4. Osnovni pojmovi

Vrijednosti pomažu u analizi ponašanja, ali se ne mogu neposredno opažati. U okviru ove

definicije istaknute su dvije funkcije vrijednosti, od kojih se prva odnosi na individualni i/ili

društveni standard ponašanja, a druga se tiče odabira između manjeg ili većeg broja

konkretnih želja, vjerovanja i ciljeva egzistencije. Ova druga funkcija sadrži emocionalnu, a

ne ponašajnu i kognitivnu dimenziju. Jedan od načina upoznavanja vrijednosti nekog

pojedinca jest analiza ciljeva kojima on teži i koje smatra važnim u životu. Stoga je

vrijednosti moguće operacionalno definirati kao opće i razmjerno trajne ciljeve kojima

pojedinac teži. Ovakve ciljeve kojima pojedinac teži u radu, tj. koje nastoji ostvariti svojim

konkretnim poslom ili radnom ulogom, nazivamo radnim vrijednostima. Veenhoven definira

zadovoljstvo životom kao «stupanj u kojem pojedinac procjenjuje svoj cijeli život kroz

njegovu kvalitetu». Zbog širokog zanimanja za različita područja istraživanja, autori su

pokušali povezati zadovoljstvo životom s pojedinčevim različitim karakteristikama fizičkog i

psihološkog funkcioniranja. Tako su nađeni mnogi korelati zadovoljstva životom, od kojih se

najčešće spominju zdravlje, posao, brak, obrazovanje i sl. Pitanje je kako operacionalizirati

odgojnu vrijednost rada. One su individualni standard ponašanja i dijelimo ih na intrinzične i

ekstrinzične. Ekstrinzične radne vrijednosti obilježava takav odnos prema radu u kojem

najvažnije mjesto zauzimaju okolnosti koje su u vezi s radnim kontekstom, a čija deprivacija

dovodi do nezadovoljstva. Intrinzične radne vrijednosti svoju snagu crpe iz same aktivnosti i

ljudskim potrebama za neprestanim narušavanjem ravnoteže između čovjeka i okoline, te na

ponovnom uspostavljanju na višem nivou. Protestantska etika rada vođena pravilom sv.

Benedikta «Moli i radi» pokazala se kao izvrsno i snažno terapijsko sredstvo kod oslobađanja

od raznih opijata u današnjim komunama za ovisnike. Sami štićenici preferiraju pojam

Zajednica.

5. Aktualnost problema mladih

Mlada generacija je specifična po svojim perfekcionističkim iluzijama (Maslow), a drugi su

bili na stanovištu da su mladi konformisti i nepopravljivi skeptici (H. Schelsky). Schelsky se

doista značajno bliži sadašnjoj (šutećoj) mladoj generaciji. Šutnja, apatija i apolitičnost

1

mladih doista postaju posebnost mlade generacije. Šutnja mladih može se protumačiti i kao

uvjerljiv govor o tome što mladi misle. «Lakše je izgubiti se u drogama, nego suočiti se sa

životom, lakše je ukrasti ono što trebaš, nego zaraditi, lakše je prebiti dijete, nego ga

odgajati». I tko može razuvjeriti mlade da je patija, apolitičnost...bolji izraz; dok je za ljubav,

rad i odgoj potreban napor. Potrošački idoli postaju ideali mladih. Mladi šute iz mogućeg

prkosa, prezira. Mladež je najdragocjenija demografska struktura svake nacije i zbog toga što

najbolje preslikava društvene probleme. Mladež je u središtu interesa svakog društva. Društvo

posebno tolerira subkulturu i alternativnu scenu mladih koja se neizravno suprotstavlja kulturi

starijih. Potkultura ne uključuje nužno razlikovanje od dominantne kulture. Ona

podrazumijeva zajednički, od dominantnog kulturnog obrasca različit, stil života. Asocijalno

ponašanje, antisocijalno, dezorganizacija...su reakcija mladih na datu dezorganiziranost

društvenih grupa i društva uopće. Frustracije i negativne vibracije su kod mladog čovjeka

izazvane tjeskobom (osjećajem bespomoćnosti). U ljudskoj svijesti to se iskazuje kao

raskorak između poželjnog i stvarnog, a to je ono što potencijalno i stvarno razara svako

društvo i pojedinca. U svakom društvu, gdje se mladima uskraćuje težnja za izražavanjem

njihove osobnosti, dolazi do izljeva nezadovoljstva (šutnja mladeži je jedan od tih oblika).

Šutnja mladeži je prepoznatljiva u odsustvu interesa za društvene probleme, a poglavito za

politiku. Mladi šute iz mogućeg prkosa, prezira, nemoći. Šutnja mladeži bi trebala značiti

uzbunu za svijet starijih. Šutnju možemo nazvati skepticizmom mlade generacije koji može

kasnije prerasti u socijalnu buru. Šutnja nije zlato, nego uvod u poltronstvo, legalizirano

pristajanje na konformizam, ali i mogući znak za predstojeće socijalne nemire. U knjizi

«Working» (Terkel), koja je postala bestseler, privukla je svoju pozornost time što su mladi

prestali vjerovati u protestantske ideale i etičnost rada. Valja spomenuti i danske istraživače

«Piloti kaosa». Isti projekt je razvijen u Skandinavskim zemljama, prihvaća ga i EU, SAD i

Japan s ciljem da se ispitaju uzroci dezorijentiranosti mladih. «Nesnalaženje mladih u neredu

suvremenog svijeta» (Gitta Madsen). Na dezorijentiranost dodatno utječu: nesigurnost u

izboru životnog puta, rastuća nezaposlenost, sukobi između generacija, sve kasnija

materijalna neovisnost. U knjizi «Skeptična generacij: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj»

autorice iznose podatak da je iz opće populacije najmanje skeptična studentska generacija jer

su bolje situirani, samosvjesniji, hedonističko-intelektualno i društveno više orijentirani, u

odnosu na druge kategorije mladih koji su dominantno-šminkerski, površno-društveni i

tradicionalno-obiteljski orijentirani.

2

6. Subkultura mladih

«Potkultura ili supkultura u svom najširem značenju ne mora da uključuje ni razlikovanje, ni

negaciju dominantne kulture. Alternativna kultura svakako znači razlikovanje od dominantne

kulture, ali ne i njego nužno odbacivanje ili negaciju, dok kontrakultura podrazumijeva

različitost, odbacivanje i suprotstavljanje vladajućoj kulturi» (S. Joksimomović). Uzimanje

različitih opijata obilježava subkulturne grupe: hašomani-hašiš, punkeri-ljepilo, metalci-pivo,

darkeri-tableti, raveri-ectasy, Torcida-heroin, šminkeri-kokain.Torcidaši su javno iskazali svoj

status o povezivanju s konkretnom drogom. Perasović je objasnio da je manja homogenost

subkulturne grupe, što je droga teža i što se ona duže konzumira. O fenomenu subkulture

mladih najzornije su pisali Lalić i Nazor u svojoj knjizi «Narkomani-smrtopisi». Stilovi

mladih u Splitu bili su «u većoj ili manjoj mjeri vezani uz konzumiranje droge». Grafiti su

vrlo zahvalni u analizi subkulturnog djelovanja mladih i njihovih vrijednosti: «Ne gazite

travu, pušite je», «Bolje biti pijan, nego star», «Ako je život najbolja škola, onda je osmrtnica

najbolja diploma»...Možemo li i dalje ostati ravnodušni i optuživati mladež za barbarstvo?

Iako su neki grafiti plagijati pjesama, oni dovoljno govore o položaju maldih u društvu i

upozoravaju na odnos starije greneracije prema njima. Grafiti mogu kod neupućenih izazvati

bijes, ali je nedopustiva šutnja stučnjaka da ne vide iz tih grafita koliko društveno okruženje

sputava spontanost mladih. Zbog toga je najjednostavnije iste prebrisati. Ličilačke

intervencije političara neće umanjiti ispisanu simboliku.

7. Što nam je činiti?

Valja podržati i inicijative o rasterećenju učenika, jer je načelno prihvatljiva i jer je u studiji

S.Manenice «Ovisnosti» otkriveno da se droge često koriste za bijeg od školske

preopterećenosti. Mladi u školi drogu koriste da bi izbjegli neugodne situacije, da bi izbjegli

sukobe s nastavnicima u školi i s roditeljima. Slično razmišljanje iznosi i M. Barišić-Ružić

kada u tekstu «Škola i ovisnosti» vidi značajan indikator za ovisnost u «neatraktivnosti

nastave, nestručnosti i nedovoljnog zalaganja učenikač i njegove preopterećenosti». Pogodno

tlo za uzimanje droga je roditeljska prezauzetost i nedostatak komunikacije u obitelji. Za

provedbu primarne prevencije je u 2000. godini bilo uključeno 26 škola i oko 5000 učenika. U

Državnom proračunu RH je bilo osigurano milijun kuna za taj program. Nužno je napraviti

prvi korak, «prvo se upitati kako dijete doživljava školu». U najnovijem registru je 16 721

3

osoba liječena zbog zlouporabe droge, a barem još polovica ih nije registrirana. U 2002. od

predoziranja je u RH umrlo 86 ovisnika, no stvarni podaci su sigurno veći. Goodwin i ostali

tvrde da djeca roditelja alkoholičara imaju 4 puta veću mogućnost za ovisnošću od onih od

roditelja nealkoholičara. U Zadru je u Centru za prevenciju i izvanbolničko liječenje

registrirano 1 100 ovisnika. Potrebno je razviti strategiju «Ja to neću» kroz afirmaciju zdravog

života. U promoviranju zdravog života najdalje su otišli u Splitu s konkretnim projektom

Zdravi đir. Značajna karika u lancu prevencije je osmišljavanje korištenja sadržaja slobodnog

vremena mladih. D. Lalić: «Ne vjerujemo u prevenciju koja se svodi samo na negiranje

droge, upozoravanje na opasnost i samo na govorenje o odrogi. Najučinkovitija je prevencija

ona u kojoj se droga uopće se spominje, ali koja potiče cijeli korpus kulture mladih». Motivi

kod uzimanja droge: opuštanje, zabava, bijeg od problema, ovisnost o drogi, užitak i

zadovoljstvo...Pored toga vrijedi spomenuti i podatke po kojima mladi smatraju da se

problemi zloupotrebe droga mogu rješavati: 1. stvarati brže zapošljavanje i bolje životne

perspektive mladih, 2. uključivanje u sportske aktivnosti, 3. otvarati klubove mladih i

kvalitetne zabavne sadržaje...Ispitanici su iskazali da imaju izuzetno nizak nivo komunikacije

u obitelji i da opći nedostatak interesa upražnjavaju dokoličarenjem. Ovisnici o heroinu imaju

ambivalentan odnos prema komunama za liječenje ovisnika. Jedni su a priori protiv, dok drugi

iskazuju povjerenje u komune (Lalić, Nazor). «Roditelji skloni dominaciji žele da im djeca

budu slična po temperamentu i karakteru (E. Fromm). Ako roditelji nisu uspješni onda djeca

moraju postići uspjeh.Čak i onda ako djeca i odgovore na ta očekivanja, još uvijek se osjećaju

krivima jer nisu učinila dovoljno i tako su opet razočarala roditelje. U suvremenoj obitelji ima

sve manje komunikacije među njenim članovima, djeca dnevno borave sve više uz TV nego u

školi, radije surfaju po Internetu i šalju sms poruke nego kontaktiraju s ukućanima. Gotovo je

užasavajuća izjava svih ispitanika različitih slojeva američkog društva da su oni zaboravili na

razgovor u obitelji, toplinu doma, spontanost i smijeh!

8. Nepouzdanost statističkih i epidemioloških podataka o raširenosti zlouporabe droga

Javnosti ni do danas nije dostupan podatak koliki je broj mladih oduzet sebi život namjerno, a

koliko njih pod utjecajem droga. Procjene o broju ovisnika u novinama se kreću od 10 000 do

130 000 za cijelu državu. Za 300% je povećan broj ovisnika u odnosu na predratne godine, a

400% od rata do danas. Na televizijskih programima je problem droge sagledavan isključivo

iz kuta većih urbanih sredina. Srednjoškolci s Murtera su u anketi 1995. izjavili da hašiš ili

marihuanu konzumiraju često ili redovito ( 12,4%), u Biogradu 10,9% a u Zadru 8,4%. Pitanje

je tko potiče problem narkomanije: škola odgovornost prebacuje na roditelje, oni na školu,

4

pedagozi govore o resudnom utjecaju ulice ili dokoličarenju mladeži, crkva o nedostatku

kršćanskog odgoja...Rizične skupine potencijalnih ovisnika su djeca iz nepotpunih obitelji,

zanemarena i zlostavljana djeca.

9. Raširenost uzimanja najčešće korištenih droga

Problem ovisnosti u RH najizraženiji (izuzev grada Zadra) na priobalju. U promiđžbenom

pogledu se nedovoljno javnosti prezentira uloga terapijskih zajednica u borbi protiv ovisnosti.

Split je prozvan metropolom droge upravo zbog toga što nitko ranije nije vršio takva

istraživanja. U Zadru postotak srednjoškolaca koji izjavljuju da često ili povremeno uzimaju

heroin ili kokain je 1,1%. Pet godina kasnije (2001.), neobjavljeno istraživanje M. Jurišić i S.

Petani na istom uzorku srednjoškolaca je pokazalo da je na području Zadra postotak porastao

na 4,9. Prema podacima Zadarskog centra za prevenciju i izvanbolničko liječenje (ZCPIL)

Zadar je oteo primat Splitu i pored Pule može biti prvi ili drugi grad koji danas nosi žalosnu

etiketu dalmatinske metropole droge. Prema policijskim izvještajima o ovisnosti o heroinu pa

području Zadarske županije konzumiranje heroina je najraširenije na otoku Ugljanu (mjesto

Kali) te u Pakoštanima, Posedarju, pa tek onda u Biogradu. Rezultati su pokazali da mladi

ovisnici u Njemačkoj sve čepće miješaju drogu i alkohol. Na području Dalmacije naši podaci

govore da tek svaki drugi ispitanik izjavljuje da uz Ecstasy konzumira i hašiš ili marihuanu.

Splitsko istraživanje je pokazalo da četvrtina ispitanika navodi kao poticaj za uzimanje droga

društvo u kojem se kreće i «Đir» kojemu pripada. 20% ispitanika koji su bili zaposleni

izjavilo je da je droga bila osnovni razlog zašto su izgubili posao. Znanstvena istraživanja na

području Dalmacije su pokazala da problem ovisnosti nije samo problem urbanih sredina. U

Dalmaciji je zabilježen najveći broj ovisnika u odnosu na druga područja RH.

10. Mladi i mediji

Danas je nemoguće razmatrati bilo kakve aspekte života mladih izvan konteksta utjecaja

masmedija. Mediji sve više istiskuju mjesto drugim agensima socijalizacije (škola, obitelj,

udruge) te tako najneposrednije utječu na formiranje vrijednosti i stila ponašanja mlade

generacije. Masmediji (osobito TV) imaju jedinstvenu ulogu i učinke na edukaciju velikog

dijela neobrazovane populacije stanovništva. U manjim seoskim ili otočkim sredinama putem

Interneta u skoroj budućnosti smanjit će se informatička blokiranost i podići opći standard

kulturnog i obrazovnog nivoa u tim sredinama. U istraživanju «Uloga medija u životu djece»

pod pokroviteljstvom UNESCO-a 2001. u RH koji je proveo Institut za društvena istraživanja,

5

dobiven je podatak da mladi od 11 do 15 g. dnevno provode u prosjeku 3,5h ped TV-om.

Kolika j emoć manipulacije malih ekrana na mladu psihu, govore podaci iz BUssines Weeka

gdje se konstatira da djeca godišnje u SAD-u potroše od svog džeparca gotovo 20 milijardi

dolara za razne reklamirane proizvode, a iz obiteljskog džepa izvuku još dodatnih 20

milijardi. Istraživanje Hamburškog Spigel-a je pokazalo kako djeca do 14 g. potroše veću

svotu novca, nego zajedno Ministarstvo školstva. znanosti, pravosuđa i zaštite okoliša.

Reklame postaju najmoćnije sreddstvo medija, a mediji preuzimaju glavnu ulogu u

socijalizaciji mladih.

Manipulatori su otkrili poraznu spoznaju da knjiga postaje sve manje sredstvo koje plijeni

pozornost mladih. Knjigom se razvija kritička i stvaralačka misao, ali u njoj nema strasti,

afektivnosti, kao u filmovima koji upravo bude nagone u tom smjeru. D. Šušnjić u knjizi

«Ribari ljudskih duša» navodi: «Dok knjiga odgaja i podučava, TV zabavlja i eksploatira.

Dok se knjigom informira, televizijom se često manipulira. Dok odgajatelj priprema mlade za

stvaranje, onaj tko manipulira, eksploatira potrebama i vrijednostima mladih. Mnogobrojne

serije za mladež serviraju mladima takve standarde društvenog i individualnog ponašanja koji

su mladima nedohvatljivi, nerazumljivi, miješajući fikciju s realnošću. To izaziva unutrašnje

napetosti između stvarnih želja i strasti potrošačkog društva. Opravdano se konstatira teza

kako nas u životu svemu uče osim odgovornom roditeljstvu. V. Ilišin u svojoj studiji «Mladi i

televizijski mediji» empirijski je došla do podataka da je najučestalija aktivnost svih

podskupina mladih – dokolica. Pored toga je utvrđeno da mladi na TV-u preferiraju športske i

zabavne sadržaje, na štetu informativnih i edukativnih sadržaja. Ono čemu su različiti autori

pridavali najviše pozornosti, kada je riječ o utjecaju medija na djecu i mladež, jest izloženost

velikoj količini nasilja u medijima, osobito na TV-u. Mnoga istraživanja su dokazala

postojanje značajnih učinaka gledanja nasilja na TV-u i drugim medijima na različite aspekte

ponašanja, stavova i vrijednosnih orijentacija mladih. Osobito se naglašava porast

agresivnosti i općenito asocijalnog ponašanja. Kellner u svojoj teoriji stavlja naglasak na

političko okruženje pojedinca u relaciji s pozicijama vlasti, vlasništvu monopola nad

medijima od strane velikih korporacija. Također naglašava da su društvo i kultura u cjelini

kolonizirani medijsko kulturom. Ne čude rezultati jednog istraživanja u SAD-u koje je

pokazalo da je gotovo svaki peti učenik u toj zemlji bio žrtvom napada ili mu se ozbiljnije

prijeti oružjem, da svaki peti srednjoškolac svakodnevno sa sobom nosi vatreno oružje ili nož

ili neku drugu vrstu hladnog oružja. Za naše maloljetnike koji razbojništvo počine pomoću

oružja, vatrenog i hladnog, karakteristično da su skloni prekomjernom konzumiranju

alkohola, droga i prosjačenju te da im je tijek školovanja ozbiljno poremećen zbog

6

nepohađanja srednjoškolskog obrazovanja, ponavljanja razreda ili bježanja s nastave u

osnovnoj školi. Mlada generacija, sve «opijenija» vrijednostima koje se u raznim filmovima

promoviraju, izjavljuju da im je važnije «imati», a ne «biti». Nasilni sadržaji u medijima

utječu na raspoloženje ili agresivnost kod djece. Istraživanja u psihologiji su pokazala da

jednom pogledano nasilje izaziva «žeđ» za još eksplicitnijim formama nasilja. Uloga medija

je širenje hedonizma kao vrijednosne matrice i ovisnosti kao životnog stila mlade generacije.

Još je E. Hemigway u svom romanu «Sunce se ponovno rađa» izjavio da kralj među ,judima

današnjice postaje potrošač, a Đuro Šušnjić da ćemo svi pod utjecam medija postati

«Ribari ljudskih duša». Podatak zabilježen u Škotskoj je da je pad pismenosti povezan s

porastom popularnosti mobitelskih SMS poruka. Leburić, Koludrović-Tomić: «Određeni

filmovi oslobađaju od odgovornosti aktivnog i/ili kritičkog razmišljanja, stoga se više ne

govori o gledanju TV programa nego o sjedenju pred TV-om. TV je stalno uključen».

Potrošačko društvo utječe na proslavu Božića. Umjesto da tradiciju štuju, ljudi mijenjaju

humane obrasce tradicije. Potrošačka groznica se tako kosi s etičkom vrednotama. Profit se

izdiže iznad Boga!? U najgledanije emisije i crtići mladima zamagljuju fikcije i realnosti, a u

konačnici izvače pogubnu spoznaju da se neradom može doći do novca te da se ne vidi muka

puta kojom se dolazi do uspjeha. Potrošnja u takvim filmovima prizvodi lažne potrebe i ne

utječe na rast proizvodnje po mjeri čovjeka. Što čini sofisticirana tehnologija u fiziološkom

smislu za razvoj čovjeka? Čovjek se vraća svom izvornom izgledu pračovjeka-majmuna!

Mladima se rad u filmovima prezentira kao nužno zlo. Odatle njihovi odgovori kako rade

samo nesnalažljivi, a oni koji imalo drže do sebe pronalaze lagodnije vidove života. Gore od

nekritičnog gledanja TV-a jest roditeljska zabrana.

Politički pristup problemu ovisnosti

Vlasti imaju malo sluha za pomoć Centrima za prevenciju i ostalim ustanovama i nevladinim

udrugama koje se bave tim problemom. Neki su novinari opravdano dali pozornost javnosti

na marljive stručnjake u gradu i šire, koji ne pitaju za novac u radu s ovisnicima. Oni su ti koji

primjete takvu osobu i na taj način joj zahvale za uloženi trud. Pojedini članci su radi

promocije pojedinih političara, jer oni više rade svoju političkiu promociju, a ne prevenciju.

Prevencija i suzbijanje ovisnosti

U člancima se primjećuje da novinski članci izvještavaju o radu samog sustava i radu na

konkretnim projektima kako bi se u svakom gradu što uspješnije radilo na prevenciji

zlouporabe droga. Uz izvještaj možemo primijetiti kako novinari daju male, ali značajne

7

savjete potičući na povezivanje škole i obitelji, a zatim i svih ostalih čimbenika. Bez obzira

što prenose mišljenje stručnjaka, bez vlastitog istraživanja tog problema, oni upoznaju javnost

s postojećim tretmanima i programima. Ne samo novinari, negoi istručni i znanstveni članci,

gotovo da zaobilaze jedno o temeljnih pitanja: kavi su učinci metadonske terapije, kakva su

iskustva u programima u CZPIL u odnosu na komune za ovisnike, komparativne analize

među susjednim državama koje provode slične projekte: Italija, Francuska, Slovenija...I prve

državne rehabilitacijske zajednice za ovisnike u Rijeci ističu rad kao važan dio terapije.

«Promatrajući ovisnika ljudi se najčešće pitaju je li na heroinu ili marihuani, što nije ispravno

jer bi najprije trebalo ispitati kako funkcionira njegov vrijednosni sustav u odnosu na

određene norme normalnog življenja, kakav je ovisnikov odnos prema radu, prijateljima i

životu općenito» (Goran Dodig). I dok se sve zemlje odlučno ne uhvate u koštac s tim zlom,

neće bti većeg uspjeha u pojedinačnoj zemlji (Bernardica Juretić, bivša redovnica poznata

po svom radu sa ovisnicima).

Istraživačko novinarstvo i žuti tisak

Zahvaljujući pojedinim novinarima koji s radošću obavljaju svoj posao i u potpunosti mu se

predaju, pojedini novinski prolozi postaju istraživački. Zadiru u sfere koje bi bez njih bile

nedostupne javnosti i na taj način potiču i rješavaju mnoge stvari. Pitaju se o smrti i istražuju

život i smrt narkomana, nevolje i posljedice što ih taj život donosi, pronalazeći rješenje kod

različitih liječnika i stručnjaka, u razgovoru s njima. Pokušavaju i sami nešto doprinijeti na

tom području, tako da lokalne vlasti potaknu na razmišljanje pomoću svojih osjetiljivih

pitanja i izjava o tome što pojedine regije pružaju mladima i predlažući alternative. Ovisnost

postaje životni stil mladih. Zabrinjava činjenica da s porastom narkomanije proporcionalno

rastu polemike o tome tko i kako liječi ovisnike, a tko njima manipulira. Istražuju način na

koji se stiže do droge i pokušavaju otkriti sva zla koja se tu skrivaju, navodeći čak koliko

prosječni narkoman «košta» državu i ostale. Ispituje se rad pravosuđa i policije, bave se

pitanjem legalizacije marihuane po uzoru na neke europske države. Probudili su se i postali

svjesni svoje uloge tako da čak ispituju i pomišljaju o utjecaju medija na mladu generaciju.

Slijedom brojnih spoznaja o raširenosti uzimanja različitih opijata upućuju i na fenomene

rastuće supstitucijske ovisnosti, tj. da će se metodologj apraćenja ovisnosti zamijeniti tako da

će «normalna» populacija postati manjinska u odnosu na veću – ovisničku. Posebno

izdvajamo zadarske tiskovine: Narodni list (tjedne novine), Zadarski regionali i Zadarski list

(dnevne novine), koji su posebno otvorile svoje stranice sadašnjim ili bivšim ovisnicima. To

su priče-ispovjedaonice koje su osobito interesantne jer po našem mišljenju imaju jaki

8

pozitivni pedagoški učinak na mladu generaciju. Pojedini članci naglašavaju neučinkovitost

policije. Opisuju događaje koji su prošli nekažnjeno, a i ne pomišljajući da će neki mladi ćivot

biti možda upravo njihovim člankom potaknut na prekršaj; smatrajući da i tako svi to rade pa

nisu kažnjeni. Izgleda da tuđe nesreće, novinarima posluže kao senzacionalistička vijest, samo

kako bi pribukli čitatelje. Takve događaje bi upravo trebali iskoristiti da pokažu mladoj

populaciji da je to krivi put i da s tim ništa lijepog ne mogu doživjeti. Trebalo bi se okrenuti

prevenciji jer danas mediji igraju ključnu ulogu u razvoju mlade osobe. Mladi provode svoje

slobodno vrijeme uz medije i potaknuti su njihovim izvještajima. Slovci tri puta više od nas

ulažu u borbu protiv droge.

Zaključni komentari:

U ovoj studiji se po prvi puta aktualizira pitanje uloge rada kao odgojne vrijednosti u

komunama za ovisnike. To je jedan značajan segment u kompletnom sagledavanju

problematike izvanbolničkog liječenja ovisnika, ali i evaluacije takvog rada s mladima u

odnosu na druge. Osnovno polazište knjige je da droga nije (samo) bolest mozga niti

prvenstveno medicinsko pitanje, već da ovisnot postaje životni stil ponašanja mladih i da s tog

(preventivnog) aspekta treba sagledavati taj problem mladih. Problem droge postaje kao «mali

posjed» specijalista, ili suprotno tomu «svačija zemlja» u kojoj se svatko osjeća

kompetentnim dijeliti savjete. Ove krajnosti su sve izraženije, premda su krajnje

neprihvatljive. Pedagoške implikacije medijske prezentaacije ovisnosti su karakteristične

posebno za istraživačko novinarstvo. Ono je usmjereno na razotkrivanje informacije koja se

najčešće želi sakriti od javnosti. Međutim, ta informacija može biti za zajednicu od velike

važnosti. Novinar treba biti sposoban probudiit, uznemiriti javnost kako bi se svekolika

javnost zainteresirala za problem. Novine trebaju postići komunikaciju između vladajuće

kulture i potkulture. Utjecaj medija je velik i moćan, ponekad ispolitiziran, kada se i

narušavaju temeljna etička načela. Čest slučaj je da novinari bilježe govore onih koji su

naručili tekst. Novinarstvo se tada pretvara u «ribare ljudskih duša». Mediji, u želji da naprave

što provokativniju informaciju vezanu za temu ovisnosti, ponekad negativno utječu na

mladež. Ističu alarmantne događaje, koji uljepšavaju ili suprotno tome, prenose teške uvjete

života u komunama; tako da mladim ljudima izgleda privlačno ili suprotno tome

negativistički prezentiraju problem ovisnosti. Upravo tuje najznačajnija važnost opisa

pojedinog slučaja ili ispovijedi bivših ovisnika jer demistificiraju različite projektei programe

u radu s ovisnicima. Zato je potrebno znati statističke podatke, bez dodatnih argumenata,

nemaju preventivnu ulogu. Ovisnost se danas u društvu još ne smatra bolešću društva, tako da

9

se nažalost, ova tema nalazi još uvijek najviše u novinskoj rubrici-crnoj kronici. Novine su

počele svakodnecno pisati o drogi tako da to više nije tabu tema, ljudi su se senzibilizirali za

ovaj problem, posebno zahvaljujući slobodi medija. Primjećujemo da novinski članci zadiru u

sve sfere problema ovisnosti i potiču rad stručnjaka na tom području. Istraživačko novinarstvo

se probudilo od 90-ih godina prošlog stoljeća tako da i tzv. žuti tisak neizravno otvara pitanje

koji su uzroci i posljedice uzimanja različitih opijata. Očigledno je da tiskovine u RH nisu ni

u jednom novinskom članku sukobile različite projekte i programe suzbijanja droga.

12. Prva Jadranska konferencija o ovisnosti (Poreč od 21-22. 5. u Portorožu-Hrvatska i

23.5. 2003. Piran – Slovenija)

Opći zaključak trodnevnog znanstvenog simpozija u Istri i Sloveniji da problem ovisnosti

definitivno postaje transkulturalni fenomen i jedna od najtežih socio-patoloških pojava

današnjice. Posebno je istaknut pozitivni aspekt globalizacije u sustavu represije. Programima

metadona dana je potpora, kao i različitim sustavima prevencije. Zabilježen je nagli porast

osoba u zemljama jugoistočne Europe koji (zlo)upotrebljavaju različite oblike psihoaktivnih

supstanci. Hrvatska je (kao i Zadar) posljednjih godina učinila značčajni iskorak u svim

sustavima obrane od te pošasti trećeg milenija.

Redefinirati problem ovisnosti - interdisciplinarni prioritet

Psihijatar M. Collins iz Londona u svom izlaganju je naglasio da sve više ljudi u Engleskoj

postaju roba «tehnološke ovisnosti». Collins je naveo određeni broj svojih pacijenata koji su

bivši ovisnici o alkoholu ili drugim opijatima, ali danas imaju drugi problem jer provode sate i

sate dnevno surfajući internetom ili šaljući SMS poruke, a totalno zanemarujući obitelj.

Psihijatrica dr. Belinda Vuksan kaže da nema čarobnog štapića u prevenciji i načinima

liječenja ovisnika. Psihijatrica iz Kopra, Dora Krošen: «Više se neće računati koliko je u

postocima ovisnika o lakšim i teškim drogama, alkoholičara, depresivnih..nego koliko je

(ostalo) «normalnih» u sveukupnoj populaciji.

Temeljna pitanja o poimanju svijeta ovisnosti

Pitanje droge je apravo pitanje kvalitete života, a da je glupost vjerovati kako se droga može

iskorijeniti. Broj osoba u zemljama jugoistočne Europe, gdje se (zlo)upotrebljavaju različiti

oblici psihoaktivnih supstanci, (posebno u istočnoj Slavoniji, BiH u Srbiji), stalno u porastu.

Uzroke širenja te pošasti treba tražiti u pohlepi čovječanstva za lakom zaradom, a koju

mladima na najuvjerljiviji način demonstriraju dileri u svim državama svijeta. O prevenciji

10

(ponekad) pojedinci govore kao o vlastitoj promociji, gdje se sukobljavaju teorije i programi

te pretvaraju u privatne obračune.

11