Univerzitet u SarajevuAkademija likovnih umjetnosti SarajevoNastavniki odsjek, IV godinaPredmet: Vizuelna kulturaProfesor: Lemja AkamijaStudent: auevi Lejla

Seminarski rad

Portret psa u umjetnosti

Sarajevo, 21.04.2015.

Sadraj

Uvod...................................................................................................................31. Psi kao inspiracija u umjetnosti od antike do danas.....................................4

2. Animalisti ....................................................................................................92.1. Albrecht Durer..............................................................................................9

3. Manipulacija psima u umjetnosti..................................................................11

4. Psi u reklamama............................................................................................13

Zakljuak..............................................................................................................15 Literatura .............................................................................................................16

UVOD

U cijelom ivom svijetu ne postoji odnos izmeu dvije razliite vrste slian odnosu povezanosti izmeu ovjeka i psa. Bitan aspekt tisuljetnoga zajednikog ivota jest obostrana zahvalnost za taj odnos. Jedan drugomu slue. Njihov odnos zasnovan je na bezuvjetnom povjerenju, pa ak i kada je o ovjeku rije. Pas je ivotinja koja se autodomestificirala i ta injenica mnogo govori o prirodi psa i njegovu odnosu prema ovjeku.Likovni prikazi pasa i odnosa ovjeka i psa tijekom historije zapravo prate ulogu psa u ljudskom drutvu, koja zapoinje s lovom, uvanjem ljudskog stanita te pastirskom slubom. Scene lova ostat e meu najeim prikazima pasa. Naravno, kako pas u ljudskom drutvu preuzima i druge uloge, lovake scene postaju rjee, pa tako potkraj 18. i poetkom 19. stoljea lovake scene gube prednost, a zamjenjuju ih scene drutvenog ivota pasa te njihovi portreti. U smislu tzv. radnih pasa esto se pas pojavljuje na pastoralnim kompozicijama. Jedna od najranijih uloga psa jest i ona uvara doma. Od rimskog Cave Canem potjee i osnovni psei aksesoar (ogrlica, lanac, brnjica), koji takoer postaju predmet umjetnike interpretacije.

1. Psi kao inspiracija u umjetnosti od antike do danas

Od antike pa nadalje, najvie se koriste pozitivne osobine pasa kao to su odanost, razumnost, bistrina. Te su osobine vane za simbiotiki odnos ovjeka i psa prikazane na brojnim scenama lova, pastirskim prizorima, prisutni su kao prijateljski pratitelji kroz ivot i smrt, na nadgrobnim spomenicima. Ipak ve od antike poznata je negativna simbolika psa u obliku Kerbera, crnoga psa demonskih osobina, kojega e, kako je ve napomenuto, kranska srednjovjekovna ikonografija rabiti u znatnijoj mjeri dajui mu negativne osobine kao to su prodrljivost povezana s neistoom, ljubomorom, lijenosti. Ta osnovna simbolika razdioba prisutna je do dananjih danas.

Pratei ulogu psa na temelju prikaza u svjetskoj povijesti umjetnosti vidljivo je da se stoljeima pas prilagoavao ljudskim potrebama. Pa tako nakon psa radnika ( lovaki pas, pastirski pas, uvar doma ) pas se istie kao ovjekov najbolji prijatelj, pa ak s vremenom (od rokokoa do danas) postaje i pomodni eskort, pratitelj-prijatelj ili cirkuski rekvizit. Od renesanse pas je tretiran i kao lan drutva, sve ei su mali psi, tzv. psi za krilo dama. Upravo u tom razdoblju dolazi do razlikovanja izmeu pasa za gospodu (mukarce) veliki, moni, elegantni psi i oni za dame mali, njeni, umiljati. Od tada pas postaje i statusnim simbolom. U smislu drutvenoga statusa ne smije se zaboraviti da pas dijeli sudbinu i ljudi s druge strane drutvene ljestvice, nemonih, lutalica, prosjaka, beskunika te pomae slijepima. To su likovni motivi umjetnika svjesnih i zainteresiranih za drutvene nepravde, ne samo za likovne probleme.

Kako se odnos prema psu mijenja, oituje se i pojava samostalnoga portretiranja pasa vezana za razdoblje baroka. Samostalni portreti pasa ili portreti vlasnika i psa u 19. stoljeu postaju najei nain prikazivanja najboljega ovjekova prijatelja. Suvremeni ovjek, umjetnik, u osamljenosti, beutnosti drutva te krajnjem solipsizmu, obraa se psu, koji ga bezuvjetno prihvaa i prua mu ono to mu nedostaje kod njegovih ljudskih suvremenika.Ljudsku vezanost uz ivotinje i fasciniranost vitalnou ivotinjskih motiva davno su ve zabiljeili i realizirali umjetnici u osvit ovjeanstva od Altamire i Lascauxa, Asirije i Egipta, srednjeg vijeka, renesanse, do velikih poznatih majstora poput Rubensa, Snydersa, Gericaulta, Delacroixa pa sve do modernih umjetnika 20. stoljea, primjerice F. Marka ili R. Rauschenberga. Prikazi ivotinja odraavaju stoljetni suivot ovjeka i ivotinja, ali i ovjeka i prirode, prolazei kroz brojne stilske i morfoloke promjene i tumaenja, pri emu umjetnost nudi brojne dokaze dobra i iskrena suodnosa ovjeka i ivotinja.[footnoteRef:2]Povijest slikarstva takoer biljei vrlo kvalitetne epizode umjetnika animalista. [2: Gina Pischel, Opa povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975. god.]

Veina strunjaka pretpostavlja da su renesansni umjetnici prikaze ivotinja povezivali s novim naturalistikim shvatanjem prirode te da su tako odbijali pridati im simbolinu i didaktiku funkciju, koja je ivotinjama bila pripisivana vie od tisuu godina, skrivajui na taj nain mnoge konzervativne i retrospektivne elemente koje prepoznajemo u zadranoj srednjovjekovnoj ikonografiji nakon 1400. godine. Venecijanski su umjetnici cinquecenta dijelili iznimnu sklonost prema prikazivanju ivotinja, osobito pasa, bilo u svjetovnoj bilo u religijskoj ikonografiji. Dramatine su promjene u pristupu ikonografiji pasa prikazane u djelima Tiziana (1488.-1576.) i Tintoretta (1519.-1594.) etrdesetih i pedesetih godina 16. stoljea. Sl.1. Portret Frederica Gonzage, TizianSmatran podvojenim stvorenjem u razdoblju od kasne antike do renesanse, pas je bio hvaljen zbog svoje vjernosti, mudrosti, budnosti, prorokih vizija i sposobnosti izljeenja, ali je takoer bio u negativnom kontekstu povezivan sa seksualnim promiskuitetom, ljutnjom, pohlepom i krtou. U seriji prikaza glavnih grijeha, pas najee predstavlja rasipnost, krtost, srdbu i zlobu. Srednjovjekovna je moralizatorska knjievnost ovjekovjeila ovakvo slobodno shvatanje ikonografije psa, iji korijeni seu u drevnu Grku, a ta je tema posebice prisutna u renesansi. Bestijariji su prisutni u rukopisima 15. i 16. stoljea, pisanima venecijanskim i toskanskim dijalektom. Tokom svoje karijere Tizian je prihvatio negativna moralistika tumaenja u prikazivanju psa, koja su u renesansnu umjetnost prodrla iz srednjovjekovne literature i umjetnosti.[footnoteRef:3] [3: Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001.]

Nije iznenaujue da su simboliki prikazi pasa u njegovim sakralnim djelima povezani s negativnim ljudskim strastima. Lik psa u Tintorettovim djelima donosi nam drugu sliku. Psi koji nisu nerazdvojivo povezani s narativnom tematikom, pojavljuju se u vie od 10 njegovih religijskih djela. Meu dokumentiranim djelima ove kategorije nalaze se najmanje etiri verzije Posljednje veere te najmanje dvije ili tri verzije Pranja nogu, a sve sadre istaknute figure psa. [footnoteRef:4] [4: Radovan Ivanevi, Stilovi razdoblja ivot II., Profil, Zagreb, 2001. god]

Dodatni primjeri njegovih prikaza pasa u razliitim religijskim kontekstima nemaju uzora u talijanskom slikarstvu. Pokazano je da je vanost ovih ivotinja, prikazanih u svetim dogaajima, povezana s klasinim izvorima koji naglauju pozitivna shvatanja karaktera i modi psa. Literatura 16. stoljea psu sve vie dodjeljuje autoritativnu ulogu, u kojoj pas svjedoi nadnaravnim i udesnim dogaajima uz kreposti superiornije percepcije ili gdje je primjer ideala racionalnosti. U isto vrijeme kad Tintoretto uvodi likove pasa u svoja sakralna djela, na primjer, humanist i lijenik Conrad Gesner objavljuje etvrto izdanje knjige Historia animalium (1551.-1558.), a koju Edward Topsell prevodi pod naslovom Povijest etverononih zvijeri (London, 1607. i 1658.). Meu izvorima kojima se Gesner koristio nalaze se Aristotelovo djelo De animalibus i Plinijeva Historia naturalis, objavljeni u Veneciji u kasnom 15. stoljedu, te Aelanijevo djelo koje Gesner prevodi na latinski s naslovom De natura animalium, a koje je objavljeno 1532. godine. Ova su shvadanja utjecala na humanistiku ikonografiju. [footnoteRef:5] [5: Radovan Ivanevi, Stilovi razdoblja ivot II., Profil, Zagreb, 2001. god]

Klasini su izvori takoer pruali prototipe za epitafe i hvale posveene psima u 16. stoljeu. Meu renesansnim autorima koju su znatno pridonijeli oivljavanju ovih knjievnih vrsta bili su istaktnuti venecijanski znanstvenici Pietro Bembo (1470.-1547.) i Andrea Navagero (1483.-1529.). Dok su pisci 16. stoljeda hvalili mudrost, racionalnost, budnost, vjernost, paljivost, pamdenje, znanje i vid u pasa, venecijanski su umjetnici prikazivali kreposne pse u alegorijskom kontekstu.

Do kasnih etrdesetih i pedesetih godina 16. stoljeda, kad je Tintoretto zapoeo s uvoenjem prikaza pasa u svoja religijska djela, mnogi su od vanijih pisanih izvora o psima postali dostupni zahvaljujui venecijanskoj tampi. Psi u Tintorettovim djelima imaju razliite funkcije. Raznolikost ikonografskog znaenja takoer se odrazila na ponovno oivljavanje antikih uzora i suvremene knjievnosti. Poput Tintoretta i Veronese zapoinje uvoenjem likova pasa u svaki mogui sadraj, briui granice izmeu svjetovne i sakralne ikonografije.

Sl.2.3D instalacije, Svijetlei psi upozoravaju na smee u oceanu

2. Animalisti Animalistje umjetnik kojemu su glavni motiv ivotinje, a jedan od najpoznatijih animalista su:

2.1. Albrecht Durer (1471-1528)

Jedan od najvanijih umjetnika u animalistikim krugovima, budui da je bio prvi koji je na ivotinje gledao kao na bia vrijedna panje, s obzirom da se tada, a naalost jo i danas, na ivotinje gledalo kao na objekte, robu.Poetkom 16. stoljea prirodni svijet ivotinja i biljaka postaje arite interesa istraivaa kao i putnika koji su se vraali s dalekih putovanja s ilustracijama novih biljnih i ivotinjskih vrsta.[footnoteRef:6]Drer je svoju fascinaciju ovom temom pokazivao u svojim radovima putem akvarela i grafika. [6: Wolf, Norbert. Albrecht Drer. Prestel, 2010]

Sl.3. Grafika

Kritiari su smatrali da su slike ivotinje samo demonstracija tehnike i stila crtanja i time nisu priznavali takve radove kao kreativnu viziju, a samim time animalistike radove nisu smatrali umjetnou. Drer je ovo miljenje pobio kada je napravio seriju animalistikih radova u akvarelu koji su postali iznimo popularni, a kasnije i esto reproducirani.

3. Manipulacija psima u umjetnosti

Ova fascinacija ivotinjama govori nam da su ivotinje bile vie nego samo popularan motiv. Govori nam da su ivotinje uvijek bile inspiracija i oslonac ljudima, iz razloga to se mi moemo samo nadati da emo postii tu razinu dobrote i nevinosti koju se ivotinje i ne trude postii - ona je u njima. One se, za razliku od nas, ponaaju u skladu s prirodom pritom je ne unitavajui.ivotinje su i do danas ostale veliki motiv u umjetnosti no, naalost, i u ovom podruju se nalo ljudi koji su okrenuli situaciju i poeli iskoritavati, pa ak i ubijati ivotinje u svrhu 'umjetnosti'.Dakako to se ne moe nazvati umjetnou jer, kao to vidimo po gore navedenim primjerima, poenta umjetnosti je neto stvoriti, prenijeti poruku po kojoj e se budui narataji voditi i koja e inspirati ljude koji djelo vide.Danas imamo primjera gdje tzv. 'umjetnici' u konceptualnoj umjetnosti ivotinje iskoritavaju na nain da ih izgladnjuju, maltretiraju, reu im dijelove tijela, ubijaju pa koriste njihove udove i krv kako bi prenijeli neku poruku. Poruku nasilja, barbarizma i svega onoga to je u potpunoj suprotnosti s osobinama ivotinja.

Sl.4. Od umjetnosti do brutalnosti

To nije umjetnost, ve hladnokrvno ubistvo i iivljavanje nad biima koja su jednaka nama, koja diu, osjeaju i imaju jednake razloga za ivot kao i mi. Umjetnost bi trebala osuivati nasilje i prenositi poruku suosjeanja, a ne obrnuto, to je situacija s nekim 'umjetnicima' dananjice.

No, pokret za prava ivotinja je sve jai i vei i to je vidljivo i u umjetnosti, bez obzira na ljude koji su prepoznali motiv ivotinja kao samo jo jedan nain njihove eksploatacije i muenja. Mnogi umjetnici sve vie prenose pravu poruku ivotinja u svojim radovima - poruku suosjeanja, nespecizma i ljubavi, a to je ono to ivotinje jesu i kako bi ih trebalo vidjeti. Oekujemo da e ljudi barem putem umjetnosti prepoznati ivotinje kao svjesna i osjeajna bia te ih u potpunosti prestati iskoritavati za bilo koju 'svrhu', jer muenje i ubistvo nemaju opravdanja

4. Psi u reklamama Psi su se u prolosti esto koristili za poveanje prodaje. 1920 - ih i 1930- ih godina smo ih mogli vidjeti na kartama za cigarete to su ih proizvele duhanske tvrtke, a kasnije su ih, izraujui ajne karte, oponaali neki proizvoai aja.Proizvoai cigareta nainili su niz serija koje su sadravali do 50 karata sa slikama razliitih Pasmina pasa, esto vrlo dopadljivo prikazanih. Bile su vrlo popularne i jo uvijek se skupljaju sa oduevljenjem.

Slavni logo britanskog HMV-a - His Master's Voice za osnovu je imao sliku Nippera, autora Francisa Barraudam, naslikanu 1898. godine. Sl. 5. His Master Voice

kotski i vesthajlandski bijeli terijer upotrebljeni su za oglaavanje Black and White Whiskya poetkom 20. stoljea i neko vrijeme je bio svjetski najpoznatiji psei duet.U modnim asopisima moe se vidjeti kako kreator Versace kao svoj simbol koristi malenog jokirskog terijera, a vitke elegantne manekenke "ledene kraljice Christiana Lacroixa prate vitki afganistanski hrtovi.Danas su esto psi glavni protagonisti TV reklama ili je njihova njuka u glavnom planu na plakatu. Reklamiraju svata, sokove i alkohol, bicikle i automobile, dnevne novine ili web stranice. Vjerojatno zbog tih slatkih bia, reklamne kampanje poluuju uspjehe, a spotovi, oglasi ili plakati izgledaju lijepo i simpatino. Meutim, treba obratiti panju na to da li se psi previe eksponiraju javnosti i da li su iskoriteni kao sredstva manipulacije u reklamama.

Zakljuak

ivotinje, naroito psi se smatraju dobrim prijateljima ljudi, od kojih se puno moe nauiti. Psi su uvijek bili inspiracija i oslonac ljudima, kako u umjetnosti tako i u svakodnevnom ivotu.Umjetnost uglavnom nudi dokaze dobra suodnosa ovjeka i psa. Rijetko je prikazana tamna strana psa, koja je pak najprisutnija u ranom srednjem vijeku kada se pas, izmeu ostalog, smatra neistom ivotinjom i ta osobina preuzima i simbolike konotacije. Pas je, meutim, relativno rijetko koriten kao precizan simboliki znak.Psi su se i u prolosti i u sadanjem vremenu koristili kao sredstvo reklamiranja raznih proizvoda, to je donekle uredu, ukoliko se ne kre njihova prava, i ukoliko se ne ugroava njihov ivot. injenica je da su psi bili i ostali vaan motiv u umjetnosti, meutim, u skorije vrijeme sve su ee scene nasilja nad ivotinjama, u svrhu umjetnosti.

Literatura1. Gina Pischel, Opa povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975. god.2. H. W. Janson,Art History, Thames & Hudson, London, 1997. god.3. Laurie Schneider Adams,A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001.4. Radovan Ivanevi, Stilovi razdoblja ivot II., Profil, Zagreb, 2001. god5. Wolf, Norbert. Albrecht Drer. Prestel, 2010

2