PSIHOTERAPIJA= psiholoka metoda lijeenja neuroza i drugih psihikih poremeaja, koja se na osnovi indikacije primjenjuje planski i s odreenim terapijskim ciljem.Za postizanje cilja sluimo se odreenim metodama i tehnikama.Osnovni terapijski instrument jerije, tj. verbalna i neverbalna komunikacija te odnos, interakcija izmeu lijenika i bolesnika, njihov emocionalni odnos =terapija razgovorom.

Psihoterapija je istraivanje psihikog ivota bolesnika, oslobaanje njegovih smetnji i olakavanje tegoba, te mijenjanje njegovih reakcija u odnosu na njega samoga i okolinu, mijenjanje linosti ili novo i dragocjeno emocionalno iskustvo.Vano je svakog bolesnika doivjeti kao linost koja ima tjelesne, emocionalne i drutvene probleme, bez obzira na to koje potekoe donosi u susret s lijenikom.Ovakav pristup nazivamopsihoterapijskim pristupom.Psihoterapijski pristupiti bolesniku znai s razumijevanjem i povoljnim emocijama prihvatiti njegove emocije.On nudi sebe kao linost, osim boli i patnji donosi i svoje strahove, brige, nezadovoljstva, nemire, ponekad posredno a ponekad otvoreno.Svako bolesno stanje dovodi do poremeaja emocionalne ravnotee u linosti, do brojnih neugodnih emocija, a vodei je osjeajstrahtj.anksioznost.Bolesnik se najprije boji dezintegracije, nesposobnosti i teke bolesti, strahva od smrti.Bolest dovodi bolesnika u regresivno stanje, koje odgovara stanju bespomonog djeteta, a koje ima potrebu za svemonim likovima, majke, lijenika, onih koji sve znaju i mogu. Psihoterapijski pristup jaa povjerenje, te pomae terapiji i rehabilitaciji.

U Americi je indikacija za psihoanalizu uglavnom odreena prema tzv. YARVIS- bolesnicima [Young (mlad), Attractive (atraktivan), Rich (bogat), Verbal (verbalno komunikativan), Intelligent (inteligentan), Successful (uspjean)].

Razlikujemo: suportivne tehnike; zatim reedukativne (uglavnom novije tehnike) te rekonstruktivne metode (klasine analitike).

KLASINE PSIHOTERAPIJSKE METODE I TEHNIKE:

1. Klasina psihoanaliza po Sigmundu Freudu (l856-1939)2. Individualne psihoterapijske tehnike3. Grupne psihoterapijske tehnike (mala, srednja i velika grupa)4. Obiteljska i partnerska psihoterapija5. Psihodrama6. Suportivne psihoterapijske tehnike a) verbalni suport (podrka) b) sugestivne tehnike: hipnoza, autogeni treningNOVIJE PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE:

individualno-psihologijska terapijapo Alfredu Adleru (ohrabriti pacijenta u neovisnom miljenju, bez ovisnosti o terapeutovom autoritetu, rijeiti osjeaj manje vrijednosti, potaknuti osjeaj zajednitva, savjetovanja o odgoju, za mlade..) analitika (kompleksna) psihologijapo Carlu Gustavu Jungu - postani ono to jesi, lijeenje znai promjenu, vaan je rad sa snovima u ijem tumaenju povezuje individualno i kolektivno nesvjesno, arhetipove, duu i personu (osobu), svjesni dio linosti i sjenu, animus i animu, razlikuje ekstrovertirane i introvertirane tipove, sinkronicitet...Rabe je uglavnom ljudi koji pate zbog besmisla ivota i problema svjetonazora koje ne mogu razrijeiti dosadanjim svjetonazorom. neopsihoanalizapo Haraldu Schultz-Henkeu teorija o inhibiranom, zakoenom i lijenom ovjeku s golemim oekivanjima i situacijama uskraivanja, aktualni konflikt i socijalni uvjeti. U skupinu neopsihoanalitiara ulaze i Karen Horney, Harry Stack Sullivan, Erich Fromm.Ostale pravce formirali su Freudovi uenici: Wilhelm Steckel, Otto Rank, Sandor Ferenzi, Wilhelm Reich. sudbinsko-analitika terapija, "shicksal" (ikzal) analiza Leopolda Szondija analiza sudbine, poinje prouavanjem obiteljskog i osobnog nesvjesnog, koje odreuje sklonosti i mogunost izbora jedinke, koji procesnaziva genotropizam- on srodne osobe dri zajedno to odreuje npr. ljubavni izbor, izbor prijateljstva, profesije, ideala, bolesti i naina smrti. egzistencijalno-analitika psihoterapijapo Ludwigu Binswangeru (dasein, analiza bitka) osnovno pitanje je "A zato, zapravo ne?", spoznati koliko smo promaili strukturu ljudskog bitka, prema Heideggerovoj ontologiji. egzistencijska analiza i logoterapijapo Viktoru Emilu Franklu uz tjelesno i duevno postoji i duhovno, tj. smisao. Prema toj postavci razvila se ihagioterapija(lijeenje svetim, molitvom i sakramentima ispovjedi i oprosta grijeha). Metode su paradoksna intencija ironizira neurozu namjerno inei ono ega se najvie plai i derefleksija koja ignorira simptome okreui se neem drugom. getalt terapija, terapija cjelinom konfiguracije, otvorenim oblikom, prema Fredrichu Solomonu Perlsu. Inzistiranje na ovdje i sada, "Sada sam svjestan sebe", "vrui stolac" u grupi, uklopiti se u sredinu, zatvoriti oblik. transakcijska analizapo Ericu Berneu, strukturna ego-analiza. Ego-roditelj, ego-dijete orijentiran na emocije, igru, iskrenost, ali i egocentrian; ego-odrasli (orijentiran na realitet). U terapiji se obraamo odraslom egu, kako bi se promjenio ivotni scenario ili skript osobe koji je do tada bio pogrean i dovodio do patnje. etiri osnovne pozicije tj. stava prema ivotu:1. Ja nisam OK, ti si OK. = depresivna, inferiorna pozicija djeteta.2. Ja sam OK, ti si OK = kooperativna, zdrava pozicija, realni stav odraslog.3. Ja nisam OK, ti nisi OK = nihilistika pozicija zanemarenog djeteta.4. Ja sam OK, ti nisi OK = superiorna, paranoidna pozicija djeteta koje reaigra na zanemarenost. kognitivna psihoterapijapo Mary Cover Jones, razumjeti svoje ponaanje (kognicija = uvjerenja, misli, predodbe, primanje i obrada informacija). realitetna psihoterapija, po Williamu Glasseru, koja polazi od dvije osnovne ljudske potrebe:10. voljeti i biti voljen,10. razviti prikladan osjeaj samosvijesti.. Terapija pomae izabrati primjereno ponaanje, preuzeti odgovornost za posljedice svog ponaanja i odluka. psihoterapija prema Carlu Ransonu Rogersu: koncepcija savjetovanja, kojim nudi priliku pronai vlastito rjeenje, uz fokusiranje na problem akutnih kriza i konfliktnih reakcija uz katarzu blokiranih emocija. terapija ponaanja(bihevioralna) po Josephu Wolpeu za promjene kod poremeaja ponaanja:12. lijeenje tehnikom uenja i navikavanja (kondicioniranja);12. sustavna desenzibilizacija za fobije,12. preplavljivanje podraajima;12. uenje na uspjehu tj. nagraivanjem;12. socijalno uenje modeliranje oponaanjem uzora;12. uenje averzijom tj. kanjavanjem ili odbojnou;12. trening asertivnosti, samopouzdanja, socijalne kompetencije;12. tehnike samokontrole.12. biofeedback reguliranje fiziolokih procesa, miine napetosti, rada srca i sl.1. neurolingvistiko programiranjepo Richardu Bandleru i Miltonu EricksonuSUPORTIVNE PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE

1. autosugestivne tehnike, vjebanje oputanja: autogeni trening (koncentracijsko samooputanje), progresivna miina relaksacija...2. sugestivne tehnike: budne tehnike, hipnoza, hipnoza po Miltonu Ericksonu3. direktivne tehnike: persuazija = racionalno uvjeravanjeSOCIOPSIHIJATRIJSKE GRUPNE TEHNIKE1. TERAPIJSKA ZAJEDNICA po Maxwellu Jonesu ukljuuje bolesnika u vlastito lijeenje, optereuje ga odgovornou za sebe, pozitivna terapijska atmosfera, smanjuju se razlike izmeu bolnike okoline i ivota izvan bolnice. Cilj je to efikasnije rjeavati probleme meuljudskih odnosa. (npr. tako se organizira rad Odjela za duevne bolesti).2. GRUPE SAMOPOMOI = osnivaju se dobrovoljno, a sastavljaju od osoba sa specifinim problemima radi razmjene iskustava, i poboljanja emocionalnog zdravlja, podravajui homogenost, koheziju, uzajamnu podrku, olakavaju osjeaj otuenosti lanova. Sastanci jednom tjedno, bez strunjaka, radi grupnog razgovora. (AA-anonimni alkoholiari i sl.)3. TERAPIJSKI GRUPNI RAD = npr. Klubovi razlika je u atmosferi koja je neobavezna, oputena, spontana, slinija vanjskim uvjetima, njeguje se druenje, kulturne i zabavne aktivnosti, a odgovornost je potpuno na lanovima Kluba. (Klub lijeenih alkoholiara, Klub branitelja lijeenih od PTSP-a). Voditelj Kluba je struan, via medicinska sestra ili lijenik. Ostali su struni suradnici.

Psihologijski rjenik (Zagreb,1992.) naziva psihologijsko savjetovanje jednim od podruja primijenjene psihologije iji je osnovni cilj pruanje profesionalne pomoi pojedincima, grupama ili organizacijama u svakodnevnim ivotnim situacijama u kojima se, bilo zbog pritisaka iz okoline bilo zbog vlastitih problema, oteano snalaze.

Tijekom primjene psihologijskog savjetovanja koriste se odreeni teorijski modeli, tehnike rada koje se planski primjenjuju, a kojima je temelj u razliitim teorijama linosti.

Savjetovanje se bavi kompletnom osobom, kognitivnim, emotivnim, situacijskim i ponaajnim aspektima osobe.

Psihijatrijski rjenik(Jastrebarsko, 1999.) amerike psihijatrijske udruge definira savjetovanje kaooblik suportivne psihoterapije kod koje osoba, savjetnik ili savjetodavac daje savjete ili upute, a na temelju zajednike rasprave savjetnika i klijenta o opim ili specifinim problemima. Isti izvor navodi da ovu metodu najee koriste psihijatri, psiholozi, socijalni radnici i sveenici.

Savjetovanje se definira (Delaney i Sheldon, 1973.) i kao proces u kojem se pomae osobi da se ponaa na korisniji nain. Pomo je determinirana od strane savjetnika, a to je korisnije definira sam klijent uz vodstvo savjetnika.

Savjetovanje jeorganizirani oblik pomoi pojedincu za vlastiti napredak, lino odrastanje i razvoj, ono jeproces koji priprema pojedinca za ivot i mijenjanje njegovih ivotnih uvjeta. Savjetovanje ine aktivnosti kojih je ciljmijenjanje stavova, doivljavanja ili ponaanjato omoguuje bolje prilagoavanje pojedinca svojoj okolini. Temeljni cilj savjetovanja je da klijent prihvati realnost (Azra Kristani). Kristani navodi razliku savjetovanja (counseling), voenja (guidance) i davanja savjeta (advice).Savjetovanjese primjenjuje kada su prisutne potekoe u psihosocijalnom prilagoavanju i usmjereno je na kognitivnu, emotivnu i ponaajnu razinu, trae se motivi i uzroci za pojedino ponaanje. Pri tome klijent koji trai savjet sam odluuje o buduim svrsishodnijim nainima rjeavanja osobnih problema.Voenjeje proces u kojem se ne tretiraju samo odreeni problemi i njihova rjeenja ve i stavovi i emocije klijenta, te je kao proces dugotrajnije od savjetovanja.Davanjesavjeta jest davanje neposredne informacije ili objanjenja koje klijent po svom izboru moe ili ne mora odabrati kao normativ svoga ponaanja. To je u stvari edukativni element koji je prisutan u tijeku svakog savjetodavnoh tretmana.Psihoterapija

Psihologijski rjenik(Zagreb,1992.) navodi sljedeu definiciju: psihoterapija jezajedniki naziv za niz tehnika i procedura koje verbalnom interakcijom izmeu terapeuta i pacijenata nastoje ukloniti poremeaje u doivljavanju i ponaanju, mijenjati neke osobine linosti koje interferiraju sa zadovoljavajuom prilagodbom na okolinu, ili poticati pozitivni razvoj linosti

Psihijatrijski rjenik(Jastrebarsko, 1999.) definira psihoterapiju kaoproces kod kojeg osoba koja se eli osloboditi simptoma ili rijeiti probleme u ivotu ili trai naine za osobni razvoj sklapa posredni i neposredni ugovor da e sa psihoterapeutom ui u interakcije na propisani nain.Osim toga isti izvor definira kratkotrajnu terapiju kaooblik psihoterapije iji je zavretak odreen ili brojem seansi (obino ne vie od 15) ili odreenim ciljem; obino je usmjerena prema cilju, ograniena, aktivna, fokusirana i usmjerena prema odreenom problemu ili simptomu.Razlikesavjetovanja i psihoterapije

Savjetovanje ukljuuje tri kljuna elementa:1) savjetovanje je uenju orijentiran proces;2) najee se provodi u jednostavnom okruenju, jedan na jedan;3) cilj savjetovanja je pomoi klijentu da naui nove vjetine koje e mu omoguiti da se suoava s novim ivotnim situacijama i prilagoava im se.

Fokus savjetovanja je pomoi osobi da dostigne maksimalno mogue ispunjenje i ivljenje svojih potencijala te da postane u potpunosti funkcionalna osoba.Psihoterapija koristi moe biti vie usmjerena na analizu osobnih problema, nego na brzo rjeavanje aktualne ivotne situacije. Kada se govori o razlikama savjetovanja i psihoterapije kao opa mjesta navode se: Psihoterapija je po definiciji proces u kojem terapeut pomae klijentu u reorganiziranju njegove osobnosti. Terapeut pomae uklapanju i primjeni uvida zadobivenih tijekom terapije na konkretno ponaanje. Psihoterapija se povezuje s nekom promjenom na razini osobnosti, a savjetovanje s punim koritenjem potencijala za suoavanje sa ivotnim situacijama. Psihoterapija ima naglasak na promjeni, savjetovanje na ispunjenosti (i ivljenju osobnih potencijala). Savjetovanje je vie usmjereno na rjeenje problema, a psihoterapija vie na analizu. Savjetovanje je vremenski krae od psihoterapije. Savjetovanje je rjeavanje ciljeva postavljenih od strane klijenta. Psihoterapija je reedukacija klijenta.Jones i Butman (1991) daju zajedniku definiciju savjetovanja i psihoterapije:Opisat emo individualno savjetovanje i psihoterapiju kao dijadnu (dvosmjernu) interakciju izmeu klijenta koji je oajan i moda zbunjen i uplaen, te profesionalnog pomagaa ije pomagake vjetine su prepoznate i prihvaene od klijenta. Te dvije strane angairaju se u tekuem, privatnom, suradnikom susretu koji je strukturiran vremenom, mjestom i opom svrhom na nain na koji nisu organizirana neformalna druenja. Taj odnos e vjerojatno veim dijelom biti baziran na verbalnoj komunikaciji o klijentovim mislima, osjeajima, stavovima i ponaanju. Klijent poinje vjerovati i razvijati nadu iz onoga to se dogaa u terapiji, dijelom jer se ini da terapeut ima teoriju za razumijevanje i objanjenje klijentove nevolje, dijelom to ima tehnike intervencije da ih reducira. U atmosferi podrke s empatinim i brinim terapeutom klijent zapoinje razotkrivati i ponovno procjenjivati obrasce osjeanja i ponaanja, da bi razumio i prihvatio prethodno odbaene aspekte sebe, prihvatio rizik, da postane otvoreniji i poteniji prema sebi, nauio nove naine ivljenja sa sobom i drugima i zadobio novo ivotno zadovoljstvo.

Isti autori navodei druge izvore pronalaze razlike savjetovanja i psihoterapije u manje opsenom i manje intenzivnom treningu savjetnika u odnosu na psihoterapeute, u tome da savjetnici rade sa manje zahtjevnom skupinom korisnika tj. s osobama koje pokazuju manje ozbiljne poremeaje, da savjetovanje pokazuje veu sklonost davanju savjeta u odnosu na psihoterapiju, psihoterapija se bavi dubljim problemima osobe, psihoterapiju provode visoko trenirane i certificirane osobe, fokus psihoterapije je na vidljivoj promjeni osobnosti prije nego na prilagoavanju situaciji ili ivotnom problemu.

Jones i Butman navode prigovor psihoterapiji da esto premalo panje pridaje specifinim i aktualnim ivotnim problemima dok je prigovor savjetovanju da esto operira samo u postojeim okvirima osobe i to samo sa svrhom prilagodbe osobe aktualnim zahtjevima situacije. Ipak, autori su na stanovitu da se razlika savjetovanja i psihoterapije danas uveliko izbrisala tj. da su dodirne toke puno transparentnije nego razliitosti. I savjetovanje i psihoterapija koriste danas u svom radu gotovo iste teorijske postavke kao i tehnike i metode rada.Processavjetovanja i psihoterapije

Proces savjetovanja i psihoterapije ukljuuje nekoliko aspekata:1)uspostavljanje povjerenja istraivanje i definiranje problema;2)razvijanje i planiranje eljenih promjena za budunost osoba razvija eljeni scenario (Egan, 2007.) ime definira to eli postii i kojim promjenama tei;2)uenje usvajanje novih informacija, uenje vjetina; uenje samopomoi;3)rjeavanje problema usvajanje uspjenih strategija suoavanja s prevladavanjem problema; motivacija;4)donoenje odluka preuzimanje odgovornosti za ivotne situacije;5)podrka podrka u provedbi donesenih odluka u aktualnoj ivotnoj situaciji; nadzor i potkrepljenje primjene usvojenih znanja, vjetina i strategija.Glavnioblici savjetovanja i psihoterapije

1)Individualno savjetovanje i psihoterapijaradi s pojedincem. Ona ukljuuje savjetovanje i psihoterapiju djece, adolescenata, odraslih te starijih osoba.

2)Predbrano savjetovanjenudi mogunost parovima koji planiraju vjenanje proi kroz glavne teme koje se tiu budueg zajednikog ivota i poraditi na boljem i temeljitijem upoznavanju partnera.

3)Brano i partnersko savjetovanjebavi se savjetovanjem branog para ili para koji (najee) ve ivi zajedno. esto ukljuuje aspekte roditeljstva i dinamiku obiteljske terapije.

4)Obiteljsko savjetovanje i psihoterapijau fokusu rada imaju itavu obitelj i sudionici su u pravilu roditelji i djeca iako mogu biti ukljueni i lanovi ire obitelji.

5)Grupno savjetovanjebavi se radom sa skupinama. Marina Ajdukovi (1997) u svojoj knjizi Grupni pristup u psihosocijalnom radu razlikuje pod tretmanskim grupama odnosno grupama za osobnu promjenu klijenata tri vrste grupa:

a)Struno voene grupe.Rad u ovim grupama je strukturiran i planiran te voen od strane strunog voditelja koji se rukovodi naelima osnaivanja klijenata. Mogu biti: u prvoj kategoriji obrazovne grupe, grupe za osobni rast i razvoj, grupe za osobnu promjenu u uem smislu; u drugoj kategoriji socijalizacijske grupe u to spadaju grupe za uenje socijalnih vjetina, grupe za sudjelovanje u upravljanju u institucijama i trea kategorija su grupe za podrku.b)Samousmjeravajue grupe.Struno vodstvo postoji ali u planiranju i strukturiranju sredinju ulogu imaju lanovi grupe.c)Grupe za samopomo.Nema strunog voditelja, grupe se organiziraju i odvijaju po principu uzajamne podrke lanova.

6)Millieu terapija.Ukljuuje boravak u terapijskoj zajednici i strukturirani tretman primjeren prirodi poremeaja. Najee se u tom kontekstu radi s ovisnicima o drogi, alkoholu, kocki i sl., te poremeajima u prehrani poput anoreksije i bulimije.

7)Psihosocijalni tretman.Nije primarno savjetovanje i psihoterapija no ukljuuje njihove elemente. Koristi se u kontekstu socijalnog rada i npr. u psihosocijalnom tretmanu poinitelja obiteljskog nasilja.

TERAPIJSKI UGOVORRazlozi zbog kojih se netko moe odluiti za psihoterapijom su razliiti i razlikuju se od osobe do osobe. Ponekad se radi o tekim ivotnim situacijama, situacijama gubitka bliskih osoba, posla, razvoda, ivotnim krizama koje su razvojno uvjetovane (odrastanje, starenje, odlazak u mirovinu), seksualnim problemima, doivljenim traumama, nezavrenim poslovima, izloenosti nepovoljnim okolinskim utjecajima, ponekad osoba trai psihoterapeuta zbog simptoma depresije, anksioznosti, ovisnosti, kompulzija ponekad zbog problema u odnosima koje ima u obitelji, na poslu a ponekad osoba ni sama ne zna svoj problem ali se ne osjea dobro. Mnogo je razloga s kojima klijenti trae terapeuta, odnosno pomo koju im terapeut moe pruiti. Za uspjenost same psihoterapije od iznimne vanosti je neto to se u terapiji naziva terapijski radni ugovor. Terapijski radni ugovor se smatra jezgrom rada terapeuta, on je neophodan za uspostavu jednog pulsirajueg kontakta izmeu terapeuta i klijenta koji omoguuje jednu iscjeljujuu i autentinu povezanost dvaju ljudskih bia. Taj radni savez je neophodna startna pozicija za razvijanje iscjeljujueg odnosa. Terapijski radni ugovor poinje onog trenutka kad terapeut prui svoju posveenost, podrku i panju a klijent pristane na poetne uvjete (vrijeme, cijena, uestalost susreta) i kada postane spreman za proces promjene. Taj radni ugovor nije statian i nepromjenjiv, on se razvija. Da bi se taj savez razvijao, terapeut i klijent pristaju na jedan partnerski donos gdje svaka strana na drugaiji nain doprinosi jaanju povjerenja u proces, odnosno postoji uzajamno razumijevanje zajednikog rada i ciljeva terapijskog procesa. Ovo znai da su se i terapeut i klijent sloili da e meusobno suraivati i vjerovati da oboje imaju dobre namjere. Za klijenta to znai da vjeruje da terapeut ima dobre namjere i da radi u njegovom najboljem interesu ak i kad misli da je terapeut teak, provokativan i frustrira ga, a za terapeuta to znai da vjeruje da klijent radi najbolje to moe kako bi pomogao sebi u ovom zajednikom putovanju. Terapijski radni ugovor trai vrijeme, esto terapeut i klijent priaju i na neki nain revidiraju taj ugovor, i u tom smislu su terapeut i klijent partneri na tom zajednikom putovanju. Jer terapija doista jest jedno putovanje, obostrani pristanak da se krene u jedan proces, na jedan put koji donosi iskustva, lijepa ali ponekad i bolna jer terapijski proces je proces u kojem klijent dolazi s odreenim zahtjevom kojeg terapeut prihvaa i uvaava, takoer i klijentove sheme i ponaanja te konfrotira klijenta s onime to vidi. To kod klijenta moe izazvati bol i stid ali s povjerenjem da zajedno idu dobrome.Terapijski radni ugovor je vrlo vaan temelj na kojem se gradi autentian odnos, odnos susreta dvaju ljudskih bia, ona vrsta odnosa za kojim ljudi najee eznu. Isto tako, taj radni savez stavlja i terapeuta i klijenta u poziciju aktivnih kreatora odnosa, nema monijeg ni slabijeg, po ulogama razliitih, ali u onoj ljudskoj ravnopravnosti jednakih. Na taj nain klijentu se daje njegova odgovornost a samim time i oslobaaju njegovi kapaciteti da rijei svoj simptom. U praksi, taj ugovor se vrlo esto kao preleti jer klijent doe sa simptomom i silnom potrebom da neto napravi po pitanju simptoma zbog kojeg je potraio psihoterapijsku pomo. Meutim, i u toj situaciji terapeutova otvorenost i povjerenje da klijent radi najbolje to zna i moe, omoguava i otvara prostor za uspostavljanje terapijskog radnog ugovora.

U savjetovanju i psihoterapiji terapijski ugovor je dogovor izmeu klijenta i terapeuta o njihovom zajednikom radu te obostrani pothvat za zapoinjanje terapijskog odnosa. Terapijsko ugovaranje se protee kroz sve faze terapijskog odnosa (inicijalni kontakt i dogovor, psihoterapijski proces/pregovaranje, evaluacija postignutog). Golberg (1977) navodi da nedostatak prikladnog terapijskog ugovora moe uzrokovati probleme u psihoterapijskom radu. Brojna istraivanja o uinkovitosti psihoterapije jasno ukazuju da je lo psihoterapijski tretman najee rezultat razlike u oekivanjima terapeuta i klijenta. Istraivanja koja su se bavila identificiranjem olakavajuih faktora u terapiji pokazuju da ishod terapije nije ovisio o odreenom terapijskom pravcu i metodologiji iste ve o jakosti terapijskog odnosa (Bergin i Lambert, 1978 ; Hill, 1989 ; Hubble i sur., 1999), dok istraivanja o samom terapijskom odnosu ukazuju da je vano to utemeljuje takav savez, kako je formaliziran i kako se odrava (Horvath i Greenberg, 1994 ; Hubble i sur., 1999). U prezentaciji e biti opisana svrha i vanost terapijskog ugovora u psihoterapijskom radu, navedene osnovne vrste terapijskih ugovora (administrativni, profesionalni i psiholoki) (Berne, 1966) koji se koriste u razliitim psihoterapijskim pristupima te razine psihoterapijskog ugovaranja (Loomis, 1992 ; Halloway, 1974) kroz prikaze sluajeva iz prakse.

Doslovni prijevod naziva psihoterapija jeste "tretman psihe". Pod tim se podrazumijeva lijeenje psihikih poremeaja i oboljenja psihogenog porijekla bez upotrebe lijekova, a uz pomo psiholokih metoda.

Psihoterapija u nekim sluajevima predstavlja i podrku osobama u odreenim kriznim situacijama. Kada se spomene tretman psihe, sugerie se na linosti u nevolji.

Kod nekih klijenata poremeaj je toliko velik da im onemoguava svakodnevno funkcionisanje, postoji opasnost od samoubistva ili opasnost za druge ljude, pa je nuna hospitalizacija.

Kod drugih tegobe mogu biti manje ekstremne, ali ipak uznemiravajue. Nesretan brak, pomanjkanje samopouzdanja, nagrizajui strah, kriza identiteta, depresija, seksualni problemi i nesanice su samo neki od problema koji motiviu ljude da se jave na psihoterapiju. Osoba vrlo esto samo uz potporu prijatelja, okoline i zahvaljujui svojim linim resursima bez strune pomoi savladava ivotne potekoe.

Nekad je psihoterapija i prevencija za pojavu vee eskalacije u linosti. Kada osobu nadvlada odreena situcija i kada osoba ne funkcionie pravilno potrebno je potraiti srunu pomo.

Klijent je prvi sudionik u terapiji a drugi sudionik je terapeut. Terapeuti su posebnim znanjem i iskustvom osposobljeni da pomognu klijentima u prevladavanju tegoba koje zahtijevaju tretman. Osim posebnog obrazovanja, od psihoterapeuta se oekuju i osobine linosti koje pridonose terapiji.

Vaan kvalitet terapeuta je sposobnost sluanja i izraavanja razumijevanja i osjetljivosti, a bez donoenja sudova. Vitalno vano svojstvo je i sposobnost pruanja tople potpore zabrinutim i nesretnim klijentima, uz istodobno upuivanje na njihove sposobnosti i odgovornost za provoenje korisnih promjena u njihovom ivotu.

Terapijski odnos

Ono to psihoterapiju ini jedinstvenom nisu oni koji se njome bave, ve poseban odnos koji nastaje izmeu terapeuta i klijenta.

Koje su karakteristike tog odnosa? Prvo, to je odnos u kojem su obje strane svjesne zato se sastaju, te koja se pravila i ciljevi veu uz njihovu interakciju.Taj odnos mora biti dobrovoljan, potaknut od klijenta i prihvaen od terapeuta.

Psihoterapija esto zapoinje terapijskim ugovorom koji poblie odreuje problem zbog kojeg osoba dolazi na tretman (npr.osoba doe sa problemom napad panike i radi se iskljuivo na saniranju tog problema), postupak koji e biti upotrijebljen prilikom tretmana, potencijalni rizik, te prava i odgovornosti klijenta i terapeuta.

Terapeut nastoji s klijentom uspostaviti paljiv odnos, ne gubei iz vida injenicu da taj odnos treba potaknuti klijenta na promjenu. Odnos izmeu klijenta i terapeuta namee terapeutu nekoliko obaveza, ija je funkcija zatita tog odnosa od utjecaja vanjskih sila. Najbitnija od tih obaveza je povjerljivost i tajnost, tj.profesionalna tajna. Terapeut titi klijentovu privatnost i ne odaje podatke koje mu je klijent iznio tokom terapije (postoje odreene iznimke od ovog pravila). Terapeut je duan voditi rauna o dobrobiti svojih klijenata i ta mu dobrobit mora biti na prvom mjestu.

Ciljevi psihoterapije redukcija (smanjenje) emocionalne napetosti putem iskazivanja snanih osjeanja (vaan cilj jeste oslobaanje osobe od velikog emotivnog pritiska, npr.osobu koja doivjela prekid duge ljubavne veze treba potaknuti da pokae svoja osjeanja i na taj nain sebi olakava dalje funkcionisanje); postizanje uvida u sebi (terapeutova interpretacija klijentovog ponaanja je uobiajena tehnika za postizanje uvida, svrha te interpretacije nije uvjeriti klijenta da je terapeut u pravu zbog znaenja nekog dogaaja,ve motiviranje klijenta da briljivo razmotri vlastito ponaanje i izvue zakljuke o njegovom znaenju, npr. osoba koja ima problem sa strahom od letenja analizom i razgovorm klijent dobiva uvid u prave razloge straha koji vjerovatno imaju svoje korijene u djetinjstvu ili i nekom nedavnom dogaaju); razvijanje klijentovih sposobnosti za zrelo i racionalno ponaanje ( klijenta je vano dovesti u poziciju ja sam ok, ti si ok, gdje on uvia svoje line vrijednosti i resurse sa kojima se sam moe suprostaviti odreenom problemu, okrenuti klijenta na njega samog); promjena navika i neprilagoenih postupaka - psihoterapija esto ima odgojno-obrazovne uinke; terapeut daje nove informacije da bi ispunio praznine ili iskrivljenja u klijentovom znanju redukcija bolnih osjeanja klijent se obino potie da slobodno izrazi svoja osjeanja u zatienoj prisutnosti terapeuta; to ukljuuje oslobaanje napuklih emocija ije postojanje klijent ve dugo vremena a moda i nikada nije priznao; terapeut potie klijenta da izrazi svoje emocije vjerujui da e one time biti olakane; osoposobljavanje klijenta za adekvatnu interpersonalnu komunikaciju osposobljavanje klijenta za to bolju komunikaciju sa drugim; kroz terapiju klijent dobija uvid da korijen problema u odnosima sa drugim ljudima lei u njegovim ranim i nauenim iskustvima;

Naini interveniranja

individualna psihoterapija grupna psihoterapija-prvi put je koritena u vrijeme II svjetskog rata a bila je podstaknuta pomanjkanjem strunjaka da se obavljaju individualni tretmani; grupna dinamika je korisna za sve lanove grupe i esto dok jedan lan grupe rjeava svoj problem i drugi lanovi mogu potraiti odgovore za svoje probleme; brana terapija-terapija se fokusira na poremeen odnos izmeu partnera; potreba za branom terapijom obino proizilazi iz suprostavljenih oekivanja i potreba para; intimni odnosi esto su optereeni problemima u podruju seksualnog zadovoljstva, line autonomije, dominacija-submisije (odnos dominacije i pasivnosti), odgovornosti za odgoj djece, komunikacije, intimnosti, upravljanja novcem, vjernosti i izraavanje nezadovoljstva i hostilnosti (neprijateljstva). porodina terapija-kao to je brana terapija usmjerena na odnos para, u porodinoj terapiji tretman je usmjeren na mijenjanje navika u porodici, kako bi se na taj nain ispravili obiteljski poremeaji; psihosocijalna rehabilitacija-cilj je poboljavanje klijentovih sposobnosti suoavanja sa mentalnim poremeajima, ograniavanje oteenja koje iz njega proizilazi, te mogunost ivljenja u zajednici; preventivne intervencije

Psihoterapija je svoje mjesto danas nala u svim oblastima ovjekovog ivota to utie i na sam kvalitet ivljenja. Terapijski rad sa djecom i adolescentima moe biti presudna za dalji razvoj njihove linosti. Rad sa bolesnicma moe takoer poboljati njihovo duhovno stanje i ojaati ih da se dalje bore sa boleu. Da bi osoba preivjela u dananjem vremenu velikih turbulencija i promjena potrebno je da se afirmie na razliite naine. Jedan od tih je i izbor psihoterapijskog tretmana.

Autor: Elmedina izmi,Psiholog

Psihoanalitika terapijaPsihoanalitika terapija pokuava da dopre do nesvesnog kao izvora problema sa kojima se pacijent susree. Kroz oslobaanje potisnutog stie se uvid u pacijentove konflikte motivacije. Psihonalitiar ohrabruje pacijenta da slobodno iznese sve o sebi i svom ivotu, bez straha da e zbog toga biti osuen. U terapiji se, izmeu ostalog, koriste tehnike slobodnih asocijacija (pacijent govori sve to mu padne na um, bez logike i racionalne samokontrole) i tumaenja snova kako bi se pronaao skriveni, nesvesni obrazac pacijentovih miljenja, oseanja i postupaka.Psihoanalitiku terapiju ometaju otpori - pacijent se zatvara i tako spreava dalji rad na nesvesnom.U toku analize se javlja transfer - pacijent na analitiara prenosi svoje emocije prema drugim linostima iz ivota.ta radi terapeut?- Podstie pacijenta da kae sve to mu je na umu;- Postavlja pitanja;- Rasvetljava, objedinjujui ono to je pacijent rekao;- Suoava pacijenta sa nekim vidom njegovog ponaanja, obino otporima;- Tumai nesvesne motivacije i njihovu vezu sa pacijentovim ivotom;- Tumai uticaj prolih dogaaja na sadanjost;- Tumai otpore, ukazujui pacijentu kako izbegava problem;- Tumai transfer, ukazujui pacijentu kako stari konflikti utiu na sadanje odnose, ukljuujui i onaj sa analitiarem;- Tumai snove, traei pacijentovo miljenje o njegovim snovima i njihovoj vezi sa sadanjim problemima.- Rekonstruie, procenjujui ta je to u prolosti moglo da stvori sadanje nevolje.Psihoanalitika terapija se zasniva na pretpostavci da e pacijent, upoznavi svoje nesvesne motivacije i konflikte, dospeti do uzroka svojih problema i tako uspeti da ih prevazie.Psihoanalitika terapija dugo traje jer podrazumeva istraivanje itave linosti.

Terapija usmjerena na osobu Osniva terapije koja je usmjerena na osobu je Carl Rogers. Pristup je nastao 40-ih godina 20. st. Temeljena je na filozofskom pogledu na ljudsku prirodu prema kojem postoji unutranja tenja k samoostvarenju. Corey (2004) navodi kako je ona nastala kao nedirektivna reakcija na psihoanalizu te da je utemeljena na subjektivnom pogledu na ljudsko doivljavanje, vjeri u klijenta te preputanju odgovornosti za izlaenje na kraj s potekoama. Nadalje Corey (2004) istie kako Rogers smatra da ljudi sebe strukturiraju prema vlastitom doivljaju stvarnosti te ih to motivira na samoaktualizaciju. Sami mogu prepoznati to ih u ivotu ini nesretnima, imaju kapacitet za samousmjeravanje i konstruktivnu osobnu promjenu. Same osobe su najodgovornije za terapijski smjer jer su suoeni s vlastitim donoenjem odluka i prihvaanje vlastite moi. Opi ciljevi terapije su vea otvorenost prema iskustvu, postizanje vjere u sebe, razvoj unutranjeg izvora procjene i spremnost za razvoj (Corey, 2004, str. 183). U ovom pristupu terapeut osobu smatra vrijednom i posebnom, odnosno onom osobom koja moe sama prepoznati to je to u ivotu ini nesretnom i sama donositi ivotne promjene. Sam Rogers istie kako je terapija u stvari odnos ovjeka prema ovjeku (Rogers, 1985, str. 1). Rogers navodi i kako to znai da svaki terapeut osobu treba smatrati bezuvjetno vrijednom to podrazumijeva da je ona vrijedna bez obzira na njeno ponaanje, stanje ili osjeanja. Terapeut smije razumjeti osobu nasuprot sebe, treba biti prema njoj iskren, prilaziti joj s osjeajima koje organski doivljava, ne biti sprijeen osjetiti kako se ona osjea u svakom trenutku njihovog odnosa. Treba mu biti ugodno ui u sam taj odnos unato silnoj neizvjesnosti, zadovoljavajui se osiguranjem ozraja koje e osobi omoguiti potpunu slobodu da do kraja postane svoja. Posebno vanim smatram autorov pristup osobi kao 10 bezuvjetno vrijednom te da joj se iskreno treba pristupati bez obzira na svu neizvjesnost koju uvjetuje njihov odnos. Isto tako je bitna svijest svake osobe koja pomae drugoj da je ponekad najvrjednije osigurati uvjete osobi da se razvije u autonomnu osobu to e joj kao konani cilj osigurati dobar ivot. Rogers (1985, str. 2) definira dobar ivot kao proces, a ne stanje, odnosno kao pravac, a ne odredite. Dakle, potrebno je osvijestiti da svakodnevno treba kroiti ukorak s dobrim ivotom koji polazi od nas samih i nae spremnosti da se za njega borimo. Carl Rogers (1985) je odredio odlike terapijskog procesa. Na prvom je mjestu sve vee otvaranje prema doivljavanju to znai da osoba neprestano otkriva doivljavanje osjeaja i stavova kojih do tada nije mogla biti svjesna. Naziva to putem promjene od poetnog obrambenog stava do otvorenosti prema doivljavanju ime pojedinac postaje sposobniji oslukivati samoga sebe kako bi doivio sve to se u njemu samome odvija. Otvoreniji je prema vlastitim osjeajima bola, straha i obeshrabrenosti, ali i osjeajima hrabrosti, njenosti i strahopotovanja. Postaje slobodan doivjeti svoje osjeaje onakvima kakvi su u njemu. Sposobniji je proivjeti u potpunosti iskustva svoga organizma i ne skrivati ih od svoje svijesti. Odlika terapijskoga procesa prema Rogersu je i sve sadrajniji ivot, odnosno sve vea tenja da se u svakom trenutku sve potpunije ivi (Rogers, 1985, str. 3). To prema autoru znai da iz ovog trenutka izrasta ono to u biti i to emo uiniti u sljedeem trenutku te da to nitko ne moe predvidjeti. Rogers takoer smatra kako veina nas unosi u svoje doivljaje unaprijed stvorene strukture i vrijednosti kojih se teko odriemo i u skladu s time izvremo svoje doivljaje ne bismo li ih ugurali u svoje predrasude to nas u konanici ini uznemirenima. Kao izlaz iz toga autor predlae otvaranje svoga duha sadanjem trenutku. Kako bi se postiglo to je mogue primjerenije ponaanje u svakodnevnim ivotnim situacijama potrebno je razviti povjerenje u vlastiti organizam (Rogers, 1985, str. 4). Autor navodi kako je osoba s ovom odlikom sasvim otvorena prema svom doivljavanju, da su joj dostupni svi mogui podaci o trenutnoj situaciji na osnovu kojih se ona ponaa. Meutim, ona doputa svom cjelovitom organizmu uz sudjelovanje svijesti razmotriti svaki podraaj, potrebu i zahtjev te e na osnovi sloenog odmjeravanja i uravnoteenja pronai onaj pravac djelovanja koji e biti najblii zadovoljavanju svih njenih potreba u toj situaciji. Jedna od odlika Rogersove terapije je i proces potpunijeg funkcioniranja, odnosno psiholoki slobodna osoba kree se k tome da postane osoba koja potpunije funkcionira (Rogers, 1985, str. 5). Prema Rogersu to znai da se osoba sve vie slui vlastitim 11 organizmom u procjenjivanju unutarnje i vanjske ivotne situacije. Sposobnija je doivjeti svoje osjeaje i manje strahuje od njih. Suoava se s posljedicama svakog svoga ina te ih ispravlja ukoliko se pokau nezadovoljavajuima. Nadalje ta osoba provjerava sama injenice, ali je otvorena i za druge izvore, uvuena je duboko u proces postojanja i svoga vlastitoga nastajanja, stoga uoava da je socijalna osoba. Potpunije ivi svaki trenutak svjesna da je to ivotna osnova za sva vremena. Rogers (1985, str. 5) nadalje tumai i pojam slobode nasuprot determinizmu: Neki od najsnanijih doivljaja u terapeutskom odnosu jesu oni u kojima klijent u sebi osjea ogoljenu mo izbora. On je slobodan postati on sam ili se skriti iza fasade; napredovati ili nazadovati; ponaati se tako da uniti sebe i druge ili da sebe i druge jo izgradi; sasvim doslovno slobodan ivjeti i to u fiziolokom i psiholokom znaenju te rijei. Autor istie ulogu kreativnosti kao elementa dobrog ivota koji potie osobu da samopouzdano, vlastitim sposobnostima stvara nove odnose sa svojom okolinom. Kreativna osoba nije nuno prilagoena svojoj kulturi i gotovo sigurno nee biti konformist, meutim, ona u svakom vremenu i svakoj kulturi ivi konstruktivno. Carl Rogers (1985, str. 216) upotrebljava termin sutinsko uenje: To je uenje koje proima, koje ne predstavlja samo uveavanje znanja, nego prodire u svaki djeli ovjekovog postojanja. Uenje je znaajno jer stvarno dovodi do sljedeih promjena: ovjek sebe drugaije vidi, potpunije shvaa sebe i svoje osjeaje, postaje samopouzdaniji te se vie sam usmjerava, postaje sve vie onakvim kakvim eli biti, fleksibilniji je, a sve manje krut u svojim opaanjima, bira si ostvarljivije ciljeve, zrelije se ponaa, mijenja svoja bolesna ponaanja, vie prihvaa druge, otvoreniji je za ono to se dogaa izvan njega, ali i u njemu, na konstruktivan nain mijenja osnovne osobine linosti (Rogers, 1985). Za sutinsko uenje bitno je suoavanje s problemom na temelju kojeg se javlja nesigurna i ambivalentna elja za uenjem i promjenom, kongruencija koja podrazumijeva od terapeuta da bude ono to tono jest, odnosno da se ne pretvara, nego da bude slobodan doivljavati vlastite osjeaje, bezuvjetnu naklonost koja zahtijeva topao odnos prema osobi, odnosno da mu je stalo do nje bez vlastitog interesa, da se osoba prihvati kao posebna i s vlastitim osjeajima i doivljajima, suosjeanje s problemom osobe kroz razumijevanje njenih osjeaja, kroz to da nikada ne dvoumi o mislima osobe na temelju ega daje opaske koje se odlino uklapaju u njezine misli i raspoloenje (Rogers, 1985).

Getalt terapijaGestalt terapija(Gestalt psihoterapija) ili Perlsov tretman je iskustveni tretman koji nastoji potaknuti razvoj i rast linosti ponovnim uspostavljanjem svjesnih procesa.Razvijena je odFritza Perlsa(1893.-1970.),Laure PerlsiPaula Goodmana. Klijentu se pomae da postane svjestanosjeajakojih se odrekao i da prepozna osjeaje i vrijednosti koji su posueni od drugih, ali ih klijent percipira kao svoje. Suprotnopsihoanalizi, ovaj oblik terapije usmjeren je na sada i ovdje

Osnovna postavka gestalt terapije jest da se ovjek promatra kao integrirana cjelina koja ima potencijal za razvoj i moe se shvatiti kao funkcija dijelova iz kojih je sastavljen.Gestalt terapiju esto se naziva i treom snagom i pripada humanistikom pravcu u psihologiji a pri tome su prva snaga verbalne terapije u koje spada i psihoanaliza, a druga snaga modifikacije ponaanja- bihevioralne terapijeKada se govori o gestalt terapiji uvijek se radi na rastu i razvoju osobnosti, bilo u smislu profesionalnog razvoja i usavravanja, bilo u smislu svladavanja svakodnevnih osobnih problema, pronalaenja oslonca u sebi i potencijala za nova rjeenja i nove poglede na situaciju.Terapijski postupak u gestalt terapiji nije usmjeren na sadraj, problem zbog kojeg se javlja klijent ve na procese pomou kojih on odrava svoju konfuznost, konflikte ili anksioznost. Terapeut obraa panju na nain izlaganja klijenta, geste i tjelesne znakove. Rjeenje problema nije mogue, prema gestalt terapiji, jedino kroz razgovor o problemu ve je vano da klijent doivi, osjeti, iskae ili uini neto drugo to e omoguiti zavretak te nezavrene stvari, tj. upotpunjavanje gestalta, a to znai i rjeavanje problema, osloboenje od napetosti i nezadovoljstva. Cilj gestalt terapije je jaanje klijentovog samopouzdanja i do okretanje klijenta od podrke u okolini do podrke u samom sebi. Po Peralsovim rijeima gestalt terapija je doivljena, a ne verbalna ili interpretativna terapija.ovjek se u gestalt terapiji smatra zdravim sve dotle dok je u kontaktu sa samim sobom, svojom okolinom i odnosima izmeu sebe i okoline. U toku terapije klijenti ue da koriste svjesnost u funkcioniranju svog organizma kao cjeline. Oni ue usmjeravati svoju svjesnost i na taj nain otkrivajuto jest, a ne to bitrebalo da bude, ue kako da vjeruju sebi samima i vjeruju sami sebi (Clarkson i Mackewn, 1993.). Unutranje podvojenosti koje su se razvile ranije, mogu se integrirati ponovno kroz osjeaj svjesnosti koji se potie u terapijskom i izvan terapijskom meusobno povezanom procesu. Klijent moe postati kompletniji kada se suoi sa svojim izbjegavanjima koja su ostavila praznine u njegovoj linosti.U odnosu klijenta i terapeuta u gestalt terapiji postoji sljedei fenomenoloki stav: terapeut treba ui u fenomenoloki svijet klijenta i zajedno s njim treba doivjeti njegovo vienje i njegovo stajalite. Takav pristup zahtijeva blizak odnos s klijentom ali i dijeljenje osjeaja sa klijentom a ne suzdran stav objektivan stav kakav je zastupala psihoanalitika ortodoksna teorija i praksa (Perls,1973.). Kroz usmjeravanje panje na sadanje, trenutno doivljavanje, nerijeeni konflikti, prema gestalt teoriji i praksi, izbijaju na povrinu i rjeavaju se. To se ne moe postii diskusijom o prolosti ili nebitnim aspektima sadanjosti. U skladu sa stavom da je jedan od ciljeva gestalt terapije promjena podrke u okolini za podrku u samom sebi, gestalt terapeuti ne pruaju klijentu pomo kroz savjete i instrukcije jer bi mu na taj nain pruili svoje odgovore isvoju svjesnostve je cilj je da svaki ovjek trai i nae svoje odgovore jer e jedino tako sam odreivati svoj put (Pearls, 1973.).U gestalt terapiji nastoji se da klijent u to veoj mjeri i sam provodi svoju terapiju dok je terapeut promatra, komentator i vodi terapijskog procesa. Do interpretacije treba doi sam klijent, on na taj nain postie svoju svjesnost, a time se prihvaa odgovornost za vlastito ponaanje. Gestalt terapija od metoda i tehnika najvie koristi dijalog kojim se osvjeuje unutranji konflikt a tu je vano spomenuti vjebe kao to su: igre dijaloga, igre projekcije, eksperiment usmjerene svjesnosti, koritenje fantazije putem verbalnih iskaza, crtea, gline, vode, pijeska, prianje bajki (Vidanovi, 2003.). A prema miljenju iskusnih terapeuta prazna stolica je najpopularnija i najee koritena tehnika u gestalt terapiji. Takoer vrlo vaan je i govor tijela, te se klijente upozorava da obrate panju na vlastito mrtenje ili napetost facijalnih miia, posturu tijela i prisutnost ivotnosti u pojedinim dijelovima tijela, dok govore o temama za koje misle da su za njih vane. Na taj nain esto otkrivaju da govor tijela pokazuje osjeaje ije su postojanje poricali. U gestalt terapiji je interakacija izmeu pojedinca i okoline te unutar pojedinca i prema okolini promatra kroz tkz. krug formacije cjeline i destrukcije.Do poremeaja moe doi na bilo kojoj fazi koja se odnosi na formiranje gestalta figure te zadovoljavanja potrebe kroz stupanje u kontakt kroz navedene faze. Dobar kontakt sa potrebom kroz stupanje u kontakt sa sobom ili okolinom na adekvatan nain je sutinska ideja u Gestaltu (Clarkson, 1999.). Do poremeaja moe doi radi raznih razloga i obrambenih mehanizama kojih u gestalt terapiji ima nekoliko a to su:desentizacijaili umanjivanje senzacije u fazi pretkontakta,defleksijaili okretanje u suprotnom smjeru od direktnog kontakta ili smislenog kontakta sa drugom osobom,introjekcijaili kada radimo prema nekim davno usvojenim trebam, moram introjektima koji nas udaljavaju od akcije koja je autentina obzirom na potrebu,projekcijaili kada u drugima vidimo ono to ne elimo priznati sebi da je dio nas,retrofleksijakada radimo sebi ono to elimo raditi drugima,egotizamkada blokiramo spontanost kroz kontrolu,konfluencijakoja se takoer naziva i disfunkcionalna bliskost tj. kada ne razluujemo sebe od okoline (Yontef, 1993.). Gestalt terapija je vrlo efikasna kod pretjerano socijaliziranih, skuenih i inhibiranih osoba koje se esto opisuju kao neurotine, fobine, perfekcionistike i potitene te kod rjeavanja niza psihosomatskih potekoa i problema.Sljedei principi predstavljaju gestaltistike sugestije koje vode zdravijem, punijem i sretnijem ivljenju: ivi u sada ivi ovdje, u trenutnoj situaciji Prihvati sebe kakav jesi Opaaj svoju okolinu i postupaj shodno tome kakva ona jest, a ne kakva bi elio da bude Budi poten prema sebi Izrazi se kroz svoje elje, misli i osjeaje i ne manipuliraj sobom i drugima kroz racionalizacije, oekivanja, procjenjivanja i iskrivljavanja Doivi u potpunosti itavu skalu svojih osjeaja, kako prijatnih tako i neprijatnih Ne prihvaaj vanjske zahtjeve koji su u suprotnosti s tvojim poznavanjem sebe Budi spreman da eksperimentira, da se susretne s novim situacijama Budi spreman na promjene i razvoj.Potrebno je za kraj naglasiti da je Gestalt terapija bila esto predmet ustrih rasprava prvenstveno radi stava i stila F. Perlsa koji je bio psihijatar u sukobu sa psihijatrijskim i psiholokim institucijama te je beskompromisno radio u svojem smjeru i dolazio u sukobe i svae sa predstavnicima konvencionalnih pogleda. Posljednjih je desetljea situacija drugaija jer su se trendovi i koncepti u podruju psihoterapije pribliili idejama koje je Perls zastupao koji se prvenstveno mogu punktuirati kroz ideju integracije razliitih tehnika i pristupa sa naglaskom na svjesnost koju individua postie. Gestalt terapija i inicijalne ideje koje je Perls zastupao prole su kroz odreene transformacije (Beisser, 1990.). te se danas govori o integrativnoj gestalt terapiji.

REALITETNA TERAPIJARealitetna terapija (RT) je psihoterapijski pravac utemeljen ezdesetih godina XX. stoljea, kojem je osnovni cilj pomoi klijentu da otkrije djelotvornije naine upravljanja vlastitim ivotom i rijei tekoe zbog kojih se ukljuio u proces savjetovanja/psihoterapije.Temeljna ideja jest da, bez obzira na to to nam se u ivotu ranije dogodilo, ili to smo prije inili, u sadanjosti moemo odabrati ponaanja kojima emo bolje nego do tada zadovoljavati svoje potrebe i unaprijediti kvalitetu ivljenja.U RT-u s klijentima ne raspravljamo o prolosti jer nju nije mogue mijenjati. Istina jest da prolost utjee na nas, ali mi ne trebamo biti njezine rtve. Bez obzira na to to se dogodilo u prolosti, moemo planirati i uspjeno ivjeti u sadanjosti.KRAJNJI CILJ RT-a jest nauiti klijenta''loviti ribu'' i pomoi mu da iskusi kako je za njega to bolje nego ''prosjaenje''.KAKO TO POSTII?U podravajuem savjetovateljskom ozraju pomoi klijentu da:Spozna to je za njega dobroUmjesto namjere da mijenja (kontrolira) druge, ui mijenjati (kontrolirati) vlastita neuinkovita ponaanjaOdustajanjem od potrebe mijenjanja drugih, otvara sebi mogunost prihvaanja razliitosti ljudi s kojima iviUvaavajui i razumijevajui potrebe sebi vanih ljudi u ivotu, daje si veu ansu za boljim, kvalitetnijim povezivanjem s njimaGraenjem kvalitetnih odnosa s ljudima do kojih mu je stalo, otvara sebi put ka stvaranju dugoronog zadovoljstva odnosno sree (srea = mentalno zdravlje!)Savjetovanje/psihoterapija temeljena na RT-u traje kratko (najee do 10-ak susreta). Kroz to vrijeme veina klijenata doivi pozitivne efekte i zavrava proces savjetovanja/psihoterapije. Ono to je najvanije ti pozitivni efekti ne nestaju nakon savjetovanja, ve traju toliko dugo koliko je klijent spreman primjenjivati u svakodnevnom ivotu ono to je nauio tijekom savjetovanja.

RT je pogodna za primjenu kod: - tekoa u socijalnim odnosima (brani, partnerski, obiteljski, profesionalni odnosi), - donoenja vanih odluka, - depresivnih stanja, - tekoa iz anksioznog kruga, - razliitih vrsta ovisnosti, - razliitih oblika nezadovoljstva i tekoa uope.Danas je RT jedna od dvadesetak ravnopravnih psihoterapijskih modaliteta priznatih u Europskom psihoterapijskom udruenju (EAP).

TA JE KOGNITIVNO-BIHEJVIORALNA TERAPIJA?Kognitivno-bihevioralna terapija je psiholoki pristup koji je zasnovan na naunim principima i za koji su istraivanja pokazala da je efikasan za irok raspon problema. Klijenti i terapeuti zajedno rade na identifikovanju i razumijevanju problema u terminima odnosa izmeu misli, osjeanja i ponaanja. Pristup je obino usmjeren na tekoe ovdje i sada, i zasniva na razvijanju zajednikog pogleda na klijentove probleme. To vodi odreivanju individualiziranih, vremenski ogranienih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano nadgledaju i evaluiraju. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti rade s pojedincima, porodicama i grupama. Ovi pristupi se mogu koristi u pomaganju bilo kome, bez obzira na sposobnosti, kulturu, rasu, pol ili seksualnu preferenciju.Kognitivno-bihejvioralni terapeuti su obino strunjaci iz oblasti mentalnog zdravlja, kao to su psiholozi, doktori, socijalni radnici, savjetnici i sl. Iako svi kognitivno-bihejvioralni terapeuti dijele gore navedene principe, pojedinani terapeuti mogu sebe nazivati kognitivnim terapeutima, bihejvioralnim terapeutima, kognitivno-bihejvioralnim terapeutima ili racionalno-emotivno-bihejvioralnim terapeutima. Ovi razliiti nazivi obino ukazuju na preferencije i trening pojedinanih terapeuta u primjeni specifinih tehnika koje se usmjeravaju direktno na problematine misli, pretpostavke i uvjerenja (kognitivni terapeuti), tehnika koje se usmjeravaju direktno na ponaanja (bihejvioralni terapeuti) ili kombinaciju tehnika koje se usmjeravaju i na misli i na ponaanja (kognitivno-bihejvioralni terapeuti i acionalno-emotivno-bihejvioralni terapeuti). Bez obzira koji od ovih naziva koristili, uobiajeno je da se pristup naziva kognitivno-bihejvioralna terapija ili skraeno KBT. Najvanije je da svi terapeuti tee da pomognu klijentima da postignu eljene promjene u nainu njihovog miljenja, oseanja i ponaanja.Sljedei primjer ilustruje kako misli, osjeanja i ponaanja mogu uticati na nas."Jasmina je bila skoro zaspala kada je zazvonio telefon. Telefon je prestao da zvoni prije nego to je uspjela da podigne slualicu. U posljednje vreme patila je od anksioznosti i depresije. Istog trenutka pomislila je na svoju kerku Anu, koja se nedavno preselila u Brko. Pomislila je: "Mora da se Ani neto dogodilo! Sigurno je policija htjela da me obavijesti da je Ana doivjela teku nesreu." Osjetila je kako je zavre u stomaku i kako joj srce lupa na pomisao da se Ani moglo neto desiti. Misli su joj nekontrolisano navirale i plaila se da gubi razum. Nekoliko puta je okrenula Anin telefonski broj, ali niko nije odgovarao. To je shvatila kao jo jedan dokaz da se Ani neto desilo. Jasmina se osjeala toliko uspanieno da je cijele noi ostala budna i pored toga to je uzela dodatnu dozu lijekova. Osjeala se prestravljeno razmiljajui o svim moguim stvarima koje su se mogle desiti Ani i ak je pomiljala da nazove bolnicu u Brkom. Sljedeeg jutra saznala je od Ane da je sa njom sve u redu i da je prenoila kod prijatelja. I pored toga, Jasmina je ostala uznemirena i osjeala se nesposobnom da ode na posao."TA SE DOGAA U KOGNITIVNIM I BIHEJVIORALNIMA TERAPIJAMA?U kognitivno-bihejvioralnoj terapiji terapeut i klijent sarauju kako bi: razvili zajedniko razumijevanje klijentovog problema utvrdili na koji nain klijentov problem utie na njegovo miljenje, ponaanje, osjeanja i svakodnevno funkcionisanje.Na osnovu shvatanja klijentovog problema, terapeut i klijent zajedno rade na odreivanju ciljeva terapije i dogovaraju se oko plana tretmana. Terapija je usmjerena na omoguavanje klijentu da osmisli rjeenja za svoje probleme, koja e mu biti od vee pomoi od onih pokuaja koje je klijent do sada imao. To esto podrazumijeva da klijent izmeu dvije seanse isprobava primjenu novih rjeenja.Terapija se odvija tokom dogovorenog broja seansi. Broj seansi varira u zavisnosti od prirode i teine klijentovog problema. Seanse su najee jednom sedmino i traju jedan sat. Terapija obino traje 10 do 15 seansi, ali u nekim sluajevima traje znatno krae ili due. Nakon zavretka tretmana terapeut i klijent se obino dogovore oko ogranienog broja naknadnih seansi kako bi odrali postignuti napredak.ZA KOJE VRSTE PROBLEMA KBT MOGU BITI OD POMOI?Sprovedena su brojna istraivanja efikasnosti kognitivno-bihejvioralne terapije. Utvreno je da se radi o efikasnom obliku psihoterapije, posebno u tretmanu sljedeih poremeaja: anksioznost i napadi panike fobije (npr. agorafobija, socijalna fobija) sindrom hroninog umora depresija opsesivno - kompulzivni poremeaj problemi ishrane seksualni problemi i problemi u partnerskim odnosima problemi djece i adolescenata problemi povodom opteg zdravstvenog stanja hronini bol problemi navika (npr. tikovi) bijes problemi droge i alkohola shizofrenija i psihoze problemi povezani sa tekoama u uenju bipolarni poremeaj post-traumatki stresniporemeaj poremeaj spavanjaKognitivno-bihejvioralna terapija se moe koristiti samostalno ili u kombinaciji s lijekovima, u zavisnosti od teine i prirode svakog klijentovog problema

Ovaj psihoterapijski pravac je znatno drugaiji od ostalih modela koji su ovde opisani. Sredite njenog interesovanja supol i odnosi moi (uopte). Ona se bazira se na ideji da je izutenovano razmotriti drutveni i kulturni kontekstkoji utiu na osobu i njene probleme, kako bismo tu osobu razumeli i mogli joj pomoi.

Savremenu praksu savetovanja i psihoterapije su stvorili mahom belci, mukraci, iz zapadnih kultura te se ona temelji na njihovoj definiciji duevnog zdravlja i bolesti dok istovremeno zanemaruje potrebe drugih, manje vidljivih (ili manje "monih") populacija.

Cilj feministike psihoterapije je osnaivanje klijentkinja (veinom se radi o klijentkinjama i terapeutkinjama) dapreispitajuneke osnovne pretpostavke koje smo usvojili u veoma ranim fazama ivota, a koje su mahommaskulinocentrine, heteroseksistike i etnocentrinepo svojoj prirodi, te nas kao takvesputavaju. Takoe, klijentkinje se podravaju da osveste drutveno-politiku stvarnost te dominaciju privilegovanih grupa (belaca, mukaraca, heteroseksualnih osoba, osoba srednjih godina, osoba bez invaliditeta...) i naine na koje se oniinternalizuju i oblikuju nae vienje sebe.

U feministikoj psihoterapiji se izrazito insistira na jednakosti izmeu klijentkinje i terapeutkinje kako bi se oslabili tradicionalni obrasci moi, zatim na verovanju enskim iskustvima (npr. o seksualnom zlostavljanju u detinjstvu umesto njihovom pripisivanju fantazijama klijentkinje). Posebno je zanimljivo to sepsihoterapija vidi kao aktivistiki i politiki in koji subvertira dominirajue obrasce, u skladu sa poznatom feministikom maksimom "Lino je politiko".Ovaj pravac moe biti zanimljiv svima onima koji ele da osnae svoje uvide u razliite identitete, posebno ako su suoavani sa problemima drutvene marginalizacije, a zatim i enama koje su doivele razliite oblike nasilja. Ovaj pravac moe biti zanimljiv enama i prosto ako ele da se osnae i otkriju neke drugaije perskepktive u kojima nee biti doivljavane kao "slabiji", "osetljiviji" ili "Drugi" pol.

OBITELJSKA SISTEMSKA TERAPIJAPoeci obiteljske psihoterapije datiraju jo iz davnih dana, a stvarnim poecima obiteljske psihoterapije kao posebnog psihoterapijskog pravca u 50-tim godinama prolog stoljea prethodilo je veliko zanimanje struke za brano savjetovanje.Danas psihoterapija obitelji obuhvaa brojne pristupe i tehnike utemeljene na razliitim teorijskim osnovama i predstavlja vrlo dinamino i otvoreno podruje psihoterapije. Kao djed obiteljske terapije u literaturi se spominje Nathan Ackerman (1908-1971) koji je bazino bio psihoanalitiar i prepoznao je, radei sa obiteljima, da jako mala djeca i ona starija internaliziraju (usvajaju na nesvjesnoj bazi) svoje rane percepcije i iskustva zajedno sa svojim roditeljima.(Millon, 2004.). To saznanje ga je uvjeriolo da je obiteljska terapija pravi kontekst za replikaciju ranih velianja i neugodnih odnosa izmeu djece i roditelja, te je ponovno otvaranje i osvjetavanje internaliziranih iskustava i doivljaja postalo glavno polje rada u obiteljskoj terapiji kako ju je vidio Ackerman (Millon, 2004.).Psihoterapija obitelji trai se ili se smatra indiciranom u razliitim sluajevima: pri izraenim ozbiljnim psihopatolokim ili psihosomatskim simptomima (shizofrenija, ovisnosti, anoreksija) jednog lana, pri izrazitijim disfunkcijama obiteljskih odnosa do kojih dolazi radi zastoja u ivotnom ciklusu navedene obitelji ili kao dodatak drugim oblicima psihoterapije.Temeljno naelo sistemskog pristupa je pomoi obitelji tj. njezinim lanovima da bolje razumiju i operacionaliziraju problem s kojim su se suoili, tj. da polazei od tog novog uvida nau rjeenja koja ranije nisu mogli vidjeti, te naprave izbore o tome kakvu promjenu ele i mogu podnijeti.U sistemskoj teoriji obitelji na nositeljasimptomase gleda kao na osobu koja je razvila simptom da bi uspostavila balans u sistemu, a sistem svojim unutarnjim odnosima i konstelacijama podrava simptom, te se simptomi promatraju kao neuspjesi u adaptaciji sistema- a sposobnost samoregulacije ili adaptacije ili prilagoavanja mu to omoguava ili ne.

OBITELJSKA psihoterapija je savremeni terapijski model koji obuhvata rad sa pojedincem, partnerima i porodicom. Ono to je razlikuje od ostalih je sistemski pristup pojedincu i porodici. Porodicu posmatra kao celinu koja je vea od zbira njenih pojedinanih delova, tj. njenih lanova. Promena kod jednog lana porodice utie na ostale lanove, a samim tim dolazi do promene u celom porodinom sistemu.

vrste psihoterapije

Veina oblika psihoterapije koristi razgovor. Neki koriste i drukije oblike komunikacije poput pisane rijei, likovnog izraza, drame, pripovjetke, glazbe ili terapijskog dodira. Psihoterapija se pojavljuje unutar strukturiranog susreta izmeu kolovanog psihoterapeuta i klijenta (klijenata). Smislena, teoretski utemeljena psihoterapija poela je u 19. stoljeu psihoanalizom; odonda su se razvili brojni pristupi i jo uvijek se nadograuju.Psihoterapija tj. psiholoko savjetovanje se obino primjenjuje kao reakcija na niz specifinih ili nespecifinih manifestacija kriza koje je mogue kliniki dijagnosticirati. Lijeenje svakodnevnih problema esto se naziva psiholoko savjetovanje (distinkcija koju je prvi prihvatio Carl Rogers). Ipak, termin psiholoko savjetovanje ponekad se koristi naizmjence s psihoterapija.Neke psihoterapijske intervencije slue lijeenju pacijenta uz koritenje medicinskog modela, no brojni psihoterapijski pristupi ne dre se simptomatskog modela "bolest/lijek". Neki praktiari, poput humanistikih, vide se vie u ulozi pomagaa. Budui se tijekom psihoterapije esto raspravlja o osjetljivim temama, psihoterapeut se obino zakonski obvezuje na potivanje privatnosti klijenta ili pacijenta. Od presudne je vanosti povjerljivost, koja se navodi u naelima etike prakse regulatornih psihoterapijskih organizacija.Povjerljivost je sastavni dio terapijskog odnosa i openito psihoterapije.

Sustavi psihoterapije i psiholokog savjetovanjaPostoji nekoliko glavnih sustava psihoterapije: Psihoanaliza prva praksa koja je nazvana psihoterapijom. Potie verbalizaciju svih pacijentovih misli, ukljuujui slobodne asocijacije, matanja, snove, od kojih analitiar oblikuje narav nesvjesnih sukoba koji uzrokuju simptome u pacijenta, te karakterne probleme. Kognitivna bihevioralna temelji se na spoznajama, pretpostavkama, vjerovanjima i ponaanjima, a ima za svrhu utjecaj na negative emocije koje se tiu netone procjene dogaaja. Psihodinamina psihoterapija oblik dubinske psihologije, ije je primarno teite otkriti nesvjesni sadraj psihe klijenta u nastojanju da olaka psihiku napetost. Iako ima korijene u psihoanalizi, psihodinamina terapija tei kratkoi i slabijem intenzitetu od tradicionlane psihoanalize. Egzistencijalna psihoterapija temelji se na egzistencijalnom vjerovanju da su ljudska bia sama na svijetu. Ta usamljenost uzrokuje osjeaje besmisla, koji se mogu prevladati samo stvaranjem vlastitog sustava vrijednosti i znaenja. Humanistika psihoterapija nastala je kao reakcija na biheviorizam i psihoanalizu i stoga je poznata kao Trea sila u razvoju psihologije. Izriito se bavi humanim kontekstom razvoja osobe s naglaskom na subjektivno znaenje, odbijanje determinizma, te brigom oko pozitivnog rasta vie nego oko patologije. Istie uroenu sklonost ovjeka da svoje sposobnosti dovede do maksimuma, dakle njegovu 'sklonost samoostvarenju'. Zadaa humanistike terapije je stvoriti odnosno ozraje, u kojem se ova sklonost moe razvijati. Kratka terapija krovni termin za niz psihoterapijskih pristupa. Razlikuje se od drugih psihoterapijskih kola po tome to naglaava (1) usredotoenost na odreeni problem i (2) izravnu intervenciju. Vie se temelji na rjeenju nego na problemu. Manje se bavi time to je uzrokovalo problem nego s imbenicima koji ga odravaju i sprjeavaju promjenu. Sistemska psihoterapija obraa se ljudima ne na osobnoj razini, to je esto u sreditu drugih oblika terapije, nego ljudima u odnosu, rjeavajui interakciju u grupama, njihove matrice i dinamiku (ukljuuje obiteljsku terapiju i brano savjetovanje) Somatska psihoterapija takoer se naziva tjelesnom psihoterapijom i podruje je u kojem terapeut koristi dodir kao dio terapijskog procesa. Transpersonalna psihoterapija je kola koja prouava transpersonalnu, transcedentnu ili duhovnu stranu ljudskog iskustva. Hipno-psihoterapija obavlja se na pacijentu koji je pod hipnozom. Psihodrama/Terapija dramatizacijom istrauje probleme, pitanja, snove i najvie ljudske tenje skupnom igrom drame.PsihoanalizaPsihoanalizu je koncem 19. stoljea razvio Sigmund Freud. Njegova terapija istrauje dinamian rad uma koji se sastoji od tri dijela: hedonistiki id (njemaki: das Es, "ono"), racionalni ego (das Ich, "Ja"), i moralni superego (das berich, "vie Ja"). Budui se veina ovih dinamika pojavljuje izvan ljudske svijesti, freudeovska psihoanaliza nastoji proniknuti u nesvjesno razliitim tehnikama, ukljuujui tumaenje snova i slobodnu asocijaciju Freud je smatrao da na stanje nesvjesnog uma duboko utjeu iskustva iz djetinjstva. Osim rjeavanja obrambenih mehanizama koje koristi preoptereeni ego, njegova psihoterapija rjeava i fiksacije, te druga pitanja, prodirui duboko u klijentovu mladost i tako prua psiholoku pomo pojredincu.Druge psihodinamine teorije i tehnike razvile su se i koristili su ih psihoterapeuti, psiholozi, psihijatri, savjetnici za osobni rast, profesionalni terapeuti i socijalni radnici. Razvile su se i tehnike grupne psihoterapije. Ponaanje je esto cilj rada, no brojni pristupi obuhvaaju i rad s osjeajima i mislima. To pogotovo vrijedi za psihodinamine kole psihoterapije, koje danas ukljuuju jungovsku terapiju i psiholoku dramu, kao i psihoanalitike kole. Drugi pristupi usredotouju se na vezu izmeu uma i tijela i pokuavaju prodrijeti u dublje slojeve psihe manipulacijom tijela. Primjeri za to su Rolfing, bioenergetska analiza i posturalna integracija.

Gestalt psihoterapijaGestalt psihoterapija je velika prekretnica u psihoanalizi. U ranim fazama zvala se psihoterapijom koncentracije po osnivaima Fredericku i Lauri Perls. Meutim, mjeavina utjecaja raznih teorija najbolje se organizirala oko rada gestaltistikih psihologa; tako se do vremena objavljivanja knjige Gestalt terapija, ushit i rast ljudske osobnosti (Perls, Hefferline i Goodman), pristup ve prepoznavao kao "Gestalt terapija".Gestalt psihoterapija na vrhu je etiri stupa nosaa teorije: fenomenoloka metoda, dijaloki odnos, strategija teren-teorija i sloboda eksperimentiranja. Neki je smatraju egzistencijalnom fenomenologijom, dok su je drugi opisali kao fenomenoloki biheviorizam. Gestalt psihoterapija je humanistiki, holistiki i iskustveni pristup koji se ne oslanja samo na prianje, nego olakava osvjetavanje u razliitim ivotnim kontekstima, polazei od razgovora o relativno dalekim situacijama do djelovanja i izravnog, neposrednog iskustva.

Grupna psihoterapijaTerapijsko koritenje grupa u suvremenoj klinikoj praksi see do poetka 20. stoljea, kad je ameriki pulmolog Pratt iz Bostona opisao sastavljanje skupina od 15-20 pacijenata oboljelih od tuberkuloze koji nisu priputeni na lijeenje u sanatoriju.Termin skupne psihoterapije prvi put je upotrijebio Jacob L. Moreno 1920. godine, iji je glavni doprinos bio razvoj psiholoke drame, u kojoj su koritene grupe glumaca i publike za ispitivanje individualnih problema dramskim prikazom pod vodstvom reisera. Vie analitino i istraivako koritenje grupa u bolnikom i ambulantnom okruju uveo je europski psihoanalitiar koji je emigrirao u SAD Paul Schilder, koji je izlijeio nekoliko teko neurotinih i blago psihotinih vanjskih pacijenata u malim skupinama u bolnici Bellevue u New Yorku. Mo grupa najsnanije je prikazana u Britaniji tijekom 2. svjetskog rata, kad je nekoliko psihoanalitiara i psihijatara dokazalo vrijednost skupnih metoda pri odabiru asnika tijekom regrutacije za rat. Prigodu za voenjem vojne psihijatrijske jedinice imalo je nekoliko pionira, pogotovo Wilfred Bion i Rickman, uz S. H Foulkesa, Mainea i Bridgera. Northfield bolnica u Birminghamu dobila je ime po 'Northfield pokusima', to je nakon rata bio poticaj za razvoj socijalne psihoterapije, odnosno pokreta terapijske zajednice, te koritenje manjih grupa za lijeenje neurotskih poremeaja i poremeaja osobnosti.

Medicinski i nemedicinski modeliMoe se napraviti distinkcija izmeu psihoterapija koje koriste medicinski model i onih koje koriste humanistiki model. Kod medicinskog modela klijent se tretira kao da mu je loe i psihoterapeut svojim vjetinama pomae klijentu da povrati zdravlje. iroka uporaba DSM-IV, dijagnostikog i statistikog prirunika o mentalnim poremeajima u SAD-u, primjer je modela koji iskljuuje medicinsku obradu.Humanistiki model nastoji ukloniti patoloku dimenziju stanja u kojem se nalazi ovjek i na taj nain pruiti psiholoku pomo i potporu. Psihoterapeut pokuava stvoriti odnosno okruje, sukladno iskustvenom uenju i ojaati samopouzdanje klijenta u njihovom prirodnom procesu koji rezultira boljim razumijevanjem sebe samih. Primjer toga je gestalt terapija.Neki psihodinamiki praktiari razlikuju psihoterapiju koja vie toga otkriva i onu koja vie podupire. Psihoterapija koja razotkriva naglaava uvid klijenta u korijene svojih problema. Najpoznatiji primjer psihoterapije koja otkriva je klasina psihoanaliza. Psihoterapija koja podupire, za razliku od toga, naglaava jaanje obrane klijenta i esto prua ohrabrenje i savjet. Ovisno o osobnosti klijenta, moda e biti optimalan pristup koji vie podupire ili koji vie otkriva. Veina psihoterapeuta koristi kombinaciju otkrivanja i potpore.

Kognitivna bihevioralna psihoterapijaKognitivna bihevioralna psihoterapija usredotouje se na promjenu svakodnevnih misli i ponaanja, u svrhu pozitivnog utjecaja na emocije. Psihoterapeut pomae klijentima prepoznati krivo razmiljanje i ui ih kako zamijeniti nezdrave misli realnijim. Taj pristup ukljuuje Dijalektiku bihevioralnu terapiju.

Bihevioralna psihoterapija i bihevioristiko psiholoko savjetovanjeBihevioralna terapija bavi se modifikacijom ponaanja i pomae klijentima u postizanju ciljeva. Taj pristup temelji se na naelima teorije uenja koja ukljuuje prilagoavanje operanta i repondenta, pri stvaranju podruja primjenjene analize ponaanja ili promjene ponaanja. Taj pristup ukljuuje Terapiju prihvaanja i posveenosti, Funkcionalno-analitiku psihoterapiju i Dijalektiku bihevioralnu terapiju. Ponekad se integrira s kognitivnom psihoterapijom inei kognitivnu bihevioralnu psihoterapiju.

Ekspresivna psihoterapijaEkspresivna psihoterapija je oblik psihoterapije koji koristi umjetniki izraz kao temeljni nain lijeenja klijenata. Ekspresivni psihoterapeuti koriste razliite discipline kreativnih umjetnosti kao terapijske intervencije. Tu spadaju terapija plesom, terapija dramskim prikazom, terapija slikanjem, terapija glazbom, terapija pisanjem. Ekspresivni psihoterapeut dri kako je jedan od najuinkovitijih naina lijeenja klijenta izraavanjem mate u kreativnom radu, te integracija i procesuiranje onoga to se obrauje prikazom.

Narativna psihoterapijaNarativna psihoterapija posveuje pozornost dominantnoj prii svake osobe pomou psihoterapijskih razgovora, koji mogu sadravati i istraivanje ideja koje ne pomau, te nain na koji je do njih dolo. Ako klijent smatra da mu to pomae,i da na taj nain dobiva psiholoku pomo i potporu, mogu se istraiti i mogui drutveni i kulturni utjecaji.

Integrativna psihoterapijaIntegrativna psihoterapija je pokuaj kombiniranja ideja i strategija iz vie od jednog teoretskog pristupa. Ti pristupi podrazumijevaju mijeanje temeljnih uvjerenja i kombiniranje prokuanih tehnika. Oblici integrativne psihoterapije su: Multimodalna psihoterapija, Transteorijski model, Klinika psihodinamika, Sistemski odabir terapijskih postupaka, Kognitivna analitika psihoterapija, Model unutarnjih obiteljskih sustava i Multiteorijska psihoterapija. U praksi, veina iskusnih psihoterapeuta vremenom razvije vlastiti integrativni pristup.

Hipno psihoterapijaHipnoterapija je psihoterapija koja se obavlja na pacijentu koji je pod hipnozom. Hipnoterapija se esto primjenjuje u svrhu promjene ponaanja neke osobe, njezinog emocionalnog sadraja, stavova, kao i niza stanja koja ukljuuju disfunkcionalne navike, tjeskobu, bolesti uzrokovane stresom, upravljanje boli i osobni razvoj.

PSIHOANALITIKI PRISTUPje teorijaSigmunda Freuda, koji je linost metaforijski opisao kao ledenjak koji se sastoji od 3 dimenzije, svjesnog dijela, predsvjesog (podsvjesnog dijela) i nesvjesnog dijela. Naziva se jo i psihodinamski zbog dinaminog odnosa ida, ega i superega.Svjesni dio su sve elje, motivi, interesi koji su nam trenutno dokuivi.Predsvjesni dio je dimenzija koje nismo u potpunosti svjesni, ali to moemo postati.Nesvjesni dio ine nedokuive elje, a esto nastaje represijom traumatskih dogaaja ili nedostinih ciljeva. On je ujedno i temelj teorije, poto teorija najvie prouava ovu dimenziju linosti.Linost se sastoji od 3 dijela, IDA - EGA - SUPEREGA.ID:- bioloka, uroena komponenta- funkcionira prema naelu ugode- nalazi se u potpunosti u nesvjesnom dijelu linosti- u njemu je sredite nagona (erosa i thanatosa)- rezervoar libida (psiholoke, sekusalne energije potrebne za rad ega i superega)

EGO:- psiholoka komponenta- funkcionira prema naelu realnosti (zahtjeve ida ostvaruju na drutveno prihvatljiv nain)- nastaje oko 2. godine- protee se kroz sve 3 razine svijesti- sukobom ida i ega nastaju obrambeni mehanizmi (retikularna formacija)

SUPEREGO:- socijalna komponenta- nastaje oko 5. godine- protee se kroz sve 3 razine svijesti- funkcionira prema naelu idealnosti- razvija se pod utjecajem nagrada i kazni

Pozitivne strane teorije+ nova koncepcija ovjeka+ istraivanje nesvjesnih odrednica linosti+ ukazala na obrambene mehanizme

Negativne strane teorije:- nije mogue predviati ponaanje- nije mogua eksperimentalna provjera- neka ponaanja se tumae isto- teorija nastala prouavanjem bolesnih, ne zdravih pojedinaca

BIHEVIORISTIKI PRISTUP (teorija socijalnog uenja):Glavni teoretiari su Burrhus Frederic Skinner i Albert Banudra. Smatrali su da se ovjek raa kao tabula rasa i da mu linost oblikuju okolina i uenje (a ne i genotip).Burrhus Frederic Skinner smatrao je da se linost oblikuje preko okoline i preko operantnog uvjetovanja (pozitivno i negativno potkrepljenje, kazna).

Albert Bandura proirio je Skinnerovu teoriju pa je on zapravo zaetnik neobiheviorizma. Smatrao je da se linost oblikuje preko okoline i uenja (klasinog i operantnog uvjetovanja), a naglaavao je i ulogu socijalnog uenja (uenje po modelu, uenje promatranjem) pa se njegova teorija naziva teorija socijalnog uenja. On je i autor termina samoefikasnosti = samoprocjena pojedinca o vlastitim sposobnostima za uspjeno udovoljavanje zahtjevima zadataka.

Pozitivne strane teorije:+ naglaava ulogu okoline u formiranju linosti+ naglaava ulogu socijalnog uenja (promatranjem)Negativne strane:- zanemaruje genotip- ne predvia ponaanje

HUMANISTIKI PRISTUP:Glavni teoretiari pristupa su Abraham Maslow i Carl Rogers.Pristup je suprotan psihoanalitikom pristupu jer humanisti naglaavaju da je ovjek SVJESNO, kreativno i pozitivno bie. Pristup je suprotan bihevioristikom pristupu jer prouava subjektivno iskustvo ljudi, njihovo doivaljavanje i razumijevanje sebe.

Abraham Maslow je autor hijerarhije motiva/potreba (5.fizioloke potrebe, 4. potrebe za sigurnou, 3. potrebe za ljubavlju i pripadanjem, 2. potrebe za potovanjem i samopotovanjem, 1. samoaktualizacija).Smatrao je da ovjek tei ispunjenju vlastitih sposobnosti, talenata i potencijala - samoaktualizaciji.

Carl Rogers u psihologiju je uveo termine vlastito ja (pojam o sebi), realno ja (ono to jesmo) i idealno ja (ono to elimo biti).Pozitivne strane teorije:+ usmjeravali se na subjektivno iskustvo pojedinaca+ usmjerenost na pozitivno+ primjena u psihoterapiji

Negativne strane teorije:- zanemaruje se genotip- previe se oslanja na subjektivno

Transfer je doivljavanje oseanja, fantazija, stavova, nagona i odbrana prema osobi u sadanjosti koje nije adekvatno u odnosu na tu osobu vepredstavlja ponavljanje reakcija prema znaajnim osobama u ranom detinjstvu, preneto na osobe u sadanjosti.Transfer ili prijenosje sveprisutna tendencija ljudskog uma da vidi i prepoznaje nove situacije u sklopu matrica ranijih iskustava. U psihoanalizi, prijenos se pojavljuje kada pacijent vidi analitiara kao roditeljsku figuru, u odnosu s kojom moe ponovno proivjeti glavne djetinje konflikte i traume kao da je u originalnom dijete-roditelj odnosu.Ako terapijski odnos potraje, razviti ete osjeate u odnosu na svog terapeuta. Moe vas poeti ivcirati, ljutiti, moete pomisliti da je bezosjeajan, hladan, prezatitniki, moete ga zavoljeti, zaljubiti se u njega ili ga jednostavno oboavati. Sve to (i jo puno vie) je normalno. Strunim jezikom naziva se transfer. Dogaa se u SVIM odnosim. Ovdje je transfer vrlo poeljan jer e terapeut dobiti priliku staviti ga pod povealo i istraiti to lei u pozadini tih osjeaja.I terepet moe razviti osjeate prema vama. Da, da i terapeut je ljudsko bie! Strunim jezikom ovaj se proces zove kontratransfer.

Psihoanaliza je metod psiholokog pretraivanja koji ima za cilj da dokui podsvjesno znaenje ljudskog ponaanja, a ije se osnove nalaze u psiholokom ivotu koji je formulisao Frojd.