno funkcionisanje unutrašnjih or-gana za kretanje, kao i za sticanje vještina izvođenja elementarnih pokreta tijela.

Korelacija sa drugim predmetimaNa pravilan rast i razvoj djece može se

uticati primjerenim sadržajima i oblicima tjelesnog vježbanja, a isto tako je važno reći da se sadržaji tjelesnog i zdravstvenog odgoja mogu primijeniti u korelaciji sa drugim predmetima. Ta korelacija je ve-oma važna u prvoj trijadi devetogodišnje škole. Primjena tjelesnih i drugih aktiv-nosti ima veoma velik značaj i predstavlja neophodan uslov zdravog i normalnog tje-lesnog razvitka.

Evo nekoliko primjera - igara koje se mogu primijeniti na časovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja, kao i u korelaciji sa drugim predmetima.

Primjeri igara koji se mogu uspješno primijeniti u korelaciji sa drugim predme-tima:

1. “Ribari” - Jedna trećina učenika uhvati se za ruke i napravi “mrežu”. Osta-la djeca slobodno se kreću po određenom prostoru i predstavljaju “ribice”. “Ribari sa mrežom” polako se kreću prema “ribi-cama”. Onu koju uhvate postaje plijen “ri-bara”. Uhvaćeni im se pridružuju, poveća-vaju mrežu. Pobjednik je onaj koji ostane posljednji.

2. “Kobac, kvočka i pilići” - Podijeljeni su u grupe po 7-8 učenika, djeca se uhvate jedno drugom oko pasa (kolona). Čelna je “kvočka”, ostali su “pilići”. Jedan učenik je “kobac” i on stane ispred kolone. “Ko-bac” želi da uhvati najmanje, posljednje “pile”, a “kvočka” ga u tome sprečava ši-

lišće, koje je palo na tle, diže ga u zrak i raznosi ga na sve strane. Sitnim treptećim koracima, trče učenici u brzom tempu po prostoru oko stabla. Oni su “lišće”. Kreću se na razne načine koje sami izmišljaju, tr-če, vrte se oko sebe i opet trče dalje, padaju na tle i kotrljaju se. “Učenici stabla” uzdi-gnutim rukama njišu se desno-lijevo.

Napomena: Ako se igra izvodi uz mu-zičku pratnju, brzina kretanja “lišća” prila-gođava se promjenama muzičke pratnje, a isto tako i kretanje ruku “grana” i savijanja trupa “stabla” vezana je uz brži ili sporiji tempo muzike.

Za vrijeme izvođenja vježbe - igre, na-stavnik podstiče učenike na razne oblike kretanja:

- “Vjetar duva sad jače, sad slabije”; - “Lišće pada na tle, vjetar ga raznosi”; - “Vjetar diže lišće i raznosi ga na sve

strane”.Ovim kratkim tekstovima daje nastavnik

učenicima sadržaj onoga što oni svojim kretanjima prikazuju. Navedene igre mo-gu se uspješno primijeniti i na časovima iz predmeta: Tjelesni i zdravstveni odgoj, Moja okolina, Matematika, Muzička kul-tura, Likovna kultura i Bosanski jezik i književnost.

Senada Junuzović,Senija Džanić

Tjelesni odgoj je izuzetno važan u ranom osnovnoškolskom periodu rasta i razvoja djece: “Tjelesni odgoj omogu-ćava djetetu da putem pokreta upoznaje prostor u kojem se kreće.

Najnovija istraživanja su pokazala da upoznavanje prostora putem pokreta i raznih fizičkih vježbi predstavlja osno-vu intelektualnog razvitka”.

***Danas djeca i mladi sve više provode

svoje slobodno vrijeme uz kompjuter, video-igrice, pa je važno isticati značaj tjelesnog i zdravstvenog odgoja, na-glašavati da je tjelesni odgoj u funkciji očuvanja zdravlja kao jedne od najvaž-nijih vrijednosti čovjekova života

***Tjelesne vježbe predstavljaju specija-

lan sistem odgojnog rada, koji je usmje-ren na formiranje tjelesnog razvitka organizma, na pravilno funkcionisanje unutrašnjih organa za kretanje, kao i za sticanje vještina izvođenja elementar-nih pokreta tijela.

reći ispred njega krila. Pri tome se “pili-ći” kreću u suprotnom pravcu, bježeći od njega: slobodno lagano trčanje u koloni po jedan, dva i tri; hodanje i trčanje sa obi-laženjem malih prepreka; hodanje i trča-nje kombinovano sa provlačenjem ispod i iznad prepreka; lagano figurativno trčanje: cik-cak, vijugavo, “stvaranje” krugova i osmica.

3. “Traži druga” - Učenici slobodno tr-če po igralištu. Na znak “traži svog druga”, učenici nastoje da što prije pronađu svog druga sa kojim sjede u klupi, uzmu se za ruke i u paru nastavljaju da trče.

4. “Raskrsnica” - Pomoću čunjeva, palica ili sličnih predmeta napravi se ra-skrsnica dviju ulica koje se presijecaju. Jedan učenik stoji na sredini raskrsnice i predstavlja “saobraćajnog policajca”. Ostali učenici su podijeljeni u manje gru-pe i postave se na početku označene ulice. Na znakove prolaza i zaustavljanja učenici trčeći prolaze ulicom ili se zaustave. Prije početka igre svi učenici uče saobraćajne znakove. U ulozi saobraćajnog policajca učenici se mijenjaju tokom igre.

5. “Šuma” - Učenici su podijeljeni u dvije grupe. Manji dio predstavlja stabla, a veći lišće. Vjetar duva sad jače, sad slabi-je i savija grane, pa i sama stabla, raznosi


Veliki matematičari: Abraham de Moivre (1667. - 1754.)

Naučnik i učiteljIako je de Moivre najpoznatiji po formuli za kompleksne brojeve, njegov glavni doprinos matematici tiče se teorije vjerovatnoće

De Moivre se bavio i statistikama smrtnosti, a postavio je i temelje teoriji penzija

Pripremio: prof. dr. Šefket Arslanagić

Čovjek po kome je nazvana, uz Eule-rovu (Ojler), najpoznatija formula iz teorije kompleksnih brojeva rođen je

26. maja 1667. godine u gradiću Vitry-le-Fra-nçois (između Pariza i Nancyja). Riječ je o Abrahamu de Moavru (Abraham de Moivre). Studirao je logiku, no čini se da studij nikada nije završio. Tokom studija upoznao se s ne-kim matematičkim tekstovima, među ostalim s Huygensovim (Hajgens) De ratiociniis in lu-do aleae, u kojima je obrađena teorija igara na sreću, tj. osnove vjerovatnoće. Zanimljivo je, naime, da iako je de Moivre najpoznatiji po for-muli za kompleksne brojeve, njegov glavni do-prinos matematici tiče se teorije vjerovatnoće.

Kako je de Moivre bio protestant, nakon edikta iz Nantesa (1685.) bio je neko vrijeme u zatvoru, a nakon toga se odselio u Englesku gdje je proživio ostatak života. Nakon dolaska u London za života je zarađivao kao privatni uči-telj matematike, te je učenike podučavao u nji-hovim domovima, ali i u londonskim kafićima. Prema nekim izvorima, za života je zarađivao dajući, između ostalog, i savjete kockarima.

Teorija fluksijaDe Moivre je, dolaskom u Englesku, kao već

kompetentan matematičar, bio upoznat s veći-nom standardne matematičke literature. No, na-kon što je vidio Newtonovu (Njutn) Principiu uvidio je da se radi o bitno zahtjevnijem djelu od onih koje je ranije proučavao, te je nabavio kopiju knjige, rastavio je na listove kako bi stal-no mogao sa sobom nositi par listova i tako je putujući u obilazak svojih učenika proučio i to znamenito djelo.

Prvi znanstveni de Moivreov rad, objavljen 1695. godine, bavi se teorijom fluksija (Newto-nova verzija derivacija). Dvije godine kasnije postao je član znanstvenog društva Royal So-ciety. Upoznao se i sprijateljio s Edmundom Halleyem (Halej) i sir Isaacom Newtonom. Tako je 1710. godine postao i članom komisije koja je trebala razriješiti svađu Newtona i Le-ibniza (Lajbnica) oko prvenstva u otkrivanju infinitezimalnog računa – Royal Society ga je na to mjesto imenovala upravo zbog njegova

prijateljstva sa Newtonom.

Ipak, zanimljivo je da je imenovan kao član komisije tako uglednog društva, a da pri tome nije bio zaposlen na nekom sveučilištu. De Moivre se, naime, nadao da će dobiti poziciju profesora matematike, no kao što je u Francu-skoj bio diskriminiran zbog svoje protestantske vjere, u Engleskoj je bio diskriminiran jer je Francuz. Tako je de Moivre cijeli život proveo prilično siromašan i bez stalnog zaposlenja.

Kao što je rečeno, glavni de Moivreovi dopri-nosi vezani su za teoriju vjerovatnoće. Njegovo glavno djelo je The Doctrine of Chance: A met-hod of calculating the probabilities of events in play (latinska verzija objavljena je 1711. godi-ne, a engleska 1718. godine).

Stirlingova formulaKao i mnogi matematičari onog doba, tako

se i de Moivre našao u sukobu oko originalno-sti svojih ideja s drugim matematičarom. Bio je to manje poznati Pierre Rémond de Montmort koji je 1708. objavio donekle slično djelo Essay d’analyse sur les jeux de hazard. Za razliku od sukoba Newton - Leibniz, čini se da je ovaj su-kob završio prijateljski.

The Doctrine of Chance je iznimno važno djelo za teoriju vjerovatnoće, te je kasnije doži-vjelo više proširenih izdanja. U toj knjizi, izme-đu ostalog, može se naći definicija statističke neovisnosti događaja i niz zanimljivih zadataka vezanih za razne igre.

De Moivre se bavio i statistikama smrtno-sti, a postavio je i temelje teoriji penzija, te je 1724. godine objavio Annuities on lives. U tom djelu koristi podatke do kojih je došao Halley, a izveo je formule za iznose penzija temeljem postuliranog zakona smrtnosti i pretpostavke konstantnosti kamata. Tu je, između ostalog, opisao i pravednu podjelu penzije među na-sljednicima.

U Miscellanea Analytica (1730.) koristio je formulu koja je danas poznata kao Stirlingova. De Moivre ju je upotrijebio u izvodu aproksimaci-je normalne razdiobe binomnim. Stirlingova for-mula je formula koja aproksimira vrijednost n!

( n faktorijel tj. broj 1 2 3 ... n⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ) za velike n :

nnn! 2 ne

p ≈

.

Čuvena de Moivreova formula ( ) ( ) ( )ncos x i sin x cos nx i sin nx+ = + prvi put se u tom obliku pojavila u članku kojeg je de Moivre objavio 1722. godine, no sličnu for-mulu koristio je već u jednom članku iz 1707. godine. De Moivre ju je izveo za prirodne bro-jeve n , dok ju je u punoj općenitosti izveo Eu-ler. Ova formula omogućuje jednostavno stepe-novanje kompleksnih brojeva ako su zadani u trigonometrijskom obliku.

Kako smo već rekli, uprkos znanstvenim spo-sobnostima, de Moivre se morao prehranjivati privatnom podukom te je umro u siromaštvu. Među ljudima koji su mu bezuspješno probali naći sveučilišnu poziciju bili su kako njegovi utjecajni prijatelji Halley i Newton, tako i Leib-niz kojem je Johann Bernoulli na de Moivreovu molbu pisao o siromašnom životu de Moivrea. De Moivre se nikad nije oženio.

Poznato je da je predvidio dan svoje smrti tako što je utvrdio da svaki dan spava po 15 mi-nuta duže te je sumacijom odgovarajućeg ari-tmetičkog niza izračunao da će umrijeti na dan kad prespava puna 24 sata (i bio je u pravu). Umro je u Londonu 27. novembra 1754.

Abraham de Moivre, rođen je u Fran-cuskoj. Kao protestant, nakon edikta iz Nan-tesa (1685.) bio je neko vrijeme u zatvoru, a nakon toga se odselio u Englesku gdje je proživio ostatak života.

Prvi de Moivreov znanstveni rad, objav-ljen 1695. godine, bavi se teorijom fluksija (Newtonova verzija derivacija). Dvije godi-ne kasnije postao je član znanstvenog druš-tva Royal Society.

Zanimljivo je da kao član komisije tako uglednog društva nije bio zaposlen na ne-kom sveučilištu. De Moivre se, naime, nadao da će dobiti poziciju profesora matematike, no kao što je u Francuskoj bio diskriminiran zbog svoje protestantske vjere, u Engleskoj je bio diskriminiran jer je Francuz. Tako je de Moivre cijeli život proveo prilično siro-mašan i bez stalnog zaposlenja.


Sjećanja

Učitelju od učiteljaMilenku Periću, dragom učitelju, koji sada negdje u Americi možda sanja “američki san”, u ime generacije

iz sedamdeset i neke, veliko hvala za sve naše tvrdoglavo uporne “bosanske sne”

Sjećanja na nekog, na nešto, izazovu nam neki događaji i često, naizgled be-značajne sitnice, potaknu misli da ko-

paju po nekim davnim vremenima, da postav-ljamo pitanja i dajemo odgovore samim sebi. Moja sjećanja na Vas, moj Učitelju, česta su, iako fragmentarna, ali Vam je zahvalnost vječ-na. Spomenem Vas u različitim prilikama, po-katkad se začudim što u razgovorima ne vidim sugovornikovog učitelja, pa mu kažem: “Kako to ne znaš? Ja sam to zapamtila još od svog učitelja.”

I tako opet, jedan događaj, koji naizgled ne-ma veze s Vama, vrati me u jedno prošlo vri-jeme.

Gdje je sjaj u očima?Na času historije pričala sam učenicima

osmog razreda o jednom periodu prošlosti BiH, kad jedan učenik dobaci kao za sebe: “Ne valja ničemu Bosna i Hercegovina!”

Upitna iznenađenost, moja i ostalih učenika, navedoše ga da obrazloži tu svoju izjavu: “Svi odlaze iz ove zemlje. I ja ću otići.” Istog trena, suštinu ove šture izjave, shvatiše i ostali uče-nici, pa njih još nekoliko dodadoše da potvrde njegovu tvrdnju: “I kad završimo školu, nema-mo posla… I kad bismo imali posao, slabo je plaćen… Neki političari samo lažu i kradu… Sve je nekako sirotinjski, bijedno, ružno… Naj-bolje je otići!”

Slušam i mislim: “Gdje li je patriotizam, ide-alizam, makar uz ogorčenost i bijes? Gdje je sjaj u očima, želja za mijenjanjem postojećeg?” Ništa! Vidim u njima samo pomirljivu hladnoću i odbacivanje svoje domovine kao neminovnog, trpećeg zla, kojeg se treba što prije otarasiti i poletjeti u lažno raskošni, blještavi svijet, čije signale hvataju i upijaju svom dostupnom teh-nologijom.

Ko je kriv za to letargično stanje duha omla-dine tog uzrasta, uzrasta kojem je bunt obično pratnja? Da li smo mi, gomilajući silne činje-nice, zakone, teoreme, događaje… zapostavili obavezu da ih učimo ljubavi i ponosu na svoju domovinu ili smo izgubili svoj značaj kod njih djelujući im poput naivnih sanjara, “bijednih prosvjetara”, koji nemaju dobra auta, vile, dvorce, “markiranu” odjeću, najnoviji tip mo-bitela…

Koliko sam puta zastala, zanijemila pred dje-tetom, zanijemila od nemoći da kažem, djelu-jem, mijenjam one najdublje, najtananije kutke njegove duše, plašeći se da ću pogrešnom riječ-

ju, djelom, napraviti baš ono što ne želim. Po-mislim: “Sine, kako ti mogu darivati ono što ne želiš, od čega bježiš? Koje će moje riječi za te-be imati veću vrijednost od bezvrijednosti moga položaja u tvojim očima? Kažem im samo, toj odrasloj djeci: “Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba neće vas grijat k’o što ovo grije.”

Gledaju me pomalo začuđeno i znam da im, većini, “ne leži” poezija, pa i Šantić, uopće či-tanje knjiga… Prođoše mi mislima knjige – svo ono silno bogatstvo mudrosti, skriveno u požu-tjelim listovima, između iskrzanih, raspadnutih korica. Takve su bile knjige u našem djetinjstvu, u našoj školskoj biblioteci. Moje prve knjige. Vi, Učitelju, donosili ste nam hrpe knjiga, dije-lili nam, provjeravali jesmo li ih pročitali.

Druga i drugačija generacijaSva moja zbunjenost, začuđenost i neodgovo-

rena pitanja sa tog časa potaknuše mi sjećanja na Vas, mog Učitelja, pretočenog u mene, u nas – jednu drugu i drugačiju generaciju. I vrati se stari osjećaj da sam dobila veliku vrijednost, a nisam nikad zahvalila, da se nepravedno baca-ju u zaborav veliki mali ljudi zajedno sa vreme-nom u kojem su oni davali sebe za generacije i generacije djece, a pozornost se daje “heroji-ma” sadašnjice što traju tren.

Nikada Vam, Učitelju, nisam rekla “hvala”. To je samo jedna riječ, ali je tako teško da je prevalimo preko usta i onda kad je duboko u sebi osjećamo, jer je svaka iskrenost razgolića-vanje duše, a učimo se, stalno se trudimo, da je zatvorimo u oklope.

Želim već dugo da Vam zahvalim. Želim po-dići na pijedestal Vas, svog Učitelja, i sve dru-ge, bačene u zaborav, velikane, odati Vam svoje lično priznanje, ma kako ono nevažno bilo, za sve sačuvane vrijednosti i ideale, pa i one izgu-bljene ili načete, povrijeđene.

Vi ste bili neko drugačiji, neshvatljivo dru-gačiji, poštovan, ugledan u siromašnom bosan-skom selu. Za nas djecu u opančićima, rođenu od neukih očeva radnika i poljoprivrednika i majki domaćica, zatvorenu u uski svijet svakod-nevice porodičnih zajednica, Vi ste bili neko ko nas je izvodio iz poznatog, prostirao nam svi-jet pred noge. I “neseljački” izgled sa poseb-no oblikovanom frizurom i nježnim rukama, i smeđe odijelo, i nama nepoznato i tajanstveno mjesto Vašeg porijekla, i šutljiva ozbiljnost i zamišljenost, i strogoća sa šibom, i rijetki, oteti osmijesi, i “lada” kojom ste vozili nas, djecu, ljekaru kad je auto u selu bilo prava rijetkost, sve Vas je to činilo drugačijim od nas, ali sve

je to plijenilo našu pažnju i izazivalo poštova-nje. Gledala sam ljude dok su pričali s Vama i sad iz tih isječaka iz sjećanja mogu uhvatiti poglede kojim su Vas gledali. Iz njih je uvijek zračilo poštovanje, ljubaznost i ugađanje. I mi smo možda danas za svoje učenike “nešto dru-gačije”, ali ne toliko u pozivnom smislu, pored svega zanimljivijeg što im se svakodnevno ser-vira sa svih strana.

Mudrost i znanjeMožda je Vama bilo lakše da nas uvjerite u

sopstveni sistem vrijednosti, da Vam vjeruje-mo da su najveće vrednote hrabrost, poštenje, ljubav, humanost, domovina… jer nismo imali drugih i drugačijih, pogrešnih poticaja, a da-našnja stvarnost takve tvrdnje ostavlja samo školi i nama, Učiteljima, dajući nam ulogu mo-dernog “Don Kihota”.

Tražila sam Vas kroz čitavo kasnije školova-nje u svim drugim Učiteljima, ponekad nalazi-la, ponekad ne. Nije fraza da djeca “pročitaju” odrasle, pa nam svima daju poneki epitet – do-bar, blag, strog, iskren, pravedan, nepravedan, lažljiv… Ono što je bila Vaša kvaliteta je ogro-mno znanje, mudrost i sposobnost da Vi “proči-tate” nas, djecu, bilo je Vaše iskreno vjerovanje u sve ono u što ste nas uvjeravali, a što nestade u vrtlozima balkanskih konflikata. Tražila sam to u svim budućim mojim Učiteljima i tražim danas u sebi kad zastanem pred učenikom i za-pitam se – kako, šta…?

U Vama – uzoru, nalazim odgovore. Nisam znala razlog što od početka pa kroz cijelo ško-lovanje nisam voljela matematiku, jednostavno mi je tada bilo neshvatljivo da iko može da je voli. Pronašla sam ga kad sam nakon puno go-dina čula Vas kako ste sa kolegama u razgovoru o “omiljenim i neomiljenim” predmetima rekli da Vam je matematika najmanje drag predmet. A to se u radu s nama, učenicima, nikad nije osjetilo. To mi je dalo nadu da naša djeca, na-ši učenici, uzimaju od nas ono što im dajemo s ljubavlju i vjerom. Sve u što iskreno ne vjeruje-mo ne možemo prenijeti na djecu. Nadam se da imam nešto, makar dio od Vaše vrijednosti, da će ova djeca uzeti i ponijeti dio moje duše ili dio mog znanja, da sačuvaju negdje u sjećanju…

Milenku Periću, mom dragom, starom učite-lju, koji je sada negdje u Americi i možda sanja “američki san”, veliko HVALA za sve naše tvr-doglavo uporne “bosanske sne”!

U ime svih nas iz sedamdeset i neke…Fahra Crnkić


Iz jezičke prakse

Nedjeljni ručak je samo nedjeljom!

Piše: mr. Aida Kršo (Institut za jezik Sarajevo)

(Pravila ijekavskog izgovora IV. – Ekavski oblici u ijekavskom izgovoru)

S obzirom na to da u ijekavskom iz-govoru postoji pet različitih vrijed-nosti za staroslavenski glas “jat”,

pravila normiraju ijekavske, jekavske, ikavske i ekavske oblike u ijekavskom izgovoru. Ekavski oblici u ijekvskom iz-govoru nastali su kao rezultat određenih glasovnih promjena, što znači da nisu preuzeti iz ekavskog izgovora. Svakod-nevna jezička praksa ukazuje na pogrešnu upotrebu ekavskih oblika u našem jeziku. Neprihvatljivi ekavizmi su u sljedećim pri-mjerima: “Nedelja mode u Berlinu: www.bihvijesti.net; nedelja japanskog savreme-nog filma u Sarajevu: www.bujrum.ba; na svijet došle devet nedelja prije termina: www.dnevniavaz.ba; šumarski tehničar 1 odelenje 28 učenika, 1. gimnazija - opšti smjer dva odelenja: www.hercegovacki portal.blogger.ba/; ovo naše odelenje lu-do za knjigama: www.dernek.ba/galerija; Postupak prijema pacijenata na odeljenje: www.mfk.ba/ predavanja/; doktor na odelj-ku za ovisnost: www.dernek.ba/; Presele-nje (i fizičko i duhovno): www.tratincica.blogger.ba; početni uslovi za preselenje ginekologije: www.ks.gov.ba/ skupstina /sjednice; Ako mu se kosa razdijeli, napra-vio bi razdeljak: www.islambosna.ba /fo-rum/; nosite šiške do obrva i razdeljak sa strane: www.bih-rss.net/; Hrana golubova je kudelja: www.bistrobih.ba.” Umjesto istaknutih pogrešnih ekavizama u ijekav-skom izgovoru, pravilno je: nedjelja mo-de, nedjelja japanskog filma, došle devet nedjelja prije, 1 odjeljenje, dva odjeljenja, naše odjeljenje, prijem pacijenata na odje-ljenje, doktor na odjeljku za ovisnost, bar početni uslovi za preseljenje ginekologije, napravio bi razdjeljak, razdjeljak sa strane, kudjelja.

Pravilni (prihvatljivi) ekavski oblici u ijekavskom izgovoru su: leš, lešina, vere-sija, oseka, let, kneginja, sveštenik. Normi-rani ekavizmi su i oblici tipa: breza, mreža, sreća, vreća, povreda, sprečavati, sredina, uvreda, uvredljiv, upotreba. Neke imenice imaju ijekavski oblik u jednoj promjeni, a u drugoj promjeni su ekavizmi. Takva je imenica vrijeme. Nom. i akuz. jd. vrijeme, gen. jd. vremena, dat. i lok. jd. vremenu, instr. jd. vremenom, a u množini ove ime-nice u svim padežima je ekavski oblik: nom. i vok. vremèna, gen. mn. vreménā, dat., instr. i lok. mn. vremènima. Ovakav

slučaj je i sa mnogim drugim imenicama: od imenice crijep množina su crepovi, od brijeg su bregovi, zbirna imenica od ždri-jebe je ždrebad i gen. jd. ždrebeta. I pored toga što su normirani oblici množine cre-povi i bregovi, autor Pravopisa bosanskog jezika napominje: “Ukoliko oblici kao što su: brjegovi, crjepovi… budu češće upo-trebljavani, oni će naći svoje mjesto u pra-vopisnome rječniku bosanskoga jezika” (Pravopis, t. 546.). S obzirom da je jezik promjenjiva kategorija i da bi norma tre-bala pratiti jezičku stvarnost, šta će biti u budućnosti, to će pokazati vrijeme. I kod promjene pridjeva ima slučajeva da se u određenim gramatičkim kategorijama ri-ječi mijenja i ijekavski oblik u ekavski: komparativ od trijezan je trezniji, od vri-jedan je vredniji, i sl. U navedenim pridje-vima pozitiv je ijekavski, ali je komparativ ekavski.

Dubletni ekavski i ijekavski oblici su oni kod kojih norma nije dala prioritet jednom u odnosu na drugi. U ovom slučaju ravno-pravna je upotreba i ekavskog i ijekavskog oblika, što znači da je pravilan i jedan i drugi. Npr.: mezimac / mjezimac, mezimi-ca / mjezimica, grehota / grjehota, grešnik / grješnik, prostrel / prostrjel, strelica / str-jelica. U posebne dublete mogu se svrstati imenice nastale od glagola koji počinju sa pre-. To su dubletni oblici sa pre- i prije-: preskok / prijeskok, prekid / prijekid, pre-maz / prijemaz, prezir / prijezir, pregled / prijegled, prekid / prijekid, prelaz / prije-laz, prestup / prijestup. Pojedinačni slu-čajevi su oblici prijevoj i prijevoz koji se

preferiraju u Pravopisu bosanskog jezika. Autor Pravopisa upućuje: “Pri kolebanju između likova sa prije- i onih s pre- bolje je upotrijebiti likove s prije-.“ (Pravopis, t. 559) Međutim, ovdje bi se mogla dodati još jedna napomena, a to je da su dubletni oblici i ostavljeni da bi vrijeme pokazalo koji će od navedenih oblika ovjeriti jezič-ka, književna i govorna praksa.

Nepravilni (neprihvatljivi) ekavski obli-ci u ijekavskom govoru su oni koji nisu nastali kao rezultat određenih glasovnih promjena, nego su preuzeti iz ekavskog govora ili su nastali analogijom. Nepravil-no je: kudelja, mnenje, nedelja, nedeljno, ponedeljak, ovde, onde, odelenje, prese-lenje, sledeći, poslednji, i dr. A pravilno je: kudjelja, mnijenje, nedjelja, nedjeljno, ponedjeljak, ovdje, ondje, odjeljenje, pre-seljenje, sljedeći / slijedeći, posljednji. Primjeri nepravilnih ekavizama nalaze se i u zvaničnim izještajima: “takvi/e se ov-de nalaze na vlasti - http://www.bh-hchr.org/Publikacije/; a na Internet forumima jednostavno je naći sve vrste grešaka, pa i nepravilnih ekavizama: Ima li ovde ko-ga? Pozdrav svima, nova sam ovde - www.forum.ba” Neki nepravilni, odnosno, “ne-prihvatljivi” ekavski oblici u ijekavskom izgovoru toliko su se ustalili, da se greške i ne primjećuju. Primjeri upotrebe nepra-vilnih ekavskih oblika iz govorne prakse: “Sjedi ovde.” ili “Eno, onde sam kupio ci-pele. Ne radi nedeljom. Namotaj kudelju. Najsretniji događaj je preselenje u novi stan. Poslednji put sam povela svoje ode-ljenje! Ko voli ponedeljak? Ni nedelji se ne radujem zbog ponedeljka! Češlja kosu na razdeljak.” Pravilno je: “Sjedi ovdje, ondje sam kupio cipele, ne radi nedjeljom. Namotaj kudjelju. Najsretniji događaj je preseljenje u novi stan. Posljednji put sam povela svoje odjeljenje. Ko voli ponedje-ljak? Ni nedjelji se ne radujem zbog po-nedjeljka! Češlja kosu na razdjeljak. A, nedjeljni ručak je samo nedjeljom, nikako nedeljom, ni ponedeljkom!”

Mnogo je pravila o ijekavskom izgovo-ru koja se moraju znati da bi se izbjegle greške, a ako postoje nejasnoće najjedno-stavnije i jedino ispravno je pogledati u pravopis. Ova rubrika i jeste tu da pomo-gne u svakodnevnom rješavanju jezičkih nedoumica.


Nova izdanja

Pomoć u usvajanju matematičkih znanjaDr. Ruža Tomić: “Metodika nastave matematike”, “OFF-SET” Tuzla, 2009.

Knjiga dr. Ruže Tomić “Metodi-ka nastave matematike” pred-stavlja pokušaj autorice da na

osnovu svoga bogatog pedagoškog rada, praktičnog iskustva i teoretskih spoznaja približi čitaocima (studen-tima i profesorima) koji se bave pre-nošenjem matematičkih saznanja ovu ne baš rado usvajanu problematiku od strane djece i omladine, i da ih uvede u najbrže, najlakše i najefikasnije pu-teve prenošenja matematičkih znanja i iskustava i u najracionalnije puteve njihova usvajanja.

Sadržaji matematike često su zbog svoje apstraktnosti teško razumljivi i shvatljivi većem broju djece i mla-dih, a uzrok te nerazumljivosti i težeg shvatanja sadržaja često leži u nedo-voljnoj metodičkoj osposobljenosti učitelja i nastavnika – profesora koji djeci prenose te spoznaje. Zbog toga je neuspjeh iz matematike često uzrok frustracija i traumatiziranosti djece i mladih.

Autorica je napisala ovu knjigu da bi pomogla djeci i mladima na indirektan na-čin (poučavanjem odgajatelja kako da ih uvedu u apstraktne matematičke sadržaje, razviju interes i ljubav prema njima i želju za usvajanjem od strane učenika).

Knjiga će korisno poslužiti studentima pedagogije – psihologije, razredne nasta-ve, edukacijsko-rehabilitacijskog fakulte-ta i prirodno-matematičkog fakulteta koji izučavaju sadržaje ovog nastavnog pred-meta tokom studiranja da ih adekvatno pri-premi za budući poziv, ali i stručnjacima (pedagozima, psiholozima, učiteljima, de-fektolozima, profesorima matematike) da se lakše snađu u svome budućem radu sa djecom i mladima, da im približe i učine interesantnim i laganim usvajanje sadržaja nastave matematike.

Knjiga je strukturirana iz 15 poglavlja, i to:

1. Naziv, predmet, cilj i zadaci proučava-nja, značaj, razvoj i odnos sa drugim zna-nostima metodike nastave matematike,

2. Mjesto nastave matematike u sistemu općeg i osnovnog obrazovanja,

3. Psihološko spoznajne osnove početne

nastave matematike,4. Vidovi matematičkih zadataka, njiho-

va uloga u matematičkom obrazovanju i načini rješavanja,

5. Principi nastavnog rada u nastavi ma-tematike,

6. Oblici rada u nastavi matematike,7. Metode nastavnog rada u nastavi ma-

tematike,8. Sredstva nastavnog rada u nastavi ma-

tematike,9. Elementi organizacije i realizacije na-

stave matematike,10. Praćenje i vrednovanje učeničkog

napretka u nastavi matematike,11. Uloga nastavnika u radu sa nadare-

nim učenicima i učenicima koji zaostaju u učenju matematike,

12. Vannastavne aktivnosti u nastavi ma-tematike,

13. Domaći radovi učenika,14. Planiranje nastavnog rada u nastavi

matematike,15. Prilozi – Nastavne pripreme.Svakom poglavlju dato je dovoljno pro-

stora u elaboraciji i obrađeno je sa mjerom.

Na kraju je dat popis relevantne kori-štene i citirane literature. Izučavanje sadržaja ovog udžbenika olakšat će uvođenje učenika u matematičko obra-zovanje što je intencija u škole buduć-nosti.

U knjizi su dati i modeli nastavnih priprema za realizaciju različitih pro-gramskih sadržaja nastave matematike u osnovnoj školi.

Korisno će poslužiti nastavnicima u kreiranju nastavnog rada, metodičkom oblikovanju nastavnog sata matemati-ke u osnovnoj školi i izboru tradicio-nalnog ili savremenog pristupa u radu.

O namjeni i značaju ovog djela go-vore nam i izvodi iz recenzija.Tako prof. dr. Refik Ćatić o “Metodici nasta-ve matematike” dr. Ruže Tomić zapi-suje: “Ovim djelom autorica je željela pomoći svima koji se bave matematič-kim odgojem i obrazovanjem mladih, da rade na najsavremeniji i najefika-sniji način i postižu što veće i bolje razultate sa učenicima koje odgajaju i

obrazuju...” Dr. Husejn Musić o knjizi kaže: “Dje-

lo ‘Metodika nastave matematike’ Ruže Tomić predstavlja pokušaj autorice da sa aspekta svoga bogatoga pedagoškog isku-stva i teoretskih spoznaja do kojih je došla tokom svoga višegodišnjeg rada približi studentima i profesorima koji se bave od-gojnim radom (učiteljima, pedagozima-psiholozima i defektolozima) načine rada na uvođenju učenika u najlakše i najbrže učenje matematičkih sadržaja...”

Iz recenzije dr. Seada Rešića vidimo da se autorica “ovom prilikom koristila svo-jim bogatim pedagoškim iskustvom i širo-kim teoretskim obrazovanjem iz ove obla-sti i kreirala knjigu, koja će moći poslužiti kao udžbenik studentima koji tokom stu-diranja izučavaju sadržaje metodike nasta-ve matematike da na lakši i jednostavniji način dođu do neophodnih znanja iz ovog nastavnog predmeta…”

Knjiga se može nabaviti kod autorice na broj telefona: 061-886-255 ili kod izdava-ča na broj: 035-211-023.

Sabina Muratbegović


Ukratko

Sarajevo

Prezentacija novih sistemaU amfiteatru Mašinskog fakulteta u

Sarajevu održana je svečanost povodom implementacije Projekta elektronskog kre-iranja i štampanja svjedodžbi i uvjerenja svih osnovnih i srednjih škola Kantona Sa-rajevo putem novih sistema – EMIS Print i EMIS Web. Ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Safet Kešo istakao je tom prilikom da EMIS Print i EMIS Web projekti predstavljaju pozitivan primjer modernizacije obrazovanja putem kojeg se u potpunosti automatizira proces izdava-nja svjedodžbi i uvjerenja o uspjehu uče-nika osnovnih i srednjih škola sa područja Kantona Sarajevo, što će doprinijeti efika-snijem radu škola i omogućiti nastavnom osoblju efikasnije upravljanje podacima i informacijama.

U cilju realizacije projekta “Unapre-đenje informacionog sistema osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo” kreiran je EMIS Print/EMIS Web sistem čija je svrha osavremenjivanje dosadašnjeg nači-na popunjavanja uvjerenja i svjedodžbi o završenom školovanju, a upravo na ovaj način svrha unošenja podataka u EMIS bazu postaje korisna za upravljanje i orga-nizaciju škole.

Astronomija kao bajkaNedavnim odlaskom na Bjelašnicu da

teleskopom posmatraju nebo, 40 učenika petog razreda osnovnih škola Kantona Sa-rajevo, okončalo je pohađanje prve škole “Astronomija kao bajka” koju je realizirala Fondacija “Iskre znanja”.

Hasib Skoko, predsjednik Fondacije je kazao da su učenici položili sve ispite, ri-ješili praktične zadatke, te naučili koristiti instrumente za posmatranje.

Diplome su im uručene krajem aprila u Domu mladih.

Zaustavimo maloljetničku delikvenciju

Nedavno je u ilidžanskoj Prvoj osnov-noj školi prezentiran projekt pod nazivom “Zaustavimo maloljetničku delikvenciju”. Projekt su, pored učenika ove škole, ple-som, pjesmom, recitalima i crtežima, pre-zentirali i njihovi vršnjaci iz Druge osnov-ne škole Ilidža - Hrasnica, Pete osnovne škole Ilidža - Sokolovići i Osnovne škole “Hrasno”.

Tim povodom je Aida Gibanica, psi-holog i koordinator projekta, izjavila da je učestvovalo više od 40 učenika iz sve četiri škole. Projekt su pokrenuli osnovci, člano-vi vijeća učenika ovih osnovnih škola.

Dan OŠ “Ćamil Sijarić”Učenici i nastavnici sarajevske Osnov-

ne škole “Ćamil Sijarić” obilježili su 16. aprila Dan škole, ali i Dan Armije BiH. Svečanost je održana pod motom “Buduć-nost - to smo mi”. Učenici, njih 650, su za roditelje i goste priredili program u kojem su prezentirali ono što su naučili tokom školovanja i kroz brojne sekcije. Prije odr-žavanja ove svečanosti uredili su dvorište, organizovali izložbe, takmičenja, zajed-nička druženja…

Takmičenje iz njemačkog jezikaU organizaciji Ministarstva obrazovanja

i nauke i Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo održano je kantonalno takmičenje srednjoškolaca iz njemačkog jezika.

Među učenicima drugog razreda najbo-lji su bili: Ema Kaljača (Prva gimnazija), Nerma Crnovršanin (Treća gimnazija) i Firdeus Kadrić (Učiteljska škola i gimna-zija Obala). U konkurenciji trećih razreda najuspješniji su bili: Eldina Dizdarević (Učiteljska škola i gimnazija Obala), De-nis Omerović (Međunarodna škola Sara-jevo koledž) i Ines Grabovica (Gimnazija Dobrinja). Titulu najboljih na tzv. nivou CI podijelili su: Tarik Bašić (Treća gimnazi-ja), Irma Ahmetović (Mješovita škola Ili-jaš) i Senka Mušić (MSŠ Hadžići).

Natjecanje mladih geografaU sarajevskoj Osnovnoj školi “Isak Sa-

mokovlija” održano je sedmo kantonalno takmičenje iz geografije na kojem su uče-stvovali učenici osnovnih škola iz devet općina.

Prvo mjesto osvojio je Luka Nikolić iz OŠ “Isak Samokovlija”, drugi je Kerim Sadiković iz OŠ “Zahid Baručija”, a tre-će mjesto osvojila je Saira Sakalaš iz OŠ “Ćamil Sijarić”.

U ekipnom takmičenjuu najbolje rezulta-

te postigli su učenici OŠ “Isak Samokovli-ja”, OŠ “6. mart” i OŠ “Zahid Baručija”.

Farmaceutski fakultet u KampusuNakon 36 godina Farmaceutski fakultet

u Sarajevu konačno je dobio dio objekta za naučno-nastavne aktivnosti u prostorima Kampusa. Tablu sa oznakom ovog fakul-teta imali su čast postaviti studenti od pr-ve do četvrte godine. Fakultet je osnovan 1973. godine, a od tada nije imao svoju zgradu.

“Dobit ćemo 2.400 metara kvadratnih novog prostora”, kazala je dekanesa Elvi-ra Kovač i dodala da je ostalo 20 posto posla i kako se nada da će se preseliti do početka nove akademske godine.

Održan plivački miting za osnovce

Na Olimpijskom bazenu na Otoci 10. maja organizovan je plivački miting za učenike osnovnih škola iz Novog Saraje-va. Više od 200 osnovaca imali su priliku da pokažu svoje umijeće u plivanju.

Plivački miting održan je u organizaciji Kluba vodenih sportova “Novo Sarajevo”, a povodom Dana Općine Novo Sarajevo.

Tim povodom je pomoćnik načelnika Općine Novo Sarajevo Faruk Pršeš izja-vio:

“Mogli su učestvovati svi učenici od pe-tog do osmog razreda i sve do pred početak takmičenja djeca su dolazila i prijavljiva-la se. Nismo pravili selekciju, svi koji su


Ukratkohtjeli mogli su doći. Odziv je bio dobar, učestvovala su djeca iz devet škola, došli su nastavnici i roditelji. Takmičenje je or-ganizirano u dvije discipline, slobodni stil i štafeta za dječake i djevojčice.”

Najuspješniji plivači dobili su medalje i diplome, a najbolja škola dobila je pehar. Učenici Osnovne škole “Kovačići” skupili su najviše bodova.

Manji broj brucošaTuzla – U narednoj akademskoj godini

na fakultete Tuzlanskog univerziteta bit će upisano 1.800 brucoša. To je znatno manje u odnosu na prethodne godine, a ovaj broj bit će predložen Vladi Tuzlanskog kanto-na, koja daje saglasnost na upisnu politiku visokoškolskih ustanova.

Rektor Tuzlanskog univerziteta prof. dr. Džemo Tufekčić smatra da je upis 1.800 studenata sasvim opravdan, s obzirom na to da je na snagu stupio novi Zakon o viso-kom obrazovanju.

“Taj zakon predviđa da svi studenti mo-raju ponovno slušati predmete koje nisu položili, a ponavljaju godinu ili su ga pre-nijeli u narednu godinu. To je veliko op-terećenje jer procjenjujemo da će takvih studenata biti oko 2.200. Dodamo li tome 1.800 brucoša, dobijamo broj studenata upisanih u proteklim godinama. Stavit će-mo moratorij na studij glume, socijalnog rada, turskog jezika i studij pedagogije i psihologije”, kazao je rektor, ističući da će ove godine, zbog mjera štednje, izostati tradicionalna manifestacija “Otvoreni uni-verzitet”, na kojoj se prezentiraju moguć-nosti tuzlanskih fakulteta.

Univerzitet u Tuzli je, podsjetimo, prošle godine također planirao upisati 1.800 bru-coša, ali je uslijedio veliki pritisak izvršne i zakonodavne vlasti, pa je dogovoren upis 3.800 studenata.

Potpisan ugovor o stipendiranju studenata

Bihać – Načelnik Općine Bihać Ham-dija Lipovača potpisao je ugovore o sti-

pendiranju 20 studenata sa područja ove općine u akademskoj 2008/09. godini.

Lipovača je rekao da Općina već godi-nama obezbjeđuje sredstva za stipendira-nje studenata koja se dodjeljuju na osnovu Odluke o općinskoj stipendiji.

“Kriterijumi za dodjelu stipendija su, prije svega, uspjeh studenata, a zatim pri-znanja koja studenti postižu na takmičenji-ma iz različitih oblasti, socijalni status, pri-padnost boračkoj kategoriji, civilne žrtve rata”, naglasio je Lipovača.

Najavio je i da će se Općina Bihać u na-rednom periodu založiti za osnivanje fon-da za talentovane, jer je praksa pokazala da se odlični studenti često ne mogu naći na listi radi drugih kriterijuma koje ne za-dovoljavaju.

“Na taj način bi fond za talentovane bio u službi onih najboljih, poštujući sve one kojima država i društvo treba da pruže po-moć i podršku”, istakao je Lopovača.

On je pozvao studente da se prijave na javne pozive Općine, prije svega na javni poziv “Budi mi uzor”, jer je projekt upravo namijenjen mladim biznismenima koji po-činju poslovnu karijeru.

Najveća školska priredbaSrebrenik – Ovogodišnja Smotra uče-

ničkog stvaralaštva još jednom je potvrdila visok stepen razvoja i vrijedne rezultate osam ovdašnjih osnovnih škola. A da je ova tradicionalna manifestacija dostigla nivo najposjećenije kulturne svečanosti i priredbe svjedoči i podatak da se u Domu kulture u Srebreniku tražilo mjesto više.

Sve su škole s brojnim učesnicima, uče-nicima i nastavnicima, dale svoj prilog smotri. Bilo je više od 450 učesnika. Naj-više uspjeha imale su dvije gradske škole: Prva i Druga osnovna škola. Prva je osvo-jila prva mjesta nastupom hora, ritmičke grupe i izvedbom recitala. Druga osnovna škola je nastupila sa najboljim orkestrom. U folklornom stvaralaštvu prvo mjesto osvojila je Osnovna škola iz Sladne, a u recitatorstvu u prikazanom programu prva je bila Osnovna škola iz Špionice.

Smotra je po ocjeni stručnih žirija poka-zala da se u svim školama vrijedno radi i u oblastima učeničkih slobodnih aktivnosti i pored poteškoća sa kojima se škole sve više suočavaju u vrijeme krize koja nije zaobišla ni ovdašnje škole.

E. B.

Položen kamen temeljac za gradnju škole

Novi Travnik – Federalna ministrica obrazovanja i nauke Meliha Alić u prisu-

stvu predstavnika kantonalne i općinske vlasti položila je kamen temeljac za grad-nju novog objekta Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” u Novom Travniku.

Svečanosti su prisustvovali premijer Srednjobosanskoga kantona Salko Sel-man, zamjenik kantonalne ministrice obrazovanja Zoran Matošević, načelnik Općine Novi Travnik Refik Lendo, direk-tori novotravničkih škola, te predstavnici političkih stranaka koje participiraju u Op-ćinskom vijeću Novog Travnika.

Izgradnja nove školske zgrade od izu-zetnog je značaja za skoro 600 osnovaca, koji već 16 godina nastavu pohađaju u iznajmljenom prostoru, jer će pored vlasti-te zgrade i znatno kvalitetnijih uslova za obrazovanje, konačno dobiti i fiskulturnu salu.

Za ovu namjenu Federalno ministar-stvo obrazovanja i nauke je obezbijedilo 550.000,00 KM.

U svom obraćanju ministrica Alić izra-zila je zadovoljstvo što prisustvuje ovoj svečnosti i što sa učenicima dijeli radost obilježavanja Dana škole koja je danas još veća, jer je zvanično obilježen i početak gradnje novog objekta u kojem će učenici imati znatno kvalitetnije uslove za sticanje znanja.

U Uredu načelnika Općine Novi Travnik pred početak svečanosti obilježavanja Da-na škole ”Safvet-beg Bašagić” i otkrivanja kamena temeljca, direktor škole Mirsad Krnjić, uz zahvalu za njen osobni anga-žman i finansijsku podršku Federalnog mi-nistarstva obrazovanja i nauke, upoznao je ministricu Alić s poduzetim aktivnostima koje su dovele do gradnje novog školskog objekta.

Krnjić je istakao da škola radi u tri smje-ne i u neadekvatnim prostorima, gdje je za svakog učenika osigurano tek pola četvor-nog metra, a standardi zahtijevaju dva me-tra po učeniku.


Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

Osnovcima ukinuta vjeronaukaUstavni sud Makedonije ukinuo je član

26. Zakona o osnovnom obrazovanju ko-jim je bilo omogućeno organizovanje vjer-ske nastave za osnovce.

Sud smatra da je svim građanima zaga-rantovano pravo na vjeroispovijest, ali da niko nema prava da utiče na njih da li će vjerovati ili ne i kako će iskazivati svo-ja vjerska osjećanja, izjavio je portparol Ustavnog suda Makedonije Jugolsav Mi-lenković.

“Vjerskim zajednicama omogućeno je da slobodno organizuju vjerske škole, ali to podrazumijeva da to bude van državnih obrazovnih ustanova”, dodao je Milenko-vić.

Sindikat traži promjenu bolonjskog procesa

Njemački Sindikat radnika u obrazova-nju (GEW) nedavno je uputio sa redovne sjednice u Nuernbergu učesnicima 5. bo-lonjske konferencije, koja se u tom vre-menu održavala u belgijskom gradu Le-uvenu, poziv na korjenite promjene tzv. bolonjskog procesa, te lakši pristup viso-koškolskom obrazovanju za sve društvene slojeve.

“Deset godina nakon potpisivanja Bo-lonjske povelje GEW je zaključio da mnogi od ciljeva zacrtanih tokom bolonj-skog procesa nisu ostvareni”, stoji u po-zivu upućenom učesnicima konferencije. Njemački pedagozi drže da je posebno u Bolonjskoj deklaraciji navedeno pravo na ravnopravan pristup studiju još daleko od ostvarivanja.

“GEW zahtijeva ukidanje školarina u evropskom visokoškolskom sistemu”, stoji u pozivu u kojem se od potpisnica Bolonj-ske povelje traži da se drže Međunarodnog pakta za socijalna, privredna i kulturna prava Ujedinjenih naroda. U njemu stoji da bi “visokoškolsko obrazovanje postupnim uvođenjem besplatnog sistema moralo po-stati pristupačno svim slojevima društva”.

U to, kako se nadalje navodi u pozivu, spada i omogućavanje studija onim osoba-

ma koje posjeduju stručno obrazovanje, ali ne i maturu.

GEW je također kritizirao preoptereće-nost studenata koji studiraju po “bolonj-skom sistemu”.

“Prekomjeran broj ispita vodi ka tome da studenti više nemaju vremena ni za sa-moinicijativno učenje i istraživanje, a ka-moli za društveno poželjno kulturno i poli-tičko djelovanje”, stoji u pozivu. Djelatnici njemačkog obrazovnog sistema drže da je uvođenje bolonjskog sistema pridonije-lo smanjenju pokretljivosti studenata i u međunarodnoj razmjeni studenata i unutar vlastitog studija.

GEW posebno smatra da je prelaz iz “bachelor studija” u “master studij” nepo-trebno složen i otežan mnogim zaprekama. U Njemačkoj su zadnjih godina, uporedo s uvođenjem “bolonjskog sistema”, uvedene i školarine u osam od 16 saveznih pokraji-na, u prosjeku 500 eura po semestru.

Dvogodišnja Elise ima IQ 156

Dvogodišnja Elise Tan Roberts progla-šena je najpametnijim djetetom u Velikoj Britaniji, nakon što je ustanovljeno da njen kvocijent inteligencije iznosi skoro kao i Einsteinov.

Najmlađa članica Mense (organizacije za veoma talentovane pojedince) sa kvo-cijentom inteligencije 156 sa osam mjeseci je prohodala, a sada zna glavni grad skoro svake države u svijetu. Imala je samo pet mjeseci kada je izgovorila prvu riječ – “ta-ta”, a sa deset mjeseci već je počela trčati.

Prije prvog rođendana mogla je prepo-znati svoje ime napisano na papiru, a sa 16 mjeseci znala je izbrojati do 10. Sada to zna uraditi i na španskom jeziku.

Prosječan IQ iznosi 100, a vjeruje se da je poznati matematičar i fizičar Albert Ein-stein imao 160. Prema pravilima Mense, osobe koje imaju kvocijent inteligencije

najmanje 148 mogu biti članovi ove orga-nizacije.

Elisini roditelji, Louise i Edward iz Ed-montona, prije izvjesnog vremana su otišli sa djevojčicom kod poznate psihiloginje Joan Freeman. Nakon što je djevojčica uradila IQ test, Freeman je napisala da je Elise više nego pametna i sposobna, ali i natprosječno nadarena. Psihologinja je za-ključila da je njena “izvanredna memorija” izvor njenog jako brzog učenja i cjeloku-pnog progresa.

Elisin otac, 34-godišnji automehaničar, istakao je da prije svega želi da njihova kćerka bude sretna.

“Naš je cilj da se ona nastavi obrazovati i učiti po naprednom programu. Ne želimo je usporavati samo zato da bi se uklopila. No, ona je još uvijek samo dijete. Želimo, prije svega, da bude sretna i da uživa u svom djetinjstvu”, kaže ponosni otac.

Umjesto sina pokušao položiti ispit

Japanska policija uhapsila je 54-godiš-njeg muškarca koji je pokušao sinu pomoći da položi ispit tako što se lažno predstavio. Muškarac je, naime, umjesto sina došao polagati ispit. Kako bi što više nalikovao sinovoj slici na identifikacionoj kartici, stavio je naočale i izravnao kosu, ali mu ni to nije pomoglo.

Brižni otac počeo je pisati ispit, no jed-nom od ispitivača ipak se učinio prestarim. Kada su prozreli njegovu prevaru, muška-rac je sve priznao i ispričao se. Policija je saopćila da ovaj 54-godišnjak, čiji identitet nisu željeli otkriti, vodi firmu za distribuci-ju lijekova, te da je prije izvjesnog vreme-na isti ispit polagao kako bi dobio licenciju za poslovanje s lijekovima.

Otac se poslužio ovim trikom jer je želio sina uvesti u posao, a nasljednik navodno nije znao za očev naum. Očekuje se da će ovaj 54-godišnjak biti optužen za krivotvo-renje službene isprave, a još se ne zna hoće li njemu biti oduzeta njegova licencija.

Čimpanza bolje pamti od studenata

Japanski naučnici odlučili su staviti pe-togodišnju čimpanzu i odrasle osobe pred testove kratkoročnog pamćenja i, vjerovali ili ne, čimpanza je pobijedila. Ova čimpan-za uspjela je poljuljati mišljenje svih nauč-nika i ljudi na svijetu koji smatraju da su ljudi superiornija vrsta naspram čimpanzi u svim spoznajnim funkcijama.

“Niko ne može zamisliti da čimpanze, mlade čimpanze sa pet godina, imaju bo-lji nastup u zadacima memorije od ljudi”,


Zanimljivosti iz svijeta obrazovanjaizjavio je naučnik Tetsuro Matsuzawa sa Univerziteta Kyoto.

Matsuzawa koji je vodeći stručnjak za mentalne sposobnosti čimpanza, izjavio je kako je čak i on bio iznenađen. On i kole-ge objavili su istraživanje u listu Current Biology. Jedan test memorije uključivao je tri petogodišnje čimpanze, koje su prije učile red arapskih brojeva od 1 do 9, i 12 volontera. Na ekranu su im pokazali devet brojeva, a kada bi dotakli prvi broj, dru-gih osam brojeva pretvorilo bi se u bijele kvadrate. Test je bio dotaknuti sve kvadra-te, te po redu posložiti brojeve koji su se tamo nalazili. Rezultat je pokazao da su čimpanze, koje nisu bile tačnije od ljudi, test završile prije. Ukupno najbolja bila je čimpanza Ayumu koja je uključena u drugi test sa još devet studenata.

Prvi put, pet brojeva bljeskalo je na ekranu prije nego su se pretvorili u bijele kvadrate. Ovaj put cilj je također bio do-taknuti te kvadrate pravim redoslijedom. Kada su brojevi bljeskali sedam desetina sekunde čimpanza i studenti test su riješili sa 80 posto tačnosti. No, kada su brojevi bljeskali četiri desetine ili dvije desetine sekunde, čimpanza je bila šampion. U tom testu Ayumu je bila 80 posto tačna, dok su studenti bili samo 40 posto tačni.

Šta se dogodilo?, pitao se Matsuzawa. Čak nakon šest mjeseci treniranja troje stu-denata nije uspjelo nositi se s tri čimpanze, napisao je u svom e-mailu. On smatra da su dva faktora dala čimpanzama prednost. Prvo, vjeruje da su se ljudski preci odrekli mnogih vještina tokom evolucije kako bi napravili mjesta u mozgu za jezične mo-

gućnosti. Drugi faktor je mladost Ayume i njenih vršnjaka. Memorija za slike koja je potrebna za testove liči vještinama viđe-nim kod djece koje se troše odrastanjem. Zapravo, mlade čimpanze bile su bolje od starijih čimpanzi u novoj studiji. Napri-mjer, testovi Ayumine majke bili su gori

od testova studenata.

Zabrana korištenja mobitela Nakon što su škole i univerziteti uveli

obavezne uniforme i zabranili studentima da na fakultet dolaze vlastitim automobili-ma, vlada u Tadžikistanu zabranila je kori-štenje i unošenje mobitela u svim školama i na univerzitetima. Zabrana je donesena kako bi se poboljšao kvalitet obrazovanja, a svi koji budu kršili ovo pravilo bit će ka-žnjeni novčanom kaznom.

“Ova mjera je poduzeta kako bi se po-boljšao kvalitet edukacije u školama”, izjavio je zastupnik Dodikhudo Saimutdi-nov nakon glasanja u parlamentu.

Iako se Tadžikistan ubraja u najsiromaš-nije zemlje središnje Azije, 3,2 miliona građana koristi mobitele.

O korupciji u obrazovanjuMetodolog Miloš Bešić smatra da istra-

živanje o korupciji u obrazovanju, koje su organizovali crnogorski Centar za građan-sko obrazovanje i Centar za monitoring nije dalo tačne rezultate jer se nisu koristi-le dobre metode. Zlatko Vujović, direktor CEMI-ja, međutim, tvrdi da korupcije ima u gotovo svim obrazovnim institucijama. Ta dva oprečna stava obilježila su pred-stavljanje rezultata istraživanja korupcije u obrazovanju.

Analitičar CEDEM-a, danas u funkciji specijalnog izaslanika rektora Predraga Miranovića Miloš Bešić ocijenio je da ko-rupcije u obrazovanju ima mnogo manje nego u ostalim oblastima društvenog ži-vota. Bešić tvrdi da istraživanje CGO-a i CEMI-ja nije dalo tačne rezultate.

“Sedamdeset odsto percepcije u korup-ciji – nije tačno. Pogledajte skalu koja je korišćena. Pitaju – korupcija je u potpuno-sti prisutna. I, naravno, odgovore da, jeste u potpunosti prisutna. Znate što znači u potpunosti prisutna - to znači da je svaki pojedini profesor, pa i Zlatko Vujović, koji

je asistent na Javnom mnjenju, korumpi-ran. Druga stvar šta znači i da i ne, znači i jeste i nije prisutna. A onda oni to sve saberu i dođu do famoznih 70 procenata da je prisutna. Dakle, ja nastupam u ime Univerziteta jer želim da zaštitim ogromnu većinu onih profesora koji nisu uključeni u korupciju.”

Direktor CEMI-ja Zlatko Vujović optu-žio je Bešića da se “igra brojkama” umje-sto da, što mu je obaveza, predloži mjere za smanjenje korupcije u obrazovanju: “Pokušavate na neki način dati sebi pravo da ste Vi taj koji u Crnoj Gori ima pravo da kaže istinu, uslovno rečeno istinu. Očeki-vao sam makar jednu mjeru, preporuku, da Vi kažete što će to Univerzitet raditi. Ali ne Vi ste samo ponavljali neke komentare oko istraživanja.”

Potrebno je hitno suprotstavljanje toj razarajućoj pojavi ili ćemo dobiti studen-te koji se obrazuju u neadekvatnom okru-ženju, tvrdi direktorica CGO-a Daliborka Uljarević: “Mi se zalažemo za princip da samo znanje donosi zvanje. I naša kam-panja se obraćala prvenstveno studentima sa pitanjem što ćes da radiš kad počneš da radiš, opominjući ih na štetne posljedice kojima vode bilo kakve prećice u obrazo-vanju.”

Zamjenica Ambasadora Njemačke Do-gmar Smit navela je razloge zbog kojih je prevencija korupcije u školskom sistemu bitna za cijelo društvo: “Roditelji i svi oni koji rade sa djecom znaju kako djeca od-mah otkrivaju nepravdu. Nijedno dijete, koje vidi kako neko drugo dijete dobija dobru ocjenu koju nije zaslužilo svojim ra-dom, više nećemo moći da ubijedimo da se učenje isplati.”

Jačom prevencijom studentima se mora skrenuti pažnja da shvate gdje je granica koruptivnog ponašanja i zašto oni time na kraju sami sebi štete. Na taj način, za-ključeno je na konferecniciji “Korupcija u obrazovanju”, trebalo bi da dobiju i moti-vaciju za učenje.


Obrazovanje u svijetu

Školski sistem u Engleskoj

Od opće do jedinstvene svjedodžbe obrazovanjaPrijedlog da jedinstvena svjedodžba ima sedam stupnjeva Ocjenjivanje u školi za mlađe učenike

zasniva se na podacima o njihovom napredovanju Postojanje izvanškolskog i posliješkolskog obrazovanja, te nove ustanove - otvorenog univerziteta

U Velikoj Britaniji (Engleskoj), kada je riječ o predškolskom odgoju, postoje ustanove za djecu do pet

godina života. Predškolski odgoj nije oba-vezan. Osim boravka u vrtićima prije po-laska u školu djeca mogu biti uključena na tečajeve za najmlađe, koji se ustrojavaju u sklopu redovne osnovne škole. U ustroj-stvu socijalnih službi postoje: Dječji cen-tri za djecu od tri do pet godina, i to onih obitelji koje imaju različite socijalne pro-bleme, potom Obiteljski centri u kojima se vodi briga o djeci, a u troškovima partici-piraju roditelji, te Igraonice - predškolske ustanove u kojima odgajateljima pomažu majke najčešće u organizaciji osmišljava-nja raznih vrsta igara.

Osnovno obrazovanjeOsnovno obrazovanje u Engleskoj ostva-

ruje se na dva nivoa: u tzv. dječijim škola-ma (infant school) za djecu od 5 do 7 godi-na života i u školi za mlađe učenike (junior school) za djecu od 7 do 11 godina.

Prve dvije godine prelaz su između predškolskog i školskog doba gdje se rad s učenicima uglavnom temelji na igri. U školi za mlađe učenike program se ne temelji na pojedinim predmetima već se njegovi činioci mogu podijeliti na pojedi-na područja: osnovne vještine (engleski i matematika), kreativni rad (drama, crtanje, modeliranje, muzika i govorništvo), pri-rodne i društvene nauke (historija, geogra-fija i religijski odgoj), tjelesni odgoj (mu-zika i pokreti igre). Ocjenjivanje učenika zasniva se na podacima u napredovanju učenika. Na ovom stupnju obrazovanja ne-ma ponavljanja razreda.

Srednje obrazovanjeSrednjoškolsko obrazovanje u Engleskoj

nije jedinstveno. Razlikuje se po pojedinim lokalitetima. Vrijeme prelaska iz osnovne u srednju školu uglavnom je u 11. godini života. Srednješkolsko je obrazovanje oba-vezno do 16. godine, a sve je veći broj onih koji nastavljaju obrazovanje do 18. ili 19. godine.

Postoje sljedeći tipovi srednjih škola: Srednje škole gimnazijskog tipa (Gram-mar school), Srednje škole realnog tipa (Secondary modern school), Srednje škole realnog tipa (Secondary modern school), Srednje tehničke i komercijalne škole (Teh-

nical and commercial school) i Jedinstve-na (sveobuhvatna) srednja škola (Secon-dary comprehensive school).

Srednje škole gimnazijskog tipa (Gram-mar school) upisuju odabrani učenici koji obrazovanje nastavljaju na fakultetima. Obrazovanje u tim školama traje od sedam ili osam godina (do 18. ili 19. godine sta-rosti). Nastavu u tim školama obilježava samostalan i mentorski rad.

Srednje škole realnog tipa (Secondary modern school) daju opće usmjereno obrazovanje za uzrast od 11. do 16. godine (odnosno 17. ili 18. godine). Te škole da-ju izbalansirani program iz opće kulture, profesionalno usmjerenje i teorijske pred-mete, kreativne aktivnosti, a u nekim slu-čajevima i školske programe koji nalikuju programima škola gimnazijskog tipa. Te škole namijenjene su manje sposobnim učenicima.

Srednje tehničke i komercijalne škole (Tehnical and commercial school) pripre-maju određeni stručni kadar. U njima je osiguran visoki standard tehničkog obra-zovanja. Obrazovanje u tim školama traje od 11. do 18. godine.

Jedinstvenu (sveobuhvatnu) srednju ško- lu (Secondary comprehensive school) po-hađa 80 do 90 posto učenika u Engleskoj. Upisuju se učenici bez posebnih referenci o sposobnostima i sklonostima. Različitosti među učenicima uvažavaju se tokom obra-zovanja. Učenicima se nude diferencijalni programi, različite težine i složenosti. Osim navedenih, postoje i jedinstvene škole koje se nalaze na nižem nivou srednjeg obra-zovanja. Najčešće su podijeljene na dva stupnja: srednji (middle) i stariji (senior). U prvi stupanj učenici se različito upisu-ju, neki sa devet, deset, odnosno jedanaest godina. Drugi stupanj u tim školama upi-suju učenici od 12. do 14. godine života. Djeca koja upisuju drugi stupanj obavezna su ostati u školi do kraja trajanja te škole. Tada prestaje obaveza školovanja.

Nakon 16. godine na tzv. tercijarnim koledžima polaznici stječu profesionalno obrazovanje ili se zapošljavaju i nastavlja-ju obrazovanja kao zaposleni građani. U Engleskoj postoje još dva školska sistema, tzv. voluntaristički i nezavisni. Te škole osniva Crkva, a finansijski ih potpomažu centralne i mjesne vlasti zadužene za obra-zovanje.

Svjedodžba na kraju srednjeg obrazovanja

U posljednje vrijeme su sve veći zahtjevi da se Opća svjedodžba obrazovanja i svje-dodžba srednjeg obrazovanja zamijene jed- instvenom svjedodžbom - Općom svje-dodžbom srednjeg obrazovanja (GCSE). Predloženo je da ta vrsta svjedodžbe ima sedam stupnjeva, od “A” do “G”. Učeni-ci koji su se u 14. godini opredijelili za pretprofesionalno obrazovanje mogu do-biti svjedodžbu pretprofesionalnog obra-zovanja (CPVE). Svjedodžba GCE-A, svjedodžba najvišeg nivou zadržana je i danas. Svjedodžba je namijenjena onima koji namjeravaju nastaviti obrazovanje na fakultetu.

Posebno značenje u sistemu obrazovanja u Engleskoj ima vrlo razvijen sistem ispita. Među najpoznatijim ispitnim komisijama navode se: CGLI - pri njemu se obavljaju ispiti za različita područja, CNAA - Savjet za akademske završne ispite, TEC - Teh-ničko obrazovno vijeće, BEC - Poslovno obrazovno vijeće.

Visoko obrazovanjeU Engleskoj razlikujemo nekoliko vrsta

institucija visokog obrazovanja: koledži, politehnički studiji i univerziteti.

Koledži nude čitav spektar mogućnosti, do sticanja akademskog stupnja i profesio-nalnih kvalifikacija. Nastoje biti manji od fakulteta i politehničkih studija.

Politehnički studij nude programe za stjecanje vrlo različitih kvalifikacija, kao institucije su manje formalne od univer-ziteta. Moguće je studirati različite disci-pline, uključujući inženjering, tehnologiju, umjetnost, poslovanje, pravo, dizajn, nau-ke, obrazovanje učitelja, računovodstvo.

Fakulteti uživaju veliku autonomiju, svaki od njih ima različit profil i histori-ju. Fakulteti, više od ostalih vrsta studija, stavljaju naglasak na humanističke, druš-tvene i bazične ličnosti. Obrazovanje na fakultetima traje tri do pet ili šest godina i daje visok nivo specijalizacije u određe-nom području.

Važno je spomenuti postojanje izvanš-kolskog i posliješkolskog obrazovanja u Engleskoj, te novu vrstu ustanove: otvore-ni univerzitet.


Obrazovanje u svijetu

Sistem višeg obrazovanja u Mađarskoj

Ocjenjivanje kvaliteta obrazovanjaOvjeravanje i ocjenjivanje obrazovanja i naučnogistraživačkog rada u mađarskim ustanovama višeg

obrazovanja jeste zadatak Mađarske akreditacijske komisije koja barem svake osme godine ocjenjuje kvalitet obrazovanja i naučnoistraživačke djelatnosti

Prema zakonu o višem obrazovanju, za učenje u institucijama koje se bave višim obrazovanjem u Mađar-

skoj, mogu se prijaviti osobe sa maturskim svjedočanstvom, odnosno univerzitetskom ili višeškolskom diplomom, odnosno sa njima ravnopravnim svjedočanstvima i diplomama stečenima u inostranstvu. Do sticanja maturskog svjedočanstva stiže se putem učenja u osmorazrednoj osnovnoj školi i četverogodišnjoj gimnaziji ili struč-noj srednjoj školi. Ovdje valja napomenuti da se dvanaest godina potrebnih za sticanje maturskog svjedočanstva mogu rasporediti i na takav način da osnovna škola bude od četiri ili šest razreda, a srednja koja se na to nadovezuje od osam ili šest.

Prijem u instituciju višeg obrazovanja kandidati mogu da postignu – uz neke izu-zetke – na osnovu svojih srednjoškolskih rezultata i rezultata postignutih na prije-mnom ispitu.

Akreditacija i garancija kvalitetaSistem mađarskog višeg obrazovanja

sačinjavaju univerziteti i više škole. Uni-verziteti su takve visokoškolske ustanove koje na području više naučnih oblasti a unutar njih u više naučnih grana, odnosno više struka, obavljaju obrazovanje i nauč-no istraživanje. Nadalje, raspolažu akredi-tacijom za obavljanje doktorskog i maestro obrazovanja. Više škole su takve obrazov-ne ustanove koje obavljaju obrazovanje na području više struka jedne naučne grane ili umjetnosti. Ustanove mađarskog vi-šeg obrazovanja su autonomne, državno priznate državne ili nedržavne institucije. Spisak državno priznatih ustanova višeg obrazovanja nalaze se u prilogu zakona o višem obrazovanju.

Ovjeravanje i ocjenjivanje obrazovanja i naučnogistraživačkog rada u mađarskim ustanovama višeg obrazovanja jeste za-datak Mađarske akreditacijske komisije (MAB), osnovane 1993. godine. Komisija (MAB) barem svake osme godine ocje-njuje kvalitet obrazovanja i naučnoistraži-vačke djelatnosti u pojedinim ustanovama višeg obrazovanja (akreditacija ustanova) na osnovu izvještaja o samoocjenjivanju

ustanove i izvještaja posjetilačke komisije. Nadalje, u okviru akreditacije programa, Komisija (MAB) ispituje nastavni plan obrazovanja koji se sprovodi u ustanovi i ostvarivanje obrazovnih zahtjeva, te kon-troliše da li personalni i predmetni uslovi ustanove odgovaraju kriterijumima akre-ditacije.

Nivoi obrazovanjaViše škole i univerziteti po glavnom

pravilu obavljaju osnovno visokoškolsko obrazovanje, a univerziteti osnovno uni-verzitetsko obrazovanje. Nakon završetka visokoškolskog osnovnog obrazovanja studenti dobijaju visokoškolsku diplomu o visokoškolskoj spremi, nakon završet-ka osnovnog univerzitetskog obrazovanja dobijaju univerzitetsku diplomu o univer-zitetskoj spremi. Obrazovni rok visokoš-kolskog osnovnog obrazovanja ne može da bude duži od četiri godine. Univerzitetska sprema može se steći u roku obrazovanja od barem četiri godine. Obrazovni rok univerzitetskog osnovnog obrazovanja s izvjesnim izuzecima – kao naprimjer šest godina medicinskih studija – ne može da bude duži od pet godina. Studenti svoje studije okončavaju završnim ispitom. Za-vršni ispit se sastoji od pisanja i odbrane diplomskog rada, od polaganja propisanih ispita iz obrazovnih zahtjeva, a u pojedinim strukama od obavljanja određenih vježbi.

Osim visokoškolskog i univerzitetskog osnovnog obrazovanja, visokoškolske ustanove obavljaju i postgradualno obra-zovanje. Jedan od oblika postgradualnog obrazovanja je dalje obrazovanje u okviru struke, to jest obrazovanje koje je zasno-vano na visokoškolskoj i univerzitetskoj spremi i daje novu stručnu spremu. Rok

daljeg obrazovanja u okviru struke je naj-manje jedna godina a najviše tri godine.

Drugi oblik postgradualnog obrazovanja je doktorsko i maestro obrazovanje koje se obavlja na univerzitetima, a koje vodi ka postizanju u sada postojećem sistemu jedinog naučnog stepena, doktorskog, odnosno maestro stepena. Na obje vrste obrazovanja mogu se javiti osobe sa uni-verzitetskom diplomom ili njoj ravnoprav-nom spremom stečenom u inostranstvu. Univerziteti prijem vezuju uz uslove pri-jemnog ispita a često i druge uslove (na-primer, stručna praksa). Rok doktorskog obrazovanja je barem tri godine, a maestro obrazovanje barem dvije godine. Oni koji završe obrazovanje, dobijaju u zavisnosti od naučne oblasti doktorski stepen (PhD) ili maestro stepen (DLA).

Kreditni sistem, ocjenjivanje, školska godina

Kreditni sistem, koji je kompatibilan sa ECTS, u mađarskim visokoškolskim obra-zovnim ustanovama je postao obavezan od septembra 2003. godine, ali je dobar dio ustanova već sredinom 1990-ih godina prešao na kreditni sistem. Prema vladinoj uredbi jedan kredit je istovjetan sa trideset nastavnih časova studenta. Za postizanje visokoškolske spreme potrebno je barem 180, za univerzitetsku spremu barem 240 kredita. Za dalje obrazovanje u okviru struke potrebno je barem 60, a u doktor-skom obrazovanju barem 180 kredita.

Ocjenjivanje poznavanja nastavnog gra-diva u sistemu od pet kategorija obavlja se kvalifikacijama odličan (5), dobar (4), srednji (3), dovoljan (2) i nedovoljan (1), dok se u sistemu sa tri kategorije obavlja sa kvalifikacijama odlično odgovara (5), odgovara (3) i ne odgovara (1).

U ustanovama višeg obrazovanja nastav-na godina se obično sastoji od dva seme-stra (polugodišta). Jesenji semestar počinje obično u septembru i traje do kraja janua-ra, proljećni semestar počinje obično po-četkom februara i traje do kraja juna. Oba semestra se obično sastoje od 15 nastavnih nedjelja i šest nedjelja ispitnog roka.


Priča “Prosvjetnog lista”

Asli Erdoğan*

Razgovori sa Sergiom

“Znaš li šta je očajanje? Jesi li ikada stigao do tačke kada bilo kakav bijeg postaje nemoguć, kada shvatiš da su svi izlazi zatvo-reni, što podrazumijeva i smrt?

“Ne, mislim da ne znam. Bilo je trenutaka kada sam bio veoma tužan, srdit, kada sam se jako sramio. Gubio sam one koje volim, ostavljan sam, doživljavao sam nepravdu i ponižavan sam. Ali, iskreno govoreći, ne znam šta želiš reći kad govoriš o očajanju.”

“Dobro, a jesi li Sergio, ikada primio batine?”“Da, jednom. U srednjoj školi, u tuči sa Frankovim pristalica-

ma.”“Nije li to ono što sam te, zapravo, pitala. Ne govorim o tuči,

već o tome da li te je neko tukao. O udarcima poslije kojih si, zato što nemaš snage za opiranje i zato što više nisi u stanju podnositi bol, spreman na sve: pasti na koljena, preklinjati, odreći se samog sebe.”

“Ne. Ja sam sretan čovjek.”“Priznaj. Priznaj da život može biti lijep. Život je lijep u ovom

trenutku, zar ne?”“Da. Da. Da.”“Kakav je osjećaj osjetiti me u sebi?”Uronili smo u kosmos užitaka, zadovoljstva i mašte, u kojem

smo jedino nas dvoje; više ništa nije realno, osim nas i naših tijela koja pričaju. Izbrisane su prošlost, budućnost i zebnje. Svijet je načinjen od mog tijela, vječnost je samo jedan tren. U ovom trenu ja postojim, postojim, postojim. Sergio također…

Zadržavam disanje i šapućem:“Fantastičan.”“Kakav je to osjećaj? Ponovi!”“Fantastičan.”“Zašto su bili tako grubi prema tebi? Ko je kriv što te obuzimaju

zamršeni stihovi i što odlaziš čim čuješ riječ ljubav; šta se, kao da se kotrljaš u ambis, zatvaraš u samu sebe onda kada dvije oso-be trebaju biti najbliže jedna drugoj; što obaraš glavu kada trebaš gledati, tražiti i pitati; što, dok si sasvim naga, guraš glavu pod jastuk? Šta su ti uskraćivali?

(Sergio je, naravno, bio onaj što je sve to pitao. A moj odgovor je bila duga, beskrajna šutnja.)

“Zašto uopće ne pričaš na maternjem jeziku? Hajde, reci mi, rečenicu-dvije na turskom.”

“Šta ti mogu reći tek tako, bez razloga? Želiš naučiti nešto kao ‘Zdravo, kako si, jesi li dobro?’”

“Odrecituj mi jednu pjesmu? Bilo koju pjesmu. Želim te samo slušati na tvome jeziku.”

“O sahibinin sesi gramofonlarda çalunan şey,incecik melankolisymiş yalnuzliğinun.İnhitar karasi bir faytona binmiş giderken ablam,Kara tűllere saruh mor bir Karadağ tabancsylaCaddelerinden ölűmler aşki Pera’nun.”“Uspio sam razumjeti samo ‘melanholiju’. Možeš li to za mene

prevesti na engleski.”“Ne, ne mogu. Ne bi uspio razumjeti ni da ti prevedem.”“Čuj, oprosti mi, molim te, ali ima nešto što već dugo vremena

želim pitati.”Svoje lice sasvim lagano okrećem prema njemu, prenerazila

sam se u iščekivanju neke podlosti.“Jesi li ikad bila mučena?”“Naravno. Hiljadama puta. Svaki Božiji dan.”“Vrlo dobro znaš o čemu govorim. Zapravo, ne znam kako da

kažem a da ne ispadnem grub… Oprosti, ali kao da ima neka rana na tvome spolnom organu. Kao neka duboka posjekotina, neki ra-zrez. Nisam takvo nešto prije vidio ni kod jedne žene.”

Kako samo čeka da glavu naslonim na njegova prsa, da sa su-zama u očima pričam o svojim tragičnim uspomenama, da ožiljke rane predam u njegove nježne ruke! Je li povjerovao da, ako se bezrezervno voli žena koja je prošla kroz mučenja, ljubav može imati čarobnu moć i izliječiti najdublje rane. Kako je samouvje-ren! Želi me pretvoriti u spomenik patnje, predmet obožavanja pred kojim će se padati na koljena i ispovijedati grijesi. U tom trenutku sam mrzila Sergia. Vidjela sam mu sve karte, otkrila sam


njegovu igru. U mome mozgu batrga se jedan nijemi krik poput ptičice u ka-

fezu, a u srcu čelo koje svira pizzicato.“Molim te, vrati se, vrati se gdje god da si otišla! Neću te po-

vrijediti”“Ja sam ovdje, nikuda nisam otišla”, izgovaram tonom kao iz

groba, “pa kuda bih i mogla otići?”“Na tvome licu se pojavio tako tužan izraz!”“Pogrešno si vidio ili pogrešno protumačio. Da sam doživjela

mučenje, sigurno bih ti ispričala, vjeruj mi. Baš osjećam odvratno zadovoljstvo da svoju prošlost razgolitim pred svakim ko se poja-vi preda mnom, i da zauzvrat molim za suosjećanje. Da besplatno dijelim patnje, košmare i tragedije… Kao na pijaci uveče kada se sve rasprodaje.”

“Nadam se da ćeš mi jednog dana dovoljno vjerovati. Toliko da mi kažeš istinu.”

Iz njegovog glasa sam shvatila da je povrijeđen, da se ljuti. Nastavlja: “Čovjek može ponovo voljeti život, bez obzira koliko okrutno bio pretučen, bez obzira koliko je povrijeđen iznutra ili izvana, tjelesno ili duševno. Dovoljno je samo da odustaneš od lupanja glavom uvijek u isti zid.”

Mislim da je htio da mi vrati samopouzdanje, da me usreći i vra-ti u život i da je to shvatio kao svetu obavezu svog života. Premda, volja čovjeka da nekoga ponovno stvori, pa bilo to i iz njegovog pepela, jeste njegova težnja da postane Bog, da preuzme neogra-ničene ovlasti. To, ipak, nije ništa bezgrešnije nego željeti njegovu patnju ili smrt. Ali, poslije svega, možda samo ja svaku neobičnost shvatam kao napad. Nisam znala kako se može povući granica između želje za zaštitom i želje za upravljanjem. Na kraju, zlo-čin je nekoga ubijediti u jedan svijet koji ne postoji, pripremiti ga na sreću koja nikada neće doći, jadnog psa lutalicu navikavati na nježnost, a cijelog svog života je izložen udarcima i kamenicama.

“Ludost je, Sergio, od ljubavi očekivati više nego ona može pru-žiti.”

“Da izađemo danas na piknik pored jezera? Vrijeme je odlič-no.”

“Oprosti, ali danas mi se uopće ne izlazi. A i radim na jednoj priči…”

“Nadam se da ne pišeš one sumorne, tužne, depresivne priče.”“Pišem priču o jednoj veseloj, sretnoj razdraganoj ženi, koja vo-

li jesti, piti i plesati. Umire zbog riblje koščice koja joj zastaje u grlu dok se grohotom smijala.”

Na telefonu čujem kako se Sergio smije, ali to uopće nije neki razdragan smijeh.

“Tačno je, zapravo, da pišem o jednoj ženi. Zove se Michelle. Želiš li biti glavni junak jedne ljubavne priče?”

“Ne”, odgovara Sergio bez oklijevanja, “ja više volim biti stvar-ni čovjek od mesa i kostiju.”

(Istini za volju, taj dan ti nikako nisam uspijevala reći, ali že-lim napisati jednu priču o tebi, Sergio. Voljela bih izgovoriti riječi koje ti nikada ranije nisam rekla, ispričati još neispričane priče, pokazati jedan još neotkrivani svijet. Ali, jedino muzika istinski može da govori o ljubavi. O ljubavi i o smrti… Jedino ona može dokučiti do kojih riječi ne uspijeva doprijeti.)

Bez ustezanja, gola golcata sam se ispružila na raznobojnoj, osunčanoj i toploj plaži Sergiovog svijeta mašte.

“Zašto si toliko šutljiva? Pričaj sa mnom. Reci nešto!”Ništa, apsolutno ništa mi nije padalo na pamet. Ne mogu pričati

dok vodim ljubav. Bespomoćna, pomirljiva i sa gotovo ljupkom pokornošću pitam:

“Pa šta hoćeš da ti kažem?”Kao da se rasrdio na moju smetenost, bojažljivost.“Ko sam ja. Bar to reci. Ko sam ja?”Vjerovatno ne pita u filozofskom smislu, ali sam i opet zbunje-

na. Samo su zvukovi dahtanja bili ono što narušava moju šutnju.“Izgovori moje ime!”“Sergio!”“Ponovi!”“Sergio!”“Ponovi opet!”“Sergio! Sergio! Sergio!”Odjednom, čujem svoje krike, potom, gotovo u istom trenu, i

njegove.Sergio! Šest slova koja se izgovaraju u jednom dahu. Riječ u

ekstazi, kada se daješ, gubiš, robuješ. Riječ koja mi, nakon tog dana, izaziva titranje mišića kad god je čujem. Zlatni ključ sreće, uzbuđenja, čulne požude i užitka. “Priznaj! Priznaj da život može biti lijep. Život je lijep u ovom trenutku, zar ne?”

“Da. Da. Da.”“Kakav je osjećaj osjetiti me u sebi?”“Fantastičan”, šapućem.“Kakav je to osjećaj? Ponovi!” “Fantastičan.”“Kakav je to osjećaj? Ponovi!”“Kao, ovaj, ovaj… Kao umrijeti…”

Asli Erdoğan* (Ashlev Erdoğan) rođena je 1967. godine u Istanbu-lu. Nakon studija informatike i fizike odlazi u Švicarsku, gdje u prestižnom naučnom centru CERN radi postdiplomski rad. Dvije godine je živjela u Južnoj Americi; ne završivši doktorsku disertaciju, koju je započela u Rio de Janeiru, odlučuje da se bavi pisanjem. Njen prvi ro-man Čovjek ljuštura, objavljen je 1994. godine, a drugi roman Grad u crvenoj pelerini objavljen

je 1998. Odabrane kolumne koje je pisala u visokotiražnom turskom dnevniku Radikal objavila je u knjizi pod naslovom Kada se završava putovanje (2000.). Četiri godine kasnije obja-vila je i zbirku pripovjedaka U tišini života. Priča Drvene ptice osvojila je prvu nagradu Deustche Welle.Knjiga Čudesni mandarin, iz koje smo za naše čitaoce izdvojili priču Razgovori za Sergiom, objavljena je 1996. godine. Zna-čajno je spomenuti i to da je Asli Erdoğan francuski magazin Lire uvrstio na listu “50 spisatelja koji će obilježiti XXI sto-ljeće.”


Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Brčanski sinonimiDobitnici Nagrade “Hasan Kikić”: Ekonomsko-trgovačko- ugostiteljski školski centar

Skoro stoljetna tradicija ove odgojno-obrazovne ustanove, izuzetno plodna i bogata, hiljade učenika razasutih po cijeloj zemlji utisnuše joj ta znamenja, ta obilježja da se odmah prepo-

znaju kad se pomene grad u kome je ova škola

Ovo nije priča o jednom čovjeku. Ali - ništa manje izazovna, ništa manje teška, pa i opasna za pisa-

nje. Kroz ovu vaspitno-obrazovnu usta-novu protutnjalo je devet decenija života i vremena. Službeno - ona se zove Ekonom-sko-trgovačko-ugostiteljski školski centar Brčko. Čak, i ružan naziv. Ali, kad samo malo - jer nikada do kraja to nećemo moći - zatvorite u toplinu devet decenija življe-nja i rada, osjetićete mnogo ljepota, mnogo rezultata, mnogo mukotrpnih staza, mnogo ponosa, uspjeha, mnogo... ko zna šta još ne. Jer, zapisaše negdje Brčaci, proslavlja-jući prošle godine 90-godišnjicu, da je ova škola odavno već sinonim Brčkog, pa do-daju - i šire. A to šire - je stvarno šire.

U ovaj školski centar slivaju se, a slivale su se podugo, rijeke mladića i djevojaka iz Bijeljine, Bosanskog Šamca, Srebrenika, iz susjedne Slavonije, iz...

Uživaju veliki ugledSkoro stoljetna tradicija, izuzetno plod-

na i bogata, hiljade učenika razasutih po cijeloj zemlji utisnuše joj ta znamenja, ta obilježja da se, isprepleteno, odmah prepo-znaju kad se pomene Brčko ili ova njegova vaspitno-obrazovna radna organizacija.

Nikad zatvorena za šire uticaje, bezbroj puta dokazala je ova škola sposobnost da bude stalno moderna, savremena, da bu-de u toku sa zahtjevima koje joj vrijeme i okolina postavljaju. Takva bijaše od vre-mena kada bi Trgovačka akademija, onda Ekonomska škola, da bi danas bila savre-men integrisan školski centar sa - brojke moramo pozvati u pomoć - 37 odjeljenja, 1380 učenika (i sa onima iz Srebrenika, jer tu ova brčanska školska ustanova ima 6 isturenih odjeljenja), sa 55 zaposlenih a 46 direktno u vaspitno-obrazovnom procesu.

Ima mnogo razloga da ovaj školski ko-lektiv - i đaci, i nastavnici - uživa, odista, veliki ugled. Jedan od njih, sigurno ne najmanji po uticaju i snazi, jeste u činje-nici krajnje korektnog odnosa prosvjetnih radnika sa roditeljima. Otuda interes za upis u jednu od škola ovog centra. Dalje,

u dugogodišnjem hodu i razvoju - ističu Brčaci - nije nikada bilo perioda da su vrijeme i društvo prevazilazili ovu školu, njen karakter, njen program. Radnička i omladina sa sela to deminiraju. Otuda socijalna struktura ne predstavlja nikakve probleme. U pravom smislu riječi, bolje od bilo kakvih lijepo sročenih parola, ovdje se primjenjuje osnovno načelo našeg socijali-stičkog društva da je škola dostupna svim ljudima. I onda kada imaju ogromnih teš-koća oko upisa dospjelih učenika za sred-nju školu - mada ovo nije samo brčanska glavobolja - pa do silne preopterećenosti, gdje se nastava izvodi u odjeljenjima sa 40 i više učenika.

Simboli svog vremenaNo, i to ne predstavlja teškoće koje su

neotklonjive. Naprotiv, izvanredna sarad-nja sa udruženim radom brčanskog regi-ona, sa Mjesnom zajednicom, kojoj ovaj školski centar pripada, sa roditeljima, sa društveno-političkim organizacijama - čini ovu vaspitno-obrazovnu ustanovu potpuno savremenim, socijalističkim, iz potreba društva i vremena stasalim kolektivom.

I bogata istorija ove školske institucije govori da je uvijek znala da iznjedri takve ljude koji će kasnije postati simbolima svog vremena. Među njima, svakako, jeste prvi Mitar Trifunović Učo, jedan od najslavni-jih imena našeg revolucionarnog pokreta, koji je, samo u Brčkom, formirao prve sin-dikate obućarskih, abadžijskih, krojačkih, komunalnih i manuelnih radnika. Zatim su tu svijetla imena Jelene Voćkić, Arifa Der-viševića, Olgice Gojković i još sedamna-estero učenika Trgovačke akademije koji padoše u narodnooslobodilačkoj borbi. Ili, grupa pobijenih đaka ove škole 7. decem-bra 1941. godine. Kao uspomenu na njih, podigoše Brčaci spomen-ploču na sav-skom mostu: “Putniče! Na ovom mjestu 7. decembra 1941. godine Nijemci i ustaše su na zvjerski način poubijali i poklali mnoš-tvo Jevreja i drugih rodoljuba. Putniče! Za-stani i odaj dužnu poštu žrtvama zvjeskog noža, koji su svojom krvlju obilježili ovo mjesto.”

Školska zadruga pomaže đacimaTako 1941. Danas, učenici ovog škol-

skog kolektiva idu na radne akcije. Iskazu-



Tri decenije plodnog radaGimnazija Bugojno

ju se radom. Mladost i ljepotu njenu oni će da daruju u lokalnim radnim akcijama, u, na primjer, prošlogodišnjoj berbi kukuruza s 120 hektara površine. S pjesmom. Vese-ljem. A obezbijediše im tu veselu pjesmu vršnjaci njihovi prije 30 i više godina.

I tako. Priča nema kraja. Ona teče kao rijeka. Zrnevlje ljepote slaže se. Uvijek u toku s društvom i vremenom. To stalno prisustvo velike istine potvrđuju – u razgo-voru jednog okašnjelog sunčanog oktobar-skog dana u Brčkom - i Ljubomir Čabrić, direktor i Mato Barišić, njegov pomoćnik. Na primjer, primjećuju da udžbenici za srednje škole - iz pojedinih predmeta - nisu dobri. I ne samo to - i kasne; čak i po godi-nu dana, na primjer, za zajedničke osnove. Mato Barišić kaže, recimo, da udžbenik za I razred iz srpsksohrvatskog jezika (njegov gramatički dio) ne daje mogućnost, čak ni nastavniku da se može pripremiti za izvo-đenje nekih dijelova jezičke građe: traži se, na primjer, fonologija, fonemi, a nigdje primjera za objašnjavanje.

Ili, dosta udžbenika rađeno je na brzi-nu: opterećeni su nepotrebnim gradivom. Grupa autora fizike za I razred nije vodila računa o obimu građe - svaki je predimen-zionirao svoju oblast. Geografija za II ra-zred ekonomske škole, pati od nabacanosti činjenica, bez mnogo reda, itd.

Ljubomir Čabrić saopštava da su za no-vac od nagrade “Hasan Kikić” kupili tele-vizor u boji. Neka učenici imaju. Reći će i to da u ovom školskom centru postoji ku-hinja gdje učenik ručak i večeru plati 16 dinara; da svake godine 50 učenika ugosti-teljske struke ide na Krk, na praktični rad i da svu zaradu od toga dobiju učenici. Ško-la se isključuje iz raspodjele. Onda će vam ovaj skromni rukovodilac reći da bi trebalo povesti ozbiljno i jednom zauvijek računa o tome da đačke ekskurzije pedagoški, na-učno i vaspitno fundiramo. Primjećuje i da “Prosvjetni list”, o tome, takođe, povede računa. Zašto ne?

Još kaže da Brčko na noge dignemo - misli na svoje đake - u majske dane kada škola ima svoj dan - 9. maj. A Mato Bari-šić - u želji da što više saznamo - odvodi nas u školsku zadrugu, gdje učenik može da kupi sve što mu treba. I, malo jeftinije nego u knjižari.

Sasvim svjesni da ni približno ne može-mo dati, čak ni djelić, istine u Ekonomsko-trgovačko-ugostiteljskom školskom centru iz Brčkog, prizvaćemo narodnu mudrost u pomoć: Srećno i dugovječno, Brčaci!

Nikola Nikić(“Prosvjetni list”, 15. – 31. XII 1975.)

U novembru 1975. godine navršene su tri decenije od donošenja akta Narodne vlade Bosne i Hercego-

vine, broj 8636/45., kojom je osnivana Državna niža realna gimnazija u Bugojnu. Bilo je to u poratno vrijeme, kad se jed-va moglo i shvatiti da su ratne nedaće i ratna pustošenja prošla. Desetog januara 1941. godine otpočela je redovna nastava za 111 učenika prve generacije. Oskudica, improvizirani namještaj u oštećenoj zgra-di, nedostatak osnovnih učila i pomagala nisu bili prepreka direktoru škole, Fehimu Efendiću, nastavnicima Zlati Višković, Mihailu Tolstousovu i svim učenicima da s puno entuzijazma započnu rad u uvjetima kad je živa riječ nastavnikova bila osnovni izvor saznanja.

Od tih prvih, teških, ali nezaboravnih dana, kad je porcija graška ili konzerva u školskoj kuhinji bila razlog više da se ni jednog dana ne izostane, pa do danas, ško-la je prešla veoma značajan put razvoja.

Kao niža gimnazija radila je do 1952. godine, kad prerasta u višu gimnaziju. Za to vrijeme malu maturu je završilo 925 učenika.

Kao viša gimnazija započela je skro-mno i prva generacija maturanata brojala je svega 24 učenika, da bi se u kasnijim godinama taj broj neprestano ponavljao. U 20 dosadašnjih generacija s uspjehom je završilo sve razrede i položilo završni ispit 989 učenika. Mnogi su nastavili dalje ško-lovanje, što je za Bugojno cijeli skopalj-ski i kupreški kraj imalo veliko značenje. Desetine profesora, inženjera, liječnika, ekonomista, pravnika, nastavnika i drugih stručnjaka, poteklo je iz ove škole, a mnogi su se već afirmirali kao priznati umjetnici, stručnjaci i društveno-politički radnici.

Gimnazija je svojim radom pomogla da iz jednog siromašnog kraja izraste vlastita, progresivno orijentirana inteligencija koja je već sada svestrano uključena u privredne i druge djelatnosti kao značajna okosnica daljeg materijalnog i duhovnog preobraža-ja ovog kraja.

Gimnazija “Mahmut Bušatlija” je danas izrasla u modernu školu, koja je opremlje-na suvremenim nastavnim sredstvima i kabinetima, bibliotekom sa oko 10.000 knjiga i 40 naslova časopisa. U nastavnom procesu svakodnevno se primjenjuju sve složenije metode rada koje upućuju učeni-ke na samostalnost u radu i aktivan odnos

u nastavi. U Gimnaziji se danas školuje 560 učeni-

ka, a sadašnja, XXI generacija maturanata broji 120 učenika, više nego ikada, što je posljedica pune otvorenosti škole za sve one koji žele da je pohađaju.

Plodan rad i razvoj Gimnazije u ovom vremenu rezultat je društvene brige, po-voljno riješenog pitanja financiranja i veo-ma skladnog djelovanja cijelog kolektiva, u kojem su skoro polovina nastavnika bili i učenici ove škole.

Brojni prosvjetni radnici, koji su radi-li u Gimnaziji, bili su ne samo pregaoci u svom osnovnom poslu, već i kulturni i društevno-politički radnici. Oni su, zajed-no sa učenicima, bili inicijatori i pokretači brojnih kulturnih i javnih djelatnosti u ško-li i mjestu.

Tribina škole “Susreti sa ozbiljnom mu-zikom”, rad sekcija, organizacija koncera-ta, pozorišnih predstava, izložbi, akademi-ja, predavanja i niz drugih vannastavnih aktivnosti forme su kontinuiranog rada koje su u ovoj sredini obogaćivale kulturni život.

Omladina Gimnazije bila je pokretač ra-znovrsnih akcija. Već je skoro deset gene-racija učenika vlastitim radom pribavljalo sredstva za ekskurzije, a one su bile vrlo solidno pripremane i izvođene i učenici su upoznali mnoge evropske kulturne centre i ustanove, od Luvra i firentinskih galerija i renesansnih spomenika do rimskih starina i velikih kulturnih i historijskih vrijednosti Beča, Praga, Budimpešte i drugih grado-va.

Posebno zapažene uspjehe postizali su mladi Gimnazije na radnim akcijama, lo-kalnim, republičkim i saveznim. Najveći i najdraži uspjeh je pošumljavanje lokaliteta Gorica, danas sigurno najljepšeg prostora Bugojna.

Gotovo deset generacija učenika radilo je na tom poslu i na jednom pustom i ne-plodnom zemljištu, uređen je zeleni pro-stor. Taj poduhvat je djelo starijih genera-cija učenika.

Brojni su i raznovrsni uspjesi postignuti u protekle tri decenije i oni su često javno isticani. Gimnazija je do sada dobila široku podršku i priznanja kao znak priznanja za doprinos razvoju Bugojna.

Milenko Juričić(“Prosvjetni list”, 15- - 31. XII 1975.)



Livnjaci će se uskoro udružitiLivno

Bosanska komuna Livno član je mnogobrojne hercegovačke poro-dice Samoupravne interesne zajed-

nice usmjerenog obrazovanja i vaspitanja.Valja odmah reći da se Livnjaci nalaze

u jednom stadijumu koji je bijeg iz posto-jećeg stanja, ali, isto tako, još nisu na onoj stazi na kojoj su sve ostale hercegovačke komune. Naime, ovdje još formalno nije konstituisan srednjoškolski centar. Gimna-zija „Mustafa Latifić“, Škola za radnička zanimanja „Silvije Strahimir Kranjčević“ i Ekonomska škola u punom su zamahu dogovaranja i iznalaženja pravog puta ka konačnom integrisanju u cjelinu – školski centar.

Naši sagovornici: Marko Pajčin, direktor Gimnazije; Vinko Duvnjak, direktor Eko-nomske škole; Refik Brkić, direktor Škole za radnička zanimanja i Veljko Jovović, upravnik Đačkog doma – potpuno su sa-glasni i nedvosmisleni u stavu da je udruži-vanje neophodno.

Sve upućuje na to. Udruženi rad livanj-skog kraja i stanovništvo ove komune od preko 40 hiljada žitelja, to traži, i to što brže i što kvalitetnije da se posao uradi. Preko 1.500 učenika ove tri škole, kada se ujedine, činiće ogromnu združenu snagu. Otvaraju se perspektive široke i raznolike za kvalitetniji vaspitno-obrazovni proces, za pedagoški rad s ovom armijom mladića i djevojaka koji su, oduvijek, davali silan pečat životu ove bosanske jugozapadne ko-mune. Još od onog vremena kada je ovdje godinama radila Učiteljska škola i slala u Bosnu i Hercegovinu tada toliko neopho-

dan učiteljski kadar.S obzirom na to da u Livnu srednjoškol-

ski centar nije još formiran, teško je govo-riti o bilo čemu što nema prizvuk progno-ze, predviđanja. A to je, ipak, nezahvalan posao.

Pa ipak, jedna tema zaslužuje pažnju ovoga časa. Riječ je o Đačkom domu koji je, vjerovatno, najstariji u porodici bosan-skohercegovačkih srednjoškolskih domo-va. Niz inicijativa, niz ostvarenja postoji u ovoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi.

Uskoro se očekuje da će Livno dobiti moderan i proširen postojeći đački dom. Za to su zainteresovani ne samo Livnjaci, već i Samoupravna interesna zajednica usmje-renog obrazovanja i vaspitanja iz Mosta-ra, stoga što livanjskom kraju gravitiraju i druge komune, čiji su stanovnici zainte-resovani da školuju svoju djecu u Livnu. Prema riječima upravnika Đačkog doma, ova ustanova može da pruži mnogo više u pružanju raznih usluga i onim učenicima – putnicima koji nisu pitomci doma. Na-primjer, sasvim je izgledna mogućnost da se tim učenicima obezbijedi organizovani topli obrok, boravak u domu od trenutka izlaska iz škole do polaska autobusa u mje-stu odlaska. Isto tako, Đački dom je takva ustanova koja je kao stvorena za organizo-vani vaspitni rad.

I tako, ostajemo u obavezi i dugu da se Livnjacima ponovo uputimo u goste, onda kada budu imali srednjoškolski centar.

(“Prosvjetni list”, 1. X 1975.)

Vremeplov “Prosvjetnog lista”

U selu Bočinja, nedaleko od Maglaja, otvorena je nova škola iz programa – “Hi-ljadu škola u BiH”.

U 980 kvadratnih metara prostora smje-šteno je šest učionica, moderno opremljena biblioteka, kuhinja i kabineti za hemiju, fi-ziku i biologiju.

Sada oko 420 učenika iz Gornje i Donje Bočinje, Krsnog Polja, Bakotića i Doice više se neće gurati u prenatrpanim škola-ma okolnih mjesta, nego će u lijepoj školi završiti ili započeti svoje osnovno obrazo-vanje.

***Početkom školske 1974/75. godine u

Osnovnoj školi “Igmanski marš” u Vogo-šći, formirana je brigada gorana “Igmanski marš”. Ona broji 120 učenika, a vjerovatno će biti uskoro još masovnija, jer postoji ve-liko interesovanje za ovakvu vrstu učenič-ke aktivnosti. Zapravo, i ovih godina ovdje su postojali gorani, ali zvanično nisu bili organizovani u brigadu i nisu imali svoje učeničko rukovodstvo.

Od početka ove školske godine gorani su organizovali nekoliko vrlo uspješnih akci-ja. Radili su na uređenju školskog dvorišta i njegovanju mladih i odraslih sadnica. Gorani su oko Nove godine organizovali nekoliko goranskih patrola koje su čuvale mlade jelke, ne samo oko svoje škole ne-go i u okolici, da ih ne sijeku nesavjesni građani. Ovi ljudi mladi ljubitelji i štićenici prirode i zelenila biće još aktivniji u nared-nom periodu.

***Učenici i nastavnici Osnovne škole “Ha-

san Kikić” iz Sarajeva ponosni su na ono što su do sada ostvarili u oblasti obrazovanja i vaspitanja, ali još više u svestranim aktiv-nostima na opštem preobražaju sredine u kojoj djeluju. Dugogodišnji rad je potvrđen mnogim priznanjima. Zidove i vitrine ove škole krasi preko 25 raznih priznanja (po-hvale, nagrade, diplome, pehari itd.).

Vjekoslav Matković, sekretar Mjesne zajednice Gorica – Crni Vrh, na čijem po-dručju djeluje škola “Hasan Kikić”, pun je riječi hvale za ovaj vrijedni kolektiv. Društveno-političke organizacije sa ovog gradskog područja dobro su argumento-vale svoje prijedloge i uporne su u svojim stavovima da se OŠ “Hasan Kikić” i njen dugogodišnji direktor Srećko Katavić odli-kuju Ordenom rada sa crvenom zastavom, zatim četiri nastavnika i jedan radnik orde-nom rada, dok su još dva nastavnika dobila Šestoaprilske plakete grada Sarajeva.

(15. - 30. IV 1975)

Osnovnim i srednjim školama, fakultetima, akademijama, studentima, nastavnicima i profesorima

U izdanju “Sarajevo Publishinga” iz štampe je izišla

METODIKA I KULTURA LIKOVNOG ODGOJA

autora dr. Irfana Handukića

Knjiga se može kupiti u knjižarama: “Buybook”, Radićeva 4, u Sarajevu (tel. 033/712-010, fax: 033/716-451) i “Svijet knjige”, Branilaca Bosne 14, u Zenici (tel./fax: 032/407-

803 i 061/152-817), te putem telefona 061/792-198 (Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo, Obala Maka Dizdara 3)

Documents

Prosvjetni list [broj 960-961, maj-juni 2009.]