Prosvjetni list [broj 952, septembar 2008.]

SARAJEVOSEPTEMBAR / RUJAN 2008.BROJ / 952 GODINA LXIIINOVA SERIJA / BROJ 120 / GODINA XII

Intervju: Safet Kešo, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo“Ja u petom razredu”Muke po udžbenicima

ISSN

0033

-167

8

Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)

PROSVJETNI LIST, septembar / rujan 2008. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo MusagićUrednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAKAdresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., SarajevoRukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: Kome zvoni školsko zvonce?

5. Između dva broja

6. Intervju: Safet Kešo, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo

9. Gorana Jovanović: “Ja u petom razredu”

10. Hašima Ćurak: Otvoren logopedski kabinet

11. Selma Rizvan: Zašto se umanjuje značaj pedagoga

12. Dimitrije Petrović: Sposobnosti učenika koji ne uspijevaju u procesu usvajanja znanja

13. Zahid Topić: Muke po udžbenicima

14. Hamida Toplak: Rješavanje konflikata u školi tehnikama “Šest šešira” i “Konfliktna mapa”

16. Natira Hebib: Ocjenjivanje zasnovano na obrazovnim ishodima

18. Šefket Arslanagić: Veliki matematičari: Simon Deni Poason

20. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

22. Nova izdanja

24. Ukratko

26. Povodi, mišljenja, reagovanja…

28. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Otto Kiss: “Szavino dvorište”

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

4 PROSVJETNI LIST, septembar / rujan 2008.

BIJELO NA CRNOM

KOME ZVONI ŠKOLSKO ZVONCE?

Tačno prije godinu dana, u septembru 2007., na ovom istom mjestu sam, u tekstu pod naslovom Kruške i jabuke ministrice Kune, pobrojao nekoliko bitnih karakteristika sta-

nja u našem odgojno-obrazovnom sistemu pred početak nove 2007./2008. školske godine. Tada sam, da podsjetim naše čitaoce, pomenuo nekoliko već „ klasičnih“ simptoma (bolje reći: indika-tora) bolesti od koje duži niz godina boluje naše poslijeratno škol-stvo, među kojima i: dvije škole pod jednim kro-vom, paralelni nastavni planovi i programi, nazivi škola, udžbenici, nepoštivanje kolektivnih ugovora, manjak prvačića...i da dalje ne nabrajam, jer će, da se malo gorko našalim, nastavimo li ovako, uskoro i djeca koja upisuju prvi razred osnovne škole moći odrecitirati te osnovne probleme odgoja i obrazova-nja u Bosni i Hercegovini.

Slične ocjene, nažalost, samo uz nešto drukčije nijansiranje problema, mogli bismo iznijeti i uz početak nove 2008./2009. školske godine. Prošle godine „zbog vrućina“ kasnio je početak školske godine u Zapadnohercegovačkom kantonu, a ove, isto tako „zbog vrućina“, nastava je kasnije počela u Hercegovačko-neretvanskom kantonu; prošle go-dine je bilo prigovora na kašnjenje nekih udžbenika, a ove godine se koplja lome oko načina štampanja besplatnih udžbenika; prošle godine u nekim kantonima nisu htjeli prihvatiti povećanje vrijed-nosti boda za obračun ličnih dohodaka i iznosa za topli obrok na-stavnika, a ove, u nekim kantonima, sudske presude reguliraju te odnose; prošle godine ministrica u Srednjobosanskom kantonu, Greta Kuna, izjavi kako „dvije škole pod jednim krovom“ i nije tako loš „model“, a ove imamo zahtjeve da se kantonima, u koji-ma još uvijek egzistiraju takve škole, obustavi bilo kakva pomoć iz federalnog budžeta; prošle godine je bio problem sa učenicama osnovne škole u Čapljini, a ove sa maturantima bošnjačke nacio-nalnosti u Srednjoj školi u Stocu, koji još čekaju svoje maturske diplome (danas baš čitam da je rješenje na pomolu?); prošle godi-ne u nekim kantonima nije startalo devetogodišnje osnovno obra-zovanje, navodno zbog neadekvatnih tehničkih uslova, a ove, isto tako, u tim istim kantonima, nije se krenulo sa devetogodišnjim obrazovanjem zbog toga što nisu stvorene tehničke pretpostavke. I, napokon, i u prošloj i u ovoj školskoj godini sve je manje djece u prvim razredima i osnovnih i srednjih škola.

Nabrajajući samo neke hronične i, manje-više, svima poznate probleme našeg obrazovnog sistema, i vezujući ih kao zajedničke karakteristike početaka prošle i ove školske godine, imao sam na-mjeru ukazati na pojavu stalnog ponavljanja gotovo istih proble-ma (uz neke sasvim nove) u bosanskohercegovačkom školstvu,

uvažavajući i neke specifičnosti u manjem bh. entitetu, koji je, i u ovoj oblasti, zbog centralizovanog načina odlučivanja, u blagoj prednosti u odnosu na Federaciju BiH. Naravno, ovdje bi sad slije-dilo nekoliko sasvim logičnih pitanja: zašto je to tako? zašto nam se iz godine u godinu ponavljaju skoro isti problemi? dokle će nam „nesretni ratni sukobi“ biti pravdanje za sve poslijeratne teš-koće, pa i u obrazovanju? I, konačno, slijedi ključno pitanje: ko će

i kada početi rješavati stare, dugogodišnje proble-me, da bismo se mogli kvalitetno nositi sa novim izazovima, koje nam donose reforma obrazovanja i novo vrijeme?

Čekajući odgovore na ova i neka druga već odav-no otvorena pitanja, zanimljivo bi bilo, gotovo ek-sperimentalno, pokušati analizirati i sagledati gene-zu nastajanja novih školskih i društvenih problema, koji su se javili uz početak ove školske godine, a o kojima ranije i nije bilo govora. Takav „problem“ su, recimo, besplatni užbenici. Naravno, besplatni udžbenici ne bi trebali biti problem, nego dio rješe-nja za one roditelje kojima septembar dodatno op-terećuje ionako tanke kućne budžete. Ali, eto, čini mi se kako smo postali pravi majstori da od dobrih

namjera, dobrih ideja, dobrih rješenja napravimo samo još jedan novi problem. U ovakvoj općoj besparici, već sama činjenica da se iz budžeta Federacije (kojem inače prijeti kolaps) izdvojilo 8.000 000 KM za nabavku udžbenika koji će se kasnije besplatno dijeliti učenicima trebala bi, sama po sebi, biti dobrodošla informacija, a napor Federalnog ministarstva vrijedan svake pohvale. Ali, (i ovdje ono „ali“ djevojci sreću kvari) od dobrog rješenja, eto, mi smo uspjeli napravili još jedan novi problem, kada su se u ovu korisnu ideju ubacili međusobno suprostavljeni interesi izdavača udžbenika, štampara, trgovaca, čiji su nas predstavnici danima i noćima (na TV) ubjeđivali kako će cio projekat propasti, jer su „oni neki drugi“ krivi za sve, za razliku od njih koji su dobri i veoma brižni prema učenicima i njihovim roditeljima. Udžbeni-ci se, na sreću, ipak besplatno dijele učenicima do petog razreda osnovne škole, te nekim kategorijama siromašnih učenika, što je, naravno, dobro, ali je sigurno ova akcija i primjer kako se i najbo-lje, najdobronamjernije ideje mogu kompromitirati i prije nego li zažive u praksi.

I za kraj ovog teksta, sa zadovoljstvom parafraziram priču jed-nog svog prijatelja, pisca i penzionisanog prosvjetnog radnika, koji mi neki dan, onako usput, reče kako jedina lijepa stvar, uz početak nove školske godine, jesu slike veselih dečijih lica i njiho-vi veseli dječiji glasovi u dvorištima lijepo obnovljenih školskih zgrada. Njima i njihovim nastavnicima, usprkos svemu, zvoni školsko zvonce!


Između dva broja

Rekli su...Besplatni udžbenici za osnovce

Modernizacija Univerziteta u Zenici

Školski nazivi i obilježja

Pred početak nove školske 2008/2009. godine (26. avgusta) federalni premijer Nedžad Branković i federalna ministrica obrazovanja Meliha Alić ocijenili su pro-jekt nabavke besplatnih udžbenika, za više od 130 hiljada osnovaca, jednim od najve-ćih i najhumanijih investicija Vlade Fede-racije BiH. Na pres konferenciji, kojoj su prisustvovali i kantonalni ministri obrazo-vanja, federalna ministrica je istaknula da su Vlada FBiH i njeno ministarstvo tokom ove godine posvetili značajnu pažnju re-formi obrazovanja i stvaranju uvjeta da sva djeca u Federaciji imaju kvalitetne uvjete za pohađanje nastave i usvajanje znanja ilustrujući to podatkom da je budžet Mini-starstva u odnosu na početak 2007. godine povećan za 400 posto. U ovo ulazi i prvi put u federalnom budžetu otvoren transfer za nabavku besplatnih udžbenika za osnovce u iznosu od osam miliona KM. Tim sred-stvima su kupljeni udžbenici učenicima od prvog do četvrtog razreda osmogodišnje i devetogodišnje osnovne škole, kao i učeni-cima romske nacionalnosti, djeci poginu-lih boraca, socijalno ugroženim učenicima

i učenicima iz porodica u kojima se školuje troje ili više djece, a koji pohađaju peti, še-sti, sedmi ili osmi razred.

Odgovarajući na novinarska pitanja u vezi sa greškama u nekim udžbenicima, ministrica Alić je kazala da su ovaj put izdavači morali ispoštovati sve odluke recenzenata, pri čemu se Ministarstvo na čijem je čelu potrudilo da tim recenzenata bude na najvišem nivou, te naglasila da svi izdavači i autori koji se nisu držali uput-stava recenzenata moraju o svom trošku izvršiti korekcije u udžbenicima.

Podsjetimo i na to da su Odlukom Vlade FBiH iz juna ove godine, a na osnovu koje su i odobrena sredstva za kupovinu be-splatnih udžbenika, kantonalna ministar-stva obrazovanja bila obavezna da nabave udžbenike za sva četiri razreda osnovne škole od ovlaštenih izdavačkih kuća u skla-du sa Zakonom o javnim nabavkama, te da izdavači udžbenika trebaju biti firme s po-dručja BiH, a udžbenici štampani u našoj zemlji, izuzev udžbenika stranih jezika.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na 20. hitnoj sjednici održanoj početkom avgusta u Sarajevu, donijelo je odluku o ratificiranju sporazuma o kreditu između BiH, koju zastupa Ministarstvo finansi-ja i trezora BiH, i Raiffeisen Zentralbank Osterreich Aktiengesellschaft – Projekt modernizacije Univerziteta u Zenici.

Riječ je o projektu kojeg je Vijeće mi-nistara BiH utvrdilo 24. aprila. Njegova realizacija je proistekla iz sporazuma o finansijskoj saradnji između Vijeća mini-stara BiH i vlade Austrije, koji je potpisan 30. marta 2006. godine.

Projekt modernizacije Univerziteta u Zenici vrijedan je 4.975.020 eura.

Nedavno su predstavnici Fondacije lo-kalne demokratije predočili rezultate ana-lize urađene proteklih mjeseci u okviru projekta Monitoring provedbe kriterija za školske nazive i obilježja, koji je finansi-rala Evropska unija, a po kojima gotovo hiljadu škola širom BiH ima nazive ili sim-bole koji mogu vrijeđati učenike, posebno učenike povratnike. Kriteriji su dio spora-zuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika koji su još 2004. godine potpisali ministri obrazovanja na svim nivoima vlasti.

“Uprkos tome što su od potpisivanja sporazuma prošle četiri godine, gotovo polovina škola u našoj zemlji i dalje ima nazive, simbole, manifestacije i svečano-sti koje se kose sa kriterijima”, kazala je novinarima izvršna direktorica Fondacije

Jasmina Mujezinović. Menadžer ovog projekta Edin Biščević

istakao je da 359 škola u FBiH i 628 u RS, odnosno 978 osnovnih i srednjih škola u BiH od 2.088 kontrolisanih nosi nazive ili obilježja u vezi s vjerskim uvjerenjem, ličnostima ili događajima iz posljednjeg rata, dok je šefica sektora za ljudska pra-va i izbjeglice u državnom Ministarstvu za ljudska prava Saliha Đuderija kazala da kontrole nisu bile obavljene u 153 škole Zapadnohercegovačkog i Livanjskog kan-tona gdje istraživačima nije omogućen pri-stup školama, pa za njih i nema podataka.

Izvještaj Fondacije s nazivima škola koje krše potpisani sporazum najprije će biti predstavljen Vijeću ministara i vlada-ma entiteta, a potom i javnosti.

“… Poseban prioritet mora biti obrazovanje. Tokom rata smo izgu-bili korak, jer se tada dešavala informatička revolucija u svijetu. Ne radimo dovoljno na uključivanju mladih, a imamo mladu genera-ciju koja je spremna da napravi novi isko-rak…”

(Dr. Haris Silajdžić, predsjednik Predsjedništva BiH)

“Oštro osuđujemo svaki oblik segregacije u školama i zahtijeva-mo hitne intervencije svih nadležnih vlasti, prvenstveno kanto-nalnih i općinskih, u cilju obezbjeđivanja jednakih uslova za školovanje svoj djeci. Trenutno na po-dručju Federacije BiH postoje 34 škole koje su evidentirane kao “dvije škole pod istim krovom”, što je značajan pomak u odnosu na 2007., u kojoj su bile registro-vane 52 takve škole. One se nalaze u dva kantona – Srednjobosanskom i Hercego-vačko-neretvanskom. Napredak se desio u Zeničko-dobojskom, u kojem je došlo do administrativno-pravnog objedinjava-nja ovih škola. U saradnji sa općinskim i kantonalnim vlastima i Ministarstvom ci-vilnih poslova BiH nastavljamo aktivnosti na rješavanju ovog pitanja. Konferencija ministara obrazovanja u BiH razmatrala je problem postojanja “dvije škole pod istim krovom” i zatražila od resornih ministar-stava kantona u kojima je ova pojava evi-dentirana i od OSCE da dostave izvještaje o trenutnom stanju kako bi se na narednom sastanku Konferencije razmatrala ova pro-blematika.”

(Meliha Alić, federalna ministrica obrazovanja i nauke)

“… U srednje škole upisujemo 40 novih učenika, što je do sada najveći broj. Tu će biti oko 100 romskih uče-nika, a osnovne škole će pohađati oko 900 učenika. To je veliki uspjeh i dokaz da se u Tuzlanskom kan-tonu stvara nova generacija obrazovanih Roma.”

(Mehmed Mujić, referent za pitanje Roma u Pedagoškom zavodu Tuzla)


Intervju “Prosvjetnog lista”

Mr. Safet Kešo, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo

Znanje je temeljna vrijednost današnjice

“O kvalitetu nastave najbolje svjedoče učenici. Ako je suditi po tome, onda želim sa zadovoljstvom istaknuti da učenici i studenti iz KS redovno brane boje naše domovine na

svim međunarodnim smotrama i takmičenjima i u tome imaju mnogo uspjeha. Ne bi to bilo moguće da nemamo dobar i stručan kadar koji radi s njima.”

Razgovarala: Medina Jusić-Sofić

Redakcija “Prosvjetnog lista” ima-la je najmanje dva razloga da, uz početak nove školske 2008/2009.

godine, razgovara sa ministrom obrazova-nja i nauke Kantona Sarajevo, gospodinom Safetom Kešom. Prvi je taj što se radi o kantonu u kojem je najveća koncentraci-ja odgojno-obrazovnih institucija u našoj zemlji, a drugi je u činjenici da sa gospo-dinom Kešom do sada nismo imali priliku razgovarati, iako ga “prati glas” zahvalnog i susretljivog sagovornika.

Intervju smo otpočeli molbom ministru Keši da na početku nove školske i akadem-ske godine uputi poruku svim sudionicima odgojno-obrazovnog rada u Kantonu Sara-jevo i šire.

Kešo: Prije svega, čestitam od srca po-četak nove školske godine. Učenike i stu-dente podsjetio bih da svaki početak pred-stavlja novu priliku činjenja dobrih djela i pametnih stvari, pa ih pozivam da pažnju i energiju usmjere na vlastito obrazovanje i da se bolje pripreme za vrijeme u kojem znanje (uz odgoj) postaje temeljna vrijed-nost današnjice. Svima koji rade na odgoju i obrazovanju naše djece i omladine že-lim puno uspjeha u poslu kojim se bave, a moram kazati da se bave najljepšim i naj-humanijim poslom u skali mogućih zani-manja. Zamolio bih ih da sa još više ener-gije i ljubavi rade svoj posao odgajatelja i prosvjetara u ovom vremenu kada neke temeljne ljudske vrijednosti dolaze u pita-nje pod utjecajem nekih negativnih pojava u društvu.

PL: Poznati su nam Vaši napori da se, u mjeri koliko to mogućnosti dozvolja-vaju, poboljša materijalni položaj pro-svjetnih radnika u Sarajevskom kanto-nu. Da li ste zadovoljni sa postojećim stanjem?

Značajno povećanje plaćaKešo: Zahvaljujući podršci i razumije-

vanju Vlade i Skupštine KS, uspjeli smo osigurati solidan materijalni status uposle-nika u odgojno-obrazovnim institucijama. Najniže plaće imaju uposlenici u predškol-skim ustanovama, ali se nadamo da ćemo već od 2009. godine uspjeti osigurati sred-stva u budžetu za poboljšanje i njihovog materijalnog položaja. U ostalim ustanova-ma naši uposleni imaju primanja koja nisu manja od primanja uposlenika u organima Uprave, a na Univerzitetu smo u 2007. go-dini značajno povećali plaće, tako da svaki redovni profesor ima plaću najmanje kao i ministar u Vladi Kantona Sarajevo.

PL: Drago nam je to čuti. Nadamo se da će i ministri obrazovanja ostalih kantona u Federaciji BiH slijediti vaš primjer. Zanima nas sada druga strana nastavničkog poziva: stručno usavrša-vanje. Kakvo je stanje u tom pogledu u Kantonu Sarajevo?

Kešo: Svake godine izdvajamo novčana sredstva za stručno usavršavanje nastavni-ka svih profila. Nemamo, nažalost, dovolj-no da bismo podigli nivo i obim usavrša-vanja, ali možemo biti zadovoljni ovim što sada imamo i postižemo. Podsjećam da o kvalitetu nastave najbolje svjedoče učeni-ci. Ako je suditi po tome, onda želim sa za-dovoljstvom istaknuti da učenici i studenti iz KS redovno brane boje naše domovine na svim međunarodnim smotrama i takmi-čenjima i u tome imaju mnogo uspjeha. Ne bi to bilo moguće da nemamo dobar i stru-čan kadar koji radi s njima.

PL: Činjenica je da na fakultetima predaje znatan broj profesora kojima se bliži kraj radnog vijeka, čak i profeso-ri koji su u penziji, a nemamo dovoljno novih, mladih doktora nauka. Mnogi

Svima koji rade na odgoju i obrazovanju naše djece i omladine želim puno uspjeha u poslu kojim se bave, a moram kazati da se bave najljepšim i najhumanijim poslom u skali mogućih zanimanja. Zamolio bih ih da sa još više energije i ljubavi rade svoj posao odgajatelja i prosvjetara u ovom vremenu kada neke temeljne ljudske vrijednosti dolaze u pitanje pod utjecajem nekih negativnih pojava u društvu.”


Intervju “Prosvjetnog lista”

magistri, radeći kao asistenti, nemaju dovoljno vremena da se posvete dokto-ratima. Kako, s obzirom na takvu situ-aciju, vidite napredak u podmlađivanju kadra, odnosno smjenu generacija na Univerzitetu?

Želimo pružiti šansu mladim stručnjacima

Kešo: Smjena generacija i na Sarajev-skom univerzitetu protiče uz određene probleme i otpore. Često imamo negodo-vanja starijih profesora kada dođe vrijeme za njihov odlazak u penziju. Vrlo često se prave administrativne i druge zapreke s ciljem da se zadrži postojeće stanje, tj. da stari profesori ostanu u radnom odnosu, a da se mladim ljudima ne pruži nikakva šansa. Imamo primjere, na svu sreću rijet-ke, da profesori sa 46 godina radnog staža, upućuju žalbe Helsinškom komitetu i dru-gim međunarodnim i domaćim subjekti-ma, tražeći od njih da zaštite njihovo pravo na rad, istovremeno ne tražeći da se zaštiti pravo na rad mladog čovjeka koji je stekao kvalifikacije i druge potrebne uvjete za rad na Univerzitetu. Ministarstvo obrazovanja stoji na pozicijama zaštite zakonitosti i že-limo pružiti šansu mladim stručnjacima.

PL: Vjerujemo da ćete se složiti sa nama ako konstatujemo da i sa Univer-ziteta ponekad stižu zahtjevi za koje i ne bismo mogli reći da prate savremene tokove u visokoškolskom obrazovanju. Ovdje, da budemo precizniji, prije sve-ga, mislimo na vrlo izražene otpore koji su sa nekih fakulteta stizali na prijed-log o potpunom prelasku na trezorsko poslovanje. Da li tih otpora još uvijek ima?

Kešo: Uvođenje trezorskog poslovanja je zakonska obaveza i svakako će doći na red. Skupština KS donijela je zaključak kojim je prelazak visokoškolskih ustanova na trezorsko poslovanje vezala za proces integracije Univerziteta. S druge strane, in-tegracija Univerziteta jeste nova kategorija u novom Zakonu o visokom obrazovanju i trebat će nam izvjesno vrijeme da prvo provedemo integraciju, a potom uvedemo Univerzitet u sistem trezorskog poslovanja koji donosi mnogo više finansijske disci-pline, ujednačavanje pravila finansijskog poslovanja, ukratko, unošenje više reda i transparentnosti u finansijsko poslovanje visokoškolskih ustanova.

PL: Uloga mass medija, televizije po-sebno, je sve prisutnija u životima djece i mladih. U kojoj mjeri institucije drža-ve koriste medije u promicanju pozitiv-nih vrijednosti u društvu, stvaranju op-

“Već smo u reformi prelaska sa osmogodišnjeg na devetogodišnje osnovno obrazovanje. Planirmo reducirati nastavne planove i programe, smanjiti broj predmeta i izbaciti iz programa sadržaje koji predstavljaju nepotreban teret za učenike.

U srednjoškolskom obrazovanju postoji mogućnost uvođenja obaveznog školovanja najmanje dvije godine do sticanja punoljetnosti. O tome smo završili elaborat…

timističnog ozračja u oblastima kulture, obrazovanja i drugih djelatnosti, imaju-ći pritom u vidu i potrebu cjeloživotnog učenja? Da li ste zadovoljni sa brojem i kvalitetom listova i časopisa koji se is-ključivo bave problematikom obrazova-nja?

Afirmisati dostignuća kolektiva i pojedinaca

Kešo: Mediji zaista imaju ogromnu ulo-gu u uspostavi ukupnog sistema društve-nih vrijednosti, a među najveće vrijednosti u društvu spada i kategorija odgojenog i obrazovanog čovjeka. Primijetili smo da se najveći broj medija rukovodi kriterijem gledanosti, a to se temelji na senzaciona-

lizmu i vizuelnoj i dugoj atraktivnosti po svaku cijenu, a zapostavljaju se odgojno-obrazovne i, u najširem smislu riječi, pozi-tivne kulturološke dimenzije čijom afirma-cijom bi i mediji mogli snažno doprinijeti. Želimo afirmisati dobre vrtiće, dobre škole i fakultete, našu izvanrednu djecu, odlične pedagoge, profesore, odgajatelje, izvan-redna dostignuća kolektiva i pojedinaca koji rade u odgojno-obrazovnom procesu i želimo da nam i u tome pomognu i mediji jer samo tako možemo za naše najmlađe stvoriti obrasce i modele pozitivnog pona-šanja i afirmirati uzore u našoj sredini.

Ove godine izdvojili smo 50 000 KM za projekte te vrste, formirali savjet za reali-zaciju odgojno-obrazovnih projekata pu-tem TV KS. Planiramo pokrenuti emisiju o bosanskom jeziku sa NTV Hayat, te po-držati projekat “Društvo znanja” koje ure-đuje doajen našeg novinarstva Mufid Me-mija i koji će biti realiziran na TV OBN. Također sufinansiramo i izvjestan broj printanih medija među koje spada vaš i naš Prosvjetni list koga izuzetno uvažavamo i za koga smatramo da ima vrlo pozitivnu društvenu ulogu. U saradnji sa predstavni-cima Društva pisaca ove godine sufinansi-ramo projekat časopisa Veliki odmor u ko-jem će učenici objavljivati svoje literarne i likovne radove i u kojem ćemo također afirmisati uspješne pojedince i kolektive jer oni zaslužuju da ih cijenimo i poštuje-mo. Podržavamo također mnoge naučne i stručne časopise. Ove godine smo zatraži-li da nam se dostave izvještaji o efektima sredstava koje smo dali s ciljem postizanja međunarodne referentnosti nekih časopisa koji se izdaju na Sarajevskom univerzite-tu, tj. na fakultetima, institutima i drugim ustanovama.

PL: Problem nasilja (i u školi!), naža-lost, nije nam više tako stran i dalek. Ve-ćina građana uzroke agresivnog ponaša-nja mladih nalaze u lošem porodičnom odgoju, a mnogi su spremni za postojeće stanje optužiti školski sistem u cjelini. Ako se složimo sa ovim tvrdnjama za-nimalo bi nas kakvo je Vaše mišljenje o tome da se i roditelji na odgovarajući način moraju educirati za prepoznava-nje ovog problema i njegovo predupre-đivanje.

Podrška edukaciji roditeljaKešo: Namjeravamo organizirati okru-

gle stolove, seminare i slične oblike edu-kacije roditelja naše djece. Formirali smo i Vijeće roditelja na KS i sa njima imamo izuzetno uspješnu saradnju, smatrajući ih našim najboljim i najozbiljnijim partneri-ma u odgoju djece i mladih, ali koje tako-


Intervju “Prosvjetnog lista”đer treba pripremati i educirati za sve slo-ženije zadaće koje stoje pred roditeljima modernog doba.

Nedavna saznanja o aktivnostima koje u segmentu edukacije roditelja vodite i Vi lično u Ženskom edukacionom centru Nahla u Sarajevu čine me veoma zadovoljnim i u tom smislu ovo ministarstvo je spremno na saradnju i podršku.

PL: Kakva je podrška Ministarstva obazovanja nevladinom sektoru na po-lju neformalne edukacije?

Kešo: Izdvojili smo sredstva za podrš-ku nevladinim organizacijama i jedan od kriterija jeste angažman registriranog su-bjekta na polju formalne ili neformalne edukacije. Za njihov rad ove godine smo izdvojili 260 000 KM. Tu spadaju student-ske organizacije, različita udruženja, sport-ske organzacije i dr.

PL: Pretpostavljamo da ste izvršili svojevrsnu inventuru problema i pitanja koja Vas čekaju u toku obavljanja vrlo odgovorne i delikatne društvene funkci-je u Vladi Kantona Sarajevo. Nakon što ste sagledali ukupnu sliku stanja u od-gojno-obrazovnom sistemu ove regije, da li ste osjetili potrebu za uvođenjem određenih inovacija u ovoj oblasti?

Kešo: Neke od novina koje ćemo uvesti, posljedica su obaveza iz Okvirnog zakona (na državnom nivou). To je npr. obavezni boravak djece u obdaništima u godini pred polazak u školu. Radi se o 30 radnih sed-mica sa po pet nastavnih sati sedmično, što ne bi trebalo predstavljati opterećenje za djecu i što se može realizirati kroz aktiv-nosti u toku dva radna dana u sedmici sa po dva do tri sata boravka djece u obdani-štu ili školi.

Već smo u reformi prelaska sa osmogo-dišnjeg na devetogodišnje osnovno obra-zovanje. Planirmo reducirati nastavne pla-nove i programe, smanjiti broj predmeta i izbaciti iz programa sadržaje koji pred-stavljaju nepotreban teret za učenike.

U srednjoškolskom obrazovanju postoji mogućnost uvođenja obaveznog školova-nja najmanje dvije godine do sticanja pu-noljetnosti. O tome smo završili elaborat. Dobra strana uvođenja obaveznog sred-njeg obrazovanja jeste povećanje broja naših građana sa stečenim minimalnim kvalifikacijama, podizanje ukupnog ni-voa obrazovanosti naših mladih, odgojno-obrazovna okupacija onih učenika koji su nakon osnovne škole planirali da “dangu-be”, postanu potencijalni delikventi i sl.

Na visokoškolskom nivou, nastavak pro-vođenja Bolonjske reforme predstavlja naš apsolutni prioritet, a svakako ćemo dosta

pažnje posvetiti integraciji Univerziteta, te njegovom tehničkom i kadrovskom jačanju. Želimo napraviti značajan progres na polju informatizacije naših odgojno-obrazovnih ustanova na svim nivoima, želimo znatno povećati iznos sredstava za stipendiranje izuzetno talentiranih i uspješnih učenika i studenata iz KS, osigurati sredstva za bržu izgradnju CAMPUS-a Univerziteta jer taj projekat smatramo možda najznačajnijim projektom u posljednjih nekoliko decenija. Također želimo završiti započete poslove na izgradnji šest novih škola, postići zacr-tani cilj da svaka škola ima svoju fiskultur-nu salu, što sada nije slučaj, povećati iz-dvajanja za kupovinu udžbenika, posebno za siromašnu djecu itd.

PL: U odgojno-obrazovni sistem, kako saznajemo, uvodite još neke novine. O čemu se konkretno radi?

Kešo: Od ove školske godine uvodimo jedinstven Etički kodeks koji će propisati norme ponašanja svih uposlenika u osnov-nim i srednjim školama. Od ove školske godine imat ćemo također Pravilnik o or-ganizovanju stručnih seminara, ekskurzija, škola u prirodi, te novi Pravilnik o ocjenji-

“Od ove školske godine uvodimo jedinstven Etički kodeks koji će propisati norme ponašanja svih uposlenika u osnovnim i srednjim školama. Od ove školske godine imat ćemo također Pravilnik o organizovanju stručnih seminara, ekskurzija, škola u prirodi, te novi Pravilnik o ocjenjivanju i napredovanju nastavnika.”

vanju i napredovanju nastavnika. PL: Poznato nam je da Vaše mini-

starstvo izdvaja određena sredstva i za naučno-istraživački rad. Znamo da ona nisu dovoljna, ali bismo Vas ipak zamo-lili da pomenete neke iznose.

Kešo: U 2007. godini izdvojili smo 522 000 KM za podršku naučno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih projekata u KS, a ove godine ta cifra je povećana na 1 200 000 KM. Također smo izdvojili i 640 000 KM za podršku magistrantima i doktoran-tima. Osim toga, podržavamo projekte po-put izrade bh. enciklopedije, Općeg lingvi-stičkog atlasa, novog Pravopisa bosanskog jezika. Finansirat ćemo i različita izdanja udžbenika univerzitetskog karaktera. U toku je izrada monografija svih škola, a finansijski podržavamo i projekte Škola u bolnici, Škola u pozorištu i Škola u muze-ju.

PL: Koliko često imate priliku da po-sjetite škole i da se upoznate sa proble-mima direktno iz prakse?

Najbolje se osjećam u školamaKešo: Volio bih češće posjećivati škole.

Na području KS imamo 110 osnovnih i srednjih škola. Nažalost, ne stižem da obi-đem i da popratim ukupan život i rad tih ustanova, jer mi to, opet kažem, nažalost, ne dozvoljavaju druge obaveze, sjednice, sastanci, rad na zakonskim i podzakon-skim aktima, poslovi planiranja, analize, izvještavanje i dr. Međutim, najbolje se osjećam u školama. Tamo je najviše rado-sti za jednog ministra obrazovanja. Dižem svoj glas protiv svih onih koji ružno govo-re o našoj djeci i nastavnicima u školama, jer sama škola ne može nadomjestiti pro-puste brojnih drugih subjekata u različitim segmentima društvene angažiranosti ljudi.

PL: Naš list je svojevremeno u više na-vrata, argumentovano sugerisao i kan-tonalnom ministarstvu i sindikatima da bi vrijedilo uvesti godišnju nagradu za najistaknutije prosvjetne radnike (na nivou kantona, ako već ne može na ni-vou Federacije). Vama je zasigurno po-znato kako je prije rata funkcionisala nagrada Hasan Kikić i sa koliko se di-gniteta država odnosila prema nagrađe-nima. Svjesni novih okolnosti, Prosvjetni list je prije dvije godine predlagao na-gradu Fatima Gunić za područje KS, za životno djelo, ali i kolektivnu nagradu. Smatrate li da bi o tome vrijedilo još razgovarati i kakav je vaš lični stav pre-ma ovoj ideji?

Kešo: Apsolutno podržavam takvu ideju i spreman sam učestvovati u njenoj reali-zaciji.


Aktuelnosti

Kutak za razrednike i pedagoge

“Ja u petom razredu” Pomozimo posljednjoj generaciji osmogodišnjih “petačića” da se što bolje

snađu u novonastalim uslovima

Ove školske 2008/09. godine u peti razred polazi posljednja genera-cija “osmogodišnjaka”. Kako im

olakšati prelazak u predmetnu nastavu?Strah od nepoznatog izazvan najčešće

dezinformacijama koje šire stariji učenici javlja se kod učenika četvrtih razreda i tra-je gotovo cijele školske godine koja pret-hodi predmetnoj nastavi. Uvođenjem de-vetogodišnjeg obrazovanja bar jedan strah od škole prestaje. Pomozimo posljednjoj generaciji osmogodišnjih “petačića” da se što bolje snađu u novonastalim uslo-vima. Neki pedagozi i učitelji praktikuju da tokom četvrtog razreda urade na odje-ljenskoj zajednici temu “Kako vidim sebe u petom razredu” kada učenici na svjetlo dana iznesu sve svoje strahove od nepo-znatog - većeg broja nastavnika, težeg gra-diva, drugog stranog jezika, zadržavanja (odličnog) uspjeha... Tom prilikom čuju se i naslijeđena mišljenja o pojedinim nastav-nicima, naročito o onim “najstrožijim”. Učitelj tada ima niz mogućnosti da svoje učenike konkretno pripremi za naredni ra-zred i da im razbije sve nepotrebne straho-ve. Nije, međutim, kasno ni da razrednici o tome porazgovaraju sa svojim odjeljenji-ma na samom početku petog razreda, a već na prvoj, nezvaničnoj, klasifikaciji dobro se vratiti na takav jedan razgovor ali ovaj put o temama čega su se uzalud bojali, šta je “gore” nego što su očekivali, s kojim na-stavnicima i zašto najbolje sarađuju, s ko-jim nastavnicima i zašto teže uspostavljaju saradnju.

Period prilagođavanjaPostepeno uvođenje predmetne nastave

u četvrti razred najčešće pomaže, mada se radi o likovnom, muzičkom i tjelesnom odgoju, ali je to dovoljno da se bar naviknu na nova lica. U nekim školama u četvrtom razredu se uvodi kompletna predmetna nastava po sistemu da jedan učitelj svim četvrtim razredima predaje matematiku, drugi prirodu, bosanski. Takva priprema pokazuje još bolje rezultate u petom ra-zredu. Iskustvo pokazuje da se roditelji teže navikavaju na promjene nego djeca, tako da i oni moraju proći jedan period prilagođavanja na novonastalu situaciju. Vratimo se dječijim strahovima. Oni ne-

kada znaju biti takvog intenziteta da iza-zivaju psiho-somatske smetnje. Svim ro-diteljima se dogodilo da se dijete žali na bolove u stomaku, na primjer, pred neki kontrolni ili ispitivanje. Reakcija odraslih je u tim situacijama često: “Znam, boli te matematika, boli te engleski...” Kako se varamo! Bol jeste izazvan strahom i stre-som, ali dijete ne laže. Bol je stvaran! Već u prva dva-tri mjeseca u petom ra-zredu, dobro pripremljeni učenici i njiho-vi roditelji s olakšanjem konstatuju da je većina strahova uglavnom bila bezrazlož-na, ali neki su se pokazali i opravdanim. Među opravdane strahove sve više spa-da izloženost maltretiranju starijih učenika. U četvrtom razredu su se osjećali zaštiće-niji a bili su i najstariji u dvorištu na odmo-ru, a sad su najmlađi. Teško im je učiti i još jedan strani jezik, jedva da su i prvi nešto naučili! Ne sviđa im se ni što su razredi izmiješani, što je često praksa, a i novih učenika najviše dođe baš u pete razrede. Bude i razočarenja novim predmetima, kao što su geografija, historija, biologi-ja... Mnoga djeca ne znaju šta se kroz njih tačno izučava, sam naziv im zvuči intere-santno, nekako “odraslo”, a ono – obični predmeti kao i svaki drugi. Ni nalik na in-teresantne TV emisije iz tih oblasti! Infor-matici i tehničkom se svi raduju i često im je to interesantnije nego što su očekivali. Nekima smeta što sad moraju biti potpu-no samostalni a ne kao kod učitelja. Imaju mnogo manje slobodnog vremena nego prije. Neki odlikaši su mislili da će to i ostati s istom količinom uloženog truda, a sad vide da mnogo toga ne znaju što su mi-slili da znaju. Mnogi su se prvi put suočili sa negativnom ocjenom.

Mali i veliki problemiUpitate li “petačiće” koje osobine no-

vih nastavnika najviše cijene, često ćete čuti sljedeće: “nederanje”, dobra preda-vanja i blagost u pristupu, razumijevanje za probleme učenika, a “najmrže” im je “deranje” i davanje jedinica za “svaku sit-nicu”(!), po njihovoj procjeni, jer najveći broj učitelja se tako ne ponaša. Boje se da se kod nekih nastavnika slabija ocjena “ne može nikad ispraviti”. Nekima smeta što su nastavnički kabineti “nekako pusti” u odnosu na šarenilo njihovih ranijih učioni-

ca. Izražena je i pojava “ne volim predmet - ne volim nastavnika” ali i obratno: zavole predmet zbog nastavnika. Naravno, ima i onih koji bi neki predmet više voljeli da im predaje neko drugi ili su očekivali da će im neko drugi predavati. Ne vole ni nastavni-ke koji se s njima nikad ne našale. Teško se snalaze s udžbenicima ako im nastavnik “ne nacrta” šta treba da uče i šta im je za zadaću...

Poseban odnos imaju prema svojim ra-zrednicima, vežu se brzo za njih kao nekad za učitelje.

Ne odgovara im ni veliki broj kontrol-nih (pismenih) radova, u nižim razredima su više usmeno odgovarali. Učitelji svojim učenicima obrazlože svaku ocjenu a to svi nastavnici ne rade. Ima i onih, po dječijem mišljenju, koji ocjenu “namjerno” taje!

Ima još mnogo pojedinačnih nesnala-ženja kod većine učenika u ovom prelo-mnom periodu. Ovo su, na kraju, rezultati istraživanja samo u jednoj školi (doduše, u više generacija) ali, za utjehu, većina toga se izgubi do prvog polugodišta. Ako to kod nekog djeteta nije slučaj, na razred-nicima je da ulože dodatni trud savjetuju-ći roditeljima da češće dolaze u školu, da razgovaraju s drugovima svog djeteta, pa i sa nastavnicima ako treba. Jer i njima je sve novo, novi nastavnici ih ne poznaju. I oni se moraju iznova dokazivati kao rodi-telji. Učine li to zajedno sa svojim djete-tom i eventualne probleme će zajedno brže i lakše riješiti.

Sve se ovo odraslim osobama, čak i rodi-teljima i prosvjetnim radnicima (na žalost) može učiniti nevažno, sporadično, privre-meno... No, ne bismo trebali zaboraviti da su “petačići” još mali i da su problemi koji se nama čine mali za njih veliki i mogu ostaviti trajne posljedice po daljnje školo-vanje. Ako su prvi susreti s višim nivoom školovanja negativni, čak traumatični, di-jete već tada može trajno izgubiti volju za školovanjem, čak te “traume” prenijeti i na svoju buduću djecu.

Zato, pripremimo i njih i njihove rodi-telje, razbijmo nepotrebne strahove, obja-snimo one realne. Posla malo, a efekat ne-procjenjiv!

Gorana Jovanović


Aktuelnosti

U Javnoj ustanovi “Djeca Sarajeva”

Otvoren logopedski kabinetOvaj savremeno opremljeni kabinet,

prvi je u BiH u okviru jedne predškolske ustanove

Otvaranjem prvog logo-pedskog kabineta u Bosni i Hercegovini u

okviru predškolske ustanove, napravljen je veliki pozitivni iskorak u brizi za psihofizič-ko zdravlje djece predškolskog uzrasta.

Naime, krajem maja ove go-dine, u sarajevskom vrtiću “Du-nje”, koji radi u sklopu Javne ustanove “Djeca Sarajeva”, na inicijativu i uz napore menad-žmenta Ustanove, a uz pomoć lokalne zajednice, počeo je sa radom logopedski kabinet.

Logopedski kabinet je opre-mljen profesionalnom opre-mom za rad sa djecom koja imaju poteškoće u jezičko-go-vornoj komunikaciji. Oprema je nabavljena u skladu sa pre-porukama stručnjaka sa Defektološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Na osnovu opservacija i preporuka struč-nih osoba koje u vrtićima rade sa djecom predškolskog uzrasta (profesora i nastav-nika predškolskog odgoja i obrazovanja i pedagoga-psihologa), mobilni tim struč-njaka za pomoć djeci sa poteškoćama u razvoju je uspostavio mrežu podrške dje-ci, odgajateljima i roditeljima te djece.

Prema utvrđenim pokazateljima znatan broj djece je trebao dodatnu stručnu po-moć logopeda, jer je ustanovljeno da ima-ju neki vid problema u jezičko-govornoj komunikaciji, što podrazumijeva izvjesnu patologiju govora, kao i poremećaj jezika i njegove strukture.

Prvih šest godina djetetova života su presudne za razvoj govora i jezika. Dob do polaska u školu je krajnja granica do koje se mogu tolerisati nepravilnosti u izgovoru, pa je stoga iznimno važno da se korekcija svih glasova provede prije upisa u školu, odnosno do šeste godine. Djetetov govor u cjelini mora biti uredan, a svi glasovi pra-vilno izgovarani prilikom upisa u školu.

Stručnim logopedskim tretmanom u logopedskom kabinetu je od početka njego-

vog rada (za nepunih mjesec dana) obu-hvaćeno pedesetak djece predškolskog uzrasta iz svih vrtića Javne ustanove “Dje-ca Sarajeva”.

Najčešći problemi govorno-jezičke ko-munikacije su: nerazvijen govor, usporen razvoj govora, poremećaji izgovora gla-sova (dislalije), poremećaji ritma i tempa govora (mucanje, brzopletost, bradilalije),

disfazije i afazije dječje dobi, teškoće čitanja i pisanja i teško-će u učenju. Značajan dio pore-mećaja kojima se bave logopedi nastaju u djetinjstvu. Osobe s oštećenjem sluha, cerebralnom paralizom, mentalnom retardaci-jom i autizmom spadaju takođe u grupu s velikom vjerovatno-ćom za nastanak poremećaja u razvoju govora, jezika i komu-nikacije.

Imajući u vidu da su logope-di stručnjaci koji procjenjuju, obučavaju i koriguju poremećaje koje djeca i odrasli imaju u go-voru, jeziku i komunikaciji, nji-hov rad u logopedskom kabinetu

je usmjeren na: • prevenciju, dijagnostiku i re-

habilitaciju poremećaja komuni-kacije, jezika, govora i glasa;

• poboljšanje komunikacijskih vještina i učinkovitosti;

• prevenciju, dijagnostiku i rehabilitaciju poremećaja verbalne i neverbalne komuni-kacije u osoba s posebnim potrebama.

Rad se odvija kroz saradnju sa rodite-ljima, odgajateljima, pedagozima-psiholo-zima, a po potrebi, i sa drugim stručnja-cima.

Pristup i rad sa djetetom je individua-lan i uključuje individualiziranu procjenu, razvijanje individualiziranog plana rada i edukacije, te savjetovanje roditelja i odga-jatelja nakon obavljene dijagnostike. Te-rapijski ciljevi se modifikuju u skladu sa napretkom koje dijete vremenom postiže.

Aktivnosti u logopedskom kabinetu uk- ljučuju i razvoj i prilagodbu dijagnostičkih mjernih instrumenata te novih terapijskih postupaka i metoda rada.

Iskustva stečena u organizaciji i radu lo-gopedskog kabineta mogu značajno dopri-nijeti inkluzivnoj praksi i teoriji u predš-kolskim planovima i programima rada, a takođe i za rad u osnovnim školama.

Hašima Ćurak

Logopedski kabinet svečano su otvorili ministar obrazovanja i nauke KS Safet Kešo, načelnik Općine Novi Grad Damir Hadžić i direktorica JU “Djeca

Sarajeva” Arzija Mahmutović

Logopedski kabinet: Rad sa djecom koja imaju poteškoće sa sluhom i govorom


Aktuelnosti

Otvoreno

Zašto se umanjuje značaj pedagoga Kolika je društvena potreba za pedagozima, ko i koliko umanjuje njihov društveni značaj?

Ovu temu (naznačenu u podnaslovu teksta), čini mi se, neophodno je aktualizirati, želi li se dati andra-

gozima ono mjesto koje im pripada. Od-govor na pitanje iz podnaslova lahko je dati: društvena potreba za pedagozima je velika, ali tu potrebu društvo, neke insti-tucije, pojedinci, čak i država marginali-ziraju. Tako je mnogima nepoznat pojam andragogija, andragozi, a ima i onih koji misle da je obrazovanje rezervisano samo za djecu i mlade.

Ko i zašto umanjuje značaj pedagoga? Zašto se diplomirani pedagog može za-posliti samo u odgojno-obrazovnim insti-tucijama? Zar nije neophodna prisutnost pedagoga u, naprimjer, odgojno-obrazov-nom programu televizijskih kuća? Ne že-lim umanjivati značaj novinara ali iz ovog prethodnog pitanja proizlazi slijedeće pita-nje: Zar je novinar kompetentniji od peda-goga u odabiru dječijih programa, u znanju o tome koji je sadržaj pogodan za razvoj dječijih kognitivnih, afektivnih i voljnih crta. Pedagozi su tu svakako najkompe-tentniji. Mnogo je pitanja, a svako pitanje proističe iz prethodnog.

Zaobilaženje stručnjakaPedagogija, kao nauka o odgoju, treba

imati zasluženo mjesto u društvu. To bi podrazumijevalo da se u aktuelnim druš-tvenim zbivanjima traži stav, mišljenje, prijedlozi, sugestije andragoga i pedagoga kao kompetentnih ljudi koji mogu odgovo-riti na brojna društvena pitanja. Ovo isti-čem zato jer sam osobno vrlo razočarana prije svega medijskom pasivnošću prema pedagogiji kao nauci, a onda i prema pe-dagozima i andragozima. Tako naprimjer, postoje na mnogim televizijskim progra-mima emisije koje su dijaloškog tipa, a teme se uglavnom odnose na aktuelne probleme današnjice. Svaki put kada se najavi jedna takva emisija očekujem da gosti budu i pedagozi, ali to je vrlo rijetko. Iznijet ću nekoliko primjera koji govore u prilog tome da se od strane medija mar-ginalizira društvena uloga pedagoga. Tema jedne vrlo gledane emisije je bila: “Nasilje u obitelji i kako zaštititi djecu”. Sasvim je opravdano u jednu takvu emisiju pozvati pedagoge, jer smatram da oni mogu ade-

kvatno odgovoriti na datu temu. Ali, kao “kompetentna” osoba da o ovoj temi govo-ri bila je pozvana jedna estradna umjetni-ca. Osjećala sam potrebu da kao pedagog reagujem, te sam sugerirala (mailom) da bi na ovu temu trebalo pozvati poznate i priznate profesore pedagogije. Dobila sam odgovor: “Poštovana, mi pravimo tele-vizijsku emisiju, a ne seminar, uostalom zašto estradni umjetnici samo da razgova-raju o muzici, oni mogu dati odgovore i na mnoga druga pitanja.” To je tačno, ali je paradoksalno da estradni umjetnici mogu razgovarati o muzici i o mnogim drugim pitanjima, a, eto, pedagozi ne mogu razgo-varati niti o odgoju, a pogotovo o nekim drugim temama.

Nadalje, često smo u prilici vidjeti na TV dnevniku promociju brojnih knjiga, ali to su uglavnom književna djela (koja izuzet-no cijenim), a pitanje je da li je ikada pred-stavljeno neko pedagoško djelo. Ne! Knji-ga “Od individue do ličnosti - uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja” (Slatina Mujo, 2006.) je izuzetno djelo, prva nova teorija obrazovanja, djelo koje se priprema već deset godina, djelo koje predstavlja izuzetnu pedagošku, sociološku, antropo-lošku vrijednost, nije našlo mjesto da se medijski prezentira javnosti.

Također sam, potaknuta najnovijim sta-tističkim podacima o obrazovanju u našoj zemlji koji govore da čak 20% odraslih građana nema završenu osnovnu školu, dala prijedlog za vrlo gledanu emisiju koja se bavi aktuelnim društvenim pitanjima da tema bude kriza obrazovanja u BiH i pred-ložila goste koji bi mogli govoriti o ovoj temi. Međutim, povratnu informaciju ni-kada nisam dobila.

Škole bez pedagogaNo, veća je žalost, i paradoks, što postoje

i pedagoški radnici koji također umanjuju značaj pedagoga, pa i značaj cijele peda-goško-psihološke službe škole. Poznat je slučaj da u jednoj školi godinu dana nije bio zaposlen pedagog jer resorno ministar-stvo nije imalo novaca za to radno mjesto. Također, postoje škole koje imaju i po če-tiri podružnice, a samo jednog pedagoga, jer ministarstvo opet nema novaca za još

jednog pedagoga. Često se pitam ko u tim izdvojenim školama svakodnevno obavlja poslove koje treba da obavlja pedagog ško-le? Kome se učenici obraćaju ukoliko im treba savjet, pomoć, sugestija, razgovor? Vrlo često se u našim školama štedi novac na pedagozima, psiholozima, socijalnim radnicima, na kraju svim onima koji čine pedagošku službu škole. No, ako se već štedi onda bi bilo logično da znamo gdje i kome ide ta ušteda, da se od tog novca povećavaju sramotne plate već postojećim radnicima škole. Bilo bi to dobro i prihvat-ljivo, ali ne, mi ne znamo gdje je ta ušte-đevina. Neki kažu da nemaju budžetskih sredstava za još jednog pedagoga, socijal-nog radnika ili psihologa u školama.

Razlozi za marginaliziranje obrazovanja u našem društvu su mnogobrojni: posli-jeratna ekstravagantna državna struktura koja obrazovanje daje u ruke 14 ministar-stava, odliv kadrova, neadekvatno finansi-ranje… Kroz sve to dobili smo generacije sa vrlo oskudnim znanjem, punim prazni-na i nespremnim da se uhvate ukoštac sa izazovima društva znanja. Otuda i ne čudi što dobivamo generacije učenika koji su agresivni i koji postaju maloljetni deli-kventi. Savjetodavna služba škole ne radi dovoljno sa učenicima jer jedan pedagog ne može stići obavljati i individualni rad sa svim učenicima. Jer on vrlo često mora obavljati poslove direktora, administrativ-ne poslove u školi, raditi sa nastavnicima, čak i pisati govor direktoru ako se organi-zuje neki prijem ili događaj na kome on treba nešto reći. Zbog svega toga njegov rad sa učenicima mora ostati uskraćen ili samo usputno obavljen. Vjerovatno ćemo u nekim kantonima još dugo čekati da se odluče (i ako se uopšte odluče) zaposliti socijalnog radnika u školama.

Smatram da se pedagozi moraju shvati-ti mnogo ozbiljnije, a moj argument za to je vrlo jednostavan: da li bi čovjek mogao biti čovjek bez odgoja!?

Možda moj rad ima suviše pesimističnu konotaciju, ali jedostavno na položaj peda-goga i andragoga u društvu ne mogu dati nikakvu pozitivnu kritičku percepciju.

Selma Rizvan


Aktuelnosti

Sposobnosti učenika koji ne uspijevaju u procesu usvajanja znanja

Razvijati mogućnosti učenika Svakog učenika treba proučavati kao kompletnu ličnost a ne kao ličnost podijeljenu na

pojedine komponente Neuspjeh rješavati u okviru nastave i učenja

Problem neuspjeha u procesu usvajanja znanja je aktuelan, a njegove posljedi-ce su velike i za pojedinca ali i za naše

društvo u cjelini. Psihološke posljedice se ma-nifestuju u povlačenju učenika koji ne uspijeva, u njegovoj socijalnoj neadaptiranosti, inferior-nosti itd. Akumulacija nesposobnosti dovodi do zaostajanja u intelektualnom razvoju učenika, čime se smanjuje mogućnost njegovog izlaska iz takvog kruga. I ekonomski momenat je tako-đe evidentan, kako za porodicu tako i za druš-tvo u cjelini.

Postavlja se pitanje kako metodološki prići proučavanju problema neuspjeha u školi.

Mnoga istraživanja su posvećena uzrocima neuspjeha. Kolman je naveo 113 vrsta uzroka neuspjeha. Postoje i različite klasifikacije uzro-ka neuspjeha u smislu davanja primata jednim faktorima nauštrb drugih.

Uzroci neuspjeha se mogu podijeliti u veoma opšte kategorije kao npr. neprilagođenost poro-dičnoj sredini, bez obzira na to o kakvoj je po-rodičnoj sredini riječ, neprilagođenost školskoj sredini, subjektivni faktor djeteta (sposobnost osobine ličnosti), kao jedinstvenog bića koje na specifičan način reaguje na okolinu.

Testiranje i korektivne mjereNajopštiji pristup klasifikciji uzroka, biološ-

ka i psihološka baza, su determinatori razvoja djece.

Mejer ih dijeli na mentalnu retardiranost, senzornu hendikepiranost, disfunkciju ili ne-zrelnost centralnog nervnog sistema, povrede mozga, hronične bolesti, nepodobne i neade-kvatne instrukcije, emocionalni poremećaj ili nedostatak motivacije, porodičnu disfunkciju, socijalno-ekonomsko-kulturnu deprivaciju.

S obzirom na to da je riječ o razvojnim po-remećajima i poremećajima za učenje Mejer preporučuje stručnjake iz različitih oblasti koji će raditi sa djecom da im pomognu. U zavisno-sti od poremećaja stručnjaci iz različitih oblasti provodiće određenu terapiju (psiho terapija, ritaminska terapija, terapija igrom, govorna terapija, vizueleno perceptivno treniranje, mo-difikacija ponašanja, psiho-odgojna terapija, terapija muzikom, umjetnošću ili igrom). Ra-zrednom nastavniku je namijenjeno pravljenje individualnog progama.

Dijete se podvrgava različitim testiranjem (zdravstveno stanje, sposobnosti, osobine lič-nosti itd.), a zatim slijede interpretacija i razli-čite korektivne mjere.

Kvaščev ističe da na školski neuspjeh utiču

sljedeći faktori: malo razvijena sposobnost za učenje, intriverzija, anksioznost, potčinjavanje, loše integrisana ličnost, neurotizam, konfor-mizam, odsustvo motivacije za istraživanjem i postignućem.

Na ove faktore mogli bismo da gledamo kao na uzroke s jedne, ili kao na posljedice, s druge strane. Loša integrisanost učenika je faktor zbog kojeg on ne uspijeva ili evidentan neuspjeh, pa se učenik osjeća emocionalno nestabilnim, ne-urotičnim i sl. Pored toga, ne mora da postoji usaglašenost ovih faktora sa konkretnim uslo-vima života i rada učenika, odnosno njegovim problemima u sticanju znanja. Reklo bi se da je ovakvo tretiranje faktora koji utiču na neu-spjeh značajnije za teoriju nego za praksu. Dru-ga vrsta istraživanja koja se bave neuspjehom učenika ukazuju na mogućnost sprečavanja neuspjeha. Istražuju se optimalni uslovi (soci-jalni, psihološki i didaktički) koji omogućavaju postizanje zadovoljavajućeg uspjeha.

Na zaostajanje se reaguje tako što se istražuje uzrok zaostajanja kod svakog učenika pojedi-načno.

Nije problem otkrivanje obrazovnog nivoa na kojem se učenik nalazi. Problem je u saznanju da se taj nivo formirao kroz djelatnost djeteta koja ne može da se formira sama po sebi, već u kontaktu sa ljudima koji ga okružuju, odnosno u zajedničkim djelatnostima. Cilj te djelatnosti nije samo prenošenje znanja, već i formiranje sposobnosti. Postoji dijalektički odnos izme-đu sposobnosti i znanja. Ukoliko je adekvatan proces usvajanja znanja, dolazi do razvijanja sposobnosti. Samim tim postavlja se pitanje odnosa između učenja i razvoja. Sposobnosti je moguće razvijati tako što napore treba usmjeriti na mehanizme njihovog razvijanja. Taj zadatak je povezan sa nastavom kao vodećom djelatno-šću na osnovnom školskom uzrastu. Odnos iz-među mišljenja i nastave na različitim nivoima se mijenja i ako je nivo viši, tim prije mišljenje postaje nezavisno od nastave.

Ovakav stav se ne odnosi na učenike koji po-kazuju neuspjeh. Čak bi se moglo reći da je ne-posredan razvoj njihovog mišljenja determini-san nastavom. Veliki broj istraživanja pokazuje da neuspjeh treba rješavati u okviru nastave i učenja.

Proučavati učenika kao kompletnu ličnost

U nastavi se povećavaju intelektualne mo-gućnosti učenika koji pokazuju slab uspjeh. Odavno je poznato da različiti uslovi u nastavi dovode do varijacije u načinu mišljenja.

Praksa pokazuje da ukoliko dođe do neke in-dividualizacije u nastavi da je riječ o posebnoj grupi lakih zadataka. Nastavnik demonstrira kako treba riješiti postojeći zadatak. Učenik usvoji neka znanja ali njegove mogućnosti za usvajanje znanja se nisu izmijenile takvim na-činom rada.

U nastavi treba polaziti od individualnih mo-gućnosti učenika, ali ne prigalođavati im se, već stalno imati u vidu da je nastava samo tada do-bra kada ide ispred nastavnika.

Individualizacija u nastavi je uspješna ako se polazi od teoretskih pretpostavki da je moguće izmijeniti i razvijati sposobnosti učenika koji ne uspijevaju i to kroz proces sticanja znanja u nastavi. Postoji međusobna zavisnost na relaciji nastava – sposobnosti učenika. S obzirom na to da se često sposobnosti učenika procjenjuju na osnovu pokazanog znanja, čini mi se da se više bavimo rezultatima a manje procesom usvaja-nja znanja, čije mehanizme treba ispitati u cilju poboljšanja školskog uspjeha.

Slab rezultat je samo pokazatelj da učenik nije usvojio određene sadržaje, ali mi ne znamo šta bi on mogao kada bi se uspješno organizo-vala njegova sopstvena djelatnost.

Istraživanja su pokazala da su učenici koji ne uspijevaju u školi oštećeni u zadovoljava-nju nekih potreba u ranom uzrastu. Riječ je o uskraćenim emocionalnim potrebama, neodgo-varajućoj motivaciji, neorganizovanju različitih aktivnosti u kojima dijete stiče iskustva.

Problemi ponašanja, emocionalne nestabil-nosti se najčešće rješavaju određenom terapi-jom na relaciji stručnjak – roditelj – škola. Sva-kog učenika treba proučavati kao kompletnu ličnost a ne kao ličnost podijeljenu na pojedine komponente. U radu sa učenicima koji pokazu-ju neuspjeh bitno je da njihov trenutni nivo ne uzimamo kao mjerilo njihove mogućnosti već kao zadatak kojim ćemo kroz proces usvajanja znanja razvijati njihove mogućnosti.

Vodeća uloga nastavnika Kakvi su to pokazatelji razvoja kada je riječ o

učenicima koji ne uspijevaju? Za ovu grupu nije određena kvalitativna strana nastavnog procesa (nastava – zadatak – uopšten način radnje – sa-mokontrola – procjenjivanje sopstvenog rada), koja obezbjeđuje umni razvoj učenika koji po-kazuje neuspjeh.

U ovom procesu vodeću ulogu ima nastavnik koji organizuje proces usvajanja znanja. Moraju se analizirati uslovi svakog učenika i napraviti plan koji omogućava njegovo napredovanje. Učenik mora imati aktivnu poziciju u procesu


Aktuelnosti

Iz mog ugla

Muke po udžbenicima Jedan prijedlog “iz baze”

sticanja znanja, mijenjajući svoju sposobnost za učenje, a kao rezultat takve djelatnosti je učenik koji napreduje u procesu usvajanja znanja.

Ako nastavnu djelatnost ne tretiramo kao proces usvajanja znanja već kao proces u kome dolazi do mijenjanja njegove sposobnosti onda kod djece dolazi do formiranja novih načina usvajanja pojmova.

Nastavnu djelatnost kod učenika koji poka-zuje neuspjeh treba istraživati na taj način što ćemo se oslanjati na suštinske osobenosti pro-cesa usvajanja znanja a ne samo na rezultate usvajanja.

Nastavnu djelatnost moramo shvatiti kao jedinstvo više komponenti: nastavni zadaci (adekvatan sadržaj), sistem operacija, sistem kontrole i ocjena sopstvene djelatnosti. Ukoliko nastavnik vodi računa o svim ovim zahtjevima, učenik neće mehanički učiti definicije, neće in-tuitivno rješavati zadatke, već će biti vođen od nastavnika da vrši izvjesna uopštavanja načina radnje. Posebno treba istaknuti samokontrolu i samoocjenjivanje kao značajne elemente koji omogućavaju napredovanje učenika koji ne us-pijevaju u usvajanju novog znanja.

Potreban studiozniji pristupZa svaki konkretan slučaj pronalaze se odgo-

varajuće forme usvajanja znanja koje će pokre-nuti postojeće mogućnosti učenika. Ako učenik koji pokazuje neuspjeh to shvati i ako vršeći adekvatne radnje usvaja određene sadržaje, istovremeno i načine radnje, onda se može reći da je došlo do razvijanja njegovih sposobnosti.

Istraživanja Elikonjina, Davidova, Galjperi-na i dr. ukazuju na mogućnost formiranja spo-sobnosti učenika koji ne uspijevaju. Oni spo-sobnost određuju kao svojstva individue koju zajednički uslovljavaju uspješnost ispunjavanja određenih djelatnosti imajući u vidu svojstva koja se razvijaju ontogenetski u samoj djelatno-sti u zavisnosti od spoljnih uslova.

Ukoliko ovu uopštenu postavku konkretizu-jemo na učenike u procesu usvajanja znanja, onda je riječ o aktivnom procesu učenika.

Da bi došlo do razvoja sposobnosti kroz pro-ces usvajanja znanja ta djelatnost treba da bude adekvatna, da sadrži nove pretpostavke za dalj-nji razvoj učenika, stvarajući novu sposobnost ili funkciju. Tako npr. u oblasti jezika, učenik mora da ovlada određenim sistemom operacija da bi mogao da vrši suptilnije gramatičke ana-lize.

Nije dovoljno zahtijevati od učenika koji ne uspijevaju u procesu sticanja znanja da uče na-pamet definicije da bi dobili pozitivnu ocjenu. Ukoliko se proces sticanja znanja i sposobnosti razmatraju kao jedinstven proces, može se za-ključiti da je sposobnost moguće formirati ako se formira stihijno a ne sama po sebi.

Nastavnici koji žele uspjeh u radu moraju ovom problemu pristupiti studioznije, sa više želje i htijenja. To zahtijeva njihovo veliko za-laganje i prevasodno ljubav prema pozivu, što danas manjka mnogima koji se bave ovim po-slom.

Dimitrije Petrović

Nakon što se okonča školska go-dina, rekao bi čovjek da je to i kraj briga, učeničkih i roditelj-

skih. Ali, i nije baš tako. Počinje nova groznica koja najviše trese pomenute kategorije bosanskohercegovačke popu-lacije. Trese ona i prosvjetare (nastavni-ke i profesore), ali znatno manje.

Na tržištu se pojavljuju udžbenici. I to po četiri-pet za svaki predmet. Tu su i ra-zličiti priručnici, zbirke zadataka, radne sveske… Što narod kaže: knjiga “mali milion”. Najčešća im je razlika samo u koricama ili nekim slikama u odnosu na lanjske. Ima tu i podosta grešaka, češće jezičkih, ali i onih materijalnih (negdje ide tačka iza rimskog broja, negdje je nema, ima razlika u historijskim datu-mima, geografskim imenima, negdje se nazivi pišu izvorno a negdje onako kako ih izgovaramo i sl.). Cijene su posebna priča.

Slijedi reklama i propaganda: na te-leviziji, u novinama, čak i uživo. Ovo uživo je posebno interesantno. Autori, izdavači i štampari obilaze ministarstva, prosvjetno-pedagoške zavode i škole. Ništa manje agresivni nisu i knjižari-prodavači. Oni stižu i do nastavnika. Stvara se idealna situacija za lov u mut-nom. I kako je to kod nas običaj u po-litici, pravosuđu, privredi itd., dolazimo i do korupcije. “Srećom”, sve to ide na račun roditelja, odnosno njihove crkavi-ce od plaće ili penzije.

To poslije stvara haos u nastavi. De-šava se da po dva različita udžbenika

imamo u jednoj školi, da ne spominjemo općinu ili kanton. Doduše, sve se to radi u ime veće demokratičnosti, iako na sva-kom koraku pokazujemo da smo od te iste demokratije davno operirani.

I svemu tome su krivi, prije svega, sil-ni ekspertni timovi, doktori nauka i oni drugi koji sebi uzimaju za pravo da jedi-ni odlučuju o ovom važnom pitanju, iako su od neposrednog procesa obrazovanja miljama daleko, a u razredu i u kontaktu sa učenicima nisu bili “zadnjih stotinu godina”. Kad govore o rješenjima koja nude, stiče se dojam da se radi o Japanu, a ne o Bosni i Hercegovini.

Da ubuduće ne bismo pravili greške ili da bismo krivicu mogli bezbolnije prebaciti na nekog drugog, evo jednog prijedloga “iz baze”:

Prvo treba raspisati konkurs. Zatim izabrati komisiju šireg i raznorodnijeg sastava koja će vršiti konačni odabir udž-benika za upotrebu. A, onda: bujrum! Ko god smatra da zna i da može neka izvoli pisati udžbenik. Od ponuđenog prijedlo-ga neka komisija odabere tri i nagradi ih, a samo najbolji neka se štampa i poslije upotrebljava. Odabrani udžbenik treba da vrijedi bar četiri godine. Mislim da bi se na ovaj način izbjegli brojni nespora-zumi.

Ovo nisam ja izmislio. Ovako rade mnogo bogatiji, da ne kažem pametniji od nas.

Zahid Topić


Iz prakse, za praksu

Rješavanje konflikata u školi primjenom tehnika “Šest šešira” i “Konfliktna mapa”

Potrebna dobra i iskrena komunikacijaAko ove tehnike koristimo ne samo onda kada imamo konflikt, nego i za neke druge pozitivne prijedloge ili dileme, onda će odnos među djecom i njihova usmena konverzacija biti znatno poboljšani, čime se otvara

velika mogućnost prihvatanja i drugog mišljenja, te mogućnost da i naše mišljenje bude prihvaćeno

Protekle školske 2007/2008. godine vodila sam prvi razred deveto-godišnje škole. Sam početak rada sa najmlađim uzrastom u školi, naravno, iziskuje veliko strpljenje i maksimalno zalaganje svakog

učitelja. Najvažnije od svega bilo je stvoriti toplu klimu u kojoj bi se sva-ko dijete osjećalo sigurno i dobro. Da bi tako bilo, potrebna nam je dobra i iskrena komunikacija, kako između učitelja i učenika, tako i između učitelja i roditelja, koji se takođe prvi puta upoznaju.

Činjenica je da danas djeca brže odrastaju. Društvena sredina ih uzdi-že prije vremena. To njihovo prerano sazrijevanje često stvara određene probleme. Najopasniji su oni sukobi između roditelja i djece i učitelja i učenika, a zatim sukobi među samim roditeljima pa i oni između roditelja i učitelja.

Kako riješiti konflikt? Treba prvo pronaći njihove uzroke. Niti jedan sukob, svađa ili prepirka ne nastaju slučajno.

U mom razredu nastavu pohađa učenik, kojeg sam oprezno, dakle posli-je par mjeseci rada i posmatranja, mogla svrstati u grupu “hiperaktivnog” djeteta. Kažem “oprezno”, zato što sam u svom radu imala u odjeljenjima nemirne djece, koja su radila mnoge stvari karakteristične za nemirnu djecu, ali ovaj dječek je nešto posebno. Čitajući literaturu sve sam više bila sigurna u svoju prognozu, ali ipak nisam stručnjak za kategorizaciju djece koja nikako da se uradi u školama. S obzirom na to da nemam nekih većih konflikata među djecom, ja sam odabrala da za ovaj put riješim dio problema koji se nametnuo sa roditeljima putem konfliktne mape.

Ponekad učitelji ne mogu riješiti date probleme pa onda pribjegavaju: umanjivanju (izazivanja i naguravanja su normalno dječije ponašanje), poricanju (mi nemamo tih problema, ali ih ima u drugim školama), raci-onalizaciji (djeca se moraju znati boriti za sebe), opravdanju (da imamo manje djece ne bi ...), okrivljavanju (roditelji moraju djecu naučiti...), izbjegavanju (konfliktima se u školi moraju baviti stručni organi).

Pravi učitelj mora dati sve od sebe da učenika pod bilo kojim uslovima izvede na pravi put.

Problem koji sam imala sa roditeljima odnosno, sa majkom, pokušala sam riješiti primjenom tehnike “Konfliktna mapa”, a drugi problem, oko uređenja učionice riješila sam pomoću tehnike “Šest šešira”.

Primjena tehnike “Konfliktna mapa”Problem: Hiperaktivno dijete u razreduPrvi korak: prepoznati potrebe Šta vi želite?Osoba “A” (roditelj): da je učenik bolje prihvaćen u školi; da svoje

obaveze završi na vrijeme; da ima bolji odnos sa učiteljicom; da se više druži sa djecom; da ga djeca vole; da mu učitelj posveti više svog vre-mena; bolji uspjeh; priznanje da je dijete veoma nadareno i pametno; da sjedi gdje želi.

Osoba “B” (učiteljica): da učenik bolje pazi na času; da ne ponižava drugu djecu; da se ne ruga drugoj djeci kada u nečemu pogriješe; da za-vršava započete radove onda kada treba, a ne kada je to njemu po volji; da ne donosi u školu stvari koje mu nisu potrebne; da se sa učenikom više kod kuće razgovara o obavezama u školi; da uvažava svoje drugare; da ima više samodiscipline; da se suzdržava od skakanja i trčanja na času; nepredvidiv je u svom ponašanju.

Šta vam treba?Osoba “A” (roditelj): da se u školi osjeća dobro; da ga učitelj prihvati

kao takvog; više pažnje od učitelja; poticanje i davanje podstreka za nje-gov rad; pohvale za moje dijete jer je iznimno pametno.

Osoba “B” (učiteljica): da roditelj prihvati stvarnu činjenicu o svom djetetu; da shvati da učitelj daje sve od sebe za dobrobit djeteta; da nađu više vremena za saradnju i informisanje o djetetu; da vjeruju učitelju i njegovoj težnji da se učeniku pomogne; kada sa roditeljima nađem zajed-ničku riječ onda će svi biti zadovoljni a probleme ćemo rješavati korak po korak.

Drugi korak: Odrediti problemŠta mislite da je problem u ovom slučaju?Nova definicija problema: Hiperaktivno dijete u razredu, problemi u

ponašanju.Osobe “A” i “B” su prihvatile ovu definiciju problema.Treći korak: Traženje više rješenjaSvi daju rješenja problema koji se bilježe.Moguća rješenja: posvetiti više pažnje djetetu; stalno nadgledati nje-

gov rad da bi na vrijeme stigao sve završiti; nagraditi ga za uložen trud; uključiti ga u sportske sekcije; pokušati ga uvjeriti da on ne mora u sve-mu biti prvi i da i druga djeca u razredu zaslužuju biti prva; staviti ga da sjedi u blizini učiteljice, da bi se imao stalan nadzor nad njegovim radom; upućivati mu često pohvale za njegov trud; razgovarati sa roditeljima o problemima, a i o drugim dobrim stvarima koje čini; prihvatiti činjenicu da problem postoji; otvorena i iskrena saradnja učitelja i roditelja; često dolaziti na informacije; nikada ne vikati na dijete; uključiti ga u priredbe; staviti ga često u grupe gdje će upoznavati više drugova; naučiti ga da prihvati odgovornost, kako za dobra tako i za manje dobra djela; kada uočimo da napredak postoji, dati mu još neke zadatke koji su odgovorniji; dati mu šansu da u nekim stvarima on pomaže djeci.

Četvrti korak: Procjena rješenjaSvaki učesnik konflikta pogleda data rješenja i objašnjava koja mu se

čine prihvatljiva, a koja neprihvatljiva.Učesnici su se izjasnili tako da su obje strane prihvatile sljedeća rje-

šenja: prihvatiti i priznati da problem postoji; jača i iskrena saradnja roditelja

i učenika; pohvaliti učenika češće za njegove radove; pronaći načina da mu se

posveti više pažnje; uključiti ga u sport; uključiti ga u grupni rad da osjeti toplinu i dječju dobrodošlicu; istaknuti učenikove jače strane i njih na-glašavati.

Peti korak: Opredijeliti se za najbolje rješenjeObje strane su se izjasnile da prihvataju data rješenja. Veoma je teško

opredijeliti se za jedno od njih pa smo stoga donijeli ovu odluku:S obzirom na to da se radi o najmlađem uzrastu u školi, svjesni smo či-

njenice da se djeca mijenjaju i da možda ovakvih problema sigurno neće biti, ali da bi sve tako bilo, složili smo se da je iskrena saradnja učitelja i roditelja najbolji temelj za rješavanje i mnogo većih problema.

Priznati sami sebi da nismo nepogrešivi i da nismo baš uvijek u pravu zaista je velika stvar.


Iz prakse, za praksuŠesti korak: Vidjeti kako je rješenje primijenjenoRedovno pratiti učenikovo ponašanje; zabilježiti svaki pomak i napre-

dak; ako učenik pokazuje znatan napredak u saradnji to nagraditi; uklju-čiti i druge učenike koji mogu pomoći da bi se svi u razredu osjećali ugodno; opremiti učionicu dodatnim pomagalima koja će nam pomoći pri radu sa takvom djecom jer se njihova pažnja neprestano seli od jednog do drugog izvora podražaja.

Veliki izbor mogućih rješenjaIz svega rečenog moglo bi se zaključiti da je u našem društvu sve više

djece sa posebnim potrebama, a koja zaista zaslužuju da budu ravnoprav-ni članovi naše zajednice.

Takođe i problem hiperaktivnog djeteta, nije nimalo bezazlen kao što neki misle.

Hiperaktivno dijete, kažu neki psiholozi, nije samo smetnja učitelju i drugim učenicima nego i samom djetetu. Takva djeca su često zbog svoje impulsivnosti izložena opasnostima, a kako nisu dobri partneri u igri ne-rijetko zapadaju u socijalnu ugroženost. Naime, prije rada u grupi prvo ih je potrebno individualno samodisciplinirati.

Metodom “Konfliktne mape” pokušala sam riješiti ovaj problem i na-dam se da sam u tome bar djelimično uspjela. Sam način razmišljanja potakao me je da i sama što bolje shvatim problem i priznam da su sve promjene u radu i neka osvježenja uvijek dobrodošli.

Konfliktnih situacija će uvijek biti, a ako je pred nama veliki izbor mogućih rješenja onda ni uspjeh ne bi trebao izostati.

Primjena tehnike “Šest šešira”Problem: Uređenje učioniceRazrada radaUčionica u kojoj izvodim nastavu izgledala je jadno. Jedan dio roditelja

je predložio da svojim finansijskim i drugim sredstvima pomognu njeno opremanje, dok je drugi dio roditelja bio neodlučan, a jedna manjina je bila protiv. S obzirom na to da je većina bila za, odlučila sam na roditelj-skom sastanku da riješim ovaj problem tehnikom “Šest šešira”. Podijelila sam roditelje u šest grupa, po četiri u svakoj grupi, i objasnila pravila. Svaka grupa dobila je šešir sa odgovarajućom bojom, koja je u suprotno-sti sa njihovim karakterom. Za divno čudo, a i na moje iznenađenje počeli su ozbiljno da diskutuju, a nakon diskusije i da zapisuju svoje stavove. U toku rada obilazila sam ih i davala kratke upute ako su ih tražili.

Nakon 20-25 minuta svi su već bili spremni da brane svoje stavove.Evo kako su oni izgledali:Bijeli šeširOvaj šešir je neutralan i on samo iznosi činjenice, tačne informacije

koje su nam potrebne: učionica je neadekvatna za izvođenje nastave u prvom razredu; pod je razrovan i opasan za djecu; klupe su stare; rasvjeta je slaba, a tabla nefunkcionalna; djeca se mogu na odmoru povrijediti; većini klupa nedostaje mjesto za knjige; zidovi su izrovani.

Crveni šeširKada stavljate crveni šešir, razmišljate kakva su vaša osjećenja i emo-

cije o ovom problemu: učionica zaista izgleda očajno; uredimo li učio-nicu u njoj će zavladati radost i veselje; tužno je da nam djeca pohađaju nastavu u ovakvoj učionici; tmurno je, zar to niko do sada nije primijetio; baš se radujem što mogu pomoći da moje dijete ide u bolju učionicu; ra-dovat će se i ostala djeca koja u njoj borave; ne mogu da vjerujem da ovo do sada niko nije primijetio.

Žuti šeširVi razmišljate o tome kako da poboljšamo prostor u učionici. Pod žu-

tim šeširom vaša razmišljanja su pozitivna i optimistična, a cilj vašeg razmišljanja je djelotvornost.

Evo koje su procjene dali roditelji: u potpunosti se slažemo sa prijedlo-gom o uređenju učionice; odmah ćemo početi sa prikupljanjem sredstava; već smo dogovorili šta bi ko od roditelja mogao uraditi (krečiti, farbati,

popraviti rasvjetu, donijeti neki komad namještaja, napraviti policu); oni koji to znaju raditi ne moraju finansijski pomagati; vedrija atmosfera u razredu doprinijet će da djeca bolje rade; lijepo uređen prostor potiče i bolje raspoloženje djece; djeca će rado pohađati nastavu u takvoj učioni-ci; djeca će se osjećati sigurna i voljena.

Zeleni šeširVi koji nosite zeleni šešir kreativno razmišljate, u svojim idejama idete

dalje od početne ideje. Tragate za alternativom, vama su dozvoljene i “sulude ideje”.

Evo do kojih su ideja došli nosioci zelenog šešira: ako postoje oni koji znaju lijepo slikati mogli bi oslikati zid učionice; roditelji koji imaju cvijeće u kući mogu donijeti i oplemeniti prostor; lustere možemo sami napraviti sa likovima iz bajki; kupit ćemo i zajednički pribor koji mogu koristiti svi učenici; napravit ćemo kutak za njihove najdraže igračke; organizovati druženja roditelja radi boljeg upoznavanja njih samih i da razgovaramo o daljim problemima ako ih bude.

Crni šeširOni koji imaju crni šešir na glavi razmišljaju pesimistički. Uvijek traže

opravdanost ideja. Ova uloga slična je ulozi “đavoljeg advokata”.Evo kakvo su mišljenje dali: smeta nas zašto se sve traži od roditelja;

šta rade škole, ministarstva i drugi; ako to i uradimo, šta kada moje dijete više ne bude u toj učionici; da li će drugi paziti na te stvari; pita li se ko imamo li sredstva za takvo nešto; da li neko zna koliko to košta; koliko će to koristiti da moje dijete bolje uči i napreduje.

Plavi šeširVi objedinjujete karaktere i mišljenja svih šešira. Vi ste šešir kontrole,

vi ustvari razmišljate o razmišljanju, uvodite i održavate disciplinu.Evo kakvo su razmišljanje i zaključak donijeli: učionica zaista treba

uređenje; činjenica je da su roditelji često izloženi izdvajanjem novčane pomoći, ali učestvovat će onoliko koliko ko može, sve je ipak na do-brovoljnoj bazi; ne možemo očekivati da uvijek neko drugi riješi naše probleme, moramo nekada i sami biti inicijatori; zajednička ulaganja naj-manje ćemo osjetiti, a djeci će biti puno bolje; mada stoje određene kri-tike i slažemo se sa njima, ali ako pomislimo da to radimo za našu djecu onda znajte da ta ulaganja nisu bačene pare, jer kako kažu “djece su naše najveće bogatstvo”; najvažnije od svega je da se dogovorimo oko podjele poslova, ko će sakupiti novac i da odredimo prioritete i sve radimo korak po korak; ne treba razmišljati kome će te stvari ostati kada naša djeca iza-đu iz učionice, jer sve su to naša djeca; raduju nas ideje koje ste ponudili i oduševljenje samim projektom; zanemarimo činjenicu šta je ko trebao da radi, jer sigurni smo da postoji još puno ovakvih učionica koje trebaju uređenje, ali mi ne želimo i ne možemo čekati da dođemo na red.

Jasnija slika međusobnih odnosaPrimjenjujući ove dvije nove metode, nameće se zaključak da nam

njihova realizacija pruža zaista jasniju sliku međusobnih odnosa između učenika-roditelja, učenika-učitelja i roditelja-učitelja.

Naravno, svi mi već na neki način imamo izgrađen karakter ličnosti i našu osobenost i različito reagujemo na događaje oko nas. Stoga je zaista dobro da barem na ovaj način pokušamo stvari pogledati iz drugog ugla. Ako u svom radu nastavimo koristiti ove metode od samog početka ško-lovanja u razredu sa djecom, mislim da će i komunikacija među njima znatno napredovati i da će se konflikti između njih smanjiti.

Ako naučene tehnike koristimo ne samo onda kada imamo konflikt, nego i za neke druge pozitivne prijedloge ili dileme (npr. gdje ići na izlet, koju predstavu pogledati i dr.), mislim da bi odnos među djecom i njiho-va usmena konverzacija bili znatno poboljšani. Tu se otvara velika mo-gućnost prihvatanja i drugog mišljenja, a takođe i mogućnosti da i naše mišljenje bude prihvaćeno.

Zato ću u svom radu koristiti ove tehnike što češće, pogotovo tehniku “Šest šešira” koja je djeci veoma zanimljiva, a oni sami naučit će sagle-dati stvari iz druge perspektive.

Hamida Toplak



Ocjenjivanje zasnovano na obrazovnim ishodima

Uvažavati razvojne potrebe učenikaSmislena je ona nastava koja u što većoj mjeri podržava kompleksnije misaone aktivnosti, a shodno tome i kvalitet obrazovnih postignuća se procjenjuje ne samo količinom zapamćenih činjenica, već, prije svega, nivoom i vrstom intelektualnih umijeća kojima učenik raspolaže

Ishodi obrazovanja su definisana znanja, vještine, stavovi i vrijednosti koje učenici treba da razviju tokom obrazovanja. Isho-di opisuju same učenike, njihova znanja, šta je ono što umiju ili mogu da urade pod određenim okolnostima, kako da se pona-šaju u određenim situacijama, čemu treba da teže, kakve stavove da ispoljavaju pre-ma sebi i drugima.

Ishodi definišu profil učenika, tj. kakav će učenik biti kada se realizuje određe-ni nastavni i obrazovni ciklus. Ishodi su usklađeni sa uzrasnim i razvojnim karak-teristikama učenika, specifično su i kon-kretno definisani, precizno formulisani. Generalno, ishodi obrazovanja predstav-ljaju osnovu za osmišljavanje, pripremu, realizaciju, praćenje i analizu nastavnog i obrazovnog rada.

Sve ovo ima prednost u tome da različita djeca koja se razvijaju i uče pod različitim okolnostima mogu, na različite načine i na osnovu različitih aktivnosti i sadržaja, da razvijaju i formiraju znanja i vještine. Na-stavnicima je na ovakav način ostavljena mogućnost, ali i odgovornost, da izabe-ru način i postupke kako njihovi učenici mogu da ostvare određeni ishod.

Dva značenjaOcjenjivanje učenika koje je zasnovano

na ishodima je prije svega procjenjivanje individualnog napredovanja – praćenja rada i napredovanja svakog pojedinačnog učenika na putu ka definisanom ishodu (uključujući i poređenje sa početnim sta-njem ovladanosti ili razvijenosti određenih znanja, vještina, stavova i vrijednosti).

Na osnovu praćenja rada i napredovanja svakog pojedinačnog učenika, na osnovu provjere ostvarenosti definisanih ishoda, moguće je sticati uvid u stanje kvaliteta obrazovanja u sistemu u cjelini.

Ako je učenik u centru nastavnog pro-cesa i ako je naglasak na procesu uče-nja, onda se sve mora posmatrati iz ugla učenika i individualnog napredovanja. U

procesu ocjenjivanja učenika i evaluacije nastave, glavno pitanje kojim se treba ru-kovoditi je – da li su učenici postigli ono što je planirano, predviđeno i definisano kroz ishode obrazovanja ili ne, i kako treba dalje raditi da im se to omogući.

Pratiti rad i razvoj učenika u odnosu na definisane ishode, znači uzimati u obzir prethodno znanje i iskustvo učenika, uva-žavati individualne razlike u tempu učenja i rada. Ukoliko želimo da svi učenici ra-zviju znanja, vještine, stavove i vrijednosti određene kroz definisane ishode, čitav na-stavni proces treba zasnovati na principu individualizacije, a u procesu ocjenjivanja pratiti kako se učenik kreće ka ostvarenju utvrđenog ishoda.

Razumijevanje i uvažavanje razvojnih potreba učenika, kao jedne od pretpostavki ocjenjivanja zasnovanog na ishodima ima dva značenja:

- Svim učenicima je potrebno obezbije-diti uslove da ostvare definisana postignu-ća (voditi računa o problemima i teškoća-ma koje učenik može imati u učenju, kao i identifikovati šta je ono na čemu učenik u narednom periodu treba raditi, te šta i kako nastavnik treba da radi da mu u tome po-mogne).

- Ishodi moraju biti ostvarljivi za sve učenike, ali i dovoljno izazovni kako bi učenici bili motivisani da ulože trud i na-por u radu i učenju.

Opisno ocjenjivanjeOpisno ocjenjivanje odvija se kontinui-

rano, u toku procesa učenja. Specifično je po tome što je vrednovanje ishoda prethod-nog učenja sredstvo za oblikovanje, usmje-ravanje i vođenje daljnjeg procesa učenja. Prema ulozi koju ima u učenju u nastavi, opisno ocjenjivanje je moguće označiti kao usmjeravajuće ili poticajno, odnosno kao procesno ili razvojno ocjenjivanje.

Kao što je nastava podijeljena na vre-menske periode u kojima se ostvaruju određeni ciljevi, obrađuju određene teme,

postižu planirani ishodi, tako je opisno ocjenjivanje podijeljeno na periode praće-nja, registrovanja podataka, analize i sa-opštavanja informacija. Ono ima preven-tivnu ulogu, jer svojom blagovremenošću sprečava neuspjeh. Glavni je vid podrške kojim nastavnik upoređuje strukturu i kva-litet angažovanja učenika u sopstvenom procesu učenja.

Opisna ocjena povezuje podatke dobi-jene praćenjem aktivnosti učenika u pret-hodnom periodu i ciljeva koji se postav-ljaju pred naredne korake. Upravo zato što sadrži više informacija o napredovanju i razvoju, opisna ocjena se ne može iska-zati jednom riječju ili sintagmom, brojem ili slovom. Pošto sadrži niz iskaza, opisna ocjena je redovno sadržinski izdiferenci-rana. Figurativno rečeno, opisna ocjena je “paket informacija” koje precizno opisuju “prolazni rezultat” koji učenik postiže u određenom periodu procesa učenja.

Diferenciranje ocjena može biti mini-malno, umjereno i veoma iznijansirano. Kada se ocjenjivanje svodi na samo dvije ocjene, kao što je slučaj u našim školama, kojim se konstatuje da li je uspjeh posti-gnut, radi se o minimalnom diferenciranju, o razlikovanju uspjeha od neuspjeha.

Međutim, skalu ocjena je moguće razvi-ti u oba smjera, te se može definisati više stupnjeva neuspjeha i više stupnjeva uspje-ha.

U našoj školskoj praksi postoji skala od pet ocjena. Ta skala je unipolarna, jer dife-rencira samo uspjeh na više stupnjeva, dok neuspjeh ostaje neizdiferenciran.

Tipično je da se pravi razlika između opisnih i numeričkih ocjena. Ta razlika se često povezuje sa načinom simbolič-kog prikazivanja ocjena, što dovodi do pogrešnog razumijevanja šta su opisne a šta numeričke ocjene. Ako se sudovima ili zaključcima o postignutom uspjehu pripi-suju brojevi smatra se da je to numeričko ocjenjivanje, a ako se pripisuju slova, da je to opisno ocjenjivanje. Time se jednom


arbitarnom i uglavnom tehničkom kriteriju pridaje značaj koji on nema. Brojevi ili slova to su samo dva različita načina izražavanja – označavanje globalnih ocjena.

Ono što je u našim školama velikim dijelom prisutno jeste globalni sud izrečen u formi “vrlo uspješno”, “izuzetno uspješno”, pri čemu se učeniku i roditelju saopštava nedife-rencirana, uopštena informacija o njegovom uspjehu. Taj globalni sud se zasniva vrlo če-sto na opštoj impresiji ili opštem utisku o radu učenika, na slobodnoj procjeni kvaliteta ili visine uspjeha koji je postigao. U tom slučaju ne možemo biti sigurni niti do kraja načisto šta sve stoji iza tog suda, što je njegov realni sadržaj.

Nivoi obrazovnih postignućaU jednom odjeljenju učenici se uvijek veoma razlikuju po svojim znanjima, ali i po

načinima kako razmišljaju o školskim problemima i kako ih rješavaju. Oslanjajući se na svoje iskustvo u radu sa djecom, učitelj može da procijeni da li dijete ne može da odgovo-ri na pitanje ili daje pogrešan odgovor zato što ne razmišlja na pravi način o problemu.

Najbolji način da se utvrdi šta je u pitanju, jeste pažljivo posmatranje djece dok rje-šavaju neki zadatak, te da se imaju na umu sljedeća pitanja: na koji način razmišljaju o problemima, da li su fokusirani samo na jedan aspekt problema, da li predlažu rješenja sistematski ili nasumično pogađaju, koje greške uporno ponavljaju?

Odgovori na ova pitanja daju nam suštinski važne informacije o kvalitetu znanja učeni-ka – da li je riječ o faktografskim znanjima koja podrazumijevaju zapamćivanje i repro-dukovanje naučenih činjenica ili o nekim složenijim misaonim procesima čiji su rezultat neka finija umijeća, kao što su razumijevanje i interpretiranje činjenica, primjena nauče-nih znanja u realnim životnim situacijama.

Smislena je ona nastava koja u što većoj mjeri podržava kompleksnije misaone aktiv-nosti. Shodno tome i kvalitet obrazovnih postignuća se procjenjuje ne samo količinom zapamćenih činjenica, već, prije svega, nivoom i vrstom intelektualnih umijeća kojima učenik raspolaže.

Najčešće korišten putokaz o tome koje se misaone aktivnosti i na koji način razvijaju u školi je Bloomova taksonomija ciljeva u kognitivnom domenu.

U tabeli koja slijedi dat je pregled glagola koji služe kao orijentiri pomoću kojih procje-njujemo tip i nivo umijeća učenika:

Na Bloomovoj taksonomiji zasnovani su i obrazovni ishodi, i planiranje nastave i njena

Znanje Razumijevanje Primjena Analiza Sinteza EvaluacijaOpisati Prevesti Generalizovati Razlikovati Kreirati SuditiNavesti Organizovati Riješiti Prepoznati Dizajnirati DokazivatiIzreći Skratiti Prenijeti Potvrditi Izmisliti OpovrćiReći Simbolički izraziti Personalizovati Skicirti Elaborirati ValidiratiPonoviti Prenijeti, generalizovati Misliti na drugačiji

načinNapraviti dijagram

Inicirati Debatovati

Prepoznati Definisati Revidirati Posmatrati Stvoriti Procijeniti težinu

Identifikovati Interpretirati Prepoznati Kategorisati Predstaviti slikom

Diskutovati

Imenovati Zaključiti Projektovati Istraživati Zamisliti Razriješiti nejasnoću

Registrovati Predvidjeti Proširiti Razgraničiti Modifikovati OcijenitiCitirati Objasniti Kodirati Organizovati Definisati

pretpostavkuVrednovati

Locirati Demonstrirati Prevesti Predvidjeti MjeritiPojasniti Klasifikovati Kombinovati Napraviti

prioriteteMinimizirati IstraživatiMaksimiziratiAdaptirati

realizacija, kao i opisno ocjenjivanje. Ona je jedini pravi put i način kojim diferenciramo nastavu, kao i put kojim uvažavamo

uzrasne i razvojne karakteristike učenika, odnosimo se prema njemu kao individui koja zahtijeva svoj način i tempo napredovanja.

Mr. Natira Hebib


Vrijeme je ekskurzija…

Podsjetnik za roditelje i nastavnike

Kada vaše dijete pođe na školsku ek-skurziju vodite računa o sljedećem:

1. Ukoliko je vašem djetetu muka prili-kom vožnje ili ako niste sigurni u to, dajte mu sat prije putovanja da popije odgovara-juću tabletu i spakujte mu jednu za povra-tak.

2. Od hrane za put pripremite maksimal-no dva sendviča i samo jedan do dva mala soka, a zaboravite grickalice i slatkiše (osim možda malog pakovanja mentolbombona ili mentol tik-taka).

3. Ne opterećujte dijete sa više od jedne putne torbe (za u gepek) i jedne manje pri-ručne.

4. Ne zaboravite rezervnu obuću i jaknu sa kapuljačom, po mogućnosti nepromoči-vu, te neki topliji komad odjeće dugih ruka-va i, bilo bi poželjno – sklopivi kišobran. I na moru je ljeto na izmaku!

5. Neka džeparac bude vrlo skroman i, po mogućnosti, veći dio u valuti zemlje u koju se ide, ako je u pitanju ekskurzija u inostran-stvo.

6. Za mobitele, kasetofone, vokmene, kamere, foto-aparate i druge dragocjenosti škola ne snosi odgovornost i ne nadoknađu-je štetu.

7. Obavite s djetetom prijateljski razgovor prije polaska i upozorite ga na neophodnost primjerenog ponašanja u kolektivu a u stra-noj zemlji naročito, kao i na to da ponašanje na ekskurziji stvara utisak za cijelu završnu školsku godinu, što nije beznačajno.

8. Upozorite dijete da se telefonski raz-govori iz hotelske sobe plaćaju i da svaki razgovor plate odmah, da na kraju ne bi bilo neugodnih iznenađenja.

9. Prilikom samog izlaska iz kuće pred polazak na ekskurziju provjerite da li je spa-kovan pasoš. ( Što se pasoša tiče pobrinite se za njegovo pribavljanje na vrijeme, ne-kad se dugo čeka na izdavanje/produženje).

10. Ukoliko vaše dijete uzima neke lije-kove upoznajte s tim detaljno razrednika/nastavnike koji idu na ekskurziju, kao i u slučaju da dijete ima neku kroničnu bolest.

11. Ukoliko se ide na more a vaše dijete je neplivač, upozorite sve nastavnike na tu činjenicu!

Posebna napomena: Skrenite djetetu pa-žnju da je dužno poštovati odluke svih na-stavnika koji idu na ekskurziju, bio to njihov razredni starješina ili ne.

Gorana Jovanović


Veliki matematičari: Simon Deni Poason (21. 06. 1781. – 25. 04. 1840.)

Matematika – posao i hobiNajvažniji Poasonovi radovi iz primijenjene matematike odnose se na elektrostatiku i magnetizam, čime

je zasnovao novu granu matematičke fizike, dopunio je Lagranžovu teoriju o stabilnosti planetarnih orbita, a zna¬čajni su njegovi radovi o primjeni običnih i parcijalnih diferencijalnih jednačina na neke probleme

fizike, kao što su kretanje klatna u otpornoj sredini i teorija zvuka

Pripremio: prof. dr. Šefket Arslanagić

Časovi kad smo obuzeti ljepotom su jedini časovi koje zaista živimo. To su jedini časovi koji apsorbuju dušu i napajaju je ljepotom. To je stvarni život, a sve drugo je iluzija ili puko trajanje.

(Ričard Džeferis)

U istoriji nauke Poason (Simeon De-nis Poisson) stoji u istom redu sa svojim savremenicima Laplasom,

Lagranžom, Košijem, Furijeom, Amperom i Gej-Lisakom. Njegovo ime i djelo pozna-to nam je iz udžbenika i knjiga iz matema-tičke analize, elektromag netizma, teorije vjerovatnoće, kvantne me hanike, teorije elastičnosti, akustike. Jedan je od tvoraca savremene matematičke fizi ke.

Njegov otac bio je vojnik u hanoverskoj vojsci, koju je napustio jer nije podnosio vojničku disciplinu i surovost oficira. Na-selio se u malom francuskom gradu Piti-vje. Kad mu se rodio sin Simon, 21. juna 1781. godi ne, vršio je skromnu, ali uvaže-nu dužnost pisara.

Nesuđeni hirurgSimon Deni nije bio prvo dijete svo-

jih ro ditelja, ali su njegova starija braća i sestre poumirali u ranom djetinjstvu. On je imao sreću da preživi, iako je bio vrlo slabog zdravlja. Njegova majka, bojeći se da dijete ne umre, povjerila je brigu o nje-mu jednoj njegovateljici, dok ne prebrodi kritični pe riod. Poason je kasnije pričao da je njegov otac jednom prilikom došao da ga vidi i nije našao njegovateljicu kod kuće. Dijete je visi lo okačeno pomoću na-ramenica i kanapa o ekser ukucan u zidu. Njegovateljica je svoj postupak opravda-vala predostrožnoću da se dijete zaštiti od gamadi koja je vrvjela po podu. Poason je objašnjavao da su stalni gimnastički napo-ri prouzrokovali njegovo klaćenje s jedne strane na drugu, i da je ta ko u svom naj-ranijem djetinjstvu počeo da se zanima za kretanje klatna, što je pro blem kojim je bio preokupiran u jednom du žem periodu svog života.

Veliki uticaj na njegov intelektualni raz-

voj imao je otac, koji je posvetio mnogo vre mena da bi sina naučio da čita i piše. U dje tinjstvu Simon nije ispoljavao neke naročite umne sposobnosti. Imao je osam godina kad je ustanak u Parizu označio početak Francuske revolucije, koja će predstavljati jedan od najvećih preokreta u istoriji čovje čanstva. Njegov otac je sa velikim entuzija zmom podržao revoluciju, kao neko ko je patio od diskriminacije, bu-dući da nije pripa dao plemstvu. Za svoju podršku revoluciji nagrađen je mjestom upravnika distrikta Pi tivje, 80 kilometara južno od Pariza. Sa tog položaja mogao je da utiče na buduću kari jeru svoga sina.

Otac je smatrao da mu sin nije dovolj-no sposoban čak ni za običnog pisara, pa je Simon poslat ujaku u grad Fonteneblo da uči hirurški zanat, koji se u to vrijeme sma trao jednostavnim. Da bi se savla-dala tehni ka puštanja krvi, u to vrijeme jedna od osnovnih metoda liječenja, bile su neophod ne duge vježbe u probadanju iglom žilica na listovima kupusa. U tom poslu Simon je po kazivao izuzetnu ne-spretnost. On je sam vrlo brzo shvatio da nije rođen za hirurga, jer je imao velike probleme sa koordinaci jom motornih ak-tivnosti, a i nije ga intereso vala medicina. Iako je vježbao godinu dana sa listovima kupusa, prva njegova samo stalna interven-cija završila se smrću paci jenta. Iako su ga ubjeđivali da to nije ništa strašno, dječak je, potresen, napustio zau vijek medicinu i vratio se roditeljima u Pitivje.

U međuvremenu je otac napredovao u službi i njegov društveni položaj se popra-vio. Kuću su često posjećivali prijatelji iz Pa riza, stizale su knjige i novine, između osta lih i “Žurnal Politehničke škole”. Si-mon je sa interesovanjem čitao taj časopis i sa izuzet nom lakoćom rješavao matema-

tičke zadat ke koje je u njemu nalazio.Za matematiku se Simon Deni Poason

naročito zagrijao i odlučio da je izabere za životni poziv kada je samostal no došao do rješenja o pretakanju vina na dva jednaka dijela, pomoću dvije posu de nejednakih zapremina.

Učenik Lagranža i LaplasaU Francuskoj se revolucija odrazila na

sve aspekte života. Više nisu pojedine pro-fesije bile rezervisane samo za plemstvo, a Republika je radila na tome da obrazo-vanje bude pristupačno svima. Uvidjevši matema tičke sposobnosti svoga sina, otac ga je po slao u školu u Fonteneblo. Tu je pokazao takav uspeh, da je dvije godine kasnije, kao sedamnaestogodišnjak, pri-mljen u Politeh ničku školu u Parizu. Na prijemnom ispitu za Politehničku školu bio je najbolji, iako je njegovo formalno obrazovanje do tada bilo neredovno.

Njegovi učitelji Lagranž i Laplas brzo su se uvjerili u njegov matematički talenat. Po stali su doživotni prijatelji svog mladog stu denta i u svim prilikama je imao njihovu po dršku. Radili su s njim mnogo, tako da je već u dvadesetoj godini postao poznat u naučnim krugovima. Veoma je detalj-no pro učio radove Ojlera i Dalambera. U isto vrje me, bio je veoma komunikativan, upoznao je i sve druge lijepe strane života, često je odlazio u pozorište i znao napamet sva dje la Molijera i Rasinove tragedije.

Poason je shvatio značaj nacrtne geo-metrije, koju je u to vrijeme razvijao Monž, ali on nije mogao time da se bavi, jer zbog ma nuelne nespretnosti nije bio sposoban da crta neophodne geometrijske dijagrame. Taj njegov nedostatak bi pred-stavljao nesa vladivu prepreku za bavljenje


bilo kojim dru štvenim poslom, tako da je karijeru mogao ostvariti jedino u čistoj nauci. Iz tog razloga nikad nije vršio ek-sperimente, niti se bavio eksperimentalnim istraživanjima.

Na završnoj godini studija, 1800. godi-ne, napisao je rad o teoriji jednačina i Bezu ovoj teoremi, koji je bio toliko kva-litetan da mu je omogućeno da diplomira bez polaga nja završnog ispita. Poslije toga je, po prepo ruci Laplasa, ostao da radi kao repetitor na Politehnici, što je bio veoma rijedak slučaj, jer je većina matematičara morala izvjesno vrijeme da radi u provin-ciji, da bi tek poslije to ga stekli pravo da se vrate u Pariz.

Kad je Napoleon postavio Furjea za pre-fekta u Grenoblu, 25-godišnji Poason je za uzeo njegovo mesto na Politehničkoj školi. Izbjegavao je da se aktivno angažu-je u poli tici, što u to vrijeme u Francuskoj nije bilo la ko. Matematika je za njega bila i posao i ho bi. Njegova politička ubjeđenja bila su bliska nekoj vrsti socijalizma, ali je zastupao tvrdu republikansku liniju sve do 1815. godine.

Kad su studenti Politehnike, 1804. godi-ne, pripremili proglas protiv Napoleonove ideje o Velikom carstvu, Poason je uspio da ih spriječi u tome. On to nije uradio zbog toga što je podržavao Napoleona, nego da bi spriječio štetu koju bi pretrpjela škola zbog akcije studenata. Taj postupak mu je donio naklonost vlasti, jer je shvaćen kao podrška Napoleonu.

U tim burnim godinama vlade u Francu-skoj su se često smjenjivale, ali su se sve sa velikom pažnjom odnosile prema nauč-nim zaslugama Poasona. Dobio je titulu barona i orden Legije časti. Priznanja su stizala i iz inostranstva. Bio je član skoro svih naučnih društava i akademija Evrope i Amerike.

Kad se Mali (Malus) razbolio, 1811. go-dine, znalo se da se bliži njegova smrt i da će njegovo mjesto u Akademiji ostati upra-žnjeno. Matematičari, želeći da to mjesto pripadne Poasonu, predložili su temu iz elektriciteta za Gran Pri, da bi povećali Po asonove šanse. Poason je uspio da na tu temu ostvari veliki napredak prije nego što je Mali umro, 24. februara 1812. godine, i to je bilo odlučujuće za izbor Poasona u sekciju za fiziku Pariske Akademije. Od 1820. godi ne Poason je i član Savjeta Pa-riskog univer ziteta i inspektor za nastavu matematike u svim koledžima Francuske. U Politehničkoj školi je bio ispitivač na prijemnim ispitima iz matematike i artilje-rijskih predmeta.

Bio je veoma tačan u ispunjavanju svo-jih obaveza. Svake godine je pune četiri

ne djelje posvećivao prijemnim ispitima na Po litehničkoj školi, ispitujući po 9 sati dnevno. Kad je njegov stariji sin polagao ispit, htio je da se povuče, ali se predomi-slio kad su učenici uputili delegaciju sa izjavom da vje ruju u njegovu nepristra-snost, moleći ga da ne odustaje od ispiti-vanja.

Doprinos teoriji vjerovatnoćeNajveći broj njegovih radova iz mate-

matičke fizike odnosi se na teoriju potenci-jala. Jednačina Poasona, zajedno sa rezul-tatima Ojlera, Gausa, Laplasa, Grina i Ostrogradskog leži u osnovi savremene te orije potencijala. Značajne zasluge ima u teorijskoj mehanici, teoriji provodlji-vosti to plote, teoriji elastičnosti, ispitiva-nju atmos ferskog elektriciteta, Zemljinog magnetnog polja i prirode površinske na-petosti. Detalj no je proučavao odstupanje artiljerijskog projektila od vertikalne ravni postavljene kroz osu topovske cijevi. U astronomiji je po znat po ispitivanju stabil-nosti kretanja pla neta Sunčevog sistema. Također su značaj ni njegovi radovi u obla-sti “čiste” matemati ke, naročito diferen-cijalnog i integralnog ra čuna (Poasonov integral, Poasonova for mula za sumiranje itd.), diferencijalnih i di ferentnih jednači-na. Suštinski doprinos dao je u teoriji vje-rovatnoće i njenim primjenama. Uvijek je težio da poveže formalno matema tičko ra-suđivanje ne samo sa prirodnim na ukama

nego i sa važnim društvenim pitanji ma. Teorija igara, između ostalih i hazard nih, bila je značajna za zasnivanje i razvoj teo-rije vjerovatnoće, pa je i Poason dao zna-čajan doprinos toj teoriji.

Poasonova raspodjelaPoason je napisao veliki broj radova, iz-

među 300 i 400.Njegovi najvažniji radovi iz primijenje-

ne matematike odnose se na elektrostati-ku i magnetizam, čime je zasnovao novu granu matematičke fizike. Dopunio je La-granžovu teoriju o stabilnosti planetarnih orbita. Zna čajni su njegovi radovi o pri-mjeni običnih i parcijalnih diferencijalnih jednačina na neke probleme fizike, kao što su kretanje klatna u otpornoj sredini i teo-rija zvuka.

Poason je uvijek svoju punu pažnju po-svećivao trenutno aktuelnom problemu. O tome Libri piše:

“Poason nikad nije radio na dvije stva-ri istovremeno; kad bi mu u toku rada na jednom projektu sinula neka ideja koja nije u direktnoj vezi s onom što trenutno radi, zadovoljio bi se time da to zapiše u svojoj bilježnici. Ljudi sa kojima je raz govarao o svojim naučnim idejama znali su da će on čim završi jedan rad, pre ći odmah na drugi, i obično bi iz svoje bilježnice birao problem kojim će se baviti. Predvidjeti unaprijed na taj način probleme koji obećavaju šansu na uspjeh, i biti u stanju čekati vrijeme kad ćeš im se posvetiti, ukazuje na prodoran i metodičan um istovremeno.”

U njegovom važnom djelu iz vjerovatno-će, objavljenom 1837. godine, prvi put se pojavljuje ono što danas nazivamo Poasonova raspodjela. Ona opisuje vjerovatnoću pojave slučajnog događaja u vremenskom ili prostornom intervalu pod uslovom da je vjerovatnoća događaja mala, a broj opita vr lo veliki, tako da se događaj ostvaruje mali broj puta. Taj rad se danas smatra ve-oma značajnim, ali u vrijeme objavljivanja nije izazvao veću pažnju, osim u Rusiji, gde je Čebišev razvijao Poasonove ideje. Uopšte su Poasonove ideje nailazile na veći odjek kod stranih nego kod francuskih matemati čara.

Bio je u potpunosti posvećen matemati-ci. Volio je pedagoški rad, o čemu govori njegova poznata izjava:

“Dvije stvari uljepšavaju život - matemati ka i nastava matematike.” Umro je a da ni je stigao da ostvari još jedan cilj koji je sebi postavio - da napiše osnovni kurs matema tičke fizike. Povodom njego-ve smrti, Arago je napisao: “Toga dana Po-ason je prestao da predaje i da živi.”

Poason je bio u potpunosti posvećen matemati ci. Volio je pedagoški rad, o čemu govori njegova poznata izja-va: “Dvije stvari uljepšavaju život - matemati ka i nastava matematike.”


Iz jezičke prakse

Greške u pisanju naziva kantona

Piše: mr. Aida Kršo (Institut za jezik Sarajevo)

Treba posvetiti pažnja pravopisnoj normi u vezi sa pisanjem višečlanih naziva, u ovom slučaju, pisanju naziva kantona

Prelistavajući Internet stranice uoča-va se šarenilo u načinu pisanja na-ziva kantona. Evo takvih primjera:

«Stranica Privredne komore Unsko-san-skog kantona i sajma www.pkusk.com.ba/ - ; Turistička zajednica Unsko-Sanskog kantona! ... · www.tzusk.net/; Unsko-Sanski Kanton .. www.bhtelecom.ba; Buzimljani.Com; Unsko Sanski kanton?; Galerija - Srednjo bosanski kanton, ..Sred-njo-bosanski Kanton; Srednjo-Bosan-skog kantona ...www.fmbi.gov.ba/info/; korisnici sa područja Zeničko - Dobojskog kantona forum.linux.org.ba/; Zeničkodo-bojski Županijski odbor www.pincom.info/bih/; izdanje za tuzlanski i zeničko-dobojski kanton, objavljen je tekst vašeg dopisnika www.mm.co.ba/aktuelnosti/; ostvareni izvoz bilježe Tuzlanski, Zenič-kodobojski te Hercegovačkineretvan-ski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton. ... Bosansko-podrinjski kanton, Srednjobosanski kanton, www.muzicki-forum.ba/; fmf.gov.ba/program Posavski, Srednjobosanski, Zeničko Dobojski, Hercegovačko Neretvanski, Bosansko Podrinjski.»

Navedeni primjeri upozoravaju da se treba posvetiti pažnja pravopisnoj nor-mi u vezi sa pisanjem višečlanih naziva, u ovom slučaju, pisanju naziva kantona. Treba otkloniti neujednačenost u pisanju naziva kantona, mada takvih primjera ima i u pisanju drugih naziva. Postoje dva tipa višečlanih imena, među koje spadaju i na-zivi kantona.

Prva su višečlana imena kod kojih se samo prva riječ piše velikim početnim slovom, osim onih riječi koje su i same po sebi vlastita imena, a u drugu grupu spada-ju višečlana imena kod kojih se sve riječi pišu velikim slovom, osim prijedloga i ve-znika kada nisu na početku. Da bi se odre-dilo u koju grupu višečlanih naziva spada pisanje naziva kantona, treba odgovoriti na nekoliko pitanja:

1. Šta je kanton? Kanton je manja admi-nistrativno-teritorijalna jedinica u okviru jedne države. (Rječnik bosanskog jezika). U Klaićevom rječniku kanton je definisan na dva načina: „1) svaka pojedina država koja ulazi u sastav Švicarske kao federa-tivne republike; 2) mala administrativno-teritorijalna jedinica uopće (Francuska, Belgija)“. U članu 2 Ustava Federacjie Bosne i Hercegovine stoji: „Federacija Bo-sne i Hercegovine sastoji se od federalnih

jedinica (kantona). Metodi i postupci za fi-zičko određivanje granica između kantona, utvrdit će se federalnim propisima. Kantoni će imati nazive određene isključivo prema gradovima koji su sjedišta odgovarajućih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.“

2. Da li su kantoni koju su regulisani Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine zamišljeni kao kantoni u Švicarskoj (svaka pojedina država) ili kao kantoni u Francu-skoj i Belgiji (administrativno-teritorijalna jedinica uopće)? U prvom slučaju trebali bi se pisati svi članovi u nazivu kantona velikim slovom. U drugom slučaju, samo početak naziva kantona pisao bi se velikim početnim slovom, a ostali članovi naziva malim slovom, ukoliko se sami po sebi ne pišu velikim početnim slovom. U članu 2 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine navedeno je da postoje ili će postojati tač-no utvrđene granice kantona.

Poslije ovih razmatranja i provjeravanja može se izvesti sljedeći zaključak:

Prvi član naziva kantona piše se ve-likim početnim slovom, a ostale riječi treba pisati malim slovom. Znači: Sara-jevski kanton ili Kanton Sarajevo, Tuzlan-sko-podrinjski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Hercegovačko-neretvanski kan-ton, Srednjobosanski kanton, Unsko-san-ski kanton. O pisanju posljednja tri naziva kantona, treba još nešto reći. Riječ je o nazivima Zapadnohercegovački i Unsko-sanski kanton koji se pišu kao složenice ili kao polusloženice, odnosno, sa crticom ili bez crtice, kao jedna riječ.

Prije svega, treba uočiti razliku između složenica i polusloženica.

Složenice su riječi u kojima kao drugi

dio dolazi samostalna riječ (jugoistok, mi-nobacač, kućepazitelj, itd.). Za poluslože-nice se kaže da su to riječi koje se sastoje od dvije riječi. Međutim, u toj poluslože-ničkoj konstrukciji, svaka riječ za sebe, zadržava svoje značenje, a gubi samo neke gramatičke osobine.

Naziv «zapadnohercegovački» nastao je slaganjem kao složenica. Pridjevi koji označavaju jedan pojam, iako su izvede-ni od dvočlanih geografskih imena, pišu se sastavljeno (lovočuvar, sjeverozapad). Ovo pravilo sasvim jasno upućuje da se ime Zapadnohercegovačkog kantona mora pisati kao jedna riječ. Naziv Unsko-sanski je rezultat spajanja dva samostalna i rav-nopravna dijela od kojih je svaki zadržao svoje osobine, te se piše kao poluslože-nica, sa crticom. Takav je slučaj i sa ime-nom Bosansko-podrinjskog kantona. Evo još nekoliko primjera pisanje složenica i polusloženica: naša zastava je plavo-bije-lo-žuta (tačno određena boja – svaka riječ zadržava svoje značenje), njegova bluza je svijetloplava, blijedoplava, zelenoplava (neodređeno), itd. Prilikom promjena pa-dežnih oblika kod polusloženica mijenja se samo drugi dio i obavezno se stavlja crti-ca: Unsko-sanski, Unsko-sanskog, Unsko-sanskom, kao i u primjerima: Han-Pijesak, Han-Pijeska, Han-Pijesku, ali se Simin Han piše bez crtice. To su dvije samostal-ne riječi, a ne polusloženica. U padežnoj promjeni glasi: Siminog Hana, Siminom Hanu bez crtice, jer se mijenjaju oba člana. Polusloženica Unsko-sanski kanton je kon-strukcija od dva pridjeva. Unsko- je poče-tak višečlanog naziva kod kojeg se samo prva riječ piše velikim slovom, a drugi dio polusloženice je «sanski»odvaja se crti-com i piše se malim slovom. Una i Sana su samo «regionalne geografske karakteri-stike» (kako stoji u Ustavu Federacije Bo-sne i Hercegovine), a ne dvije ravnopravne (administrativno-upravne) jedinice kao što stoji u objašnjenju ortografske norme za Austro-Ugarsku monarhiju. Ovo znači da ne treba oba dijela ove polusloženice pisati velikim početnim slovom, nego samo njen prvi član. Unsko-sanski kanton, kao i Bo-sansko-podrinjski kanton, piše se kao po-lusloženica sa početnim velikim slovom. Zapadnohercegovački kanton, kao i Sred-njobosanski kanton, piše se kao složenica, bez crtice, velikim početnim slovom.

I još nešto važno je napomenuti: Nije srednjebosanski nego srednjobosanski!


Uz 110. godišnjicu Osnovne škole “Kreka” u Tuzli Promocija u OŠ “Sladna”

Zavidno visoki rezultati Knjiga ljubavi i humanostiVisoki standardi u obrazovanju su imperativ

nastavnicima ove škole kako bi učenici sticali što kvalitetnija i trajnija znanja “Moji snovi” – knjiga

prvjenac učenice Fikrete Karić

JU Osnovna škola “Kreka” Tuzla po-stoji 110 godina i jedna je od tri najsta-rije obrazovne ustanove na području

Tuzlanskog kantona. Osnovana je daleke 1897. godine u vrijeme austrougarske mo-narhije. Najstarija je škola u Tuzli, nastala u radničkog rudarskoj Kreki.

U početku je to bila četverogodišnja škola, smještna u današnjem tuzlanskom naselju Solana. Interesantan je podatak da škola svoj rad nije prekidala u ratnim vre-menima, u vrijeme I i II svjetskog rata, kao

Kada je krajem protekle školske godi-ne obilježen 61. rođendan Osnovne

škole “Sladna” iz Sladne, u sklopu ove svečanosti upriličena je i promocija knjige stihova i proznih zapisa “Moji snovi” mla-de autorice Fikrete Karić, tada učenice završnog razreda ove škole. Iz invalidskih kolica s kojima druguje već duže vrijeme Fikreta je darovala svijetu književnosti pravu knjigu humanosti i solidarnosti.

Pedesetak pjesama i proznih tekstova njena su poruka vremenu i svijetu oko nje da vrijedi živjeti i proživjeti život, radovati mu se i biti u njegovim tokovima. Firektin svijet - škola, nastavnici, roditelji, prijate-lji i drugovi - pretočen je u lijepe stihove koji se lahko čitaju, sa jasnom porukom da valja istrajavati uprkos bolesti, teškoćama i nevoljama, biti i ostati na svjetlijoj stra-ni života i vremena u kome živimo. Kraja nema: sve se nastavlja i tako mora biti i ostati.

Knjigu su opremili i ilustrovali nastav-nici škole “Sladna” Harun Nurkanović i Sulejman Joldić, recenzirali Elmir Žigić i književnik Atif Kujundžić, a izdavača potpisuje direktor škole Junuz Mulahme-tović. Knjigu je štampalo izdavačko pre-duzeće “Denfas” iz Tuzle.

Izdavanje knjige-prvjenca Fikrete Ka-rić pomogli su i sponzorirali humanitarna organizacija “Save the Children Norvay” i oko dvadeset učesnika ovog humanog ge-sta, nastavnika Osnovne škole u Sladni.

E. Berbić

i u ovom posljednjem.Škola je u svom dugogodišnjem postoja-

nju nekoliko puta mijenjala ime. Prvobitno se nazivala Treća narodna škola, potom Narodna osnovna škola u Kreki, a nakon II svjetskog rata Osnovna škola “Franjo Rezač” i kao takva prepoznatljiva je sve do 1995. godine od kada nosi naziv JU OŠ “Kreka”.

Za 110 godina svog djelovanja u ovoj obrazovnoj instituciji iškolovano je oko 80.000 učenika, a obrazovalo ih je preko 150 nastavnika. Škola je vremenom izra-sla u savremenu instituciju koja obrazuje generacije učenika, koji svojim znanjem i talentom postižu zapažene rezultate u ra-zličitim oblicima stvaralaštva. Pored osta-log, to ilustruje i podatak da su tri učenika ove škole, svojim znanjem i uspjesima na

Učenici i nastavnici OŠ “Kreka”

takmičenjima iz fizike i matematike osvo-jili besplatno školovanje na Bosansko-tur-skom koledžu u Sarajevu. To su: Lejla Ka-ljanac, Inela Avdić i Admir Užičanin.

Aktivnosti u ovoj godini bilo je mnogo. Ističemo samo one koje pokazuju da su đaci ove škole ne samo marljivi i vrijedni u usvajanju znanja i njegovoj prezentaciji nego su aktivni i na drugim poljima kojima se može poboljšati kvalitet obrazovanja, ali i odgoja. Tako su učenici ove škole, uz pomoć svojih nastavnika, ofarbali školsku

ogradu, učestvovali u realizaciji projekata “Pir edukatori”, u prikupljanju starog papi-ra i željeznog otpada…

Visoki standardi u obrazovanju su im-perativ nastavnicima ove škole kako bi učenici sticali što kvalitetnija i trajnija znanja. Tako se nastavnici permanentno dodatno educiraju putem raznih seminara koje organizuju nevladine organizacije, Ministarstvo obrazovanja TK, te Pedagoš-ki zavod Tuzla, a sve s ciljem da se slijede savremeni trendovi u sticanju novih zna-nja i vještina. Da su u tome uspjeli poka-zali su zavidno visoki rezultati u protekloj školskoj godini, a kruna svega je činjenica da je škola “Kreka”, povodom 5. juna - Svjetskog dana zaštite okoliša, proglašena Eko-školom na Općini Tuzla i kao nagradu osvolija eko kosilicu.

Dilista Bašić

Fikreta Karić


Nova izdanja

Vrijednost kreativne nastave likovnog odgoja

Dr. Irfan Handukić: Metodika i kultura likovnog odgoja, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2008.

Počinjući svoj rad, knjigu “Metodika i kultura likovnog odgoja”, Handu-kić elegantnim pristupkom propituje

temeljne likovne konstante. Osvještavanje likovnog jezika, njegovo usvajanje putem vlastitog likovnog izražavanja i stvaranja, što se u školi na temelju likovne kulture i postiže, autor implicite daje kroz nje-ne komponente, bitan ugao sagledavanja i meritorna praćenja. Ovaj put on vidi u sklopu iznuđenih reakcija, koje se trasira-njem i pozitivnim metodičkim pluralistič-kim i opservacijskim postupcima od strane nastavnika mogu neminovno uočavati, res-pektujući mnoge faktore koji slijede i raz-graničavaju različite vrijednosti, kao izraz mogućih aspekata reagovanja. Tokom takvih regulativnih nijansiranja, koja se unutar umjetnosti razotkrivaju, Handukić konkretno prepoznaje i elaborira smisao komunikacije s djelima likovne umjetnosti (drugo poglavlje).

S obzirom da nam je poznato u kakvim se teškoćama realiziraju programi likov-ne kulture, posebno zbog nepoznavanja osnovne strukture likovnog jezika, autor, na vrlo originalan i pomalo neuobičajen, ali na kritički i kreativan način, govori o vrijednosti i funkciji likovnog odgoja pre-ko vrijednosti umjetnosti. Iznoseći moguća stanja i umjetnost u najpodobnijim kvalite-tima, Handukić ukazuje i promovira speci-fičnosti, koje se u “okrilju moderne umjet-nosti mogu ponajbolje sistematizirati, kao učešće raznolikih vrijednosti koje odlučno i neprikosnoveno zadužuju i promoviraju likovne smjernice i tako pomažu i oboga-ćuju odgojnu djelotvornost”. (...)

Nadovezujući se na Kantovo mišljenje oko toga da spoznaja nije sva iz iskustva, ali da sa iskustvom počinje, odnosno da će sve biti pokrenuto u susretu s djelovanjem nadražaja spolja, tako da dati oblici u ma-terijalnom i verbalnom smislu postaju po-lazišta mnogobrojnih grafičko izražajnih varijacija i kombinatorika, autor smisle-no uklapa i približava nam i rekonstruiše kompleksna svojstva operacija, radnji obu-hvaćenih medijem grafike u rukama djece i mladih. Ovim analizama i postavkama on

zapravo nudi i stavlja na raspolaganje jed-no od sredstava za uvođenje i realizovanje do sada nepravedno zapostavljeno likovno područje u školskoj praksi, utoliko prije što ono danas postaje izvor za registraciju višeznačne likovnosti kod djece i mladih. Takva taktilnost u kojem je osnovni likov-ni izraz sveden na djejstvo više dimenzija, koje autor upečatljivo razvija, od najjed-nostavnijih do složenih grafičkih rezultata i mogućnosti dječijeg variranja, pripadaju raznolikim sadržajima, jer metodički zavi-se od onoga što predstavljaju ili čemu su namijenjeni.

Suočen sa adekvatnim i mjerljivim re-zultatima, koji dolaze iz drugih naučnih i srodnih disciplina, autor vješto, koristići se didaktičkim obrascima i respektirajući metodiku ovog predmeta, prati i ukazu-je na karakteristike razvojnih perioda i faza u razvoju likovnog izraza kod djece i omladine. Prihvatajući stav po kojem se formiranjem učenikove ličnosti ustvari za-lažemo da stvaralaštvo učenika prihvatimo kao kreativnost, Handukić djelotvornost kreativne nastave i njenih postupaka pre-poznaje kao odnos između emocionalnog i racionalnog, analizirajući i selektirajući primarne i složene simbole, intelektualni i

optički realizam. Svi rezultati na tom pla-nu, objedinjeni kao likovne pojave, i do-stignuća, ujedno se mogu sagledavati kao djelotvornost, kako razvojnih ciklusa tako i same kulture odgoja, načešće putem li-kovnih vještina i mišljenja.

Kako se mobilnost i permanentno odra-žavanje nastave likovne kulture reflektuje uz pomoć specifičnih kvaliteta, autor ove knjige vizionarski opservira mnogostru-kost, uvodeći nas u ciljeve i sadržaj preko likovne semantike, pedagoške i sociološke semantike, do nastavnog plana i progra-ma, kultivišući tako respektabilne princi-pe i metode, didaktičke medije – nastavnu tehnologiju, ličnost nastavnika i učenika, integralno povezanih nastavnom građom. Zaista smo suočeni sa valjanom i potpu-nom orijentacijom koju autor osjeća i koju predlaže kao moćni orijentir u ovom do-menu. Handukić tako uspješno inauguri-še momente, oznake i smisao vrijednosti kreativnog nastavnika, odnosno uspješnu i manje uspješnu ulogu njihove koordi-niranosti. Supstituirajući njihova stečena iskustva u nastavi, autor za nova vremena predviđa i sistem organizovanja nastave “portfolio”. On je izričit, navodeći da na-stavnikov portfolio treba da reflektuje ne samo cjelokupan rad, uvid u proces raz-mišljanja, njegovu potpunu vještinu i fo-kus, nego smatra da je potrebno prikazati i analiziriti sve faktore koji su utjecali na uspješnost tog rada, uključujući intenci-je i ciljeve, školski i društveni kontekst u kojem on funkcioniše, kao i karakteristike učenika koje vodi kroz likovnu praksu. (...)

Ovu knjigu (studiju) doživljavam kao neposrednu i korisnu namjeru autora, kao sintezu i organsku cjelinu koja će svakako doprinijeti dubljem shvatanju uloge na-stavnika u približavanju umjetničkog dje-la učenicima i cjelokupne nastave likovne kulture.

(Iz recenzije Josipa Alebića, vanrednog profesora na ALU

u Sarajevu)


Multikulturalnost i kulturni sinkretizam u BiH

Salih Posvandžić: Jedna kulturna morfologija, Goražde, 2002.

Predstavljamo vam...

(...) Za predmet svog sociološkog, teo-rijskog istraživanja autor je (Salih Posvan-džić, nap. red.) izabrao fenomen kulture, posebno kulturnog sinkretizma, koji je do sada nedovoljno istražena oblast, iako se, u posljednje vrijeme, pojavilo nekoli-ko zanimljivih studija koje se bave ovom problematikom. Ovaj kompleksni problem u ovoj knjizi je korektno metodološki ela-boriran, o čemu svjedoči konzistentna teo-rijska struktura i validna selektivna biblio-grafija, na koju se autor naslanja u svojoj elaboraciji.

Naime, autor polazi od analize pojmov-no-kategorijalnog odnosa: svijet – čovjek – kultura, uzimajući kulturu kao pretpostav-ku procesa postajanja čovjeka čovjekom. U tom kontekstu slijedi upozorenje na različita shvatanja pojma kulture, od nje-nog definisanja kao životnog stila, te stoga sudbine čovjeka uopšte, a onda i konkretne zajednice ili vremena, do poimanja kulture kao svjetskog i tragičnog fenomena, gene-riranog iz mračnih povijesnih dubina, koji se realizira, kako kroz slobodu i stvaralač-ki zanos, tako i kroz providnost i laž, tran-sformirajući se često u pseudokulturu, za-ogrnutu profanom životnom dekoracijom i primitivnom malograđanštinom, postajući palanački, vanvremenski i vanprostorni surogat mitomanskih opsesija ništavilom.

Autor se, u ovoj knjizi, nedvosmisle-no opredjeljuje za razumijevanje kulture preko kulturne tradicije, kao nezaobila-zne pretpostavke za uspostavljanje nužne cjeline ljudskih stvaralačkih, duhovnih iskustava, pri čemu upozorava da kultur-na tradicija jednog naroda nikako ne smije biti shvaćena kao gomila konzerviranih pojmova i istrošenih vrednota, nego, prije svega, kao ono što posjeduje vitalitet, zra-čeći iz prošlosti u sadašnjost i što otvara horizonte dolazećeg vremena.

Na ovakvom pristupu u studiji je ela-borirana povijesna retrospektiva Bosne i Hercegovine, čiju vertikalu predstavlja multikulturalnost, kao otvorenost prema različitim kulturnim iskustvima, utemelje-na na bogumilsko-islamskom kulturnom sinkretizmu, u čijim parametrima su za-snovane determinante onoga što se defini-

ra bošnjačkom kulturom.Analizom recentne literature autor dolazi

do zaključka da nema autarhičnih kultura, niti kultura otpornih na sinkretizam, zbog čega se na djelotvornom, životnom bo-sanskohercegovačkom prostoru formirao jedinstven kulturni obrazac, mada njegovu zasnovanost karakteriziraju različite forme i nejednaki stupnjevi sinkretizma i multi-kulturalnosti. Teorijska relevancija ova-kvog shvatanja utemeljena je na progresiv-noj prirodi kulture, kao ljudske reakcije na potrebu transformisanja nepodnošljivog u podnošljivo, kako bi sivilo života bilo nad-vladano radošću i estetskim užitkom, kao konstitutivnim elementima kulture.

Naime, u studiji se kultura podrazumi-jeva kao društveni proces očovječenja, obilježen naporom da se očuva ljudski ži-vot, te se, stoga, razviju, prošire i ojača-ju duhovne sposobnosti ljudi, uz svjesno preciziranje smisla životnih nastojanja da sukobi, do kojih dolazi među ljidima, budu svedeni na minimum, ili u okvire u koji-ma bi bilo moguće obezbijediti čovjekovu kontrolu nad njima. Dakle, respektirajući afirmativnu dimenziju kulture, autor po-mno analizira multikulturalnu paradigmu Bosne, tragajući za njenim korijenima kroz čitav historijski tok, pri čemu je došlo

do izražaja i autorovo poznavanje etnolo-gije, etnografije, kulturne antropologije, te umjetnosti, posebno primijenjene umjet-nosti, što je u značajnoj mjeri obogatilo argumentaciju kulturne raznovrsnosti i višeslojnosti bosanskohercegovačkog am-bijenta, te otvorenosti tog obrasca prema različitim kulturnim iskustvima i sadržaji-ma. (...)

(Iz recenzije prof. dr. Nijaza Musabegovića)

(...) Rastrgnuti sistem vrijednosti jedan je od najozbiljnijih indikatora narušava-nja modela multikulturalnosti. Posvandžić postavlja pitanje ponovnog uspostavljanja konsenzusa o bitnim bosanskoherecego-vačkim vrijednostima, koje su nužan uvjet za rekonstituciju modela multikulturalno-sti. Izgradnja društvenih vrijednosti nipo-što nije beznačajan društveni refleks. Radi se o centralnom iskazu konkretne kulture, pri čemu institucionalizirani obrasci kul-ture, odnosno vrijednosti kulture, direktno podržavaju i održavaju društveni sistem. Stoga Posvandžić, u poglavlju Na pragu trećeg milenija predlaže raspravu o pita-njima moralnosti. U osnovi diskontinuiteta bosanskohercegovačkog kulturnog obras-ca jeste evidentna, duboka kriza moralno-sti. (...)

(Iz recenzije prof. dr. Hidajeta Repovca)

Knjiga “Jedna kulturna morfologi-ja”, autora mr. Saliha Posvandžića, ak-tuelnog direktora Pedagoškog zavoda Bosansko-podrinjskog kantona, može se nabaviti u:

- knjižari “Logos”, Zaima Ima-movića bb, 73000 Goražde, tel./fax: 038/222-475

- knjižari “Nunex”, Kulina bana 13, 73000 Goražde. tel./fax: 038/ 224-131 i

- na mob. br. 061/ 922-055, po cijeni od 15 KM + poštarina.


Ukratko

Sarajevo

Usvojen Zakon o predškolskom odgoju

Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj krajem jula ove godine, usvojen je Zakon o predškolskom odgoju i obra-zovanju KS-a.

Ovim Zakonom, koji će se otpočeti pri-mjenjivati od školske 2009/2010. godine, planirano je da djeca dva puta sedmično po 2,5 sati borave u za to predviđenim pro-storijama, što je pet radnih sati koji bi bili realizovani u 30 nedjelja.

Ministar obrazovanja i nauke KS Safet Kešo je, između ostalog, u uvodnom izla-ganju naglasio da je planirano izdvajanje 300 hiljada KM za plaće u periodu sep-tembar – decembar 2009., te dva miliona maraka za sanaciju objekata u kojima bi predškolci boravili.

Iako su svi poslanici podržali ovaj zakon, u raspravi su se čula i pitanja o tome koliko je ukupno novca potrebno za početak pri-mjene Zakona i kako će se ovaj dokument primjenjivati u manjim naseljima i rural-nim dijelovima grada posebno zato što je riječ o obaveznom predškolskom obrazo-vanju i da treba stvoriti pretpostavke za sve ono što je njime predviđeno.

Ministar Kešo odgovorio je da će Vlada Kantona u roku od šest mjeseci od usvaja-nja ovog zakona donijeti normative i stan-darde, te naglasio:

“Naravno, standardi u ruralnim dijelovi-ma moraju biti fleksibilni i za djecu će biti organizovan prevoz do najbliže ustanove predviđene za predškolsko obrazovanje. Zato je dobro što tek od naredne godine počinje primjena ovog zakona.”

Skupština je usvojila i izmjene i dopune Zakona o osnovnom obrazovanju po koji-ma će, između ostalog, učenik kome je u jednoj školi izrečena odgojno-obrazovna mjera moći preći u drugu najbližu školu.

Dobrodošlica najmlađimPrvog dana septembra u osnovnim i

srednjim školama Federacije BiH, odno-sno u svim kantonima (izuzev Hercego-vačko-neretvanskog, gdje je nastava, kako je obrazloženo, “zbog vrućine”odgođena za sedam dana) započela je nova školska godina. Tako je bilo i u školama Kantona Sarajevo. Najmlađi osnovci koji su prvi put sjeli u školske klupe, dočekani su pri-redbom i riječima dobrodošlice.

Inače, u 72 osnovne škole u Kantonu Sarajevo nastavu u novoj školskoj godini pohađa oko 40 hiljada učenika, od kojih je oko 3.700 prvačića. U 38 srednjih škola upisano je oko 19.500 učenika.

Početak nastave je prolongiran u Gra-fičkoj školi, Tursko-bosanskom koledžu i Međunarodnoj osnovnoj školi zbog građe-vinskih radova na ovim odgojno-obrazov-nim ustanovama.

Razgovor o reformiZamjenik ministra civilnih poslova BiH

Senad Šepić nedavno se susreo sa amba-sadorom Češke u BiH Jiržijem Kudelom. Razgovarano je o reformi visokog obrazo-vanja i o studentskoj razmjeni između ove dvije zemlje.

“Samo za ovu školsku godinu Češka je izdvojila 400 hiljada KM za bh. studen-te. Trenutno je na češke univerzitete za 2008/2009. godinu primljeno 27 naših stu-denata”, naglasio je Šepić.

Školski pribor za 300 djeceČlanovi Udruženja RVI Općine Stari

Grad podijelili su 300 paketa sa školskim priborom djeci ove populacije. Za ovaj projekt Općina Stari Grad izdvojila je 10.000 maraka.

“I ove godine, kao i prethodnih, dijelimo školski pribor djeci demobilisanih boraca i RVI”, kazao je Ibrahim Divović, pred-sjednik Udruženja RVI Stari Grad.

Regulisan status vjeronaukeBrčko –Supervizor za Brčko Raffi Gre-

gorian izdao je nalog kojim se reguliše održavanje nastave vjeronauke i radni sta-tus vjeroučitelja u javnim školama Distrik-ta Brčko, u skladu sa vjerskim slobodama i obavezama na državnom nivou, saopćeno je nedavno iz OHR-a.

Nalogom se podsjeća da je BiH sekular-na država, sastavljena od tri konstitutiv-na naroda i ostalih, te da Ustav garantuje slobodu misli, savjesti i vjere kao osnov-nih prava, ali čime se ne utvrđuje nijedna

zvanična vjera ili vjere BiH, navodi se u saopćenju.

U skladu sa supervizorovim nalogom, vjeroučitelji će ubuduće moći da dobiju ugovore na neodređeno vrijeme i imat će isti status, prava i obaveze, uključujući i obaveze u pogledu stručne spreme, kao i bilo koji drugi nastavnik, u skladu sa zako-nima Brčko distrikta.

U nalogu se naglašava da će se nastava vjeronauke u školama i dalje odvijati na dobrovoljnoj osnovi i prema slobodnoj volji roditelja ili zakonskih staratelja uče-nika, te podstiče uvođenje odgovarajućih sekularnih predmeta kao izborna alternati-va fakultativnoj nastavi vjeronauke.

Gregorian je izrazio zahvalnost liderima tri najveće vjerske grupe u Distriktu Brčko što su mu u više navrata, pisano i usmeno, ukazali na potrebu da se preciznije definira status vjeroučitelja i vjeronauke u javnim školama ovog distrikta, dodajući da bi to definiranje trebalo da dovede do pobolj-šanja u održavanju fakultativne nastave vjeronauke. Supervizor je uvjeren da su vjerske zajednice i vjeroučitelji posvećeni promoviranju i njegovanju multietničkog karaktera Brčko distrikta, te da su svjesni svoje odgovornosti da nauče učenike da prihvate i poštuju sve vjere i one koji ih ne prakticiraju ili se ne pridržavaju vjerskih običaja u duhu tolerancije i pomirenja.

O udžbenicima i zabrani dvojnog rada

Banja Luka – Ministarstvo prosvje-te i kulture RS-a najavilo je pred početak ove školske godine dvije, po svemu sude-ći, veoma bitne odluke koje se odnose na obrazovanje u ovom entitetu. Jedna se tiče udžbenika, a druga uređenja visokog obra-zovanja.

Kad je o udžbenicima riječ ministar pro-svjete i kulture RS-a Anton Kasipović najavio je da je Ministarstvo obezbijedi-lo besplatne udžbenike za učenike prvog,


Ukratko

drugog i trećeg razreda osnovne škole, te da je u toku njihova raspodjela po škola-ma. Kasipović je istakao i da ove udžbe-nike treba sačuvati kako bi ih učenici mo-gli koristiti i iduće godine, dok je direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo Marko Ašanin rekao da su udžbenici za ovu školsku godinu, u od-nosu na 2000., skuplji za 23 posto.

Uređenje visokog obrazovanja se odnosi na odluku Vlade RS-a, odnosno resornog ministarstva po kojoj će se početkom ove akademske godine profesori na fakultetima u RS-u morati opredijeliti između rada u javnim ili privatnim visokoškolskim usta-novama. Ovu je odluku ministar Kasipović obrazložio potrebom stvaranja “što opti-malnijih uslova za obrazovanje studenata na javnim fakultetima, a s ciljem jačanja RS-a.”

Kasipović smatra da rad u skladu s bo-lonjskim procesom zahtijeva izuzetan an-gažman nastavnog osoblja, što se ne može postići radom na više strana. Ministra po-država i rektor Univerziteta u Banjoj Luci Stanko Stanić koji je mišljenja da je “sva-kom kolegi pružena mogućnost izbora”, te izrazio nadu da će se “oni opredijeliti za rad u javnim ustanovama koje im nude daleko veće mogućnosti za napredovanje u karijeri.”

Za udžbenike 440.000 KMZenica – Ministarstvo za boračka pita-

nja Zeničko-dobojskog kantona osiguralo je 440.000 maraka za kupovinu udžbeni-ka za djecu boračke populacije. Novčana sredstva za nabavku udžbenika namijenje-na su za 3.629 osnovaca i srednjoškolaca iz 12 općina ZDK-a.

“Po 100 KM dobit će 2.469 učenika osnovnih škola, dok će 1.277 srednjoško-laca dobiti po 150 KM”, kazao je ministar za boračka pitanja ZDK-a Sejad Nalić.

U protekloj školskoj godini ovom vrstom pomoći Ministarstva za boračka pitanja, odnosno Vlade ZDK-a, bilo je obuhvaće-

no 3.430 djece.

Razmjena nastavnih iskustavaTuzla – Ovogodišnji, deveti po redu,

nastavnički seminar pod nazivom “Koope-rativni rad – osnovna postavka inkluzivne škole” održan je u Osnovnoj školi “Tušanj” u Tuzli. Seminar je održan za oko 170 na-stavnika Tuzlanskog kantona i Podrinja (Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Milići, Vlasenica i Bijeljina) u organizaciji Među-narodne nevladine organizacije “Mestres per Bosnia” Barcelona i “Bosnia Viva” Mallorca, Udruženja nastavnika “Mostovi saradnje”, te pedagoških zavoda iz Tuzle i Banje Luke. Cilj seminara je bio razmjena nastavnih iskustava stečenih kroz nastav-nu praksu i organizaciju nastavnog proce-sa uopšte, te razmjena vrijednih iskustava koja se provode u školi, van škole i u široj društvenoj zajednici i koja doprinose po-boljšanju nastavne prakse i novog pristupa integrisanja u stvaranju nove reformisane škole.

Rad seminara je realizovan plenarno i radionički. U plenarnom dijelu realizova-ne su teme: “Komunikacija uopšte u školi” (predavači: Ediba Pozderović, Pedagoški zavod Tuzla i Alma Tvrtković, prof. pe-dagogije u OŠ “Stupari”), i “Može li se postići tako puno sa tako malo” (predavač: David Vilalta, “Mastres per Bosnia”, Bar-celona).

U radioničkom dijelu seminara reali-zovano je šest tema u šest učionica sa tri rotacije: “Komunikacija kao temelj koo-perativnosti” (voditelji: Alma Tvrtković i Ediba Pozderović), “Tehnike kooperativ-nog učenja u nastavi” (voditelji: Snežana Milićević i Daria Dizdarević), “Projektna nastava” (voditelji: Denka Bogosavljević i Svetlana Radić), “Pričamo, mislimo, slušamo” (voditelji: Dolores Parellada, Olga Prats i Teresa Borrut), te radioni-ca predškolskog odgoja čiji su voditelji bili vaspitači iz Bijeljine, kao i radionica nastavnika centara za slijepu i slabovidu djecu iz Sarajeva i Dervente.

U završnom dijelu seminara predstavnici udruženja “Mastres per Bosnia” predočili su smjernice za predstojeću organizaciju seminara za nastavnike u Barceloni i Po-drinju 2009. godine. Ovakav tip semina-ra održava se svake godine u Barceloni i Palma de Majorci, a svake druge godine u Tuzli i Podrinju.

Nada Čajić

Ugovor o dislocirananoj nastaviGoražde – U zgradi Vlade Bosansko-

podrinjskog kantona potpisan je ugovor o izvođenju dislocirane nastave Ekonom-skog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u Goraždu u akademskoj 2008/2009. godini. Ugovor je vrijedan 210.000 KM za što je sredstva osigurao Kanton.

Ugovor su potpisali kantonalni premijer Salem Halilović, resorna ministrica Sevda Popović i dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Veljko Trivun.

Predavanje mladim novinarimaTravnik – Gost Novinarsko-literarne

sekcije u Osnovnoj školi “Travnik” bio je dugogodišnji saradnik našeg lista dipl. žurnalista Mustafa Gafić, dobitnik više novinarskih priznanja, među kojima je i nagrada za životno djelo dobijena prošle godine od Sportskog saveza BiH povodom 60-godišnjice njegovog osnivanja.

Članovi ove sekcije, kojom uspješno rukovodi nastavnica Meliha Elshiekh, pažljivo su saslušali popularno predavanje najpoznatijeg travničkog novinara posta-vjajući mu usput i zanimljiva pitanja na koja su dobili jasne odgovore. Najviše su se interesovali za izdavanje školskog lista za koji imaju sve potrebne uvjete, a po-sebno su se zanimali za način novinarskog rada uz korištenje foto-aparata, diktafona, kompjutera i interneta i dobili su više kori-snih savjeta koji će im pomoći u budućem radu.

M. G.

Članovi Novinarsko-literarne sekcije OŠ “Travnik”

Pokloni prvačićimaBihać – Oko 650 bihaćkih prvačića, ko-

liko ih je upisano u osnovne škole, prvog školskog dana posjetio je gradonačelnik Hamdija Lipovača. On je, kao i do sada, prvačićima zaželio uspjeh, te podijelio po-klone.

Učenici prvih razreda dobili su školski pribor i bilježnice, a uz besplatne udžbe-nike, roditeljima je to dodatno oslobađanje od troška opremanja svoje djece za nasta-vu.


Povodi, mišljenja, reagovanja…

Neosnovan zahtjev tužitelja“Maćehinski odnos prema sekretarima škola” i “Zašto smo diskriminisani”, “Prosvjetni list” br. 935/936

U “Prosvjetnom listu” broj 935/936 za period decembar 2006./janu-ar 2007. godine otvorili ste širok

prostor određenim licima da svoje “neza-dovoljstvo” na rad Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Bosne i Hercegovine – Kantonalni odbor Srednjo-bosanskog kantona, javno izraze iznoseći mnoge konstrukcije, proizvoljne opserva-cije i neistine, u cilju rušenja i kompromi-tovanja Sindikata.

Da bi prikrili svoj vazalni odnos prema poslodavcu (nalogodavcu), pokušavaju sami sebi dati određeni legitimitet pa se prozvaše “aktivi” ili “udruženja” sekretara, bibliotekara, pedagoga i sl.

Naime, prema Zakonu o osnovnoj ško-li u Srednjobosanskom kantonu, aktivi su stručna tijela u okviru nastavničkog vijeća škole, te je okvir djelovanja aktiva škola u kojoj je formiran aktiv a ne kanton.

Prema Zakonu o udruženjima i fondaci-jama, lica mogu slobodno formirati udruže-nja radi promoviranja određenih aktivnosti i vrijednosti, ali nikada ne mogu preuzeti ulogu Sindikata.

Sindikat je svugdje u svijetu jedini prav-ni zastupnik interesa zaposlenika, čija je to i primarna zadaća, te je kao takav pozicio-

niran Zakonom o radu, Zakonom o štrajku i svim Kolektivnim ugovorima.

I pored ovih elementarnih činjenica, iz-vjesni Edin Tahirović “u ime sekretara ško-la” konstatuje “da savremeni menadžment škole čine direktor, sekretar i pedagog”, te drčno najavi tužbu protiv Sindikata radi “sklapanja štetnog ugovora Sindikata sa Vladom po sekretare škola.”

Osokoljeni “moralnom podrškom” svo-jih mentora, podnesoše tužbu Općinskom sudu u Travniku, koju isti vrati na doradu zbog nestručnosti, te naknadno prihvati.

Edin Tahirović iz Novog Travnika, kao pravni zastupnik tužitelja, te Osman Gudić iz Gornjeg Vakufa, Edin Mašić i Mirsudina Skopljaković iz Bugojna, Emsudin Mehić iz Turbeta, Ernis Imamović iz Bilalovca, Velid Hrnjić iz Jajca te Tatjana Katava iz Busovače, tužiše Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Bosne i Hercegovine – Kantonalni odbor Sred-njobosanskog kantona i Neovisni sindikat zaposlenih u osnovnim školama Kantona Središnja Bosna, radi naknade štete v.s. 11.400,00 KM. Na pripremnom ročištu “hrabrost” je izdala zastupnika Edina Ta-hirovića i tužitelja Ernisa Imamovića, te svoje istomišljenike ostaviše na cjedilu u daljnjem procesu.

Sagledavajući činjenice sud je utvrdio sljedeće:

1. Od osam tužitelja samo su tri dokazala da su članovi Sindikata, dok ostali to nisu uspjeli dokazati. Ovi tužitelji su se lažno predstavljali kao članovi Sindikata, koristi-li njegove usluge a istovremeno djelovali protiv Sindikata.

2. Sindikat je jedini zakonski ovlašten za pregovore sa Vladom, a ne nikakvi “akti-vi”, “udruženja”, “grupe” i sl., što je pozna-to svakom prosječno obrazovanom građa-ninu, ali ne i tužiteljima koji imaju zvanje dipl. pravnik.

3. Rad Sindikata je bio javan i transpa-rentan, što se moglo vidjeti iz svih zapisni-ka, informacija, obavijesti i sl., a ne tajan i netransparentan kako su to naveli tužitelji.

4. Odluke su donesene u demokratskoj proceduri i na osnovu Statuta, što je vidlji-vo iz dokumentacije.

5. Koeficijent za plaće predstavlja cijenu rada, tj. složenost i odgovornost određenog radnog mjesta a ne stručna sprema, što je primjenjivo u svim naprednim i razvijenim zemljama svijeta.

6. Stručna sprema je zakonski uvjet da bi zaposlenik mogao raditi na određenom radnom mjestu.

BOSNA I HERCEGOVINAFEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINESREDNJOBOSANSKI KANTON / KANTON SREDIŠNJA BOSNA

OPĆINSKI SUD U TRAVNIKUBroj: 051-0-P-07-000046Travnik, 24. 12. 2007. god.

Općinski sud u Travniku, sudija Alma Islamović, u pravnoj stvari tužitelja 1. Tahirović Edin iz Novog Travnika, ul. Ljudevita Gaja 5/1, 2. Gudić Osman iz Donjeg Vakufa-Uskoplja, ul. Dizdaruša bb, 3. Mašić Edina iz Bugojna, Hendek VII/2, 4. Skopljaković Mirsudina iz Bugojna, ul. Armije BiH br. 7, 5. Mehić Emsudin iz Turbeta, Mudrike bb, 6. Imamović Ernis iz Kiseljaka, Bilalovac bb, 7. Hrnjić Velid iz Jajca, ul. Fra Antuna Kneževića br. 8 i 8. Tatjana Katava iz Busovače, ul. Nikole Šubića Zrinjskog bb, protiv tuženih 1. Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja SBK, zastupan po predsjedniku Kantonalnog odbora Muhamedu Pajić, a ovaj po pomoćniku, Kurtović Hakiji advokatu iz Sarajeva i 2. Neovisni sindikat zaposlenih u osnovnim školama SBK, zastupan po predsjedniku Kvesić Anđelku, radi naknade štete, v.s. 11.848,00 KM, na glavnoj raspravi održanoj dana 23. 11. 2007. godine u prisutnosti tužitelja Gudić Osmana, Mašić Edina, Skopljaković Mirsudine, Mehić Emsu-dina, Imamović Ernisa, Hrnjić Velida i Tatjane Katava, te punomoćnika tuženih a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja Tahirović Edina, donio dana 24. 12. 2007. godine slijedeću

P R E S U D UTužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se tuženi obavežu da tužiteljima nadoknade štetu nastalu u toku 2006. godine za Tahirović Edina u

iznosu od 2.136,00 KM, Gudić Osmanu u iznosu od 1.200,00 KM, Mešić Edinu u iznosu od 1.800,00 KM, Imamović Ernisi iznos od 1.800,00 KM, Mehić Emsudinu iznos od 600,00 KM, Hrnjić Velidu iznos od 600,00 KM, Katava Tatjani iznos od 1.800,00 KM i Skopljaković Mersudini iznos od 1.800,00 KM, a do oktobra 2007. godine u iznosu od po 1.500,00 KM, osim za tužitelja Mehić Emsudina koji potražuje iznos od 1.200,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, se odbija kao neosnovan.

Tužitelji su dužni solidarno nadoknaditi Samostalnom sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja SBK troškove postupka u iznosu od 1.551,77 KM, a sve to u roku od 15 dana od dana prijema odluke.


7. S obzirom na odredbe Zakona o osnov-noj školi, kao i smisao i zadatak obrazov-nih ustanova, sekretar ne treba imati isti koeficijent sa nastavnikom (obrazovanje je za nastavnike primarna djelatnost a za se-kretara nije).

8. Osnovno i srednje obrazovanje su dvije različite djelatnosti, koje su uređene sa dva različita zakona (Zakon za osnov-no školstvo i Zakon za srednje školstvo), a zaposlenici u osnovnom i srednjem obra-zovanju svoja prava i obaveze utvrđuju sa dva različita kolektivna ugovora (Kolektiv-ni ugovor za osnovno školstvo i Kolektivni ugovor za srednje školstvo), te se prava iz jedne djelatnosti ne mogu ostvariti u drugoj djelatnosti.

9. Pozivanje na određena rješenja u dru-gim kantonima nije pravno utemeljeno, s obzirom na to da je ustavna nadležnost obrazovanja na nivou kantona. Ovakav pri-stup govori da tužitelji ne razumiju ustavnu poziciju kantona i njihove nadležnosti.

10. Poslodavac u smislu Kolektivnog ugovora zaposleniku je škola u kojoj zapo-slenik radi, a nikako Sindikat, tj. Sindikat ne može biti adresa za potraživanje iz rad-nog odnosa, što predstavlja elementarno pravno znanje iz radnih odnosa.

Na osnovu ovih činjenica Sud je tužbu odbio kao neosnovanu, te tužitelje obave-zao da Sindikatu nadoknadi troškove sud-skog procesa u visini od 1.551,77 KM.

Izvjesni Esad Jusić, koji se predstavio u ime nepostojećeg “aktiva biblioteka-ra Srednjobosanskog kantona” već duže vrijeme, u trenucima kada Sindikat vodi odlučujuće aktivnosti za poboljšanje eko-nomsko-socijalnog i radno-pravnog statusa svojih članova, pojavljuje se kao “dežurni analitičar” rada Sindikata.

Ovaj “vizionar” je na vrijeme “prozreo lošu namjeru Sindikata i njegovo djelova-nje protiv interesa članova, radi ličnih in-teresa sindikalnih aktivista”, te “otvara oči onima koji to ne vide”.

O kakvoj se osobi radi govori činjenica da je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora zbog najgnusnijeg djela, tj. silovanja, i koje iziskuje trajno udaljavanje iz škole.

Da su njegove zasluge u radu škole “ogromne”, govori činjenica da rukovod-ni i upravljački organi škole sve čine da se ovaj slučaj zataška, te su mu omogućili po-vratak na radno mjesto u školu.

Pokušaj rušenja i kompromitovanja Sin-dikata je samo jedna od njegovih aktivno-sti, kojom je “stekao povjerenje i ugled” poslodavca.

Ponosni smo na činjenicu da nije član Sindikata, i da takve osobe ne moramo za-

stupati.Samostalni sindikat osnovnog obrazova-

nja i odgoja Bosne i Hercegovine – Kan-tonalni odbor Srednjobosanskog kantona, je organizacija koja broji 36 sindikalnih podružnica sa oko 1.200 članova i zastupa preko 95% zaposlenika u oblasti osnovnog obrazovanja, te kao takva predstavlja vode-ću snagu u sindikalnom pokretu na područ-ju Srednjobosanskog kantona.

U svom dosadašnjem radu Sindikat je postigao zavidne rezultate, te je stekao vi-sok rejting i poštovanje svojih članova i simpatizera, ali i animozitet od određenih ljudi koji ne mogu da se oslobode autokrat-skog načina rada, te prihvate demokrtiju kao civilizacijsku tekovinu, a Sindikat kao socijalnog partnera.

S obzirom na iznesene neistine i kon-strukcije na rad Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Bosne i Hercegovine – Kantonalnog odbora Sred-njobosanskog kantona, kao i lično mene, zahtijevam da u narednom broju objavite ovo reagovanje i faksimil sudske presude.

Predsjednik Samostalnog Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja SBK

Muhamed Pajić

Napomena Redakcije:Iako smo u “Prosvjetnom listu” br.

935/936, u kojem smo objavili reago-vanja aktiva bibliotekara i sekretara škola, napomenuli da očekujemo reak-ciju i “druge strane”, odnosno KO Sin-dikata osnovnog obrazovanja SBK, ta reakcija stigla je tek u junu ove godine. Zato smo, evo, u prilici da je objavimo u ovom broju lista.

Iako nam se u uvodnoj rečenici ovog reagovanja, onako usput, blago pri-govara da smo “otvorili širok prostor određenim licima” da iznose svoje sta-vove, osjećamo potrebu da još jednom istaknemo kako su stranice našeg lista istinski otvorene za različita mišljenja, bez bilo kakvog pokušaja da vršimo neku redakcijsku cenzuru ili da sebi uzimamo pravo da arbitriramo. Iako je od objavljivanje navedenih teksto-va prošlo podosta vremena, nadamo se da će pažljivi čitaoci lista shvatiti u čemu je bio problem i koja je “strana” u ovom slučaju u pravu.

Iz razumljivih razloga nismo mogli objaviti obrazloženje sudske presude, koje nam je dostavljeno uz tekst (sa-drži pet gusto kucanih stranica), jer je iz faksimila prve stranice sasvim jasno kakva je presuda u pitanju.

Povodi, mišljenja, reagovanja…

Za izbor učenika generacije

Birati najbolje, bez ičijeg lobiranja

Različiti komentari o Učeniku generacije, odnosno o tome da li je opravda-

no ili nije birati najboljeg na nivou škole, da li je pritom pedagoški zahtjev ispunjen ili nije, potakli su me da iznesem svoj stav o ovoj tematici.

Kada sam 26. maja ove godine prisu-stvovao proslavi Dana škole “Fahrudin Fahro Baščelija” u Goraždu, tačnije na pri-redbi organizovanoj tim povodom u goraž-danskom Domu mladih koju su pripremili učenici pomenute škole, definitivno sam ubjeđenja u opravdanost izbora Učenika generacije. Evo, i zbog čega.

Voditelji priredbe su bili dječak i dje-vojčica, učenici pomenute škole. Pažnju mi je privukao dječak koji je veoma dobro obavljao svoj dio posla. Da ga nije odalo lice šesnaestogodišnjaka pomislio bih da se radi o dugogodišnjem voditelju ovakvih programa.

Po završetku zabavnog dijela progra-ma, direktorica škole slavljenice Ediba Bećirević, između ostalog, je objavila da je Učenik generacije Nermin Šehić. Kada je izgovorila to ime, prišao joj je dječak, voditelj programa priredbe. Nakon što je uzeo diplomu, dječak se veoma biranim riječima zahvalio prvo sebi kao najzasluž-nijem za to priznanje, zatim svojim rodite-ljima, a onda učitelju i nastavnicima, kao i svima onima koji su mu na bilo koji na-čin pomogli da postane Učenik generacije svoje škole u 2008. godini.

Nakon završetka programa porazgova-rao sam sa Nerminom, vrijednim učeni-kom koji me je ponovo pozitivno iznena-dio odgovorima zrele, obrazovane i, uz to, vrlo vaspitane osobe.

Iz zvaničnih dokumenata škole, razgo-vora sa direktoricom i nekim nastavnicima, saznao sam da je Nermin svojim radom i zalaganjem postao Učenik generacije bez ičijeg lobiranja. Dakle, na častan je način došao do ove titule.

Prema tome, iz ovih i nekih drugih ra-zloga, ja sam za izbor Učenika generacije, ako je taj izbor isti kao u slučaju Nermina Šehića, učenika Osnovne škole “Fahrudin Fahro Baščelija” iz Goražda.

Ramo Hastor


Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

Kazna za bježanje sa časovaOd ove školske godine poljske rodite-

lje čeka kazna od 1.500 eura ako im dje-ca bježe sa časova, a škola može poslati i policiju. Novi zakon o prosvjeti u Poljskoj nastoji da se izbori sa sve rasprostranjeni-jom pojavom da djeca umjesto da upijaju znanje u školskoj klupi bježe sa časova. Roditelji, uglavnom, odmahuju rukom na to.

“Neopravdani izostanci su veliki pro-blem. Škola i novi propisi mogu da pod-staknu roditelje da se bore s tim”, rekla je direktorica jedne gimnazije u Lodzu. I raniji propisi predviđali su kažnjavanje ro-ditelja za neopravdane izostanke, ali sve je ostajalo mrtvo slovo na napiru. Novi zakon tu granicu postavlja na 50 posto nastave tokom jednog mjeseca, a ukoliko roditelj ne reagira na opomene iz škole, stiže po-licija.

Ipak, nova školska godina nije donijela samo restrikcije, već je poljske đake oslo-bodila mrske obaveze nošenja školskih uniformi. Od 1. septembra odahnuće i dje-ca čiji roditelji nisu rigidni vjernici. Epi-skopat poljske Katoličke crkve zabranio je posebnom uredbom katehetama da ocjene iz vjeronauke daju na osnovu broja hodo-čašća i odlazaka u crkvu. Morat će ocjenji-vati isključivo na osnovu znanja.

Pravopis crnogorskog jezika najesen

Pravopis crnogorskog jezika i Pravo-pisni rječnik bit će predati do početka

2008/2009. školske godine, najavljeno je iz Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika.

Podgorička Pobjeda piše da treći doku-ment čija je izrada bila povjerena Savjetu, Gramatika crnogorskog jezika, izvjesno, neće biti urađena do početka školske go-dine. Ovaj list prenosi da u Savjetu za sada ne postoji ni konsenzualna saglasnost o pravopisnim načelima planiranog prošire-nja azbuke i abecede za po dva slova.

Više stranih učitelja za djecu stranaca

Njemački eksperti za pitanja obrazova-nja i odgoja smatraju da bi, zbog jezičkih problema djece stranaca, trebalo angažirati više učitelja i odgajatelja stranog porijekla, pokazala je jedna studija Savezne službe za pitanja migranata i izbjeglica u Nirnbergu.

U ovoj studiji je ocijenjeno da bi učitelji

stranog porijekla mogli djeci stranaca po-služiti kao uzor, a i kao put do njihove pune integracije u njemačko društvo. Studija je sačinjena kao doprinos traganju za putevi-ma brže i bolje integracije stranaca, kojih u Njemačkoj ima više od 7,2 miliona.

Španac stekao 13 diplomaŠpanac Hose Luis Iborte Bake život je

doslovno proveo studirajući, pošto je od 19. do 82. godine stekao 13 univerzitetskih diploma, uključujući i tri doktorata. Ovaj starac, žitelj Saragose, za naredni cilj je postavio studiranje arapskog jezika.

Iborte, koji danas ima 82 godine, prvu diplomu je stekao u 19. godini na filo-zofskom fakultetu, a posljednju, iz hu-manističkih nauka, prije mjesec dana. U međuvremenu je diplomirao korporacij-sko pravo, geografiju i historiju, historiju umjetnosti, medicinu i hirurgiju, engleski, francuski, njemački, španski, hebrejski je-zik i klasičnu filologiju.

“Spavam samo četiri sata dnevno”, kaže Iborte koji je radio kao advokat, bankarski

službenik i univerzitetski dopisni profesor.

Učiteljica zlostavljala učenikaJedna kalifornijska osnovna škola po-

krenula je istragu protiv učiteljice Džemik Čembers koju je učenik prijavio zbog zlo-stavljanja.

Radi se o trinaestogodišnjem Tomasu Brajantu, učeniku šestog razreda, koji je izjavio da mu je učiteljica rekla da može urinirati u posudu s ručkom, kada je na času pitao može li u toalet.

Učenik je urinirao na očigled svih u ra-zredu. Direktor škole suspendirao je učite-ljicu do završetka istrage.

Spolni odgoj u školamaOd ove se jeseni u hrvatske osnovne i

srednje škole uvodi program spolnog od-goja. O tome zagrebački Globus, između ostalog, piše:

“Na natječaj Ministarstva znanosti stigla su 24 prijedloga programa zdravstvenog i spolnog odgoja koji bi se trebao izvoditi u sklopu razredne zajednice. Da je seksualni odgoj Hrvatima jako važan i da ga žele u školama, osim velikog interesa javnosti, dokazuje i činjenica da su svoje prijedloge poslali i mnogi pojedinci. Njihovi progra-mi kreću se od onih koji zagovaraju suz-državanje od seksa do onih koji savjetuju kako se zaštititi u homoseksualnim inti-mnim vezama. Povjerenstvo za zdravstve-

ni odgoj i obrazovanje, koje će izabrati najbolji prijedlog i predložiti ga ministru Draganu Primorcu, sastavljeno je od 11 članova, među kojima je i učenik trećeg razreda gimnazije.”

Profesorica bez pištolja na nastaviShirley Katz, profesorica engleskog je-

zika u srednjoj školi u Oregonu, koja inače ima dozvolu za nošenje vatrenog oružja, neće moći nositi oružje na nastavu, presu-dio je američki sud.

Katz je tvrdila da joj je poluautomatski


Zanimljivosti iz svijeta obrazovanjapištolj Glock potreban kako bi se zaštiti-la od bivšeg supruga, pa je tužila školski odbor koji joj je zabranio nošenje oružja u školi.

Sudac Philip Arnold saglasio se s odlu-kom odbora, ustvrdivši da “škola ima pra-vo provoditi svoju politiku”, te da su zapo-sleni “prihvatili svoj posao znajući školsku politiku.”

Ocjene za novac i seksProfesor prava iz Hanovera osuđen je na

tri godine zatvora zato što je studenticama davao bolje ocjene u zamjenu za seks i no-vac. Pedesettrogodišnji profesor do sada je na ovaj način “zaradio” 153.750 eura u zamjenu za neprihvatanje neadekvatnih doktorata, a studenticama je davao bolje ocjene u zamjenu za seks.

Sud tereti profesora za 68 slučajeva ko-rupcije, a u svoju odbranu ovaj profesor, koji je dobio nadimak Kazanova Student-skog grada, naveo je da je morao pribjeći ovakvim sredstvima jer je imao finansij-skih problema. Do sada je deset profeso-rovih studenata dobilo lažni doktorat, utvr-dio je sud.

Napustio studij nakon dobitka na lutriji

Nakon što je osvojio oko 700.000 dola-ra, kineski student marikulture, koji medi-jima nije htio otkriti svoj identitet, odlučio je iz temelja promijeniti svoj život. Riječ je o studentu druge godine sveučilišta koje djeluje pri Institutu za marikulturu u gradu Jiangsu. Rodom je iz istočnog kineskog grada Nanjinga, a predstavlja se nadim-kom Yong kako bi se zaštitio od potencijal-nih “prijatelja” i “rodbine” koji bi od njega mogli početi “žicati” novac.

Yong je svojim cimerima kazao kako će svakom od njih darovati po 2000 juana, a fakultetsku upravu je obavijestio o dobit-ku, te o tome da je odlučio napustiti ško-

lovanje. “Nismo sigurni hoće li nastaviti studij

marikulture, no bilo bi nam drago da ga na kraju ipak završi”, kazao je jedan od Yon-govih mentora.

Komunistička partija Kine ukinula je igre na sreću u toj zemlji nakon dolaska na vlast 1949. godine, nazvavši ih prak-som “dekadentnih kapitalista”. Ali, nove kineske vlasti 1987. rehabilitirale su igre na sreću na radost mnogih Kineza, među kojima je, nesumnjivo i Yong.

Profesor krao donje rubljeKineski univerzitetski profesor Li Ving

Fon (39 g.) bit će godinu dana na prob-nom roku zbog toga što je od tri studentice ukrao donje rublje. Osim toga, morat će posjećivati program koji pomaže seksual-no poremećenim osobama.

Profesor je “ulovljen” u blizini univer-ziteta s crnom torbom punom grudnjaka i gaćica. Dugo je odbijao priznati da je on taj koji je uznemiravao studentice. Ali, po-pustio je nakon silnih pritisaka.

Učenicima utiskivao znak križa na ruke

Džon Frešvouter, učitelj jedne škole u Ohaju, pod posebnom je paskom, jer ga roditelji učenika koje podučava optužuju da koristi elektrostatičnu napravu kako bi im utisnuo znak križa na ruke.

Nezavisni istražitelj promatrat će pona-šanje ovog učitelja za vrijeme školskog časa. Naime, ovaj učitelj je poznat po svom ekstremnom religioznom ponašanju.

Tako je tek nedavno poslušao naredbu i sklonio Bibliju sa stola. Biblije je dijelio i učenicima, te ih za vrijeme nastave podu-čavao o značenju Velikog petka i uskrsa. Praksa promicanja religijskih vjerovanja u školama u SAD je zabranjena.

Nastavnici u škole mogu nositi oružje

Distrikt Harold u Teksasu (SAD) svojim učiteljima dao je zeleno svjetlo za nošenje oružja na radno mjesto. Takav stav argu-mentirali su činjenicom da se u blizini ško-le nalazi autoput zbog kojeg je ona zloči-nicima laka meta, a prva policijska stanica od škole je udaljena 30 minuta vožnje.

Iako se o mogućnosti da oružje nose profesori na fakultetima razgovaralo na dr-žavnom nivou, stručnjaci tvrde da je ono potpuno bespotrebno u osnovnim i sred-njim školama. Kreator kontroverzne ideje je nadzornik za škole u okrugu Harold, Dejvid Tuit, koji tvrdi da su se pucnjave

u obrazovnim ustanovama počele događa-ti upravo onda kada je zabranjeno nošenje oružja u škole.

“Kada je federalna vlast počela s prak-ticiranjem škola bez oružja, tada su ondje počele pucnjave. Zašto ne bismo grupi lju-di pružili mogućnost da se brani”, kazao je Tuit.

Spornu školu pohađa 110 učenika te ima pedesetak uposlenika. Barbara Vilijams, portparol Teksaškog udruženja školskih odbora, rekla je da njena organizacaija ne zna za distrikt koji odobrava takvu poli-

Učitelji će imati oružje na radnom mjestu

tiku. Uistinu, s takvim sistemom, Harold je jedini okrug s odobrenjem za nošenje oružja u školama.

Promjena stava prema oružju u školama ostvarena je prošle godine, a kako će biti primijenjena u praksi, vidjet će se u ovoj novoj školskoj godini.

Iz škole u starački domKenijac Kimani Nganga Maruge ušao

je u Ginisovu knjigu rekorda kao najstariji đak prvak na svijetu kada se prije četiri go-dine upisao u osnovnu školu.

To je uradio mjesec nakon što je prosla-vio 84. rođendan, a dva mjeseca nakon što je vlada Kenije odlučila da osnovno ško-lovanje za sve bude besplatno. Kimani se, međutim, prije izvjesnog vremena morao ispisati iz škole zbog toga što je prešao da živi u staračkom domu, a daleko mu je da svakog dana pješači po tri kilometra do škole.

Direktorica škole koju je pohađao Kima-ni kaže da starac za četiri godine nije imao nijedan izostanak i da je prva četiri razreda završio odličnim uspjehom.

“Nažalost, neću uspjeti završiti osnovnu školu, ali sam se bar opismenio. Sada u domu mogu čitati i skratiti vrijeme”, kazao je Kimani.


Priča “Prosvjetnog lista”

Otto Kiss*)

Szavino dvorišteU nedjelju ujutro probudio sam se na vikanja tete Ilke. Stajala je u

vrtu među cvijećem i ponavljala da će umrijeti. Svi ćemo umri-jeti, draga teta Ilke, mislio sam i otvorio prozor. U lice mi je

potekla toplina.Dvadesetčetiri godine nisam spavao u ovoj kući. Niko ovdje nije spa-

vao otkad smo se odselili. Posjekli su ulične akacije i zasadili mladice na njihovo mjesto. Kao da se zajedno s drvećem skupila i zgrada, ja sam u najmanju ruku to osjećao, kada sam prethodno veče ugledao kuću.

Zid moje sobe ukrašavali su fotosi bendova koji su davno prestali po-stojati, King Crimson, Yes, Jethro Tull, ponegdje je otpala žbuka, cijev peći na ulje Mecalor 629 ispala je iz zida. Navodno se stanoviti Ráczovi, koji unajmljuju našu zemlju, brinu o kući, šišaju travu, a ponekad i po-čiste. Dvorište se uistinu činilo dosta njegovano, na šimširima je samo nekoliko svježih izdanaka raslo preko uglastog oblika, a procijenio sam i da je trava samo deset-petnaest centimetara visoka. Prozor koji se otvara na susjedovo dvorište teško se pomicao, kao i vrata prethodne večeri, kao da su se i otvori na zgradi također više skupili.

“Što se dogodilo, teta Ilke“, pitao sam.“Ubola sam se u ruku ružinim trnom i to tačno kod zgloba“, rekla je.Teta Ilke se ugojila barem pedeset kila otkada je, više od dva desetljeća,

nisam vidio. Stajala je tamo u cvjetnjaku, u suknji koja se spuštala do gležnjeva, u košulji s leptirovim uzorkom, poput kakvog užasnog anđela. Odgovorila je na moje pitanje tako prirodno, kao da smo se jučer posljed-nji put sreli. Tada još nisam znao zašto.

“Treba to premazati jodom“, rekao sam joj, zatim sam je probao uvjeriti da od jednog malog uboda još niko nije umro. Tek usred toga sam shvatio što to pričam. Njezin muž, striček Lauri, je prije dvadeset i šest godina, dvije godine prije nego što smo odselili odavde, dobio sepsu u jednoj nai-zgled beznačajnoj nesreći. Trčao je dvorištem, ne zna se iz kojeg razloga, sam je trčao dvorištem, spotaknuo se i nabio na nauljenu drvenu kapiju. Špranja mu se zabila u zglob, nije to ozbiljno shvatio.

“Besmislena smrt“, rekao sam nekoliko tjedana kasnije Petiju Dom-bóu.

“Smrt je uvijek besmislena“, odgovorio je Peti Dombó.Bili smo dvanaestgodišnjaci.Uvježbavao sam svoj život, bit će lijep, kao Zorroov, pogledao sam ga

kasnije, zatim sam stavio crnu masku.Tada sam posljednji put razgovarao s Petijem Dombóm o smrti. Stajali

smo u Szávinom dvorištu, što je ustvari bilo zadnje dvorište Laurijevih, samo smo ga mi, Peti Dombó, striček Lauri i ja zvali Szávinim dvori-štem.

Sin tete Ilke i stričeka Laurija, Szávó, živio je ukupno tri mjeseca. Peti i ja ga nikad nismo vidjeli, ali smo ipak mi istupili s idejom da dio iza kuće nazovemo Szávinim dvorištem.

Kada nam je striček Lauri na groblju pokazao mali, bršljanom obra-sli grob, odlučili smo: učinit ćemo protiv smrti sve što je u našoj moći. Drugi dan, u nedjelju prije podne rekli smo mu naš plan. Striček Lauri se nasmiješio, izvukao je šibicu iz usta, pogladio nas po glavi, kimnuo, i rekao: “Szávino dvorište pokazat će vam istinu“. Zatim je dodao: „Ako već ne istinu, onda nešto takvo, što vam ništa drugo ne može pokazati.U ovom dvorištu, dečki, mora se dogoditi sve, sve, što se Szavi nije moglo dogoditi.“

Dogovorili smo se sa stričekom Laurijem, da će Szavino dvorište biti

tajna nas trojice, njegovoj ženi nećemo reći. Ako dobro računam, tada smo bili desetogodišnjaci.

Htio sam izaći k teti Ilki, da joj pogledam ruku, ali više nije bila u cvjetnjaku. Nestala je bez traga: ishlapila, isparila, šmugnula, raspršila se, pretvorila se u ništa. Ili je tek jednostavno ušla u kuću.

Pritvorio sam prozor, obukao traperice i majicu. I te sam noći, kao i inače u toplim ljetnim noćima, spavao gol. Po glavi mi se motalo da mo-ram otići do Petija Dombóa. Prije nego što sam krenuo iz Pešte telefonom sam mu obećao da ću ga u svakom slučaju posjetiti u subotu navečer, najkasnije nedjelju ujutro. Prije dvadesetičetiri godine posudio sam mu kopačke, osjećao sam da je vrijeme da ih lično zatražim natrag.

Još jednom sam pogledao kroz prozor, nije li se možda vratila teta Ilke. Nije bila tamo, vidio sam samo jednu crvenu plastičnu loptu s bijelim točkicama ispod grma ruža. Peti Dombó i kopačke mogu pričekati još nekoliko minuta, odlučio sam, zatim sam napustio kuću i ušao u cvjetnjak teta Ilkinih. Lopta je bila probušena, ipak sam je uzeo, malo sam tehnici-rao s njom, zatim sam je zdravo opalio iz zaleta. No dobro: udarac je bio grozan. Pogodio sam je goljenicom.

Zadnji put mi se tako nešto dogodilo u djetinjstvu.Ogledao sam se, je li me netko vidio.Niko.Malo sam se umirio.Lopta je sletjela u Szavinom dvorištu. Prije toga je pogodila ravno u

deblo duda, puknula, otpala, zaglavila se u blato. Krenuo sam je potra-žiti.

Striček Lauri nas je, nakon što smo imenovali dvorište, podosta ne-djeljnih prijepodneva tamo podučavao životu. „To je život, dečki“, rekao bi nedjeljom prijepodne u Szávinom dvorištu, kimao, zatim bi nam uvi-jek pokazao neki trik. Rado smo bili s njim u dvorištu, samo u podnožje velikog duda nismo voljeli ići, tamo se tlo nakon svake obilnije kiše nije sušilo danima.

“Od blata se može načiniti svašta“, rekao je nedugo nakon što smo se vratili s groblja. Stajao je ispod velikog duda i kimao. „Znate, dečki, od blata se može stvoriti cijeli svijet. Ovdje je naprimjer kukumbare. Ku-kumbare pripremamo tako što kuglu blata sličnu podatnoj glini spljošti-mo u dlanu.“

Striček Lauri je potapšao kuglu blata sličnu podatnoj glini u dlanu i stavio je pred nas.

“To je život, dečki“.Kimali smo. I kukumbare, kimao je i on.“Na rubu spljoštene kugle blata zavrnemo zid, da bude slična pojilištu

pilića. U sredini sasvim istanjimo dno, toliko, da nam, kada povučenom preko njega kažiprst poškaklja dlan. To se pak događa na slijedeći na-čin...“

Striček Lauri je pogladio kažiprstom tanki sloj blata i nasmijao se.Na to se i Peti Dombó nasmijao.I ja sam se nasmijao.Onda se striček Lauri prestao smijati.Na to se i Peti Dombó prestao smijati.Zatim sam se i ja prestao smijati.


*)Ottó Kiss (Oto Kis), mađarski pisac, ro-đen 1963. u Battonyi. Trenutno živi u Gyuli. Od 1992. do 1997. uređivao je dnevni list Gyulai Hírlap, a od 2000. saradnik je knji-ževnog časopisa Bárka. Do sada je objavio trinaest knjiga. Djela su mu prevedena na njemački, švedski, engleski, francuski, ja-panski, srpski, bugarski i slovački. Godine 2003. dobio je nagradu Mađarskog saveza pisaca Knjiga godine, za dječiju knjigu Csillagszedő Márió (Mario, zvijezdoberač), a 2007. dobio je, knji-ževnu nagradu Artisjus za svoje zadnje tri knjige.

“To je život, dečki“, rekao je striček Lauri. Malo je kimao, i pridigao je paket blata k usnama. „Sad već treba samo dobro pljunuti u to, to je zbog duše, zatim se može baciti na zemlju, ali još je bolje, ako se baci na ploč-nik. Ako ste dobro pripremili kukumbare, čut će se kao Veliki prasak.“

Striček Lauri je pljunuo u hrpu blata i skupivši svu snagu bacio je na pločnik. Zatim se kratko vrijeme premišljao, pa je rekao da je sigurno bilo diferencije s bacanjem. Sklop pak nije eksplodirao, nije čak niti krcnuo.

Dok je striček Lauri rasparivao spljoštene komade blata s pločnika, dodao je da ponekad u životu ima operacija koje isprva ne nude uspjeh. Kasnije je ponovno napravio oblik pojilišta pilića iz blata, dobro je plju-nuo radi duše i ponovo to bacio na pločnik.

Nakon što je stričeku Lauriju uspio veliki prasak, samo smo rijetko išli u blatni dio dvorišta, pod dud. Obično smo bili na kontinentu ispucanom od suhoće, kojeg je Peti Dombó nazivao Europom. Više puta sam mu rekao da tako nešto već postoji, i mi tamo živimo, u Europi. Peti je na to samo kimao, zna on to, rekao je, zatim bi uvijek objasnio da to dvoje nije isto. Dio koji nije pod dudom nije ona Europa o kojoj ja govorim, dio koji nije pod dudom je europski dio Szavinog dvorišta. Kimao sam i ja, kao neko ko razumije. Zatim je tamo, u toj Europi, nedjeljom tekla igra.

Još onoga prijepodneva, kada je striček Lauri stvorio svijet, potaknuo nas je na vedre užitke, svađe, kavge, tuče, ratove, međusobna gušenja i poniženja, ali kako u praksi niti jedno nismo mogli ostvariti bez mržnje, pogladio bi nas po glavi, kimnuo i predstavio nam je osjećaj slobode.

“Predstavljam vam osjećaj slobode“, rekao je, „jer vi imate osjećaje, ali slobodu, to nemate. I to je baš kao puštanje ose. Vjerujemo da je moguće, međutim ...“

Kraj rečenice je striček Lauri pomalo pregrizao, malo se premišljao, gledao nas je...“Pa na koncu može se probati u Szavinom dvorištu“, rekao je, zatim je, držeći kažiprst uperen u nebo, počeo objašnjavati.

Bio je potpuno isti kao Kárcsi Görbe, profesor fizike.“Puštanje ose se događa na slijedeći način. Mali Szavó, primjerice, vidi

osu u grmu jorgovana...“ Striček Lauri je onda pokazao prema grmu jor-govana. Pričekao je, dok se obojica nismo okrenuli u naznačenom smjeru, tek je nakon toga nastavio.

“Na to mali Szavó uđe u kuću po konac i naravno potraži i kartonsku kutiju.“

Striček Lauri se uspeo drvenim stepeništem, iznio jednu praznu kutiju piškota za bebe iz kuće, jednom rukom držeći poklopac, a drugom dno, pognuo se, zatim puzao prema grmu jorgovana.

Mi smo se prikradali iza njega.U blizini grma jorgovana striček Lauri se polako ispravio u struku, za-

tim je iznenada zatvorio kutiju piškota za bebe.Tu se okrenuo prema nama i sada se već potpuno uspravio. Onda se i Peti Dombó uspravio.Na to sam se i ja uspravio.Striček Lauri je protresao kartonsku kutiju. „Ha-ha, dečki“, rekao je

zadovoljno, stisnuvši usne jako. Kimnuo je a zatim nas zamolio da dobro pazimo na redoslijed operacije, jer neće više puta pokazivati. Kasnije je tako i bilo, striček Lauri je nakon toga sve pokazivao samo jednom. „To je život, dečki“, rekao bi, kad nešto nije uspjelo. Naravno kad bi uspjelo, također bi to rekao. Poslije neuspješnih pokušaja uvijek je kimao, zatim gledao pred sebe, dugo. „Kad zajebeš, nema repeta.“

“Osu u kutiji piškota za bebe tresemo dok joj se ne zavrti“, nastavio je obrazovanje striček Lauri tog nedjeljnog prijepodneva. „Kad smo gotovi s tim, oprezno podignemo poklopac kutije, da dobijemo uvid u dno.“

Striček Lauri je pogledao u kutiju, zatim i nama pokazao onesviještenu osu.

“Kada smo se uvjerili, da se naša osa stručno onesvijestila, uzmemo konac i zavežemo joj ga za struk. Ali oprezno, pazeći da krila ostavimo slobodnima.“

Striček Lauri je izvadio iz džepa konac, oko četiri metra odmotana s papirnatog valjka i kraj je zavezao u čvor oko osina struka. „Što više konca damo osi, to će veći biti u njoj osjećaj slobode“, rekao je. Zatim je gurnuo drugi kraj konca u ruke Petija Dombóa.

Čekali smo.Kada je osa došla k sebi, hodala je ukrug na zemlji, pa iznenada krenula

prema nebu. Konac se napeo, osa je pak opet počela kružiti, tada već u zraku.

“Trči, mali Szavó, trči“, vikao je striček Lauri.I Peti Dombó je trčao. Stiščući u pruženoj ruci konac od drvenog stepe-

ništa do ispucalog pločnika, zatim dotaknuvši grm jorgovana do drvene kapije: od Portugala do Austrije i odande gore do Njemačke, ili možda čak do Danske, zatim dolje, skroz do Sicilije i nazad.

“Trči, mali Szavó, trči“, vikao je striček Lauri.Loptu sam vratio pod grm ruža, tamo odakle sam je uzeo. Krenuo sam

oprati ruke, jer su se zablatile, pod dudom se i te nedjelje lijepila zemlja. Motalo mi se po glavi, ako napišem već taj put, dat ću mu ovaj naslov: Szavino dvorište. Jer u djetinjstvu sam mislio da Szávinom dvorištu ne pripada samo dio iza kuće, i cvjetnjak teta Ilkinih je unutra, s grmovima ruže i jorgovana, i naša je kuća također unutra, s King Crimsonom, s Jet-hro Tullom, s peći na ulje, sa svim, i može biti da je i cijela ulica unutra, a možda i druga, ulica Petija Dombóa. I može biti, da takvo dvorište ne postoji samo u ovom malom gradu, već i drugim gradovima naše domovi-ne, dapače, možda u cijeloj Europi, i možda i dalje od toga, u Americi ili poviše u Kanadi. I moguće je da Szávino dvorište i nije samo u prostoru, već i u vremenu, u svakom vremenu, od Velikog praska do kad svijet bude svijetlio.

O tome sam promišljao i onda kad sam izašao od teta Ilkinih i ugledao Petija Dombóa. Sjedio je u autu, parkirao se pred našom kućom.

“Što stojiš tamo, kao kakav krelac?“, pitao je kroz zatvoreni prozor, zatim se nasmijao, izašao i krenuo prema meni. Zagrlio me, ali me nakon toga kivno pogledao i upitao zašto sam ja u susjedstvu, kad sam obećao da ću se prijepodne spustiti do njega.

“Upravo sam mislio krenuti“, kazao sam, i pogledao sat. Bilo je dva-naest i deset.

“Jutros sam sreo tetu Ilke, ponavljala je da će umrijeti“, rekao sam uznemireno.

“Ne budali“, kazao je Peti Dombó, ali me nije pogledao. „Je li imala krila“, pitao je zatim kao usput, i pokazao mi glavom da uđem. “Krila?“, pitao sam i ja, ali nisam sjeo.

“Krila“, rekao je Peti Dombó, „što se sada čudiš?““Imaš li još moje kopačke?“, pitao sam promišljeno.“Zezaš se sa mnom?“, pitao je i on promišljeno.“Teta Ilke je mrtva dvadeset i dvije godine, nadživjela je Laurija za

dvije godine“, dodao je. „Ubola se u zglob, kao i muž, samo ne iverom nego ružinim trnom.“

Slušao sam Petija Dombóa i nisam znao što da kažem.“Jesi li vidio krila?“, pitao je opet i duboko me pogledao u oči.“Je li imala krila ili nije imala krila, odluči se više!“Nisam progovorio.Peti Dombó je napravio malu pauzu, zatim je počeo vikati.“Imala je krila“, urlikao mi je u lice i tako me stresao da sam mislio da

će mi smjesta spasti maska.


Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Muzej – škola

U uslovima savremenih zbivanja muzeji danas treba da odigraju veoma važnu ulogu. Ta uloga je

u prvom redu vaspitno-obrazovna. Malo je muzeja u našoj zemlji tako opremljenih kao što je Zemaljski muzej u Sarajevu. S obzirom na to da se sastoji iz tri odjeljenja (arheološkog, etnološkog i prirodnjačkog), njegova zbirka i izložbe obiluju eksponati-ma kulturno-istorijske i etnografske građe, zatim prirodnog bogatstva naše Republike, biljnog i životinjskog svijeta njenih nada-leko poznatih šuma, rijeka, planina, jeze-ra…

Te njegove zbirke pred-stavljaju prave kabinete u kojima se mogu održavati nastavni časovi iz biologi-je, istorije, likovnog vaspi-tanja, poznavanja prirode i društva, kemije, geografi-je…

Osim toga, u Muzeju djeluje posebna služba pe-dagoška, kojoj je osnovni zadatak vaspitno-obrazov-ni. Analize dosadašnjeg obrazovnog rada u Muzeju su pokazale da je saradnja Muzeja i škola nezadovo-ljavajuća i da treba podu-zeti mjere da se ta saradnja pojača i planski ostvari je-dan kontinuirani rad sa sara-jevskim školama.

U tom smislu je pedagoška služba Ze-maljskog muzeja pokrenula u aprilu ove godine jednu anketu u svim školama I i II stupnja u širem području Sarajeva. Ova anketa se odnosila konkretno na nastav-nike biologije, kemije, istorije i likovnog vaspitanja, te na učitelje III i IV razreda osnovnih škola.

U cilju da se naš Muzej što bolje poveže sa školama sarajevskog područja i pronađu nove forme rada, koje će sadržajno oboga-titi vaspitno-obrazovni rad Muzeja, muzej-ski pedagozi su nastojali da putem ove an-kete pronađu uzroke slabe posjete učenika Muzeju, te da im u tom pomognu.

Od 50 škola i 280 nastavnika, kojima su upitnici ove ankete bili upućeni odgovore je poslalo ukupno 33 škole, odnosno 190 nastavnika.

Rezultati jedne ankete

Uz anketu nastavnicima je dostavljen i spisak metodskih jedinki, koje se mogu obrađivati u zbirkama i izložbama Muzeja. Spisak jedinki sastavljen je na osnovu pla-na i programa za osnovne škole, gimnazije i učiteljske škole u Bosni i Hercegovini.

U ovoj anketi bila su postavljena slije-deća pitanja:

1. Na koje teškoće nailazite prilikom or-ganizovanja posjeta Muzeju?

a) muzejsko radno vrijeme

varao prilikom posjete Muzeju?a) obrada određenih metodskih jedinki

u zbirkama uz predavanje muzejskog pe-dagoga

b) obrada metodskih jedinki u zbirkama predavanja predmetnog nastavnika kome bi prethodno bila pružena pomoć

7. Smatrate li da bi jedan slobodan dan u mjesecu (na pr. svaka prva subota), re-zervisan za posjete muzejima i drugim spomenicima kulture doprinio unapređe-nju nastave u uslovima sadašnjeg plana i

programa?Rezultati ankete su sli-

jedeći:1. Kao teškoća za organizovanje posjeta Muzeju navedeno je:

a) raspored časova u ško-li (94 nastavnika)

b) prevoz učenika od škole do Muzeja (70 na-stavnika)

c) muzejsko radno vrije-me (22 nastavnika)

d) naplaćivanje ulaznica od učenika (14 nastavnika)

e) kao neki drugi razlozi navode se: gust saobraćaj u gradu, obimnost nastavnog plana i programa, ograni-

čeno slobodno vrijeme uče-nika.

Da bi se omogućio odlazak što većeg broja učenika u Muzej, za učenike sara-jevskih škola obezbijeđen je četvrtak kao besplatan dan za grupne posjete svim zbir-kama Muzeja. U dogovoru sa muz. peda-gozima, nastavnicima će biti omogućena posjeta i u sate koje ne predviđa muz. rad-no vrijeme (na pr. u 8 sati, u 13 sati, izme-đu 14 i 16 sati).

2. Za prijepodnevno radno vrijeme izja-snilo se 104 nastavnika. Za poslijepodnev-no radno vrijeme izjasnilo se 68 nastavni-ka. Ostali nastavnici su za oba termina.

3. Svi se nastavnici slažu sa predloženim temama, jer odgovaraju nastavnom planu i programu.

4. Nastavnici pojedinih predmeta pred-ložili su 20 novih tema, koje smo uvrstili u naš plan rada sa školama.

b) naplaćivanje ulaznica od učenikac) raspored časova u školid) prevoz učenika od škole do Muzejae) neki drugi razlog i koji?2. Koje bi vam vrijeme najbolje odgova-

ralo za posjetu Muzeju?a) prije podneb) poslije podne3. Koje od predloženih tema želite da

obradite s učenicima u zbirkama Zemalj-skog muzeja?

4. Imate li prijedlog za još neke teme i koje?

5. Želite li da koristite izložbe Zemalj-skog muzeja za rad pojedinih sekcija uče-nika i kojih?

6. Koji bi vam oblik rada najbolje odgo-

Zemaljski muzej BiH



Vremeplov “Prosvjetnog lista”U pogledu obuhvaćenosti učenika punim osmogodišnjim školovanjem stanje u Osnov-

noj školi Domaljevac, na području opštine Bosanski Šamac, više je nego kritično. Prema nekim podacima, višim razredima osnovne škole obuhvaćeno je svega oko 30 odsto uče-nika! Domaljevac je veliko posavsko selo i nalazi se na putu Bosanski Šamac – Orašje.

Zašto je to tako? Odgovor smo potražili od upravitelja škole Milovana Rakočevića. On kaže:

- Osnovni problem je u nedostatku učioničkog prostora. Nastava se izvodi u šest učioni-ca i u tri smjene. Mi nemamo osnovnih uslova za rad. Sadašnja školska zgrada je rađena prije stotinu godina za potrebe četiri razreda, a sada je ovdje puna osmogodišnja škola.

(15. XII 1970.)

Da problem školovanja školske djece iz seoskih sredina postaje sve izrazitiji u poje-dinim dijelovima u Bosni i Hercegovini, ukazuje i primjer Osnovne škole Uzdol u pro-zorskoj opštini. I pored toga što je izgrađena nova školska zgrada i što su stvoreni za-dovoljavajući uvjeti za izvođenje nastave u ovoj školi, javljaju se problemi koji su i do sada prosvjetnim radnicima zadavali mnogo briga. Dok u posljednje dvije godine po 80 učenika nije nastavljalo školovanje u višim razredima osnovne škole, ove školske godine taj broj nesuđenih polaznika petog razreda povećao se za novih 30 učenika. Pretežno se radi o djevojčicama, koje neuki roditelji ostavljaju kod kuće da obavljaju poslove u do-maćinstvu, najčešće čuvanje stoke…

Sazrelo je vrijeme da se protiv nesavjesnih roditelja ne bori samo sud, već bi u obara-nju ovog žalosnog rekorda trebale sudjelovati i društveno-političke organizacije iz centra opštine kao i uzdolskog terena.

(1. II 1971.)

Gimnazija “Dušan Rakita” u D. Vakufu ima čime da se pohvali, jer već nekoliko godina uspješno radi njena biološko-hemijska sekcija, koja je svojim radom privukla pažnju svih u školi i opštini i može im služiti kao primjer.

Sam ulazak u novu zgradu Gimnazije ilustruje rad te sekcije, jer je ledinu pretvorila u zelenilo, zasadila živu ogradu i topole.

Učenici ove škole izveli su i mnoge akcije na uređenju parkova u gradu, Partizanskog groblja, zatim u velikom voćnjaku i na pošumljavanju bližih terena. “Treba napomenuti da članovi sekcije, prije svake akcije vrše teorijsku obradu praktičnog rada, tako da se zna šta praktično treba raditi. Tek onda je kvalitet i uspjeh u radu zagarantovan”, kaže direktor ove škole Ramo Arnautović, koji je po struci biolog i rukovodilac biološke sekcije.

(1. IV 1971.)

U prisustvu velikog broja prosvjetnih radnika i gostiju na Dan škole u Laktašima su svečano uručene nagrade najzaslužnijim veteranima vaspitnja i obrazovanja u školi “Mla-den Stojanović”. Satove je dobilo 12 prosvjetnih radnika i dva člana pomoćnog osoblja. Svi ovi prosvjetni radnici proveli su preko deset godina u ovoj školi i tako doprinijeli ugledu ove najstarije osmogodišnje škole na području komune Laktaši.

(15. V 1971.)

Pozorište za mlade u Sarajevu nedavno je imalo novu premijeru – igru za djecu “Bajka iz kofera”, u režiji Miloša Šamija.

U ovom komadu apostrofiran je i vaspitni i obrazovni i zabavni momenat. Gledalište je istovremeno i učionica, gdje se afirmiraju mnoge vrijednosti života i duha.

Ovu predstavu izvodi veoma kompaktan ansambl, u kome svi pojedinci postaju ljubim-ci mladih gledalaca.

“Bajku iz kofera” uskoro će moći da vide i brojni gledaoci u mnogim gradovima, seli-ma i školama širom Bosne i Hercegovine.

(1. VI 1971.)

5. Ukupno 25 nastavnika biologije izra-zilo je želju da koristi izložbe Prirodnjač-kog odjeljenja za rad bioloških sekcija; 16 nastavnika istorije želi da koristi izložbe Arheološkog i Etnološkog odjeljenja za rad istorijske sekcije; 8 nastavnika koristi-će naše izložbe za rad sekcija mladih i 2 nastavnika žele da koriste naše izložbe za rad sekcije likovnog vaspitanja.

Ove prijedloge uvrstili smo takođe u naš plan rada sa školama, koji treba da počne u slijedećoj školskoj godini.

6. 126 nastavnika smatra da bi im najbo-lje odgovaralo, da muzejski pedagozi odr-žavaju metodske jedinke; 28 nastavnika su mišljenja da oni održavaju metodske jedin-ke u našim zbirkama, a da im se prethodno pruži pomoć. Za ove nastavnike organizo-vaćemo seminar, koji će im omogućiti de-taljnije upoznavanje naših zbirki i izložbi.

7. 109 nastavnika je mišljenja da bi jedan slobodan dan u mjesecu korišten za posjete muzejima bio veoma poželjan, koristan, pa čak i nužan za izvođenje organizovanog rada u muzejima; 45 nastavnika ostalo je nepodijeljeno u pogledu jednog slobodnog dana, navodeći kao razlog obimnost sa-dašnjeg plana i programa, te nemogućnost uklapanja toga dana u raspored časova; 22 nastavnika je protiv ovog prijedloga za je-dan slobodan dan; 6 nastavnika su mišlje-nja da bi za ovakve aktivnosti učenika bila dovoljna samo dva dana u godini.

Pored odgovora na postavljena pitanja, anketa je ukazala i na to da u školama po-stoje neki problemi, na čije rješavanje ne mogu uticati muzejski radnici, kao na pri-mjer: opterećenost nastavnika velikim bro-jem časova, nestimulisanje za vanškolske aktivnosti i drugo.

Anketa je, pored ostalog, izrazila želje mnogih profesora sarajevskih gimnazija da stručnjaci Muzeja pomognu učenicima završnih razreda i u izradi maturskih rado-va.

Mnogi nastavnici biologije žele da Mu-zej organizira preparatorske kurseve za prepariranje životinja i biljaka, te kurseva za određivanje biljaka pomoću ključeva.

Ostaje još da kažem, na kraju, da je ova anketa postigla željeni cilj i mnoge neja-snoće na relaciji muzej – škola, su otklo-njene. Muzej, dakle, otvara širom svoja vrata svim onim koji žele da upoznaju vri-jednost svoje kulturne i istorijske baštine i prirodnog bogatstva svoje zemlje.

Fikreta Alić, kustos-pedagog(“Prosvjetni list”, 15. IX 1970.)



Prve svjetovne škole u tuzlanskom kraju

Savremena politička i kulturna istorija tuzlanskog kraja počela je pojavom radništva i postupnim konstituisanjem radničke klase “po sebi” i “klase za sebe”. A prve klice formiranja rad-

ništva vezane su za prodor austrougarskog kapitala u naše krajeve, prije okupacije Bosna i Hercegovine od strane austrougarske mo-narhije.

Otvaranjem rudnika, izgradnjom Solane i Tvornice špirita u Kre-ki, Solane u Siminom Hanu, Fabrike sode u Lukavcu i postavljanjem pilana duboko u utrobi bogatih šuma istočne Bosne, začinjao se i razvijao jedan sasvim novi ekonomsko-društveni organizam, žilaviji i savremeniji kao negacija starog feudalnog poretka koji je još prije došao u nepremostivu ekonomsku i političku krizu, a sada se našao na rubu neizbježnog raspadanja.

Austrougarski kapitalizam je prodirao u naše krajeve sa novom i savremenijom propagandom i nadgradnjom. U tom cilju otvara prve osnovne škole u Tuzli, Kreki, Gračanici, Brčkom, Bijeljini, Zvor-niku i kasnije Gimnaziju u Tuzli. To je učinio iz razloga da za sebe pridobije naklonost stanovništva i započne denacionalizaciju, kako bi kroz srednje škole obezbijedio vjerne činovnike za upravu i ad-ministraciju, a kroz osnovne škole donekle pismene radnike, pre-dradnike i poslovođe. Nacionalni sastav prve generacije polaznika nekih škola (Kreka, Lukavac) išao je u korist učenika austrijskog i njemačkog porijekla, čiji su se roditelji, poslije okupacije Bosne i Hercegovine naselili u industrijske centre kao činovnici, oficiri i kvalifikovani radnici – štajgeri.

U Tuzli i Lukavcu su najprije postojale samo njemačke škole

Dok su za vrijeme turske vladavine u Tuzli i drugim varošicama sjeveroistočne Bosne postojale samo medrese i ruždije namijenjene pretežno teološkom obrazovanju manjine, za vrijeme austrougarske niču nove svjetovne škole, po uzoru na evropske, u koje je upis, navodno polazio od vjerske i nacionalne ravnopravnosti, ali ne poli-tičke i socijalne. U Tuzli i Lukavcu su postojale isključivo njemačke škole, u koje nije bio dozvoljen upis djeci slovenskog porijekla. Vrlo rijetki pojedinci odlazili su na univerzitet u Carigrad i Beč, od kojih su se neki vraćali potpuno denacionalizovani, a drugi, opet, kao vjer-ni predstavnici politike turskih sultana i austrijskih vladara.

Krajem devetnaestog vijeka i kasnije među inteligencijom u Tuzli, Bijeljini i Brčkom ističu se pojedinci školovani u Beogradu, Pešti ili Beču, koji su u život varošica sjeveroistočne Bosne počeli smionije unositi duh evropske kulture. To nije odgovaralo tadašnjim režimi-ma. Kada su napredniji đaci i profesori tuzlanske Gimnazije u pr-voj deceniji dvadesetog vijeka organizovali ekskurziju u Zvorniku, tadašnja školska i politička vlast poduzimala je mjere kažnjavanja naprednih omladinaca i profesora. To je bilo upravo u ono doba kada se i u Tuzli osjetio snažan uticaj organizacije “Mlada Bosna”, koja je imala veliki oslonac i svoje članove u jednom dijelu napredne omla-dine ovog kraja, posebno u Tuzli, Bijeljini i Zvorniku.

U kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovini za vrijeme Austrougar-ske, značajan je datum pokretanja literarnog lista “Bosanska vila” koji je imao ljubitelje i stalne pretplatnike u Tuzli, Brčkom, Zvor-niku i Bijeljini. Ove, moglo bi se reći, prve književne novine Bosne i Hercegovine predstavljale su neku vrstu rado čitane i savremene lektire. Stalni dopisnici ovog lista iz Tuzle, Vlasenice, Bijeljine, slali su zabilježene narodne pjesme, šale i pripovijetke redakciji. To je ra-zvijalo interes naših ljudi za nacionalnu kulturu, a inteligenciju Bo-sne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, vezalo za narod i upućivalo je u otvoreniju borbu protiv reakcije. “Bosanska vila” je imala ne samo kulturni već i neprocjenjivi politički uticaj i značaj, jer je dugo vremena bila skoro jedini list koji je u ono vrijeme otvo-reno ili anonimno, bio prožet duhom integralnog jugoslavenstva.

Kulturno-prosvjetne prilike u tuzlanskom kraju u vrijeme stare Jugoslavije

Stara Jugoslavija nije donijela ništa naročito novo u oblasti kul-ture i prosvjete u tuzlanskom kraju. Razvijana u polukolonijalnom odnosu prema stranom kapitalu predstavljala je “novu tamnicu naših naroda”, period mračnjaštva i reakcije. Takav duh vladavine došao je naročito do izražaja u sjeveroistočnoj Bosni 1920. godine, kada se sa vojskom i policijom sručila na goloruke rudare Kreke. Taj do-gađaj koji je u istoriji radničkog pokreta tuzlanskog bazena poznat pod imenom “Husinska buna”, označavao je početak organizovane borbe radničke klase ovog kraja.

Stvaranjem stare Jugoslavije strani kapital nije izgubio svoje pozi-cije i beneficije u industrijskom bazenu, nego se razvijao bez ograni-čenja. Važniji industrijski objekti, Fabrika sode u Lukavcu, Fabrika špirita u Kreki i Šumske manipulacije (kao na primjer pilana u Živi-nicama) ostale su i dalje vlasništvo stranog kapitala.

Kulturno-prosvjetnu i sportsku aktivnost karakterisalo je postoja-nje društava i klubova koji su uslovljavali nacionalnu i vjerksu pola-rizaciju. Tek kasnije pojedinci i manje grupe intelektualaca i učenika Gimnazije, pod uticajem Partije i SKOJ-a, razvijali su nove i zrelije sadržaje kulturno-prosvjetne aktivnosti.

Čitava bilansa u oblasti kulture, prosvjete i nauke u periodu od 1918-1941. godine u istočnoj Bosni završena je sa vrlo negativnim pokazateljima, odlikovana siromaštvom duhovnog i kulturnog akti-viteta, inertnosti i skepticizma prema svemu novom što je naruša-valo njezin malograđanski mir, patrijarhalne i skoro robovlasničke odnose u porodici. Taj bilans imao je sljedeće rezultate:

- dva stalna bioskopa u privatnom vlasništvu u Tuzli i tri pokretne aparature u ostalim dijelovima istočne Bosne;

- jedna bolnica, sedam ambulanti i stacionara sa ukupno 20 ljekara i farmaceuta;

- dvije novoizgrađene školske zgrade u Tuzli (Srpskoj varoši i na Pazaru) i nekoliko desetina manjih školskih zgrada u prigradskim i seoskim područjima sjeveroistočne Bosne;

- ukupno 86 škola sa 184 odjeljenja i 168 učitelja i nastavnika, sa 12 hiljada učenika;

- bez elektrificirnih sela i predgrađa, sa oko 90 odsto nepismenog stanovništva.

To je uglavnom preneseno u nasljeđe od triju vladavina, od čega je, opet, bilo dosta oštećeno i uništeno u toku Drugog svjetskog rata. Kako se vidi, posebno je dolazila do izražaja inertnost i konzerva-tivan odnos prema prosvjeti i školovanju. Jedan broj intelektualaca, koji se idejno oformljivao i razvijao u centru borbe radničke klase tuzlanskog bazena i pod uticajem Komunističke partije, izrastao je u iskrene borce za nova vremena i novi smisao življenja. To su, uglav-nom, oni koji su na bojni zov Komunističke partije Jugoslavije 1941. godine, i poslije, smjelo ponijeli zastavu slobode.

Sve ove naprijed navedene oblike i centre kulturno-prosvjetne ak-tivnosti možemo smatrati pretečama i osnovama budućeg razvoja masovne kulture koja je doživjela renesansu u toku narodnooslobo-dilačke borbe, posebno poslije oslobođenja.

Ako se uporedi razvoj prosvjete, nauke i kulture u Tuzli za ovih 25 godina sa ranijim periodima, može se zaključiti da je Tuzla u relativ-no kratkom periodu postigla velike rezultate u razvoju obrazovanja, nauke i kulture. Danas u Tuzli ima veliki broj prosvjetnih ustanova, uključujući i Tehnološki fakultet i Institut koji sa uspjehom rade na razvoju obrazovanja, nauke i kulture.

Osman Sarić(“Prosvjetni list”, 15. II 1971.)

OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA, FAKULTETIMA, UČENICIMA, STUDENTIMA, NASTAVNICIMA I PROFESORIMA

U izdanju Instituta za jezik iz štampe je izišao

RJEČNIK BOSANSKOG JEZIKA

Rječnik se može kupiti u Institutu za jezik (ul. Hasana Kikića 12 Sarajevo) po cijeni od 125,00 KM, ili naručiti putem telefona:

033/200-117 i faxa: 033/206-864, te dopisom na našu e-mail adresu: [email protected]

Documents

Prosvjetni list [broj 952, septembar 2008.]