Prosvjetni list [broj 954, novembar 2008.]

8/7/2019 Prosvjetni list [broj 954, novembar 2008.]

http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-954-novembar-2008 1/36

SARAJEVONOVEMBAR / STUDENI 2008.BROJ 954 / GODINA LXIIINOVA SERIJA / BROJ 122 / GODINA XII

Kako pripremiti kvalitetne udžbenikeUloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijemeNekad saradnici – danas partneri

ISSN 0033-1678



Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:

338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)


http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-954-novembar-2008 3/36PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.

Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo Musagić

Urednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAK

Adresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., Sarajevo

Rukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: Neodgovornost i nekompetentnost

5. Između dva broja

6. Elvir Ibeljić: Uloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijeme

8. Šefket Arslanagić: Kako pripremiti kvalitetne udžbenike

10. Emina Hadžić: Uticaj engleskog jezika na bosanski jezik 13. Viktor Dundović: Slovo o jeziku

14. Majda Ovčina: Dijete sa posebnim potrebama u redovnom nastavnom procesu

15. Gorana Jovanović: Nekad saradnici – danas partneri

16. Sanja Heraković: Govor Gornjeg Doca kod Travnika kao osnova za proučavanje jezika Ive Andrića

18. Nova izdanja

20. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

21. Dževida Hasić i Hajrudin Čirkić: Uz jubilej OŠ “5. oktobar” Sanski Most

22. Ukratko

26. Povodi, mišljenja, reagovanja…

27. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

28. Švicarski obrazovni sistem

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Aleksandar Hemon: “Pitanje Bruna”

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva


http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-954-novembar-2008 4/364 PROSVJETNI LIST, novembar / studeni 2008.

BIJELO NA CRNOM

NEODGOVORNOST INEKOMPETENTNOSTVjerujem kako danas nikome u Bosni i Hercegovini ne

treba posebno dokazivati da živimo u društvu i u vreme-nu koga, pored ostalog, bitno karakterišu dva negativ-

no određena pojma: neodgovornost i nekompetentnost. Znam da

mi se, nakon ove tvrdnje, možda i s razlogom, može prigovoritikako, bez potrebe, mlako i pomalo tautološki, pominjem pojaveo kojima već i ptice cvrkuću, te ih, slijedom takve logike, kaoveć odavno markirane probleme, treba ostaviti postrani, a njihovo rješavanje ostaviti za neka bolja,sretnija vremena. Možda bih i sam došao do takvogzaključka, te, nakon svakog konkretnog primjeraneodgovornog i nekompetentnog ponašanja poje-dinaca, kolektivnih tijela ili organa zakonodavne,sudske i izvršne vlasti, prigušio ionako već pri-mireni i otupjeli senzibilitet na ove neprihvatljivedruštvene fenomene, da svakodnevno nismo izlo-ženi sve težim i bolnijim primjerima neodgovorno-sti i nemara, zbog kojih se često dovodi u pitanjenormalno funkcioniranje mnogih značajnih polu-ga bosanskohercegovačke države, pa da kažemo idruštva, iako bi na pominjanje bh. društva burnoreagirali mnogi analitičari, tvrdeći da ono ne postoji. Oko toga se,naravno, možemo sporiti, ali spora nema kada ustvrdimo da ćemoneodgovornost i nekompetentnost veoma lahko prepoznati gotovou svakoj oblasti društvenog života: u politici, sudstvu, tužilaštvu,policiji, ali i u novinarstvu, privredi i ekonomiji, sportu, nauci,kulturi, obrazovanju...

Zato se i ne treba čuditi, kada neki od naših brojnih skupštin-skih domova, u ulozi zakonodavne vlasti, i pod pritiskom među-

narodne zajednice, odjednom kao od šale, prihvate neki zakon,nakon što su se mjeseci (da ne kažem i godine) utrošili na jalova„prva“ i „ druga čitanja“, tragajući za povredama „vitalnih na-cionalnih interesa“. Tako usvojeni zakoni se zatim prebrojavajui brojčano iskazuju, kada se Briselu ili nekom drugom međuna-rodnom centru želi pokazati kako se stvari „ipak kreću“ i kako„svakog dana u svakom pogledu“ napredujemo prema evropskimintegracijama. Evo, recite samo koliko i kakvih zakona vam trebausvojiti, sve ćemo mi to uraditi, ali će život i dalje teći po starim,dobrim, nepisanim pravilima, kao da ti novi zakoni nikada nisuusvojeni.

Tako je, nažalost, i sa zakonima u oblasti odgoja i obrazo -

vanja, pri čemu prvenstveno mislim na zakone kojima se regu-lišu odnosi u visokom obrazovanju. Pridružujući se Evropskomprostoru visokog obrazovanja (Bolonjskoj deklaraciji) bilo je nor -malno očekivati da se i u Bosni i Hercegovini odmah otvore dvijeparalelne linije aktivnosti na primjeni bolonjskog procesa: jedna u

visokoškolskim organizacijma, (podrazumijevajući tu zbir svih ak -tivnosti na univerzitetima i fakultetima) a druga u ministarstvima idrugim državnim institucijama u kojima bi se pripremala odgova-rajuća legislativa, kao normativno-pravna infrastruktura za novo,

reformisano visoko obrazovanje. I dok se prva linija aktivnosti(ona unutar visokoškolskih institucija) nakon očekivanog nesna-laženja i lutanja, uz pomoć međunarodnih organizacija, ipak neka-

ko uspostavila, u ministarstvima i drugim državniminstitucijama se uopće nije razmišljalo o tome štatreba uraditi pa da radikalne promjene u sistemustudiranja imaju svoj ekvivalent u zakonskim ipodzakonskim aktima, uputstvima i pravilnicima,kako bismo spremno dočekali one koji završavajustudije u skladu sa Bolonjom. Nastala je prava ka-kofonija. Nije se znala ko je za što odgovoran, koi kakve diplome dodjeljuje i sa kakvim zvanjimastudenti završavaju prvi ciklus novog načina stu-diranja. Tako su iz Federalne agencije za državnuslužbu glasno saopćili da oni prvi ciklus „po Bo-lonji“ ne smatraju sedmim stepenom obrazovanja,nije bilo odgovarajućih pravilnika o akademskim

titulama, stručnim i naučnim zvanjima, nedostajala su potrebnauputstva o javnim ispravama. Uzalud nam priča o Berlinskom iPraškom komunikeu, Komunikeu Konferencije evropskih mini-stara, Salamanskoj i Lisabonskoj konvenciji, Sorbonskoj dekla-raciji i drugim važnim evropskim dokumentima kojima se bližeregulišu pojedini segmenti visokog obrazovanja, kako bi se sutrau zajedničkoj evropskoj kući živjelo bolje, kada mi, recimo samoradi primjera, imamo Ministarstvo za civilne poslove na nivou

države, kojem, eto, pripada i oblast obrazovanja. Naravno, nijetačno da je samo ovo ministarstvo krivo za brojne nesporazumekoji su se javili nakon okončanja prvog ciklusa obrazovanja poBolonjskom procesu. Krive su i mnoge druge državne, entitetskei kantonalne institucije, ali, u ovakvoj mreži kantonalno-entitetskeorganizacije države Bosne i Hercegovine, teško je čak i jasnoodrediti kojem organu ili organizaciji pripada koja nadležnost, štabi ko i kada trebao uraditi, a da i ne govorimo o tome koliko je teš-ko precizno utvrditi stepen pojedinačne i kolektivne odgovornostiza ono što nije urađeno, a da i ne govorimo o tome ko bi trebao imogao utvrditi tu odgovornost.

Zahvaljujući samoinicijativnosti pojedinih Kantona i njihovih

ministarstava obrazovanja, ipak smo, evo, dobili prve bakalaurea-te, kojima, naravno, želimo svako dobro, mnogo sreće i znanja, nebi li oni sami, kad za to dođe vrijeme, odgovornije i bolje uredilidruštvo u kome će živjeti.



Između dva broja

Rekli su...Znanjem u budućnost

Promocija doktora nauka

O načelima iz Toleda i njihovoj primjeni

U sarajevskom Domu mladih 30. okto-bra održana je manifestacija pod nazivom“Znanjem u budućnost”. Manifestaciju jeorganizovalo Federalno ministarstvo obra-zovanja i nauke koje je tom prigodom,priznanjem i stipendijom, nagradilo 50 ta-lentiranih učenika sa područja Federacije

BiH.Učenici su dobili novčane nagrade-sti-

pendije u iznosima do 3.500 KM zbog izu-zetnog doprinosa razvoju nauke u Bosni iHercegovini, te za brojne osvojene nagra-de na federalnim, državnim i međunarod-

nim takmičenjima iz matematike, fizike iinformatike.

Federalna ministrica obrazovanja i nau-ke Meliha Alić, dodijelila je i posebna pri-znanja udruženjima koja pomažu obrazo-vanju djece: Fondaciji “Djeca Srebrenice”,koja okuplja djecu bez roditelja i čija su32 Srebreničanina stipendisti Federalnogministarstva obrazovanja i nauke, te Udru-ženju “Obrazovanje gradi BiH”, čijih desetstudenata i srednjoškolaca stipendira ovoministarstvo.

U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu 6.novembra je upriličena promocija 11 no-vih doktora nauka.

Na čast doktora tehničkih nauka promo-

viran je mr. Nasuf Hadžiahmetović, dok-tora ekonomskih nauka tri kandidata – mr.Emina Resić, mr. Elvir Čizmić i mr. Lut-fi Joudah. U čast doktora pravnih naukapromoviran je mr. Haris Halilović, dokto-ra bioloških nauka mr. Faruk Bogunić, au čast doktora književnohistorijskih naukamr. Edin Pobrić. Mr. Alma Granov pro-movirana je u doktora lingvističkih nauka,mr. Elmedin Muratbegović u doktora

kriminalističkih nauka, mr. Jasmin Ome-ragić na čast doktora veterinarskih nauka,te mr. Dževada Sokolović na čast doktorašumarskih nauka.

Prorektorica za nauku Univerziteta u Sa-rajevu Slavenka Vobornik , uz čestitke no-vim doktorima nauka, naglasila je da su bh.visokoškolskim institucijama doktori nau-ka danas potrebniji više nego ikada, s obzi-rom na protekli rat, te njihovu degradacijui zaostajanje za ostalim svijetom. Istakla jei da je doktor nauka temelj progresa i fak-tor stabilnosti bh. društva u cjelini.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini iUred OSCE-a za demokratske institucije iljudska prava (ODIHR), uz podršku Me-đureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine,u Sarajevu su organizirali seminar o temi:Vodeća načela iz Toleda o podučavanju oreligijama i vjerovanjima u državnim ško-

lama.

Sarajevski regionalni stručni seminar pružio je priliku studentima, nastavnicima,osobama koje se bave praktičnim radom inadležnima za donošenje politika rada iz

regija jugoistočne Evrope, da razgovarajuo Načelima i mogućnostima njihove pri-mjene. Slični seminari i prezentacije odr -žani su u Ateni, Berlinu, Bruxellesu, Mo-skvi, Parizu, Varšavi i Washingtonu.

“Vodeća načela iz Toleda vode nas pre-ma razumijevanju, toleranciji i dijalogu”,rekao je Emir Ganić, nastavnik vjeronau-ke iz Travnika.

Rasprava koja se vodila tokom seminaraukazala je na značaj koji se pripisuje, kakovjeronauci, tako i nastavi koja nije vjer-skog karaktera, a koja se bavi izučavanjemreligije u Bosni i Hercegovini. Iako sutokom seminara nastavnici i stručnjaci izregije istaknuli nekoliko pozitivnih inicija-tiva i primjera iz prakse, također je stavljennaglasak i na važnost saradnje sa vjerskim

vođama prilikom izvođenja nastave o re-ligiji.

“U Vodećim načelima iz Toleda prepo-znaje se značaj istinskog partnerstva i di-jaloga sa predstavnicima vjerskih zajedni-ca u izradi nastavnog plana i programa iprovedbi obuke nastavnika i preporučujeproces, koji će se zasnivati na konsultaci-jama i učešću svih, u interesu ostvarenjatakve saradnje”, rekla je Jo-Anne Bishop,šef Odjela za toleranciju i nediskriminacijupri ODIHR-u.

Vodeća načela iz Toleda predstavljajusredstvo za pružanje podrške predstavnici-ma vlasti u ostvarenju obaveza preuzetihna zasjedanju Ministarskog vijeća OSCE-a2006. godine, u cilju promoviranja boljegrazumijevanja i poštovanja različitih kul-tura, narodnosti, religija i vjerovanja.

Prema ovim Načelima kvalitetno obra-zovanje o religijama i vjerovanjima možebiti djelotvoran način da se izbjegnu i ra-zriješe podjele i sukobi, što bi moglo dove-sti do smanjenja nesporazuma i stereotipa.Međutim, ona ne predstavljaju zamjenu zatradicionalnu vjeronauku, koja u mnogimdržavama ostaje u nadležnosti vjerskih za-jednica, već sredstvo koje bi moglo pomo-ći državama koje se opredijele za ovakavtip nastave.

“Harmonizacijomplanova i programastudentima Pravnogfakulteta iz Bihaća bitće omogućeno da stu-dij nastave u Zagrebu,

Ljubljani ili Salcbur-gu bez nostrifikacijediploma. Diploma ćeim na ova četiri fakulteta biti priznata upotpunosti.”

(Prof. dr. Mujo Demirović, dekanPravnog fakulteta u Bihaću)

“… U Francuskoj iSAD-u konfesionalnavjeronauka ne može

se održavati za vri-jeme redovne nasta-ve. U Italiji je, pak,suprotno. To se ra-zlikuje od države dodržave. No, još nikadnisam čuo da vjerona-uku slušaju tako maladjeca, kao ovdje, u vrtićima.”

(Claude Kieffer, direktor Odjela zaobrazovanje OSCE-a u BiH)

“Ne mogu profeso-

ri uhoditi ili prisluš-kivati svoje kolege ilistudente. Zna se da torade istražni organi.Osim ovoga, državapod hitno mora nači-stac izvesti i pitanjezvanja pojedinih pro-fesora, ustvari pitanje nauke koja stoji izanjihovih zvanja. Zna se da na univerziteti-ma danas rade pojedinci koji su nakon rataza kratko vrijeme i diplomirali i magistri-

rali i doktorirali i kao takvi dobili naučnazvanja u akademskoj zajednici. Kako seto moglo dogoditi, neko mora dati odgo-vor…”

(Prof. dr. Edin Delić, predsjednik Sindikata visokog obrazovanja TK)

“Analize koje smo proveli proteklihmjeseci i ispitivanja javnog mnijenja po-kazale su da upravo diskriminacija u sred-njem obrazovanju, odnosno nemogućnostsvih da jednako pristupe srednjem obra-

zovanju, proizvodi probleme kao što sunezaposlenost, socijalona isključenost isiromaštvo…”

(Adis Arapović, projekt-menadžerCentra civilnih inicijativa)



Aktuelnosti

Uloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijeme

Slobodan razvoj ličnostiOsnovna karakteristika slobodnog vremena jeste slobodan razvoj ličnosti štoukazuje na značaj da se rad treba organizovati shodno učenikovim interesima,

sklonostima i sposobnostima koje mogu doći do izražaja

Jedna od karakteristika suvremenog društva jeste i slobodnovrijeme u kojem je pojedinac oslobođen poslova, obavezai dužnosti prema obitelji, školi, poduzeću ili široj zajedni-

ci. Slobodno vrijeme označava vrijeme koje pojedinac ispunjava ioblikuje prema vlastitim željama, bez bilo kakve obaveze ili nuž-de. Modernizacija proizvodnje, uvođenje tehnike i automatizacijei povećanje produktivnosti rada više skraćuje radno, a povećava

slobodno vrijeme ljudi. Stoga, glavni problem slobodnog vremenadanas jeste u njegovoj kakvoći ili kulturi provođenja. Brojne ana-lize slobodnog vremena ukazuju da su najčešće birani oni obliciaktivnosti u slobodno vrijeme koji idu ka hedonističkom pravcu,te se rješenje tog problema vidi u odgojno-obrazovnom procesu.

Briga za slobodno vrijemeOsnovna karakteristika slobodnog vremena jeste slobodan ra-

zvoj ličnosti što ukazuje na značaj da rad treba organizovati shod-no učenikovim interesima, sklonostima i sposobnostima kojemogu doći do izražaja. Te aktivnosti, kao što se vidi na prilože -nom crtežu, mogu biti: kulturno-umjetničke, naučnoistraživačke,

Stoga, briga za slobodno vrijeme postaje obaveza:

- obitelji - porodice,

- ustanova za predškolski odgoj,

- škole,

- društvene zajednice.

Obitelj kao odgojni činitelj preuzima i mora preuzeti brigu zaslobodno vrijeme svoje djece jer je ona nukleus društva i najvaž-nija institucija u kojoj ličnost započinje svoj put u život, u društvo.Važnost obitelji u razvoju ličnosti djeteta je neosporna.

Obitelj pruža djeci materijalnu i ekonomsku osnovu egzistenci-je; uloga obitelji je jako

velika u odabiru zanimanja, aspiracija i formiranja stavova i vri-jednosti; obitelj pruža djeci snažnu emocionalnu sigurnost.

Ustanove predškolskog odgoja u obliku slobodnih aktivnostiomogućuju djeci da slobodno odlučuju što će se igrati, biraju igrei igračke. Takve aktivnosti kao što su crtanje, modriranje, pjeva -nje, “rad” s različitim materijalima, razvijaju dječiju kreativnost istvaralaštvo.

Priprema učenika za životŠkola je usmjerena na prenošenje društvenih vrijednosti, sta-

vova i normi, tradicije i znanja i na pripremanje za buduće zani-manje. Škola se javlja kao instrument razvoja društva. Školstvoje pokazalo tendenciju da duže traje i da u nastavu unosi što višenaučnih, tehničkih i općeobrazovnih sadržaja. Mladi život provo-de u zatvorenim prostorima jer ih je škola okupirala knjigom iučenjem. U slobodno vrijeme sve se rjeđe bave sportom, a svečešće gledaju sportske priredbe. Škola treba shvatiti da mladimatreba slobodno vrijeme. Da bi škola mogla pripremiti učenika za“život”, pred nju se stavljaju dva uslova:

- pružanje mogućnosti učenicima za slobodno vrijeme,

- upoznavanje učenika sa smislom slobodnog vremena, iz čegaproizlaze dva načina korištenja slobodnog vremena, i to:

- društveno pozitivan i kulturan način,

- društveno negativan i nekulturan način.

Društveno pozitivan i kulturan način pruža mogućnosti kom-pletiranja ličnosti, pozitivno utječe na zdravlje, fizički i mentalnirazvitak, na kreativnost ličnosti i stvaranje bogatijeg sadržaja ži-vota.

Društveno negativan, nekulturan način jeste taj kada se slobod-no vrijeme često troši na sadržaje sumnjive vrijednosti. Posljedicetoga su: napadno ponašanje, agresivnost, zapuštenost, seksualnapotenciranost, društvena neodgovornost i dr.

Cjelokupna djelatnost škole odvija se putem slijedećih područ-ja:

- nastave,

- vannastavnih aktivnosti,

- produženog boravka u školi.

Ostvarivanje odgojnih

zadataka nastaveNastava u školi je temeljna odrednica školskog života. Ona je

najefikasniji i najorganizovaniji vid odgojno-obrazovnog rada ukojoj se ostvaruju svi odgojni zadaci.

Kulturno-umjetničke Naučnoistraživačke

Tehničke i proizvodne Sportsko-rekreativne



Aktuelnosti

Nastava, svojom organizacijom, vre-menskim trajanjem pojedinih radnih ope-racija za rad, dominirajućim položajemnastavnika, prekomjernim insistiranjem nazapamćivanju i reprodukciji sadržaja, for -malizmom itd., potiskuje stvaralačke po-tencijale učenika, nedovoljno pospješujenjihove kreativne snage.

U kolektivnom radu u slobodno vrijemene javlja se klasičan sistem ocjenjivanja,iako je nastavnik nazočan, umanjuje sestrah od neuspjeha, vremensko trajanjerada nije strogo određeno. Učenicise mogu snažnije predati djelat-nosti i postići bolje rezultate, kojidonose stvaralačku radost entuzi-jazma. Kolektivni rad ne utječepodjednako na razvoj stvaralač-kih snaga i sposobnosti učenika.Nekima ovaj oblik aktivnosti dajeviše podstreka za prodiranje u

nova područja, nova znanja, novooblikovanje misli, osjećanja, že-lja, slika fantazije, dok drugimane odgovara u dovoljnoj mjeri.To, prije svega, dolazi iz činjeni-ce da se neki učenici više zalažuu radu, posjeduju viši stupanj in-tuicije, smisla za povezivanje, ra-ščlanjivanje, zapažanje i slično.

Razvoj učeničkih stvaralačkih sposobno-sti moguće je zapažati, pratiti i usavršavatiu vannastavnim (slobodnim) aktivnostima

jer postoje mogućnosti slobodne komuni-kacije, isprobavanja sklonosti i sposobno-sti, svestranog sagledavanja uzročno-po-sljedičnih veza i odnosa, prodiranja u oblastnovih znanja i u tehniku rada, pristupanjunovim lično odabranim ili postavljenimproblemima ili načinima rada. Specifično-sti učeničkog rada u slobodno vrijeme jošsnažnije mobilizira racionalne, iracionalne,tjelesne i duhovne potencijale svih članovaradnih asocijacija, te plodno djeluje na ra-zvoj mladih. Kritičko mišljenje u radu uče-

ničkih kružoka, sekcija i drugih zajednicaima znatno pogodnije oblike ispoljavanja iodgajanja nego u pretežno predavačkom ireproduktivnom nastavnom radu.

Raspravljajući o nekom znanstvenomostvarenju, vlastitim radovima itd., učeniciizlažu svoja gledišta, navode dokaze kojiidu u prilog njihovim stavovima. Oni sve-strano i slobodno ističu dobre i loše straneonoga o čemu se raspravlja.

Slobodno vrijeme u školi

Kada se govori o slobodnom vremenuu školi, onda se obično misli na slobodneaktivnosti učenika. Pod slobodnim (vanna-stavnim) aktivnostima obično podrazumi-jevamo:

- rad učenika u sekcijama,

- družinama,

- društvima,

- kružocima.

Specifičnosti kolektivnog rada u slobod-no vrijeme su:

- nestrukturirano učenje, zasnovano na

opredjeljenjima i interesima učenika,- fleksibilnost u pogledu izbora sadržaja,sredstava, oblika i metoda djelovanja,

- dobrovoljnost uključivanja,

- neformalno organiziranje,

- rukovođenje u drugom planu, to može

biti i učenik a ne uvijek nastavnik.Značajno mjesto u slobodnom vremenu

učenika zauzima i njihov individualni rad.Individualni rad učenika utječe na razvija-nje stvaralačkih sposobnosti i uopće kultu-re mladih.

Rad u vannastavnim (slobodnim) aktiv-nostima pridonosi razvijanju nekih svoj-stava ličnosti koje se ne mogu dovoljnorazvijati u redovnoj nastavi, kao što su:

- sposobnosti i interesovanja za krea-tivnu djelatnost,

- samostalnost i inicijativa u radu,kritički stav prema svijetu,

- zanimanje za društveni život,

- produbljivanje znanja, umijeća inavika,

- interese i navike za društvenomoralan, kulturno-zabavan, kreativ-no-stvaralački život i rad mladih uslobodnom vremenu.

Stalni razvoj

stvaralačkih sposobnostiRazlozi uvođenja produženog boravka uškoli su:

- škola mora nužno prenijeti na učenikajedan dio zadataka van škole u vidu doma-

ćih zadaća, čitanja lektire, učenje, ponav-ljanje itd. Mnoga djeca nemaju potrebnauslove (udobne prostorije, radno mjesto,dovoljno svjetla itd.), što ih onemogućavada uspješno izvršavaju školske zadatke, ašto se istovremeno negativno odražava nanjihovo zdravlje,

- djeca iz obitelji u kojima su zaposlena

oba roditelja i djece iz deficijantnih obite-lji, nemaju stručni nadzor, redovnu ishranušto se odražava u pothranjenosti učenika ivećoj mogućnosti oboljenja,

- problem organizacije slo-bodnog vremena za učenika vanškole je često prisutan, pa nekimoraju pasti pod negativne i ne-željene uticaje što može rezulti-rati raznim vidovima devijantnogponašanja,

- postoje pedagoški, zdravstve-

ni i socijalni razlozi koji oprav-davaju potrebu uvođenja produ-ženog boravka u našim školamau trajanju 4-5 sati nakon završet-ka nastave.

S obzirom na to da je organi-zovanje produženog boravka uškoli veoma složeno potrebno jeobezbijediti neke preduslove: do-

voljno prostora za organizovanjeraznovrsnih oblika rada i aktivnosti, do-voljno slobodnog prostora za odmor i za-

bavu, uslove gdje će učenici konzumiratitopli obrok, veća materijalna sredstva kakobi se za djecu iz materijalno ugroženih po-rodica obezbijedio besplatan boravak, in-tezivniji rad nastavnika i zapošljavanje no-vih stručnjaka u školi (pedagog-psiholog,socijalni radnik).

I na kraju, treba istaći da aktivnost uče-nika u slobodnom vremenu ima prednostza razvijanje stvaralačkih sposobnosti uodnosu na nastavni rad kakav je danas unašim školama. Zato aktivnost slobodnogvremena i pedagoško djelovanje u ovojoblasti ne može biti privilegija niti pravojedne ustanove.

Kao nosioci aktivnosti i odgoja u slo-bodnom vremenu najviše su angažovani:obitelj, ustanove za predškolski odgoj,škole, te vanškolska udruženja i ustanove(sportske, kulturne, umjetničke, naučne,tehničke i dr.).

Stvaralačke sposobnosti pojedinca nisubiološki date rođenjem, ne nastaju sameod sebe, nisu pasivna posljedica uočava-

nja i doživljavanja, nego ih treba aktivnoi sistemski, dugotrajno, uporno i dosljednorazvijati i izgrađivati.

Elvir Ibeljić



Aktuelnosti

Moj stav

Kako priprematikvalitetne udžbenike

Udžbenike bi trebale pripremati ekipe autora - fakultetski profesor,nastavnik osnovne ili srednje škole i metodičar ili neka druga

kombinacija različitih stručnjaka povezanih u procesu poučavanja

Piše: prof. dr. Šefket Arslanagić Posljednih mjeseci je bilo puno riječi

u svim medijima o udžbenicima zaosnovne i srednje škole u Federaciji

Bosne i Hercegovine. Mnogo se govorilo(a govori se i danas) o izboru udžbenika,njihovom sadržaju i korištenju. Kao dugo-godišnji prosvjetni radnik, autor i recen-

zent više udžbenika iz matematike osje-ćam potrebu i dužnost da iznesem nekasvoja zapažanja i iskustva u vezi sa ovimizuzetno važnim pitanjem, kako za učeni-ke i njihove roditelje, tako i za učitelje inastavnike koji imaju veoma važnu ulogukod odabira udžbenika za korištenje.

U funkciji uspješnijeg učenjaUdžbenik je u pravilu pisan za (naj)bo-

lje učenike, a učitelji i nastavnici trebajubiti sposobni iz udžbeničkog sadržaja se-lekcionirati ono što je potrebno njihovim

učenicima, što nije čest slučaj, pa i zbogtoga dolazi do nesporazuma oko korištenjapojedinih udžbenika. Poznato je da je udž-benik samo jedno od sredstava putem ko-jeg se ostvaruju programski sadržaji. Nekiučitelji i nastavnici - praktičari često znajupojedine programske sadržaje, bilo da seradi o dijelovima ili cjelini, objasniti kvali-tetnije i stručnije, nego što im to nude udž-benici. No, veliki je problem (ne)stavljanjeudžbenika u funkciju rada na nastavnomsatu. Učitelji i nastavnici u većini slučaje-

va to ne prakticiraju - ne uče učenike štaje osnovni zadatak pripremanja učenika zacjeloživotno učenje. Razlog tome bi moglobiti njihovo (ne)znanje koje je, uostalom,ovisno o njihovoj pripremljenosti za rad iliaverziji prema udžbenicima za koje osob-no cijene da nisu primjereni učenicima,tako da ih koriste samo oni. Teško se otetiutisku da pojedini učitelji i nastavnici nebi voljeli da samo oni imaju udžbenik; tosu oni koji su u zabludi, misleći da je do-voljno učenicima reprodukovati naznačenisadržaj iz udžbenika.

Bila bi potrebna ozbiljna anketa o udžbe-nicima. Praktičari bi sigurno dali odgovorena mnoga za sada nejasna pitanja o razlozi-ma (ne)korištenja udžbenika u nastavi, ali

i prijedloge o načinu korištenja udžbenikau funkciji uspješnijeg učenja. Nije rijedak slučaj diktiranja sadržaja iz udžbenika, ko-rištenje zastarjele literature, posebno onekoju nije odobrilo nadležno ministarstvo ilione koju su prisiljeni upotrebljavati (tržišniodnosi, autori i izdavači). U srednjim ško-

lama nerijetko se preporučuje učenicimada posjeduju samo zbirku zadataka (dril,umjesto učenje učenja). U našim školama(čak i elitnim) dešava se da svi učenici jed-nog razreda imaju jednu zbirku zadataka izkoje dobijaju zadatke za domaću zadaću, anastavnici za kontrolne i pismene radovedaju zadatke iz neke druge (teže) zbirkezadataka koju samo oni posjeduju i kriju jeod učenika. Ovo je za svaku osudu. Dakle,treba se permanentno boriti da se udžbeni-ci maksimalno koriste u nastavi (pogotovou nastavi matematike) od strane učenika ane da u sistemu učenja dominira teka.

Probna upotreba udžbenikaA sada nešto o autorima udžbenika, nji-

hovim recenzentima i izboru udžbenika odstrane nastavnika i učenika.

1. Udžbenike treba pisati ekipa (npr. fa-kultetski profesor, nastavnik osnovne ilisrednje škole i metodičar ili neka drugakombinacija različitih stručnjaka poveza-nih u procesu poučavanja). Razlog za gor -nju tvrdnju je u tome što je proces pouča-

vanja vrlo složen posao i zahtijeva timskirad svih onih koji sudjeluju u rješavanjuproblema poučavanja, pa tako i stvaranjaudžbenika za osnovnu i srednju školu. Nataj način bi se eliminiralo i riješilo punoproblema i prigovora koji nastaju zbog ne-odgovarajuće stručnosti nekih autora udž-benika.

2. Izbor recenzenta za ponuđene rukopi-se budućih udžbenika je izuzetno važan iozbiljan zadatak nadležnog ministarstva.Recenzenti moraju biti istaknuti stručnja-

ci u svom području koji su ujedno i kvali-tetni pedagozi i metodičari. Po pravilu bitrebalo imati najmanje po tri recenzenta zajedan rukopis, i to: jedan fakultetski profe-sor, jedan stručni savjetnik za odgovarajući

predmet i jedan istaknuti nastavnik srednjeili osnovne škole, zavisno od toga za koji

je obrazovni nivo rukopis (budući udžbe-nik) namijenjen. Da bi se rukopis štampaokao budući udžbenik neophodne bi biledvije pozitivne recenzije, s tim da jedna odnjih bude recenzija fakultetskog profesora.Nažalost, danas imamo puno slučajeva daje autor udžbenika učitelj (čak i sa zavr -šenom dvogodišnjom pedagoškom akade-mijom), a recenzenti su također učitelji saistom stručnom spremom. Takvi udžbenicinažalost vrve materijalnim greškama kojihautori udžbenika nisu ni svjesni. Sistemrecenzije udžbenika o kome sam nešto re-kao uspješno funkcionira već godinama unašim susjednim državama.

3. U postupku odobravanja udžbenici semoraju probno (pokusno) koristiti dvijegodine prije nego postanu obavezujući (ilidobiju dopuštenje upotrebe u nastavi). Sa-dašnja praksa nastajanja udžbenika suprot-na je “prirodnom” nastajanju udžbenika, ai tradiciji. Ni ostale matematičke knjige sene pišu “na brzinu”, a kamo li udžbenici.Na ovaj način bi se eliminirali svi prigovorio nekvalitetu, netačnostima, neodmjereno-stima i sl. A i sami nastavnici bi sudjelovaliu nastajanju udžbenika svojim aktivnosti-ma u probnoj (pokusnoj) upotrebi.

Bez sukoba interesa4. Ako su udžbenici za učenike i nastav-

nike besplatni, onda resorno ministarstvo(nakon javnog konkursa i probne upotre-be) odabira i određuje do tri udžbenika zaodgovarajući predmet i razred po kojimaće se raditi.

Ako udžbenik nije besplatan, onda mini-

starstvo daje odobrenje za upotrebu u ško-lama svakom izdavaču koji zadovoljavauslove: da udžbenik pokriva propisani pro-gram i da ima pozitivne recenzije nakonprobne (pokusne) upotrebe u nastavi.



Aktuelnosti

Obilježena 58. godišnjica Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Godine intenzivnog razvojaNa ovom fakultetu, od osnivanja do danas, diplomiralo 12.126svršenih studenata, magistralo 357, a doktoralo 278 kandidata

Ako se pogleda broj izdavača koji oveknjige štampaju, može se uočiti da je lažnatvrdnja o slobodnoj tržišnoj utakmici (imaslučajeva da izdavač sam sebi konkurira,jer ima nekoliko naslova za isti razred!)kao i o neisplativosti izdavanja knjiga(malo tržište), te o nemogućnosti proizvod-nje jefitinijih knjiga. Na ovaj bi se način

(odlukom države, nakon javnog konkursaili samom odlukom izdavača) stanje dove-lo u red i stvaranje udžbenika podredilo, uprvom redu, rješavanju problema poučava-nja, a ne nekim drugim interesima.

5. Udžbenici u načelu moraju po obimubiti “tanki” (do 200 stranica). Analiza ra-nijih udžbenika, kao i uvid u udžbenikedrugih država, pokazuje da su udžbenicinamijenjeni ovoj razini poučavanja upra-vo takvi. Ovaj zahtjev rasterećuje učeni-ka (manje gradiva i lakša torba), a autore

stavlja pred stručni izazov - kako na manjestranica izložiti isti sadržaj).

6. Zaposlenici ministarstava nauke iobrazovanja ne smiju biti autori udžbeni-ka koji se koriste u nastavi. Sukob interesaje principijelno nedopustiv, posebno nijedopustiv u poučavanju. Sadašnji autori bitrebali odlučiti: ili će raditi u ministarstvunauke i obrazovanja, pa zbog izbjegavanjasukoba interesa neće biti autori školskihknjiga ili će biti autori knjiga, a neće raditiu ministarstvu nauke i obrazovanja.

7. Moraju se napisati odgovarajući udž-benici za sve službene programe. Postojiniz programa za koje ne postoji nikakavudžbenik. Izdavači, zbog malog broja uče-nika u tim programima ne vide neki inte-res, a država (ministarstvo) ne vidi u tomeproblem i dozvoljava upotrebu neodgova-rajućeg udžbenika.

8. Autori, izdavači i ministarstva naukei obrazovanja trebaju uvažavati primjedbei prijedloge nastavnika. Probnom (poku-snom) upotrebom udžbenika u nastavi ri-

ješit će se i ovaj problem autizma autora,izdavača i resornog ministarstva, te uspo-staviti komunikacija između svih aktera.

Na kraju, mišljenja sam, kada bi se uva-žavali ovi i neki drugi korisni projedlozi,da bi, u skoroj budućnosti, stanje sa udž-benicima i izdavačima bilo mnogo bolje,na sreću učenika, njihovih roditelja, na-stavnika i svih ostalih koje interesuje i tištiovo pitanje. Moje dugogodišnje iskustvo uradu u prosvjeti (ranije profesor gimnazije,a sada profesor fakulteta) mi daje za pravo

da, pored ostalog i kao autor 14 udžbenika,zbirki zadataka i priručnika, mogu veomakompetentno raspravljati o ovoj problema-tici i nuditi, nadam se, korisne prijedloge isugestije.

Na Filozofskom fakultetu u Sara-jevu 11. novembra je upriličenasvečana sjednica Nastavno-na-

učnog vijeća povodom 58. godišnjice ovevisokoškolske ustanove, jedne od najsta-rijih članica Univerziteta u Sarajevu. Bilaje to i prilika za podsjećanje na razvojniput ove naučno-nastavne institucije koji jebio veoma intenzivan i koji je išao ukorak ne samo sa društvenim potrebama, nego isa potrebama naučno-istraživačkog praće-nja brojnih društvenih pitanja i problemao čemu je, pored ostalog, govorio dekanFilozofskog fakulteta prof. dr. SrebrenDizdar.

U ovakvim prilikama je neizostavnopodsjetiti da je ovaj fakultet od svog osni-vanja do danas, bio i ostao mjesto inten-zivnog naučno-istraživačkog rada i ostalihaktivnosti vezanih za razvoj i promocijufilozofskih, socioloških, historijskih, pe-dagoških, psiholoških, filoloških, lingvi-

stičkih, književno-historijskih i biblioteč-kih nauka, kao i iz oblasti primijenjenelingvistike, historije umjetnosti, metodikenastave i naučno-istraživačkog rada iz tihprodručja.

Fakultet djeluje i kao ustanova za struč-no obrazovanje i usavršavanje, pedagoškoobrazovanje, te za nostrifikaciju diploma,provjere znanja iz maternjeg i stranih jezi-ka, bavi se i dopunskim ispitima, poslovi-ma prevođenja, lektorisanja i izdavačkomdjelatnošću.

Od osnivanja do danas na Filozofskomfakultetu upisano je 44.674 studenata, adiplomu dodiplomskog studija steklo je12.126 svršenih studenata, zvanje magistrasteklo je 357 kandidata, a zvanje doktora

nauka 278 kandidata. Danas Filozofskifakultet ima zaposlenih 187 nastavnika,asistenata i saradnika u stalnom radnomodnosu i 24 saradnika u dopunskom rad-nom odnosu koji realiziraju nastavu na 18odsjeka. Fakultet ima ukupno 3.156 stude-nata na dodiplomskom studiju, a na postdi-plomskom studiju 279.

Međutim, broj novoupisanih studenata u

posljednje vrijeme se smanjuje. Svoju za-brinutost zbog toga je na ovoj svečanostiiskazao dekan Filozofskog fakulteta navo-deći da se posljednjih desetak godina brojupisanih studenata prepolovio sa 1.200 na600.

Na svečanosti, povodom godišnjice Fi-lozofskog fakulteta, pored ostalog, nagra-đeni su i najbolji studenti. Prigodne pla-kete i novčane nagrade primili su: Vedran

Ćatović, Marina Bilbija, Selma Fazlić iInes Kadić.

Treba podsjetiti i na to da nove generaci-je studenata, za razliku od prethodnih čijije studij trajao osam semestara, uče po pla-nu i programu usklađenom sa Bolonjskomdeklaracijom i kreditnim sistemom (ECTS- European credit transfer sistem) u traja-nju od šest semestara. Reformisani studijsastoji se iz dva ciklusa, koji će najboljestudente, voditi ka trećem ciklusu: sticanjutitule doktora nauka, u trajanju od tri godi-ne intenzivnog proučavanja i naučno-istra-živačkog rada uz mentorsko vođenje.

Ovim reformskim promjenama Filozof-ski fakultet nastoji ići ukorak sa standardi-ma i normativima koji će omogućiti mla-dim ljudima da dobijaju validne diplomepodjednako uvažavane u drugim evrop-skim zemljama.

Filozofski fakultet u Sarajevu



Aktuelnosti

Uticaj engleskog jezika na bosanski jezik (2.)

Najviše problema u oblasti pravopisaPravopisom bosanskog jezika regulisano da se vlastita imena iz engleskog u bosanski jezik

prenose ili izvorno ili fonetski, a da se riječi koje nisu vlastita imena prenose fonetski U praksi se piše onako kako ko poželi Prihvatanjem anglizama fond riječi bosanskog

jezika se obogaćuje novim sinonimima, ali i nazivima za nove pojmovekoji su iz engleske kulture došli u našu

Uprvom dijelu teksta o uticaju en-gleskog jezika na bosanski jezik,objavljenog u prošlom broju “Pro-

svjetnog lista”, naglašeno je, pored ostalog,da je istraživanje o ovoj temi uglavnom

ograničeno na oblast leksike i pravopisa,jer bi dublje gramatičke analize zahtijevaleopsežnije istraživanje i obimniji rad. Ta-kođer treba podsjetiti da se autorica opre-dijelila da korpus koji je istraživala budednevna štampa, i to po jedan primjerak svih bosanskohercegovačkih novina.

Drugi dio ovog istraživanja započinjeprimjerima (izrazima) koji, na određennačin, asociraju na kulturu i američki stilživota.

Kultura i američki stil života- Međutim, proteklog vikenda upisali su

prvenstvene minute u Belgiji i Hrvatskoj.(Nezavisne novine: 37);

- Edukacija menadžera odvijat će se učetiri faze. (Nezavisne novine: 26);

- Ističe da će u toku izmjene infrastruk -ture biti postavljena instalacija za kablov-

sku televiziju, koja u ovim ulicama do sadanije postojala. (Nezavisne novine: 26);

- (...) rečeno je na jučerašnjoj banja-

lučkoj pres-konferenciji , nazvanoj simbo-

lično »Na kafi sa 'Jazavcem'» (Nezavisnenovine: 24);

- Snimanje filma počinje 11. jula. (Neza-

visne novine: 24);

- Roditelji djevojčice koja je uz hranudobila drogu razmišljaju hoće li tužiti Mc-

Donalds. (Nezavisne novine: 20);

- Na akademiji «Italia Conti» Naomi većs 15 godina uočava Bet Bold iz «Synchromodels» agencije prilikom šopinga u Co-

vent gardenu (...)(Nezavisne novine: 22; )

- (...) ukoliko namjeravate provesti kam-

povanje u porodičnom krugu, tada vam jepotrebna doza komfora (...)(Nezavisne no-

vine: 21; )

- Istraživači sa švedske univerzitetske

bolnice «Karolinska» začudili su se kad imje prišao 59-godišnjak koji ne pije alkohol,nakon što je bio pozitivan na alkotestu.(Nezavisne novine: 19; )

- Pozitivan test na alkohol rezultat je he-

mijske reakcije koja se pojavila tokom to-

pljenja masnog tkiva. (Nezavisne novine:19);

- Ako pravog ljubitelja oldtajmera upita-

te koliko košta njegov automobil, to je kaoda ste mu uputili veliku uvredu. (Nezavisnenovine: 17; )

- Mi smo bili u podrumu, a BMW u bun-keru. (Nezavisne novine: 17);

- Draženko Ninić, evropski prvak u kik-boksu, kaže da mu je želja da vozi džip, jer mu se on onako visok čini sigurnim. (Neza-

visne novine: 11);

- Očekujem da će Izbor za mis BiH bitifer i da će pobijediti najljepša djevojka.(Nezavisne novine: 4);

- Na finalnom izboru «Miss BiH 2007»,koji će biti održan 16. juna u Sarajevu, Re-

publiku Srpsku će predstavljati 13 djevoja-

ka. (Nezavisne novine: 4);

- Kad ih završim, tek ću tada odlučitikoju pjesmu da plasiram kao singl . (Neza-

visne novine: 3);

- (...) rekao je Dodik i naveo da će stranipartneri u projekat uložiti oko 10 milionaevra. (Nezavisne novine: 8);

- Dani danskog filma (Dnevni avaz:15);

- Biznismeni sa Arapskog poluotoka tra-že projekte (Dnevni avaz: 16);

- Saudijski milijarder jahtom se zabio ukansku luku (Dnevni avaz: 25);

- Dedić je podlegla na mjestu događaja,a razlozi zbog kojih je skrenula sa kolovo-

zne trake i ntenzivno se istražuju. (Dnevniavaz: 32);

- Uz nove pjesme i obrada hita TomeZdravkovića (Dnevni avaz: 34);

- Đulović: Snimio spot u Sarajevu (Dnev-

ni avaz: 34);

- Naime, fanovi Goge Sekulić odmah suKarleušinu pjesmu uporedili sa Goginim«Gaćicama». (As: 34);

- Kako se stres smanjuje, tako sreća ra-

ste! (San: 46);

- Mahir Sulejmanović, frontmen grupe«Beat House» slovi kao najveći navijač Sarajeva među muzičarima. (San: 8);

- Građevinski poduzetnik iz Laktaša Slo-

bodan Stanković prva je i prava zvijezdaprivatnog biznisa u Republici Srpskoj.

(San: 3);- Evo, sada surfam internetom i naiđoh

na Eminu Jahović. (San: 42);

- Nikada ne pričamo s menadžerima kojižele izvući mnogo novca. (San: 42);

- Par nije želio otkriti tačan datum vjen-

čanja (...)(San: 41);

- Nema ništa gore nego kad vam tokom14-minutog koncerta kojim pokušavatepovratiti staru slavu, zakaže plejbek . (San:41);

- Produženi vikend ili službena putova-nja!? (San: 15);

- Dodik danas putuje u Vašington gdje ćerazgovarati s predstavnicima Stejt depar -tmenta, kongresmenima, te privrednicima



Aktuelnosti

(...)(San: 5);

- Planirana je izgradnja još jedne proi-zvodne hale i zapošljavanje novih pedese-

tak radnika. (San: 3);

- Turistički bum u Visokom (Oslobođe-

nje: 50);

- Zabrinuti smo za fiskalnu disciplinu prijavnoj potrošnji te mogućnost da, nakon

uspješne prošle godine, ovu godinu BiH okonča s deficitom budžeta, što ne bi bilodobro - rekao je Demekas. (Dnevni avaz:9)

Englesko-bosanske kovaniceNajveći broj anglizama u bosanskome

jeziku su imenice i glagoli. Prilikom nji-hove adaptacije13 u bosanski jezik dolazido kombinovanja bosanskih i engleskihtvorbenih elemenata pri čemu nastaju rije-či koje u ovom prilogu nazivam englesko-

bosanskim kovanicama. Među tim riječi-ma ima izvedenica (nastalih dodavanjembosanskih afiksa na engleski korijenskimorfem), složenica i polusloženica14. Zasve njih slijede primjeri.

Izvedenice:- (...)istakli su važnost stranih investicija

i partnerstva sa svjetskim liderima u ovojoblasti. (Dnevni avaz: 10);

- Ja sam ovim BMW-om napravio viken-

dicu na moru. (Nezavisne novine: 17);

- Stiče se utisak da pojedinačnim lobi-

ranjem općine uspiju doći do sredstava zafinansiranje pojedinih projekata (...)(Ne-

zavisne novine: 9)

Složenice: - Hazim Rahimić, otac prvotimca CSKA,

osamdesetih godina jedan od najboljihnapadača na Tuzlanskoj regiji i danas je,iako u pedesetoj godini, vrlo aktivan. (San:9);

- (...) rekao je prvotimac Igokee BojanĐurica. (Dnevni avaz: 53)

Polusloženice:- Kampovanje osim rekreativne aktiv-

nosti u kojoj učesnici stalno prebivalištezamjenjuju privremenim boravkom naotvorenom, u prirodi, pod šatorima i ukamp-kućicama, označava i nostalgiju,romantizam, povratak prirodi i potragumodernog čovjeka za samim sobom. (Ne-

zavisne novine: 21);

- Donijeli ste odluku da ove godine kam-

pujete u društvu sa djevojkom/momkom,porodicom ili da se solo upustite u kam-

ping avanturu. (Nezavisne novine: 21);- (...) ako krećete u istraživačke pohode

putem auto-kampova, ili se jednostavno sruksakom na leđima i biciklom zaputite naneko egzotično putovanje, lista priorite-

ta nešto je drugačija. (Nezavisne novine:21);

- Britansko Ministarstvo unutrašnjih po-

slova upozorilo je na svojoj veb stranici daje Bosna i Hercegovina zemlja gdje postojirealna prijetnja od terorizma (...)(Nezavi-sne novine: 6);

- Švedski Volvo odlučio je svojim bestse-

ler modelima S40 i V50 ponuditi novudozu svježine, kako bi ih učinio boljim izanimljivijim. (Dnevni avaz: 37)

Engleske skraćenice ubosanskom jeziku

Izuzetno je učestala pojava da se određe-ne složene skraćenice prenose izvorno izengleskog u bosanski jezik, a da se pri tomene daje objašnjenje šta ustvari ta skraćeni-ca znači. Negdje te skraćenice stoje same utekstu, bez ikakvog objašnjenja (prva četiriprimjera), negdje je dat prevod na bosanskijezik, bez izvornog naziva pojma na koji seskraćenica odnosi (druga skupina primje-ra), a u vrlo rijetkim situacijama se dajei izvorni naziv onoga što skraćenica ime-nuje (posljednji primjer). Slijede primjeriskraćenica direktno preuzetih iz engleskogjezika:

- Kup UEFA su obezbijedili Braga, Be-

lenense i Fereira. (Nezavisne novine: 40);

- Danas sankcije OHR-a (Nezavisne no-

vine: 5);

- Iz OHR-a jučer je najavljeno da ćevisoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling (Christian-Schwarc-Schiling) danas obja-

viti mjere koje će poduzeti nakon istekaroka za formiranje vlasti u HNK . (Dnevniavaz: 8);

- Tom prilikom, uz podršku USAID-a,predstavljeni su posebno dizajnirani turi-stički paketi (...) (Dnevni avaz: 15; )

- Iako statističari i Svjetska fudbalskafederacija ( FIFA) osporavaju ovaj uspjeh

brazilskog reprezentativca govoreći da jeRomario računao i pogotke iz mlađih ka-

tegorija i prijateljskih utakmica, njega topreviše ne brine. (Nezavisne novine: 40);

- U iščekivanju primjene Sporazuma oSrednjoevropskoj zoni slobodne trgovine( CEFTA) domaći privrednici moraju dase spreme da se uhvate u koštac s novomkonkurencijom i većim tržištem. (Nezavi-sne novine: 16);

- Ambasador BiH u Rusiji Enver Hali-lović pomno je pratio dešavanja na godiš -

njem sastanku guvernera Evropske bankeza obnovu i razvoj ( EBRD) koji se održavau Kazanu, glavnom gradu Republike Ta-

tarstan. (Dnevni avaz: 9);

- GPS (Global Positioning System) je

trenutno ubjedljivo najpopularniji sistemodređivanja položaja na zemaljskoj kugliuz pomoć satelita. (Nezavisne novine: 8)

Pravopisna politika«Preuzete se riječi ponašaju donekle

drugačije od onih koje su porijeklom iz do-maćeg fonda. Ova njihova osobina je la(h)

ko dostupna empirijskom opažanju jer onenajčešće strše iz paradigme na fonološkomi morfološkom planu, a prije svega na pra-vopisnoj ravni. Razumije se, empiričkomposmatranju najdostupniji je baš pravopi-sni plan u njihovoj upotrebi i realizaciji.On se odmah nameće sam po sebi (...)»15

Kao i svi slavenski jezici, bosanski je su-glasničkog tipa. S druge strane, engleski jesamoglasničkog tipa – on ima dvanaest sa-moglasnika, devet dvoglasnika i dvadesetčetiri suglasnika, što je četrdeset pet glaso-

va ukupno. Za bilježenje tih glasova u pi-smu koristi se samo dvadeset šest grafema,dok u bosanskom svaki glas prati odgo-varajući grafem. Navedene suprotstavlje-nosti otežavaju prilagođavanje anglizamapravopisnim pravilima bosanskoga jezika.

U svakodnevnoj upotrebi jezika javljajuse nedoumice da li riječi preuzete iz engle-skog jezika bilježiti fonetski ili izvorno.Pravopis bosanskoga jezika tu nedoumicurješava tako što se vlastita imena iz engle-skoga u bosanski jezik u latinicu prenose

ili izvorno ili fonetski, a u ćirilicu isključi-vo fonetski, dok se riječi koje nisu vlastitaimena u oba pisma prenose fonetski.16

Pravopisna pravila su jasna, ali se postav-lja pitanje koliko se ona poštuju u praksi.U različitim novinskim člancima (pa čak i u istom članku) vlastita imena jednih teistih ljudi, jednih te istih gradova te drugavlastita imena se pišu na nekoliko načina- negdje izvorno, negdje fonetski, a neg-dje i izvorno i fonetski. Dodatni problemje i to što se ista imena različito fonetskiprenose u naš jezik. Evo primjera koji ćeto potvrditi:

- Posebne pozivnice poslane su Viktoriji

Bekam (Victoria Beckham), Mel B, Mel

C , Geri Helivel (Geri Halliwell) i Emi

Banton (Emma Bunton) da se 28. julapridruže Mandeli u Južnoafričkoj Republi-ci. (Dnevni avaz: 46);

- Izvor blizak Mandeli rekao je britan-

skim medijima da će pravovremeno bitiupućen poziv Viktoriji Beckham, Mel B,Mel C kao i Emmi Bunton i Geri Halliwe-

ll kako bi odlučile hoće li zapjevati naMandelinoj rođendanskoj proslavi 18.jula. (As: 30);

- Anđelina i Bred u Kanu (Dnevni avaz:80);



Aktuelnosti

- Slavni holivudski par Anđelina Đoli

(Angelina Jolie) i Bred Pit (Brad Pitt) na 60. filmskom festivalu u Kanu jučer supredstavili film «A mighty Heart» redite-

lja Majka Vinterbotoma (Michael Winter -bottom). (Dnevni avaz: 80);

- Jedna od glavnih zvijezda ovogodiš -njeg filmskog festivala u Cannesu je sva-

kako Angelina Jolie. (As: 25);- Anđelina Džoli i Bred Pit stigli su u

Kan kako bi na festivalu predstavili film«A Mighty Heart». (San: 41);

- Najpoznatiji holivudski par - Angelina

Jolie i Brad Pitt stigli su u Cannes (Oslo-

bođenje: 3); - Od €180 povratna karta zaNew York (Dnevni avaz: 43);

- (...) zaključio je Silajdžić u telefonskomrazgovoru u ponedjeljak, iz Njujorka, zaOslobođenje. (Oslobođenje: 3);

- Grčka policija će koristiti municiju za

peintbol kako bi lakše identifikovali huli-gane koji bi eventualno pravili nerede to-

kom finala Lige šampiona između Milana iLiverpula, koje se igra u srijedu. (Nezavi-sne novine: 40);

- Finalni dvoboj Lige prvaka u Atiniizmeđu Milana i Liverpoola sudit će nje-

mački sudija Herbert Fandel, potvrdila jeu ponedjeljak UEFA. (As: 40)

S druge strane, dosljedno se izvorno pišunazivi građevina, društvenih organizacija imanifestacija koje se dešavaju u Bosni iHercegovini, organizuju ih i u njima uče-stvuju ovdašnji ljudi, a s ciljem da zvučeinternacionalno, «svjetski», nazivi im sedaju na engleskom jeziku. Malo je ironič-no to što zahvaljujući tim nazivima ljudikoji ne poznaju engleski jezik dolaze u si-tuaciju ne razumiju šta se to dešava u nji-hovom gradu. Mnogo je takvih primjera, anavodim neke od njih:

- Proteklog vikenda Sarajevo Film Fe-

stival i Udruženje filmskih radnika pred -stavili su na susretima «Industry Wine

Hour » katalog «Bh. film 2006/2007», a uorganizaciji SFF-a i Klaster turizma upri-ličena je promocija pod motom «Enjoy

Life Bosnia and Herzegovina». (Dnevniavaz: 15);

- Paralelno s izgradnjom armiranobe-

tonske konstrukcije na poslovnom tornju«Avaz Twist Tower », koji se gradi na Ma-

rindvoru u centru Sarajeva, u toku je izra-

da i fasade. (Dnevni avaz: 7);

- Ako niste imali priliku da gledatenove epizode «Nadreality showa»,možete ih pronaći na YouTubeu.(Nezavisne novine: 3)

Situacija nije jednostavnija ni kod angli-zama koji nisu lična imena. Oni se uglav-

nom nisu adaptirali u bosanskom jeziku,često se preuzimaju izvorno iz engleskogjezika pa narušavaju rečenični sklad i opi-ru se jezičkom osjećaju govornika. Takvisu primjeri u rečenicama koje slijede:

- Tako će od sutra pa do 28. maja ek -skluzivno na www.manuchao.net moći po-

slušati i downloadati «Rainin» In Paradi -

se singl i pogledati animirani video. (San:44);

- U intervjuu za «Dnevni avaz» onaističe da je u BiH došla upoznati bosan-

ske muslimane i način na koji oni, kao au-

tohtoni, evropski muslimani, žive. (Dnevniavaz: 5);

- Na portalu sarajevo-x.com, jučer jeosvanula zanimljiva fotografija. (As: 12)

Zaključak Bez obzira na to da li će se to okarak -

terisati kao pozitivna ili negativna pojava,valja zaključiti da engleski jezik u velikojmjeri utiče na bosanski. Ti su uticaji naj-jači u oblasti sporta, naučnog i tehničkog

13 Detaljnije o obličkoj adaptaciji anglizama u slovenske jezike v.: Dabić, 1981:608.

14 Kod primjera za složenice i polusloženice u korpusu je često odstupano od pravopi-snih pravila, a u radu su takvi primjeri preuzeti bez korekcija.

15 Dabić, 1979:331.

16 Halilović, 1999:46-55.

Literatura

a) knjige:

Bulić, Refik (1999) Bosanski jezik u praksi i normi, Printcom, Tuzla;

Radovanović, Milorad (1997) Sociolingvistika, Štamparija Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo;

Škiljan, Dubravko (1994) Pogled u lingvistiku, Naklada Benja, Rijeka.

b) časopisi:

Dabić, Bogdan (1979) »Teorijski pristup izučavanju evropeizama u slovenskim jezicima». U:Pregled, br.LXIX, str. 329-342, Sarajevo;

Dabić, Bogdan (1981) »Engleski elementi u srpskohrvatskom književnom jeziku». U: Pregled,

br.LXXI, str. 607-620, Sarajevo;Riđanović, Midhat (1981) «Jezik je sam sebi čuvar - princip homeostatičke ravnoteže jezika». U:

Pregled, br.LXXI, str. 725-735, Sarajevo.

c) priručnici:

Anić, Vladimir i dr. (2004) Hrvatski enciklopedijski rječnik , Novi Liber, Zagreb;

Halilović, Senahid (1999) Pravopis bosanskoga jezika: priručnik za škole, Dom štampe, Sara-jevo;

Klaić, Bratoljub (1983) Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb;

Panian, Željko (2005) Informatički enciklopedijski rječnik , Europapress holding, Zagreb;

d) korpus (primarni izvori):

As: bh. dnevnik , br.131, godina I, utorak, 22. 5. 2007.

Dnevni avaz: bh. politički dnevnik , br. 4187, godina XII, utorak, 22. 5. 2007.Nezavisne novine, br. 3154, utorak, 22. 5. 2007.

Oslobođenje: bh. nezavisni dnevnik , br. 21676, godina LXIV, utorak, 22. 5. 2007.

San: dnevne novine, br.1529, godina V, utorak, 22. 5. 2007.

stvaralaštva, ali i drugih društvenih teko-vina. Ova se pojava najviše odražava naoblast leksike, a najviše problema stvara uoblasti pravopisa.

Prihvatanjem anglizama fond riječi bo-sanskoga jezika se obogaćuje novim sino-nimima, ali i nazivima za nove pojmovekoji su iz engleske kulture došli u našu,

a njihovi nazivi iz engleskog jezika u našjezik. Pored toga, u novije se vrijeme i zapojmove koji nastaju kao dio bosanskoher -cegovačke kulture osmišljavaju nazivi naengleskom jeziku. Vjerovatno je to jedanod načina da se priključimo naprednomZapadu, da učestvujemo u procesu globa-lizacije.

Pravopisom bosanskog jezika je regu-lisano da se vlastita imena iz engleskogau bosanski jezik prenose ili izvorno ili fo-netski, a riječi koje nisu vlastita imena seprenose fonetski. Međutim, u praksi se ovapravila tumače tako da se piše onako kakoko poželi.

Emina Hadžić

(Kraj)



Aktuelnosti

Iz mog ugla

Slovo o jezikuDanas smo suočeni sa totalnom dominacijom više stranih jezika na čelu saengleskim tako da nije nikakvo čudo da nam poprilično djece bolje govori i

razumije neki strani jezik negoli svoj maternji

Danas tako raširena upotreba en-gleskog jezika u našem svakod-nevnom životu jeste upravo (neo)

kolonizatorska jezička agresija.

Samo što to nije ništa novo kod nas uBiH (a i šire). Još u staroj Bosni je name-tan latinski od 1463. g. (okupatorski jezik kao službeni, tj. turski a učeni i vjerskijezici perzijski i arapski). Potom nas kao

miraz dobiše Austrougari 1878. i zavedošesvoj njemački i ugarski jezik kao službe-ne; dođe 1941. pa se uz njemački zavede italijanski da bi od 90-ih godina minulogastoljeća dominantno prevladao engleski,njemački, arapski...

Jezička kolonizacijaSvi naši ljudi (historija ih nazva pogrdno

vazalima) koji htjedoše raditi ili vladati zatuđina (okupatora) moraće poznavati nji-hove jezike.

Dakle, ova jezička kolonizacija traje većviše od 1.000 godina sa jednim prekidomod 1945. do 1990. (mada je i u ovom pe-riodu bio naglašeno prisutan ruski, bliskijinašemu jeziku) kada naš maternji jezik bi-jaše daleko ispred onih stranih.

Danas smo suočeni sa totalnom domina-cijom više stranih jezika na čelu sa engle-skim tako da nije nikakvo čudo da nam po-prilično djece bolje govori i razumije nekistrani jezik negoli svoj maternji, pogotovokad su u pitanju djeca koja proboraviše ponekoliko godina u govornom području tihistih jezika.

Činjenica je i to da se nijedan iole boljeplaćen posao, ne samo kod stranaca, već ikod naših, ne može dobiti ako ne vladateobavezno engleskim ili nekim drugim stra-nim jezikom. Pa čak i pisci, književnici,novinari, političari (najpozvaniji na očuva-nje maternjeg jezika), direktori jačih firmisu “prisiljeni” vladati stranim jezicima, akosebi žele dobro u materijalnom pogledu.

E, sada da zakonski zavodimo jezičkočistunstvo putem novčanih kazni kao štoto rade ekonomski jaki Slovenci pa sebitakvo što mogu dopustiti, ni to nije dobrorješenje za naš slučaj pošto mi nemamo če-stito ni države ni novca da bismo si moglipriuštiti takve luksuze.

Šta možemo uraditiNe trebamo se ni ljutiti što se strani jezi-

ci uvode i u dječije vrtiće i osnovne škole(bolje i strani jezici nego vjeronauka). Nemožemo mi tu mnogo i naprečac zakoni-ma, zabranama, forsiranjem jezičkog či-stunstva nešto znatnije zaštiti naš maternjijezik, ali zato možemo slijedeće:

- stalno razvijati kod naše djece dobropoznavanje sopstvenog jezika kao priori-tetnog nacionalnog identiteta i da ga tre-bamo stalno njegovati, učiti, spoznavatikao nešto što smo zapravo mi od glave dopete,

- da bez dobrog poznavanja svoga jezikane može se dobro poznavati ni neki stranijezik,

- stalno motivirati učenike da više čitajudjela naših književnika, pored onih svjet-ski poznatih,

- putem natječaja podsticati sve našeučenike na stvaralaštvo na našem jeziku,posebnu pažnju posvetiti onima koji imajuizraženiji prirodni osjećaj i talenat za jezik i književnost,

- razvijati osjećaj za svoj jezik, ne samona časovima maternjeg jezika, već i nasvim ostalim časovima a posebno na ča-sovima stranih jezika, ako ih predaju našiljudi...

Pored te jezičke, višestoljetne agresije,na sceni nam je još jedna jednako pogubna

(kao i pomenuti slučaj), a to je danak u pa-meti. Kroz sva ova stoljeća vazali su moglibiti samo oni iz povlaštenih i bogatih kru-gova bliskih vlastima ili izuzetno nadarenii talentirani i samo njima je bilo dostupnoškolovanje na tim stranim jezicima.

Najzorniji primjer za oba uočena “pro-blema” je postojanje kojekakvih koledža urangu naših srednjih škola: Tursko-bosan-ski, bosansko-američki...

I tu se mogu upisati samo oni koji imajumnogo novca ili su izrazito talentirani i još

imaju novca, predavanja su na stranom je-ziku, koledži imaju svu moguću i najboljuopremu i učila, u razredu može biti najviše20 učenika i nijedan više, može samo ma-nje, po završetku tog koledža mogu upisati

fakultet širom Svijeta jer im je diploma pri-znata, njihovi nastavnici imaju sigurno du-plo veće plaće od onih nastavnika - običnihsmrtnika u državnim školama...

A šta u svemu ovome rade naši vlasto-dršci (čija djeca idu u inostranstvo na ško-lovanje ili pohađaju pomenute koledže)nastoje smanjiti čak i broj časova mater -njeg jezika jer bi tako uštedjeli dosta nov-

ca, nameću nam pedagoškim standardimau odjeljenjima i više od 30 učenika pa mitako radimo više a oni nas za taj rad manjeplaćaju i opet štede. Mnoge naše državneškole nemaju ni biblioteke, ni fiskulturnedvorane, ni grijanje, sanitarne čvorove, ne-dostaje čak i najosnovnijeg namještaja, ada ne pričamo o nedostatku ostalih učila,izuzev krede i školske ploče koje nam nasvu našu sreću ostadoše još od prije rata...

(Preko)brojne tuđice u našem jeziku (kaoi u drugim jezicima) kada poprime sve gra-

matičke osobine našega jezika zapravo po-staju naše riječi i nisu više tuđice...

Dakle, i poslije 1.000 godina u našojdržavi ništa novo u pogledu jezičke, pri-vredne, ekonomske, kulturne, teritorijalnekolonizacije...

Zaključimo, shvatimo i prihvatimo ova-ko predočenu stvarnu situaciju jer “silaBoga ne moli”, pa stoga pojačajmo našedomaće obrambene mehanizme za zaštitusopstvenog identiteta (evo ga latinizam)u prvom redu jezičkog, što bi se moglo i

trebalo pozitivno odraziti i na sve ostaleaspekte (još jedan latinizam).

Posebno apelujemo (opet latinizam) naprosvjetne djelatnike, roditelje, ministreobrazovanja, kao i na elektronske i pisanemedije.

Dakle, treba učiti i koristiti i strane jezi-ke, kada je to potrebno i kada, zbog odre-đenih razloga, ne možemo u maternjemjeziku naći odgovarajuću zamjenu. Osimtoga, pogledajte u sve školske dnevnike ši-rom Svijeta i vidjet ćete da je prvi predmet

obavezno maternji jezik, i to ne zato što jeon važniji od ostalih predmeta, već samoda se zna da je on prvi među jednakima. Ine bez razloga!

Viktor Dundović



Aktuelnosti

Dijete sa posebnim potrebama u redovnom nastavnom procesu

Osposobiti dijete za životInkluzija je pozitivna zbog same socijalizacije djeteta, ali da li je socijalizacija

jedino važna?

Šta je sa psihofizičkim razvojem djeteta i koliko su nastavnicipripremljeni da toj djeci pruže adekvatnu pomoć?

K onvencijom o pravima dje-teta predviđeno je za uče-nike sa posebnim odgojno-

obrazovnim potrebama školovanjepo redovnom planu i programu.Naravno, već pri prvom susretu sdjetetom sa posebnim potrebama,nastavnik shvata da to dijete nijesposobno pratiti redovne školske sa-držaje. Zbog toga što nema potreb-nu stručnu pomoć (logopeda, defek -tologa), nastavnik vrlo često “luta”i nije u mogućnosti pružiti takvomdjetetu adekvatnu pomoć. Ponekadse u praksi dešava da nastavnik us-pije ući u srž problema i pomoćidjetetu, mada su ta djeca vrlo čestolišena takve pomoći.

Zbog toga se, samo po sebi, na-meće pitanje koliko pomažemotoj djeci, uključujući ih u redovnunastavu. Ni mi sami nismo svjesnitoga. Smatram da inkluzija i jest inije dobra. Pozitivna je zbog samesocijalizacije djeteta. Ali, da li je so-cijalizacija u ovom slučaju jedino i važna?

Zar nam prvenstveno nije cilj osposobitito dijete za život?

Ono što se najčešće u školama dešavajeste pravilo da se dijete prevodi iz razredau razred. Čini se da je za to dovoljno dadijete ima adekvatan papir, odnosno da jekategorisano.

Međutim, pitanje je da li smo sve rije-šili tom i takvom kategorizacijom? Jesmobudućnost djeteta, njegovu materijalnustranu, ali šta je sa njegovim psihofizičkimrazvojem?

Činjenica je da nastavnici nemaju vre-mena ni mogućnosti posvetiti dodatnu pa-žnju tom djetetu na redovnim časovima, aukoliko se to i desi, onda će druga djecabiti oštećena za to vrijeme. Znači, volja zadodatnom pomoći toj djeci postoji od stra-ne nastavnog kadra, ali je njena realizacijateško izvodljiva.

Često smo u prilici čuti u obrazovnimemisijama posvećenim inkluziji da uko-liko neko odjeljenje ima više učenika sa

posebnim potrebama da se tom nastavnikutreba obezbijediti asistent koji bi mu po-magao u nastavnom procesu i prilagodionastavni sadržaj takvim učenicima. Ali, teasistente je nemoguće dobiti, jer za to nekonema sluha.

Vrste i stupnjevi teškoća u razvojuKako prepoznati dijete sa posebnim po-

trebama i kako ga uključiti u nastavni pro-ces?

Važno je znati koja su to djeca sa poseb-nim potrebama.

Prema orijentacijskoj Listi vrsta i stup-njeva teškoća u razvoju, u kategoriju djecesa posebnim potrebama se svrstavaju:

- djeca sa oštećenjem vida

- djeca sa oštećenjem sluha

- djeca sa poremećajem govorno-glasov-ne komunikacije i specifičnim teškoćamau učenju

- djeca sa tjelesnim invaliditetom i kro-

ničnim bolestima

- djeca sa mentalnom retardacijom

- djeca sa poremećajima u ponaša-nju uvjetovanim organskim faktorimaili psihopatološkim stanjem

- djeca sa autizmom

- djeca sa postojanjem više vrstastupnjeva teškoća u psihofizičkomrazvoju

Ekspresivne radioniceKada prepoznamo dijete sa poseb-

nim potrebama, drugi korak bi biokako pomoći tom djetetu.

U toku svog školovanja niti jedannastavnik nije osposobljen i pripre-mljen za rad sa ovom djecom. Znanjakoje kao nastavnici dobijamo iz peda-gogije i psihologije su mala u odnosuna zahtjeve koje imamo pred sobom u

radu sa tom djecom.Istina je da danas imamo mlade de-

fektologe koji zbog toga što nemajuradnog iskustva ne mogu odmah, i

kad ih trebamo, odgovoriti na ono što seod njih traži. Veliki broj njih radi u društvi-ma koja se bave problemima djeteta, poputDruštva za psihosocijalnu pomoć “Osmi-jeh” iz Gračanice.

Upravo kroz ovakva društva dobijamoi mi, zainteresirani nastavnici, osnovnesmjernice kako i na koji način pomoći dje-

ci sa posebnim potrebama. Dobijajući upu-te, u školama otvaramo ekspresivne radio-nice gdje je zadatak nastavnika ponuditipomoć djeci s ciljem postizanja njihovogdobrog emocionalnog stanja, dobrog osje-ćanja, samopoštovanja…

U tim radionicama pruža se mogućnostnastavniku da kaže djetetu u čemu je onodobro, na koji će način dijete osjetiti samo-poštovanje, sigurnost, vrijednost…

Radionice su, u biti, rad na sebi, jer rade-ći sa učenicima, mi radimo i na sebi. Stoga

bi bilo dobro da svaka škola pokrene overadionice i da svi mi, i nastavnici, i učeni-ci, poradimo na sebi.

Majda Ovčina

Dijete treba osjetiti samopoštovanje i sigurnost



Aktuelnosti

Saradnja porodice i škole

Zabilježeno u prolazu

Nekad saradnici – danas partneri

Sretno, Softa!

U svakoj školi postoji dovoljno stručnjaka koji svojeznanje mogu prenijeti i roditeljima i kolegama

O ispraćaju u mirovinu nastavnika Zuhdije Softića

Uproces građenja partnerstva poro-dice i škole jednako trebaju ula-gati obje strane. Da bi se postigao

istinski uspjeh neophodna je dodatna edu-kacija i nastavnika i roditelja. Nisu u tomprocesu potrebni neki grandiozni i skupistručni seminari kojima smo inače skloni.U svakoj školi postoji dovoljno stručnjakakoji svoje znanje mogu prenijeti i rodite-ljima i kolegama. Na primjer, pedagog-psiholog škole treba svoje znanje stečenona fakultetu i brojnim doedukacijama pre-

nijeti prvo voditeljima odjeljenja a onda iostalim kolegama u nastavi.

Jedna od provjereno učinkovitih metodaje radionica na kojoj će se nastavnici naćiu ulozi roditelja i tako se osposobiti meto-dom “vlastite kože” da takvu istu radioni-cu provedu s roditeljima svojih odjeljenja.Radionica se sastoji u sljedećem:

U školi se organizira radionica zanastavnike i njihovu vlastitu djecu. Neovisno jedni od drugih nastavnici i nji-hova djeca ispunjavaju upitnik o međusob-

nom poznavanju i načinu komunikacije.Nakom toga roditelji i djeca analiziraju

svoje upitnike, koliko ima slaganja/nesla-ganja u pojedinim odgovorima.

Cilj ove radionice je da nastavnici/ra-zrednici bolje shvate učenike i roditelje izsvog odjeljenja jer će baš metodom “vla-stite kože” ustanoviti da ni u njihovomodnosu s vlastitom djecom nije sve “ideal-no”. Ovu radionicu zatim treba da urade usvom odjeljenju što će im pomoći da boljeupoznaju svoje učenike, njihove roditelje injihov međusobni odnos kao startnu osno-vu za dalje građenje partnerstva. Da ne bi

bilo diskriminacije prema nastavnicimakoji nemaju vlastitu djecu i oni treba daučestvuju i opserviraju radionicu.

Nakon uvodne radionice svi sljedećiroditeljski sastanci treba da imaju kompo-nentu građenja partnerstva čija je osnovadobrobit djeteta-učenika. Sama riječ par -tnerstvo podrazumijeva jednaku važnostoba partnera u zajedničkom “poslu”, uovom slučaju u odgoju i obrazovanju dje-teta. Na školi je da kod roditelja stvori tajosjećaj da se njihovo mišljenje uvažava i da

je nastavnicima također stalo do dobrobitinjihovog djeteta, ali i da nastavnici imaju,

za razliku od njih, i formalno obrazovanjeu ovoj oblasti.

Kada se taj odnos jednom uspostavionda će i rasprava na temu postojeće situ-acije, njenog poboljšanja i načina kako tozajedno postići biti iskrenija i kvalitetnija.Roditelji će, postupno, napustiti uobičaje-ni “odbranaški” stav i sami ponuditi svo-je aktivnije i kreativnije učešće u životu iradu odjeljenja i škole ali u skladu sa za-konskim pravima i obavezama s kojima ih

treba upoznati na početku školske godine.Mogućnosti je bezbroj

- uključivanje u vannastavne aktivnosti,pomaganje oko takmičenja (prevoz i sl.),druženja s učenicima i nastavnicima, izra-da didaktičkih materijala, uređenje učioni-ce-kabineta, posjeta učenika zanimljivimradnim mjestima roditelja, predstavljanjezanimanja roditelja na časovima profesio-nalne orijentacije, ekskurzije, izleti... Kadadijete osjeti to partnerstvo, kada i u školi i uporodici sluša o istim vrijednostima, osje-

tiće se sigurno i zaštićeno što će direktnouticati na bolji uspjeh u učenju i vladanju.A zar nam to nije svima zajednički cilj?

Gorana Jovanović

Događaj oktobra mjeseca u Osnov-

noj školi u Dubokom Potoku u školskoj2008/2009. godini svakako je bio veomalijep ispraćaj u zasluženu mirovinu dugo-

godišnjeg nastavnika historije i geografijeZuhdije Softića.

Na okupu su bili: starije i mlađe kole-

ge, učenici starijih i sadašnjih generacija.Uslijedio je prigodan program, druženje,čestitanja… Uz to, nezaobilazna, draga inezaboravna sjećanja na četiri decenije

rada popularnog Softe.Među brojnim gostima svečanosti je pri-

sustvovao i srebrenički načelnik OpćineOsman Suljagić koji je, i pored prezauze-

tosti drugim poslovima, našao vremena da

oda priznanje za dugogodišnji rad ovomne samo vrsnom nastavniku, već i dobropoznatom društvenom i javnom radniku.

Softić je svoj cijeli radni vijek proveou školskim obavezama i dužnostima napodručju Dubokog Potoka. Gdje ga nisutražili – tu ga jedino nije bilo. Pored od -gojno-obrazovnog rada stizao je i da seusavršava u struci. Dobar dio sebe ugra-

dio je u razvoj mjesnog područja: istrajno,godinama, i bez predaha.

Svi učesnici ove nezaboravne svečanostisložili su se na kraju u jednom: ispraćajZuhdije Softića bio je lijep, duboko ljudski,prosvjetarski, u pravom smislu tih riječi.Onako kako to on i zaslužuje. I da se nikad

ne zaborave duge godine druženja s njim,godine zajedničkog rada.

Ovakvi ispraćaji prosvjetnih radnika umirovinu trebali bi biti naša stalna praksa.Svuda, u svim našim školama. Ti ispraćajisu i prilika da se oda priznanje zaslužnimprosvjetarima, priznanje njihovom samo-

prijegornom radu, ljudima koji su svojeradne godine uložili u odgoj i obrazovanjemladih naraštaja.

A takav je i Zuhdija Softić koji će, zasi-gurno, i svoje penzionersko vrijeme ispu-

niti osmišljenim sadržajima. Sretno, Softa!

Ešref Berbić



Aktuelnosti

Govor Gornjeg Doca kod Travnika kao osnova za proučavanje jezika Ive Andrića

Vjerni čuvar narodnoga govoraTri su činioca koja upućuju na to da je Bosna bila izvorište Andrićevih tematskih preokupacija: prvi je vezanopćenito za tematiku njegovih djela, gdje je sve isprepleteno Bosnom, njezinim ljudima i prirodom, drugi je

leksički segment, a treći da je Andrić “svojim jezičkim osjećanjem bio čvrsto vezan za svoje tlo, za Bosnu”“Žao mi je kada pomislim da izumire

svakim danom naša stara čudna Bosna,a nema nikog da zabilježi i sačuva mrkuljepotu nekadašnjeg života, i žao mi jekad pomislim da sa svakom starom ženomumre jedan stih i sa svakim fratrom bivazakopana jedna historija.”1

Govor jednoga kraja teško je opisati idokučiti ako se najprije ne osvrnemo

na njegove ljude, jer poznato je dajedno bez drugoga ne ide. No, kada se jednomjesto može pohvaliti da je iznjedrilo našegjedinog književnog nobelovca, onda ni jedanosvrt ovog tipa ne može početi bez govora onjemu. Nažalost, pri spomenu Gornjeg Docakod Travnika samo će se još rijetki sjetiti našegvelikog nobelovca Ive Andrića, ali kažu da sečovjekova obrazovanost ogleda u njegovimasocijacijama.

Govor ovoga mjesta još i danas je vjerni ču-var ikavskošćakavskoga dijalekta, kakvog gaje prikazao i sam Ivo Andrić u govoru likovasvoje Travničke hronike.

Iako u neposrednoj blizini grada Travnika, tepod velikim utjecajem književnojezične norme,Dolac je ipak uspio sačuvati svoje specifičnosti.Tako se još uvijek kod izvornoga starijeg sta-novništva može čuti meja, mlaji, tuji, jat je daolipo, bilo, mliko, a četiri afrikata (č, ć, dž, đ)svedena su na dva (ć, đ).

Odgovore na pitanja o životu jednoga umjet-nika najčešće ćemo pokušati tražiti u njego-vim djelima. Ako pogledamo životni put IveAndrića i njegova djela, nailazimo na jednukontradiktornost. Pitam se postoji li još i jedanumjetnik, pisac, koji je u svojim djelima toliko

zaokupljen svojim zavičajem, a da mu se to to-liko odriče i negira. On kaže da je Bosna svijetu malom i svojim djelima je zaista uzdiže naposebno mjesto.

Stalni interes za zavičajMnogi su istraživali Andrića i pokušavali

dosegnuti u potpunosti ono što je on svojimdjelima želio reći. Moj pokušaj bit će vezan zaAndrića na njegovom izvoru, a što bi za jedno-ga pisca bio izvor doli njegov zavičaj.

Ivo Andrić rođen je u Gornjem Docu kodTravnika, pa iako nije dugo živio u ovom ma-

lom mjestu s pogledom na travničku čaršiju,ostao mu je vjeran u svojim djelima, osobito uTravničkoj hronici. Andrić je zaista želio pro-niknuti u svijest svojih sugrađana o kojim suu njegovim djelima govorili začuđeni stranci

poput De Fosea u Travničkoj hronici i MaxaLevenfelda u Pismu iz 1920. Budući da su An-drića oduvijek zanimale opće ljudske sudbine,njegova Bosna, svijet u malom, bila je bogatabaština za njegovu literaturu.

Ozbiljan i oprezan čitatelj Andrićeva djelasasvim sigurno će zapaziti njegov jezik, kojije poput Bosne na razmeđi puteva i sam stje-cište različitih dijalekata i govora. I ovoga putaAndrić je ostao vjeran Bosni, pa u njegovimdjelima možemo zapaziti čuvanje starih odlikabosanskih govora.

Mnogi kritičari proučavali su njegov jezik s raznih aspekata njegova života, uzimajući uobzir ranu ijekavsku fazu, te poslije ekavskunakon prelaska u Beograd. Među njima mnogoje onih koji svoje teze zasnivaju na Andrićevomjeziku kao čistom produktu književnojezične

norme, odričući mu dijalekatske crte. Za razli-ku od njih, ja ću se osvrnuti na njegov jezik sobzirom na karakteristike govora Andrićeva za-vičaja – Travnika, odnosno Gornjeg Doca, kojipripada ikavskošćakavskome dijalektu BiH.

Kroz cijelu Andrićevu literaturu vidljiv jenjegov stalni interes za zavičaj, pa se on nepre-stano kreće između Travnika, Sarajeva i Više-grada. Iako ga za Travnik vežu najraniji daninjegova života, pa bi se moglo očekivati da munisu toliko ostali u sjećanju, ovaj je grad bionjegova velika inspiracija, a rodno mjesto Gor -nji Dolac čest toponim njegovih djela.

Premda veliki zagovornik Vukove koncepci-je književnoga jezika, Andrić je i vjerni čuvar narodnoga govora, pa su i njegovi likovi če-sto autentični govornici određenoga narječja igovora, što mu je dopuštao i njegov književnipostupak.

Naime, svaki pripovjedni tekst pretpostavljaautora koji kao individualizirana ili pak kao be-zlična svijest govori, tj. pripovijeda. S autorovepozicije očekivali bismo da govori književnimjezikom. “Kod Andrića je, na primer, uvek tako: sa autorove pozicije govori se čistim knji-ževnim, uzornim jezikom, i u najvećem brojudela ekavski, a govor ličnosti dat je sa izvesnomperspektivnom udaljenošću.”2

Govor BosneIako se perspektivna udaljenost, tj. specifi-

čan govor likova dijalekatski markiran nekadai ukida u autorovu korist, prevladava ovo prvo,jer to Andrićevom književnom postupku dajejoš jednu dozu posebnosti. “To je izuzetno za-

nimljivo u slučajevima kada te iste ličnosti i uistome književnom delu pre ili posle ovoga uki-danja perspektivne udaljenosti govore ijekavskii sa dijalekatsko-lokalnim elementima.” Takoje npr. autorov govor u Prokletoj avliji ekavski,a likovi govore ekavicom sve do trenutka kadafra Petar počinje pričati o događajima, ali izvanAvlije, ne kao učesnik u priči. Onda on govoriijekavski, a unutar njegova govora ličnosti izAvlije, pa i sam Ćamil, postaju ijekavci. Dakle,opoziciju ekavski naspram ijekavskog, odnosnolokalno-dijalekatskih elemenata gdje se javlja iikavica, Andrić iskorištava i u funkcionalne,kompozicijske svrhe. Ovim se on neprestanodrži pozicije sveznajućeg pripovjedača, što mudopušta i ovakva jezička preplitanja.

Iako i sam Andrićev prijelaz s ijekavskoganarječja na ekavsko njegov jezik i općenito ori-jentaciju s obzirom na tematiku čini nejasnim,sa sigurnošću možemo utvrditi da je on u svo-jim djelima uspio sačuvati i vjerno prikazatigovor Bosne. Objektivno gledano, nemoguće

je suživjeti se s jednim podnebljem, a pri tomzanemariti govor njegovih stanovnika.

Ipak, ta Andrićeva vezanost za Bosnu neka-ko nameće misao da autentičnost govora likovanije samo književni postupak, nego je i odrazsamoga pisca.

“Funkcionalne osobenosti jezika ne uzima-

mo kao jednostavne elemente individualizacijelikova u književnom delu, što bi poetski jezik svelo na pragmatički jezik u naročitoj funkci-ji objektivizacije lika ili karaktera, nego – sa-

svim suprotno tome – mislimo da se, zato što iu umetničkom delu jezik ima saznajne ciljeve,

sadržaj dela, pa time i likovi njegovi otkrivaju ualternaciji raznih funkcionalnojezičkih stilova,tipova govora, koji u svojoj ukupnosti grade ce-

lovit lik autora.”3

U Travničkoj hronici običan svijet govoriikavskošćakavskim dijalektom, pa se jezik di-

Travnik, Andrićeva velika inspiracija



Aktuelnosti

jaloga i piščev jezik bitno razlikuju. Fonem h

kao vjerni pokazatelj jezičnoga stanja Bosne iovdje nam mnogo govori i Andrić ga je svje-stan. U govoru likova ovaj glas se javlja naetimološkom mjestu, pa negdje i gdje ga poetimologiji nema, dok se u govoru pisca rijetkopojavljuje. Andrićev govor u djelima bitno jeodređen ondašnjom jezičnom normom, u čemumu je pomagala i njegova lektorica Vera Sojić.Takav je slučaj i s fonetsko-fonološkim karak -teristikama.

Od ijekavice do ekaviceAndrić je jednom rekao da je on literaturu do-

veo do praga bosanske kuće, a da ju je Meša Se-limović uveo u bosansku kuću. On želi reći daje u svojim djelima opisivao svakodnevni životbosanskoga čovjeka s njegovim poteškoćama,koristeći se govorom likova, koji je vezan zanjihovu okolinu, te govori mnogo o njima. Onnije želio ući potpuno u čovjekovu intimu, negoje na njega gledao s obzirom na cijelu okolinu,tj. čaršiju. Takav čovjek samo je predstavnik

prilika koje zaokupljaju tadašnje doba. Tako jei na jezičkom planu, pa su termini i općenitoleksika isključivo vezani za život čaršije beznekih velikih upliva u vjerski život. Pa i samifratri, koji su vrlo česti likovi njegovih djela,uglavnom govore o društvenim prilikama.

Kao jedna velika nestalnost Andrićeva knji-ževnog opusa smatra se refleks jata. Poznato jeda je sve do 1936. godine svoja djela pisao ije-kavicom, da bi onda prešao na ekavicu, vođenidejom da jedan jezik treba biti u potpunostijednak bez različitih varijanti. No, kada pogle-damo ijekavski dio opusa, uočavamo i tu mno-

ge nedosljednosti, koje bismo mogli povezati snjegovim zavičajem, Travnikom i Gornjim Do-cem, tj. s njihovim specifičnim govorom. An-drić je među prvima koristio oblike govora izsvog zavičaja. Tako se u govoru likova javljajuikavski oblici gorila, vidila, živila i dr. Ovo jesudeći po zabilježenoj građi s ovoga područ-ja dakako odlika ikavskoga dijalekta, što se idanas može čuti u Travniku i njegovoj okolici.Međutim, ovakva ubacivanja ikavskih osobi-na i šćakavizama može se pronaći i u opusu izekavske faze Andrićeva stvaralaštva. Iako pišeekavicom, njegovi likovi, budući da su i daljeuglavnom Bosanci, govore ijekavicom, a neka-

da i ikavicom.“Andrić je, to i naši primjeri pokazuju, jasno

lučio ekavske i ijekavske likove pojedinih riječi.On je, uz to, nosio u svome jezičkom osjećanjui ijekavizam kao govornu osobinu i znao je gdjekoji refleks jata dolazi: to jest, znao je da lučidvosložne od jednosložnih refleksa jata.”4

Detaljno lingvističko istraživanje i analizi-ranje Andrićeva djela s obzirom na govor nje-gova zavičaja u konačnici bi vjerojatno dalomnoge istovjetnosti, koje bi se negdje ticaleobostrane vezanosti za književnu normu, anegdje i stvarnih podudarnosti. Kada govorimo

o morfološkim specifičnostima na tom planukao zanimljiv izdvaja se nastavak dativa, in-strumentala i lokativa –ma, nastao redukcijomvokala, koji je čest u govoru Gornjeg Doca, a udjelima Ive Andrića zastupljeniji od druga dva(-ima, -im). Osobito u Travničkoj hronici čest

je oblik konjma. “…Nastavak –ma i brojno je iu apsolutnom koeficijentu zastupljeniji, i možese smatrati primarnim za Andrićev jezik već ipo tome što se u prvom izdanju dela jedino on iupotrebljava.”5

Zamjenica sav u arhaičnom obliku vas ta-kođer se javlja i u govoru Gornjeg Doca i tonajčešće u sintagmi s pridjevskim značenjemsav-cio, sav dan>vas dan>vazdan. U jeziku

Ive Andrića ova zamjenica u svom arhaičnomobliku i danas dijalekatskom vas, javlja se na-poredo s književnojezičnim oblikom, tako da sejasno pokazuje prisustvo svjesnog arhaiziranjateksta, odnosno govora.

Ipak, mnogo je osobina govora Andrićevazavičaja koje nisu našle svoje mjesto u njego-voj literaturi. Naime, neke od važnih osobinakao što je jednačenje afrikatskih parova u koristpalatalnijeg i mnoge druge, ovdje se ne pojav-ljuju. To je vjerojatno opet rezultat Andrićevogzanimanja za standardnu normu. “On nije išaoza tim da svoje romane i dijalekatski veže zaodređeni prostor. Otuda kod njega u Travničkoj

hronici i Bošnjaci, kao starosjedioci i po dija-lekatskoj pripadnosti ikavci i šćakavci, i fratri,imaju obilježja ijekavskog govora.”6

Međutim, bitan jezični čimbenik u njegovimdjelima bila je i njegova lektorica Vera Stojić,koja je često ispravljala te dijalekatske crte sma-trajući ih netočnim, da bi Andrić neke od njihponovno vraćao. Posebno važni oblici bili suoni koje je on ponio od svoje majke i koji su musamim tim bili od sentimentalne važnosti. Iakoje uvijek bio vjeran normi književnoga jezika,ipak, i kada je prešao na beogradsku jezičnunormu, nikada nije u potpunosti napustio neke

osobine ponesene iz rodne Bosne. “Bez sumnje,Travnička hronika je tražila više bosanskih oso-

bina, nego što je to bio slučaj sa Gospođicom.Andrić je znao da muslimani Travnika govore:kahva, kuhinja i sl. i nije im mogao oduzeti tuosobinu, ako je želio da ostane na jezičkom tluradnje romana.”7

Zato u Prokletoj avliji, čija je radnja smješte-na na obalama Bosfora, daleko od Bosne, glav-ni lik – Bosanac, fra Petar govori ijekavicomu kojoj ima i odstupanja. To su primjeri kao:uvjek, zauvjek, smjeh…

Lokalizmi i orijentalne riječiPostoje tri čimbenika koja upućuju na to daje Bosna bila izvorište Andrićevih tematskihpreokupacija s obzirom na jezik, kao i druš-tveno-političku problematiku. Prvi je vezanopćenito za tematiku njegovih djela, gdje jesve isprepleteno Bosnom, njezinim ljudima iprirodom. “Tako je mogao da piše i o Travniku,i o Višegradu, i o Sarajevu samo onaj koji jedobro poznavao i ljude, i krajeve, a i istorijutih predjela.”8

Drugi je leksički segment. Pored mnogihturcizama, koji su semantički vrlo raznovrsni,kao i neki lokalizmi, Andrić je nosio taj leksički

fond u svom rječniku, znao je njegove seman-tičke vrijednosti, iako za neke danas nemamoadekvatnu zamjenu. Treće, “Andrić je svojimjezičkim osjećanjem bio čvrsto vezan za svojematično tlo, za Bosnu.”9

On poštuje izgovor nekih riječi onako kakoih izgovara narod u Bosni. Tako npr. on nikadaneće napisati sekvencu –rj u riječima Bajram,bajramski, jer zna kako govore vjernici. Vidlji-vo je da su mu bili poznati običaji svih vjera inacija u Bosni. Tako se često javlja i inicijal-no h (halva, hair, hodža). Oblike leksema, npr.uho, sa h, Andrić je moga nositi iz svoga zavi-čaja i nije ga često mijenjao s drugim fonetskimoblikom.

Na kraju svih njegovih djela nalaze se opšir -ni rječnici turcizama, koji su također svojevrsnipokazatelj ukorijenjenosti odlika bosanskih go-vora u jeziku ovoga pisca. U jeziku Ive Andrića,gdje su lokalizmi, kao i orijentalne riječi kojenisu imale zamjenu u našem jeziku, i unatoč te-mama relativno rijetki, i samo nagomilavanjeovolikog broja turskih riječi ukazuje na pišče-vu želju da prikaže sliku određenog događajasmještenu u vremenu i prostoru.

Turcizmi su ovdje redovito u onom obliku ukakvom ga je prihvatio narod u Bosni i kakvimga i sada čuva u svom govoru.

“Ivo Andrić, kao i svaki drugi majstor pera,cijelim svojim literarnim ostvarenjem pokazujestalnu vezu, makar i duhovnu, sa rodnim kra-

jem – zavičajem. Jezička komponenta u svakojdubljoj analizi vodi nas u njegovu rodnu Bo-

snu…”10

Teško da postoji grad u Bosni kojeg Andrićnije spomenuo u svojoj literaturi, a na to se na-dovezuje njegov omiljeni postupak, diferenci-ranje likova po regionalnim karakteristikama(govor, običaji, mentalitet…)

Dakle, iako Andrićev književni put zapravonema konstantu ni što se jezika tiče, ipak je on

nastojao stajati iza onoga što je napisao. O tomegovori i činjenica da nakon prelaska u ekavskufazu svoja ranija djela nije dao ekavizirati.

“Filološka analiza pokazuje da Andrićev au-

torski jezik na semantičkim, leksičkim i sintak -tičkim razinama obilato i u izražajnom smisluplodonosno crpi iz cijeloga štokavskog rezervo-

ara, ne gajeći nikakav zazor koji bi bio motivi-ran standardnojezičnim granicama…”11

Sanja Heraković

1 Iz Andrićevog pisma biskupu Tugomiru Alaupovi-ću

2 Boris A. Uspenski: Poetika kompozicije, semiotikaikone, Nolit, Beograd 1979., str. 37

3 Živojin Stanojčić: Jezik i stil Iva Andrića, Filološkifakultet beogradskog univerziteta, Beograd 1967.,str. 11

4 Asim Peco: Jezik književnog teksta, Izabrana djelaVI. Sarajevo 2007., str. 206

5 Živojin Stanojčić: Jezik i stil Iva Andrića…, str. 31

6 Isto. str. 206

7 Asim Peco: Jezik književnog teksta, Izabrana djelaVI. Sarajevo 2007. str. 209

8 Isto. str. 211

9 Isto. str. 212

10 Asim Peco: Radovi o turcizmima, Izabrana djela V.Sarajevo 2007. str. 213

11 Ivan Lovrenović: Ivo Andrić, paradoks o šutnji. u:Novi izraz, časopis za književnu i umjetničku kriti-ku, br. 39, Sarajevo, januar - mart 2008., str. 7



Nova izdanja

Od školskih takmičenjado matematičkih olimpijada

Dr. Šefket Arslanagić: Zbirka riješenih zadataka sa takmičenja iz matematikeučenika osnovnih škola u FBiH (1996.-2008.), Grafičar promet, d.o.o, Sarajevo, 2008.

Nedavno je iz štampa izišla novaknjiga dr. Šefketa Arslanagića,vanrednog profesora na Odsjeku

za matematiku Prirodno-matema-tičkog fakulteta u Sarajevu i dugo-godišnjeg saradnika „Prosvjetnoglista“. Ovoga puta Arslanagić je(nakon što je objavio 22 knjige i

brojne stručne i naučne radove izrazličitih oblasti matematike) ulo-žio vidan napor kako bi u jednuknjigu prikupio zadatke sa brojnihkantonalnih, federalnih i državnihtakmičenja, u periodu od 1996. do2008. godine. Zato bi se moglo rećida je ova knjiga, na određen način,nastavak slične zbirke riješenih za-dataka iz matematike, sa predratnihtakmičenje, autora Smaila Vesnićai Momčila Vujovića. Profesor Ar -slanagić, prepoznatljiv po svom

izuzetnom angažovanju u organi-zaciji poslijeratnih matematičkihtakmičenja u Federaciji BiH i pri-premama mladih matematičara zameđunarodna takmičenja, ovom jeknjigom popunio dosta oskudnumatematičku literaturu, pri čemutreba naglasiti da će ona, ipak, naj-više koristiti učenicima i nastav-nicima matematike u pripremi zanaredna takmičenja.

O vrijednosti i korisnosti ove

nove Arslanagićeve knjige rječito govore irecenzenti dr. Arif Zolić i profesor SeadSoftić:

„...U prvom dijelu dati su zadaci sa kan-tonalnih takmičenja (Kanton Sarajevo) od1996. do 2008. godine učenika osnovnihškola, od V do VIII razreda. Zadaci i rješe-nja su navedeni hronološki, po godinama.Rješenja su prezentirana jasno, prilagođe-na uzrastu učenika, ali ne nauštrb matema-tičke strogosti. (Dobro bi bilo kada bi semogli skupiti zadaci i rješenja i iz drugih

kantona.) U drugom dijelu dati su zadacisa federalnih takmičenja, opet hronološki,po godinama. Učesnici ovih takmičenjatakođer su učenici od V do VIII razredaosnovnih škola. Na ovom, višem nivou ta-

kmičenja, zadaci su raznovrsniji i složeniji.To je omogućilo autoru da data rješenja za-dataka izloži na zavidnom stručnom nivou,

ali opet na način prilagođen učenicima.Poznato je da je sam autor godinama da-vao, gotovo nemjerljiv, doprinos ne samoorganizaciji takmičenja nego i populariza-ciji rada mladih matematičara. Brojne suljetne škole mladih matematičara koje jeorganizovao i bio predavač u tim školama.To se sigurno može primijetiti u rješenjimazadataka. Ponekad autor da sebi sloboduda učenicima pruži više nego što se to, uovakvim prilikama, očekuje.

U trećem dijelu dati su zadaci sa držav-

nih juniorskih matematičkih olimpijada.Rješenja ovih zadataka su korak dalje pre-ma takmičenjima internacionalnog znača-ja...“

(Dr. Arif Zolić)

„...Činjenicu da su tretirana takmičenjarangirana u smislu 'od nižeg ka višem ni-vou', autor ove zbirke je popratio ekviva-

lentnim rasporedom zadataka, kojičitavoj Zbirci daju neophodnu ivrlo prihvatljivu metodičku kom-ponentu. Svi zadaci imaju detaljna,metodološki besprijekorno urađe-

na rješenja, prezentirana na načinkoji je apsolutno prihvatljiv i zaučenike skromnijeg matematskogznanja. Prateća grafika (crteži išeme) je vrlo kvalitetno urađena,sa jasno istaknutim elementimageometrijskih pojmova, koji u pot-punosti ilustruju i pretpostavke itvrdnje postavljenih zadataka.

Budući da Zbirka sadrži vještoodabrane zadatke koji se, dobrimdijelom, naslanjaju na zvanični

Nastavni plan i program u osnov-noj školi, ona će biti prihvatljivaza većinu učenika, pa se možeuspješno koristiti i za realizacijuprogramskih sadržaja matematskihškolskih sekcija, dodatnu nastavuiz nastavnog predmeta matematikakao i za individualno i kolektivnostručno usavršavanje nastavnika.

Zbirka je naročito značajna zaone učenike, kako osnovnih takoi srednjih škola, koji ispoljavaju

poseban talenat i afinitet prema složenijimmatematskim sadržajima, jer se istovreme-no može koristiti i za svojevrsni „trening“,odnosno pripremu za naredna školska,kantonalna, „federalna“ i „državna“ ta-kmičenja, kao i za takmičenja višeg nivoa,međunaraodnog značaja.

Osim navedenih karakteristika trebaistaći da je autor ispoljio veliki trud i umi-jeće u pronalaženju, sortiranju i uobličava-nju vrlo heterogenog „sirovog“ materijala,

od kojeg je, na zadovoljstvo velikog brojaučenika i nastavnika, sastavljena ova Zbir -ka...“

(Prof. Sead Softić)



Značajan doprinosistraživanju književnosti za djecu

Ibrahim Kajan: Razvojni oblici dječjegbosanskohercegovačkog romana, „Zalihica“, Sarajevo, 2008.

Nova izdanja

Već smo se pomalo navikli na činje-nicu da je bosanskohercegovač-ka književna produkcija za djecu

(dječija književnost, književnost za djecu)bila na margini književno-kritičke i knji-ževno-teorijske pažnje. Uprkos respek -tabilnom obimu i estetskoj vrijednosti taknjiževnost nije imala validnu književno-

historijsku valorizaciju, niti tako potrebnoknjiževno-historijsko situiranje, kao što gaje imala književnost za odrasle, prihvati-mo li, uslovnu, takvu podjelu. Razumijese da se takav nedostatak itekako osjetio unastavnoj praksi kod upoznavanja bosan-skohercegovačke književnosti, bilo da seradilo o obaveznoj lektiri, sadržaju čitankiili, pak, o buđenju ljubavi i potrebe za knji-gom i čitanjem.

Ovaj nedostatak višestruko je i dodatnousložnjen ratnim događanjima, te nasta-lim društveno-ekonomskim i političkimpromjenama, jer su se, u izmijenjenimokolnostima, postavljala i stara, ali i nekanova pitanja, vezana za kritičku valoriza-ciju književnog stvaralaštva za djecu. Uovakvoj situaciji otvorena je mogućnostda u tako zapušten i neograđen cvjetnjak (kako bismo mogli pojmiti stanje u dječi-joj književnosti) ukoliko se stanje ne budemijenjalo, zajedno uđu, ruku pod ruku, izagriženi ideolog, i dezorijentisani peda-gog, i poneki skriboman koji dječiju knji-ževnost uzimaju kao djetinjariju odraslih,

a ne kao „najbolju književnost koju čak idjeca mogu razumjeti“. Upravo zbog ova-kvih okolnosti smatram kako je književnastudija „Razvojni oblici dječjeg bosansko-hercegovačkog romana“ Ibrahima Kaja-na (u izdanju Izdavačke kuće „Zalihica“,jednog od najagilnijeg domaćeg izdavača)od izuzetnog značaja jer predstavlja prvucjelovitu, kritičku sistematizaciju i valori-zaciju bosanskohercegovačkog romana zadjecu.

Treba odmah reći da je ova knjiga napi-

sana sa izrazitim senzibilitetom, kako pre-ma samoj materiji – predmetu istraživanja,tako i prema čitaocima, korisnicima ovogvrijednog istraživanja, prije svega – stu-dentima i nastavnicima, ali i prema širem

čitalačkom krugu, kojeg će, nadam se, biti.Ovom studijom su obuhvaćeni svi relevan-tni dječiji romani bosanskohercegovačkih

pisaca, odnosno pisaca rođenih u Bosni iHercegovini ili izvan nje, ali koji su život-nom i jezičkom praksom svoje djelo prido-dali bosanskohercegovačkom književnomprostoru.

Prema tvrdnji samog autora on svojeistraživanje „izvodi“ na oko 70 od okoukupno 110 romana za djecu, koliko ih jeuopće objavljeno. U studiji su opisani ti-povi i modeli koji su kroz vrijeme nosilirazvoj romana, razvrstane uočljive žanrov-ske cjeline, te naznačeni žanrovi koji se tek javljaju, makar za tako nešto bilo tek jedanili dva primjera. Knjiga je, istovremeno, ipregled svih relevantnih pisaca dječijeg ro-mana kod nas i svih onih koji su se do sadakritički bavili ovom vrstom književnog

stvralaštva za djecu. Analizu prate i korisnibibliografski prilozi, pri čemu se autor slu-žio svim mogućim „tehnikama“ prikuplja-nja informacija, uključivši tu i internetskeinformacije, pa bi se za ovu knjigu moglo

reći da je, istovremeno, i svojevrsna anto-logija odabranih književnih djela, na ko-jima je autor zasnivao svoj analitički rad.Tako će sigurno biti i koristan „konsultant“budućim sastavljačima školske lektire. Ka-rakterišući pojedine romane, Kajan prenosirelevantne ocjene iz vremena kada je djelonastalo, dodajući im nove valere vlastitog

prosuđivanja, ne bježeći ni od „ispravlja-nja“ ranije izrečenih stavova. A Kajanovkritički stav nije nimalo suhoparan, nanivou puke konstatacije, nego je veomailustrativan, potpomognut argumentima izštiva koje je predmetom analize. I dječijipisci, čija je djela Kajan analizirao, moguu ovoj njegovoj studiji prepoznati korisneporuke, prvenstveno kada je riječ o njiho-voj situiranosti u ovom žanru.

Knjiga Ibrahima Kajanja „Razvojni obli-ci dječjeg bosanskohercegovačkog roma-

na“ se čita vrlo lahko i ne ispušta iz rukedo zadnje stranice, što je prava rijetkost zaovu vrstu štiva, pa nas autor, ako bismo sepomogli sportskim žargonom, podsjeća nadobrog sudiju koji se gotovo i ne primijetivodeći dobru utakmicu. On je, naime, bezikakvih teškoća, „proveo“ dječiji romankroz njegovih pedeset razvojnih godina,počevši od pustolovnog romana „IzviđačiVidrinog jezera“ Stevana Bulajića (Saraje-vo, 1954.) i Ćopićevog „Doživljaja mačkaToše“ iz iste godine, koji se uzima kao prvi

animalistički roman za djecu kod nas, pasve do romana koji su nastali u toku ili na-kon našeg posljednjeg rata.

Kajan je, što je posebno vrijedno, bosan-skohercegovački dječiji roman promatraona prostoru cijele Bosne i Hercegovine,izbjegavši tako sve etničke i entitetske ba-rijere. Zato smo uvjereni da će ovo izuzetnoznačajno istraživanje naći svoje zahvalnečitaoce (korisnike) na cijelom bosansko-hercegovačkom državnom prostoru, ali išire, u susjednim nam državama, imajući

u vidu okolnost da Kajan u svojoj knjizi uznatnoj mjeri „zahvata“ i vrijeme koje smoproživjeli u zajedničkoj državi.

Alija Musić



Iz jezičke prakse

Nije uredu čekanje u redu

Piše: mr. Aida Kršo(Institut za jezik Sarajevo)

(Sastavljeno i rastavljeno pisanje priloga i brojčanih ocjena)

Još jedna nedoumica u jezičkoj praksi:da li napisati odvojeno ili zajedno: uredu ili uredu, na žalost ili nažalost ,

na brzinu ili nabrzinu, na pamet ili napa-

met , itd. S obzirom na to da slične dilemeimaju mnogi, pogrešna rješenja za navede-ne primjere nije teško naći u svakodnevnoj

komunikaciji. Zbog toga nailazimo razli-čito napisane oblike složenih priloga, štoje nekad opravdano, a nekada ne: Urijetko vam trud svirači (idoconline.info), u rijet -ko naseljenim područjima (zepce.ba), manaravno da je uredu. (dernek.ba), Sve jeuredu (vmjablanica.com.ba), ali i: Sve je uredu (scaryblog.blogger.ba), prenos uživo,navrat -nanos skrpljen pravni sistem (cin.ba), zato pijem navrat, nanos (cafe.ba),zaradite usput . (sarajevo-x.com), Negdjeuz put ja sam te izgubila (dernek.ba), Uz

put moraću spomenut (sarajevo-x.com),nek si ti živ i zdrav i uz brdo brz. (forum.linux),“kako uzbrdo, tako i nizbrdo!” (dri-ve-in.ba), danas smo na žalost svjedoci(plivazdravlje.ba), Nekad je bolje donositiodluke na brzinu (teen.co.ba), šarena tortana brzinu (recepti.co.ba), namjestiti stanna brzinu. (sarajevo-x.com), itd.

Među navedenim primjerima ima i pra-vilno i nepravilno napisanih oblika. Trebarazlikovati složene priloge koji se pišu za-jedno od kombinacija u kojima svaki dio

zadržava svoje značenje. Da bi bila pra-vilna upotreba složenih priloga, trebalo jenapisati: sve je uredu; navrat-nanos (značiraditi nešto u velikoj žurbi, bez reda), us-put nešto reći, ali brati cvijeće uz put . Ko-lači koji se mogu brzo napraviti su kolačinabrzinu. Zamjerke mogu biti na brzinurada, ali se može nešto uraditi nabrzinu.Nije mu naruku da sad ide tamo, ali je paona ruku. Ostali smo nasamo, nije nam nikosmetao, ali na samo metar od nas nešto sedesilo; itd.

U navedenim primjerima razlika je nesamo u značenju nego i u akcentima. Kadase piše prijedlog odvojeno od imenice,znači da imenica zadržava svoje značenje.Kratkosilazni akcenat je na prvom slogu

kod priloga navrat-nanos, uzbrdo, nizbrdo,urijetko, nadesno, itd . Međutim, nekadaje razlika samo u značenju, a akcenatskerazlike nema: u redu i uredu, na brzinu inabrzinu, na primjer i naprimjer . Nećemo

vas više zamarati akcentima. Dovoljno jeda prepoznate da se riječi različito izgova-raju kada su prijedlozi napisani odvojenoili kada je nastao složeni prilog. Primjerikoji imaju iste naglaske u oba slučaja, kaošto je u redu i uredu, još više ostavljajuprostor za nedoumice. Jedino po čemu serazlikuju je značenje.

Zbog toga je vrlo važno pratiti značenjeriječi. Ako imenica zadržava svoje znače-nje, onda se prijedlozi uz imenice pišu od-vojeno: paziti na primjer, brati cvijeće uz

put, ići nekome na žalost . U drugom sluča-ju, ako u spoju prijedloga i imenice nasta-ne novo značenje, neovisno od prvobitnogznačenja imenice, prijedlog i imenica sepišu kao jedna riječi. Naprimjer: Nažalost (žao mi je), ali nisam išao na žalost (otićiu posjetu ožalošćenima), uredu (u znače-nju: nema problema, dogovoreno), nizbr -do (naniže), itd. Pa i ova riječ naprimjer ako se kaže: Pazi na primjer pod brojem3! To znači da imenica primjer zadržavasvoje značenje i da treba paziti na sljedeći primjer , pod tačkom 3. Ali, u slučaju da sekaže: Uradite, naprimjer , sljedeću vježbu.Riječ naprimjer je prilog i piše se zajednosa prijedlogom, pa je pravilno napisati: na-

primjer , a skraćenica se piše: npr .

Mogli bismo reći nešto i o bilježenjubrojčanih ocjena u đačkim knjižicama.Blizu je polugodište, zbrajanje konačnihocjena i rezultata u toku prvog polugodi-šta. Ocjene nedovoljan, dovoljan, dobar iodličan, posebno odličan, ne predstavljajunikakav problem. Kako napisati ocjenu

vrlo dobar , to je ocjena kod koje se za tre-nutak duže zadržimo, da li se piše zajednoili odvojeno? Kada nastavnik kaže za ne-kog da je vrlo dobar znači da je više negosolidan, da je vrijedan, marljiv, ali da mumalo nedostaje da bi ipak bio odličan. Pritome naglašava i riječ vrlo i riječ dobar . Onje vrlo dobro dijete ili veoma dobro dijete.Tu nema dileme kako da se napiše. Napi-sat će se odvojeno. Ali, šta je sa brojčanomocjenom četiri, da li je pisati sastavljeno,kao složenicu: vrlodobar , ili rastavljeno,

kao složeni dvočlani izraz: vrlo dobar .Da bi dvije riječi potpuno srasle u jednu,pravopis nalaže određena pravila: da li jerazvijeno novo značenje; da li je prvi dionepromjenjiv; upotrebljava li se jedan oddijelova samostalno; je li došlo do promje-ne oblika tipa usput < uz put; je li samojedan naglasak. (Pravopis str. 37). Nave-dena pravopisna pravila jasno upućuju daje jedino ispravno napisati vrlo dobar kaodvije riječi. Tu nije došlo do srastanja riječiniti se formiralo novo značenje jer je nekozaista vrlo dobar ili veoma dobar. Drugo,u navedenom dvočlanom izrazu nije jedannaglasak nego su obje riječi naglašene.Svejedno što u svakodnevnom govoru toizgovaramo brzo, pa nam se čini kao jednariječ, kao pozdrav: Dobro jutro! Sve su tosamostalne riječi i pišu se odvojeno.

Nažalost , nemamo više prostora da us-put progovorimo i o ostalim pravilimasastavljenog i rastavljenog pisanja riječi,naprimjer , o pisanju svijetloplave boje iplavo-bijele zastave. S obzirom na to da jerečeno: ako u spoju između riječi nastane

novo značenje, onda se riječi pišu kao jed-na riječ, jasno je da se svijetloplava, mo-

drozelena pišu kao jedna riječ. No, o tomenekom drugom prilikom.



Reportaža

Uz jubilej OŠ “5. oktobar” Sanski Most

Četiri decenije trajanjaŠkola u potpunosti realizuje godišnji plan rada i uspješno ostvaruje postavljene ciljeve kako u redovnim

odgojno-obrazovnim zadacima, tako i u vannastavnim aktivnostima

Na mnogim općinskim,kantonalnim i federalnim takmičenjaima i na manifestacijama međunarodnog karaktera,učenici ove škole osvajaju značajna priznanja

UOsnovnoj školi “5. oktobar” uSanskom Mostu cijeli mjesec ok-tobar bio je u znaku obilježavanje

vrijednog jubileja – četrdeset godina traja-nja ove škole. Već 3. oktobra održali smosvečanu akademiju, posvećenu godišnjiciškole, na kojoj smo, pored ostalog, izvr-šili i proglašenje najboljeg nastavnika u2007./2008. školskoj godini. Taj dan smoposvetili i druženju sa našim kolegama,nastavnicima iz drugih osnovnih škola uSanskom Mostu, te se dogovorili o načinuorganiziranja drugih aktivnosti, posveće-nih jubileju, u kojima bi aktivno sudjelo-vale sve učeničke sekcije naše škole.

Javna ustanova Osnovna škola “5. okto-bar” Sanski Most svoju odgojno-obrazov-nu djelatnost počela je ostvarivati počet-kom školske 1968./69. godine, a svečanootvaranje školske zgrade obavljeno je po-

vodom 25-godišnjice oslobođenja SanskogMosta. Škola je tada na osnovu odlukeSkupštine opštine dobila naziv Osnovnaškola “Narodni front”. U trenutku formi-ranja ova škola imala je u svom sastavupodručne škole u Zdeni, Dabru, Koprivnii Oštroj Luci.

Od tada pa sve do danas škola je, uz re-dovne odgojno-obrazovne funkcije, poka-zivala izuzetne rezultate u mnogim oblasti-ma vannastavnih aktivnosti, prezentirajućiučenička znanja na brojnim općinskim,

regionalnim i republičkim takmičenjima.Sve je to doprinijelo da naša škola u škol-skoj 1981./1982. godini dođe do izuzetnouglednog priznanja - Nagrade “Hasan Ki-kić”, koju su, u to vrijeme, primali zaistaizuzetni školski kolektivi i pojedinci.

Novi početak Posebno mjesto u historijatu naše škole

predstavlja 1995. godina, u kojoj, nakonteških ratnih godina, grupa od 5-6 pro-svjetnih radnika, uz pomoć općinskih vla-sti, počinje pripremati uslove za “novi” po-četak rada osnovne škole. Bio je to veomatežak, složen i odgovoran zadatak, kojegsu nastavnici naše škole uspješno obavili,pa je već 15. novembra 1995. godine škola

počela sa radom, a nastavu je pohađalo oko180 učenika. U to vrijeme školski objektisu bili oštećeni i neopremljeni za norma-lan rad. Entuzijazam prosvjetnih radnika iželja učenika za znanjem savladala je sve

navedene probleme.Obnavlja se i rad područnih škola u Zde-

ni i Starom Majdanu. Polovinom 1997. go-dine Općina Sanski Most je pronašla dona-tora za sanaciju centralne škole, a zatim je1998. godine renovirana i područna školau Zdeni, te 2002. godine područna škola uStarom Majdanu.

U školskoj 2008./2009. godini nasta-vu pohađa 924 učenika razvrstanih u 34odjeljenja. Na realizaciji nastavnog planai programa i ostalih vidova odgojno-obra-

zovnog procesa angažovano je 47 nastav-nika, a na ostalim poslovima 13 radnika.Ukupno je zaposleno 60 radnika.

Škola u potpunosti realizuje godišnjiplan rada i uspješno ostvaruje postavljeneciljeve kako u redovnim odgojno-obra-zovnim zadacima, tako i u vannastavnimaktivnostima. Učenici ove škole učestvujusvake godine na velikom broju općinskih,kantonalnih i federalnih takmičenja, kaoi na manifestacijama koje imaju među-narodni karakter. Naši učenici su u aprilu

1999. godine, na međuškolskom takmiče-nju “Ljubav i bratstvo”, u organizacijiTursko-bosanskog unsko-sanskog koledžau Bihaću, osvojili prvo mjesto i nagrađenisu kompjuterom.

Ponosni na projekteOvo je prilika da pomenemo i još ne-

koliko zapaženijih rezultata. Nogometnikošarkaški timovi osvojili su treća mjestana federalnom takmičenju. Na federalnimtakmičenjima iz matematike i fizike, tako-đer, redovno učestvuju učenici naše škole,

među kojima se posebno istakla učenicaŠejla Hasanbegović koja je, u više na-vrata, sa tih takmičenja donosila diplome.Zapažene rezultate u matematičkim takmi-čenjima postizala je i učenica Almedina Hodžić, a na federalnom takmičenju iz fi-zike učenica Esma Mešić. Na međunarod-nom takmičenju u likovnom stvaralaštvu uBitoli (Makedonija) škola je dobila nagra-du “Zlatna četka” za najbolju kolekcijuradova. Učenik Sijan Krupić je u Celju(Slovenija) dobio unikatno priznanje zalikovni rad. Belmin Mujkanović je osvo-

jio treće mjesto na međunarodnoj smotrilikovnog stvaralaštva u Egiptu. Uspjehepostižu i učenici koji djeluju u ostalimsekcijama. Članovi saobraćajne, literarne,horske, ekološke, folklorne i dramske sek -cija su, u okviru takmičenja “Domovina umom srcu”, postizali respektabilne rezul-tate.

U toku 2007. godine grupa nastavnikaje pripremila Vodič za roditelje - kakopomoći djetetu u procesu učenja. Vodičje izdala izdavačka kuća “Sarajevo Publis-

hing” i dodijeljen je roditeljima učenikaprvog razreda. Iste godine je naša školaučestvovala u projektu “Naše škole” kojuje emitirala Federalna televizija u sklopuprojekta Dječja prava. Predstavili smoaktivnosti učenika, roditelja, nastavnika idrugih saradnika.

Ponosni smo i na projekte u kojima uče-stvujemo zajedno sa učenicima i roditelji-ma s ciljem što uspješnije reforme obra-zovanja. U takvoj atmosferi obilježavamo40. godišnjicu postojanja naše škole, svje-

sni da su pred nama brojni zadaci u odgojui obrazovanju novih generacija.

Dževida Hasić i

Hajrudin Čirkić

Svečanoj akademiji prisustvovao je i načelnik

Općine Sanjin Halimović



Ukratko

Sarajevo

Nagrađeni učenici i školeU Sarajevu je 13. oktobra održana sveča-

nost na kojoj su uručene nagrade srednjoš-kolcima - autorima najuspješnijih likovnih

i literarnih radova posvećenih ekološkojosviješćenosti i Svjetskom danu turizma, anagrađene su i škole.

Prvo mjesto pripalo je Srednjoj tehnič-koj školi Goražde (likovni radovi) i Dini

Kajević iz MSŠ “Enver Pozderović” Go-ražde (literarni rad). Drugo mjesto pripaloje Srednjoj stručnoj školi Goražde, a trećeMati Markoviću iz Srednje stručne ško-le Konjic (likovni rad). Njima su pripalenagrade Turističke zajednice FederacijeBiH.

Turistička zajednica Kantona Sarajevonagradila je Grafičku tehničku školu iz Sa-rajeva (prva nagrada za likovni rad), druginagradu dobili su Mješovita poljoprivred-no-veterinarsko-prehrambena srednja ško-la Sarajevo (likovni rad) i Četvrta gimnazi-ja Ilidža (literarni rad). Trećenagrađena jeŠumarska-drvna srednja škola Sarajevo zalikovni rad.

Nagrađenima su dodijeljene diplome,eko sekcijama škola zahvalnice, a svimškolama statue za podršku akciji projekta

jačanja ekološke svijesti. Srednjoj tehnič-koj školi Goražde za ukupan doprinos i re-zultate dodijeljen je kompjuter, saopštenoje iz Max Styla, koji je implementirao ovajprojekt.

Visokoškolska saradnjaMinistar obrazovanja i nauke Kanto-

na Sarajevo mr. Safet Kešo sa svojimsaradnicima primio je visoku delegacijuturskog Savjeta za visoko obrazovanje(JOC) iz Republike Turske: prof. dr. Dur-muş Günay-a i prof. dr. Halis Ayhan-a.

Tom prilikom su razmijenjena iskustva odjelatnosti visokog obrazovanja u BiH iRepublici Turskoj, te je razgovarano o mo-gućnostima i modalitetima jačanja saradnjena polju razmjene studenata i akademskog

osoblja. Nakon toga je upriličena i posjetaUniverzitetu u Sarajevu gdje je delegacijuprimio rektor Univerziteta u Sarajevu prof.dr. Faruk Čaklovica kako bi se dogovorilikonkretni koraci saradnje u oblasti visokogobrazovanja i nauke.

Godišnjica InternacionalnoguniverzitetaInternacionalni univerzitet u Sarajevu

(IUS) obilježio je početak četvrte akadem-ske godine. Tim povodom održana je aka-demija kojoj su prisustvovali brojni gostiiz akademskog i društvenog života BiH iRepublike Turske.

Ova visokoškolska ustanova otvorena je2004. godine, a trenutno je pohađa više od450 studenata iz različitih dijelova svijeta.Na IUS-u predaje više od 50 prrofesora i

20 instruktora engleskog jezika iz 17 razli-čitih država svijeta. U administraciji oveustanove uglavnom rade državljani BiH.Rektor Univerziteta prof. dr. Erkan Ture,kazao je na svečanosti da je IUS ustanovakoja je uspostavila najviše obrazovne stan-darde te novi pristup obrazovanju čija jeosnovna karakteristika timski rad i aktivnosudjelovanje u nastavi.

Nastavni plan i program ovog univerzi-teta usklađen je sa najvišim međunarod-nim standardima, a polaznici stiču diplome

priznate u BiH i inostranstvu.

Na Univerzitetu postoje tri fakulteta: zaekonomiju i poslovnu administraciju, zatehničke i prirodne nauke, te za umjetnost idruštvene nauke i škola engleskog jezika.

Osnivač IUS-a je Fondacija za razvojobrazovanja Sarajevo, koja investira oko50 miliona eura za izgradnju modernog

univerzitetskog kampusa na Ilidži. Pred-sjednik ove fondacije Kadir Tacyildizizrazio je nadu da će ova visokoškolskaustanova postati uzor i za druge sličneustanove u BiH i regionu.

Učenici posjetili Despića kućuNedavno su učenici trećeg razreda sara-

jevske Srednje Učiteljske škole i Gimna-zije Obala, u okviru realizacije projekta“Kulturno naslijeđe – naš identitet” posje-tili muzej Despića kuća.

Kustos Žanka Karaman održala je uče-nicima predavanje o temi “Depadansi Mu-zeja Sarajevo”. Učenici su mogli saznati daje predak porodice Despić iz Hercegovinedoselio 1760. godine u Sarajevo. Svoje ve-liko bogatstvo porodica je stekla baveći setrgovinom i krznarskim zanatom čurčije.Kuća u kojoj je danas smješten depadans

Muzeja Sarajeva građena je između 17. i19. vijeka. Porodica Despić je 1969. go-dine kuću sa namještajem poklonila graduSarajevu pod uvjetom da bude pretvorenau muzejski prostor.

Radionica za mladeUmjetnička radionica “Stila”, koja je

otvorena na Baščaršiji, na raspolaganju jemladim kako bi savladali stare tehnike tka-nja. U ovoj svojevrsnoj školi ovom zanatuse uče po dva učenika iz sarajevskih sred-

njih škola, i to: iz Prve gimnazije, Učitelj-ske škole i Gimnazije Obala, KŠC, Tekstil-ne škole, Škole primijenjenih umjetnosti iDruge gimnazije.

Amila Smajović, autorica i vođa ovog

Posjeta Despića kući



Ukratko

projekta, izjavila je da je cilj projekta afir-macija starih zanata i stare tehnike tkanjakroz moderan pristup.

“Vrijeme za ekologiju”Za učenike ekoloških sekcija sarajev-

skih osnovnih škola “Edhem Mulabdić”,

“Musa Ćazim Ćatić” i “Osman Nuri Had-žić” preduzeće “Rad” organiziralo je izletna Vrelo Bune.

Izlet je dio projekta “Vrijeme za ekologi-ju” koji je realiziran u proljeće ove godine.Ekološke sekcije nagrađene su za doprinosu sakupljanju korisnog otpada i očuvanjaokološa.

Međunarodna saradnja školaUčenici i nastavnici osnovnih škola

“Dobri” iz Splita i “Asheim” iz norveš-

kog grada Trondhajma bili su gosti Prveosnovne škole na Ilidži. Riječ je o projektuupoznavanja i druženja učenika kroz pred-stavljanje svoje zemlje, običaja i kulture.Učenici ove ilidžanske škole su svoje vrš-njake upoznali s historijom BiH.

Senadija Hadrović, koordinatoricaprojekta ispred Prve osnovne škole reklaje da bi u aprilu naredne godine učenici

Prve osnovne škole trebali posjetiti školuu Trondhajmu.

Obilježen Dan jabukeU Prvoj bošnjačkoj gimnaziji u Saraje-

vu obilježen je 20. oktobar – Međunarodnidan jabuke. Učenici su u školu tim povo-dom donijeli stotine kolača, spravljenih odjabuka, a napravili su i prigodne postere,

te svojim likovnim i literarnim radovimadali doprinos obilježavanju Međunarod-

nog dana jabuke.Učenici ove škole su svoje kolače odni-

jeli u Centar “Vladimir Nazor” i Narodnukuhinju Stari grad, a ove poslastice su za-jedno sa profesorima podijelili i sa susjedi-ma iz Katoličkog školskog centra.

Stipendije zasrednjoškolce Rome

Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” do-dijelo je 96 stipendija za školsku 2008./09.

za Rome – učenike srednjih škola, čime jeozvaničen početak realizacije projekta “Sobrazovanjem u budućnost – IV”.

Cilj tog projekta je podrška redovnomškolovanju romske nacionalne manjineu BiH u školskoj 2008./09. godini. Pro-jekt se realizira u kontinuitetu od školske2005./06. godine, a u okviru partnerstva isaradnje s Fondom otvoreno društvo BiH.

Iz Udruženja ističu da su indikativni

podaci o porastu interesa romske manjineza obrazovanje. Tako se 2005. na konkursza stipendiranje prijavilo 69, naredne go-dine 90, prošle 164, a u 2008. godini 135kandidata, čime se dematiraju predrasudeo nedovoljnoj zainteresiranosti Roma zaškolovanje.

S obzirom na raspoloživa sredstva,u ovom periodu, uključujući školsku2008./09. godinu ukupno je stipendirano335 korisnika. Od toga je 14 ostvarilo kon-tinuitet stipendiranja u periodu 2005./06. – 2008./09. školska godina.

U stipendiranje Roma uključeni su Ka-tolički komitet za borbu protiv gladi i zarazvoj (CCFD), Francuska i asocijacijaEmmaus, Francuska. Time je projekt dobiomeđunarodni karakter.

Osim stipendiranja u posljednje tri go-

dine omogućeno je ljetovanje za 118 isudjelovanje 60 mladih Roma u projektu“Učimo o ljudskim pravima 1”, kao i udrugim korisnim aktivnostima Udruženja“Obrazovanje gradi BiH”.

Iz Udruženja ističu podršku i uspjehdvoje Roma u odbrani magistarskog radai fakultetsku diplomu te njihovo aktivnodjelovanje u obrazovnom sistemu i politič-kom životu lokalne zajednice.

Obavezno

predškolsko obrazovanjeZakonom o osnovnom odgoju i obrazo-

vanju KS od naredne školske godine predš-kolsko obrazovanje postat će obavezno zadjecu koja napune pet godina.

Tim povodom je direktorica JU “DjecaSarajeva” Arzija Mahmutović kazala dadjeca prije polaska u školu moraju u predš-kolskoj ustanovi boraviti najmanje godinudana i da će za njih biti pripremljen zabav-ni program prilagođen njihovom uzrastu.

U ovoj ustanovi očekuje se naredne go-dine upis 4.300 predškolaca.

“Da bismo spremni dočekali nove ma-lišane, intenzivno smo počeli s uređenjempet novih vrtića. Rekonstrukcija i adapta-cija vrtića “Aprilski cvjetovi” u ulici En-vera Šehovića završena je zahvaljujućisredstvima Vlade KS, a preostala četiri bitće gotova do početka implementacije Za-kona”, kazala je Mahmutović.

Saradnja gimnazija

Nedavno su učenici i profesori gimnazi-ja “Karl Maybach” i “Ciciban” iz Fridri-hshafena bili u posjeti sarajevskoj Prvojgimnaziji.

Pored obilaska Prve gimnazije i zajed-



Ukratko

ničkog druženja, gosti su sa domaćinimabili u posjeti Mostaru. U uzvratnu posjetusarajevski gimnazijalci odlaze u aprilu na-redne godine.

Učenicimapoklonjen kompjuter

Učenicima sarajevske Treće gimnazije

koji su pohađali nastavu njemačkog jezikapo takozvanom DSD-projektu i njihovim

profesorima poklonjen je kompjuter. Kom-pjuter je ovoj školi uručio Bernd Majs-tfeld, savjetnik za njemački jezik ispredCentra za školstvo u Bonu.

Riječ je o nastavku saradnje ove škole ig. Majstfelda koji je učenicima ranije po-

klonio kompjuter, udžbenike, flomastere,folije i dr.

Sportski programza predškolce i osnovce

U sarajevskom FIS-u od sredine ok-tobra ove godine otpočela je realizacijasportsko-animacijskog programa za djecupredškolskog uzrasta. Ukupno 355 djecekoja pohađaju devet vrtića sa područjaOpćine Centar dva puta sedmično vježba-ju po 40 minuta pod stručnim nadzorom

sportskih pedagoga iz JU Centar za sporti rekreaciju. Ovaj vid organizirane nastavetjelesnog odgoja odvijat će se do 31. maja2009. godine. Za ovaj projekt Općina Cen-tar izdvojila je 24.000 KM.

Općina Centar također je izdvojila 6.000KM za Školu gimnastike za osnovce oveopćine uzrasta od prvog do četvrtog razre-da. Besplatni časovi za učenike osnovnihškola održavaju se također u FIS-u. Ško-lu vode profesori tjelesnog i zdravstvenogodgoja. Škola će trajati do 31. maja 2009.

godine.

Prisjećanje naučiteljicu Fatimu i njene učenikeNa trgu ZAVNOBiH-a na Alipašinom

Polju u Sarajevu 9. novembra je obilježena15. godišnjica pogibije učiteljice FatimeGunić i njenih učenika Vedada Mujka-novića, Feđe Salkića i Adisa Mujala.

U prisustvu mnogobrojnih učenika, ro-ditelja i sugrađana delegacije Grada, Kan-tona, Općine Novi Grad, učenici i nastav-nici OŠ “Fatima Gunić” položili su cvijećei odali počast poginulima.

Učiteljica Fatima Gunić i njeni učenicisu poginuli kada je za vrijeme nastave saagresorskih položaja pala granata u učioni-cu i usmrtila ih.

Za poboljšanjestudentskog standarda

Tuzla – U cilju sagledavanja stanja i po-

treba Studentskog centra ministrica obra-zovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlan-skog kantona Mirzeta Hadžić-Suljkić ipomoćnica ministrice za finansije Jasmin-ka Kurević posjetili su Studentski centar uTuzli. Tokom posjete direktor Centra IsmetPirić i upravnica Hanifa Kantić ukazali

su na neophodnost sanacije smještajnih iobrazovnih kapaciteta Studentskog centra.“S obzirom da su u toku pripreme budžetaza 2009. godinu Ministarstvo obrazovanja,nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantonase želi upoznati sa realnim stanjem u ko-jem se nalazi ova institucija, kako bismobili u prilici što kvalitetnije odgovoriti po-trebama Studentskog centra, ali i studenatakoji su smješteni u studentskim domovi-

Posjeta Studentskom centru u Tuzli

ma. Ministarstvo je i do sada sufinansira-njem troškova boravka pomagalo studen-tima koji borave u Studentskim centrima,a nakon današnje posjete Ministarstvo ćenastojati da, u skladu sa svojim moguć-nostima, iznađe još neka rješenja s ciljempoboljšanja životnog standarda studenatakoji borave u ovoj instituciji“, istakla jeministrica Mirzeta Hadžić-Suljkić.

Posjete književnikaSrebrenik – Dan školskih biblioteka u

srebreničkim osnovnim školama 20. okto-bra prošao je kao običan dan: ni svečano-sti, ni susreta učenika s poznatim književ-nim imenima, ni razgovora o mjestu i uloziknjige i književnosti u školama.

Inače, ocjene dobrih poznavalaca oveškolske problematike su nedvosmislene:nema krize u školskom bibliotekarstvu,sve ovdašnje škole, uključujući i Mje-šovitu srednju školu, imaju i biblioteke ibibliotekare, knjige se čitaju i distribuirajuučenicima u onoj mjeri koliko ih ima u bi-bliotečkim policama. No, bez obzira na točinjenica je da školskim bibliotekama već



Ukratko

Pisma tuge i bola

Prije 15 godina goraždanski učiteljFadil Konaković sa 1.300 bosanskedjece i kolegama nastavnicima proveoje u Libiji dvije ratne godine. Nedavnosu Konaković i 120 danas već odraslihBosanaca, koji su dva razreda osnovneškole završili u Garabuliju kod Tripo-lija, bili u posjeti prijateljskoj Libiji dase prisjete na vrijeme kada su dalekood domovine zahvaćene ratom nasta-vili svoje školovanje.

Boravak u Libiji prije 15 godina, po-red ostalog, rezultirao je i štampanjemknjige pod naslovom “Pisma tuge ibola” koju je pripremio Konaković.

Prisjećajući se tog vremena Kona-ković kaže:

“Djeca su svega imala u izobilju, alituga za Bosnom nije prestajala. Čestosu pisali svojim najmilijima, ali zbograta ta pisma nikada nisu poslana. Na-kon 2. jula 1994. godine, kada smonapustili kamp, u spavaonicama, podkrevetom i jastucima, pronašao sam nastotine njihovih pisama.”

On je ta pisma malih Bosanaca izLibije objavio u pomenutoj knjizi.

“Knjiga je bila povod, kaže Konako-vić, da naš poznati reditelj ŠemsudinGegić snimi film o prvoj organizova-noj grupi koja je, zahvaljujući rahmetliHakiji Turajliću, izašla iz BiH tražećispas od agresije.”

Nekadašnji stanovnici kampa po-sebno su zahvalni predsjedniku LibijeMoameru Gadafiju i tadašnjem čla-

nu Predsjedništva BiH Ejupu Gani-ću, koji ih je posjetio, kao i brojnimradnicima bh. firmi u Libiji koji su ihčesto posjećivali i darivali poklonima.

godinama nedostaju novi naslovi knjiga,da je postojeći knjižni fond ili zastario ilisu knjige od silnog korištenja toliko deva-stirane da je upitno njihovo korištenje.

Svi se sjećaju češćih posjeta poznatihknjiževnih imena školama, kada su knji-

ževnici uz recitovanje i čitanje svojih naj-novijih književnih ostvarenja poklanjališkolama svoje knjige. Ovakva akcija jeuspješno provedena u okviru tradicionalnemanifestacije IKRE u organizaciji BZK “Preporod” u Jalesiji. Na književnoj veče-ri, upriličenoj u tamošnjoj Biblioteci, čla-novi Društva pisaca Tuzlanskog kantonaučesnicima ovih susreta, pretežno učeni-cima, poklonili su preko 50 svojih knjiga,

odnosno svaki učesnik je dobio po jednuknjigu.

E. Berbić

Potpisan Kolektivni ugovorBihać – Vlada Unsko-sanskog kantona

i Sindikat visokog obrazovanja potpisali

su sredinom novembra Kolektivni ugovor o visokom obrazovanju i sporazum kojimje propisan način obračuna i visina plaća

i ostalih zaposlenih za posljednja tri mje-seca ove godine na Univerzitetu u Bihaću.Potpisivanju ovih dokumenata prethodioje višesedmični štrajk zaposlenih na Uni-verzitetu, kao i obustava nastave.

Na ovaj svečani čin čekalo se od januaraove godine. Predsjednik Sindikata Esad

Bajramović naglasio da je Kolektivniugovor dobar temelj za predstojeću borbuza prava zaposlenih i opstanak Univerzi-teta.

Implementacija projekataGoražde – Federalna ministrica obrazo-

vanja i nauke Meliha Alić sa saradnicimaboravila je u početkom oktobra u zvanič-noj posjeti Bosansko-podrinjskom kanto-nu s ciljem sagledavanja implementacijeprojekata za koje je Federalno ministarstvo

obrazovanja i nauke izdvojilo sredstva u2007. i 2008. godini.

Federalno ministarstvo obrazovanja inauke uložilo je 1.049.800,00 KM za po-dizanje nivoa odgoja i obrazovanja u Bo-sansko-podrinjskom kantonu (933.800.00KM za rekonstrukcije, obnovu i opremanjepredškolskih ustanova, osnovnih i srednjihškola, 96.000,00 KM za obezbjeđivanjebesplatnih udžbenika osnovcima u SBK i 20.000,00 KM za opremanje kabinetaza informatiku i biblioteku sa čitaonicomEkonomskog i Pravnog fakulteta UNSA-doslocirana nastava Goražde).

U toku posjete Bosansko-podrinjskomkantonu upriličen je susret sa predstavnici-ma kantonalne vlasti i sa direktorima školakoje su dobile sredstva Federalnog mini-starstva obrazovanja i nauke.

Delegacija FMON i zvaničnici Bosan-sko-podrinjskog kantona obišli su OŠ “Fa-hrudin Fahro Baščelija” kojoj je, zahva-ljući sredstvima Federalnog ministarstvaobrazovanja i nauke, zamijenjena dotra-

jala stolarija na objektu i Mješovitu sred-nju školu “Enver Pozderović” Goražde začiju je nadogradnju Ministarstvo izdvojilo

430.000,00 KM u 2007. i 2008. godini idodijelilo 20.000,00 KM za opremanjekabineta za informatiku i biblioteku sačitaonicom Ekonomskog i Pravnog fakul-teta UNSA, namijenjenu studentima kojipohađaju doslociranu nastavu u Goraždu.

Federalna ministrica je izrazila zadovolj-

stvo realizacijom Projekta obezbjeđivanjabesplatnih udžbenika za osnovce u Bo-sansko-podrinjskom kantonu i odvijanjemprocesa devetogodišnjeg obrazovanja, kojije i u ovom kantonu učenika stavio u sredi-šte odgojno-obrazovnog procesa, a nastav-nici su postali kreatori i facilitatori nasta-ve, koji sve intenizivnije koriste modernemetode rada sa učenicima.



Povodi, mišljenja, reagovanja…

Učitelji, (ne) stidite se svoga zvanja

Sposobnost ili podobnost

Povodom Svjetskog dana učitelja/nastavnika

Izbor direktora škola ipak je samo vrh ledenog brijega aktuelne školske problematike

U

organizaciji UNESCO-a i SSOOBiH naše škole su uz Svjetski danučitelja proteklog listopada/okto-

bra bile oblijepljene plakatom na kojem je imoto: “Učitelji - nastavnici BiH se ne stidesvoga zvanja!”

Smiješno i žalosno! Tko to nama poruču-je da se ne stidimo svoga zvanja? Zar bismotrebali? Vjerovatno da.

Dobro je to dijagnosticirano, mada vje-rovatno nehotično.

Ugled slabo plaćenog nastavnika u zastar -jelim školama, sa pretrpanim administrativ-nim zaduženjima je stalno u ponoru.

Novac, “ah, ta lova”, jest ugled. Nastavni-ci su potplaćeni od kada je svijeta, no hoćeli to biti i od kada je vijeka ili UNESCO-a.

Sindikati su tu samo začin za velike političkekuhinje. I oduvijek je tako bilo.

Rješenje je barem da ta plaća parira škol-skoj spremi u drugim državnim službama,ministarstvima. Sve drugo je ispod dostojan-stva, tj. za stid iz naslova teksta.

Oprema škola kabinetima je osnov kvalite-te ali je to i sanak pusti u većini slučajeva. Sdruge strane, škole su pretrpane učenicima.

Kada smo čuli da je sagrađena i otvorenaneka nova školska zgrada? Ima li normalneedukacije sa grupama od trideset, a nerijetkoi četrdeset učenika? Administrativni poslo-vi su dovedeni do ludila, kojekakvi planovirada u višestrukim primjercima, a gdje je u

svemu fond znanja?Stručni seminari su nepostojeća kategorija,

ponekad ponešto formalnog karaktera.

Grafičko-idejno rješenje plakata o kojemje riječ je trula simbolika. Oko čega to da seokreću učitelji kao suncokret? Oko čega pri-je: da li oko bogatih roditelja, neodgovornedjece ili bahate vlasti koja nas potplaćuje?

Da, stidim se što sam nastavnik, i to teškei “važne matematike”. Plaća mi je ispod fe-deralnog prosjeka, vozim polovni automobilod oko 10.000 KM, ljetujem u jeftinom apar -tmanu na Jadranu a za ogrijev za drva dajem10% ukupne godišnje zarade.

Stoga apelujem na UNESCO da pokrenenajprije financijsku reformu obrazovanja uBiH.

Slobodan Krajina

I

zbor direktora škola gotovo uvijek je užiži javnosti, pogotovo školske. Parolada direktora škole biraju ipak samo uče-

nički roditelji a ne političari, sve je češća ikao medijska tematika.

Pisac ovih redova je još daleke 1990. go-dine, kada je bilo jasno da će višestranačjeovladati našom stvarnošću, u svojim teksto-vima jasno upozoravao da će političke stran-ke svoju bazu za djelovanje i ostvarivanjesvojih ciljeva upravo potražiti u školama. Izjednostavnog razloga što se to tamo možeostvarivati prije svega preko nastavnika svr-stanih u političke stranke, preko učeničkihroditelja i samih učenika, a zašto ne i prekodirektora škola.

Od prije nekih 20 godina do danas uslijedi-la je opšta politizacija škola, ustanova, raznihudruženja, uključujući i one “nestranačke”,privrednih subjekata… Politika i stranke ualijansama i koalicijama ili van njih posta-le su naša stvarnost. Jednostavno, ništa beznjih ne ide i ne događa se, bilo u otvorenojili prikrivenoj formi. Mnogo se više politika,posebno ona stranačka, bavi nama nego minjom, zbog čega plaćamo visoku cijenu našenepatvorene volje i mišljenja o svim važnimpitanjima našeg savremenog trenutka. Da ine govorimo o podjelama i raskolima među

nama samima, i to ne samo izbornim.Ali, vratimo se politizovanoj školskoj

stvarnosti. Ma kakve forme izbora školskihdirektora iznalazili, stranke, posebno onevladajuće, uvijek će naći i nalaze prostora

da “proguraju” svoje podobnike i poslušni-ke. Imati za svoga čovjeka direktora školeod nekoliko stotina učenika i najmanje tolikoučeničkih roditelja, to mnogo vrijedi i znači.Kojim će se putevima to ostvarivati, kako dotog cilja doći, najmanje je važno. Pogoto-vo kada se takvim stranačkim poslušnicimaosiguraju uzastopni mandati. Lijepo to zvučikako školske direktore ipak biraju roditelji iučenici, ali koliko je to i u kojoj mjeri ostva-rivo u sadašnjem stepenu politizacije školaveliko je pitanje.

U odnosu na ukupnu školsku problematikuočigledno je da je izbor direktora škola tek vrh ledenog brijega, prije svega onog što op-terećuje škole i prosvjetare. Riječju, neće li

pitanje izbora direktora škola baciti u sjenkutrenutno najaktuelnija pitanja uloge i položa-ja škole, kao što su: slaba opremljenost ško-la, životni standard zaposlenih, kadrovskaosposobljenost, promjene u samom sistemuškolstva hitnog značaja i sl. Da i ne govorimoo obrazovnim reformama koje sve više gubedah, prije svega zbog naše nepripremljenostii neodlučnosti da ih dosljedno provodimo.

Inače, jasna je uloga direktora u svakojškoli. On je prije svega organizator obrazov-nog procesa. To što mu se nameću i neka dru-ga pitanja i problemi, počev od maloljetničke

delikvencije, sve prisutnije droge i drogiranjaučenika, do školske socijalne problematike,skučenog i nedovoljnog školskog prostorai nedostatka stručnih nastavnika u školi, tosu dodatna opterećenja. U svemu tome po-

željno je da direktor škole bude nestranačkiopredijeljen i to u vrijeme kada je politiza-cija i stranačko usmjeravanje naša realnost.Imati takvog direktora škole koji nije podo-ban, gledano iz stranačkog ugla, već sposo-ban, koji nije opredijeljen nego je izvan svihstnarančkih nadmetanja i foteljaške borbe zavlast, bio bi pravi uspjeh i rješenje. Ali, tek smo na početku toga puta s mnogo preprekai neizvjesnosti. I malo svjetlo na kraju tunelabi mnogo značilo, ali ga u opštem stranač-kom sivilu oko nas jednostavno nema. Ba-rem ne u ovom trenutku.

Sve se to, međutim, događa i u ovom vre-menu kada je sve nepopularnije biti direktor škole, ukoliko ta funkcija nema nekih drugih

dodatnih vrijednosti i prednosti. Jer, direktor -ske plaće očigledno nisu ravne odgovorno-stima i obavezama koje on ima. I pored togasimboličan je broj onih koji su odustali oddirektorske fotelje. Da li je u pitanju bijegod učionice po svaku cijenu, želja za doka-zivanjem svojih vrijednosti i sposobnosti uodnosu na druge, karijerizam, težnja da seostane po svaku cijenu iznad ostalih? Pitanjaje mnogo, pravih odgovora malo. Ipak, jošuvijek je popularno biti direktor, pa makar iuz stranački blagoslov i podršku. Ali, dobroje što se krenulo “s mrtve tačke”, što se neke

promjene naslućuju. Čak i kad se neke stva-ri bar malo zatalasaju u školama i to neštoznači.

Ešref Berbić



Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

Prvi ženski univerzitetu Saudijskoj Arabiji

Kralj Saudijske Arabije Abdulah iniciraoje izgradnju prvog ženskog univerziteta usvojoj zemlji. Univerzitet će biti u Rijadui nosit će ime “Princeza Nor Bint Abledra-man”. Izučavat će se medicina, farmacija,menadžment, informatika i strani jezici.

Djevojke i žene u Saudijskoj Arabijiuglavnom imaju teškoće da se na mješo-vitim univerzitetima obučavaju u ovimoblastima, zbog velikih društvenih razlikameđu spolovima.

“Nadamo se da ćete uspjeti da otvoriteovaj moderni univerzitet, kada za dvije go-dine bude dovršen, uz vašu podršku proce-su modernizacije i razvoja”, rekao je mi-nistar finansija Saudijske Arabije Ibrahimal-Asaf u obraćanju kralju Abdulahu.

Zbog strogih vjerskih pravila, u Saudij-skoj Arabiji do sada nije bilo državnih žen-skih univerziteta, a svi raniji napori da seproširi obrazovanje žena i da se one uklju-če u proces zapošljavanja su obustavljani.

Kralj Abdulah namjerava da sprovedesocijalne reforme, među kojima je i obra-zovanje žena. U Saudijskoj Arabiji za sadapostoje državne škole za djevojke, kao inekoliko privatnih ženskih koledža.

Evropljani sveviše uče strane jezike

Skoro polovina evropske djece u osnov-noj školi uči strani jezik, a engleski je naj-popularniji izbor, pokazalo je jedno istraži-vanje u Evropskoj uniji.

Istraživanje je uključilo zemlje EU, teIsland, Lihtenštajn i Norvešku. Ustanov-ljeno je da je učenje bar jednog stranog je-zika “ubrzano” u proteklih pet godina.

U izvještaju piše da je engleski posebnopopularan u centralnoj i istočnoj Evropi, ada u cjelini francuski i njemački zauzimaju

drugo mjesto. U isto vrijeme, mnoge istoč-noevropske zemlje opredjeljuju se za ruskii engleski jezik i ne prihvataju kao alterna-tivu latinski ili starogrčki jezik.

Širom kontinenta na učenje engleskog,francuskog, njemačkog, španskog i ruskogjezika otpada 95 posto stranih jezika kojise uče u srednjoj školi. U Njemačkoj kaostrani jezik za učenje nude turski, dok uBelgiji nude arapski. Izgledi da se nekoopredijeli za ove jezike zavise od organi-zovanja nastave i sredstava.

Objavljena listanajboljih svjetskih univerzitetaŠangajski univerzitet Jiao Tong nedavno

je objavio svoju listu 500 najboljih svjet-

skih univerziteta za 2008. godinu koja sebazira na nekoliko pokazatelja akadem-skog istraživačkog uspjeha.

Prema tzv. šangajskoj listi, najbolji uni-verziteti na svojetu u 2008. godini su ame-rički Harvard, Stanford i Berkli. Četvrti jeKembridž, dok je Oksford deseti.

javiti u tamnim odijelima i s kravatama.

U vrijeme ljetnih ispitnih rokova vlada-ju i ljetna pravila. Studentice ljeti ne smijudolaziti otkrivenih nogu bez čarapa već uzatvorenim haljinama i obući koja ne ot-kriva stopala.

Studenti su se već pobunili protiv de-kanovog propisa. Osim što se ismijavaju

njegovim prezimenom koje na slovenač-kom znači “svećenik”, upozoravaju kakoje dekan član Kršćanskih demokrata Slo-venije pa se, kažu, ne čude što nameće svojsvjetonazor.

Student pretukao profesoraNedavno je Bojana Žikića, profesora be-

ogradskog Filozofskog fakulteta pretukaostudent koji je zahtijevao pozitivnu ocje-nu.

Agresivni student upao je na predavanje

iz antropologije i tražio upis ocjene u in-deks, na što mu je profesor odgovorio daispit nije ni prijavio, a kamoli položio.

Student je profesora Žikića počeo udara-ti, a uskoro su prisutni brucoši priskočili upomoć predavaču.

Obavezni časoviseksualnog odgoja

Vlada Velike Britanije odlučila je da ćeučenici uzrasta od šest do 15 godina ima-ti obavezne časove seksualnog odgoja udržavnim školama, dok će privatnim ško-lama biti prepušteno da same odlučuju o

ovakvim promjenama u nastavi.Osnovci će tako u okviru seksualnog od-

goja morati učiti anatomiju ljudskog tijela,a učitelji će s njima razgovarati o prijatelj-stvu i osjećajima. Osim toga, osnovcima isrednjoškolcima nastavnici će držati pre-davanja o narkoticima, zdravom načinuživota i finansijama.

Za parametre se uzimao, između ostalog,

broj završenih studenata i profesora koji sudobitnici Nobelove nagrade ili Fieldsovemedalje (dodjeljuje se za izvanredna po-stignuća u matematici naučnicima do 40.godine starosti).

Vrednovan je i broj istraživača čiji seradovi redovno citirju u drugim naučnimpublikacijama, broj članaka objavljenihu najprestižnijim časopisima “Nature” i“Science”, broj članaka koji su indeksira-ni u najrelevantnijim naučnim bazama, teakademski uspjeh u odnosu na broj stalno

zaposlenih profesora pojedine institucije.Dakle, prema ovim pokazateljima ame-

rički univerziteti Harvard, Stanford i Ber -kli su najbolji univerziteti u svijetu.

Četvrti na ovoj listi je Univerzitet Kem-bridž u Velikoj Britaniji, a mjesta od petogdo devetog zauzimaju ponovo američkiuniverziteti, dok je britanski Oksford de-seti.

Među stotinu najboljih našla su se 33evropska, 58 američkih, četiri japanska, triaustralska i jedan izraelski univerzitet.

Zanimljivo je da se Balkan na ovoj listinigdje ne spominje. Jedini univerzitet saprostora bivše Jugoslavije koji se nalazi naovoj listi je ljubljanski. On dijeli mjesta iz-među 402. i 503. sa univerzitetima kao štosu univerziteti u Paviji, Sijeni, Sevilji…

Pravila odijevanjana fakultetu

Konzervativni dekan Fakulteta stojar-stva u Ljubljani Jože Duhovnik uveo jenove stroge propise u odijevanju. Tako će

djevojkama tokom studiranja kada se poja-ve na fakultetu biti zabranjena jaka šmin-ka, parfemi i puno nakita.

Veličina i dubina dekoltea strogo je ogra-ničena, a mladići se na ispitima moraju po-

Harvard: Najbolji univerzitet u svijetu



Obrazovanje u svijetu

Švicarski (Ženevski) obrazovni sistem

Na prvom mjestu

kvalitetno obrazovanjeŠvicarska Konfederacija igra ulogu nadzora, odnosno vodi računa o tome da se uškolama svih kantona sprovodi kvalitetno obrazovanje Profesionalno obrazovanje

ne funkcionira na isti način, odnosno uređeno je federalnimZakonom o profesionalnom obrazovanju

Zbog federalnog političkog uređenjazemlje, školski sistem u Švicarskoj

sliči jednom mozaiku u kojem susastavni dijelovi manje ili više autonomni.U oblasti obrazovanja i školovanja svakikanton je samostalan u onoj mjeri u kojojse on angažira da postigne opšte ciljevepostavljene na federalnom nivou.

Švicarska Konfederacija (federalni nivovlasti) igra ulogu nadzora. Ona vodi raču-na o tome da se u školama svih kantonasprovodi kvalitetno obrazovanje.

Međutim, kada je riječ o profesionalnomobrazovanju ono ne funkcionira na isti na-

čin. Ono je zapravo uređeno federalnimZakonom o profesionalnom obrazova-nju (Le loi sur la formation professionne-lle – LFPr).

Kanton Ženeva, kao i drugi kantoni, jedužan da izvršava zakon i da garantirakvalitetu postojećeg profesionalnog obra-zovanja. Ta uloga je dodijeljena Birou zaorijentaciju i profesionalno obrazovanje(L’Office d’orientation et de formationprofessionnelle – OOFP).

Obavezno školovanjeObavezno školovanje podrazumijevadevet godina školovanja mladih od 6 do 15godina starosti u dva ciklusa. Prvi ciklusnaziva se osnovna škola i ona je namije-njena mladima od 6 do 12 godina. Drugiciklus je ciklus orijentacije namijenjenmladima od 12 do 15 godina.

U Švicarskoj (primjer Ženeve) obaveznaškola traje 9 godina. Osnovna škola obave-zna je za mlade od 6 do 12 godina života.Traje šest godina.

Ciklus za orijentaciju za mlade obuhvatauzrast od 12 do 15 godina starosti i trajetri godine.

U priličnom broju slučajeva učenici za-

vrše još i desetu intermediarnu godinu pri-je nego li se orijentišu na profesionalnomputu. Ta prijelazna godina omogućavaučenicima da konsolidiraju svoja znanjaiz opće kulture i da jasno odrede predmet

svog budućeg obrazovanja.

Poslijeobavezno(neobavezno) školovanje

Nakon obaveznog školovanja oko 95posto mladića i 90 posto djevojaka nastav-ljaju obrazovanje bilo u školi (opće, tehno-loško ili profesionalno obrazovanje) ili naobuci (zanati) dvojno obrazovanje (škola/poduzeće).

- Oko 40 posto mladih Ženevljna po-hađaju neku od škola općeg obrazovanja(nivo srednja 2), koledž (College) gdjedobijaju federalni certifikat (gimnazijskamatura), koji im omogućuje upis na uni-verzitet. Za upis u koledž neophodno je

ostvariti dobre rezultate na završetku oba-veznog školovanja.

- Drugi pravac, Škola tehničkog obra-zovanja (Ecole Technique – ET) podrazu-mijeva nastavu tehničkog naučnog obra-

zovanja. Na završetku školovanja učenicipolažu tehničku maturu koja, između osta-log, omogućuje upis u Inženjersku školu(Ecole d’ingénieurs, Haute Ecole Spécia-lisée/HES).

- Dvije ostale škole pružaju opće obrazo-vanje, ali imaju profesionalni karakter, štoznači da imaju za cilj ulazak u profesio-nalni svijet. Škola opće kulture (Ecole deculture générale – ECG) posebno pripremamlade za visoko obrazovanje u socijalnoj,zdravstvenoj ili komunikacijskoj oblasti,

dok Komercijalna škola (Ecole de com-merce) pruža komercijalno obrazovanjenivoa koji odgovara CFC (komercijalnadiploma).



Obrazovanje u svijetu

- U Ženevi jedna trećina mladih poha-đaju jedno od profesionalnih obrazovanjaradi sticanja zanimanja. Njima su pruženedvije mogućnosti: da se obrazuju direktnou nekom poduzeću i da prate jedan do dvadana sedmično nastavu u školi ili da se upotpunosti obrazuju u profesionalnoj ško-

li koja omogućuje jedno opće i tehničkoobrazovanje.

U Ženevi sve više mladih odlaze naobuku (zanat) nakon što su jednu ili dvi-je godine pohađali neko poslijeobaveznoškolovanje.

Visoko obrazovanjeVisoko obrazovanje podrazumijeva tri

“grupe”:

- Univerzitete (sveučilišta) koji su podi-jeljeni na fakultete i federalne politehničkeškole (Ecole polytechniques fédérales).

- Visoke specijalizirane škole (Houtesécoles spécialisées HES) koje su univer -zitetskog nivoa ali su orijentirane premaprimijenjenom istraživanju.

- Više specijalizirane škole (Ecoles su-périeures spécialisées ES) i tehničke škole(Ecolés techniques – ET) koje nisu u sa-stavu univerziteta, ali koje imaju visočijezahtjeve studija.

Profesionalno obrazovanje

Postoje tri nivoa kvalifikacija profesio-nalnog obrazovanja: praktično obrazova-nje, obuka (zanat), profesionalana matura.Najrasprostranjeniji vid profesionalnog

obrazovanja u Švicarskoj je obuka/zanat(l’apentissage). On omogućuje direktnosticanje neophodnih znanja za jedno za-nimanje. Učenici su uključeni u školu i upoduzeću što im omogućava teoretsku ipraktičnu obuku. Za učenike koji žele stećidodatne školske kvalifikacije postoji mo-

gućnost upisa na “profesionalnu maturu”koja im otvara put ka visokim specijalizi-ranim školama.

- Profesionalna i zanatska obuka(l’apprentissage) odvija se bilo u potpu-nosti u školi bilo alternativno (dvojno) – u

jednom poduzeću i u školi. Učenik provoditri do četiri dana sedmično u poduzeću ijedan do dva dana u školi.

- Učenici koji žele steći dodatne školskekvalifikacije imaju mogućnost da prođuprofesionalnu maturu koja im omogućava

direktan upis u visoke specijalizirane škole(Hautes Ecoles Spécialisées – HES).

Učenik koji se kvalificira u jednom po-duzeću ima mogućnost da se priprema zaprofesionalnu maturu u toku (intra-CFC)ili nakon profesionalne i zanatske obuke(post-CFC).

Postoji više tipova profesionalne ma-ture: komercijalna, umjetnička, zanatska,tehnička i agrotehnička (uskoro će biti i udomenu zdravstva i socijanog rada).

Praktično obrazovanjeZa mlade koji nisu u mogućnosti da za-vrše jednu kompletnu profesionalnu obu-ku, zakon predviđa jedan program olakša-

nog obrazovanja, pristupačan za određenbroj zanimanja.

Radi se o jednom profesionlnom obra-zovanju, prilagođenom sposobnostimasvakog polaznika. U trajanju od jedne ilidvije godine to obrazovanje ima za cilj daformira kvalifikovanu radnu snagu koja je

sposobna da vlada praktičnim i konkret-nim aspektom nekog zanimanja. Stečenaznanja nadalje omogućuju onima koji tožele da prođu profesionalnu maturu kojaim omogućava upis u jednu od visokihspecijaliziranih škola (HES).

Više profesionalno obrazovanjeProfesionalni put nudi viša profesional-

na obrazovanja:

- Više specijalističke škole (École su-périeures spécialisées – ES) i tehničkeškole (Ecole tecniques – ET) koje nisu uokviru univerziteta. One imaju visočije za-htjeve za upis i studij na njima traje dvijegodine. U drugim zemljama ove škole supri univerzitetima.

- Sistem profesionalnih ispita posred-stvom kurseva (radeći) omogućava sti-canje i izdavanje svjedodžbi (prvi nivo)i federalnih diploma (drugi nivo). Oni sunamijenjeni kvalificiranim osobama (CFCili druge) i onim koji imaju više godinaprofesionalnog iskustva.

- Visoke specijalizirane škole (HautesEcoled spécialisées – HES) traju tri dočetiri godine studija univerzitetskog nivoausmjerenih prema praksi (primjene istraži-vanja).



Priča “Prosvjetnog lista”

Aleksandar Hemon *):

Pitanje BrunaJozef Pronek odlučio je da u Sjedinjenim Državama ostane, i to vje-

rovatno do kraja života, usred sniježne noći, dok su pahuljice pribi-jale kristalna lica uz prozorsko okno, i pošto je Karvin ispustio šerpu

s natruhlim špagetama na pod i rekao: 'Jebi se!' Pronek se probudio, srcemu je ponovo lupalo (da, lupalo je i ranije), probudio se iz sna o psimakoji mu kidaju tijelo – njemački ovčar mu skače na gušu, pudlica na cje-vanicu. Kroz otškrinuta vrata vidio je Karvina kako pokušava da obrišepod, ali umjesto da ga briše, razmazuje crvenu mrlju svuda po podu, kaoda moluje. Mrlja je Proneku ličila na prosuti mozak i krv. Zamislio jesebe kako leži na podu, sadržaj lobanje mu polahko curi na pod, ali neosjeća bol, samo vrtoglavicu. Karvin, pošto je zamišljeno počešao jaja,odlučivši da batali akciju otklanjanja dokaza, reče: 'Jebi se!' i odtapka dokauča da gleda televiziju.

Sljedećeg jutra probudio se bolestan, pulsirajućeg čela i potiljka. An-drea je već bila otišla, čuo je televizor ali nije mogao da ustane, zato jezatvorio oči i uronuo do dna drijemeža. Nastavio je da uranja i izranjaiz bezbrojnih snova o Sarajevu, u kojima bi (naprimjer) on pokušavaoda nacrta plan grada na engleskom, ali mu to nije polazilo za rukom, jer nije umio da crta na engleskom. Ili bi hodao ulicama (prolaznici šetaju sašpicastim crnim kišobranima i iskosa ga pogledavaju) a ulica bi ga odve-la do nemoguće raskrsnice sa pogrešnom ulicom, pa nikako nije mogaoda se snađe. Uprkos banalnom simbolizmu tih snova, valja podsjetiti načinjenicu da je on plutao po zbrkanoj polusvijesti.

Andrea se vratila s posla, skuhala mu čaj, pripremila zdjelu raženihpahuljica koje su plutale u blistavom mlijeku, poljubila ga u hladno čelo(između dvije groznice) i otišla na otvaranje neke izložbe. Te noći nijese vratila, a Pronek se neprekidno znojio sve dok mu se potpuno mokričaršafi nisu zalijepili za febrilno tijelo, pa je morao da ustane i krene dapretura po Andreinim ormarima u potrazi za čistim čaršafima. Našao je,međutim, samo svesku s bravicom, ispod piramide peškira. Ali Pronekaje groznica tresla toliko da nije imao snage ni da je čita, strahujući uzto da bi mogao da nađe stvari koje ne bi volio da zna. Uzeo je nekolikopeškira, rasprostro ih kao leteće ćilime preko golog dušeka i nastavio satranspiracijom. Nije znao koliko dugo je ostao u krevetu – povremenipoljupci, šolje mlakog čaja i buđenje u hladnom, vlažnom krevetu sto-pili su se u jednu dugu repetitivnu radnju, poput signala zauzete telefon-ske linije. Kada bismo ga sada upitali, vjerovatno bi uspio da se prisjetikako vjetar udara po prozoru, kako pakleni elektronski glasovi skiče:“Tačdaun! Hiiiiiii hiiiiiiiii hiiiiiiii...“ Maglovito bi se sjetio i telefonskog

razgovora sa roditeljima: otac mu je rekao da mu ne bi bilo mudro dase vraća u Sarajevo, a majka da se danas manje puca nego jučer i da imnedostaje.

Jednom je, dok mu se groznica oporavljala negdje u tijelu, prikupiomalo energije i našao Karvina i gomilu njegovih jarana okupljenih ispredtelevizora na kome se prikazivao pornić. Proneku je trebalo vremena dana ekranu razazna razjapljenu vaginu – zbunio ga je srčući zvuk kojimse ona oglašavala. No, oni uopće nisu gledali pornić, bili su potpuno pre-dani nabacivanju neke krpene lopte na ventilator koji se vrtio na plafonu,i koji bi svaki čas tresnuo loptu o zid. U slavu ventilatorovog uspjeha,neko bi rekao: 'Sranje' i nastavio da cucla lulu s duvkom u obliku kosturas kapuljačom i kosom.

Jedan od tih tipova bio je Čad, student historije. Čad je ostao do kraja

nedjelje, spavao je na kauču, pošto je morao da igra turnir virtualnogfudbala s Karvinom. Karvin je bio Kaubojs a Čad Redskins. Pronek jetu nedjelju dana proveo seleći se od kreveta do kuhinjskog stola i natrag,ponekad pokušavajući da piše pisma, ali bi mu se sve rečenice raspaleprije nego što se domogao papira. Andrea je nestala. Karvin je tvrdio daje otišla do De Kalba na par nedjelja, pošto joj je bio potreban odmor.

Ponekad, u intermecu partija virtualnog fudbala i pornića, Pornek jeuspijevao da pogleda vijesti, pa je saznao da paramilitarne trupe (porno-militarne trupe, rekao bi Čad) iz Srbije prelaze u Bosnu. Karvin i Čad suposmatrali snimke očajnih ljudi i jedne žene koja je svjedočila o pokolji-ma muslimana u istočnoj Bosni.

„Ovo je depresivno“, rekao je Karvin.

„Koji je vama k..., ljudi?“, pitao je Čad. „Zar ne možete malo da isku-lirate?“

„Oni tamo jednostavno mrze jedni druge“, rekao je Karvin.

„Da li se vraćaš tamo?“, pitao je Čad.

„Treba da se vratim za neku nedjelju“, rekao je Pronek.

„A zašto ne ostaneš ovdje?“, pitao je Čad.„Šta da radim“, rekao je Pronek, „tamo mi je porodica.“

„Čovječe, ja bih volio da nikada više ne vidim svoju usranu porodicu“,rekao je Karvin i bijesno zabio ruke u gaće.

„Najbolje bi bilo da ostaneš i da iščupaš svoje odande, a govna nek se međusobno pobiju, ako im je baš zapelo“, rekao je Čad. Čad je imaoizvanrednu sposobnost da toliko savije noge da je mogao bez problemasjesti u položaj „ala turko“, kao indijski mudrac, a dok je igrao fudbalprsti su mu skakali po dugmadima nevjerovatnom brzinom.

„Kapiram, jebiga, rat je dobar. Da nije rata, bilo bi previše ljudi, čovje-če. To ti je kao prirodni odabir, kao slobodno tržište. Najbolji isplivaju,govna potonu. Ja ne znam baš mnogo o vama Rusima, i niste mi bašsimpatični, ali ako si već došao ovdje valjda nečemu valjaš. To je kaooni imigranti, čovječe, kod kuće su bili zadnja govna, a kad dođu ovdjepostanu jebeni milioneri. Zato je ovo najzajebanija zemlja na svijetu.Zato što ovdje samo najjači opstanu.“

Karvin je cuclao Mek Donaldsovu slamku dok je gledao vijesti o Bul -sima. „Čovječe, opet ćemo im jebati mater ove godine.“ Pronek je otpu-zao do svoje (dobro, Andreine) sobe; tamo je ležao, a spuštao se sumrak,sve dok nije ugledao sjenke grančica kako igraju na zidu.

Sljedećeg jutra Andrea se vratila iz De Kalba, osvježena. „Čovječe“,rekla je. „tripovala sam danima.“ Kada se pojavila na vratima, Pornek je krenuo do kupatila da bi se vidio u ogledalu, usput zgazivši u crvenomore sosa od špageta na podu. Lice mu je bilo obraslo dvonedjeljnomjadnom bradom i izgledao je kao musav od čađi; nosio je njen bademan-til a gaće jedva da su mu se držale na kukovima.

Protekle dvije nedjelje preživio je na Karvinovim zalihama čokolade.

Tog jutra probudio se poslije noći nemirnih snova i vidio svoje tijelokao nečije tuđe. Nožni prsti su mu bili miljama daleko, koljena dvijeokruglaste dine. Pogledao je svoje ruke a one su se pridigle i uzvratilemu neprijateljski pogled. Nije znao šta je, ali kada je Andrea ušla i po -gledala ga, najednom je shvatio da je stranac – neotesano, neprilično,neprijatno tijelo koje ne zna gdje da krene. Otišao je u kupatilo, obrijaose, okupao se, sve kao neki ritual slavljenja svog novog identiteta.

Sljedećeg dana pošli su kod Andreinih roditelja na večeru. Vozili su seLejk šor drajvom, talasi su nasrtali na obalu, dok se drveće savijalo kaoda proteže leđa radeći aerobik. Andrea je zviždukala i šušketala „Dear Prudence“, a poslije su slušali radio vijesti, koje su najavljivale neizbje-

žan rat u Bosni, i ona reče: „Trebalo bi da ostaneš, znaš.“ „Znam“, rekaoje Pronek. Ulične svjetiljke širile su blistavu svjetlost zbog frigidnog sje-vernog vjetra. Prošli su pored tamnih kula Čikaškog univerziteta („Ov -dje su napravili prvu nuklearnu bombu“, rekla je ona) i zašli u labirintjednakih kuća od cigle.

Andrein otac je žustro protresao Pronekovu ruku a njena mama je re-



kla: „Čuli smo puno o tebi.“ Onda su ga predstavili staroj ženi presami-ćenoj na štakama, čije je hvataljke grčevito držala, kao da drži govor nagovornici. „Nano“, rekla je Andreina mama, „ovo je Andrein prijatelj izBosne.“

„Nikada nisam bila u Bostonu“, rekla je Nana.

„Bosna, Nano, Bosna. U Jugoslaviji, blizu Čehoslovačke“, rekla jeAndreina mama, odmahnula glavom i zamahnula rukom kao da bacakošarkašku loptu, moleći Proneka da oprosti Nani. U trenutku zbrke,Pronek se izuo. Andreina mama bacila je pogled na njegova stopala,

onda ukrutila ruku ispred grudi, pokazujući nalijevo i rekla: „Pređimou salon.“

Posjedali su oko stola, ispod lustera sa teškim komadima kristala nadglavama, Andrein otac nalio im je čaše vinom. Stajao je nad Proneko-vom glavom s duguljastom zelenom bocom u ruci, čekajući da ovaj pro-ba vino. Pronek srknu vino, čaša mu zvecnu o zub, a zatim reče: „Dobroje, malo slatko.“„To je šardone“, rekao je Andrein otac oduševljeno.

Nana je prekoputa Proneka, mljackajući usnama i mrdajući vilicomi Pronek je mogao da čuje kako joj zubalo uporno škljoca. Lice joj jeizgledalo kao reljefna mapa – doline, brazde, bore i jagodice uzdignutekao dvije planine. „I ja hoću vina“, rekla je. „Gdje je moje vino?“ Nepre-kidno je mrdala ustima kao da žvaće nešto što se sažvakati ne dâ.

„Vino ti škodi, Nano“, rekla je Andreina mama. „Dobro znaš da jetako.“

„Kakvo vi tamo, kod vas, imate vino?“, pitao je Andrein otac, nagevšiglavu ulijevo da bi podvukao intenzivnu zainteresiranost.

„Ne znam“, rekao je Pronek. „Tamošnje vrste.“

„Hmmm“, rekao je Andrein tata.

„Andrea nam je rekla da si pisac“, rekla je Andreina mama. Imalaje prozoraste naočale i bisernu ogrlicu, a zubi su joj bili bijeli i lijeponanizani, kao dirke na klaviru. Andrein tata je nosio sako od tvida sa kož-nim našivcima na laktovima, uši su mu bile klempave i, kada bi stajao ukontrasvjetlu, Pronek je mogao da vidi ružičastu izmaglicu oko njegovihušnih školjki.

„Bio sam“, rekao je Pronek.„Mi volimo dobru literaturu“, rekla je Andreina mama.

„Jesi li čitao Ričarda Forda?“, pitao je Andrein tata.

„Osjećajno srednjoklasno mačo sranje“, izvali Andrea i pogleda u Pro-neka, koji jednostavno odgovori: „Ne.“

„Veoma dobro napisano“, reče Andrein otac i prodrma glavom kao daje zvečka. „Veoma dobro napisano.“

„Mi volimo i Kunderu“, reče Andreina mama. „On je isto iz Čehoslo-vačke.“

„Ko je to u kuhinji?“, upita Nana, čuleći uši opterećene obješenimsivim grozdovima. Imala je ruke kao grančice, s kojih je zbrčkana kožavisila kao tijesto. Između dvije vene na desnoj podlaktici uočavao se

izblijedjeli istetovirani broj.„Nema nikog u kuhinji, Nano. Svi smo ovdje“, rekao je Andrein otac i

pogledao Proneka, kao da moli za razumijevanje.

Andreina majka poslužila je niz jela koje Pronek nije poznavao, a svisu imali okus mljevenog kartona („Ovo je divlji pirinač“) koje je on jeopažljivo, u strahu od iznenadnog incidenta, kao, recimo, da žvaće otvore-nih usta ili da ispušta viljušku s divljim pirinčom i salatom „začinjenomjavorovim sirupom i suncokretovim uljem“ u krilo. Pronek je imao sna-žan osjećaj da će njegova bosa stopala svaki čas početi da šire smrad, paje pokrio lijevo stopalo desnim, a onda se uplašio da šušanj trenja čarapeo čarapu može da postane preglasan. Bio je uvjeren da bi trebalo da sepokreće što je manje moguće, jer bi nepotrebni pokreti mogli da izazovuoslobađanje nevaljalih molekula tjelesnog zadaha.

„Ko nije ovdje?“, upitala je Nana. Ona bi napunila usta i strpljivo žva-kala, posmatrajući ostale s iznurenom nezainteresovanošću. Kosa joj jebila platinastobijela a kroz

natapiranu frizuru jasno su se vidjele ružičaste površine. Lobanja joj jebila tik ispod kože, bila je tačno tamo, mislio je Pronek.

Posluženi su kolačem od bezmasnog sira i borovnica sa bezmasnimjogurtom od kivija i francuskom dekafeiniranom kafom s aromom lješ-nika i vanile.

„Dakle, šta se to događa u Čehoslovačkoj?“, upitala je Andreinamama.

„U Jugoslaviji, mama, u Jugoslaviji“, reče Andrea.

„Čitao sam o tome, i pokušao sam da shvatim, ali jednostavno nisambio u stanju“, reče Andrein tata. „Hiljade godina mržnje, pretpostavljam“. “Tužna je to saga“, reče Andreina mama. „Nama je teško da u to proni-knemo, jer tako smo sigurni ovdje.“

„To je sve veoma zbunjujuće“, reče Andrein otac. „Nadam se da će seokončati prije nego što mi budemo morali da se umiješamo.“

„Gdje je Bruno? Jel' to Bruno u kuhinji?“, uzviknu Nana iznenada.„Bruno, dođi ovamo.“

„Smiri se, Nano, nije Bruno. Bruna nema“, reče Andreina mama.

„Dođi ovamo, Bruno!“, viknula je Nana prema kuhinji. „Dođi da jedešsa nama! Sad ima svega!“

„Smiri se, Nano, inače ćeš morati u svoju sobu“, reče strogo Andreinotac i okrenu se ka Proneku. „Ponekad umije da bude prilično obstrepe-rozna.“ Pronek nije znao šta znači obstreperozna, pa je rekao: „Uredu je,nema problema.“ Nana promrda vilicom i smiri se. Andreina majka je

skupljala ostatke hrane, gomilice krompir-pirea, na veliki tanjir.„I šta ćeš sad s time?“, upita Nana. „Nemoj da bacaš, Bruno je gladan,

Bruno!“

„Nećemo baciti“, reče Andreina mama, „sačuvat ćemo za Bruna.“

Nanino zubalo je zaklepetalo od radosti. Brzo je srknula kafu i pogle-dala u Proneka.

„A ko ste vi?“, pitala je.

„Ja sama Andrein prijatelj“, rekao je Pronek.

„Fino“, reče ona. Dok je Pronek obuvao cipele, otkrivajući blato nanjihovim pramcima, Andrein otac mu je pridržavao kaput. „Trebalo bida ga daš na hemijsko“, rekao je. „Znam“, rekao je Pronek. Andreinamajka pritisla je svoj obraz, mehak i mirisav na kokos, uz Pronekov, i

poljubila zrak negdje u okolini njegovog uha. „Drago nam je što ste nasposjetili“, reče Andrein otac, drmusajući Pronekovu ruku s uobičajenomžustrinom. „Siguran sam da ćeš se snaći ako ostaneš ovdje. Ovo je najve-ličanstvenija zemlja na svijetu, samo treba vrijedno da radiš.“

„To je istina“, rekla je Andreina majka.

„A hoćete li vidjeti Bruna?“, pitala je Nana.

„Neću, Nano“, rekao je Pronek. Žao mi je.“

*)Aleksandar Hemon je bosanskoherce-govački prozaist, rođen u Sarajevu, 1964.

godine, gdje je i odrastao i gdje se počeobaviti književnošću. Početak rata u Bosnii Hercegovini zatekao ga je u SjedinjenimAmeričkim Državama, gdje je odlučio daostane i pokuša pisati na engleskom jeziku.Iz tih pokušaja nastale su priče koje su činilenjegovu prvu zbirku „Pitanje Bruna“ ( TheQuestion of Bruno), a mi vam iz istoimenepriče prenosimo odlomak, kako biste osje-tili njegov pripovjedački nerv. Nakon togvrlo zapaženog debija, Hemon je napisao roman Čovjek niotkuda (TheNowhere Man) koji je u potpunosti potvrdio njegov novostečeni status

mladog i izrazito talentovanog pisca.Dobitnik je prestižne američke MacArthur Fellowship nagrade (2004).

Po mnogim, on je danas na Zapadu najcjenjeniji savremeni pisac s po-dručja bivše Jugoslavije. Aleksandar Hemon trenutno živi u Čikagu (Chi-cagu).



Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Učetvorostručen broj studenata … U 1959/60. školskoj godini na viso-

koškolskim ustanovama u Bosni i Her-

cegovini školovalo se ukupno 9.363 stu-denta, a 1971/72. školske godine 38.125studenata.

U istom vremenskom razdoblju otvo-reno je šest novih fakulteta. Danas u BiH(1972.) radi 17 fakulteta, dvije umjetnič-ke akademije, jedna visoka škola, 13 višihškola i oko 100 centara za vanredni studij.

Uprkos ovakvom dinamičnom porastubroja visokoškolskih ustanova, a naročitobroja studenata, Bosna i Hercegovina imanajniži obuhvat stanovništva visokoškol-

skim obrazovanjem, ako se posmatrajuredovni i vanredni studenti u odnosu nageneraciju stanovništva od 19 do 30 go-dina života. Prema podacima Saveznogzavoda za statistiku, objavljenim u mate-rijalu “Neki pokazatelji razvoja Jugoslavi-je, socijalističkih republika i autonomnihpokrajina 1950. do 1970.”, Beograd 1971.godine, broj studenata na 1.000 stanovni-ka od 19 do 30 godina u 1970/71. školskojgodini, izgledao je po republikama ovako:SFRJ 68, Bosna i Hercegovina 49, Crna

Gora 75, Hrvatska 73, Makedonija 84, Slo-venija 61 i Srbija 71.

Uspon tehničkih fakultetaZnačajna komponenta razvoja visokog

školstva je zastupljenost studenata po na-učnim oblastima. Prema tome, u 1970/71.školskoj godini od ukupnog broja redovnihstudenata na fakultetima, visokim škola-ma i umjetničkim akademijama u Bosni iHercegovini studiralo je društvene nauke41,6%, tehničke 42,9%, poljoprivredne4,4%, medicinske 4,4% i Muzičku akade-miju 1,0%. Na višim školama, iste školskegodine, studiralo je društvene nauke 86%redovnih studenata, tehničke 8,3% i poljo-privredne 6,6%.

U vanrednom studiju dominantan je brojstudenata koji studiraju društvene nauke(86,9%)…

Dislokacija visokog obrazovanjaEvidentna je pojava dislokacije i detaši-

ranja visokog školstva iz centra (Sarajeva)

u druge visokoškolske centre unutrašnjostiRepublike. Prošle i ove godine detaširanesu prve dvije godine Mašinskog fakultetaiz Sarajeva u Banju Luku, Pravnog fakul-teta iz Sarajeva u Mostar i centra u Banju

Luku, Ekonomskog fakulteta iz Sarajeva uMostar, Elektrotehničkog fakulteta iz Sa-rajeva u Tuzlu.

U posljednjih deset godina došlo je dorelativnog opadanja broja studenata koji seškoluju u Sarajevu, a do povećanja u dru-gim visokoškolskim centrima, u unutraš-njosti. U 1960/61. školskoj godini u Sa-rajevu je bilo na školovanju 82% (9.495)od ukupnog broja studenata u Bosni i

Hercegovini, dok je u unutrašnjosti bilo18% ili 2.081 student, i to: u Banjoj Luci5,2% (611), Mostaru 5,5% (640), Tuzli6,3% (729) i Zenici 0,9% (101) student. U1971/72. školskoj godini ovi odnosi su bilisljedeći: Sarajevo 74,1% (28.361), BanjaLuka 11,7% (4.441), Brčko 3,2% (1.238),Mostar 4,9% (1.871), Tuzla 4,9% (1.959) iZenica 1,2% (450) studenata.

Ovaj proces dislokacije visokog školstvai detaširanje prve dvije godine studija kaoi povećanje broja studenata koji stanuju uvisokoškolskim centrima u unutrašnjostiima višestruke prednosti. Pored rastere-ćenja Sarajeva od velikog broja studenatakoji traže smještaj i ishranu u studentskimdomovima i restoranima, razvojem viso-kog školstva u drugim centrima omogućujese većem broju omladine, naročito radnič-ko-seljačke, da studira na visokoškolskimustanovama. Ovim putem srednji gradovine ostaju bez značajnog dijela svoje omla-dine u kulturnom i društveno-političkomživotu sredine. U velikim centrima ubla-žiće se nepotrebno veliko koncentriranje

studenata, sa svim posljedicama što ono sasobom donosi.

Sigurno je da će veći broj diplomiranihstudenata ostati da radi u svom zavičaju.Da ne govorimo o prednostima međusob-

nih veza i uticaja fakulteta i viših škola savelikim privrednim organizacijama jer su

se u sjenci fabričkih dimnjaka i hala rodi-le visokoškolske ustanove u ovim mjesti-ma…

EfektiDoprinos visokoškolskog obrazovanja

podizanju kulturnog i obrazovnog nivoastanovništva Bosne i Hercegovine vrloje značajan. To su pokazali i prvi rezul-tati popisa stanovništva u mjesecu martu1971. godine. U periodu od 1961. do 1971.godine na visokoškolskim ustanovama u

Bosni i Hercegovini diplomiralo je 30.032studenta. Od tog broja diplomiranih polo-vina otpada na fakultete i visoke škole, adruga polovina na više škole. U protklih 10godina visokoškolske ustanove u Bosni iHercegovini dale su našoj privredi i druš-tvenim službama oko 4.800 diplomiranihinženjera raznih profila, 3.700 profesora,2.400 diplomiranih ekonomista, 1.770 di-plomiranih pravnika, 1.300 ljekara, 300diplomiranih veterinara, 7.100 nastavnika,2.500 ekonomista, 2.900 kandidata koji sudiplomirali prvi stepen fakulteta, akademi-ja i visokih škola i dr.

Zahvaljujući ovom prilivu visokoškol-skih kadrova poboljšana je kvalifikacionastruktura zaposlenih lica. U 1961. godiniprema stepenu stručnog obrazovanja u Bo-sni i Hercegovini je bilo sa visokom struč-nom spremom 2,6%, a višom 1,8%, dok jeu 1971. godini sa visokom stručnom spre-mom bilo 4,5%, a višom 4,2% zaposlenihlica.

Niska efikasnost studijaOvaj doprinos visokog školstva bio bi

neuporedivo veći da nije tako niska efi-kasnost završavanja studija. Prema zva-ničnim statističkim podacima u 1971. go-dini u propisanom roku je diplomiralo nafakultetima, visokim školama i Muzičkojakademiji ukupno 195 redovnih ili 15% odukupno diplomiranih studenata u toj go-dini, dok je u dužem roku od propisanogdiplomiralo 1.066 redovnih studenata ili84,5%.

U višim školama od ukupno 1.947 diplo-miranih studenata u 1971. godini, u propi-sanom roku je diplomiralo 160 ili 10,7%,a mimo propisanog roka 1.337 redovnihstudenata ili 89,3%.

Univerzitet u Sarajevu

Dinamičan razvoj visokog školstva




Ovi rezultati visokog školstva u Bosni iHercegovini niži su od prosjeka za SFRJkoji su u 1970. godini iznosili za fakulte-te 19,1%, visoke škole 27,9%, akademije57,6% i više škole 27,5%…

Rast sredstavaUkupna sredstva za finansiranje visokog

školstva od 1967. godine do danas bila suu stalnom porastu. Ukupan prihod viso-koškolskih ustanova u 1966. godini izno-sio je 69 miliona, a 1971. godine 154 mili-ona, što predstavlja povećanje od 223,2%.Nešto usporeniji porast ova sredstva imajukada se posmatraju sa stanovišta postoje-ćih sredstava osnovne djelatnosti po jed-nom studentu. U 1966. godini prosječnasredstva po jednom studentu iznosila su5.240 dinara, a 1971. godine 7.698 dinaraili povećanje za 146,9%. Struktura troško-

va obrazovanja po jednom redovnom stu-dentu u 1967. godini izgledala je ovako:bruto lični dohoci 75,9%, materijalni troš-kovi 19,2%, amortizacija 4,3%, fondovi iostalo 0,6%, dok u 1971. godini ovi odnosibili su ovakvi: bruto lični dohoci 66,1%,materijalni troškovi 19,1%, amortizacija4,8%, fondovi i ostalo 10,0%. Izmjene sunastale kako se vidi u korist jačanja fondo-va visokoškolskih ustanova što predstavljapozitivnu tendenciju.

Učešće sredstava osnovne djelatnosti

visokoškolskog obrazovanja u nacional-nom dohotku Bosne i Hercegovine u 1966.godini iznosilo je 0,6%, a 1970. godine0,7%.

Novi objektiNa planu investicione izgradnje u viso-

kom školstvu zapaženi su značajni rezul-tati naročito u periodu sadašnjeg sistemafinansiranja obrazovanja i vaspitanja. Uperiodu 1968. do 1961. godine realizovanaje I faza programa izgradnje studentskih

domova i restorana koji je donijela Skup-ština Republičke zajednice obrazovanja.Realizacijom ovog programa izgrađena sudva studentska doma u Sarajevu (Bjelave iNedžarići) sa kapacitetom od 1.300 ležajai studentski restoran sa 2.000 abonmana iBanja Luci studentski dom sa 300 ležaja istudentski restoran za 900 abonmana, Mo-staru dom sa 200 ležaja i restoran sa 800abonmana, Tuzli novih 125 ležaja i resto-ran sa 800 abonmana. Ukupno je izgrađe-no 5 studentskih domova sa 1.925 ležaja i

4 restorana sa 4.500 abonmana. U ovo jeuloženo oko 6,5 milijardi starih dinara…

Enver Lihić

(“Prosvjetni list”, 15. XII 1972.)

Saopštenje plenuma Pedagoškog društva SRBiH

Metodika razredne nastaveFundamentalni predmet nastavne tehnologije

Na proširenom sastanku Pedagoš-

kog društva BiH, koji je održan uSarajevu 25. oktobra 1971. godi-

ne u saradnji sa Odsjekom za pedagogijui psihologiju Filozofskog fakulteta u Sara-jevu i predstavnicima pedagoških akade-mija, razmatrana su neka aktuelna pitanjanastave pedagoške grupe predmeta na pe-dagoškim akademijama, a posebno pitanjanastave metodike u odsjecima za razrednunastavu. Skup je jednoglasno došao do za-ključka da se neki problemi oko osposo-bljavanja budućih kadrova u pedagoškim

akademijama za razrednu nastavu već odpočetka ne rješavaju onako kako su zami-šljeni u početnom konceptu prilikom for -miranja pedagoških akademija u SR Bosnii Hercegovini.

Na skupu je došlo do jedinstvenog za-ključka da je veoma značajno da se o ne-kim novonastalim problemima upoznajusvi zainteresovani faktori u Republici, kakobi se na samom početku osujetile mnogenejasnoće i nedosljednosti u pripremanjuovih kadrova. Ako se ne bi na vrijeme uka-

zalo na sve te probleme, izražavamo boja-zan da bi došlo do vrlo teških posljedica urazrješavanju tako značajnog obrazovnog ivaspitnog problema u formiranju budućihkadrova nastavnika koji će raditi u nižimrazredima osnovne škole.

Postoji tendencija da se u pripremanjuovih kadrova nastava metodike povjeravalicima koja nisu prethodno osposobljava-na za izvođenje nastave metodike razred-ne nastave u pedagoškim akademijama.Poznato je da su se dosad takvi kadroviisključivo pripremali na pedagoškim kate-drama filozofskih fakulteta. Kadrovi kojisu završili odgovarajuće grupe na filozof -skim i prirodno-matematičkim fakultetimanisu uopšte slušali metodiku razredne na-

stave, a niti dobili potrebno obrazovanje

iz metodike, didaktike, pedagoške i dječijepsihologije, neophodnih za formiranje pro-fila kadrova koji će raditi u nižim razredi-ma osnovnih škola.

Pedagoško društvo konstatuje da seovom veoma važnom pitanju nije posvetilapotrebna pažnja u pedagoškim akademija-ma i to kako u rješavanju koncepcijskih za-misli (da se na radna mjesta za nastavnikemetodike primaju nastavnici kojima bi tobio isključiv posao) i rješavanju kadrov-skih pitanja (tendencija da se na ta radna

mjesta primaju nastavnici koji nemaju pe-dagoško-psihološko i didaktičko-metod-sko obrazovanje).

Pedagoško društvo se zalaže da metodi-ku razredne nastave u pedagoškim akade-mijama mogu jedino da predaju nastavnicikoji imaju odgovarajuće visokoškolskoobrazovanje (pedagoška grupa predmeta)ili ostali stručnjaci koji su završili speci-jalizaciju ili postdiplomski studij na peda-goškoj grupi predmeta.

Imajući u vidu tendencije razvoja obra-

zovne tehnologije i inovacija u nastavi,u bližoj i daljoj perspektivi, kao i značajkoji se u modernom svijetu pridaje me-todici kao fundamentalnom predmetu upripremanju nastavnika razredne nastave,potrebno je obrazovanje budućih nastavni-ka u pedagoškim akademijama i na fakul-tetima usmjeravati na stručno-naučni pro-fil, odnosno na takva rješenja koja su napedagoško-psihološkoj nauci zasnovana.Smatramo da bi budući stručnjaci moraliposjedovati komplementarno obrazovanje

sa odgovarajućim stepenom postdiplom-skog studija ili doktorata nauka.

Pedagoško društvo SRBiH

(“Prosvjetni list”, 1. XI 1971.)




Uz oproštaj od Učiteljske škole u Sarajevu

(Iz ljetopisa)Poslijeratni dani škole

S

tanje školstva u Bosni i Hercegovini na-kon rata bilo je krajnje teško – školskezgrade porušene i zapaljene, namještaj i

učila uništeni, a kadar izginuo i sveden na vrlomali broj.

Učiteljska škola u Sarajevu je tada dobilavrlo važan zadatak - što prije ublažiti kadrov-ski problem. Zato je uložen poseban napor jošod aprila 1945. godine.

Prvog septembra 1945. godine završena jeprva poslijeratna školska godina u ovoj školi.Istog dana počeo je prvi učiteljski tečaj. Drugi,treći, četvrti… tečaj za tečajem. Ublažava seoskudica u učiteljskom kadru. Uporedo raderedovna odjeljenja.

Prvih poslijeretnih godina u radu škole biloje mukotrpnih i na prvi pogled nesavladivihmomenata. Istaći ću neke zapisane u ljetopisuškole.

Mali broj profesora u školi, čak i za redov-nu nastavu, a o tečajevima i organizaciji ispitada i ne govorimo. Ali, solidarnost, svojstvenaprosvjetnim radnicima, dolazi tada do punogizražaja.

U ljetopisu o tome je zapisano:

- Prijavili se na ispomaganje kod ispita na-stavnici Partizanske gimnazije: Kaluđerović,Živković Natalija, Mijatović Stevo, Burubić

Aleksandar, Cerić Gojko, Đukić Sofija, Mur -sel Ekrem, Saravan Olga, Poljakova Vera iKuceljić Nikola.

Ili…

- Postavljen je u ovu školu za nastavnikafiskulture dobrovoljac iz Srbije Simo Vučko-vić.

Škola je radila u vrlo teškim uslovima. Tek je 1947. godine došlo vrijeme da se priđe ra-ščišćavanju dvorišta i školske zgrade, te je 10.novembra te godine bila velika svečanost po-vodom useljenja škole u vlastitu zgradu.

Ili…- Bilo je studeno - 20 stepeni ispod nule.

Nema vagona da se doveze ugalj.

Omladina u tim danima organizovano sa-vlađuje zadatke.

I to je zapisano u ljetopisu:

- Jedanaest studenata Više pedagoške školeukazuje pomoć učenicima pri popodnevnom

učenju.- Održana školska konferencija omladine,

nagrađeni učenici, koji su vidnije popraviliuspjeh.

- Učenici škole u sastavu VIII Sarajevskebrigade otišli na radnu akciju na izgradnju Au-to-puta “Bratstvo-jedinstvo”.

- Omladinski aktiv organizovao akciju po-šumljavanja Trebevića.

- Učenici ove škole dali uglednu smotru kul-turno-umjetničkog i sportskog rada za omladi-nu grada Sarajeva.

I tako se redaju uspjesi i ostvareni zadaci.Ali, svi su ovi zadaci bili podređeni jednomcilju - što prije doći u osnovnu školu gdje jenajpotrebnije. Tu su datumi u ljetopisu kaoznačajni i upisani.

Za 17. januar 1948. godine je zapisano:

- Svečana oproštajna večera sa učenicimakoji su maturirali. 98 svršenih učitelja dobiloje dekrete i krenulo na dužnost.

Nastavnički kolektiv ove škole nikad nijebio zadovoljan postignutim rezultatima, pa jestalno analizirao i tražio puteve postizananja

boljeg uspjeha. Bili su i različiti procenti pro-laznosti - 84, 90, 78, 95, ponekad i 100%.

I tako u mukotrpnim godinama nikadauspjeh u ovoj školi nije bio za potcjenjivanje.A što su godine odmicale, uslovi su bili svebolji.

Posljednjih godina Učiteljska škola “Nuri-ja Pozderac” u Sarajevu je radila u pristojnimprostorijama, povoljnim materijalnim uslovi-ma, a nastavu su izvodili stručni nastavnici,te je bilo normalno da se procenat prolaznostikretao od 95 do 100%, kao i da je pojedinageneracija davala i po 48 odličnih učenika.

I u najvećem usponu prestade rad u Učitelj-skoj školi “Nurija Pozderac” u Sarajevu.

Jovan Andrijašević

(“Prosvjetni list”, 1. X 1972.)

Vremeplov“Prosvjetnog lista”Osnovna škola “Prvi maj” u Kovačima

kod Zavidovića za Dan škole i 20-godiš-njicu rada dobila je na poklon od Šumar-

skog privrednog preduzeća “Gostović” te-levizor, a od Skupštine opštine Zavidovićikino-projektor.

Tako, sada ova škola spada u one kojeimaju veliki broj nastavnih pomagala kao:kino-projektor, televizor, radio-aparat, ra-dionicu za OTO, foto-laboratoriju i drugo.Ova sredstva znatno olakšavaju rad nastav-nicima. U nastavu se unose novine i uče-nicima je mnogo šta pristupačnije i intere-santnije.

U Kovačima sada ima malo televizora,

te mjesto gdje je smješten televizor u školiima uvijek posjetilaca – učenika i mještana– što ide u prilog bogatijeg sadržaja kultur -no-zabavnog života građana ovog mjesta.

(15. III 1972.) Lijepi sunčani dani druge polovine martamjeseca omogućili su i obavljanje nekihposlova u prirodi. Tako učenici sedmihi osmih razreda osnovne škole “RadeKondić” iz Žepča izašli na pošumljavanje.Oni su zasađivali mlade borove sadnice.Tako bi cijelo odjeljenje u toku jednoga

dana zasadilo oko 1.000 do 1.500 sadnica.Ovaj posao u neposrednoj okoliciŽepča obavljali su sa mnogo ljubavi iodgovornosti. Za uložen trud dobićei određenu novčanu naknadu, koju ćekorisno upotrijebiti za izvođenje školskeekskurzije viših razreda osnovne škole.

(1. IV 1972.)

Nedavno je Izvršno vijeće imenovalo Pe-dagoški savjet Bosne i Hercegovine.

Osnivanje Pedagoškog savjeta predstav-lja značajan događaj u prosvjetnoj politici

naše Republike, a posebno u daljem po-društvljavanju onog dijela vaspitno-obra-zovnog rada koji je dosad bio u nadležnostiorgana uprave.

Pedagoški savjet će donositi osnovnastručna dokumenta na kojima se zasnivaobrazovno-vaspitni rad (nastavni planovii programi, udžbenici i priručnici, orga-nizacija i struktora vaspitno-obrazovnograda), inovacije u obrazovno-vaspitnojdjelatnosti, kao i druga značajna pitanja izove oblasti. Osim toga, ovaj stručni organ

baviće se obrazovno-vaspitnim sistemom ucjelini, radiće na njegovom proučavanju idavaće prijedloge za njegovo dalje dogra-đivanje i usavršavanje.

(15. IV 1972.)





Osnovnim i srednjim školama, fakultetima, akademijama,studentima, nastavnicima i profesorima

U izdanju “Sarajevo Publishinga” iz štampe je izišla

METODIKA I KULTURALIKOVNOG ODGOJA

autora dr. Irfana Handukića

Knjiga se može kupiti u knjižarama: “Buybook”, Radićeva 4, u Sarajevu (tel. 033/712-

010 fax: 033/716 451) i “Svijet knjige” Branilaca Bosne 14 u Zenici (tel /fax: 032/407

Documents

Prosvjetni list [broj 954, novembar 2008.]